Hrvatska - unutarnja agresija

Neobavezna rasprava bez svađa.
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » sub sij 07, 2017 11:47 am

NA DJELU JE RUŠENJE PREDSJEDNICE RH!
Objavio
Kazimir Mikašek -
07/01/2017
0

Po dobro uhodanoj špranci, što je na svojim leđima najbolje osjetio Tomislav Karamarko, medijski monstrumi, njihovi mentalno komunistički trolovi, neviđenom orkestriranom mržnjom nasrću na instituciju Predsjednice države morbidnim tekstovima, seksističkim uvrijedama, hrpetinom spinova te gomilom obmana i laži nesmetano nastavljaju rastakanje one politike koja je Predsjednicu dovela na Pantovčak.

Nesumnjivo, najsvjetlija točka Karamarkove politike upravo je pobjeda HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima i pobjeda domoljubne hrvatske politike nakon dugogodišnje veleizdajničke vladavine njenih prethodnika. Rat protiv Tomislava Karamarka nije gotov, a to znači rat protiv Hrvatske, dokle god postoje i najmanji tragovi njegove domoljubne politike. Mrziteljima Hrvatske nepodnošljiva je čak i pomisao da bi Predsjednica mogla osvojiti još jedan mandat i od te pomisli padnu u teški postkomunistički stresni poremećaj. Drago Pilsel je ogledni primjerak i paradigma svih simptoma te neizlječive mentalne bolesti.

Živimo u vremenima urbanog, diktatorskog medijskog terora istih onih protagonista koji su u vrijeme diktatora Tita hladnokrvnim potezom svojih pera slali političke oponente na dugogodišnje robije, a činili bi to i danas kada bi to bilo moguće. Kada bi to bilo moguće, Predsjednica bi danas završila pred streljačkim vodom ili na Golom otoku, jer se drznula otputovati u SAD-a bez da je o tome molbom obavijestila CK, bez da ih je u detalje izvjestila o razlozima i planovima svog veleizdajničkog odlaska u Trumpovu Ameriku. Danas nije moguće završiti pred klasičnim Titovim streljačkim vodom iz Hude jame, ali je moguće dugotrajno biti pred morbidnim medijskim streljačkim vodom, pred višecijevnim bacačima mržnje kolovođa medijskog šljama, kojekakvih Indexa, Yudexa i Nacionala, pred tsunamijem mržnje marginalnih novinarskih likova koji odjednom postanu mainstrem kada ih velika politologinja Maja Sever ugosti na nacionalnoj javnoj TV u klasičnom, huškačkom, liberalno fašističkom političkom aktivizmu, u besprizornom i neargumentiranom napadu na instituciju Predsjednice države.

O sprezi političkih aktivista HRT-a s naoko marginalnim spinerima iz notornog žutog tiska svjedočimo dugi niz godina, a ta sprega je perfidno garnirana Soroševim NVO pionima na globalnoj šahovskoj ploči novog svjetskog poretka i stvara se dojam pretežitog političkog mišljenja, stvara se dojam nakaradne medijske demokracije, stvara se dojam da je „in“ onaj koji će legalno, nekažnjeno jače pljunuti na Predsjednicu, instituciju Države, njenu obitelj, njene prijatelje. To je ta medijska „sloboda“ kojoj smo svjedočili za vrijeme referenduma o braku, za vrijeme predizborja u borbi za Pantovčak, u vrijeme bitke za Banske dvore i bitke za harmoniju jedne suverenističke, nacionalne politike na obadva hrvatska brda. Još jednom se pokazuje da je lakše osvojiti vlast nego je zadržati, jer upravo se fabriciraju nove afere „Barbika“, “Konzultantica“, „Video igrice“……..I cijeli taj koloplet veleizdajničkog novinarstva kojemu Radmanov duh sa Prisavlja daje posebnu težinu prelijeva se preko granica Lijepe naše, pa onda komšiluk orkestrirano pljuje po našim svetinjama! Jer kada možemo mi pljuvati sami po sebi, zašto ne bi i oni pljuvali po nama i dijelili lekcije „slučajnom narodu“ u „slučajnoj državi“!?

I onda nam se na tom veleizdajničkom valu dogodi SNV, pa umjesto vjerskog obreda, umjesto ekumenizma imamo četničko-politički dernek i umjesto zahvale Hrvatskoj u sred Zagreba na slobodama koje srpska manjina konzumira, pred očima „našeg“ političkog vodstva pukne ratnohuškačka srpska šamarčina na koju naši pristojni diplomati proeuropskog tipa nemaju adekvatan odgovor. MVP i Stier tobože šalju „oštar“ odgovor, isti onakav kakvim su blokirali poglavlje 26, a Plenković „oštro diplomatski“ izbjegava komentar premda zna da je u sastavljanju ratnohuškačkog četničkog pamfleta aktivno sudjelovao samoproglašeni srpski vožd Pupovac, Plenkovićev nezaobilazni i jedini stvarni koalicijski partner u Hrvatskoj Vladi. Taj tekst brušen je u Beogradu u zadnjem razgovoru Pupovca i Vučića gdje je razrađena taktika novih hrvatsko-srpskih sukoba radi tobožnje ugroze srpskog manjinskog stanovništva u Hrvatskoj. Pupovac je u toj koaliciji dobio političku moć dominantno utjecati na politiku podgrijavanja sukoba, dobio je političku moć postavljati i smjenjivat hrvatske ministre što je na svojoj koži najbolje osjetio najbolji hrvatski ministar Hasanbegović.

Jedina ispravna politička reakcija hrvatskog izaslanstva u slučaju SNV-a bila bi demonstrativno napustiti to velikosrpsko sijelo jednom za uvijek i ostaviti hrvatske neprijatelje da sami slave slavu o vlastitom trošku!

Svakom političkom amateru kristalno je jasno da je Plenković i bez Pupovca mogao imati komotnu većinu u Hrvatskom saboru. Plenković nije imao nikakvu političku konkurenciju za sastavljanje većine, Milanović mu je namjernom idiotskom kampanjom poklonio izbore i nije čak ni pokušao u pregovorima s MOST-om i ostalim akterima preuzeti vlast. SDP i Milanović, jednostavno su odustali u korist Plenkovića. Dubokoumni, dugotrajni diplomatski pregovori Plenkovića s MOST-om bili su najobičnija politička farsa i floskula za hlebinski hrvatski narod uz obilnu pomoć mainstrem medija.

Ako je sve ovo istina, kuda nas onda vodi ta politička trgovina ako ne u veliku koaliciju koja će imati dalekosežne posljedice za budućnost Hrvatske. Bernardić, novi klaun u mentalno komunističkim rukama po nalogu partije već je poslao prve signale i pismo namjere. Uostalom, Milanovićevi kadrovi još su uvijek duboko ukorijenjeni u svim strukturama vlasti i prava tranzicije u hrvatskoj administraciji nije nikada obavljena niti dovršena.

Na djelu je rušenje Predsjednice, omalovažavanje njenog ljudskog i političkog integriteta i to što se događa nije ni malo slučajno, a osobito nije slučajan tajming koji je izabran. Pred hrvatskom politikom su smjene u veleposlanstvima i detaljna rekonstrukcija obavještajnog sustava Hrvatske. Zabijanje klina između Pantovčaka i Banskih dvora i pokušaj stvaranja razdora između dva brda zapravo je ogorčena borba antihrvatskih elemenata za zadržavanje statusa quo ili još agresivnije političko pozicioniranje u tim važnim službama koje su zapravo temelj unutarnje i vanjske politike svake države.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

http://kamenjar.com/djelu-rusenje-predsjednice-rh/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » sri vel 22, 2017 12:19 pm

Marko Ljubić: „Novosti“ su velikosrpsko oružje, a ne manjinski medij
Piše: Marko Ljubić -22. veljače 2017. u 11:301



Pupovac očito Plenkovića i Petrova želi potpuno poniziti. Nikako se drugačije ne može protumačiti divljački i jako kažnjivi nasrtaji na Željku Markić cijelim brojem „Novosti“, nego kao iskorak prema dodatnoj diskreditaciji hrvatske državnosti u vladi Andreja Plenkovića, i njegovu dodatnu kompromitaciju pred hrvatskim narodom, koju je započeo uoči izbora, hvaleći upadljivo Plenkovića a sotonizirajući i isključujući Zlatka Hasanbegovića. Jednako kako je tijekom cijele prošle godine Hasanbegović bio meta udara zbog toga što se usudio otvoriti zabranjena pitanja, tako je i Željka Markić već više od tri godine meta žestokih udara, jer svojim istupima, pitanjima i porukama pokazuje hrvatskom narodu da se i mora i smije govoriti otvoreno o opasnim destrukcijama hrvatske državnosti i udarima na nacionalnu slobodu. Zbog toga tolika agresija i histerija, jer su opasan primjer uspavanoj naciji.

Pupovac savršeno koristi provincijalnu nesigurnost Mostovaca u Hrvatskoj, te provincijalnu nesigurnost Plenkovića u Europskoj uniji. A uz to, u prilog mu ide i presudni svakodnevni interes desetine tisuća profesionalnih hadezeovaca, koji zbog svojih sadašnjih i očekivanih lokalnih sinekura, baš kao i Mostovci, užarenim pogledom gule sva poniženja i spremni su zadržati postojeći ponižavajući red ponašanja na nacionalnoj razini, jer u protivnom riskiraju sinekure zbog čijega bi ih eventualnog gubitka mogli ostaviti kumovi, prijatelji, djevojke, ljubavnice i žene. Takva ponižavajuća šutnja i zatvaranje očiju donosi većini takvih, izraslih u stranačkim labirintima jedini socijalni identitet, onaj stvarni, jer njihovo pozivanje na hrvatstvo, patriotizam i rodoljublje je – već postala smijurija, kojom se s pravom ismijavao i Zoran Milanović, pragmatični mangup koji je shvaćao stvarnu težinu tih deklaracija. A to je već skupina, kako u HDZ-u, tako i u Mostu, koja pretežito utječe svojom poslušnošću na formiranje i provedbu nacionalnih politika u tim strankama.

U takvoj društvenoj i političkoj bari šef je Pupovac, a poražena strana hrvatski narod, koji guta teška poniženja, puno teža nego kad je na vlasti bila Kukuriku koalicija, jer tada nitko nije imao iluzija s kim ima posla.

Potpuno javno i izravno se pred njima urušava element po element hrvatske države.

Izjava Kluba zastupnika nacionalnih manjina o „Novostima“ je prelila čašu. Ne znam tko je u vlasti osjetio mokre rukave, košulje ili upišane gaće, tko je osjetio gorak okus prelivene čaše, ali znam tko je sigurno to bolno doživio. Još jednom, velika većina hrvatskoga naroda, a pogotovo ljudi koji znaju i imaju svijest o dubini društvenih tektonskih poremećaja koje naša država tolerira i potiče, što svojim izravnim potporama, što šutnjom, zbog namjerne solidarnosti s destrukcijom ili – neznanjem.

A na isto ga dođe.

Idemo ovo što sam naveo kao uvod objasniti.


Nelegitimni i nezasluženi benefiti SNV-a

Srpsko nacionalno vijeće je krovna institucija srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Nosi manjinski karakter i kao takva uživa, više sam puta to istakao, potpuno nelegitimne i nezaslužene benefite neselektivnoga državnoga pristupa problematici nacionalnih manjina i famoznih ljudskih prava. Uz to, potpuno je jasno da današnji status nacionalnih manjina, manjine nisu dobile zbog lojalnosti Hrvatskoj ostalih manjina, nego zbog legalizirane srpske pobune, koju je Pupovac koristeći slabosti hrvatske državne politike legalizirao pozivajući se na Erdutski sporazum, koji odavno i uopće nema nikakvu legalnost, a još manje legitimitet. Pupovcu je taj sporazum životno bitan, a ne izjava Vijeću sigurnosti koju je poslao tadašnji predsjednik Tuđman, u kojoj se govori o srpskoj nacionalnoj manjini, dok se u Erdutskom sporazumu isključivo govori o – pobunjenim Srbima kao jednoj strani u sporazumu.

