Idemo u EU

Neobavezna rasprava bez svađa.
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Tue May 20, 2014 8:39 pm


Gdje je sada solidarnost članica Europske unije?


Objava: 20.05.2014 | 08:45 Komentari



Slavonija opet “gori”. Nakon što je pretrpjela ogromne štete u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, ovaj dio Hrvatske ponovno je zadesila nevolja. Mnogi gradovi i sela su pod vodom, ljudi se evakuiraju, ostali su bez ičega. Ovog puta za sve je kriva riječna voda, ali i dugogodišnja nebriga (Hrvatskih voda) oko nasipa. Diljem Hrvatske sakuplja se pomoć, ali sve je to nedovoljno, rekli bismo “kap u moru”.

No, gdje su sada hrvatski milijarderi i milijunaši? Pa i tajkuni, odnosno ratni profiteri? Nismo baš čuli da su se neki od tih ljudi “pretrgli” od pomoći. Međutim, najveće koristi od ove još jedne tragedije hrvatskog naroda imat će i već sada ima Todorić i slični. Oni će povećati prodaju svojih roba, i opet se – obogatiti! Sve po zakonu!

A saborski zastupnici i dalje raspravljaju smije li se ili ne na radnom mjestu popiti čašica alkoholnog pića, dok dio Hrvatske nema ni obične vode. Najviše su ugrožena djeca, starci i žene. Na ovaj način Slavonija, koja je dala srce u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, ponovno je “pribita na križ”!

Ono što je ipak najžalosnije u cijeloj priči je činjenica da je hrvatska Vlada dočekala još jednu tragediju hrvatskog naroda – nespremna. Za ljude koji su ostali bez domova slaba je utjeha da “nema novaca”. Da, novaca nema tamo gdje ga nema, pa ga treba uzeti tamo gdje ga ima. Čudi nas da Hrvatski sabor žešće ne reagira na ovakve katastrofalne situacije u zemlji, da već nije održana izvanredna sjednica ovog najvišeg državnog tijela. Zastupnici opet “spavaju”, umjesto da su se rasporedili po svim područjima zahvaćenim poplavama i da pomažu. Ne, oni će kad se vrate u klupe raspravljati o poplavama, svaljivati krivicu na ovoga ili onoga, dok će ljudi umirati od žeđi!

Sve političke stranke koje se natječu na predstojećim izborima za Europski parlament trebaju se odmah odreći većeg dijela financijskih sredstava određenog za propagandu i tu pomoć uputiti ljudima koji su pogođeni poplavama. Kakve koristi imamo od onih koji su u Europskom parlamentu sad se tek vidi – nikakve!

Gdje su sada ti naši “europski parlamentarci”? Dobro je da se neki od njih nisu sjetili pa organizirali predizborne skupove u športskim dvoranama gdje su privremeno smješteni ljudi koji su sve izgubili.

No, što je sa bivšim predsjednikom države Stjepanom Mesićem? Što se sada ne javlja, odnosno gdje su sada svi ti njegovi veliki i bogati prijatelji da ne pomognu? Šteta što mi nemamo jednog Novaka Đokovića, kao Srbi. Naime, taj tenisač svaku prigodu iskoristi da upozna svijet s katastrofom koja je zadesila i našu susjednu zemlju. A gdje su naši športaši, dok o razno raznim hrvatskim veleposlanicama i diplomatima da i ne govorimo? Što oni ne upozore svijet na ovo što se trenutačno događa u Hrvatskoj i ne zatraže pomoć? Hrvatska sigurno ne će biti u mogućnosti riješiti ovu katastrofu.


Ulaskom u Europsku uniju nadali smo se iznimnoj solidarnosti ostalih članica ove zajednice. Koliko je zasad članica Europske unije poslala znatniju pomoć Hrvatskoj?

I na kraju, što o svemu tome misli predsjednik Josipović?

Hrvatskoj je uistinu došla voda do grla!


Autor: Mladen Pavković

http://www.sloboda.hr/gdje-je-sada-soli ... ske-unije/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Sun May 25, 2014 11:53 am

Otvoreno priznanje predsjednika EU Vijeća: Nema demokracije, sve odluke donose se iza zatvorenih vrata!

Autor: Zrinka K.
Datum: petak, 23. svibnja 2014. u 10:32

Predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy konačno kazao pravu istinu ili samo želi još više demoralizirati Europljane da ne izađu na predstojeće Parlamentarne izbore?

U intervju za jedan njemački list par dana prije parlamentarnih izbora, predsjednik Europskog Vijeća ne poziva ljude na izbore što je potpuno Nijemce, ali i sve druge Europljane ostavilo u stanju šoka. Upravo suprotno Rumpuy daje potpuno priznanje građanima da demokracija ne postoji.


Prenosimo dijelove intervjua s Rumpyem za Suddeutsche Zeitung:

Na pitanje što misli zašto su Europljani tako malo zainteresirani za europske izbore, odgovorio je: Izlaznost na izbore je oduvijek u europskim zemljama bila niska, još od 1979., dakle i prije ove financijske krize. Građani nisu bili zainteresirani jer ti izbori nisu puno utjecali na njihov svakodnevni život.

Ali, danas je to potpuno drugačije, usprotivio se novinar. Da, odgovorio je van Rumpy - Europa danas mijenja našu svakodnevicu. Naravno da Europski parlament igra važnu ulogu, pogotovo nakon Lisabonskog sporazuma, ali građani su svjesni da se sve velike odluke donose negdje drugdje, a ne u Europskom Parlamentu.

A gdje to? - pitao je već pomalo prestrašeni novinar, jer kao i svi očekivao je, ako ništa drugo bar standardni poziv građanima da kao dobri demokrati izađu na izbore.

- U europskom vijeću, unutar šefova država i Vlada. Ta razlika između EU parlamenta i onih koji zaista odlučuju, građanima je potpuno jasna, eksplicitno je odgovorio Rumpy.


Dakle, taj visoko pozicionirani tehnokrat cinički je rekao ustvari ovo; Tko ide na izbore, samo od sebe pravi budalu, bolje nas pustite da to sami riješimo iza zatvorenih vrata. Povijesno gledano, poraz demokracije počeo je prije dosta desetljeća, u Njemačkoj npr., kad je Hitler difamirao parlament kao "QUatschbude" - dakle, brbljaonica, a na našim prostorima pokoljem u Bleiburgu, odnosno ulaskom Titovih partizana u Zagreb. Ali, današnji političari nisu takvi barbari, o ne, to su svi redom jako senzibilizirani ljudi za mir i ljudska prava.

Vrhunac razgovora g. Rumpuya

Nakon što nam je sasuo u lice svoju istinu o našem snu o demokraciji Rumpy je dao ovaj opis, kao iz nekog političkog ljubića, gdje na pitanje novinara kad je bio najviše sretan za vrijeme ovog svog mandata, odgovara: "Bilo je to u Oslu, na dodjeli Nobelove nagrade za mir Europskoj Uniji. Nisam mislio da ću ikad doživjeti toliku sreću. Nikad neću zaboraviti kako je Hollande stisnuo ruku Angele Merkel i kad su ustali. O, da, bio je to zaista neponovljivo dirljiv trenutak!
Suze - zastor pada. Kraj!

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/123 ... vrata.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Mon May 26, 2014 10:36 pm

SDP – komunistička petokraka – simbol totalitarizma koji osuđuje Europska Unija
sdp-petokraka-580x435.jpg
sdp-petokraka-580x435.jpg (29.21 KiB) Viewed 1703 times
Da nije fotografije iz izbornog stožera SDP-a, čovjek ne bi vjerovao, ali SDP – Kukuriku pod totalitarističkim simbolom ide u Europski parlament.

