UDBA - naša sudba

Neobavezna rasprava bez svađa.
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » sub kol 22, 2015 8:39 am

INTERVJU: Branko Borković, mladi jastreb

Prijete mi ubojstvom zbog prijedloga da ‘Za dom’ BUDE SLUŽBENI POZDRAV U OS RH

Autor: Damir Kramarić/7Dnevno/21. kolovoza 2015.
Petak, 21. Kolovoz 2015. u 14:31

Posljednji zapovjednik obrane Vukovara razotkriva veliku prijevaru: kako je Ministarstvo uprave poduprlo puč u A-HSS-u, nakon čega je ta domoljubna stranka prišla SDP-u da bi prikrila politiku 'regiona', pojašnjava kako je Manolić podmetao Tuđmanu laži da u opkoljeni Vukovar stižu kamioni s kolačima i govori o problemima zbog pozdrava 'Za dom spremni'.

Nakon što je Ministarstvo uprave sudjelovalo, po svemu sudeći, u krivotvorenju dokumentacije uz pomoć koje je legaliziran puč u Autohtonoj – Hrvatskoj seljačkoj stranci te je tako s mjesta predsjednika maknut Branko Borković, A-HSS je – gle čuda – iz domoljubnog Savez za Hrvatsku preko noći uskočio u anacionalnu SDP-ovu koaliciju! Podvalama, međutim, tu nije bio kraj. Mnogi mediji pišu, a prednjači Denis Kuljiš, da je posljednji zapovjednik obrane Vukovara pristupio SDP-ovoj koaliciji, prešućujući da A-HSS više ne vodi Borković, a ne navodeći način na koji je Ministarstvo podržalo pučiste koji su na prijevaru preuzeli stranku. O svim tim podvalama, inicijativi da pozdrav ‘Za dom spremni’ postane službeni pozdrav Oružanih snaga Republike Hrvatske, o Manolićevim lažima, te o činjenici da mediji u pravilu objavljuju informacije koje diskreditiraju istaknute branitelje, a prešućuju kada sud presudi u njihovu korist, razgovarali smo s Brankom Borkovićem, posljednjim zapovjednikom obrane Vukovara i posljednjim legitimnim predsjednikom A-HSS-a.


Kako komentirate činjenicu da je A-HSS, kojeg ste donedavno vodili, napravio politički salto mortale te iz domoljubnog Saveza za Hrvatsku neočekivano prešao u anacionalnu Milanovićevu koaliciju?


– Postavlja se pitanje: što je uopće A-HSS nakon političke odluke Ministarstva uprave, odnosno ove Vlade, da se ta stranka razbije i da ju dodijele svojim ljudima. A-HSS više i ne postoji, jer smo A-HSS bili mi koji smo ustrojili i podigli stranku. Ja i dalje predvodim sedamdesetak organizacija koje sam oformio i vodio, no koje nikada ne bi pristale uz anacionalnu politiku ‘regiona’, kakvu vodi vladajuća struktura kojoj se priključio lažni A-HSS. Mi imamo županijske i općinske vijećnike, te gradonačelnike, no ti ljudi više nisu u A-HSS-u. Ti, koji se predstavljaju u ime stranke minorna su grupa.’

Što se dogodilo sa strankom, odnosno zbog čega niste više predsjednik?

– Ministarstvo uprave je svojom političkom odlukom, te sudjelovanjem u krivotvorenju dokumentacije dalo pravo toj pučističkoj skupini da predstavljaju stranku. Uobičajeno je to za ovu vlast u Hrvatskoj. Sada, kada je A-HSS iz domoljubnog Saveza za Hrvatsku iznenada otišao u anacionalnu koaliciju blisku ‘regionu’, jasno je zašto je Ministarstvo uprave to učinilo. Oni su mjesecima radili krivotvorine zajedno s pučistima u A-HSS-u. Cijeli dosje je krivotvoren. Podnio sam kazenu prijavu protiv glavnog tajnika stranke, Alojza Horvata, zbog krivotvorenih potpisa, no ništa se nije dogodilo. Pokazalo se da je Horvat sve radio u suradnji s Ministarstvom uprave! Bez obzira na prijave i grafološko vještačenje mojeg potpisa, Ministarstvo uprave dalo je za pravo krivotvoriteljima! Sada, kada je SDP pozvao pučiste iz A-HSS-a u lijevu koaliciju, pokazalo se da je to dio strategije razbijanja domoljubnih skupina.

Kome je unutar stranke bilo u interesu rušiti vas kada je A-HSS pod vašim vodstvom počeo postizati značajnije rezultate, osvajati mandate, što je rezultiralo i većim prihodom za stranku?

– Nikome dobronamjernom. Htjeli smo se spojiti u jedan HSS te jačati politiku temeljenu na nauku braće Radić i idejama Ante Starčevića, no to nam je onemogućeno. Očito je da smo bili smetnja skupini bliskoj ‘regionu’. Izrazito velik uspon imali smo za vrijeme mog mandata. Dosegnuli smo snagu dva saborska zastupnika u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, što znači da smo osvajali oko 30.000 glasova. I kada je A-HSS bio u uzlaznoj putanji, uz pomoć krivotvorina Ministarstva uprave, izvršen je puč. Cilj je bio uništavanje hrvatskih nacionalnih ideja i hrvatske države.’



Možemo li zaključiti da strukture Udbe i KOS-a i ovdje imaju svoje prste?


– Točno. Uporno nam nameću tvrdnju da je Udba stvorila Hrvatsku, što nije istina. Hrvatsku smo stvorili mi, hrvatski branitelji. Posebno je važna bila obrana Vukovara. Presudni događaji odvijali su se u ovo vrijeme, dakle krajem ljeta 1991. godine, kada smo bez oružja uspjeli izdržati prvi veliki udar na Vukovar. Istodobno su se oslobađale vojarne i postavljala se obrana. Udbi nije bio cilj Hrvatska, nego pljačka hrvatskog naroda i nacionalog bogatstva. Tu pljačku su i počinili kroz sustav, odnosno kroz sotonizirane zakone. Oni to i dalje čine. Uništavaju sve što je hrvatsko i što je pozitivno. Postoji puno dokaza da iza svega stoje udbaške strukture. Od suđenja Perkoviću i Mustaču, odnosno pokušaja da se spriječi njihovo izručenje, pa do učestalih prijetnji svjedocima na suđenju u Münchenu, pa sve do suđenja Ivi Sanaderu.’

Kakve veze imaju Sanader i Udba?

– ‘Ne može udbaš biti glavni svjedok na sudu, a da je novac od mita ostao kod njega! I Polančec je bio nevin u zatvoru, jer je nekome tako odgovaralo. Cijeli pravosudni sustav je nakaradan. Dovoljno je da netko upre prstom u nekoga tko nije ‘njihov’ i da se ta osoba proganja. S druge strane, postoji milijun kaznenih djela koja se ne procesuiraju, uključujući i ratne zločine. Ratni zločinac Mladen Bajić, koji je najodgovorniji za neprocesuiranje kriminala i ratnih zločina, silom sada hoće biti sudac Ustavnog suda! To su činjenice koje dovoljno govore.’

Je li i Bajić dio ‘udbaške strukture’?

– Jest, Bajić je bio sastavni dio tih struktura. Oni su ušli u hrvatski pravni sustav, gdje su i danas. Činjenica je da su u ratu učinili sve da Hrvatske ne bude. Nakon herojske obrane Vukovara, Josip Manolić – koji je 1945. utamničio moga djeda i koji je odgovaran za tadašnji progon Hrvata – nas hrvatske branitelje Vukovara dao je uhapsiti i držao nas u tamnici, te nas proglasio rušiteljima ustavnog poretka!’

Jesu li vas i ostale branitelje Vukovara, zvali na mimohod u Zagrebu?

– Nisam dobio službeni poziv, niti me zvao itko iz sustava. Razgovarao sam sa savjetnikom bivšeg predsjednika, odnosno savjetnikom aktualnog ministra branitelja, ali ministar obrane – koji je zadužen za službene pozive – nije me zvao. No, nije to prvi put. U zadnje dvije godine nigdje me ne zovu. Slušaju valjda Manolićeve upute. Ako on tvrdi da sam izdajnik, onda me nemaju što zvati. Treba me proganjati, a ne zvati na hrvatske obljetnice.

Kako komentirate Manolićeve memoare te činjenicu da je bivši ‘Oznaš’ stalno u medijima, da mnogima dijeli lekcije s visoka, da mnoge javno proziva da su udbaši?

– Ta avet pokazuje zašto je nužno napraviti lustraciju. Ne kao progon, jer lustracija ne znači progon, već pročišćenje i rasvijetljenje. Nedopustivo je da na političkoj sceni djeluju oni koji su zločinački djelovali od 1945. i koji su proganjali i ubijali Hrvate. Manolić je bio jedan od njih. Djed mi je bio zatvoren u Bjelovaru, a Manolić je bio šef tog zatvorskog sustava. Isti čovjek kasnije je progonio i mene, kao predsjednik Komisije za ispitivanje okolnosti pada Vukovara. Nama – koji smo branili Vukovar – zalijepio je etiketu ‘rušitelja ustavnog poretka’. U transkriptima se i danas može pročitati kakvim se lažima i podmetanjima služio. Podmetao je pokojnom predsjedniku Tuđmanu izmišljene priče pred sam pad Vukovara, da je kamion iz Sesveta bez problema ušao u Vukovar te nam donio kolače?! Govorio je da Vukovar uopće nije bio u okruženju, zbog čega je na dan pada grada i osnovana Komisija koja nas je proglasila izdajnicima. Samim tim činom, on dokazuje da je veći zločinac od pokojnog Mile Mrkšića. Samo to je dosta da se Manolića zatvori i procesuira.

Što mislite, zašto Manolić proziva gotovo iskučivo ‘udbaše’ iz HDZ-a, dok ne govori o onima u SDP-u?

– On se služi krivotvorinama pa pokušava dokazati da je Udba stvorila hrvatsku državu. I Manolić je bio u HDZ-u. Oni (Udba) nisu kontrolirali sve tokove, zbog čega se iz straha, valjda, pretvarao da je domoljub, te se skrio u HDZ. Bojao se da će stradati zbog svega što je činio. Kasnije je pokazao pravo lice. Mi branitelji danas smo za njega i ‘njegove’ prljavi, siroti, neobrazovani, primitivni, a oni su sveti. Činjenice, međutim, govore da Hrvatska nema nacionalne ljevice. Jer dok u Italiji i Francuskoj postoje nacionalne partije ljevice i komunista, u Hrvatskoj nema lijevih stranaka. Ekipa koja je na vlasti uništila je radnička prava i sindikate. Socijalno su posve neosjetljivi. A osim što nisu ljevica, uz njih se ne može staviti ni pridjev ‘hrvatski’. Oni zastupaju interese ‘regiona’, a ne hrvatske nacionalne interese.

Tvrdite li da strukture vezane uz tajne službe bivše države, planski i danas pljačkaju i uništavaju Hrvatsku?

– Točno. Oni su uništili hrvatsko selo, obrtnike, radnička prava… Namjerno su uništili Hrvatsku. Pripremanje hrvatske pretvorbe krenulo je u vrijeme vlade Ante Markovića. To je bio projekt tadašnje Jugoslavije. Jedini zdravi kapital koji je postojao 1990. godine, bili su hrvatski obrtnici i hrvatski seljaci. Oni su danas sirotinja. ‘Crveni baruni’ preuzeli su sve.

Zbog čega ste na facebooku promovirali pozdrav ‘Za dom spremni’? Nije li Hrvatska već imala previše problema zbog tog pozdrava?