Ni jedno današnje pravo koje imaju Srbi u Hrvatskoj ne proizilazi iz Erdutskog sporazuma, a sva prava im proizilaze iz pisma predsjednika Tuđmana Vijeću sigurnosti uoči produženja mandata mirovnih snaga u siječnju 1997. godine, ali Pupovac se ne poziva na to pismo i na ta prava.

Zašto?

Jer se u Erdutskom sporazumu isključivo govori o pobunjenim Srbima, a u pismu Vijeću sigurnosti o – srpskoj nacionalnoj manjini. Jasno je svakome da je pojam srpska nacionalna manjina autentičan izraz političkog statusa svih Srba u Hrvatskoj koji polazi od priznavanja Hrvatske kao svoje političke zajednice i isključuje agresiju, a pojam pobunjeni Srbi, sintagma nepriznavanja hrvatske državnosti, koja isključuje Srbe koji su se borili za Hrvatsku, a time i priznanje Hrvastske kao svoje političke zajednice.

Jer jedino Erdutski sporazum jamči opstanak agresivne politike i legalizaciju Srba kao strane u sporazumu, a isključivo se odnosi na – pobunjene Srbe. Otud i otvorena težnja za fedaralizacijom Hrvatske, koju je Stanimirović uoči izbora 2015. godine na početku kampanje otvoreno najavio sintagom o Srbima kao političkom narodu u Hrvatskoj, a gotovo svi vodeći mediji prešutjeli, izuzev nas nekolicine.

Ovo sve navodim da ljudi ne misle da je ponašanje SNV-a, SPC-a, Pupovca i svih propupavičastih struktura u Hrvatskoj, nekakva osobna zločestoća, nastranost njihovih protagonista ili eventualno uvjerenje ljudi oko njih i njihovih pristaša da je to što rade ispravno.

To je usporedivo s plaćenim ubojicom, koji puca u plaćenu metu.

Cinizam je u slučaju SNV-a i „Novosti“ da hrvatska država plaća svoga ubojicu.

Destrukcija hrvatske državnosti

„Novosti“ i SNV točno znaju što rade, svjesno ustraju na zlu i destrukciji hrvatske državnosti, a u tome se oslanjaju na strah i lijenost nacionalnih političara koji se ne usuđuju reći u čemu je kvaka s pozivanjem na Erdutske sporazume, puno ih ni ne zna, a dobar dio ih zna i svjesno podržava u zajedničkom kolu s Pupovcem takvu politiku i destrukciju.

Tu treba tražiti temeljni motiv ovakve uređivačke politike navodno manjinskih „Novosti“, jer je njihova pozicija određena sintagom Erdutskih pobunjenih Srba, a ne srpskom nacionalnom manjinom, iako se skrivaju pod tom – formom. I zbog benefita koje ostvaruju za tisuće lokalnih i državnih namještenika, Srbi u Hrvatskoj ponovo postaju kako bi profesor Biondić rekao „ključ“, a Pupovac jedini Srbin koji im može dati nešto državno po kriteriju isključive lojalnosti velikosrpskoj politici i njemu. Zbog toga ni jedan Srbin poznat u hrvatskoj javnosti danas neće javno reagirati i osuditi neviđeno divljaštvo i brutalnu političku agresiju iz Srbije, a ako bi koji kao Vlahović htio reagirati, izuzev Bujice i par portala – nema gdje, jer je Pupovac zatvorio što izravnim utjecajem, što kukavičlukom novinara, sve niše u mainstream medijima. Zbog toga Pupovac danas ima potpunu kontrolu nad svim srpskim manjinskim institucijama, zbog toga je mogao kako je želio isključiti iz političkog procesa sve Srbe koji su bili devedesete nelojalni Beogradu, a bili lojalni Zagrebu, i zbog toga je mogao kako hoće odbiti svaku primjedbu na svoj račun od manjih skupina Srba u Hrvatskoj, koji s njim ne dijele državne kolače.

Zbog toga se ni ne može govoriti o novinarstvu u „Novostima“, niti su „Novosti“ prvenstveno medij. Tamo je okupljena gomila plaćenika, a svi zajedno čine oružje, a ne novinarstvo. Srbi danas nemaju razloga ne ići za Pupovcem jer je to postalo vrlo profitabilno, kao što je postalo vrlo profitabilno biti njihova potpora u svim institucijama hrvatskoga društva i države. Zbog toga su tri etnička Srbina u upravi društva hrvatskih redatelja od pet članova uprave, zbog toga su Srbi većina u upravi HND-a, zbog toga su namješteni kao slučajno u tolikim institucijama u Hrvatskoj, zbog toga iskaču iz pašteta u civilnim udrugama koje se, zanimljivo, sve od reda bave identitetskom higijenom Hrvatske.

Zbog toga je bilo moguće gledati grotesku gdje su od pet novinara koji vode predizborno sučeljavanje Ive Josipovića i Kolinde Grabar Kitarović na HRT-u, njih četvoro etnički Srbi.

Svi ti procesi imaju svoje izvorište u legalizaciji i ozakonjivanju političke sintagme pobunjenih Srba prema Republici Hrvatskoj u Erdutskim sporazumima, te ciljanom i podmuklom zamjenom sadržaja pobunjenih Srba s pojmom – nacionalne manjine.

Profitabilna industrija

Taj proces je nužno morao biti ozakonjen svrstavajući ostale nacionalne manjine na isti način, a njihovi predstavnici vrlo lako su shvatili što im se nudi ovakvim zakonodavstvom, pa je manjinsko i što je moguće više agresivno ponašanje tragom velikosrpske matrice postalo vrlo profitabilna industrija u Hrvatskoj. Zbog toga umjesto isključivo srpske pobune, imamo sve pokazatelje da će se toj pobuni u političkom i međunarodnom smislu, nakon notornog Furija Radina, priključiti svi manjinci. Isplati se.

Zbog toga smo danas svjedoci ovakve reakcije Kluba nacionalnih manjina, koja je izravni nasrtaj na sve na što se pozivaju u svojoj izjavi, od ravnopravnosti, do slobode medija u Hrvatskoj. A uz to i nasrtaj na isntitucionalni poredak zemlje kojom kao sudionici vladajuće koalicije – vladaju.

To je puzajuća okupacija Hrvatske, koja što silom, što glupošću traje već godinama i ne vidi joj sekraj.


U čemu je grijeh Kluba zastupnika manjina?

SNV je nakladnik informativno političkoga tjednika – „Novosti“.

Nikakve razlike u državnoj regulativi prema Novostima nema u odnosu na bilo koji medij u Hrvatskoj. Baš nikakve. To što je njegov nakladnik institucija nacionalne manjine, u zakonskoj regulativi i obavezama koje medij i nakladnik imaju – ne smije, nije, niti može biti bilo kakva prednost ili slabost u odnosu na sve druge medije u Hrvatskoj. A to što „Novosti“ financira Republika Hrvatska nužno mora usmjeriti dodatnu pozornost svih društvenih i nadzornih institucija Republike Hrvatske, jer su u odnosu na većinu ostalih medija – povlašteni i imaju daleko veću odgovornost upravo zbog toga.

I, nikako se ne smije vrednovanje sadržaja „Novosti“ dovoditi u vezu sa statusom nacionalnih manjina, jer, kad je nešto otišlo u javnost kao medijska poruka, nužno ju se ocjenjuje s pozicija medijske forma i sadržaja.
Klub zastupnika nacionalnih manjina kaže: „Smatramo da tiskovine i drugi mediji nacionalnih manjina trebaju biti ravnopravne u svojim uređivačkim politikama s ostalim medijima u Republici Hrvatskoj te da je svako pozivanje na njihovu diskriminaciju protivno kako Ustavu RH tako i međunarodnim dokumentima koji uređuju manjinska prava, a među njima i pravo na slobodno i neovisno informiranje“.

Da.

Upravo zbog toga što su rekli i objavili zastupnici manjina nisu smjeli reagirati. A pogotovo u slučaju kad „Novosti“ vode sramnu divljačku ad hominem kampanju protiv Željke Markić, zasipajući ju uvredama nedostojnim najniže vrste huligana i nasilnika te bilo kakvoga uređenoga društva.

I manjinski zastupnici – lažu.

Nitko, ničim i nigdje nije pozivao na diskriminaciju medija nacionalne manjine, nego upravo – suprotno. Markić je argumentirano zahtjevala prestanak te diskriminacije.

Jer, da uistinu zastupnici nacionalnih manjina govore o ravnopravnosti medija, uređivačke slobode i odgovornosti koju su slučajno zaboravili istaći, ali ide uz to svakako i obavezno, onda bi nužno prepustili prije svega Agenciji za elektroničke medije reagirati, bez njihovoga prethodnoga političkoga pravorijeka o događaju. A Agencijom ravna Vijeće za elektroničke medije, koje ne poznaje u zakonskom tumačenju ponašanja elektroničkih medija instuituciju – manjinskih ili većinskih medija.

Postoje mediji i ništa drugo.

I, postoji obavezno poštivanje standarda i normi uljudnoga ponašanja, te društvene etike i zakonskih normi. Pod tim uvjetima se daje koncesija svakome nakladniku.

Manjinci štite neviđeno divljaštvo Novosti

Ali, manjinci više nego sigurno potaknuti Pupovčevim zahtjevima, prije ikakve ocjene nadležnih državnih institucija, štite neviđeno divljaštvo i potpuno sigurno višestruko kažnjivo ponašanje „Novosti“, stavljajući pred medijsku dogovornost i nedjela u ovome slučaju – manjinski zid.

Na taj način je Klub zastupnika nacionalnih manjina teško osporio djelovanje institucija države.
Ne može se govoriti dakle ni o kakvoj ravnopravnosti kad Novosti sva medijska zlodjela štite organizirano i usklađeno sa značajnim brojem saborskih zastupnika, pripadnika vladajuće koalicije – manjinskim štitom.

Otvoreni poziv Pupovečevih Novosti na linč Željke Markić, najmanje je problem Željke Markić. Ona je pokazala da se zna nositi s takvim udarima i ponašanjem jedne nasilničke strukture već godinama. Ovo je udar na same temelje i onako uistinu već uzdrmanoga minimuma povjerenja hrvatskoga naroda u Plenkovićevu vladu i državni poredak zemlje.

To je istovremeno jenako tako ciljani udar na čast svakoga Mostovca i Hadezeovca, ali i ostalih zastupnika koje se do danas nije moglo svrstati u Pupovčeve provokatore i anacionalne aktiviste u Saboru.

To je i divljački udar i pokušaj potpunoga poniženja svih nacionalnih institucija u Hrvatskoj, u kojima još postoje minimumi samosvijesti i refleksa otpora, te obaveznosti prema svojoj državnosti.

Poglavito tu mislim na medije i sve novinare u Hrvatskoj.

Što dakle očekivati od aktualne saborske većine i hrvatske vlade?

Hitno, jasno i javno osuditi ponašanje kolega manjinskih zastupnika, upozoriti ih da ne može Klub političkim ocjenama preuzimati nadležnosti državnih institucija, te kvalificirati bilo čiji javni istup, prije pravorijeka tih institucija.