Savezni povjerenik Njemačkog saveznog povjerenstva za dokumente bivšeg Stasia objavio je pod naslovom “parlamentarna skupština Vijeća Europe osuđuje masivna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima” priopćenje za medije Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. (Rezolucija 1481):

‘ … Vijeće parlamentarne skupštine Europe danas je osudilo masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.

“Skupština parlamentaraca iz 46 europskih zemalja ujedinjeni u rezoluciji izražavaju da su ta djela nasilja uključila individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prislini rad i druge oblike masovnog psihičkog terora ”

To se odnosi na sve komunističke ili post-komunističke stranke u državama članicama europe “, koje još nisu učinili, da učine ponovnu procjenu i vrednovanje povijesti komunizma i vlastite prošlosti, kako bi se, jasno distancirali od zločina totalitarnih komunističkih režima i jasno osudili zločine komunizma.

“Osim toga se također prozvani izvijestiti Odbor ministara Vijeća Europe te da pruže informacije i zakonodavstvu u vezi sa krsenjem ljudskih prava različitih komunističkih režima…

Vijeće Europe, koje je posebice aktivno na području očuvanja Europske konvencije o ljudskim pravima i očuvanja demokratskih načela i načela pravne države, istaknulo je na potrebu praktične primjene ove rezolucije.

Poznato je, pod zvijezdom petokrakom, masovno su likvidirani i Hrvati u Domovinskom ratu, a ne treba isticati Josipa Broza Tita, jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća, pod čijom petokrakom je stradalo između 85 i 198,5 tisuća Hrvata.

http://narod.hr/eu/sdp-komunisticka-pet ... ska-unija/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Mon May 26, 2014 10:39 pm

Ništa čudno - evo predizbornog plakata SDP-a i ostalih kokošara pred prve izbore za EU parlament:
051.JPG
052.JPG
Ništa nije slučajno kod njih - sve je namjerno...
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Fri May 30, 2014 9:24 am

http://narod.hr/kultura/nikad-vece-borb ... -hrvatske/

BERND POSSELT NA MOLITVENOM DORUČKU
22:11, 29.05.2014.

Nikad veće borbe protiv članstva neke zemlje u EU nije bilo nego protiv ulaska Hrvatske


„Molitveni doručak“ Sisačke biskupije u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve održan je u četvrtak, 29. svibnja u Dvorani Benedikta XVI. sisačkog Velikog Kaptola.

Na prvom ovakvom doručku organiziranom u Hrvatskoj okupilo se pedesetak osoba vjerskog, kulturnog i političkog života župa, županija, gradova i općina s područja koje obuhvaća Biskupija, priopćeno je iz Sisačke biskupije.

Na početku okupljene je pozdravila voditeljica Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije Marijana Petir ističući kako je cilj ovog doručka otvaranje dijaloga između političara različitih političkih opredjeljenja, između političara i vjernika te političara i Crkve, a kako bi se pomoglo u nadilaženju podjela u hrvatskom društvu, te kako bi se zajedno molilo za mir i uspjeh Hrvatske.

„U trenucima molitve se trebamo sjetiti, bez obzira koliko nam važno djeluju naše titule i funkcije i koliko god mislili da imamo moći, da nismo savršeni i da ponekad i u dobroj namjeri činimo pogreške. Zato je važno da u raspravama o najvažnijim pitanjima svoje argumente iznosimo na način koji će uvažiti ljudsko dostojanstvo osobe s kojom se ne slažemo te da bez obzira na sve razlike pokušamo naći suglasje oko tema važnih za hrvatski narod“, rekla je Petir.

Nakon pročitane Riječi Božje doručak je molitvom otvorio biskup Košić. Pozdravljajući okupljene biskup je istaknuo kako smatra, kao što je to doneseno i u dokumentima Drugog Vatikanskog sabora, kako je politika časno zvanje. „To zvanje svakako trebaju vršiti i kršćani, te je na taj način oplemeniti, ali ne bi bilo dobro politizirati kršćanstvo, već bi bilo dobro pokršćaniti politiku“, poručio je biskup Košić.

Glavni govornik Molitvenog doručka bio je Bernd Posselt, član njemačkog CSU i Kluba EPP-a u Europskom Parlamentu. Posselt je i osvjedočeni prijatelj Hrvatske, a u svom političkom radu zastupa općeljudske vrijednosti.

U svom govoru obraćajući se okupljenima progovorio je o tome kako je biti vjernik u javnom i političkom životu, i kako kršćani bez obzira na pripadnost različitim političkim strankama mogu surađivati i usuglasiti se oko onog što ih spaja, a to je Isus Krist, svom prijateljstvu prema hrvatskom narodu, dvadeset godišnjoj borbi za ulazak Hrvatske u EU kao i brojnim drugim pitanjima.

Posselt se osvrnuo i na vrijednosti i korijene, posebno one kršćanske, koji se u današnjoj Europi često žele izbrisati i zanemariti. Tako je istaknuo kako korijeni današnje Europe sežu sve do Milanskog edikta. „On je zapravo stvorio više od slobode religije u Rimskom carstvu, tj. pomiješao je i povezao tri ključna elementa za europsku kulturu, a to su kršćanstvo, rimsko pravo i grčka filozofija. Ta tri elementa već su 1700 godina baza Europe. U siječnju smo slavili 1200 godina od smrti cara Karla Velikoga. On je pak spojio 3 glavna naroda Europe tj. tri velike grupe naroda. To su Romani, zatim Germani i Slaveni. I drugi narodi su važni za Europu, poput Mađara, ali glavna baza ipak je formula dva puta po tri: kršćansko, rimsko pravo, grčka filozofija i ove tri obitelji naroda. Ljudi govore da je Karlo Veliki bio važan za Romane i Germane, jednako je bio važan i za Slavene. Čak i hrvatska riječ kralj dolazi od riječi Karlo. Vidite, ideja o vladaru koji ujedinjuje narode na temelju zakona, na bazi moderiranja, a ne centraliziranja vlasti i tlačenja rođena u to vrijeme, te su ga svi narodi gledali kao oca Europe. Kada je Karlo umro u 9. stoljeću jedan je pisac napisao ‘umro je otac Europe’. Zašto govorim o tome. Zato što to pokazuje da su Europa i njezini korijeni mnogo stariji nego nacionalne države i mnogo stariji nego Europska unija. Narodi kao i regije su važne, ali ako izađete iz Europe vidjet ćete da mi Europljani imamo mnogo toga više zajedničkog nego što nas razdvaja. Europa može biti jaka i pozitivni čuvar mira samo ako zadržimo te davne korijene“, rekao je Posselt, te se u nastavku osvrnuo na stanje u Europskom parlamentu i borbi za očuvanje tradicije i kršćanskih vrijednosti.

„Mi u EU parlamentu, imamo dva krila koja se bore jedno protiv drugoga. Jedno krilo poštuje stare korijene Europe. Bivši njemački kancelar i počasni građanin Unije Helmut Kohl rekao je gdje god bili u Europi, i na bilo kojem mjestu, uvijek osjećate da ste u Europi i imate nešto zajedničko usprkos svim razlikama, ali bez kršćanstva taj osjećaj ne bi živio. Odrezati Europu od njezinih kršćanskih korijena značilo bi ubiti Europu i sve njezine narode. S druge strane imamo ljude koji govore kako je EU nešto sasvim novo. Oni niječu povijest, bore se protiv kršćanstva i njihova ideja je da Europa treba prekinuti sve veze i tradicije s kršćanstvom i početi s nove točke. Znate da je sveti papa Ivan Pavao II. govorio u Europskom parlamentu, a bilo je planirano da to učini i papa Benedikt XVI. Međutim taj poziv papi da govori u Parlamentu bio je iznimno jako napadnut od strane ljevice i posebno liberala. Problem nije bio što je on vjerski vođa, nego je njihov argument bio nešto sasvim drugo. Oni su govorili da će on biti prijetnja i da će uništiti šanse Europe da počne svoju novu povijest. To je borba koju mi vodimo na europskoj razini.