– Ne vidim zašto Hrvatske ima problem s tim pozdravom. Zar samo zato što nam nabijaju kompleks Ante Pavelića? I Tito i Pavelić bili su totalitaristi, a iza niti jednoga od njih nije bila većina hrvatskog naroda. Oni su ‘rođeni’ nakon što je Stjepana Radića ubio predstavnik Srbije. Na sve ono pozitivno što je Radić stvorio, oni su udarili negativan pečat. Pacifist sam, sljednik nauka braće Radić i vjernik, što znači da ne mrzim i ne posežem za tuđim. U pozdravu ‘Za dom spremni’ ne postoji ništa sporno. Ako budemo gledali podsjeća li nešto nekoga na Pavelića ili Tita, onda bi trebali ukinuti cijeli hrvatski narod. Ne samo stari hrvatski pozdrav. Taj pozdrav nema veze s Pavelićem. Zrak, voda, hrana, odjeća i dom su temeljna ljudska prava koja čovjek stječe rođenjem. Protubožje i protuprirodno je to nekome oduzimati. No, u Hrvatskoj su nam sve oduzeli osim zraka, a sada gledaju kako bi i to oteli. Ni dom, kao ustavna kategorija, nije im svet. Kada kažem ‘za dom’, brinem se za svoje, a ne za tuđe. Nema tu ništa neprimjereno. Zar ćemo zabraniti riječ ‘spremni’, kao što su zabranjivali slovo ‘u’, jer je to nekome smetalo, pa su umjesto Univerzijada, pisali Yniverzijada? ‘Dom’ je, osim toga, bio naziv glasila HSS-a još od 1905. godine, dakle davno prije Pavelića. Onima kojima taj pozdrav smeta, savjetujem da potraže pomoć psihijatra Vojislava Stanimirovića.’

Ostajete pri prijedlogu da ‘Za dom spremni’ bude službeni pozdrav u Oružanim snagama, te pri tvrdnji da bi taj pozdrav s vremenom postao opće prihvaćen, kao što je i kuna postala opće prihvaćena hrvatska valuta?

– Ostajem kod svega što sam napisao na Facebooku.



Jesu li vas napadali zbog te inicijative, koja je imala dosta veliki odjek?


– Itekako. Dobivao sam prijetnje i iz Hrvatske i iz Srbije. Prijetnje iz Hrvatske bile su puno žešće od onih iz Srbije. Prijetili su mi Hrvati. Poručivali su da će me noć progutati. To najbolje govori dokle je dovela ta histerija. Ipak, ostajem kod svog stava. Važno je napokon se suprotstaviti nabijanju kompleksa Hrvatima. Kada pođemo kopati jame oko Jasenovca da napokon utvrdimo koliko je točno tamo ljudi stradalo, odmah smo ustaše. Nigdje nema tijela, pa se pitam gdje je tih 700.000 navodno ubijenih Srba? Pitam se, zašto hrvatski političari stalno u Jasenovac idu s obranaškim stavom? Tamo su stradali prije svega Hrvati. Poznato je da je i Vladko Maček 1941. završio u Jasenovcu kao ideološki protivnik režima Ante Pavelića. I nakon rata tamo su stradavali Hrvati. No, u današnjoj Hrvatskoj ne dopuštaju znanstvenicima da to napokon istraže! Tobožnji hrvatski povjesničari napadaju svakoga tko poželi doznati istinu o Jasenovcu. A kada nema znanstvenih istraživanja uz pomoć kojih bi se doznala istina, ostaju krivotvorine i mit. Navodni povjesničari (Goldstein, Jakovina, Klasić) koji se rugaju onima koji žele razbiti mit o Jasenovcu, trebali bi potražiti pomoć u ordinaciji dr. Vojislava Stanimirovića. Pitanje je kako su uopće došli do svojih diploma.


Rijetkima je poznato da ste pravomoćno oslobođeni optužbe da ste zlostavljali konje, o čemu su svojedobno brujali mnogi mediji. Zašto su vas mediji puni kada je riječ o diskreditacijama, a nema ništa kada se otkrije istina?

– Sudski sam dokazao da su mi namjestili navodno zlostavljanje životinja, no gotovo nitko to nije objavio. To je dio strategije kojom se služe ove snage o kojima sam govorio. Ako nisam ratni zločinac ni kriminalac, moraju mi naći nešto drugo. Po izvješću Manolićeve komisije, koje do danas nije stavljeno izvan snage, ispada da sam bio veći zločinac od Mile Mrkšića. To je bio tek početak. Pokušaji diskreditacije traju već godinama. Tako, primjerice, nisam ni znao da sam osuđen zbog nepostojeće prijetnje ubojstvom. Iz suda mi ništa nisu poslali, pa sam za presudu doznao slučajno. Posjedujem dvije sudske presude prema kojima mi iz policije trebaju vratiti oduzeto oružje, no oni to, unatoč sudskoj odluci, ne žele učiniti! Uostalom, ako je čak i Ministarstvo uprave sudjelovalo u proizvodnji falsifikata da bi A-HSS priključili skupini koja zastupa interese ‘regiona’, što se onda čudimo krivotvorenim pečatima na riječkom sudu ili drugom kriminalu unutar pravosuđa.

Možemo li se ikako spasiti od bankrota i uništenja svega preostalog u Hrvatskoj, uz ovu Vladu?

– Uz ovu Vladu, ne možemo. No, kada govorimo o bankrotu i enormnoj zaduženosti, treba napomenuti da Hrvatski sabor i hrvatski narod nisu odlučivali o tome trebamo li se zadužiti. Prema tome, kredite neka plate oni koji su se zadužili, a ne mi koji ni ne znamo kuda je otišao taj novac.

Hoće li država zbog silnih dugova morati prodati i izvore vode, šume, otoke, nacionalne pakrove, odnosno kako ih zaustaviti da to ne učine?

– Hrvatske vode više i nisu u našim rukama. Preuzeli su ih tajkuni. Nama je ostao samo fond u koji moramo uplaćivati svoj novac. Pokušajte doznati za koji smiješni iznos Agrokor plaća zahvat vode u Jamnici. Godišnje u županijski proračun uplaćuju svega 300.000 kuna, što nije dosta ni za obnovu cesta koje unište njihovi kamioni.

Hoćete li se, nakon svega, nastaviti baviti politikom?

– Naravno da hoću, jer je to moja obaveza. I dalje djelujemo na polaznim osnovama Saveza za Hrvatsku, kojeg smo stvarali. Sigurno je da ćemo i dalje djelovati u okviru domoljubnih političkih opcija. I dalje ćemo promicati politiku temeljenu na idejama braće Radić i Ante Starčevića. Podupirat ćemo jačanje HSS-a i HSP-a kao sljednike nauka i ideja Radića i Starčevića, jer one naprosto nemaju alternative.

Neki mediji još uvijek vas vežu uz A-HSS, pišu da upravo vi paktirate s SDP-om. Je li riječ o neznanju ili o smišljenoj diskreditaciji?

– Ni sam ne znam. No, točno je da me Denis Kuljiš učestalo i u mnogim medijima spominje u kontekstu A-HSS-a. Znam da je novinar Mato Bašić upozorio Kuljiša da nisam u tom lažnom A-HSS-u, no on se na to ne osvrće već i dalje trubi o mojem sporazumu sa SDP-om. Vjerojatno me želi diskreditirati. Denis Kuljiš i mediji za koje radi na takav način obmanjuju javnost, a usput diskreditiraju i sami sebe.

http://www.dnevno.hr/domovina/prijete-m ... -rh-824258
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » pet kol 28, 2015 8:34 pm

SUĐENJE PERKOVIĆU

NOBILO SE OPET OSRAMOTIO: Sudac mu održao lekciju i odbio lažnog povjesničara Goldsteina!

Autor: Damir Kramarić
Petak, 28. Kolovoz 2015. u 21:06

Na njemačkom sudu vrijede drugačija pravila nego na hrvatskim sudovima. Svjedok tamo mora biti očevidac ili eskpert. Nobilo to ne shvaća jer je uronjen duboko u totalitarni partijski sustav, zbog čega u Muenchenu doživljava brojne neuspjehe, ističe dr. Jurčević

Nastavak suđenja Perkoviću i Mustaču pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu obilježila je odluka sudskog vijeća da odbije saslušanje kvazi povjesničara Slavka Goldsteina, kao svjedoka obrane.

Ante Nobilo, odnosno braniteljski tim Josipa Perkovića, predložio je sudu da Goldstein stariji govori o radu hrvatske saborske Komisije za žrtve rata i poraća, koju su početkom devedesetih ustanovili i vodili Vice Vukojević i Bože Vukušić, svjedoci protiv Perkovića na sudu u Muenchenu.

Perkovićeva obrana tvrdila je da se rad Komisije najvećim dijelom temeljio na političkim predrasudama i iskrivljavanju činjenica, da Komisija nije pristupila svom zadatku objektivno i da su prikupljeni podaci interpretirani na način da se huška protiv određenih ljudi.

No, sudac Dauster ponovno je, po tko zna koji put, odbio Nobila te ga svojim obrazloženjem još jednom posramio. Rekao je da prijedlog obrane predstavlja pokušaj negativnog vrednovanja rada Komisije, a ne iznošenje saznanja svjedoka u vezi s predmetom suđenja što bi morala biti svrha svjedočenja.

Dodao je da zaključci Komisije nemaju za sud nikakvog značaja jer sud mora doći do vlastitog zaključka o postojanju ili nepostojanju odgovornosti okrivljenika za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Sudsko vijeće je istaknulo da im hrvatski političar (a ne povjesničar) Slavko Goldstein ne bi bio od pomoći jer je smisao svakog političkog rada upravo pristrano zauzimanje za određene stavove.

Dausterova odluka nije nimalo iznenadila Božu Vukušića, svjedoka optužbe, kao ni povjesničara dr. Josipa Jurčevića, inače autora knjige: Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti.


”Sudski postupak u Njemačkoj je bitno drugačiji nego u Hrvatskoj, posebice u odnosu na predmet udbaškog ubojstva. Nijemce zanimaju činjenice, a ne političke kvalifikacije. Budući da se Slavko Goldstein nikada nije bavio radom Komisije za žrtvre rata i poraća, niti udbaškim ubojstvima, odbijeno je njegovo svjedočenje”, komentirao je za Dnevno.hr odluku Suda Bože Vukušić, svjedok optužbe.


Dodao je potom da se saborska Komisija za žrtve rata i poraća bavila svim žrtvama, bez obzira s čije strane dolazile te da nisu radili razliku između Bleiburga i Jasenovca.

”Bili smo strogo protiv procjena. Istraživanja smo temeljili na činjenicama i dokazima. Procjene su podložne manipulaciji, zbog čega smo ih izbjegavali u svom radu, ističe bivši član Komisije te svjedok na suđenju bivšim udbašima.

Dr. Josip Jurčević, povjesničar koji godinama istražuje pozadinu udbaških ubojstava, upozorio je, pak, na činjenicu da hrvatski mediji vrlo rijetko prenose brojne Nobilove odvjetničke promašaje i blamaže.

”Razumljivo je da je prijedlog obrane odbijen, jer Slavko Goldstein uopće nije povjesničar. Druga je stvar što ga u Hrvatskoj mnogi lažno predstavljaju kao nekakvog stručnjaka. Goldstein stariji nema veze sa strukom, zbog čega on nema što reći na sudu. Njegovo je mišljenje posve amatersko i sudu nevažno. Na njemačkom sudu, naime, vrijede drugačija pravila nego na hrvatskim sudovima. Svjedok tamo mora biti očevidac ili eskpert. No, Nobilo to očito ne shvaća jer je uronjen duboko u totalitarni partijski sustav. On misli da će i u Njemačkoj moći činiti ono što ovdje može raditi. On, Perković i Mustač čitav su život živjeli u partijskom sustavu gdje pravila nisu važna i gdje se zakona ‘ne treba držati kao pijan plota’, kako je svojedobno suce i odvjetnike poučio drug Tito. U tom sustavu postojali su čak zakonski propisi koji su govorili da kazneno djelo nije kazneno djelo ako je počinjeno u ime NOB-a”, pojašnjava dr. Jurčević.