Zatim, odmah zatražiti reakciju Vijeća za elektroničke medije koje ravna Agencijom i potpuno je odgovorno Saboru Republike Hrvatske, da se ponaša ujednačeno prema praksi u prethodnim slučajevima, kada je za banalnije stvari oduzimalo koncesiju nakladnicima, kao u slučaju Z1.

Vlada trenutno mora zamrznuti financiranje SNV-a a istoga trenutka poslati državnu reviziju u tu paradržavnu instituciju, radi detaljne kontrole višegodišnjega financijskoga poslovanja, a nezavisnim medijskim autoritetima naložiti provjeru iznesenih ocjena UiO, radi donošenja političkih odluka. „Novosti“, Pupovac, SNV ili Klub zastupnika manjina ne smije niti može sam sebe ocjenjivati, ili vrednovati umjesto države sam svoje interese.


Šutke prelazeći preko ovih svinjarija iza kojih nema nikave sumnje stoji dobro osmišljena velikosprska politika, znači poticati sve manjine u Hrvatskoj na nelojalnost, izazivati antagonizme između hrvatskoga naroda i manjina, poticati atmosferu incidenta i kaosa u društvu, te promovirati isplativost nastranog i devijantnog ponašanja prema svim stečevinama hrvatskoga naroda.

Za šutnju i nečinjenje u ovome slučaju nema opravdanja ni zbog kakvoga razloga niti navodne visoke politke.


http://narod.hr/hrvatska/marko-ljubic-n ... nski-medij
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » čet ožu 23, 2017 9:56 am

Hibridni rat i svijest Hrvata

22.03.2017.

Austro-Ugarska je monarhija bila, velika, spora i troma država, nesklona promjenama i inovacijama, kako društvenim, tehničkim i industrijskim; i da nije bilo Prvog svjetskog rata, pitanje je bi li ona ostala u onom obliku kakvom je poznajemo iz povijesnih udžbenika.

Jedan od uzroka tomu je i njezin posljednji monarh Franjo Josip I. Taj car nije cijenio promjene, nije bio sklon novim tehnologijama, tisak ga nije zanimao, volio je kočiju, a ne automobile i što je najgore od svega – bio je potpuno svjestan svoje staromodnosti – jednom je prilikom sam sebe nazvao anakronizmom. Stav cara se odrazio na njegove ministre, plemstvo i, naposljetku, na puk.

Ušavši u prvu Jugoslaviju, čiju je politiku vodio i krojio srbijanski opančarski hegemonizam, na stranu sa svim stradanjima i progonima Hrvata u toj državi, dovoljno govori činjenica da Kraljevina Jugoslavija nije imala ni jedan metar popločane ceste, za razliku od Velike Britanije u kojoj je tada bilo oko milijun i pol automobila. Dakle, Hrvatska iz trome, nerazvijene i spore carevine pade u šape palanačke monarhije čiji je, ironično, do ’90. godine bila najrazvijeniji dio.

Na razdoblje komunističke tiranije nije potrebno previše trošiti riječi. Uostalom, ta se smiješna država raspala zbog posvemašnje tržišne, tehnološke, industrijske i proizvodne nesposobnosti, na stranu s korupcijom, represijom i pljačkom neviđenih razmjera. Zaključak koji proizlazi iz ovog kratkog povijesnog izlaganja jest da Hrvati po samom boravku unutar tih država, dakle po inerciji i općenito mentalitetu kojeg (nažalost) baštine, nisu navikli po habitusu i podneblju pratiti tempo i diskurs zapada, pritom ovdje ne govoreći o društvenim tendencijama sadržanim u doktrini političke korektnosti.

Prije svega, u ovo (hiper)informacijsko, ali i informatičko doba, treba znati prepoznati nove vrste djelovanja, radnji i uopće tendencije svojstvene Zapadu kojem pripadamo, iz kojeg smo istrgnuti, i za kojim kaskamo. Hoće li se ovaj puk, navikao na plansku ekonomiju, samoupravljačku doktrinu, devetnaestostoljetni politički diskurs i pretpostavljanje kvantitete kvaliteti, obrazovati putem škola, fakulteta i drugih obrazovnih ustanova, ili će pak svatko to povući iz majčinog mlijeka i u krugu obitelji, posve je nevažno. Važno je naglasiti da (opet nažalost) živimo u zanimljivim i turbulentnim vremenima, u okružju u kojem neprilagodljivi i usporeni gube – bez druge prilike i mogućnosti oporavka.

Najvažniji je puk, jer upravo puk bira političare koji odlučuju o interesima tog istog puka koji ih je izabrao. Ako Hrvati ne prepoznaju da se protiv Hrvatske države vodi rat, ali ne vojni jer je takva vrst ratovanja gotovo iščezla, već informacijski rat u kojemu su glavno oruđe mediji, ali i ljudi na istaknutim položajima, onda nam ne prijeti samo demografska pošast. Sjetimo li se Domovinskog rata i opake velikosrpske propagande, raznih obavještajnih i paraobavještajnih skupina i obavještajnih središta koje su na sve načine pokušale diskreditirati novonastajuću hrvatsku državu, od domaćih izdajnika do agenata u srbijanskoj službi, onda u sjećanju imamo pravi pravcati hibridni rat. Imamo branitelje, pješake, tenkiste i topnike koji fizičkom silom ratuju; imamo obavještajce i kontraobavještajce koji podatkovno ratuju te imamo diplomate koji ratuju diplomatski. Svi su podjednako zaslužni; da nije bilo diplomata koji su dobili dopuštenje velikih sila za oslobađanje okupiranih područja, da nije bilo obavještajaca koji su skupili podatke o ključnim vojnim ciljevima i ustroju neprijatelja, vojnici ne bi ni mogli položiti život na oltar domovine i Hrvatska bi propala.

Važno je kazati da je sklopljen samo vojni – fizički – mir, a hibridni se rat, kao diplomatski i obavještajni nastavlja i poprimio je sasvim druge dimenzije. I ne treba sad tvrditi kako se vodi “specijalni” rat protiv Hrvatske i Hrvata jer se isti takav rat vodi protiv Nijemaca u Njemačkoj, Talijana u Italiji, Kanađana u Kanadi i dalje redom. Vodi se rat protiv suvremene države kao najboljeg oblika društvenog ustroja, protiv kršćanskih vrijednosti zajedničkih svim Europljanima, protiv obitelji kao društvenog nukleusa i t.d. Zašto je tomu tako, teško je kazati a da se pritom ne poseže za onim što se krsti teorijama urote ili zavjere.

Hrvatska se nalazi u hibridnom ratu čijim sredstvima svjedočimo svakodnevno. Jer, čemu sva sila beznačajnih podataka u javnom prostoru, osim kako bi se prikrilo svakodnevno ratovanje, što Englezi nazivaju “hiding in plain sight”? Čujemo dužnosnike Europske unije kako o Hrvatskoj govoru u okviru nečega što nazivaju “Zapadnim Balkanom”; dakle, nema više Mesićevog, Josipovićevog i Pusićinog “regijona” – sad su se iznova dosjetili “Zapadnog Balkana”. Naša diplomacija na to ne reagira već dopušta takvo potpuno imbecilno geopolitičko i kulturno svrstavanje Hrvatske i time puku daje do znanja da je to točan i primjeren naziv. A nije i veze nema sa zdravom pameti.

Čitav niz nevladinih udruga, ali i državnih institucija svakodnevno uzrokuju štetu, unutardržavnu i međunarodnu, Republici Hrvatskoj i njezinom puku. Pravobraniteljica Vidović šalje State Departmentu lažna izvješća o “progonu” manjina u Hrvatskoj, Centar za mirovne studije (?!) poziva mladiće koji su zakonski dužni služiti vojni rok na isticanje prigovora savjesti, Pupovac maše s nekim papirom i na novinarskoj konferenciji tvrdi da je nasilje prema Srbima poraslo za 50% (??), nadrinovinari i ini intelektualni proleteri ismijavaju Predsjednicu Republike jer se nakon baleta popela na pozornicu i time ruše ugled, ali ne Kolinde Grabar-Kitarović, nego institucije Predsjednika Republike Hrvatske, bivša hrvatska (?!) veleposlanica u Crnoj Gori Ivana Sutlić Perić redovito je podnosila izvješća Beogradu i srpskoj tajnoj službi, HAVC službenim, proračunskim novcem financira protuhrvatske filmove i ruši ugled cijeloga naroda i cijele države, a njegov bivši čelnik umjesto da je u zatvoru, daje izjave za beogradski tisak o navodno rastućoj fašizaciji u Hrvatskoj…

I tako bi se moglo u nedogled. Pritom treba napomenuti – nijedan od netom navedenih slučajeva nije politički ni svjetonazorski, a sporedna je činjenica što iza takvog djelovanja stoji znamo već čija politika i kojih političkih opcija. Sve je navedeno djelovanje izravno i neizravno financirano izvana, iz izvanhrvatskih središta moći. Zar su Rusi, Izraelci i Amerikanci budale što su donijeli zakone kojima se svaka organizacija, udruga ili što već, koji su financirani izvana, smatraju za strane agente? Naravno da nisu, već su njihovi državnici i političari shvatili što se i kako se danas radi. Druga je stvar što je što su takav potez “borci za ljudska prava” nazvali gušenjem slobode.

No, uzmimo primjer GONG-a; zašto su Sorosev “Open society” i Kraljevina Norveška financirali GONG? Tko to danas daje novac i ne traži ništa zauzvrat? Ili je Papa proglasio godinu milosrđa pa su Norvežani i Soros odlučili biti milosrdni – prema GONG-u? Neka ne bude zabune, isto bi pitanje bilo postavljeno čak i kad se ne bi radilo u udruzi koja ne promiče militantni neomarksizam.

To su sve primjeri hibridnog rata i protudržavnih agenata, bili oni udruga građana ili državna institucija, kojeg je zaista teško opaziti, no ništa se ne događa slučajno, a primjer Donalda Trumpa u SAD-u je pokazao da su Amerikanci, koliko god ih “glupim i neobrazovanim” smatrali “prosvijećeni” Hrvati, shvatili metodiku razdiranja vlastitog narodnog i državnog tkiva te naučili razmišljati i sukladno tomu politički odabrati svojeg predstavnika.

Nije više feudalizam, nije više komunizam. Ovo je doba građanske demokracije u kojoj toliko stoljeća neupitani narod ima mogućnost, ako ne i dužnost/obvezu odlučivati o vlastitoj sudbini i vlastitoj državi. Ne vlada više Beč, ni Pešta, ni Beograd, a bome ni Bruxselles, već vladaju hrvatski građani i državljani koji su se vrlo krvavo izborili za neovisnost, samosvojnost i vrhovništvo. Ne vlada više tamo neki udaljeni monarh, bravar ili briselski ćato – vlada puk – i ako tom puku nije jasno da se protiv njegovih interesa svakodnevno vodi rat kako bi se osujetilo sve zadobiveno i stečeno u obrambenom i pravičnom Domovinskom ratu, temelju suvremene hrvatske države, onda sve bijaše uzalud.

Također, jedno od oruđa u tom ratu je i svakodnevna mantra da vladaju banke, todorići, rothschildi, 200 bogatih obitelji, udbaške strukture, khazari… Ne, vlada narod; dugo uspavan, pitom i potlačen narod, koji iz svojstvene mu lijenosti i sviklosti na podređeni položaj i pokornost, ne shvaća da mu se ono mukom i krvlju stečeno, svakodnevno oduzima te će, ukoliko se ne osvijesti, brzo ostati bez svega, čak i Domovine.