Nikad veće borbe protiv članstva neke zemlje u Uniju nije bilo nego što se vodila protiv članstva Hrvatske. Razlog je tome što su neki ljudi vidjeli Hrvatsku kao „katoličku super silu“. Mi znamo da je stvarnost malo drugačija, ali Hrvatska je snažna kršćanska i europska zemlja dubokih korijena i kao takva iznimno je važna za cijelu Europu i za borbu za kršćanske korijene“, zaključio je Posselt.

Doručak je zaključen dijalogom sudionika te brojnim pitanjima Posseltu.


Izvor: narod.hr
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Fri Jun 06, 2014 11:03 pm

JOŠ PREDSTOJI DRUGO POLUVRIJEME


21:36, 06.06.2014.


Je li Erjavec prerano “zajodlao”?

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec “zajodlao” je danas pred Palačom mira u Haagu nakon današnje rasprave o hrvatsko-slovenskom graničnom prijeporu pred Arbitražnim sudom. To njegovo “jodlanje”, nakon prvog sudskoga poluvremena, prenijeli su mnogi slovenski portali. Na svojevrstan način u to se uključila i hrvatska nacionalna agencija – Hina, na čijim se stranicama mogu pročitati uglavnom slovenski stavovi, bolje reći interesi, kao da u Hrvatskoj nema pravnih stručnjaka koji bi taj granični spor i problem mogli osvijetliti i s drugoga motrišta.



Je li slovenski pravni tim zaista uvjerio arbitre?


Na stranicama slovenskih portala od rana popodneva dominiraju Erjavčeve riječi da je “veliki optimist”. Napominje da je “uvjerljiva argumentacija” njihovih pravnih stručnjaka “uvjerila arbitre”. Koliko su danas slovenski pravni stručnjaci uvjerili arbitre u slovenske “vitalne interese”, trebat će čekati pravorijek Arbitražnoga suda. Ovih dana Erjavec se razmahivao i “povijesnim pravom”, misleći da Slovenija ima nepobitno pravo na dodir s otvorenim morem i na cjelovit Piranski zaljev. Hrvatska se nikada u svojim zahtijevima nije pozivala na “povijesno pravo”, iako na to ima utemeljenije razloge nego Slovenija. Povijesnim pravom u nedavnoj prošlosti razmahivao se Slobodan Milošević, koji je nakon toga započeo agresiju na Hrvatsku i BiH. Upitan je li hrvatska strana čuva nekog asa u rukavu, Erjavec je rezolutno odgovorio: “Tih asova, tih aduta više nema. Danas je bio zadnji dan za adute”. Poneseni Erjavec je izjavio da je ozračje u sudnici bilo kao “u filmu, jako napeto, jako zanimljivo”. Pritom je dodao: “Moram reći, da se naježiš”. Na kraju je povjerio novinarima da se razmišlja o najvišim državnim odličjima za pravni tim.

Slovencima je jedino ostalo pozivati se na nepostojeći sporazum Račan-Drnovšek



Do nedavno je slovenski parlament prijetio da ne će priznati odluku Arbitražnog suda ako Slovenija ne dobije “dodir s otvorenim morem”. Nakon prvog tjedna iznošenja argumenata, danas misle da su svoje ciljeve ostvarili. Međutim nogometnim riječnikom: još predstoji druga poluvrijeme, druga runda – borba prsa o prsa, koja počinje u ponedjeljak. Kako za slovensku stranu izgleda “dodir s otvorenim morem” jučer je na internestkim stranicama bez uvijanja prikazalo ljubljansko “Delo”, što je već danas nekritički prenio (čitaj preveo) zagrebački “Jutarnji list”, koji je u posebnim “poslovnim” odnosima s Agrokorom, a ovaj pak u završnoj akciji preuzimanja ljubljanskog “Merkatora”. U “Jutarnjem listu” dominira naslov “Već slave. Slovenci optimistično najavljuju presudu Suda u Haagu: ‘Dobit ćemo najmanje granicu iz sporazuma Račan-Drnovšek’”. I vrapcima na grani poznato je da ne postoji sporazum Račan-Drnovšek. Istini za volju postojala je jedna nebulozna ideja u nacrtu, ali je ona i od politike i struke odbačena u samom začetku, jer bi za Hrvatsku to bila čista izdaja nacionalnih interesa i predaja državnog teritorija drugoj državi.

Što kaže Vladimir Degan?

Professor emeritus Vladimir Đuro Degan, veliki poznavatelj međunarodno-pravne judikature, smatra kako je teško očekivati da bi sud dodijelio Sloveniji morske prostore koji primjenom načela prema kojemu kopno dominira morem pripadaju Hrvatskoj, ili čak da bi joj dodijelio dijelove hrvatske obale u Sjevernoj Istri da bi u njihovu podužetku ona došla do morskih prostora koje priželjkuje. “Stalno valja ponavljati činjenicu da je slovensko-hrvatska granica etnički najčistija, i to ne samo u prostoru Savudrijske vale, te da ju je Slovenija pri proglašenju neovisnosti nizom svojih akat priznala kao nepromjenjivu”, zapisao je u znanstvenom članku “Pravičnost i međunarodno pravo u razgraničenjima morskih prostora” (Poredbeno pomorsko pravo, 2010.). Glede prijeporna dijela Sporazuma o “vezi” (junction) Slovenije prema otvorenom moru, Degan smatra da se radi o izrazu “kojem će Arbitražni tribunal pridati pravno značenje”. Međutim, kako napominje, taj sporni izraz treba shvatiti u funkcionalnom, a ne teritorijalnom značenju.

Nekadašnji sudac Stalnog arbitražnog suda, poznati zagrebački profesor upravnog prava Ivo Krbek (1890.-1966.) u svojim tekstovima isticao je kako bez međunarodnog prava “ne može funkcionirati međunarodna zajednica”.

Slovenci su ti kojima u Sporazumu o arbitraži, kad je riječ o primjenjivom pravu, najviše smeta upućivanje na međunarodno pravo. Smatraju da bi granični spor trebalo presuditi po svim, ali ne pravilima i načelima međunarodnog prava, jer se nadaju da jedino tako mogu ostvariti svoje “vitalne interese” i “povijesno pravo”.

“Kad se pojedina država ne bi morala uopće obazirati na međunarodno pravo, ili kad bi ga mogla po svojoj miloj volji uzimati ili ne uzimati u obzir, međunarodno pravo izgubilo bi uopće kvalitet prava”, napisao je u članku “O državnom suverenitetu” (Forum, 1965.) Ivo Krbek, koji je kao Hrvat bio član i Slovenske akdemije znanosti i umjetnosti.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/je-li-erjavec- ... -zajodlao/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Sun Jun 08, 2014 9:34 am

Marine Le Pen: ‘Moj cilj je uništiti Europsku uniju!’

Objava: 05.06.2014 | 11:50 E



U velikom intervjuu za njemački tjednik Der Spiegel liderica Nacionalne fronte i pobjednica europskih izbora u Francuskoj Marine Le Pen otkriva svoje planove za Europski parlament, objašnjava razlog izbornog uspjeha i agitira protiv ‘Europske Sovjetske Unije’.

‘Želim uništiti Europsku uniju, a ne Europu. Vjerujem u Europu nacionalnih država. Vjerujem u Airbus i Araine, u Europu koja se zasniva na suradnji. Ali ne vjerujem u ovu ‘Europsku Sovjetsku Uniju’, izjavila je Marine Le Pen u intervjuu za Der Spiegel o svojem stavu o EU. U opširnom i na trenutke konfrontirajućem razgovoru s novinarom Mathieuom von Rohrom, Le Pen je posve otvoreno iznijela svoje političke planove na europskom i nacionalnom nivou.