Dodaje potom da su, zbog takvog nakaradnog shvaćanja prava, Anto Nobilo, Perković i Mustač na sudu u Muenchenu doživjeli cijeli niz neuspjeha, pa i kompromitacija, no hrvatska javnost za njih ne zna jer mediji vrlo malo o tome izvještavaju.

”Oni su nedorasli sudu istinske pravne države, jer stalno igraju na karte nepravne države. Sudac Dauster Nobila vrlo često zbog toga upozorava i stručno ga odbija. Mislim da su Perković i Mustač pogriješili te da su za glavnog odvjetnika trebali uzeti istinskog stručnjaka, a ne Nobila. Vjerujem da će suđenje biti još nekoliko puta produženo jer se otvara cijeli niz činjenica važnih za slučaj Đureković. Sud zanimaju motivi i kontekst ubojstva, zbog čega su sve okolnosti tog ubojstva vrlo bitne. Jer nije to samo slučaj iz 1983. godine, već se preko tog slučaja dolazi i do hrvatske sadašnjosti. Puno je prikrivenih poveznica između tog udbaškog ubojstva i aktualnih zbivanja u Hrvatskoj”, zaključuje autor knjige: Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti.

Valja napomenuti da su pojedini hrvatski portali i ranije zabilježili da sudac Dauster nerijetko ismijava Nobila zbog njegovih čestih neprofesionalnih istupa na sudu u Muenchenu.

”Sudac Dauster smije se Nobilu jer mu je posve jasno da on, u nedostatku argumenata i dokaza, uporno pokušava omalovažiti jednog od ključnih svjedoka – Božu Vukušića. A budući da je obrana i tijekom prva tri dana Vukušićeva svjedočenja vrijeme trošila isključivo na pokušaje njegove kompromitacije, suca Daustera, ali i druge suce, ista taktika iscprljuje i iritira. Sudac Dauster bio je u sudskom vijeću na suđenju Pratesu, svakodnevno dobiva informacije iz hrvatskog tiska pa prepoznaje taj mentalitet kojega zastupa Nobilo. Za razliku od hrvatskih sudaca, Dauster je suveren i ne dozvoljava ono što Nobilu dopuštaju na hrvatskim sudovima: da omalovažava svjedoke, pritišće suce te da kroz medije i političke pritiske konstantno utječe na sud. To u Njemačkoj ne prolazi. Zato Nobilo u Muenchenu ispada smiješan, zato ga sudac stalno upozorava i zato mu se u sudnici smiju. Očito je da se Perkoviću obrana raspada, sve je jasnije da su u katastrofalnoj situaciji, jer je svjedok – kojega žele diskreditirati – donio važne i autentične dokumente koji ruše njihovu obranu”, istaknuo je u ranijoj izjavi nagrađivani hrvatski novinar, Željko Peratović, stručnjak za udbaška ubojstva, koji je – po svemu sudeći – zbog svojih javnih istupa o Perkoviću i drugim udbašima nedavno pretučen usred bijela dana na pragu svoje kuće u blizini Karlovca.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/nob ... ina-825940
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » ned kol 30, 2015 6:38 pm

Odakle pravo Josipoviću da maše i prijeti popisom kojeg „nitko“ nije vidio


Dobro je da se bivši žalosni predsjednik dotaknuo ove teme. No, sad bi ga pitali, kad je detaljno pregledao popis bivših (a možda i sadašnjih) zločinaca: je li na tom popisu možebitno i njegov otac ili netko iz njegove bliže ili daljnje rodbine


Datum objave: 30.08.2015 | 17:28 Autor: Mladen Pavković

Bivši žalosni predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović izjavio je (Večernji list, 30. kolovoza 2015.) da je „imao prilike vidjeti vrlo detaljan popis suradnika Udbe i KOS-a, s imenima i prezimenima, kodnim nazivima, vezama i drugim detaljima.“ Rekao je da je tu „bilo profesora, biskupa, svećenika, danas istaknutih boraca za ljudska prava, ljevičara i desničara, HDZ-ovaca i SDP-ovaca, kulturnjaka i sportaša.“ Za neke se kaže „silno iznenadio da su bili suradnici tajnih službi“ te je potom dodao da ako „danas nisu učinili neki zločin,potpuno ih je besmisleno pozivati na odgovornost“. Zatim je rekao i ovo: „Tko zna kako su i zašto pristali surađivati. Mnogi su taj grijeh okajali važnim doprinosom hrvatskoj državi.

Nakon toliko godina otvarati to pitanje, koje neće dati neki važan rezultat, a unijet će u društvo nemir, često lažno optuživanje i razdor, nema smisla. Na tom, vrlo detaljnom popisu, nije bilo Karamarka.“ Na kraju ove svoje „povijesne“ izjave istaknuo je da „ako je netko počinio zločin, mora odgovarati!“

Dobro je, prije svega, da se bivši žalosni predsjednik dotaknuo ove teme (Ako ne će on – tko će?). No, sad bi ga pitali, kad je detaljno pregledao popis bivših (a možda i sadašnjih) zločinaca: je li na tom popisu možebitno i njegov otac ili netko iz njegove bliže ili daljnje rodbine, pa mu je to, nekim slučajem, s obzirom na njegovu navodnu sve veću senilnost, promaknulo? Ako je vidio popis, a očito jeste, odakle mu pravo da nam sada (pred parlamentarne izbore) prodaje maglu, koju je inače prodavao tijekom svog predsjedničkog mandata, da ON zna sva imena Udbaša i KOS-ovaca, ali ne kaže ni jedno konkretno ime? To nije ništa drugo nego dobra stara Udbaška metoda – „Progovori, mi sve o tebi znamo!“. Ne znamo, je li se iznenadio kad je na tom popisu vidio i ime jednog od brojnih svojih suradnika, bivšeg Udbaša Perkovića, ili mu je i to promaknulo? Kaže da je danas besmisleno pozivati te ljude (zločince) na odgovornost, a poglavito one koji su taj svoj grijeh okajali važnim doprinosom hrvatskoj državi? No, koliko znamo, navodno su njegov otac, ali i još neki članovi njegove obitelji, bili „dio ovoga grijeha“, pa čovjek misli da ako ga je jedan dio Hrvata (pretežno bivših Jugoslavena i komunjara) izabrali za predsjednika države, da je on prije svega doprinio oprostu grijeha i svoga tate. Ali, to bi značilo i ovo: ako je netko opljačkao banku i tom prigodom ubio dva – tri zaštitara ili građana, a kasnije se pokazao kao izniman Hrvat, još k tome zaposlen u policiji ili sličnim službama, taj „sitni“ grijeh će mu biti oprošten, jer kasnije (Josipović kaže „danas“) nije učinio neki zločin. Kakav je po tom bivšem žalosnom predsjedniku zločin ako je neki bivši Udbaš ili KOS-ovac 30 ili 40 godina proganjao neku nevinu hrvatsku obitelj, dao ih zatvoriti na Goli otok, Staru Gradišku ili Lepoglavu i tome slično i, ako je još k tome sve to bilo po Brozovu zakonu?


Josipović namjerno zaboravlja da je zločin – zločin te svjesno podmeće tezu da nema smisla nakon toliko godina otvarati to (Udbaško) pitanje, jer će u društvu unijeti nemir i slično. Što se toga tiče u pravu je: nema smisla stalno pisati i govoriti o tome- treba jednostavno početi raditi tj. podnositi kaznene i ine prijave protiv bivših Udbaša i KOS-ovaca i treba im suditi za sva zla koja su činili, a koja neki i danas čine, hrvatskom narodu! Nisu Perković i Mustač valjda jedini koji trebaju i koji odgovaraju, tim više što je bivši predsjednik vidio mnogo, mnogo više imena, a koja nam ne želi otkriti. Čemu onda ta njega izjava o bivšim Udbašima i KOS-ovcima ako ne želi reći ni jedno konkretno ime, osim da i na taj način stvara razdor i pomutnju među Hrvatima, što je inače njegova navodna uža specijalnost?

Rekao je da Tomislav Karamarko nije na Udbaškom popisu, kako tvrdi Josip Manolić. S obzirom da je Manolić jedan od najpoznatijih bivših Udbaša (zločinaca) i da do danas nije povukao tu svoju kompromitirajuću izjavu koja teško optužuje šefa HDZ-a, očito da Josipović nije vidio i možebitno neki drugi popis Udbaša, koji ima Manolić?


Stoga je vrijeme da se javno objavi i sramni popis bivših Udbaša i KOS-ovaca, pa da svatko, a ne samo Josipović i Manolić, mogu vidjeti o kojim se ljudima radi, a ne da ta dva politička „jarca“ jedini mogu s njima mahati i prijetiti!


Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.

http://direktno.hr/en/2014/domovina/235 ... -vidio.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » čet stu 26, 2015 10:42 am

KLJUČNI SVJEDOK ‘POKOPAO’ Perkovića i Josipovića; kćeri mu za osvetu odmah dobile otkaze!

20. STUDENOGA 2015. Damir Kramarić Izdvojeno


Krmpotić zna toliko detalja koji su opasni za Perkovića i Mustača, ali i druge bivše visokopozicionirane komuniste i udbaše, da su ga pokušali na sve moguće načine ušutkati. Prijetnjama ubojstvom njegovim unucima, umalo su u tome uspjeli. Najprije je odustao, no onda je došlo do iznenadnog obrata. Svjedočio je četiri dana u rujnu, no nitko o tome još u Hrvatskoj nije pisao!!!

Nakon što smo prije osam dana objavili tekst: ‘Ubijanje Hrvata bilo je sustavno: Hrvatski sudovi skrivali dokaze protiv Udbe, potvrda da Udba i danas vlada!’, izvori sa suda iz Muenchena skrenuli su nam pažnju na iznimno važno svjedočenje, koje hrvatski mediji uopće nisu zabilježili!

Puna četiri dana na Višem zemaljskom sudu u Muenchenu potkraj rujna je svjedočio Ivan Krmpotić, ključni svjedok u procesu protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Njegovo svjedočenje je, prema riječima svjedoka, bilo toliko detaljno, opširno i sadržajno, da je sudac Dauster, nakon svjedočenja, rekao da su mnoge stvari sada jasne i da se suđenje može privesti kraju. Najskandaloznija od svega je činjenica da niti jedan hrvatski medij nije prenio informaciju o ključnom svjedoku i njegovom četverodnevnom svjedočenju protiv Perkovića i Mustača, istupu kojeg su Hrvati u Njemačkoj s oduševljenjem pratili u prepunoj sudnici.

Prijetili ubojstvom djece, da bi spriječili svjedočenje!

No, nakon tog dugoisčekivanog i umalo otkazanog svjedočenja postalo je jasnije zašto je svjedok u Hrvatskoj bio izložen tolikim prijetnjama i maltretiranju, zbog čega su prijetili njegovim kćerima, zbog čega su ih upozoravali da bi će im ubiti djecu, ako im otac ne ‘začepi’ i ako ne odustane od svječonja, zbog čega se morao na neko vrijeme skloniti u tajno sklonište u Njemačkoj…

Krmpotić zna, naime, toliko detalja koji su opasni za Perkovića i Mustača, ali i mnoge druge bivše visokopozicionirane komuniste i udbaše, da su ga udbaške strukture pokušale na sve moguće načine spriječiti da govori. Brutalnim prijetnjama njegovim kćerima, umalo su u tome uspjeli. Krmpotić je najprije odustao od svjedočenja da bi zaštitio kćeri, no onda je došlo do iznenadnog obrata. Nakon nagovaranja od strane Gisele Đureković. supruge ubijenog Stjepana Đurekovića, te još nekih ljudi, ipak je odlučio progovoriti.