L. C.


http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... est-hrvata
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » pet ožu 24, 2017 8:45 am

Već kroz tri naraštaja partijska nomenklatura orjunaša i četnika radi na razbijanju svake ideje o hrvatskoj državnosti
Thursday, 23 March 2017 17:00


Svi smo pogriješili u procjeni; slijepi kod zdravih očiju nismo uočili istinu nego smo obmanu prihvatili za zbilju. U početku je ova Vlada izgledala kao da oklijeva – Milanović je prokomentirao: to je tek druga osmina mandata – a onda je mnogima postalo očigledno da ne umiju, ili su na vlasti lažljivi pajaci? Krivo.

Negdje na polovici mandata činilo se da se harlekinska vlada ne usudi, jednostavno bezveznjaci i prevaranti, međutim u posljednjim mjesecima mandata Milanovićeve Vlade postalo je jasno da su petokolonaši samo bezočno kupovali vrijeme i pomno odrađivali kako je prvobitno zamišljeno. Sve je pomno isplanirano i učinjeno da ništa od obećanog ne bi ni slučajno uspjelo: nijedno predizborno obećanje Kukuriku liste, niti jedan jedini projekt ili reforma bilo čega. Baš ništa nije ispunjeno.

Ovu SDPartijsku koaliciju i njezina predsjednika vlade obilježio je posvemašnji moralni i gospodarski debakl. Sve vrijeme mandata svi gospodarski pokazatelji su negativni, jedino indeksi javne zaduženosti i proračunskog deficita lete u nebo. Ni raspoloživi EU fondovi nisu pomogli, ova je Vlada učinila sve da ništa od tih sredstava ne stigne u Hrvatsku. Dakle nije riječ o tolikim neznalicama i klaunovima, koliko god su u tim ulogama vrlo uvjerljivi. To su osobame opakih namjera ili jednostavnim političkim rječnikom: saboteri i petokolonaši.

Nakon Račanove vlade – kad su postavljeni temelji nove/stare nacionalizacije stvaranjem krupnih državnih poduzeća na čelu s pouzdanim partijskim kadrom – i dvostrukog Mesićevog predsjedničkog mandata – kad je nastavljen proces obezvređivanja Domovinskog rata i provođena radikalna dehrvatizacija – započela je s Ivom Josipovićem kao Predsjednikom države i Zoranom Milanovićem kao predsjednikom Vlade završna faza: vraćanje Hrvatske u staro korito jugoslavenstva pod nazivom integracija „regiona“. Upravo je nezamislivo da čak i ova Vlada ni u čemu ne uspije, pa i ćorava kokoš nađe ponekad zrno, ali resorni su ministri u veleizdajničkoj maniri opstruirali svaki pokušaj EU da nakon 1. srpnja 2013. pomogne hrvatskom gospodarstvu i građanskom oporavku. Ako nije na djelu sabotaža, onda bi za Milanovićevu Vladu trebao uvesti kokainski test, jer koliko god se u ovo doba gripe šmrče, postaje sumnjiv onaj njihov učestali prelet rukom ispod nosa!

Da bi njihov plan u cjelosti i sigurno uspio, potrebno je bilo učiniti sve kako Hrvatska ne bi ušla u EU. Tada bi petokolonaši zamračili slobodu govora i suspendirali demokratske slobode stečene demokratskim izborima i pobjedom u Domovinskom ratu te u potpunosti ovladali svim polugama gospodarske i političke moći. Ovlasti što ih EU ima nad svojim članicama smetaju ponovno uspostavljenoj komunističkoj samovladi; peta kolona još uvijek živi, i želi živjeti u Titinoj Jugoslaviji. „Lex Perković“ nije osmišljen da bi se zaštitio Josip Perković i udbaška bratija, namjera je bila da iznervirana Njemačka u posljednji trenutak odustane od ratifikacije, i od ulaska Hrvatske u EU ne bi bilo ništa. Da Hrvatska tada nije ušla u EU, sve bi se odvijalo prema dobro uhodanim titoističkim matricama političke represije iz 1945., 1948, 1971., agresijom na Hrvatsku 1991…

Ulaskom Hrvatske u EU donekle je spriječena potpuna samovlada SDPartije i HNS-a, a „isporukom“ Perkovića i Mustaća Njemačkoj, Hrvatska je dobila mogućnost da na objektivan način sazna o diktaturi komunizma, njezinim zločinima i trajnim posljedicama; prigodu da konačno napiše svoju povijest nakon 1945. i suoči s ružnom prošlošću, terorom partijske nomenklature koji se s Račanom, Mesićem, Josipovićem, Milanovićem nastavlja i traje. Ne može se i ne smije na lažnoj prošlosti graditi moderna demokratska država. Izborom Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu RH, zabijen je gol u devedesetoj minuti i Hrvatska je dobila prigodu da se ponovno bori za svoje mjesto među građanskim društvima Europske unije i odmakne od kaljuže tzv. regiona.

Da bi njihov plan propasti Hrvatske uspio, SDPartija i HNS – nesumnjivi protivnici samostalne i neovisne hrvatske države – formirali su hrvatsko-srpsku vladu koja je sustavno počela s gospodarskim sabotažama. Usporedno se počela formirati komitetska sprega politike, policije, pravosuđa i gospodarstva, tako da danas već imamo prava politička suđenja kojih se ni SSSR ne bi postidio, a sve sa svrhom kako bi se neposredno pred izbore eliminirala oporba i svatko tko im može ugroziti pobjedu na sljedećim parlamentarnim izborima.

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić je već drugi put u zatvoru, a pravomoćno osuđenog Andra Vlahušića svim silama za gradonačelnika Dubrovnika podupire vladajuća koalicija!? Zloduh Dakse kulja Dubrovnikom i prijeti. Razbijanje Imunološkog zavoda, na primjer, uobičajeni je postupak nacionalizacije, a potom slijedi dodjela tvrtke podobnom gospodarstveniku iz nomenklature. Državnim tvrtkama, institutima, fakultetima, sveučilištima i zavodima… upravljaja komunistička nomenklatura. Nacionalizirane se tvrtke daju podobnima, a onda im se dodatno pomaže stečejnim postupcima i selektivnim otpisom dugova. Na djelu je dogovorena ekonomija, ona nesreća bez ikakvih izgleda da ljudima ikad donese prosperitet i budućnost. To je još uvijek onaj isti Lenjinov NEP i sovjetska pjatoljetka, sustavi koji nisu nikad proizveli višak vrijednosti.

Namjerno izazvana gospodarska kriza i osjećaj bezizlaznosti, koje je tako temeljito zavladalo Hrvatskom, imaju za svrhu plansko urušavanje Hrvatske kako bi ona što više propala i sličila „regionu“: izjednačila se u siromaštvu i beznađu te postala „problem“ EU, a onda će se sve rješavati u paketu sa „zapadnim Balkanom“.

Naše bojišnice (1991. – 1995.) bile su diljem Lijepe naše: u Dalmaciji, Slavoniji, u Lici i Baniji, naši su gradovi bili pod neposrednom opsadom akinđijskih hordi, ali Bljesak i Oluja pred sobom su imali makar uniformiranog i bradatog neprijatelja. Danas je to saboterska peta kolona, ova srpsko-hrvatska vlada koja je u međuvremenu evoluirala u orjunaško-četničku vladu. Ta vlada pod maskama pajaca i budalaša sustavno uništava hrvatski suverenitet i vraća Lijepu našu u stare integracije.

Od 1945. u tri naraštaja (uz pomoć genetske transmisije?) partijska nomenklatura orjunaša i četnika radi na razbijanju svake ideje o hrvatskoj državnosti. U Hrvatskoj postoji peta kolona samo s jednim ciljem: uništenje suverene međunarodno priznate države Hrvatske i pretvaranje iste u S(ocijalističku) R(epubliku) Hrvatsku unutar tzv. regiona, „zapadnog Balkana“; pretvaranje pobjednika Domovinskog rata u incidentne parazite, pretvaranje Hrvatske u štalu robova.

L. C. / hrsvijet.net

http://hu-benedikt.hr/?p=87474
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » ned tra 23, 2017 5:48 pm

Ivica Ursić : Komesari Duha

Darantra. 23, 2017Ivica Ursić- Uvijek nedjeljom, Kolumne, Novo, Politika0
Like



Ipak se ovdje radi, uvjetno rečeno, o 21 gramu.

O našim dušama. O ratu između dobra i zla. Vodi se rat za naše duše.

Orwell je stvorio Velikog brata, Lana i Andy Wachowski Matrixa, a mi smo zapeli u retro stilu, prepustili smo svoju sudbinu i sudbinu svoje djece – komesarima.

Komesarima duha.


Došli su 1945. godine iz šume u naše gradove, silom su se uselili u tuđe stanove i imali su samo jednu zadaću, koju sustavno obavljaju sve do dana današnjega, ideološki nadzirati Hrvate i one svojeglave među njima “prevaspitati”. Dakle, očuvati i obraniti, od unutarnjeg (i vanjskog) neprijatelja (čitaj Hrvata) Jugoslaviju i “tekovine komunističke revolucije”.

Njihova krilatica: “Hrvati moraju umrijeti da bi Jugoslavija živjela!” – živa je i danas (jer ipak mi nismo umrli) i to na način da je prvi dio rečenice trajan i nepromjenjiv, dok je drugi podložan trenutačnoj političkoj agendi, pa onda imamo “Region, Zapadni Balkan, bivši prostor… ali sve više i Jugoslaviju”.
I umirali su Hrvati. Da, umirali su. Na Bleiburgu, po križnim putevima, u jamama, u rudnicima, u tenkovskim rovovima… iseljavani i raseljavani, od nemila do nedraga… i onda je došlo vrijeme za konačni obračun s nama.

1991.

I dok je Hrvat braneći svoj dom krvario na bojištu, komesari duha su “umarširali” u institucije. Znali su da kada zavladaju medijima, bankama, tvrtkama, sveučilištem, udrugama, politikom… da će biti u stanju manipulirati istinom i tako mirno ostvariti svoje poslanje. Podržani i poticani od oktroiranih vladajućih garnitura, instruiranih od bjelosvjetskih zaklada, potpomognuti od prodanih domaćih duša, od 2000 godine na ovamo, najprije stvaraju razdor među braniteljskim udrugama, generiraju mržnju prema Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, drobe i usitnjavaju političku desnicu te, polako ali sigurno, čiste preostale “džepove otpora” onih ustrajnih i neprilagođenih.

Nakon višegodišnje uspješne anacionalne pacifikacije Zagreba sada je na red došao Split kao veliki test komesara duha. Načet montiranim političkim procesima (Lora), žigosan “poljudskom svastikom”, obeščašćen kukavičkim nasrtajem na spomenik pripadnicima HOS-a, Split se testira na tzv. kulturi.

Odlučili su uprizoriti nam, na Marulićevim danima, kazališnu predstavu (?) Olivera Frljića ‘Naše nasilje i Vaše nasilje’.

Iz arsenala specijalnog rata vadi se – “frljićizam”. Budimo jasni, to nije teatar, to je podmetnuta ideološka bomba. Nagazna mina. Pašteta. To je samo jedan dio iz globalnog antihrvatskog arsenala. On (Frljić) i ona (predstava) su isključivo potrošni lakmus papir kojim se testira zasićenost domoljubljem neke sredine. Testira se učinkovitost mas-medija u pranju mozga prosječnog Hrvata. Je li proces pri kraju ili treba ipak pojačati centrifugu?