Le Pen tako ne vjeruje da je EU mirovni projekt: ‘Europa je rat, ekonomski rat. Neprijateljstva među zemljama su se povećala. Nijemce se ponižava opisima da su okrutni, Grke se proglašava varalicama, a Francuze lijenčinama. Gospođa Merkel ne može otputovati niti u jednu državu EU bez osiguranja stotinama policajaca. To nije bratstvo.’ Za Le Pen je EU ‘štetno, birokratsko čudovište’, a naročito joj smeta što su se Francuzi ‘u svojoj slavnoj prošlosti stoljećima borili za slobodu, milijuni su poginuli kako bi naša zemlja bila slobodna’, a danas ‘dozvoljavamo da nam pravo na samoodređenje bude ukradeno’.

Za njemačku kancelarku Angelu Merkel Marine Le Pen ima samo pohvale, jer se ona ‘uspješno bori za njemačke interese’ te je ne može ‘kriviti što želi jak euro’: ‘Problem su francuski političari koji ne brane naše nacionalne interese. Jaki euro uništava naše gospodarstvo.’ Ipak, Le Pen upozorava Merkel da je ‘njena politika štetna za ostale zemlje Europe’, zbog čega bi Njemačka mogla postati predmet mržnje.


Liderica Nacionalne fronte zagovara i to da Francuska napusti euro i vrati se svojoj staroj valuti, te predviđa kako to ne bi dovelo do ekonomske katastrofe. U Europskom parlamentu pak Le Pen planira blokirati sve moguće, te se hvali kako su njenih 24 zastupnika četvrta po veličini skupina, nakon njemačkog CDU-a, talijanskih i njemačkih socijaldemokrata. O tome hoće li uspjeti osnovati frakciju, za što je potrebno 25 zastupnika iz najmanje sedam država članica, Le Pen kaže da već ima dogovor s Nizozemcem Wildersom, austrijskom Slobodarskom strankom, talijanskom Sjevernom ligom, belgijskim Vlaams Belandom, te već ‘zakazanu seriju sastanaka’ na kojima bi trebala dogovoriti i uključivanje još nekih euroskeptika u frakciju, među kojima bi mogao biti i britanski UKIP Nigela Faragea.

Marine Le Pen se zalaže i za ukidanje slobodnog tržišta u Europi, te uvođenje odgovarajućih carina, kao i za to da se potpuno ograniči useljavanje: ‘Nema nikakvog smisla što smo primili 10 milijuna stranaca u proteklih 30 godina.’ Svoju popularnost u Francuskoj Le Pen objašnjava time što, za razliku od ostalih političara, govori iskreno i iz srca, te najavljuje kako se 2017. planira kandidirati na predsjedničkim izborima, na kojima računa najmanje s ulaskom u drugi krug.

Na kraju izražava i ‘određeno divljenje’ za ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji se ‘prvenstveno fokusira na to što je dobro za Ruse i Rusiju’. Oko aktualnog sukoba u Ukrajini Marine Le Pen kaže da ‘Europljani trebaju prestati gledati stvari kroz perspektivu Amerike’, a svoju političku filozofiju sažima sljedećom rečenicom: ‘Ne treba težiti tome da se nekome bude gospodar, ali niti da se ikome bude rob.’



Izvor: tportal

http://www.sloboda.hr/marine-le-pen-moj ... sku-uniju/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Tue Jul 29, 2014 4:31 pm

TREBA LI VESNA PUSIĆ NA ROBIJU?

‘Elita’ potajno promijenila članak zakona o veleizdaji, jer su svjesni da čine veleizdaju! ‘

Ne bih htjela biti preokrutna, ali ako ne uđemo u Uniju, nećete dobiti mirovinu! Mogu vam biti antipatična, ali nemojte da vam bude antipatičan vlastiti život. O glavu nam je, ljudi! Ako glasamo za neulazak u EU, taj tjedan gubimo kreditni rejting’ dramatičnim tonom je, u siječnju 2012., odnosno nekoliko dana uoči referenduma o ulasku Hrvatske u EU, izjavila potpredsjednica Hrvatske vlade i ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić.

Danas, godinu dana nakon ulaska Hrvatske u EU, posve je jasno da je ministrica lagala te da je teško obmanula hrvatski narod. Jer tek sada bi umirovljenici mogli ostati bez mirovina i tek sada Hrvatska učestalo gubi kreditni rejting, premda smo članica Europske Unije! Hrvatska narodna banka nedavno je, osim toga, objavila da je ulazak u EU Hrvatskoj, u financijskom smislu, donio ogromnu štetu, a ne dobit kako je tvrdila Vesna Pusić. RH će tako u prve četiri godine članstva morati uplatiti Europskoj Uniji oko 16 milijardi kuna više nego što će dobiti iz EU! Budući da je velik broj hrvatskih umirovljenika glasao ‘ZA’ upravo zbog prijetnje Vesne Pusić, što je po svemu sudeći bilo i presudno za ishod referenduma, posve je logično danas postaviti pitanje: ‘Treba li Vesni Pusić suditi za veleizdaju jer je svjesno i namjerno obmanula narod i jer je Hrvatskoj i građanima Republike Hrvatske nanijela neprocjenjivo veliku štetu?”

Treba li, dakle, ministrica Pusić zbog svega navedenog završiti na dugogodišnjoj robiji, upitali smo stručnjake koji godinama tvrde da hrvatski političari ne govore istinu kada pričaju da Hrvatsku u EU čeke ‘med i mlijeko’. -

I prije smo znali da će Hrvatska od ulaska u EU imati puno veću štetu nego korist, a to su znali i političke ‘elite’. Uzak krug ljudi oko premijera Milanovića i ‘elite’ u Ministarstvu vanjskih poslova dobro su znali da će Hrvatska morati više novca dati u proračun EU, nego što će ga dobti. No, to su skrivali i od naroda i od ostale administracije. Prave brojke još su šokantnije od dosada objavljenih, što znači da su priče o milijardama koje nas čekaju u EU najobičnija obmana. Premijer je osobno u veljači bio na sastanku Vijeća ministara EU o proračunu za slijedećih sedam godina. Neka objasni što je tamo saznao! No, on šuti, jer ne želi da narod sazna o kakvoj se vrtoglavoj sumi radi – ističe Marijan Bošnjak, glavni tajnik stranke Jedino Hrvatska, autor knjige: ‘EU? – Ne, hvala!’, te jedan od najupućenijih sugovornika na temu ‘Što Hrvatska dobiva, a što gubi ulaskom u EU?’. Bošnjak potom podsjeća na činjenicu da je glavni adut političke elite koja je zagovarala ulazak Hrvatske u EU bila tvrdnja da će RH financijski profitirati člasntvom u Uniji, što se pokazalo posve krivom informacijom.

- U čemu smo profitirali? Živimo li bolje? Je li zaposlenost veća? Je li povećan izvoz? Je li povećan životni standard? Je li poboljšana demografska slika?


Odgovor na sva ta pitanja je negativan, što znači da je ministrica Pusić sustavno obmanjivala narod, kako bi Hrvati odustali od suverenosti. A obmanuti narod i uvjeriti ga da glasa protiv teško izborene samostalnosti – jest veleizdaja! Sjetite se da su tvrdili da će u EU Hrvatskoj rasti kreditni rejting, a on pada. Tek sada doznajemo da će hrvatski seljaci po novim pravilima biti uništeni, ribari također. Seljaci toga nisu ni svjesni. Hrvatska ne samo da neće imati ekonomske koristi od ulaksa u EU, već će trpjeti ogromnu štetu – primjećuje Bošnjak.