Sudu u Muenchenu ispričao je da je bio prvi Hrvat – nekomunist, koji je u travnju 1990. godine na Tuđmanov zahtjev preuzeo dužnost rukovoditalja Udbe, odnosno Službe državne sigurnosti. Dok Perković i Manolić nisu uspjeli kod Tuđmana ishoditi njegovu smjenu, Krmpotić je proučavao dokumente koje je pronašao u ladicama službe, a posebno papire koji su govorili o ubojstvu njegovog prijatelja Stjepana Đurekovića te ubojstvu obitelji Ševo, s kojom je Ivan Krmpotić bio obiteljski vezan (njegova sestra bila je vjenčana kuma ubijenim supružnicima Ševo). Kada je Josip Perković uvidio da Krmpotića zanima arhiva i udbaška ubojstva, preko Manolića je, kako tvrdi Krmpotić, vrlo brzo isposlovao njegovu smjenu, zbog čega se Krmpotić na čelu hrvatske Udbe, odnosno Službe državne sigurnosti, zadržao svega 26 dana. No, za to vrijeme uspio je vidjeti, kopirati ili uzeti mnogo zanimljivih dokumenata, koje je kasnije skrivao, zakopao na skrovitom mjestu, da bi o svemu u rujnu progovorio na sudu u Muenchenu.

Tito i partija odobravali su likvidacije

Govorio je, kažu naši izvori, detaljno o Stjepanu Đurekoviću te je napomenuo da Đureković nije bio hrvatski nacionalist, već da je bio partizan, nositelj partizanske spomenice, te se izjašnjavao kao Jugoslaven, a ne Hrvat. No, njegovi problemi u INA-i su počeli kada je saznao za izvlačenje novca iz Industrije nafte na tajne račune u Švicarsku. U to su, prema svjedočenju Ivana Krmpotića, bili upleteni redom sinovi najviših jugoslavenskih političara. Upravo to, a ne hrvatski nacionalizam ili neprijateljska djelatnost, Đurekovića je, prema Krmpotićevu svjedočenju, stajalo glave.

Krmpotić je sudskom vijeću detaljno opisao i način na koji su se u Jugoslaviji donosile odluke o likvidacijama ‘narodnih neprijatelja’ u inozemstvu. Takve odluke potpisivli su, rekao je, čelni ljudi države, odnosno predsjednik Tito dok je bio živ, te Predsjedništvo SFRJ, nakon Titove smrti, te čelni ljudi Komunističke partije Jugoslavije. Bez pisane odluke vrha države i partije, likvidacije u inozemstvu nisu se smjele ni mogle organizirati, svjedočio je Krmpotić u Njemačkoj.

Likvidaciju Đurekovića je, prema Krmpotićevim riječima, potpisao Stane Dolanc, a supotpisali su članovi CK SKJ. Hrvatski udbaši Zdravko Mustač (tadašnji šef republičke Udbe) i Josip Perković (šef Devetog odjeljenja Udbe zaduženog za narodne neprijatelje i emigraciju) ispunili su, prema riječima svjedoka, nalog države i partije te organizirali ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Krmpotić ima dokaze i o ocu Ive Josipovića

Egzekutor je trebao biti Željko Ražnjatović Arkan, no on je odustao jer mu je supruga bila trudna s blizancima, te je na njezin pritisak, prema navodima Krmpotića, ‘posao’ delegirao svom prijatelju ‘Giški’. Giška je, prema informacijama sa suda u Muenchenu, za ubojstvo Đurekovića od Udbe dobio 75.000 njemačkih maraka, što je 1983. bilo je to pravo bogatstvo. Krmpotić je, prema informacijama sa suda, iz saznjanja dobivenih iz dokumentacije Udbe sudu ispričao sve potrebne detalja te je svojim svjedočenjem ozbiljno teretio Mustača i Perkovića.

No, osim o tom slučaju, Krmpotić je, prema riječima našeg izvora, govorio i o ubojstvu obitelji Ševo (supružnici Stjepan i Tatjana te kćer Rosemarie) u mjestašcu kod Venecije. Krmpotić je u dokumentima Udbe pronašao informaciju, o kojoj su zadnjih mjeseci pisali neki portali, da je otac Ive Josipovića, Ante Josipović, kao tadašnji visokopozicionirani član Saveza komunista supotpisao suglasnost za ubojstvo obitelji Ševo. Dakle, ne samo za Stjepana, već i za njegovu suprugu Tatjanu i kćer Rosemarie! Talijanski istražitelji još rade na tom slučaju i saznjanja Ivana Krmpotića mogla bi im biti vrlo korisna, mada smo dobili informaciju da je Krmpotić narušena zdravlja te da nema snage za novo svjedočenja, jer ga je posebno šokirala činjenica da su njegove obje kćeri dobile otkaze čim je on javio sudu u Njemačkoj da će ipak svjedočiti.

Ivanovoj mlađoj kćeri, Heleni Krmpotić, dugogodišnjoj novinarki Informativnog programa Hrvatske televizije, samo šest dana nakon što je njezin otac javio sudu u Muenchenu da će svjedočiti, otkaz je potpisao Goran Radman, ravnatelj HRT-a, dok je Gabrijela Krmpotić otkaz u zagrebačkom KIC-u dobila dva tjedna nakon svjedočenja njezina oca u Muenchenu. Otkaz je, prema našim saznjanjima, potpisao zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Obje su, koliko nam je poznato, otkaze dobile bez valjanog razloga, a prava pozadina njihovog izbacivanja na cestu upravo je svjedočenje njihova oca na suđenju bivšim udbašima.

Bila je to, po svemu sudeći, osveta Ivanu Krmpotiću zbog njegovog svjedočenja. A da otkazi Heleni i Gabrijeli Krmpotić imaju veze sa svjedočenjem njihova oca govori činjenica da su obje počele imati problema na poslovima koje su do tada obavljale bez ikakvih problema, upravo u treutku kada je njihov otac 2012. godine počeo surađivati s njemačkim istražiteljima na slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića.

Kćeri bolno doznale da je cijeli sustav u RH i danas pod kontrolom Udbe!

Valja podsjetiti da su kćeri Ivana Krmpotića o višegodišnjem sustavnom šikaniranju i izloženosti najcrnjim prijetnjama pisale premijeru Milanoviću i članovima Europskog parlamenta. U tom pismu, čiji dijelovi su i javno objavljeni, potvrdile su da nikada od hrvatske policije nisu dobile nikakvu pomoć ni zaštitu – premda su je mnogo puta tražile. Pismo su poslale nakon serije prijetnji i u vrijeme kada je njihov otac zbog vlastite sigurnosti morao poći u sigurnu kuću u Njemačku.

O strahotama koje su u to vrijeme proživljavale, progovorila je starija sestra, Gabrijela Krmpotić, u intervjuu kojeg je ranije dala gore potpisanom novinaru.

”Malo ljudi u Hrvatskoj razumije o čemu se tu radi, odnosno u kakvoj smo situaciji. Okolina nas gleda u čudu jer misle da izmišljamo ili pretjerujemo. No, nimalo ne pretjerujemo. Prava je istina da smo već nekoliko godina izloženi brojnim prijetnjama i podmuklim podmetanjima, šikaniranju, ‘cipelarenju’, diskreditacijama u javnosti. Sve se to događa jer je naš otac (Ivan Krmpotić) 2012. godine počeo surađivati s njemačkim tužiteljstvom u vezi s ubojstvom Stjepana Đurekovića. Diskreditacije kojima smo izložene moja sestra Helena i ja, samo su nuspojave obračuna udbaških struktura s našim ocem.”

”Perkovića i Mustača jako dobro znamo, no oni su nastali u ‘štali’ Josipa
Manolića. Sestru i mene već su dovoljno ‘iscipelarili’ da smo shvatile da je cijeli sustav pod njihovom kontrolom. I gradske i državne institucije i policija i DORH i mediji. Sve ‘oni’ kontroliraju. Tako je bilo prije dvadeset godina, tako je i danas.


Krmpotić govorio i o drugim skrivenim udbašima u vrhu vlasti

Prijetnje smo prijavili PU Zagrebačkoj, Prvoj policijskoj postaji, PU Trnje, Općinskom Državnom odvjetništvu u Zagrebu, Županijskom državnom odvjetništvu, USKOK-u, Odjelu za gospodarski kriminalitet, u vezi s događajima u KIC-u. Sve naše prijave su urudžbirane i možete upitati policiju i DORH u vezi s tim. No, unatoč svim tim prijavama, nikada nismo dobili zaštitu. Nisu nas ni kontaktirali, niti ponudili zaštitu, niti nas je ikada itko nazvao nakon prijave ozbiljnih prijetnji. Prije nekoliko dana obratile smo i premijeru Milanoviću. On je rekao da nema pojma što se događa. Možda dozna od Europskog parlamenta, jer smo se na koncu i njima morali obratiti za pomoć.

”Prijetnje meni i ostalim članovima obitelji počele su stizati još 2012. godine, nakon što je moj otac kontaktirao njemačko tužiteljstvo. Najčešće su prijetili mojim djetetom, a činili su to preko ljudi koje poznajem. Kolege i prijatelji poručivali su nam: ‘Pazite se, pazite što radite, pazite kako ćete ući u zgradu, vi ste jedina hraniteljica obitelji i vaše bi dijete moglo ostati bez roditelja koji ga hrani, letjet ćeš van kroz prozor.’ To su usmeno govorili ljudi koje znam, a koji su bili pozvani kod visoko pozicioniranih osoba da nam prenesu te poruke”, izjavila je Gabrijela Krmpotić krajem travnja ove godine.

Od naših izvora doznajemo da su otkazi Gabrijeli i Heleni jako pogodili Ivana Krmpotića te da mu je zdravlje zbog svega dodatno narušeno.

Valja još napomenuti da je Ivan Krmpotić na sudu u Muenchenu govorio i o još nekima vrlo visoko pozicioniranim hrvatskih dužnosnicima, odnosno bivšim visokih dužnosnicima Republike Hrvatske, koji su bili suradnici Udbe. Možda je i to jedan od razloga što baš ništa o tom prevažnom svjedočenju do danas nije objavljeno u hrvatskim medijima. Poznato je da veliku većinu glavnih medija u Hrvatskoj i dalje kontrolira ‘Udba, odnosno ljudi koji su joj nekad služili, a koji joj i danas, očito, itekako služe.

http://promise.hr/kljucni-svjedok-pokop ... le-otkaze/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » čet ožu 17, 2016 9:41 pm

SUDE MU JER RAZOTKRIVA TAJNE UDBE

Roman Leljak ekskluzivno: ‘Poručuju nam nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi’

Državno odvjetništvo Slovenije pokrenulo je tužbu protiv istražitelja Udbinih arhiva iz Slovenije i publicista Romana Leljaka. Optužen je da je prošle godine u parlamentu Republike Slovenije na sjednici Odbora za nadzor tajnih službi donio jedno sredstvo koje je nekad koristila Služba državne sigurnosti, Udba. Ekskluzivno za narod.hr otkrio je sve detalje ovog slučaja.

Što vam se stavlja na teret?

