Page 7 of 7

Re: Idemo u EU

Posted: Fri Sep 25, 2015 2:26 pm
by EdgarFranjul
E. Kraljević: Europska unija na jugoslavenskom putu?

Objavljeno: 24. rujna 2015.


Migrantska kriza još jednom pokazala slabosti EU-a

Otkako se Maastrichtskim ugovorom počela politički integrirati, Europska Unija prošla je kroz dva različita razdoblja. U prvom je periodu prevladavao optimizam, a Unija se širila na nove, najvećim dijelom bivše komunističke zemlje, koje su u opredjeljivanju za euro integracije vidjele mogućnost da se jednom zauvijek otrgnu kontroli Moskve i napuste nedemokratski komunistički sustav. Gospodarsko jačanje i zemljopisno širenje EU-a stvaralo je tada privid da su svi problemi Starog kontinenta riješeni.

Činilo se da je Fukuyamina teza o slobodnom tržištu i parlamentarnoj demokraciji kao kraju povijesti, napisana baš za Europu. Eho takvog raspoloženja kod nas je bio vidljiv u paroli da Hrvatska nema alternative ulasku u EU, pri čemu se sve koji bi se usudili propitivati smisao nadnacionalnih integracija nemilosrdno žigosalo negativnim moralnim i etičkim kvalifikacijama.

Kriza EU-a

Taj se optimizam poput sapunice raspršio pod prvim udarom malo ozbiljnijih problema. Sa svjetskom ekonomskom krizom koja je u Europi u prvi plan izbacila problem enormnih grčkih dugova, započela je druga faza povijesti EU – a. Ona je obilježena pesimizmom, krizom gospodarstva i vrijednosti europskog projekta, nesnalaženjima i nepronalaženjima odgovora na nove izazove, te u konačnici neslaganjima i prijeporima među državama članicama.

Grčka je kriza ogolila ne samo slabosti gospodarstava i ukazala na neorganiziranost i korumpiranost državnih uprava određenog broja europskih zemalja, nego je u središte pozornosti gurnula otprije poznatu strukturalnu slabost EU projekta, očitu u nespojivosti jedinstvene monetarne politike koju simbolizira euro valuta i mnoštva zasebnih gospodarskih interesa i politika država članica.

Problem s Grčkom koji nije ni izbliza riješen, izbijanjem je migrantske krize u potpunosti pao u drugi plan. Ostale "sitne" probleme na granicama EU poput nefunkcioniranja BiH, Kosova ili ruske agresije na Ukrajinu da ne spominjem. Bilo je dovoljno, za početak, tek desetak tisuća očajnih migranata i pale su, prvo vanjske granice EU-a, a potom i granice država koje su im se našle na putu od Turske do, za sada, Njemačke. Time su, kako EU tako i pojedine njezine države, lišene ključnog elementa suvereniteta: nadzora vlastitog teritorija. Politiku EU-a i europskih država glede migrantske krize, moglo bi se opisati kao kombinaciju nojevskog ignoriranja problema, nakon čega se prešlo na onu narodnu "muko moja prijeđi na drugoga" povremeno začinjenu prigodničarskim parolama hinjenog humanizma.

Jugoslavenstvo prokletstvo nad Unijom

Europska unija je, sada je jasno, u dubokoj krizi koja podsjeća na slična zbivanja iz vremena Jugoslavije. Njezini se problemi ne rješavaju nego gomilaju. Stalno se, kao svojedobno od sastanaka CK SKJ (za one mlađe: Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije), rješenje očekuje od raznoraznih okupljanja europskih tijela i političara. Kako očekivanog olakšanja nema, a stari se problemi što zbog izbijanja novih nevolja,što zbog mira u kući privremeno stavljaju "pod tepih", stvara se samo dodatni negativni naboj koji će kad - tad izbiti na površinu.