Otkriva potom da je aktualna vlast potajno izmijenila definiciju veleizdaje u novom Kaznenom zakonu, svjesna da bi se mnogima od njih moglo suditi zbog veleizdaje! - Prijašnja definicija govorila je da je veleizdaja ako netko dovede narod u podređen položaj u odnosu na druge narode ili države. Oni su nas definitivno doveli u podređeni položaj jer nam prijeti demografska i ekonomska katastrofa. I povrh svega, još i potiču mlade na iseljavanje. Veleizdaja je teška riječ, no ovdje se doista radi o veleizdaji.

Tisuću godina sanjali smo samostalnost, u krvi ju izborili, a Vesna Pusić i njezini kolege obećali su sve i svašta samo da odustanemo od teško izborene samostalnosti! Danas vidimo da su njihova obećanja bila laž.

Narod živi lošije nego ranije, no zato stranci preuzimaju hrvatsku imovinu. Tako su prošle godine strani državljani kupili čak 17 posto svih nekretnina u Republici Hrvatskoj! Eto, to nam je donijelo članstvo u EU – rezignirano zaključuje Marjan Bošnjak, koji se potom pita do kuda su domaće političke ‘elite’ spremne ići u razaranju vlastite zemlje:


- Hoće li priznati grešku kada pola Hrvatske iseli i kada se prepolovi broj stanovnika, ili im i to neće biti dosta? - glasno razmišlja povratnik iz Australije, čija je knjiga ‘EU? – Ne, hvala!’, dosad ponajbolji doprinos rasvijetljavanju hrvatskih zabluda oko Europske Unije. Još kritičniji prema ‘eliti’ na vlasti je Dinko Bartulović, ekonomist i osnivač ekonomskog pokreta Zajedno. - Ne bi samo Vesna Pusić trebala odgovarati zbog veleizdaje. Suditi bi trebalo i svima iz HDZ-a i SDP-a koji su odgovorni za nelegalan ulazak Hrvatske u Europsku Uniju.

Da bi krenuli u pregovore s Unijom, trebali su tražiti mandat naroda, a oni to nisu učinili. Nacrt ugovora morali su dati na javnu raspravu, a znamo da je pretprisutni ugovor bio skrivan od javnosti te da nije bilo javne rasprave. - Postavljeno je kasnije i pogrešno referendumsko pitanje, pristupni ugovor također je skrivan zbog čega ni hrvatski ribari, ni seljaci, ni industrija danas ne znaju što ih čeka. Vladajuća ‘elita’ svjesno je odradila taj igrokaz, a ni HDZ, ni SDP nisu se bunili zbog skrivanja pristupnog ugovora i promjene referendumskog pitanja. Znači da su svi odgovorni za tu veliku obmanu.

No, valja naglasiti da se nelegalni ulazak Hrvatske u EU vrlo jednostavno može poništiti ‘Ne u EU’ referendumom. Nakon provedenog referenduma, Hrvatska jednostavno može izaći iz EU, jer Europska Unija nije država, već zajednica država. Buduća nova vlast može, isto tako, poništiti pretvorbu i privatizaciju i suditi onima koji su nas na prevaru uveli u Europsku Uniju.


Badava sad mijenjaju odredbe o veleizdaji. Nova vlast, za koju bi na izborima glasali građani Republike Hrvatske, u prvih sto dana svoga mandata bi mogla učiniti sve potrebne promjene: od poništenja pretvorbe i privatizacije, izlaska Hrvatske iz Europske Unije, deblokade HNB-a, do suđenja odgovornima za veleizdaju. Osnovni uvjet je da građani glasaju za promjene na parlamentarnim izborima – zaključuje pak Dinko Bartulović, dopredsjednik pokreta Zajedno.

Autor; Damir Kramarić

http://www.hazud.hr/treba-li-vesna-pusic-na-robiju/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Thu Jul 09, 2015 6:36 pm

TJEDNI KOMENTAR UREDNIKA GLASA KONCILA
Ivan Miklenić: Dvije godine u EU – Dvije godine propuštenih mogućnosti

Neosporno je da je punopravno članstvo Hrvatske u EU-u otvorilo brojne nove mogućnosti, no također je neosporno da su te dvije godine zahvaljujući političarima, ponajprije onima na vlasti, ali uz neizbježnu odgovornost i onih u opoziciji, postale godine propuštenih mogućnosti. Vidi se to i po nepoštivanju prava i po gubitcima u stanovništvu i u gospodarstvu, piše u svom novom komentaru glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić.

Možda je iznenađujuće što je druga obljetnica punopravnoga članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji, umjesto u trijeznim i smirenim analizama, prošla u površnim, dnevnopolitičkim i stranački pristranima nadmetanjima. Premda je jasno da ni političari, bili na vlasti ili u opoziciji, ni društveni analitičari i medijski djelatnici uglavnom ne razmišljaju dugoročno, sa stvarnom zauzetošću za legalni legitimni hrvatski nacionalni interes, ipak je iznenađenje da nije bilo čak ni stvarno ozbiljnoga pokušaja da se stavi na papir cjelovita, ozbiljna i relevantna bilanca toga dvogodišnjega novoga statusa Hrvatske. Nije bilo ni ozbiljnih i vjerodostojnih usporedbi s iskustvima drugih relativno novih članica EU-a, nego je sve smišljeno podloženo sve snažnijoj predizbornoj kampanji koja već sada pobuđuje dojam da je u Hrvatskoj političarima jedino bitno doći na vlast, zasjesti u što bolju fotelju i na taj način zadovoljiti svoju taštinu i, vrlo vjerojatno, druge osobne i grupne interese.

Smišljena polurješenja za određene interesne skupine

Neosporno je da je punopravno članstvo Hrvatske u EU-u otvorilo brojne nove mogućnosti, no također je neosporno da su te dvije godine zahvaljujući političarima, ponajprije onima na vlasti, ali uz neizbježnu odgovornost i onih u opoziciji, postale godine propuštenih mogućnosti. Činjenica je da je hrvatsko aktualno zakonodavstvo uvelike usklađeno s europskim, osobito onim pravnim odredbama koje su zapisane u direktivama koje obvezuju sve zemlje članice, no taj uglavnom dobar okvir ne može zajamčiti ostvarenje i vrijednoga sadržaja ako nema stvarne političke volje, inicijative i umješnosti onih koji stvarno usmjeravaju društvene procese u Hrvatskoj. Činjenica je također da je hrvatsko zakonodavstvo u onom dijelu koji je prepušten svakoj državi članici na reguliranje pojedinih pitanja u skladu sa svojim komparativnim prednostima, specifičnostima i potrebama nedorečeno, nedomišljeno, nedoraslo stvarnoj hrvatskoj situaciji. Može se reći da je gotovo zastrašujuća količina »proizvodnje« zakona, dopuna zakona i dopuna dopuna zakonskih rješenja, a nema rješenja za ono što bi stvarno trebalo regulirati da bi Hrvatska stala na vlastite gospodarske noge. Umjesto toga, neizbježan je dojam, smišljeno se donose polurješenja koja vrlo često pogoduju točno određenim interesnim skupinama u hrvatskom društvu.