“U ožujku prošle godine bio sam pozvan na komisiju za nadzor tajnih službi u parlamentu Republike Slovenije da govorim o takozvanim specijalnim sredstvima koje je koristila Udba od 1970.-1990. godine, o takozvanim ‘bunkerima’ koje je gradila Udba za svoje potrebe. Održao sam predavanje i uz predavanje sam im rekao da je od 1981.-1989. godine Slovenija nabavila 17 specijalnih ‘olovki’ za tihe likvidacije. 17 ‘olovki’ koje je montirao Institut bezbednosti u Beogradu, a također su napravili kišobrane s prigušivačem, tabakere posebne, lule koje su bile pištolj. Najveći problem je što sam tada pokazao narudžbenice i uplatnice koje je slovenska Udba platila za ta specijalna sredstva. 90-ih godina ta sredstva nikada nisu bila predana novoj vlasti. Ostala su negdje. Pitao sam da li je to ostalo kod operativaca Udbe ili u bunkerima kojih ima oko 300 na privatnim lokacijama diljem Slovenije. Jedan od suradnika Udbe dao mi je takvu ‘olovku’. Udba kad je proizvodila ta sredstva nije ih proizvodila od početka, ona je kupila kišobrane, a onda ih modificirala. Tako su uzeli ‘olovke’ od zagrebačke firme Institut Ruđer Bošković, korištene najviše u svrhu kao dozimetri, a onda su ampulu stavljali unutra i koristili za likvidacije. Pokazao sam da je to tako izgledalo, ali da ne znam koja je ampula unutra. Kad sam to rekao to je bilo dovoljno da policija reagira. Nakon toga sam govorio o tome da moramo naći ‘olovke’, kišobrane, tabakere, lule jer su to opasna sredstva izvan državne kontrole, da to treba uzeti i uništiti jer je velika opasnost.”

Što vam je sud zamjerio?

“Da sam iskoristio dozimetar i na taj način napravio problem da je policija morala deaktivirati i to je kazneno djelo, kao da otkrijete nekoga da je pozvao policiju da je negdje bomba, a nije bila. Dozimetar su uzeli, pogledali, vratili mi kada su pročitali što je, ali nisu provjerili što je u ampuli, ja i dan danas ne znam što je unutra”.

Kada počinje proces?

“U ponedjeljak ujutro u 9 sati. ”

Imate li dovoljno sredstava za pravnu pomoć?

“Na prvo ročište ću ići sam, vjerojatno ću se samo izjasniti da sam kriv ili nisam. ”

Nije li to apsurdno da se vas zove na sud?

“U normalnom pravnom sustavu bi mene kao istraživača morali nagraditi jer sam otkrio neka sredstva koja su opasna za ljude i država to mora riješiti da ne bi netko nekoga povrijedio, ubio jer ne bi znao o kakvim sredstvima se radi”.

Da li je to samo stvar pravosuđa u Sloveniji ili je to šira priča?

“Ne radi se samo o pravosuđu nego im smeta što istražujem Udbu, što surađujem sa stranim ekspertima u Njemačkoj, Austriji, što tražim dokumente, što se optužuju Hrvati i Slovenci zbog zla koje su činili kao Udbaši. ”

Kako zemlji koja je služila kao primjer uspješne tranzicije smeta da raščisti sa svojom nesretnom poviješću, kako bi to moglo smetati u demokratskom društvu?

“Siguran sam da su i u Hrvatskoj ‘olovke’ i kišobrani u nekim privatnim zbirkama raznih operativaca Udbe. Slovenija nije nikakvu promjenu napravila. Mi smo u 25 godina samo prvih par godina živjeli na tome što smo bili malo bogatiji, a kad smo u tih 5-6 godina potrošili novac sad se vidi da smo na istom nivou kao i ostale republike, možda čak i slabije. U Sloveniji je komunizam najjači od svih republika koje još postoje. Najviše se očistio komunizam u Srbiji”.

Sigurni ste da je gospodarska kriza u Sloveniji posljedica tih struktura?

“Te strukture nama vladaju 25 godina, nisu izašle. Vodili su 25 godina gospodarstvo i sigurno da im smeta kada netko otvara Hudu jamu, otvara pitanje rada Udbe…”

Da li biste rekli da postoji plan da tajne službe preuzmu sve potencijale u svoje ruke?

“To je bio plan dogovoren za čitavu Jugoslaviju. Već su 1987. govorili počeli se dogovarati i donijeli su procjenu da će biti kraj za Jugoslaviju i donijeli su ocjenu da se treba pripremiti ako dođe do brzog preokreta političke vlasti, doći će do suđenja njima i odgovarat će za svoja nedjela koja su napravili. Da bi sve to zaobišli pripremili su se za mirnu rekonstrukciju države na način da oni preuzmu sve financijske i gospodarske položaje u zemljama i da određuju tko će u kojoj političkoj stranci biti glavni. Zato su iskoristili jaku mrežu suradnika koje su tada imali”, rekao je Leljak.

“90-e godine sve te firme koje su bile na neki način Udbine, bile jugoslavenske, svi ti ljudi su ih preuzeli u svoje vlasništvo. Firme su bile pune jugoslavenskog novca, pa kada je gospodarstvo propadalo oni su ih kupovali i postajali tajkuni”, rekao je.

Da li je gospodin Janez Janša žrtva tih struktura?

“Mislite li da je nelogično da će meni suditi ista sutkinja koja je sudila Janši? Čudno je da meni i Janši sudi ista sutkinja. Sve je to politički dirigirano, sve je u pravcu da me se spriječi da radim. Znaju da moram pisati knjige, da neću imati novca za odvjetnika… U tom smjeru to ide”, istaknuo je Leljak.

Kako to ljudi u Sloveniji gledaju, da li je javnost prekrivena strukturama koje kontroliraju javno mnijenje ili su ljudi svjesni toga?

“Doći će 50-100 ljudi ispred suda, ali oni su tako tvrdi da rade dalje, ne zanima ih ni da je pet tisuća ljudi na ulici, oni bi svoj posao radili dalje. Budi se u Sloveniji nešto, kao i u Hrvatskoj, ali to još nije dovoljno da bi neki izbori pokazali kakva je situacija”.

Kako stati na kraj?

“Izdao sam knjigu ‘Suradnici Udbe’ kojom sam razotkrio 10 000 pripadnika, suradnika Udbe. Kad su od 1945. pravili suradničku mrežu bilo je rečeno ‘Gle, ako ćeš ti raditi za nas, tvoja žena će odmah dobiti posao, tvoja djeca će dobiti stipendiju ili školarinu’. Oni su umjetno na taj način stvorili srednji razred koji su 1945. likvidirali i koji nije postojao. Kad bi suradnik ostario isto bi rekli i sinu. 35 posto Slovenaca je kod svoje rodbine imalo koristi od Udbe na takav način. Isti takav postupak važi i za Hrvatsku. Ako je bio otac dobar onda je i sin dobar za neko radno mjesto. To je ono što u demokraciji nazivamo nepotizam”.

Kako se u zemljama kao što su Hrvatska i Slovenija to može tolerirati?

“Problem je u našim europarlamentarcima koji ne znaju, nisu aktivni, koji ne pokreću to pitanje. Kad je Janša bio osuđen, izgubio izbore zbog toga, pa je na kraju proglašen nevinim, nitko nije se u tom parlamentu dignuo i rekao da se u Sloveniji nešto događa. Svi samo rade za tih 10000 eura plaće. Nemamo predstavnike u Europi i ne možemo očekivati da će Europa poslati neke ljude koji će gledati kako mi u toj Europi živimo. Mi pojedinci moramo biti aktivni, koji dnevno šaljemo te informacije u Europu, i onda će doći neki rezultati, ali to je težak put. Slovenija je, kao i Hrvatska dosta mala zemlja, zajedno su manje od jednog grada. Što bi se onda mučili s tim? Ako zagusti i u Hrvatskoj i u Sloveniji gospodarstvo u pola sata mogu riješiti taj problem. Moramo sami biti glasni. Siguran sam da će do nečega doći, ljudi se zanimaju. Što više takvih nastupa i doći će vrijeme kada ćemo se riješiti toga komunizma. ”

Što mislite koliko će nam trebati da se toga riješimo?

“Sve takve stvari im ne koriste, ili su toliko snažni, ili prave grešku, ili su presigurni u svoju moć, a mislim i da nemaju prave informacije s terena jer ljudima je dosta tog starog totalitarnog razmišljanja, gdje samo moraju plaćati, a ne nudi im se sloboda rada. Jednom će tome doći kraj, mislim da je to skoro. Nadam se da je u Hrvatskoj počeo taj preokret.”

Strahujete li za goli život?

“Pitanje je na mjestu i nikada u posljednjih nekoliko godina od kako se aktivno s ovim bavim, moja djeca nikada nisu bila samnom ni u trgovini, da se bilo što mojoj obitelji ne bi dogodilo, da bilo što krene protiv mene. Volio bi to, ali si to ne smijem priuštiti.”

Imate naznake da bi se mogli s vama nemilosrdno obračunati, kad bi imali prilike?

“Mislim da bi sigurno to učinili. Moja sreća je što sam uvijek pod okom javnosti, pa je mnogo teže da se odluče ići na mene. Sigurno zbog toga nije došlo do takvih stvari, a nadam se da neće ni doći. Sad će to početi pravnim putem ovako. Dva postupka sa strane Državnog odvjetništva i imam 10 kaznenih prijava koje su dali privatno. To nije nešto, može biti samo neka novčana kazna, a ovo dvoje – imam ‘olovku’, a druga stvar je što sam u slovenskom parlamentu izgovorio naglas ime jednog pripadnika aktualne slovenske tajne službe i na taj način sam ga razotkrio. Prešao je iz bivše službe, tamo je radio svašta, zato sam ga i imenovao. Za oba slučaja mi se prijeti sa pet godina zatvora”, kaže on.

U Hrvatskoj se digla poprilična bura, ali u tišini, postoji strah od Udbe.

“Oni poručuju nemojte dirati Udbu, može se svima svašta dogoditi. Misle Romana Leljaka ćemo zaustaviti, nadam se da do toga ipak neće doći.”

* Roman Leljak istraživač je povijesnih arhiva i povjesničar. Izdao je više knjiga o radu nekadašnje jugoslavenske političke policije i nekim izvornim dokumentima i načinu njena djelovanja, kojih se dokopao u arhivima.

Godine 1989. objavljuje knjigu “Sam protiv njih”, u kojoj razotkriva metodologije rada tajnih službi.

Član je Slovenske demokratske stranke (SDS) nekadašnjeg premijera Janeza Janše, na čijoj se listi lani natjecao za mjesto gradonačelnika Radenaca, ali bez uspjeha.

Zadnja njegova knjiga “Udbini spavači” bavi se problemom “infiltracije” nekadašnjih suradnika tajne policije u današnje društvene i političke strukture.

Leljak se bavio i problematikom masovnih poratnih grobnica u Sloveniji, a u sudskim je sporovima s više živućih nekadašnjih jugoslavenskih i slovenskih “udbinih” i policijskih dužnosnika iz Slovenije, koje je optužio za atentate na hrvatske i jugoslavenske emigrante 1970-ih i 1980-ih.

Izvor: narod.hr


http://narod.hr/eu/roman-leljak-ekskluz ... a-dogoditi
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » pon svi 02, 2016 12:10 pm

http://kamenjar.com/mladen-pavkovic-tko ... se-udbase/

MLADEN PAVKOVIĆ: TKO JE GDJE, KADA I ZAŠTO AMNESTIRAO BIVŠE UDBAŠE?

Autor Mladen Pavković
Ponedjeljak, 02 Svibanj 2016 08:26



Jedan hrvatski tjednik na veliko i na široko donio je ekskluzivnu reportažu o tome kako su pripadnici bivše Udbe sve do 1990. prisluškivali razgovore kardinala Franje Kuharića i Franje Šepera te brojnih drugih biskupa i to nigdje drugdje nego na Kaptolu, sjedištu Zagrebačke nadbiskupije.