Agitprop komesara duha je plitak i prost ali je učinkovit, jer izluđeni narod, hiberniran u stanju golog preživljavanja i političke apatije, na relaciji između beskrajnih lutanja šoping centrima i gledanja programa anacionalnih TV kuća, koje nude sve ono što je suprotiva vrijednostima koje su Hrvate održale na ovim ozemljima, jednostavno ne reagira. Šuti ili se iseljava. Ili se šutke iseljava.

Hrvatska se jednostavno demontira. Rastače se. Polako. Ništa naglo. Polako ali sigurno. Sustavno i planski. I sve pod budnim okom komesara duha, jer oni su uvijek budni.

Ako ikakav teatar u Hrvatskoj postoji onda je to teatar apsurda.

Trenutačni intendant HNK Split, Goran Golovko, koji mjesečnu plaću dobiva iz džepova poreznih obveznika, jednostavno se “pravi blesav”, jer on zaboravlja da račun ne polaže nikom drugom nego – NAMA – koji financiramo njega i sve ono što on stavlja na repertoar. Mislim da je za tog čovjeka, kada je u pitanju zaposlenje u nacionalnoj kazališnoj kući, došlo vrijeme za otkaz. On je sigurno dovoljno sposoban za pokretanje privatnog kazališnog projekta u kojem može do mile volje ostvarivati svoje umjetničke zamisli. Naravno svojim novcem. S Frljićem ili bez njega. U tu mu se slobodu nitko dirati ne će.
Izbornik Ružić također može, s osmjehom na licu, zaobići sve nas koji ne razumijemo njegov izbornički ukus, i hrabro krenuti put različitih svjetskih teatarskih centara i tamo biti izbornik, a sve kako ne bi u našoj sredini bio – tužan.
Go Ružiću, don’t worry, be happy!

Jako puno se je komesara duha javilo po pitanju ove predstave. Jedan od njih je izvjesni Markovina koji u biti na javnoj sceni ne predstavlja apsolutno nikoga i ništa, osim što ga anacionalni mediji proglašavaju i promoviraju kao neutješnog zagovornika Jugoslavije. Njega navodim isključivo kao matricu na kojoj opstaju današnji komesari duha, jer taj lik opstaje isključivo onoliko dugo koliko može trajati njegova mržnja prema Hrvatskoj državi. A to je ipak perpetuum mobile.


I tu je naravno još jedan od tolikih, stalno dežurnih, komesara duha – Jasen Boko, koji pokušava s nekakvom hinjenom ironijom, onako s visoka, diskreditirati slobodu Crkve na reakciju. Njegovom izrugivanju Crkve ne vidi se kraja. On će javno reći:
“Jasno mi je da Frljićeve predstave vrijeđaju osjećaje vjernika, ali oni to mogu izbjeći negledanjem.”

Mislim da je ovo dodatno vrijeđanje i ponižavanje vjere i vjernika, koji nota bene, iz svojeg džepa financiraju svo to smeće za koje se J. Boko toliko srčano zalaže. Ne znam zašto J.B. ne ide, recimo u London ili NYC i tamo piše kazališne kritike. Tamo katolička Crkva nema toliko utjecaja.

E da, naravno da Vlada RH, preko svoje ministrice Obuljen ima također stav po ovom pitanju. Malo jest pitijski. Kaže ministrica kako vlada to (Frljićevu predstavu) ne podržava ali financira. Svaka čast. To se zove – vjerodostojnost.


Ali zar nam se je čuditi? U državi koja na najvišem pijedestalu drži ime i djelo čovjeka koji je opsesivno i sustavno nastojao (fino rečeno) na različite načine, staviti za sva vremena ad acta “hrvatsko pitanje”, odnosno (jasno i glasno rečeno) zatrti Hrvate da od njih ne ostane ni spomena, logično je da su arbitri po svakom pitanju, pa tako i po pitanju kulture – komesari duha. Bili i ostali.

I za kraj nekoliko pitanja koja su ključna?

Što je to umjetnička sloboda? I gdje su njezine granice?
Što je to kultura? I tko ima pravo određivati što je kultura a što kultura nije?
Jesu li to Vlada i ministarstvo kulture? Plenković i Obuljen?
Je li to selektor Ružić? Mile Kekin i Oliver Frljić?
Goran Golovko i Jasen Boko?

Mislim da je kultura, kako to kaže Walter Lippmann, zbir vrijednosti koje ljudi cijene, kvaliteta života kojoj se dive i to u konačnici čini klimu određene civilizacije, dakle njezinu kulturu. Kako civilizacijsku klimu, pa posljedično i kulturu, na hrvatskom ozemlju, još uvijek u apsolutnoj većini stvaraju kršćani, prije svih katolici, onda je apsurd da nam kriterije što je kultura i dalje određuju komunistički komesari duha koji su ostali zarobljenici svoje patološke mržnje prema Bogu i Hrvatskoj.
Nesposobnost, bila ona strukovna, umjetnička ili poduzetnička, rezultira činjenicom da svi, nabrojeni (i danas nenabrojeni, a ima ih) komesari duha, opstaju isključivo kao najobičniji paraziti na društvenim jaslama i koji od nas (izvrijeđane većine) traže da te jasle uredno punimo, a oni bi nam malo docirali o kulturi. Kad se najedu.
Hoće li institucije hrvatske države poštivati Ustav i zabraniti eklatantno poticanje na mržnju? Na ova pitanja odgovore bismo trebali dobiti relativno brzo. Ali ima jedno puno važnije pitanje.


Koliko dugo će većina strpljivo podnositi ovo nasilje manjine?

Koliko će dugo još ovakvo stanje potrajati?

Pa mislim još otprilike 12 godina, dok se ne napuni 40 godina hrvatskog hoda pustinjom, hoda iz jugoslavenskog ropstva u istinsku slobodu, u obećanu Hrvatsku državu, koja je još uvijek samo san mnogima od nas. Dakle ovo će potrajati sve dok se ne očistimo od zla kao narod. Sve dok ne postanemo Kristovi svjedoci i sve dok ne budemo birali na čelna mjesta ljude koji uistinu vjerodostojno svjedoče riječju i djelom Krista, nas će i dalje učiti kulturi i demokraciji komesari duha koji na spomen Boga ili kršćanske kulture, posežu za ideološkom batinom.

Za 12 godina na vlast će doći generacije hrvatske mladeži koje danas javno svjedoče svoju vjeru, na scenu stupaju generacije koje javno mole krunicu i koje ne će zatajiti Krista, pa makar to značilo pasti u nemilost komesara duha.

A što je s nama?

Hoćemo li doći u ponedjeljak ispred HNK u Splitu i pokazati da se ne mislimo odreći onoga kojega još jednom misle izrugati, ispljuvati, izbičevati i na koncu ga razapeti i nakon Uskrsa?
Ili ćemo slegnuti ramenima, pokriti se ušima i praviti se da to nisu naša posla i čekati prvu veliku procesiju kada ćemo pokazati koliki smo mi to veliki vjernici?
“A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.” (Matej 10, 33)


Ivica Ursić /Hrvatsko nebo


http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/20 ... sari-duha/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » ned lip 04, 2017 9:55 am

Antifašistički zid u Hrvatskoj 2017.
Pod epidemijskim antifašističkim napadom na Hrvatsku, kukavički zakazala hrvatska intelektualna elita a hrvatska vlast izdajnički.
Autor
Dinko Dedić
-
4. lipnja 2017.


Antifašizam, kao reakcija na pojavu fašističkog pokreta dvadesetih godina prošlog stoljeća u Italiji, nakon Drugog svjetskog rata postao je sredstvo, uglavnom u zemljama komunističkog bloka, da ga oblikuju i njime se posluže kako kome specifično konvenira.

Poslijeratni nastavak upotrebe sataljinističke izmišljotine antifašizma nabolje pokazuje podatak da je Berlinski zid, s njegove istočne strane bio nazivan “Antifašistički zid”. Istočno-njemačko službeno ime za Berlinski zid je bilo “Antifaschistischer Schutzwall”. Više nije bilo ni Hitlera ni Mussolinija, pa su si antifašisti izmislili nove fašiste, blok zemalja zapadne demokracije.

Povjesničar Norman Davies tvrdi da antifašizam ne predstavlja koherentnu političku ideologiju, nego da je “prazna posuda”, koju onda svatko puni sa sastojcima koji njemu odgovaraju.

Prema njemu, antifašizam nije ništa drugo nego “obični politički ples” kojega je izmislio Staljin i proširio kroz sovjetska sredstva propagande, s ciljem da stvori lažnu impresiju kako zapadne demokracije, svojom opozicijom fašizmu, postaju saveznici komunizma.
Cilj je bio legitimizirati diktaturu proletarijata koristeći terminologiju koja bi bila prihvatljivija na zapadu. Stvarnu vrijednost prijeratnog antifašizma pokazuje pakt Molotov-Ribbentrop i konzekventna koordinirana ratna agresija na istoku Europe, na početku Drugog svjetskog rata.


Poslijeratni nastavak upotrebe sataljinističke izmišljotine antifašizma najbolje pokazuje podatak da je Berlinski zid, s njegove istočne strane bio nazivan “Antifašistički zid”. Istočno-njemačko službeno ime za Berlinski zid je bilo “Antifaschistischer Schutzwall”. Više nije bilo ni Hitlera ni Mussolinija, pa su si antifašisti izmislili nove fašiste, blok zemalja zapadno od tog zida.


Nakon 1990. i njemačkog ujedinjenja, grupe koje su počele koristiti antifašističko ime, bile su anarhističke militantne skupine poput “Antifaschistische Aktion”, “Antifascist Federation”, “Class War”, “Red Action”, “Revolutionary Communist Party” itd.
Sve redom su to bile militantne skupine na marginama društva, čija jedina javna manifestacija se ogledavala u uličnim sukobima s policijom.


Poput Staljina, njegov je učenik Tito, pa i poslije raskida sa Staljinom, nastavio koristiti antifašizam kao sredstvo u svom relativno uspješnom nastojanju priskrbiti zapadnu financijsku pomoć. Naravno da nije mogao to ostvarivati pod parolom zapadne podrške razvoju komunizma u Jugoslaviji.

Kraj hladnog rata, pad Berlinskog “antifašističkog” zida, raspad Jugoslavije, bila je prekretnica, nakon koje je anitifašizam ostao živjeti kroz marginalizirane malobrojne skupine anarhističkih buntovnika, pod parolom rušenja postojećeg kapitalističkog sustava.
Nitko nebi mogao vjerovati da će nastupom novog stoljeća, na Balkanu, antifašizam kao pojam, postati institucionalizirano sredstvo, kao dio službene državne politike, u Srbiji rehabiliracijom četništva i njegove transformacije iz fašizma u antifašizam, uključujući i njihova vođu Dražu Mihajlovića, a u Hrvatskoj, nasuport Srbije, pretvaranjem svih protivnika Jugoslavije, titoizma, regionalizma i zapadnog balkanizama u fašiste.



Na čelu s nasljednicom KPJ, Socijaldemokratskom partijom, koja u svom imenu nema ni Hrvatske niti koristi hrvatski jezični ekvivalent “stranka”, niti se u svojoj retorici prestavlja kao organizacija Hrvata ili hrvatskog naroda i uz pomoć brojnih udruga koje se pod krinkom humanizma, raspolažući u to ime sredstvima iz Hrvatskog proračuna i Europskih fondova, stvoren je nastupom novog stoljeća pravi državni antifašistički pokret, kao sredstvo za obračun sa svima koji se protive njihovom poimanju Hrvatske.