Croatia osiguranje – skori test za pravosuđe i državno odvjetništvo


Formalno prihvaćanje zakonodavnoga pravnoga okvira EU-a u prve dvije godine članstva u EU-u nije urodilo očekivanim i nužnim poštivanjem zakona. Npr. nikad se ni u kojoj pravnoj državi ne bi moglo dogoditi da tako vlada polemizira s državnom revizijom kako to čini hrvatska Vlada glede stajališta državne revizije o privatizaciji velikoga dijela iznimno važne i vrijedne tvrtke Croatia osiguranje. Koliko je poznato, u Državnoj reviziji angažirani su neosporni i nepristrani stručnjaci (ako ne bi bilo tako, čemu bi Državna revizija uopće služila?) i po njihovu nalazu čin privatizacije bio je protuzakonit jer Zakon o pretvorbi kapitala društava osiguranja i reosiguranja definira da o načinu privatizacije takvih društava isključivo određuje Sabor. Uzalud je Vijeće za praćenje provedbe Strategije borbe protiv korupcije 30. lipnja većinom glasova odlučilo Saboru predložiti da Državni ured za reviziju obveže na provođenje revizije privatizacije Croatia osiguranja, vladajući i ranije umiješani političari ne odustaju od svoga tumačenja zakonskih propisa, što je specifična baština iz bivše države kad se iste propise na povlaštene primjenjivalo na jedan, a na ostale na potpuno suprotan način. U tom kontekstu vrlo je očito da je često ponavljana fraza o Hrvatskoj kao puno pravno uređenijoj državi običan jeftini predizborni trik. Po tome hoće li zbog postupka privatizacije Croatia osiguranja biti posla za Državno odvjetništvo moći će se procijeniti koliko je Državno odvjetništvo povezano ili pod utjecajem ljudi na vlasti. Matematika je egzaktna i u normalnoj demokratskoj državi nevažne su i nemoguće sve verbalne interpretacije, pa je očito da je Hrvatskoj i hrvatskom proračunu učinjena golema šteta za koju bi netko u pravnoj državi (članici EU-a!) ipak morao odgovarati.


Matematika je neumoljiva


Uz obljetnicu članstva u javnosti je bilo veliko sporenje (ne)uspješnosti u povlačenju novca iz europskih fondova. Dok vladajući ističu uspješnost, državna revizija je objavila da je Hrvatska u europski proračun i kroz posebne uplate uplatila 29,6 milijuna eura više nego što je primila. Prema podatcima Državnoga ureda za reviziju, od ulaska u EU do 31. prosinca 2014. Hrvatska je u zajednički proračun uplatila gotovo 700 milijuna eura, a primila 722 milijuna eura. No Hrvatska je još 52 milijuna eura uplatila kroz posebne uplate za Europsku investicijsku banku i Istraživački fond za ugljen i čelik, pa je očito da je 29,6 milijuna eura više uplaćeno nego što je povučeno. I opet je matematika neumoljiva, a vladajući političari služe se poluistinama jer im je na pameti samo predizborna kampanja.

Mogućnosti su propuštene, a vrijeme prolazi

Takvo sporenje u javnosti dogodilo se glede broja osoba koje su u najnovije vrijeme napustile Hrvatsku pa je zanimljivo da su oba zagrebačka dnevna lista u utorak 7. srpnja objavila komentare na temu manipulacije brojkama: jedan pod naslovom »Nepodnošljiva Grčićeva lakoća biranja brojki«, a drugi: »Umjesto da ratuje brojkama, SDP je trebao – raditi«. Slično je sporenje i glede poboljšanja gospodarskoga stanja u Hrvatskoj, a Bloomberg News objavio je da je Hrvatska na 6. mjestu kao država koja će ostvariti najmanji gospodarski rast u razvijenom svijetu. Izostao je očekivani zaokret, mogućnosti su propuštene, Hrvatska je gotovo izgubila još dvije godine, a vrijeme ide neumitno.

Izvor: Narod.hr/Glas Koncila

http://narod.hr/hrvatska/ivan-miklenic- ... mogucnosti
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8357
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Idemo u EU

Post by EdgarFranjul » Sun Jul 12, 2015 7:10 pm

VRLI NOVI SVIJET već u duhu Europske unije

Autor: Marjan Škunca/7 Dnevno/10.srpnja 2015.
Nedjelja, 12. Srpanj 2015. u 19:35

EU je politički (mentalni) konstrukt, diktatura tehnokrata koja kroz 'zakone' ljudima svakoga dana oduzima sve više sloboda. Niti taj sustav ne može bez indoktriniranih skupina ljudi uvjetovanih na točno određeni način ponašanja i razmišljanja, dio čega je i podsvjesno ugrađena ideja da su bolji od drugih .

Svaki političko-gospodarski sustav oživljuje se kroz pojedince, žive ljude, jer bez njih niti ne postoji, s obzirom da je svaki sustav zapravo tek mentalni konstrukt. Ako vam takva ideja zvuči preneobično, zapitajte se samo, možete li s bilo kojim sustavom popričati oči u oči, opipati ga, pokazati na kojem se mjestu nalazi, to jest koji prostor zauzima, omirisati ga ili fotografirati, pogledati ga kroz mikroskop ili teleskop? To nije moguće, jer je riječ mentalnom modelu – koji postaje stvaran kad puno ljudi u njegovu stvarnost počnu vjerovati pa se počnu i ponašati kao da taj sustav doista postoji sam po sebi. Tada ti ljudi počnu animirati mnogobrojne uloge, postaju nesvjesni kotačići u stroju i administratori raznih potreba sustava koje su mu nužne da bi onakav kakav je – nestvaran – počeo imati vrlo stvarni utjecaj na ljudske živote.

Zbog toga su se svi sustavi u povijesti – bez obzira koliko različiti ili možda čak suprotstavljeni naizgled bili – s velikom ozbiljnošću primali zadaće indoktriniranja ljudi tj. usađivanja u umove određenih vrijednosti i svjetonazora na kojima se neki sustav temeljio. Također, pomno su odgajali buduće povlaštene pojedince dok su nad svojim sunarodnjacima demonstrirali svoju nezasluženu moć. Nisu je stekli poštovanjem i velikim djelima već im ju je sustav dao tj. posudio, zapravo su upravo oni najisprogramiraniji robovi tog istog sustava. Koliko je bio minijaturan njihov pravi značaj, uvijek je postajalo jasno kad bi ustanovili s kakvom ih je lakoćom sustav odbacio ili zgazio kad mu više nisu trebali ili ako su, slučajno, pomislili da mogu malo guditi po svome, u trenu im oduzevši ono što im zapravo nije ni pripadalo, a oni su povjerovali u tu iluziju – da imaju ikakvu moć.

Robotiziranje ponašanja i razmišljanja

Jedan takav sustav, kojem smo i mi izloženi, svjetski je po dosegu i korporatistički po naravi, ali do nas dolazi u svom podobliku koji se naziva “Europska unija”. To je politički (dakle mentalni) konstrukt, diktatura tehnokrata koja kroz pseudolegalizam tj. kroz “zakone” ljudima svakoga dana oduzima sve više sloboda. Kao ni svi prethodni sustavi, niti ovaj ne može postojati bez indoktriniranih skupina ljudi koji su uvjetovani na točno određeni način ponašanja i razmišljanja, dio čega je i podsvjesno ugrađena ideja da su bolji od drugih pa im zato u životu bolje ide. Sljepilo ih sprječava da uvide kakvim ciljevimaa zapravo služe, pa njihov ego jedostavno ne može prihvatiti takvu ideju čak ni u razmatranje. Kad jednom prepoznate taj obrazac, s lakoćom ćete ga potvrditi u beskonačno puno situacija kojima smo svakodnevno izloženi.

Iz svega toga, naravno, slijedi da i sama “Europska unija” kao mentalni konstrukt mora sebi stvarati čvrsti temelj u programiranju i uvjetovanju odabranih pojedinaca. To je isto ono što je radio svaki sustav – kako “totalitaristički” tako i “demokratski” – jer su i jedan i drugi po tom pitanju isti. Razlika je u načinu i eksplicitnosti – totalitarizam umove ljudi osvaja kroz beskonačno i neskriveno ponavljanje istih parola, dok se u demokraciji one nazivaju “novinski naslovi”, pa čak i “sloboda govora” i ponekad malo variraju u izražaju.