Uz pomoć nekoliko zavrbovanih svećenika potajno su ozvučili najznačajnije prostorije te danonoćno pratili razgovore najviših prelata. O tome se dosad samo „šuškalo“, ali sada su čini se prvi put javno iznijete činjenice. Naime, Crkva u Hrvata bila je tek jedan od iznimnih „neprijatelja“ Jugoslavije i samoga zločinca Josipa Broza Tita, pa je sve trebalo „držati na oku“. A najviše su se plašili zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, danas blaženoga, a sutra svetoga Alojzija Stepinca, kojeg su najvjerojatnije i otrovali. Autor ovog priloga navodi i neka imena Udbinih funkcionara iz NR Hrvatske, poput Srećka Šimurine, Borisa Ileja, Dane Rimca, Josipa Drpića, Dušana Dekanića, Stanka Jurasa, Jove Miloša i drugih.

Međutim, zanimljivo je da kad se javno i obznane ovakve teme, o kojima inače „svi sve znaju“, nema gotovo nikakvih reakcija. Strah je očito još uvijek prisutan, baš kao i ona čuvena krilatica - „Udba sve dozna!“.

Pa, ako je dugogodišnja Udbina djelatnost bilo zločinačko, odnosno kriminalno djelo, a bilo je, nije dovoljno samo ukazivati na ono što su radili, već prije svega nas zanima: što se dogodilo sa svim tim Udbašima i njihovim doušnicima nakon stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države (nije valjda da su baš svi umrli), jesu li neki od njih nastavili svoju krvavu rabotu i u hrvatskoj državi, a ako jesu, a jesu, na kojim sad zadacima rade, koga prisluškuju i gone, tko su im novi naredbodavci te ono najvažnije: je li i te ljude netko kao veliki broj srpskih četnika amnestirao (gdje i kada?) i zbog čega se nitko ne usudi protiv njih pokrenuti kazneni progon? To tim više što se zna da onaj tko je radio u tim službama do smrti ostaje vjeran ovoj zločinačkoj organizaciji (jednom Udbaš, uvijek Udbaš). Pored toga, bilo bi dobro znati, tko je sve od bliže ili daljnje rodbine samo nastavio gdje su mu otac, brat, pa i majka – stali.

Nije istina da se za osudu komunistički zločinaca treba čekati „sto godina“, pa da se javno objave njihova imena i nedjela, dok se za masu njihovih nevinih žrtava zna (imena i prezimena), ali na žalost još ne i za sve.

Neki sumnjaju da se Udbaške metode i danas na ovaj ili onaj način primjenjuju, s novim ili starim kadrovima. (Istina, sada se to radi tzv. suvremenim metodama.). Oni koji se i dalje bave tim prljavim poslovima možebitno će reći da „to nije istina“, ali to je isto tako kao da lopova pitate je li kriminalac gotovo svatko će vam reći da – nije.

Čudno je i to da u Hrvatskoj još nema ni nekog dokumentarnog, a kamoli igranog filma koji bi nam na ovaj ili onaj način prikazao rad bivših Udbaša, iako je u svijetu već snimljeno i prikazano na tisuće filmova o tajnim i inim agentima.

Ne, to nije slučajno, kako se možebitno na prvi pogled čini!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

» >
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » čet srp 07, 2016 11:12 am


ŠTO JE I KAKO JE NASTALA UDBA?


6. srpnja 2016.

Svi pričamo o UDBI ,svugdje su udbaši,pa da vidimo u kratkim crtama što je UDBA i kako je nastala ?

UDBA je kratica za Uprava Državne bezbjednosti ili hrvatski Uprava Državne sigurnosti.

To je ustvari bila zloglasna tajna policija Komunističke partije za vrijeme FNRJ,a nastala je preustrojem OZNE.

E sada što je to OZNA?

OZNA ili Odjeljenje za zaštitu naroda je ustvari komunistička tajna Sigurnosno-obavještajna služba formirana 13 svibnja1944.godine po zapovjedi “druga” TITA kao vrhovnog zapovjednika Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije, sa ciljem očuvanja “tekovina” NOBa.

OZNA je bila centralizirana sigurnosno-obavještajna organizacija sa preciznom organizacijskom strukturom i metodama rada na teritoriju cjele Jugoslavije.

Pomoću svojih doušnika OZNA je širila svoje pipke u sve pore društvenog i državnog života sijući strah među stanovništvom.

Ustroj OZNE bio je slijedeći po odsjecima:

1.je bio zadužen za rad u inozemstvu i na okupiranom teritoriju

2. je radio na oslobođenom teritoriju.

iz ova dva odjela ,nakon donošenja Ustava FNRJ 31siječnja 1946

godine formirana je UDBA pri Ministarstvu unutarnjih poslova.

3.je imao protuobavještajnu zadaću u NOB ( Narodno oslobodilačka borba) i POJ ( Partizanski odredi Jugoslavije)

iz ovog odjela pri Ministarstvu obrane formirana je služba KOS

( Kontraobavještajna služba JNA)

4..se bavio statističko tehničkim poslovima.

Pod nadzorom i koordinacijom OZNE počinjeni su neviđeni grozni zločini nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima nakon završetka ratnih zbivanja predajom Titovim partizanima od strane Engleza kod Bleiburga , na Križnim putevima .

Sve sa ciljem kako je rekao”drug” TITO u LJubljani ,da bi JUGOSLAVIJA mogla ŽIVJETI!!!

Pobijeno je i pobacano u razne jame i rudnike po trasi KRIŽNOG PUTA oko 495 000 ljudi po slovenskim izvorima.

I UDBA je kao i OZNA imala četiri glavna odjela koji su se bavili

1 unutarnjim neprijateljima
2 emigracijom

3 stranim obavještajnim službama

4 tehnikom praćenja i prisluškivanja

UDBA je od svog osnivanja bila glavni instrument očuvanja TITOVA režima.

Glavna zadaća bila joj je praćenje ,prisluškivanje i likvidacija svih koji su po njima predstavljali prijetnju po tadašnji režim.

NJihove žrtve su bile izložene raznim metodama psiho -fizičke torture.

Stradavale su u raznim montiranim procesima, bivale smaknute bez Suda i pokopane bez obiježja.!


Kao primjere ovih metoda navodim slijedeće slučajeve.

GOLI OTOK, dovoljno je bilo u nadjelju pogledati na HTV1

Dokumentarni film “GREBANJE DUŠE” u kojem umirovljeni profesor povijesti VLADIMIR BOBINAC svjedoči o užasnoj torturi kojoj su bili izloženi zatvorenici.

Ne može se reći kažnjenici ,jer oni koji su dospjeli tamo dovedeni su bez Suda ,suđenja i osude.

Kao primjer montiranih sudskih procesa poznato je suđenje BL.Kardinalu ALOJZIJU STEPINCU.

A kao primjer nestanka i smaknuća bez Suda i Presude je ubojstvo ANDRIJE HEBRANGA,kao visokog funkcionera u Partiji i NOB u.

Ni dan danas ne zna mu se gdje je ubijen i gdje mu je grob!!!!

Po ovim primjerima vidi se sva brutalnost i zločinačka narav te organizacije.

U razdoblju njena zvanična djelovanja od 1946-1990 godine UDBA je ubila 69 hrvatskih disidenata,8 ih je nestalo,a na 24 izvršeni su neuspjeli atentati.

Najpoznatije je ubojstvo BRUNE BUŠIĆA 16 listopada 1976 godine u PARIZU!

Te STJEPANA ĐUREKOVIĆA 26.srpnja1983 za koje upravo traje suđenje u MINHENU ,PERKOVIĆU I MUSTAČU.

U svom djelovanju UDBA se nije libila ni od ubijanja djece!

Tako je od postavljene bombe na dječjoj proslavi u BUENOS AIRESU u HRVATSKOM DOMU UBIJENA 3 godišnja DINKA DOMAĆINOVIĆ.

Također je na auto cesti kraj VENEZIE ubijena sa roditeljima i 9 godišnja ROSEMARI BUHORIĆ ŠEVO 1972 godine.

UDBA je razvila nevjerojatno široku mrežu doušnika i suradnika,što dragovoljno ,što silom,pritiscima i ucjenama, tako kontrolirajući cjelokupno stanovništvo sijući strah i trepet svojim djelovanjem a raspolagala je neiscrpnim materjalnim resursima.

Suradnici UDBE su 45 godina sakupljali podatke o tzv. “narodnim neprijateljima”. U tom razdoblju UDBA je pratila 66 870 građana, dosjei se nalaze u Hrvatskom Državnom arhivu.

U zemljama u kojima je provedena lustracija svi mogu pogledati i ime svog progonitelja,a kod nas se može vidjeti samo kodno ime agenata koji su ih pratili.

Nakon sloma komunizma veliki dio ( skoro 90%) udbaša u Hrvatskoj je pod operativnim nadzorom JOSIPA MANOLIĆA PREŠAO u novouspostavljene hrvatske tajne službe.

Brojni bivši agenti UDBE primljeni su i infiltrirali se u sve državne i društvene strukture vlasti,te na taj način financijski potpuno osigurani i zakulisani nadziru i usmjeravaju sve važne procese u državi.

NARAVNO da su te svoje pozicije prenijeli na svoje potomstvo ,te tako osigurali kontinuitet svoje vladavine.

POSEBAN je dio FINANCIJSKA SNAGA tih udbaških struktura i njihova uloga u pretvorbi i privatizaciji!

O tome je nedavno svjedočio i mladi slovenski znanstvenik RADO PEZDIR koji je pronašao dokumente koji dokazuju da je UDBA stvorila TAJKUNE u RH!

DOKAZUJU da se UDBA jo 80 tih godina prošlog stoljeća pripremala za raspad Jugoslavije i privatizacijsku pljačku iznijevši iz zemlje nikada utvrđeni iznos zlata i bogatstva!

NARAVNO da im smeta svatko tko spomene lustraciju i otvaranje ARHIVA..!!!

MICANJEM SA POLITIČKE SCENE SVAKOG TKO POKAŽE TAKVU NAMJERU OTKLANJAJU POTENCIJALNU OPASNOST PO SVOJE POZICIJE I MATERIJALNA BOGATSTVA KOJA SU VEĆ PRENIJELI I NA SVOJE POTOMSTVO!

NA KRAJU SA ŽALJENJEM MORAM ZAKLJUČITI

UDBA JE NAŠA SUDBA

Ljiljana/ Građanska Akcija Official

http://www.gradjanska-akcija-official.c ... tala-udba/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » sri kol 03, 2016 6:26 pm

Prof. Jurčević: Sve deformacije koje danas imamo su proizvedene od predstavnika bivšeg sustava
Piše: Goranka Sinac -
3. kolovoza 2016. u 17:57 8



“Gomila dokaza, dokumenata, svjedoka nedvojbeno je potvrdila da su obojica ne samo pomagali nego da su i sudjelovali u tome ubojstvu. Tako da je presuda potpuno, potpuno očekivana”, rekao je u specijalnoj emisiji prof. dr. sc. Josip Jurčević.

Perković i Mustač proglašeni krivima: Dobili kazne doživotnog zatvora

Ocijenio je kako presuda pokazuje koliko je još uvijek u Hrvatskoj po svim institucijama duboka udbaška struktura i mreža koju su devedesetih godina uspostavili Perković i Mustač te dodao kako je cjelokupni aparat, a posebno onaj sigurnosnih službi u rukama struktura koje su do 1990. bili najozloglašeniji progonitelji nositelja hrvatskih demokratskih ideja.

“Tajne službe među kojima je bila i Udba bili su glavni čuvari režima. I zbog toga su imali legalne i ilegalne ovlasti praktično poduzimati sve radnje koje su bile nužne za zaštitu režima. Imali su i neograničen fond financijskih i drugih sredstava za provođenje svih vrsta operacija, akcija, prisluškivanja, praćenja, uključujući i ubojstva bez ikakve presude”, rekao je prof. Jurčević.