Pritom im je korisno poslužila ustavna definicija po kojoj Hrvatska svoje državno pravo vuče iz jugoslavenskog komunističkog i antifašističkog, drugosvjetskoratnog partizankog pokreta i njegova zakonodavnog organa, svojevrsnog ratnog parlamenta AVNOJ-a i njegove isto tako jugoslavenske unitarističke podsekcije ZAVNOH-a (otom potom koliko je pametno bilo u taktičke svrhe ugađati ustav koji će kasnije poslužiti kao legalni okvir za rušenje države kojoj bi taj ustav trebao služiti kao jamstvo opstanka).

Logično bi bilo za očekivati i očekivalo se, da će opozicijska stranka, domovinsko-ratna politička struktura pod čijim su vodstvom Hrvati uspjeli srušiti svoju stoljetnu tamnicu i uspostaviti samostalnost, HDZ, kada ponovo dođe na vlast, obračunati s tim perverznim lazarovskim oživljavanjem antifašizma. Međutim, HDZ nije više bio ono kako ga je Tuđman definirao. Sukcesijom povraćene vlasti kroz Sanadera i Kosoricu, umjesto da bude na čelu hrvatskog nacionalnog procvata, svjetonazorskog, gospodarskog i ideološkog, HDZ je postao avantgarda pljačke i izdaje i za uvijek pokopao svoj imidž koji su mu Hrvati svojom krvlju zaradili u Domovinskom ratu, baš oni koji će razvojem događaja do današnjih dana i sami postati “fašistima”.

Konzekventnim gubitkom vlasti, pojavom Milanovića na vrhu vlade i kroz 3 predsjednička mandata dvojice “antifašista” Mesića i Josipovića, trnoružica zvana “antifašizam” se probudila i procvala.
Tako redom, preko nesuđenog Karamarka, alarmantno nevjerojatnog, iz neba u rebra, Oreškovića, do programiranog europskog aparatčika jugoslavenskih korijena Plenkovića, umjesto da HDZ postane glas razuma i obustavi antifašističku euforiju sa svim karakteristikama koje iz bastardizirane pomirbe vode u 1939. (kako je to dobro prepoznao gen. Glasnović) i stvaraju ideološke uvjete građanskog rata među onima kojima je predstavljena podjela sa svim karakteristikama isključivosti bez i jedne dodirne točke na kojoj bi se temperament vremena mogao stišati, HDZ je i sam prihvatio jugoslavensku antifašističku floskulu i eliminirao iz svojih redova one koji su upozoravali na opaku prirodu nakaradne revitalizacije tog pokreta koji je imao nekog smisla 1920., nikakavog iz vremena “Antifašističkog zida”, a danas smiješnog, kad nebi bio tragično opasan.

Plenković je tu stranku odveo u navodne centrističke vode, čiji centrizam se sastoji samo u tome da je sve u HDZ-u i oko njega, koji su upozoravali na besmisao antifašizma, i sam proglasio fašističkim ekstremistima i pretvorio Hrvatsku u državu alternativne hdzeovsko-hnsovske, ili sdpeovske, ili možda zajedničke veliko-koalicijske antifašističke vlasti uz podršku moćnog pupovčevskog velikosrpskog lobija, na čelu fašističkog naroda.

U druga vremena, kada je tuđinska, sluganska i antinarodna vlast harala Hrvatskom, uz narod je kao njegova avangarda stala njegova intelektualna elita poput, HAZU i Društva hrvatskih književnika i srodne organizacije. Sjetite se samo uloge koju je Matica hrvatska odigrala 1971. godine.

Danas bi te organizacije ponovo trebale zauzeti vodeće mjesto na nacionalnom kormilu hrvatstva, ali oni spavaju i čuvaju svoja mizerna radna mjesta u korumpiranoj državi gdje se za neposluh ostaje bez kruha, kao što je bez njega ostao Marko Jurič, novinar i aktivist Projekta Velebit, jer se usudio po njegovu programu, potegnuti baš ovo pitanje, upregnuti ako bude moguće baš Maticu hrvatsku (Tribina Matice Hrvatske i Projekta Velebit 9. studenog 2016.) u tokove od velikog značaja po opstanak ove države. Usput, 3 od 5 učesnika ove tribine, nedavno su eliminirani iz udruge “Hrvatski novinari i publicisti – HNiP”.
Plenković u Jasenovcu plače nad između 30 tisuća i 1.2 milijuna žrtava hrvatskog kolektivnog i genetičkog zločina i nad nijednom hrvatskom. Pa i sam Vladimir Bakarić je morao negdje u dubini srca pomisliti – Da mi je doživjeti dan kada više ne budem morao ovako sluganski slaviti ovu notornu i tako prozirnu srpsku laž? Plenković mora i danas.


Izostanak hrvatske intelektualne avangarde iz procesa koji se ne može više okrakterizirati kao samo politički, jer postaje presudan za sve grane života u vlastitoj državi – ako ona te atribute više uopće zaslužuje – prouzročio je da sada na optužbe o fašizmu, koje su se pretvorile u epidemiju neusporedivu ni s jednim jugoslavenskim razdobljem, odgovaraju obični ljudi koji nisu osposobljeni politički razmišljati, ni valjano razlučivati između komunizma, fašizma, nacizma, kapitalizma i još tuceta drugih izama, nego reagiraju iz inata crtežima njemačkih šljemova u stilu – Kad baš hoćeš, evo jesam i što mi možeš! – a to je baš ono što ova “antifašistička” jugoslavenska inteligencija hoće, da oni koji bi ispred ovog naroda mogli valjano parirati ovakvim izazovima, ostanu kukavički čamiti u svojim podrumima, a običan puk da se koprca pod optužbama i reagira na osnovu emocija koje su ovi “antifašistički” zlotvori inscenirali.

Još gore od hrvatske intelektualne elite, prema ovoj epidemiji antifašizma 2017. ponaša se hrvatska vlast i baš ova postojeća vlast tzv. desnog centra. Oni te optužbe ne osjećaju kao uvredu, kao što to osjećaju oni kojima je Hrvatska iskreno na srcu. Njih to ne vrijeđa, kao što vrijeđa običnog Hrvata koji Hrvatsku voli iz dna duše. Zato oni o tome šute. Da sebe ograde i od optužbi i od “fašističkog” naroda, njih se stotinjak prošeta do Jasenovca, pomireni s velikosrpskom, jugoslavenskom teorijom o genocidnosti hrvatskog naroda, isplaču se nad između 30 tisuća i 1.2 milijuna žrtava hrvatskog kolektivnog i genetičkog zločina i nad nijednom hrvatskom, pokaju se u svoje ime i u ime svojih partizanskih i komunističkih predaka, i smiješeći se vrate u Zagreb “obavljena posla”, jer za njih obavljati posao nije zastupati interese svog naroda, nego čuvati vlast i pod cijenu da pritom moraju lizati srpsku pljuvačku.
Ps. Koliki su razmjeri antifašističke hajke u Hrvatskoj, pokazuje i govor sisačke gradonačelnice Kristine Ikić-Baniček iz Brezovice 2016.



http://projektvelebit.com/antifasistick ... ialnetwork
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » čet lip 22, 2017 8:04 am

Neradni dan pedera i domaćih izdajnika?!

17. lipnja 2016. Elvis Duspara

Domaći izdajnici, čiji se dan obilježava u Hrvatskoj kao državni praznik, su se borili protiv Hrvatske, a za Jugoslaviju i to tek nakon što je pukla ljubav i vojni savez Hitlera i Staljina!

Tekst: Elvis Duspara

Eno održana gej parada u Zagrebu. Njih tri i pol tisuće je čuvala policija. Inače, dok sam bio dijete, mi u Bosanskom Brodu smo one muškarce koji vole raditi one stvari s muškima zvali pederi. Žene koje vole raditi one stvari sa ženama smo zvali lezbijke. Nitko od nas nije niti jednoj ženi rekao da je peder jer kada kažeš nekome da je peder, odmah se zna da se radi o muškom. Zato ženama nismo niti govorili da je peder. Onda je došla demokracija i riječ peder je postala nekulturna, a i samim pederima je smetala jer su svi znali što to znači.

Zato su pederi postali gejevi što bi kao trebalo značiti da su veseli. A riječ kao riječ opisuje neku radnju ili sklonost. A zašto su ovi “veseli” i čime se to oni hvale?

Da se ja sada tu hvalim kako sam nakon obavljanja velike nužde toliko se ispraznio da sam začepio odvod u wc školjci vi bi vjerojatno rekli da nisam baš svoj. A što mislite da još organiziram i paradu na tu temu? Nema šanse, zar ne?


Ali, ako se netko želi hvaliti time što voli u ono mjesto gdje izlaze nečistoće stavljati čep, onda ga čuva policija?! Jeste li ikada čuli za neku domaćicu koja se hvali što joj se toaletni odvod začepio? Ja nisam. Obično kada se začepi toaletni odvod onda se zove vodoinstalater da riješi problem.

E da, riječ peder bi još koristili i da opišemo karakter kada je netko, onako, bez srama ili skrupula, ili kada samo gleda svoj interes, znači licemjer ili prevarant. Bilo bi dovoljno nekome reći: “Baš si peder!” i ovaj bi odmah znao na čemu je. Ne sjećam se da je itko u tim trenucima razmišljao da li je taj peder po seksualnosti ili po karakteru.

Malo sam gledao slike s te parade i shvatio da je to u biti i dalje obična parada pedera. Maltretirati cijeli grad radi nečega tako “važnog” kao načina postizanja seksualnog vrhunca mogu samo pederi.

No, ove godine sam vidio da su “iz ormara” izašli neki novi pederi. Na čelu te parade pedera sam vidio sliku s velikim transparentom “Antifa Zagreb”. To su kao antifašisti. I ako je itko bio protiv te parade, baš zbog toga bi je trebalo održavati svake godine čisto da ljudi znaju tko je peder, a tko nije.

Dakle, ove godine je svekolika hrvatska javnost mogla zaključiti da su antifašisti zapravo najobičniji pederi.

Nećete vjerovati, ali ti pederi imaju čak i svoj državni praznik. Obilježavaju ga svake godine 22. lipnja pod nazivom “Dan antifašističke borbe”. U stvarnosti slave dan oružane pobune protiv Hrvatske.

Čisto da podsjetim što to antifašisti, a za koje je javnost mogla zaključiti da se radi o pederima, slave taj dan.

Hitler i Staljin su imali dogovor ne samo o nenapadanju nego je to bio pravi pravcati vojni savez. Taj Pakt o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a je potpisan 23. kolovoza 1939. godine u Moskvi. Prema tome Paktu bila je uključena i trgovinska razmjena između Njemačke i SSSR-a.

S obzirom da su Britanci uveli vojnu blokadu, Njemačka je naftu i potrebne sirovine dobijala od SSSR-a i Staljina. Za uzvrat je Hitler svome prijatelju Staljinu davao modernu tehnologiju. I taj vojni Savez ili Pakt je trajao prve dvije godine Drugog svjetskog rata gdje su saveznici, Hitler i Staljin, napali više država i između sebe podijelili njihove teritorije.

Hrvatska Wikipedia donosi sljedeće: “Iako je službeno bio označen kao “pakt o nenapadanju”, ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviđao “političke i teritorijalne promjene” u dijelovima navedenih zemalja što je ovaj sporazum pretvorilo u agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane Njemačke, bilo od strane SSSR-a; Rumunjska i Poljska kao najveće od tih država napali su Nijemci i Sovjeti zajednički. Od svih tih zemalja koje su bile žrtve sovjetsko – njemačkog savezništva, jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost; međutim je i ona bila prisiljena ustupiti određene teritorije.”