Stoga mi je bilo zanimljivo u slučajnom susretu porazgovarati s jednom djevojkom koja je neko vrijeme radila u Europskoj komisiji, a imala je dovoljno otvorenu moć zapažanja da može uočiti kako se oblikuje europskounijski model vladavine nad ljudima i kakav je njegov pravi duh, korporatistički u najširem smislu te riječi koja obuhvaća i oblikovanje stavova i svjetonazora ljudi u smjeru smanjivanja empatije i robotiziranja njihova ponašanja i razmišljanja. Sve je to vidjela u samom središtu paukove mreže, kako bi se na engleskom reklo – „in the belly of the beast” – a s obzirom da je nevidljivo tkanje društva nemoguće vidjeti samo po sebi, bez njegova oživotvorenja u praktičnim situacijama, potrudili smo se u vidu nekoliko crtica zapisati neka od zapažanje te osobe, jer je osobno prenošenje direktnog ljudskog iskustva možda jedan od rijetkih preostalih nenadziranih komunikacijskih kanala.

Što se tiče vremena kad je tek stažirala, djevojka je ispričala ovo:

“Na samom početku stažiranja drže se govori o tome kako u institucijama EU-a stažiraju samo najbolji, najbolji rade u institucijama, stažisti su, citiram – crème de la crème (stažiranje je dvaput godišnje, stažiraju i oni koji još nisu završili fakultet, a i osobe s postdiplomskim); ističe se kako je stažiranje neponovljivo iskustvo koje se pamti cijelog života; napominje se kako je najbitnije družiti se ili ‘to network’, sklapati poznanstva koja će nam osigurati posao. To govore na uvodnom predavanju, na poslu, to je prvi savjet koji sam čula kada sam došla na posao, a slušala sam ga cijelo vrijeme stažiranja, i od mladih i od zaposlenika: dakle, druži se s ljudima jer ih kasnije možeš iskoristiti.” Dodala je i ovo: “Po dolasku su nam preporučili da se učlanimo u stage committies (nekakvi odbori, zajednice – prvi na listi je LGBT stage committee, a onda razne vrste aktivnosti poput biciklizma, kazališta, učenja jezika…)”

Identičan, isprogramiran način komunikacije

Mnogi rigidni sustavi u bliskoj prošlosti polagali su puno napora u promociju tjelesnih aktivnosti, pa ni EU, kako se čini iz nastavka djevojčinog svjedočanstva, u tome nije iznimka: “Puno sam slušala a i dobila puno preporuka ‘vježbanja’ iliti ‘zdravog života’; u Komisiji imaju teretane, a pod pauzom od dva sata koju smo imali dnevno, većina zaposlenika i stažista ide vježbati. Općenito ‘zdrav život’ je posebna vrsta manipulacije. Sa ‘zdravljem’ i ‘zdravom hranom’ tamo se ne smije šaliti jer vrijedi načelo ‘we are what we eat’, a debele ljude se gleda s prijekorom, kao nižu vrstu jer ‘mi moramo plaćati njihovo zdravstveno’, promiče se kult ljepote, najbitnije je koliko se krećeš i što jedeš.”

Djevojka koja je radila u Europskoj komisiji dalje kaže: “Kroz druženje i upoznavanje velikog broja ljudi, shvatila sam kako više-manje svi imaju gotovo identičan, isprogramiran način komunikacije, slične rečenice, o svjetonazorskim pitanjima gotovo da nema razlike u mišljenjima (to je moje iskustvo u Europskoj komisiji, Europski parlament je barem donekle druga priča); o bilo čemu da pričamo – o stanju u Ukrajini, pobačaju, gayevima, trčanju, feminizmu, umjetnoj oplodnji, globalnom zatopljenju, ista priča, ista razmišljanja, razlike su moguće oko tema poput – vrste sjemenki u sendviču.”

“Iz razgovora s čovjekom koji već duže tamo radi, saznala sam kako je i on primijetio da se na predavanjima, seminarima i sastancima uglavnom priča o stvarima koje su očite već na prvi pogled (pričamo o tome kako se ‘stol’ kaže ‘stol’, može biti crven ili bijel, kako bi zamaglili činjenicu da stolu možda nedostaje jedna ‘nožica’). Jedna gospođa – koja spada u zaposlenike ‘na visokoj poziciji’ – na European Bussiness Summitu rekla je da ‘Europska unija želi mir u svijetu’, a nazočni su se smješkali i kimali glavom. Govori na sjednicama, summitima ili predavanjima su više-manje na ovoj razini, citiram: Moramo uspostaviti prioritet kako bismo ustanovili sadržaj koji će svima odgovarati; ako smanjimo emisije plinova, priroda i zdravlje će nam odgovoriti; moramo vratiti povjerenje; Europa promiče mir i ekonomski oporavak; postoji prostor za napredovanje; trebamo povećati povezanost. Ispod tih općih izjava guraju svoje programe – lobisti (puno najvećih svjetskih tvrtki imaju svoja sjedišta u Bruxellesu) na sastancima doslovno govore tekstove koji poslije ulaze u zakonodavstvo EU-a, razne direktive, uredbe. Mnogo se raspravlja o nebitnim stvarima, nebitnim člancima uredbi, donose se pravila o ‘detaljima’ – propisuje se kako pašnjak ne smije imati drvo, ili se pak radi na širenju ideologije (spol, klima…)”

Indoktrinacija budućih kadrova Europske komisije


I sad skočimo na pitanje selekcije kandidata za buduće zaposlenike Europske komisije: “Za dobiti posao, potrebno je proći EPSO. Na kraju testa kažu jeste li ili niste podobni za institucije. Pitanja su na prvi pogled banalna – kako reagiraš u stresnim situacijama, jesi li timski radnik, možeš li mijenjati posao unutar EU institucije svake dvije-tri godine, itd. Onda slijedi intervju, a provjerava se i interakcija s drugim ljudima. Osoba je u sobi s nekoliko ljudi, daju joj da vodi razgovor na neku temu i onda promatraju reakciju (nisam bila osobno, već sam čula od kolege). Radi se o stavljanju potencijalnog radnika u poziciju da se mora svidjeti drugim ljudima. Naravno, ničemu se ne smije usprotiviti, inače nisi ‘timski radnik’, možda si i konfliktan, a netko sa strane promatra jesu li tvoje reakcije ‘korektne’. Izvrstan način gubljenja osobnosti, vlastitog razmišljanja i karaktera kroz ‘što će drugi misliti o meni’.”

Indoktrinacija budućih kadrova Europske komisije usmjeruje se na oblikovanje njihovih emocija, kao što to opisuje naša sugovornica: “Seminari, ‘working lunch’ i treninzi se često održavaju na teme kao što su pregovaranje s emocijama; ocijeni samog sebe; kakav sam s drugim ljudima, u timu; kako držati prezentacije (naravno, i tamo su prepune knjižare literature poput – kako jesti, piti, spavati, voditi ljubav…). Dakle jedina transcendencija, ‘duhovno’ politički korektno polje su seminari na kojima se ljudi odgajaju, potrebno je ‘steći vještine’, izgraditi ‘osobnost’. Brojne su psihoterapeutske ordinacije, a plijeni pozornost reklamiranje ‘terapije sportom’.”