“Nadređeni svim službama bio je Josip Broz Tito i već se to vidi iz osnivačkog dokumenta ključne ishodišne službe 1944. To je bila OZNA, odnosno Odjeljenje zaštite naroda, gdje je načelnik te službe bio Aleksandar Ranković, ali već i u tom dokumentu piše da su svi podređeni Josipu Brozu Titu. Kasnije su te službe bile podijeljene na civilnu, vojnu, pa Sekeretarijat vanjskih poslova. Mijenjale su imena i neku konstrukciju, ali njihova bit je ostala do 1990. i raspada Jugoslavije ista. Te su službe bile malj u rukama Partije i Josipa Broza Tita”, istaknuo je prof. Jurčević.

Milanović šokiran presudom Perkoviću i Mustaču

Prema dosadašnjim istraživanjima jugoslavenske tajne službe su likvidirale osamdesetak hrvatskih političkih iseljenika, od toga polovicu na području tadašnje Zapadne Njemačke. Neka od tih su bila detaljnije istražena od hrvatskih istraživača, ali i njemački su istraživači još za vrijeme Jugoslavije pisali knjige u Njemačkoj.

Mnogi slučajevi koje je odrađivala slovenska UDBA pokrivala je dio hrvatskih iseljenika.

“U proceduri dopuštanja likvidacija tajnih službi u iseljeništvu uvijek je morala biti odluka uz suglasnost Josipa Broza Tita, a nakon njegove smrti jugoslavenskih čelnika, odnosno političkih tijela, poput Savjeta za zaštitu ustavnog poretka. Niža tijela su predlagala, ali politički i partijski vrh je davao odobrenja za akcije. Zadnje ubojstvo za koje se zna je ubojstvo Ante Đapića, rođaka istoimenog političara, 1989. godine u Njemačkoj. Jugoslavijom je tada upravljalo predsjedništvo Jugoslavije po republičkom ključu, osam predstavnika”, naglasio je.

Prof. Jurčević kaže da je presuda potpuno očekivana. Gomila dokaza i svjedoka nedvojbeno je potvrdila da su obojica ne samo pomagali nego i sudjelovali u tom ubojstvu.

“Nadajmo se da će ova presuda biti početak suočavanja, u punom smislu istraživanja, ali i provođenja pravosudnih procesa, a onda i potpunog distanciranja od zločinačkog komunističkoga sustava, ne samo kad se radi o likvidacijama, već i o cjelokupnom društvenom i političkom životu pa i simbolima. Mi još uvijek slično kao i Slovenija koja je još duže u EU živimo duboko u komunizmu”, ističe.

Jako je važna Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006, na temelju nje u u lipnju 2006. Hrvatski sabor donio je deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. Međutim to je ostalo mrtvo slovo na papiru.

Mogli smo svjedočiti prije tri godine koliko su najviše i političke i državne i pravosudne, a posebno DORH vjerni tome sustavu i sada osuđenim zločincima.

Ako se krene od toga što se događalo s Lex Perković u Hrvatskoj može se imenom i prezimenom identificirati osobe u najvišoj državnoj vlasti koje su i danas jednako moćne i koje i sprječavaju Hrvatskoj izaći iz totalitarnog sustava i stvarno uključivanje u Europsku uniju, te prihvaćanje europske pravne stečevine uz funkcioniranje pravne države.

Iz izjava tadašnje vlasti, Milanovića, Josipovića, Grbina u godini 2013. vidi se koliko su grčevito branili dvoje optuženih, koliko su odbijali postupiti po europskom uhidbenom nalogu i dugo čekani dan ulaska Hrvatske u EU bio je doveden u pitanje, te se pretvorio u najveći skandal u povijesti Europske unije.

“Koja je dubina utjecaja Perkovića i Mustača i njihove službe – valja početi od 1990. godine, prijelomna godina kad se događaju prvi demokratski izbori, počinje proces osamostaljenja. Udba, tj. 850 njihovih zaposlenika bez ikakve prepreke nastavila svoju djelatnost kao Služba državne sigurnosti samostalne države Hrvatske”, rekao je prof. Jurčević dodavši kako je to povijesni presedan i paradoks.

“Služba koje je najžešće, svim sredstvima, uključujući i ilegalna ubojstva u Jugoslaviji i iseljeništvu, čitav svoj smisao nalazila je u tome da ratuje protiv samostalne države Hrvatske i demokracije”, pojasnio je dodavši kako su oni kao jedina institucija, koja je prešla bez ikakvih promjena u hrvatsku državu, iskontrolirali cijeli proces – ono što je tijekom rata došlo u hrvatske institucije, postpuno su uspjeli kriminalizirati uključujući da su već za vrijeme života prvog hrvatskog predsjednika, njega unutar hrvatskih institucija, onda i međunarodnih, proglasili šefom zločinačke organizacije – što je poslije došlo do izražaja u optužnicama u Hagu.

“Sve deformacije koje danas imamo su proizvedene od prestavnika bivšeg sustava. Cijelu tranziciju zločinačkog sustava u nove demokratske okolnosti iskontrolirali su isti ljudi kojima su na čelu bili Mustač i Perković”, nagalsio je dodavši kako da bi se vidjela razina njihove moći – 1986. godine Mustač koji dotada bio šef Udbe, odnosno Službe državne sigurnosti za područje Hrvatske, prelazi u Beograd i do 1991. godine ostaje u Beogradu kao šef jugoslavenske službe, a Perković 1986. preuzima čelno mjesto u službi u Hrvatskoj.

“I oni preseljavaju u sustav bez ikakvih zapreka u Hrvatskojs a svim posljedicama koje možemo iščitavati danas. Od razobličavanja i pljačke u privatizacijskom procesu i sve druge tragedije koje proživljavamo zapravo su iskontrolirane od strane tih čelnih ljudi i njihovih ogranaka”, rekao je dodavši: “Njemačka kao naša sudružica u Europskoj uniji mora provoditi te procese koji su trebali biti provođeni u Hrvatskoj”.

Naglasio je kako će biti zanimljivo gledati hoće li se išta događati u smislu sankcija političkih, javnih pa i pravosudnih ljudi u državnim institucijama, uključujući i bivšeg državnog odjetnika Mladena Bajića koji je napravio povijesni presedan kršeći temeljna načela zastupanja.

Naime, on je bio obvezan zastupati Njemačku u procesu izručenja Perkovića i Mustača, međutim on je postupio obratno – poduzeo je sve da bi ih zaštitio.


“Nedvojbeno je da je Služba državne sigurnosti, koja je bila jugoslavenska, a preuzela je moć i u Hrvatskoj, u potpunosti iskontrolirala najvažnije procese – proces privatizacije, tj. pljačku. Taj proces se događao pod njihovom kontrolom. Kad uđete u privatizacijski kriminal – gotovo da ne vidite da se išta dogodilo 1990. godine – kadrovi ili djeca moćnih komunista, uključujući sina Josipa Broza, sina Mike Špiljka, su zapravo bili pljačkaši u Jugoslaviji i zajedno s novo pridruženima nastavili taj posao u mnogo većim razmjerima nakon 1990. godine.”, zaključio je.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/prof-jurcevic- ... eg-sustava
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » sub pro 24, 2016 10:47 am

U petak, 23. prosinca u 20,00 sati na TV Mreži u emisiji Drugo mišljenje urednika Marijan Križić gostovao je Ivan Krmpotić - teme su suđenje u Minhenu, ubojstvo Stjepana Đurekovića, UDBA, stvaranje Hrvatske, Prvi hrvatski redarstvenik

"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Postovi: 8066
Pridružen/a: pon svi 17, 2010 8:42 pm
Lokacija: Pula
Kontakt:

Re: UDBA - naša sudba

PostPostao/la EdgarFranjul » pon kol 21, 2017 9:00 am

ZVONIMIR HODAK

Netko će reći da je često spominjanje UDBA-e pomalo paranoično. Razmislite malo

Autor: Zvonimir HodakPonedjeljak, 21. kolovoz 2017. u 08:11

Praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju rekao je Napoleon Bonaparte. Lijepa misao, ali neupotrebljiva u realnom životu punom jugovića, orijunaša i udbaša. Možda može vrijediti u Francuskoj

Na djelu je nova, do sada najžešća antifašistička ofanziva. Domaći i strani antife nekako koordinirano stišću svoje internacionalne pesti i sikću: Non pasaran! Amerikanci sto godina nisu uspjeli riješiti svoju nacionalnu rak-ranu zvanu Ku Klux Klan, ali prozivaju Hrvatsku za ustaštvo. Kao da nisu čuli onu Isusovu: Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen! Nevladine udruge, koje umiljato sisaju dvije majke RH i strane službe, imaju otvorena vrata u Buzinu. Obamina ambasadorica želi relevantne informacije. I dobila ih je. Od istih onih koji su 45 godina širili “ustašku“ hrvatsku povijest. Sad su ulogu Bude Lončara i Koče Popovića preuzele ljevičarske udruge, antifašisti tipa Zorana Pusića, Rada, Rade i familija, Sanja Sanja, Feralovaca iz Novosti, Josipovića i Mesića koji, kao bivši predsjednici, imaju za Buzin i dalje visok rejting. Netko će reći da je to često spominjanje UDBA-e pomalo paranoično. Razmislite malo. Ustaše koje su u 90 % slučajeva od 8. svibnja 1945. fizički zbrisani s lica zemlje, ali sad ipak bauljaju Lijepom Našom dok su udbaši, koji su u svibnju 1991. masovno transferirani u HDZ, do sada su navodno potpuno nestali, transformirali se u liberale i borce za ljudska prava. Nikada nestali, oni su i danas korov koji sjajno uspijeva i koji nitko (od postanka ove države) nije iščistio. Imaju dva primarna zadatka. Prvi je fabricirati i pronalaziti nove i nove ustaše, a drugi je denuncirati branitelje i domoljube proglašavajući ih udbašima.

Evo, na fejsu gledam komesarsko lice izvjesne Dase Rubelj koja smireno i kulturno s nekim polemizira. “Evo je opet ustašinka u 3PM. Ma goni se ustaška kravo, javi se Hasi i Bruni u tabor. Ostavi se poštenih ljudi pas ti mater ustašku“. I sad samo zamislite da smo 5. kolovoza 1991. mi bili ti koji smo izgubili rat, kakav bi Dasa bila ”dasa”. Ja bih valjda pisao kolumne na Golom otoku pokušavajući nešto uklesati u kamen. Sve dok Dasa to ne bi doznala… Jasenovac i Thompson dva su atavizma koji se vrte kao stara izlizana gramofonska ploča.

Ameri se čude Serdaru i brojci od 30 do 40 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Oni od nekud imaju podatak da je bilo 70 do 90 tisuća ubijenih Srba. Ali se nikada nisu čudili brojci od 700.000 ubijenih koje su tobožnji antifašisti 25 godina uporno plasirali na zapad zbog povoljnijih kredita i ratnih reparacija od Njemačke. Veljko Kajtazi, zastupnik romske manjine u Hrvatskom saboru, izjavio je u portalu Narod.hr da je u Jasenovcu pobijeno više Roma nego što ih je bilo u to vrijeme u državi. Oni koji me čitaju znaju da ja vrlo rijetko koristim fejs za političke komentare. Uglavnom mi je ova kolumna sasvim dovoljna. No u tjedan dana to sam napravio dva puta i ne sluteći u kakovo sam osinje gnijezdo dirnuo. Prvi put sam komentirao događaje u Charlottesvilleu u Virginiji. Nazvao sam to “pokretom otpora“ ljevičarskom maršu protiv obilježja iz građanskog rata između Juga i Sjevera. Meta je bio spomenik generalu Robert E. Leeu poznatom “rasisti“ s Juga. Nezgoda je kod ljevičara što njih u suštini nikada ili skoro nikada ne zanimaju činjenice. A povijesna je činjenica da general Lee nikada nije bio vlasnik robova. Za razliku od Abrahama Lincolna, generala S. Granta, zapovjednika vojske Unije koji je kasnije postao i predsjednik USA te George Washingtona, prvog predsjednika USA. Naime sva trojica su bili robovlasnici, ali kao što sam već rekao činjenice su za ljevičare samo nepotrebna forma. Samo za ilustraciju: i dan danas u Seattleu stoji spomenik jednom političkom pastoralcu sa stotinama tisuća žrtava na dušu, Vladimiru Iljiču Lenjinu. Na njega je liberalna ljevica vjerojatno ponosna.