Ako nekoga zanima više neka utipka u Google “Pakt Ribbentrop-Molotov” ili neka posjeti wikipedijinu stranicu na linku: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pakt_Ribbentrop-Molotov


Uglavnom, mene su kao dijete u školi učili da je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio bratoubilački rat i da su postojali domaći izdajnici. Pa ‘ajde da vidimo tko su ti domaći izdajnici zapravo bili.

Kada je Hitler 22. lipnja 1941. prekršio vojni savez i napao svoga prijatelja Staljina s kojim je dijelio svijet, ti “naši” pederi su odlučili da više neće biti fašisti nego da će biti domaći izdajnici. Na taj dan, 22. lipnja 1941. su pederi otišli u šumu Brezovica kod Siska i osnovali Prvi sisački partizanski odred koji je bio i prva antihitlerovska postrojba. Taj dan su domaći izdajnici, tj. fašisti odlučili postati antifašisti.


Da nije Hitler 22. lipnja 1941. operacijom Barbarossa prekršio vojni Savez sa svojim prijateljem Staljinom, možda bi ovi “naši” pederi danas slavili Hitlerov rođendan kao državni praznik?!

Uglavnom, Hrvatima se prodaje magla kako su se pederi iz Brezovice pobunili zbog rasnih zakona koji su bili u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To jednostavno nije točno jer da je tako, pobunili bi se puno ranije. Nisu tim pederima smetali rasni zakoni nego Država Hrvatska. Da su im smetali rasni zakoni onda ne bi ratovali za Jugoslaviju. Možda netko ne zna, ali u Kraljevini Jugoslaviji su bili rasni zakoni koji tim pederima ne smetaju, a trebali bi!


Kažu ti domaći izdajnici da su se ti šumski pederi pobunili zbog zločina koji su bili u NDH?! Ma, nemoj! U tom trenutku nitko živ ne zna za bilo kakve zločine, pa niti to da će domaći izdajnici pobiti 500.000 Hrvata na Križnom putu 1945.


Stvarnost je vrlo jednostavna, ti domaći izdajnici su se u ime SSSR-a borili protiv Države Hrvatske, a za uspostavu naddržave Jugoslavije.

Da ne bude zabune, pod te šumske pedere teroriste ni u kojem slučaju ne ubrajam onaj dio časnih ljudi koji su se kao partizani borili protiv talijanskih, njemačkih i četničkih okupatora, a za samostalnu suverenu i Hrvatsku.

Da pojasnim za one koji još uvijek ne shvaćaju što se to “slavi” kao državni praznik 22. lipnja u Hrvatskoj. Ako ti se ne sviđa vlast, onda se boriš za promjenu vlasti, ali ne rušiš državu. Država nikada ne može biti kriva, nego vlast.

Ovi pederi, čiji se dan obilježava u Hrvatskoj kao državni praznik, su se borili protiv Hrvatske, a za Jugoslaviju i to tek nakon što je pukla ljubav i vojni savez Hitlera i Staljina!

Sve pišem i ne vjerujem što to Hrvatska slavi. Mi smo valjda jedina država u svijetu koja ima državni praznik gdje se slavi teroristička oružana pobuna protiv te države.


Kako ja nisam peder, a niti fašist niti antifašist, ja ne slavim taj dan. Imam ja svojih dana u godini koje slavim, a koje neću napisati jer bi mogli zasmetati pederima i domaćim izdajnicima.



http://nacija.hr/2016/06/17/neradni-dan ... izdajnika/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » ned srp 09, 2017 12:18 pm

Zadah jugokomunizma se širi Hrvatskom

09.07.2017.
Glas HRsvijeta


Zadah jugokomunističke lešine i dalje se širi Hrvatskom i taj ogavni smrad, čini se, jača iz dana u dan iako „Juge“ i njezine Partije nema već punih 27 godina. On izvire iz gotovo svake riječi koju izgovore sljedbenici propale zločinačke ideologije i njezini apologeti.

Čitava plejada besprizornih likova koji pod egidom „znanstvene istine“ ili „objektivnog medijskog izvješćivanja“ šire laži, čuvaju krivotvorine i (što je najtragičnije) u tom duhu odgajaju mlade naraštaje. Izvrću istinu i guše slobodu mišljenja (za koju se tobože zalažu), a priznaju kao legitimno, ispravno i poželjno samo ono što se uklapa u njihov nakaradni i ideološkim granicama tvrdo omeđen svjetonazor. Ova dvoličnost uočava se na svakom koraku i nema dana da se s njom ne susretnemo na javnoj sceni.

Svaki od tih „vrlih demokrata“ i „zaštitnika ljudskih prava“ će vam uvijek (uz cinični osmjeh) i hinjenu „finoću“ spremno potvrditi kako je konzervativni pogleda na svijet legitiman, ali već slijedećeg trenutka izaći na ulicu i silom pokušati zaustaviti mirni građanski Hod za život, govorit če o slobodi vjere, a u isto vrijeme će se drvljem i kamenjem nabacivati na Crkvu (samo Katoličku, dakako, ona je jedina smetnja), proglašavat će vas „netoleratnim“ a bez ikakve grižnje savjesti stat će u obranu rasizma, šovinizma i mržnje koje na najniži i najprimitivniji način prema većinskom (hrvatskom) i Katoličkoj crkvi, šire, primjerice, srpske „Novosti“, portal „Autograf“, Index hr (i slični mediji), skočit će na svaki (pa bio to i minorni) incident koji se dogodi na štetu srpske manjine ili LGBT zajednice, a Hrvata se slobodno može ubiti zbog pokušaja skidanja ćirilične ploče – i nikom ništa. Njihova „satira“ podrazumijeva neograničenu slobodu (koja ne vrijedi za druge!) i pod nju se podvode najogavnije uvrede, psovke i rasističke opaske na račun Hrvata, katolika i vjernika, uz omalovažavanje i ismijavanje naših svetinja, povijesti, kulture.

Sve što ide njima u prilog u redu je i dopušteno, onima drugima za zlo se uzima i ako se brane od uvreda i kleveta. To je njihova „demokracija“ i „svijet slobode i ravnopravnosti“ koji nam nude!?

„Katolibani“, „ognjištari“, „desničari“, „filonacisti“, „ustaše“, „fašisti“, „revizionisti“, „ustašofili“ – samo su neke od etiketa koje nam lijepe „kulturnjaci“, „humanisti“ i ljuti „borci za demokraciju i ljudske slobode“ s lijevo-liberalnog spektra, kad god pokušamo izraziti bilo kakvo mišljenje ili stav koji se ne uklapaju u njihov bolesni svijet isključivosti i jednostranosti.

I oni se bez ograničenja pojavljuju u medijima (pa i na državnoj televiziji), dociraju javnosti (drsko, s visoka i glumeći nadmoć), organiziraju tribine (na kojima neistomišljenicima ne daju progovoriti) i oni su stvarni i jedini vlasnici informativnog prostora. Oni koji razaraju i rastaču ovo društvo, etiketiraju naistomišljenike, pljuju narodu u lice, služe se nasilnim fašistoidnim metodama kako bi ostvarili svoje ciljeve i sve to bez ikakve, čak i moralne osude!?


A jesu li ta „gospoda“ i njihovi istomišljenici ikad jednom jedinom riječju spomenuli ogavne, gnjusne objede koje hrvatski narod podnosi već više od sedam desetljeća?

Jesu li se ikad (barem kurtoazno) ogradili od krivotvorina vezano, primjerice, za žrtve Drugoga svjetskog rata, poglavito Jasenovca i osjetili odgovornim što su oni i njihova Partija (u savezu s velikosrpskim naci-fašistima) tvorci monstruozne rasističke teorije o „urođenoj genocidnosti hrvatskoga naroda“ kojoj nema premca, ne u Europi, nego na kugli zemaljskoj!?

Vlastiti narod obilježiti na tako grozan, jeziv, stravičan način, samo da bi se zadržale društvene privilegije i politički profitiralo – ima li veće perverzije, može li se niže pasti, ne samo u ideološkom, političkom, nego i u ljudskom i moralnom smislu?

I takvi nam dijele lekcije, „popuju“o moralu, etici, ljudskim vrijednostima, slobodama, demokraciji? Patološki bolesnici koji bi srušili svijet radi svojih sitnih sinekura!

Bježe od argumenata i melju svoje unaprijed pripremljene pamflete poput mantri. I stalno su u napadu, jer jako dobro znaju da je to najbolja obrana. Dok god smo mi primorani uzvraćati udarce i stalno se prati od objeda i kleveta, oni su u taktičkoj prednosti.


Prema svim raspoloživim podacima, na području koje danas zauzima JUSP Jasenovac, od 1945. godine do danas, iskopano je ukupno ne više od 725 ljudskih ljudskih posmrtnih ostataka. Od toga, manje od četvrtine antropološki je obrađeno, a forenzički niti jedan!

Zašto?

Zato što bi se otkrivanjem istine poput kule od karata srušio konstruirani mit o Jasenovcu kao „ustaškom logoru smrti“ i „masovnom stratištu“ kojega su patološki bolesnici – komunisti uspostavili već tijekom rata (u čemu je svoju nečasnu ulogu, nažalost imao i ZAVNOH, odnosno njegova Komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača), a u poraću ga nadograđivali do te mjere da su stvorili famu o „stotinama tisuća“, pa čak i milijun (!) žrtava, uz lažne popise koje danas prezentiraju kao „vjerodostojne podatke“. Prepisivali su popise srpskih naci-fašista i propagandista (iz „Muzeja žrtava genocida“ u Beogradu – tvornice propagandnih laži najniže vrste), skupa s njima krivotvorili podatke i nisu se usudili sve do 2009. godine (dakle, punih 64 godina po svršetku rata!?) objaviti taj svoj popis – jer, trebalo je pričekati da akteri rata i svjedoci poumiru, a tragovi ogavnih laži i krivotvorina se zametnu!

Tko god se drzne taknuti u ovu njihovu VELIKU LAŽ i preispitati bilo koji podatak, na njega se ustreme čuvari komunističkih mitova, poput bijesnih pasa. Nekoliko tisuća lažnih „žrtava“ već je zadnjih godina otkriveno na aktualnom mrežnom popisu JUSP Jasenovac – i nikom ništa! Nedvojbeno je utvrđeno da navedene osobe nisu imale nikakve veze s Jasenovcem (neki su ubijeni na drugim mjestima – od partizana, Nijemaca, Talijana, četnika – drugi umrli prirodnom smrću poslije rata, dio njih interniran je u inozemne logore i tko zna kako i gdje je završio svoj životni put, mnogima se sudbina ne zna), ali bez ikakvih problema, svi se i dalje vode kao „ustaške žrtve“!

I nema te podlosti koju nisu u stanju napraviti i smisliti čuvari komunističkih i velikosrpskih mitova i laži, samo kako bi izbjegli suočavanje s činjenicama.


To je takav soj.

Ovo što naši današnji „antifašisti“ govore, gore je nego ono što slušamo od dojučerašnjih agresora s istoka. Oni su radikalniji i pokvareniji nego Šešelj, Vučić, Vulin, Nikolić, Drašković i bratija zajedno, jer ovi barem ponekad zatvore usta, a kod „naših“ nema praznog hoda.

Neumorni su, beskrupulozni, drski i pokvareni preko svake mjere.

Lupetaju o „rasizmu“, „fašizaciji“ društva, „buđenju ustaštva“, „rehabilitaciji NDH“, o tomu kako „nedostaje samo uvođenje rasnih zakona“ pa da fašizam potpuno zavlada današnjom Hrvatskom, a sve ne bi li skrenuli pozornost s pravih tema: sa svojih zločina, nedjela i nepodopština koje čine neprekidno od 1945. godine do danas.