“Zaposlenici su uglavnom ljubazni i smiješe se, međutim, ako malo zaobiđeš pravilo, to jest ako tražiš da ti se izađe u susret ili postupi ljudski, slijedi hladna reakcija, neočekivana strogoća. Osobno poznajem ljude koji tamo rade, imaju suosjećanja i ponašaju se ljudski, ne krše pravila, već samo rade zdravo razumski, humano i izađu u susret. Takvi automatski postaju kršitelji pravila, negativci koji dobiju primjedbe – ‘ako ti radiš tako, onda mi ispadamo loši’. Taj primjer mi vraća u sjećanje situaciju koja se meni dogodila, a koja je zanimljiva samo radi promatranja tog ‘birokratizma’, držanja pravila izvan svake pameti. Radila sam pet mjeseci u glavnoj zgradi Komisije, gdje su mjere osiguranja na najvišoj razini, barem 5-6 čuvara je na ulazu i prolaze se provjere kao na aerodromu. Znala sam čuvare i uvijek nešto popričala s njima. Završila sam stažiranje i jedan sam dan došla posjetiti stare kolege s posla i prijatelja. Po mene je na recepciju došao kolega, stalni zaposlenik i prilijepila sam značku Komisije kako bih mogla ući. Ušla sam unutra, posjetila kolege i krenula naći se s prijateljem za kojega sam mislila da me čeka na recepciji, dakle izvan samog ulaza. Međutim dogodio se nesporazum – prijatelj me čekao unutra, a ja sam bila na recepciji. Od unutarnjeg ulaza s čuvarima (postoji i vanjski na kojem su čuvari) do recepcije je svega metar ili dva. Ja sam izašla tih nekoliko koraka, međutim, kad sam htjela ponovno ući, čuvari-znanci rekli su mi kako to nije moguće jer sam maloprije izašla. Budući da u vidjeli kako sam sa ‘značkom’ ušla prije sat vremena, vidjeli me kako izlazim, znali su me, objasnila sam im kako me prijatelj čeka unutra. Rekli su da im je žao, ali pravila su takva, naime, trebam zvati kolegu i proći čitavu proceduru od prije sat vremena. Meni je to izvrstan primjer hladnog birokratizma o kojima bi Kafka napisao još nekoliko romana.”

Obrazovanjem do potrebnog profila ljudi


Nadalje u razgovoru sa sugovornicom saznajemo ponešto i o duhu obrazovanja europskih kadrova: “S Komisijom i drugim institucijama surađuju mnogobrojne ‘Europske škole’ koje ona ili osniva ili ih, pretpostavljam, obilato financira. U tim školama – koje imaju svoje centre diljem Europe, a najveći broj ih je u Belgiji – zapošljavaju se i studiraju pojedinci, po mom dojmu, odani ideji Unije, ne dovodeći ni jedan njen aspekt u pitanje. Tražeći doktorski studij, otkrila sam kako mnoga sveučilišta imaju studije poput ‘gender studies’, ‘globalization’, terorizam, dakle politika Unije ulazi na redovna sveučilišta država članica. Studira se European affairs, European law, Globalization, obrazuju se pojedinci te se kroz to obrazovanje stvara profil ljudi potreban Komisiji i drugim EU institucijama.”

„S tim u vezi, upoznala sam čovjeka kojega zna velik broj ljudi u krugu institucija – mogu tvrditi da se radi o tipičnom primjeru čovjeka kojega odgajaju EU institucije. Za njega kažu da je ‘the real European man’, a profil je otprilike ovakav – govori tečno šest stranih jezika, završio je magisterij (diplomacija ili tako nešto), radi kao profesor u poznatoj europskoj školi, ima više od 40 godina, neoženjen je, bavi se sa tri sporta, u izvrsnoj je formi, jede zdravo, ako mu nešto nije jasno vezano za neku temu nazove odgovarajući Generalni direktorat (DG, ustrojstvena jedinica u Komisiji), smatra kako je problem u vezama muškarca i žena što im, citiram, ‘nisu dovoljna psihološka pomoć’. S njim nisam ulazila u dublje rasprave niti o jednoj temi. Međutim, kada sam samo površno zagrebala po nečemu, iz čega se moglo vidjeti da drukčije razmišljam, dobila sam odgovor kako sam – neprilagođena sustavu.”

“Za stažiste, a i za zaposlenike, održavaju se razna druženja gotovo svakim danom poslije posla, te domjenci tijekom radnog vremena, ne samo u Komisiji već u svim institucijama. Često se spominje pojam ‘European bubble’, za koji nemam definiciju, ali trebao bi pretpotstavljati svijet sam za sebe, odvojen od ostatka, život u institucijama. Zanimljivo je da nisam čula niti jednu kritiku na račun institucija, bilo Komisije ili drugih EU-institucija. Sada radim u Ministarstvu rada i iz dana u dan slušam kritike na račun rada institucija Hrvatske”.

Riječ Bog ne postoji, a ne spominju se ni religije

Pa nekoliko uočavanja o načinu kako se u Europskoj komisiji razmišlja o drugim društvenim temama: “Riječ Bog za njih ne postoji, ne želim tvrditi 100 posto, ali mislim da tu riječ nisam ni jednom čula u Komisiji. Ne spominje se niti jedna religija. Disco-klub kraj katedrale je bivši dio crkve, supermarketi su dijelovi bivše crkve, a u nekima se odvijaju modne revije (Den Haag u Nizozemskoj). Što se tiče zdravlja i hrane, ili se radi o bogatima, zaposlenima u institucijama koji moraju jesti ‘zdravo’, a to im se i dobro naplaćuje, ili se radi o velikoj većini društva koji kupuju u ‘Lidlu’. Riječ je o specifičnom mentalnom sklopu – sirotinja kupuje što jeftinije i nije bitno što jede radiokativno mljeveno meso iz Bugarske staro dvije godine. Međutim, mislim da fenomen ‘Lidla’ nije isključivo vezan za sirotinju, koja jadna nema pa kupuje, već ima širi značaj koji se može povezati i sa cijelim konceptom ‘zdravog života’ – brojanjem kalorija, mjerenjem kolesterola, hodanja, općenito lišavanjem bilo kakvog užitka u životu, razvijanju umijeća ‘neživljenja’. Oduzeli su ljudima pravo da misle, nameću vlastite pojmove dobra i zla, a u zamjenu daju mjerenje kalorija i testove ‘jesam li dovoljno društvena’. Bitno je što jedeš, koliko vježbaš, moraš se smješkati, uz to ići na edukacije, završiti nekoliko ‘mastera’, raditi i raditi, podržavati apsolutno svako ‘mainstream’ razmišljanje, ne pričati o Bogu, moralu, dostojanstvu, ne biti svoj, pričati općenito, rješavati se stresa trčanjem i putovati.”

I za kraj nekoliko detalja o načinu funkcioniranja EU-a iz iskustva naše sugovornice: “Komisija širi nadležnost na svako područje. I u područja u kojima postoji nadležnost samo država članica, a Komisija može samo nadopunjavati, što je vidljivo iz predmeta Maruko, u kojem je Sud de facto naveo kako ima svoje ovlasti i u području koje pripada iključivo u nadležnost država članica. Tako je Sud, vezano za pitanje građanskog statusa, čije određivanje pripada isključivoj nadležnosti država članica, rekao: ‘Istina, građanski status i povlastice koje slijede iz njega su pitanja koja pripadaju u nadležnost država članica i pravo Zajednice ne ograničava tu nadležnost. No, mora se imati na umu da se pri korištenju te nadležnosti države članice moraju povinovati pravu Zajednice, a posebno odredbama koje su vezane uz načelo zabrane diskriminacija.’’

Koga zanima još dublja analiza duha Europske unije, sve što treba je (ponovno) pročitati roman „Vrli novi svijet” Aldousa Huxleya. Jer on je već ovdje, u doslovnom obliku.

http://www.dnevno.hr/planet-x/vrli-novi ... ije-814994
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

Post Reply