Druga stvar koju sam komentirao je tzv. obrazovna reforma preko koje jugo ljevica želi mlade podučiti kako je ovo konzervativna desničarsko-katolička Džamahurija. Kao da je do sada hrvatski školski sustav izbacivao samo desničarske kretene i ustašoide. Samo rijetko sposobni i pametni kao Ivo Josipović, Stipe Mesić, Ivo Maštruko, Nenad Stazić, Ante Tomić, Jelena Lovrić, Jurica Pavičić, Branimir Pofuk i slični uspjeli su se izvući iz tog obrazovnog gliba, iz te močvare koju mogu isušiti samo Boro Jokić i Blaženka Divjak. I onda je počelo “prekomjerno granatiranje“. Bio sam i malo počašćen tolikom pažnjom likova o kojima sam već čuo i čitavo. Tomislav Martek, Željko Mihoković zvani kokošar i neka Suzana Stanić čiji svjetonazorski profil možete procijeniti po njenom komentaru šumskih požara. Kaže Suzana “Španija je dobila od Brisela 20 miliona eura (čudim se da nije evra) za sanaciju štete od požara dobit će još 25 milijuna…“ Doslovan citat osobe koja bi polemizirala o obrazovnoj reformi… Željko Mihoković piše “Zvonimir Hodak. Što si zašutio? Povlačiš crtu ili su ti nosnice već nagrižene kao Mamiću i Bandiću… Aj, malo pičko plašljiva pojasni narodu ovo i naravno vezu Glasnovića, Čermaka, Gotovine, Bobana, Zubaka i Vukojevića… Hajde prodana dušo“-bez točke. Naravno, kvalificirani kokošar za kurikularnu reformu. On zna da se tu kukuriče. Kao denuncira me da šmrčem kokain. Tipično udbaško kukavičje jaje. Ja, koji u životu nisam zapalio ni cigaretu. Usput tipičan oksimoron. Mudra budala. K’o naleti na fejsu na njega naletjet će na oštrog kritičara Tuđmana i Gotovine. Njegovi su ga uvjerili da se radi o ratnim profiterima. Gotovina se obogatio što bježeći što ležeći u Haagu punih 13 godina. Trećeg“ kurikularca “ najbolje je oslikao HOS-vac Damir Markuš koji mi piše “Ako je Tomislav Martek onda je zaista DEBIL, odavno ga blokirao, luđak“. I tako sam prvi put u životu nekog blokirao slušajući Markuša. Što sve to govori? UDBA šalje “elitnu“ postrojbu 6. Ličke u off-medije Facebook, Twitter i u podzemlje. Treba kompromitirati neposlušne. Evo još jedne inventivne poruke Željka Mihokovića “Hodak… ličanski udbašu… napuši mi se hrvatskog ku*ca.“ Osim što sam ovisnik o kokainu, sad sam i udbaš. K’o pročita, pročita, k’o povjeruje, povjeruje. I sve to zbog generalnog plana da se sve ono što je izgubljeno 5. kolovoza 1995.g. pobjedom “ratnih profitera“ Tuđmana i Gotovine nadoknadi barem u manjoj mjeri “novim vrlim svijetom“ u hrvatskim školama. Poluparanoidni Martek postavlja pitanja na koje bi mu ja morao dati odgovor. “Zvonimir Hodak… objasni ljudima vezu Franjo Tuđman, Vladimir Zagorec, ti. Zašto si dobio da štitiš kako neki kažu Tuđmanovog izvanbračnog sina…Tebi je samo bijelo čisto (opet kokain), sve drugo u tvom životu je zmazanoća… Ostat ćeš na podoficiru JNA Kuruzoviću (nikad čuo za njegovog Kuruzu), te Zorić osobi koja lažno predstavlja udrugu Vukovatskih branitelja… Ima pravo Damir Markuš. Let preko kukavičjeg gnijezda. Kad te UDBA vrbovala pod svoga.“ I tako sve prelazi u egzemplarnu udbašku dosadu. Kokain, UDBA, Tuđman, Gotovina. Zatim “senzacionalno“ novo otkriće staro 65 godina. Majka Marijana Hanžekovića i majka moje supruge su rođene sestre. I što sad? Da se javno pokajemo supruga i ja kako bi umirili udbaše? E, malo sutra! Možda sam sve te uvrede i zaslužio kad sam se s ubačenim gerilcima već poznatih jugo nostalgičara upustio u polemiku. I tako ćemo možda morati taj kokain i tu UDBU riješiti na sudu. Onda ću od troškova postupka vratiti Mihokoviću 100 kuna za koje isti tvrdi da mi je poslao za neki predmet. Kao što vidite naši “hosovci“ žestokim tempom pitaju li pitaju. S obzirom na svoj kvocijent, previše su znatiželjni.

Ovih dana, točnije 18. kolovoza 1991., bio je otet dr. Ivan Šreter. Kako je u toj “razmjeni“ sudjelovao i Milorad Pupovac baš tražim po fejsu pitanje Marteka, Mihokovića i Suzane Stančić Pupovcu kako je i gdje likvidiran dr. Ivan Šreter? Ako neko naiđe na to pitanje neka mi javi. U svakom slučaju, postao sam zanimljiv određenim strukturama. To je u redu. Ali za Boga miloga, dajte ipak nekog pametnijeg za moju kompromitaciju od Suzy, Markeka i Željka kokošara. Ne znam je li kokošar ili nije, ali tako ga je prozvala gospođa koja se je uključila u fejs polemiku oko podzemne akciju moje “pretvorbe“ u kokainskog ovisnika i udbaša.

Praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju rekao je Napoleon Bonaparte.

Lijepa misao, ali neupotrebljiva u realnom životu punom jugovića, orijunaša i udbaša. Možda može vrijediti u Francuskoj. Maršalu Petainu su oprostili, iako je bio predsjednik višijeve Francuske. Za to vrijeme su potomci današnjih antifa strijeljali po Jugi Milu Budaka ministra kulture i bogoštovlja. Oni nisu nikada opraštali. Osim sebi samima…

“Stigla je nova bunika“, kaže Ivo Josipović komentirajući propovijed biskupa Marina Barišića u Sinju. Hrvati katolici su Josipovića obožavali. Agencije za napuhavanje ljevičarskih balona davale su mu ponekad čak i 85 % naklonosti biračkog tijela. Tako se opasno približio Mihokovićevim i Martekovim idealima Miki Špiljaku i Đemi Bijediću iz njihove slavne prošlosti. Josipović je profesor na Pravnom faksu u Zagrebu. U ta slavna vremena moja tada 18 godišnja supruga odležala je 40 dana u zatvoru jer je kao brucošica prava sudjelovala u studentskom štrajku. Danas profesor Josipović, ne kao bivši predsjednik RH već kao fakultetski profesor, koristi rječnik protivan akademskim standardima kako bi ismijao biskupa i njegovu propovijed. Naravno ne tražim 40 dana zatvora za dr. Ivu, 38 bi bilo sasvim dovoljno. A Pravni faks neka i dalje mudro šuti i pravi se kolektivno blesav. Pukijev kadar Robi Bajruši misli da je “Ivo Josipović na Facebooku u ratu s vjerskim konzervativcima“. Konzerve jedne! Umjesto da budu samoupravni revolucionari kao Ivica Maštruko koji je “dobio mlade“ kad je čuo programa HRT-a zbog broja religijskih emisija za Veliku Gospu. Bivši ambasador (namjerno ne veleposlanik) u Vatikanu, srećom nije bio tako dugo pa nije stigao organizirati u Vatikanu svoju partijsku ćeliju. Pod antifašističku sedmu ofanzivu možemo uvrstiti i našeg legendarnog Velju Viskovića. Trbušasti revolucionar koji bi se popeo i na Sljeme za pola sata, ali samo na tenku. Iziritirao ga je ”pop” biskup Košić. Odlučio je reći ”popu pop, a bobu bob”. Hej pope, ne ide taj partizanski maršal u red Hitlera i Musolinija! Zna se tko je njima ljubio ruke; tvoj idol kojeg si namjerno izostavio u nabrajanju jer te i danas nadahnjuje!“ ”Iritantni “pop“ koji iritira klasičnu jugo komunjaru koja ne zna da je Hitleru ljubio ruku i Ivo Andrić kad je kao kraljev ambasador u Njemačkoj od 1939.g. morao Adiju na audijenciju. Otac Antun Andrić i majka Katarina Pejić izbačeni su bili iz masonske lože zbog seksualne afere. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. kao srpski književnik. Tko ne vjeruje neka nazove Beograd, Francusku 1, SANU i neka upita za srpskog pisca koji je dobio Nobela. I pitajte gdje je 13. ožujka 1975. pokopan. U Beogradu ili Travniku… Idol Veljin također je pokopan u Beogradu. A žrtve su uglavnom pokopane diljem Hrvatske i Slovenije. Biskup Košić, prepametan je da bi se identificirao sa NDH, ali Veljo je napuhnuto ponosan na svog Maršala. Bez obzira na Hudu jamu, Jazovku, Bleiburg i oko 500.000 tisuća ubijenih bez suđenja. Možda ja pretjerujem. Ali onda pretjeruju Nijemci i Englezi koji tvrdoglavo ostaju kod brojke od 517.000 žrtava. Prema tome, Veljo, ”ajd’ oladi”. Ili iz solidarnosti i ti prošeći u “prestonicu“ kad te popovi ovako sekiraju. Što ti je samo skrivio pop Porfirije… kojem se nešto sa “Dinare sije.“ A ti o tome ni riječi. ”Zanemeo” od sreće. Rekli bi tvoji..

Bertrand Russell je napisao: “Sloboda misli može postojati jedino onda kad država vjeruje da je sigurna“. Analogno tome mislite li da bi Velimir Visković napisao ovu musaku u jesen 1991.g.?

Boris Vlašić ne vjeruje u Boga nego u dinosauruse. Vjeruje valjda u Manolića što je njegovo pravo. Kaže: “Reformu školstva mora voditi netko tko zna da su dinosaurusi bili prije Boga”. Boga sa velikim slovom sa umetnuli lektori. Znači nitko od 86% vjernika u Hrvatskoj, tj. “na ovim prostorima“ ne može voditi reformu školstva. Ne bi je mogao voditi ni Albert Einstein također vjernik. Ni Nikola Kopernik, ni Sir Francis Bacon, filozof poznat po uzrečici “Točno je da malo filozofije tjera čovjekov um u ateizam“. Ni Galileo Galilei koji je bio u sukobu sa Crkvom, ali je ostao vjernik. Ni Blaise Pascal, ni Isaac Newton, ni William Thomas Kelvin koji je za Vlašića bi obična Kelvinova nula. Vlašić bi među njih ubacio i Josipovića i Maštruka. A ja bi im dodao i Jožu Manolića. Kao kandidate Vlašićevih dinosaurusa za mjesto čelnih ljudi reforme.

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimi ... o-1053169/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

Natrag na “Ćakula”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.