Stvorili su lažnu povijest, izgradili potemkinova sela, čitav jedan nepstojeći svijet koji počiva na opsjeni i laži i nema ničega zajedničkog sa stvarnošću i činjenicama. Ne postoji ni jedan (ali baš u doslovnom smislu riječi: ni jedan!) važniji događaja iz povijesti njihove KPJ (od dvadesetih godina XX stoljeća nadalje) ili NOB-a, oko kojega ne postoje kontroverze i barem po nekoliko verzija – koje su sami smišljali, nadograđivali i na kraju (kako to obično biva) zapleli se u vlastite laži.

Kao zmija noge kriju sve činjenice koje im ne idu u prilog: da su bili u savezu s nacistima prije rata i da su njihov ideološki otac Staljin i nacistički vođa Hitler planirali podijeliti svijet (što su i započeli već 1939. godine); da nisu prstom mrdnuli niti riječ prozborili protiv fašizma i nacizma gotovo dva desetljeća, a „slavnu antifašističku borbu“ i svoje „ustanke“ započeli (zamislite tu „slučajnost“ i „koincidenciju“!) upravo onoga dana kad je Hitler jednostrano prekršio potpisani sporazum i napao dotadašnjeg prijatelja i saveznika Staljina s kojim je već podijelio Europu i to zapečatio pisanim sporazumom (iz rujna 1939.)!?

Treba biti prilično glup pa prihvatiti tezu o spontanom „antifašističkom pokretu“ i to ne može progutati nitko tko drži do elementarnog dostojanstva i vlastitog zdravog razuma.


Ne želim negirati činjenicu da su deseci tisuća entuzijasta, idealista, časnih i poštenih ljudi čista srca i bez skrivenih namjera krenuli u borbu protiv zla – nacizma i fašizma. Ali, ne zaboravimo da među njima nije bilo niti 5% komunista i da su ti smutljivci, ta staljinistička zločinačka bagra koja nije bila ništa bolja od onih na drugoj strani, teško zloupotrijebila upravo njih koji su krvarili za pravedne ciljeve i u njihovo ime počinila teške, grozne i neoprostive zločine, da je vladala krvavom diktaturom, hranila se krvlju i leševima, proždirala (po potrebi) i vlastiti okot, a laž i propaganda su im bili temelji ideologije i političke prakse.

Je li i Hannah Arendt, koja je govorila (i pisala) da „Nitko nema moralno pravo nazivati se antifašistom, tko nije istodobno i antikomunist“, isto tako „revizionist“, „ustaškinja“ i „filonacist“ kao mi ostali koji mislimo što i ona?

Nek odgovore na to!

Antifašistički pokret bio je kratkotrajni savez između Istoka i Zapada, između po svemu različitih ideologija, sustava i svjetonazora, između dva svijeta i on je nametnut upravo pojavom nacizma i fašizma koji jesu bili prijetnja civilizaciji – ali prije svega interesima i jednih i drugih. Ni Staljin, ni Roosevelt ni Churchill, nisu iz čistog entuzijazma i osjećaja pravde i humanizma krenuli u rat – da budem potpuno načisto – nego su prije svega na to bili primorani i branili su svoje interese. Ali su imali razuma i snage poslije velike svjetske kataklizme uspostaviti demokratsko društvo. I nitko se od njih nikad ne poziva na bilo kakav „antifašizam“, jer to je priča koja je završena prije više od 70 godina. Završena je i u većini istočno i srednjo-europskih zemalja koje su bile u komunističkom lageru.

Samo se kod nas u Hrvatskoj ovom teroru neostaljinista ne nazire kraj.

Komunizam i antifašizam nisu isto, niti se između njih može stavljati ikakav znak jednakosti i to je jedan od temeljnih nesporazume s kojim se mi u Hrvatskoj srećemo već desetljećima. Jugoslavija predvođena Titom i Partijom nije bila u stanju prihvatiti nikakav oblik demokratske svijesti jer vodili su je staljinisti, robovi Kominterne, oni kojima su samovlašće i parazitski život na grbači naroda bili isključivi cilj, a teror i uvođenje strah sredstva za uspostavu vlasti. Drugačije nije moglo ni biti, jer vladali su šegrti najvećeg zločinca u povijesti Europe, koji je pobio ili umorio glađu 65 milijuna ljudi u vlastitoj zemlji, a milijune njih kao topovsko meso poslao u rat protiv dojučerašnjeg saveznika Hitlera. Sovjetska sirotinja (oni kojima je NKVD pucao u leđa ako ne bi jurišali) strah je potiskivala hektolitrima votke koja je dopremana na fronte, civili i vojnici su se grčevito branili za preživljavanje u gradovima i selima jer nisu imali izbora. Oni su pobijedili nacizam, a ne Staljin i njegova Partija.

I naši „antifašisti“ iz KPJ ponašali su se uglavnom tako. Bila je to ista ideološka matrica.

U završne i najteže borbe (jer sve do tada je bila dječja igra) na Srijemski front poslali su desetke tisuća djece (od 12 do 16 godina) i neobučene i nespremne ih gurnuli u smrt, dok su se oni „proslavljeni partizanski komandanti, komunisti i borci“ krili u debeloj hladovini, daleko od svakog rizika!

I što je na kraju ostalo iza njih poslije rata?

Huda jama, Macelj, Bleiburg, Gračani, Jazovka, Golubnjača, Kevina jama, Križni put...u preko 1.700 masovnih grobnica na prostoru Slovenije i Hrvatske prosute su kosti njihovih žrtava i najveći je dio pobijen poslije rata...mnogi i na posebno okrutne načine (tako da su tisuće njih živi zazidani u rudarskim jamama i ostavljeni da umiru danima u agoniji), a slični masovni zločini događali su se od Triglava do Đevđelije. Imali su posebne odrede za likvidaciju (zločinački KNOJ, OZN-u), sustav koji je funkcionirao poput jezivog stroja, bezdušno i bez stanke. Nisu bili pošteđeni ni civili (žene, djeca, starci), ni svećenici, časne sestre, građanski sloj (posebice intelektualci koji su za takav nakaradni mediokritetski sustav predstavljali najveću opasnost)... Nakon toga uspostavili su svoje mitove, opskurne laži i konstrukcije, ispleli čitavu mrežu lažne povijesti kako bi to prikrili i izokrenuli istinu o prošlosti.

O prošlosti koja svjedoči i njihovoj krvavoj, zločinačkoj tiraniji! I to danas žele sačuvati po svaku cijenu kao povijesnu istinu!?

U Rumunjskoj, (bivšoj) Istočnoj Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Litvi, Latviji, Estoniji, Mađarskoj, Bugarskoj, lustracija je provedena, a nedavno je Bugarska i formalno (službeno) označila svoju Komunističku partiju zločinačkom organizacijom. Kod nas nema ni naznaka tog procesa, nema katarze i preispitivanja unatoč svemu, pa i međunarodnim rezolucijama od kojih ona iz 2006. godine (br.1481) izrijekom od članica traži osudu zločina totalitarnih komunističkih režima.

To među ostalim dokazuje kako su u Hrvatskoj preživjeli najokorjeliji neostaljinistički dogmati koji su (prije svega zahvaljujući našoj pasivnosti i ratnim okolnostima 90-ih godina), naša nastojanja da se društvo demokratizira i provede koncept pomirbe iskoristili kako bi se poput kameleona pretvorili u „zaštitnike“ i promicatelje ljudskih prava i sloboda. To im ne bi uspjelo da nisu nastavili perfidnu politiku vezivanja za „antifašizam“ s kojim u suštinskom smislu nemaju ničega zajedničkog ni oni ni njihova zločinačka komunistička ideologija čije krvavo lice kriju iza već izlizanih floskula i parola. Sastavnicom tog „paketa“ je i haranga protiv neistomišljenika i svih koji traže samo jedno: DA POVIJESNA ISTINA IZAĐE NA SVJETLO DANA.

Dok se to ne dogodi, Hrvatska će ostati zarobljena u svojoj ljušturi prošlosti, bez nade i bilo kakvog stvarnog pomaka na svakom, pa i gospodarskom planu.

Istina o prošlosti neophodan je preduvjet za normalne odnose u društvu i prevazilaženje sukoba i podjela i bez nje nema budućnosti.



Zlatko Pinter

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... -hrvatskom
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8025
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

PostPostao/la EdgarFranjul » pon srp 10, 2017 9:02 am

"Lovostaj na ustaše davno je prošao. Obično nepoznati ustaša javio se na fejsu. Isplati ga se citirati. Ako tvrdiš da si Hrvat, ti si ustaša. Ako vjeruješ u Isusa Krista, ustaša si. Ustaša si ako nosiš križić ili krunicu oko vrata. Ako na stadionima nosiš hrvatska obilježja ustaša si. Ako si član bilo koje pravaške stranke zna se da si ustaša. Ako si član neke hrvatske konzervativne stranke, naravno da si ustaša. Ako javno braniš Hrvatske interese naravno da si ustaša. Ako ne voliš antife, tipičan si ustaša. Ako glasno voliš Hrvatsku ili malo tiše, opet ustašo jedan. Ako ne voliš zločinca Tita to je zato jer si ustaša. Ako, ne daj Bože, kažeš nešto protiv Pupovca, Stazića, Ante Tomića, Pilsela, Pavičića, Dežulovića, Frljića, Pofuka, Rade i familije, Rade Borić, Jelene Lovrić, Gerovca, Bajrušija, Vlašića …teški si ustaša. Ako si protiv pobačaja odmah si ustaša. Ako si protiv Gay brakova, ustašo zatucani. Ako prozoveš nekog za pljačku Lijepe naše, a taj nije iz HDZ-a, onda si ustaša. Ako antife i četnike prozoveš kao neprijatelje to radiš isključivo zato jer si zadrti ustaša. Ako slušaš Thompsona, ustašo jedan. Ako podržavaš hrvatske branitelje jasno je da si ustaša. Ako slaviš Oluju i Bljesa ustašidan si. Ako na neki nacionalni praznik izvjesiš na kuću ili prozor hrvatski barjak što si drugo nego ustaša. Ako ideš redovno u crkvu izvjesno je da si ustaša. Ako si na referendumu dao glas udruzi „U ime obitelji“ onda spadaš među 70% ustaša. Ako kažeš i najbanalniju istinu koja se ne sviđa ljevičarima naravno prikriveni si ustaša. Ako ideš na Bleiburg ili na bilo koje mjesto gdje su počinjeni zločini nad Hrvatima deklarirao si se kao ustaša. Ako neoprezno negdje izlaneš da si za lustraciju, evo još jednog ustaše. Ako si za referendum i direktnu demokraciju ne nadaj se da ćeš ikada biti pozvan u „Otvoreno“ jer tamo ne zovu ustaše. Ako si tako glup i neoprezan pa ti izleti da treba procesuirati sve četničke i druge agresore, ako si za zabranu komunističkih simbola, ulica ili, nedaj Bože, Trga Maršala Tita onda su ustaša na kvadrat. Ako kažeš Bog i Hrvati, ma vidi ustašu… i tako bi mogao u nedogled. Sad mi je kristalno jasno da je bivši predsjednik dr. Ivo Josipović bio suštinski rečeno u pravu. U komunizmu svi smo mi bili Walter. U ovoj državi svi smo bili Norac, a danas svi smo mi ustaše. A što možemo…"

http://projektvelebit.com/zar-cemo-popu ... ialnetwork
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

Natrag na “Ćakula”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.