Primjer grčke krize pokazao je da centraliziranje Unije stvara probleme koje ona ne može riješiti, dok bi se jedna manje centralizirana zajednica europskih država s takvim teškoćama nosila puno lakše, jer bi njezinim članicama na raspolaganju stajala sredstva poput devalvacije nacionalne valute. Umjesto da stanu i razmisle o exjugoslavenskim iskustvima i o onovremenom hrvatskom prijedlogu "čistih računa" kao o načelu koje puno bolje od centralizacije može pomiriti različite europske interese, vodeće EU države uporno ponavljaju da izlazak Grčke iz eurozone nije opcija pa se kao rješenje čak predlaže još jače međudržavno povezivanje. Drukčije rečeno, probleme koje je izazvala pretjerana centralizacija, nastoji se riješiti dodatnom centralizacijom Unije što će proizvesti samo nove međudržavne prijepore.

U skladu s tim se i prijedloge za reformu Europske unije koji idu za njezinom djelomičnom decentralizacijom faktički ne može čuti, a kad se i pojave, na njih se sruči lavina nadnacionalno usmjerenih kritika, što je ne samo pogrješno nego i zastrašujuće. To nas dovodi do još jedne sličnosti s Jugoslavijom, tj. do toga da raspoloženje elita i javnosti demokratske Europe prema onima koji smatraju da je "višak" europskog jedinstva štetan za samu ideju europskog zajedništva, pomalo podsjeća na odnos nedemokratske Jugoslavije prema onima koji su htjeli olabaviti ideal jugoslavenskog državnog jedinstva.

Takvo stanje duha u tvorevini koja je željela biti bastionom ljudske slobode uistinu je žalosno i ne sluti na dobro. Kad se u obzir uzme i činjenicu da za razliku od detaljnih procedura za primanje neke države u EU, ne postoje jasna pravila koja bi omogućila izlazak neke zemlje iz europskog kluba, s pravom se postavlja pitanje, kamo to ide EU?

Manjak jedinstva tamo gdje bi ga trebalo biti

S druge strane Europska Unija pokazuje začuđujući manjak jedinstva kad su u pitanju jednostavne stvari poput nadzora i zaštite vanjskih granice. Samo zatvaranje vanjskih granica Unije za nekontrolirani priljev migranata može Europu spasiti od kaosa u koji će utonuti kad ju preplave milijuni, možda i desetci milijuna migranata. Radi se o ljudima pridošlima većinom iz krajeva u kojima još uvijek vlada starovjekovna plemenska svijest, koja je u kombinaciji s radikalnim islamom nespojiva s modernim društvom. No anacionalna Europa koja svu svoju energiju troši na razgradnju suvereniteta država članica, nevoljko razmatra tako "zastarjele" stvari kao što je suverenitet, pa makar se radilo i o suverenitetu EU-a.

Ona je zabavljena visokim humanističkim idealom ostvarivanja apstraktne jednakosti među ljudima, pri čemu kao politički nekorektnu i skandaloznu odbacuje svaku raspravu o konkretnim sigurnosnim, kulturološkim, političkim i inim aspektima aktualnih stihijskih migracija. Kako slijedom toga nije u stanju prepoznati opasnosti koje joj prijete, Europska Unija se nalazi u vrlo opasnom i neizvjesnom stanju.

Egon Kraljević

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... -putu.html

Re: Idemo u EU

Posted: Wed Sep 30, 2015 6:57 pm
by EdgarFranjul
POSLJEDICE IMIGRANTSKOG VALA
O tome se šuti: broj silovanja u Švedskoj povećan za DESET puta

40 godina nakon što je švedski parlament jednoglasno odlučio da nekada homogenu Švedsku pretvori u multikulturalnu zemlju nasilni kriminal porastao je u toj zemlji za 300%, od čega je broj silovanja narastao za 1472%. Švedska sada zauzima drugo mjesto na listi zemalja s najvećim brojem silovanja i jedino ju u tome nadmašuje Lesoto, država u južnoj Africi.

Znakovito je da se izvješće ne osvrće na nacionalno porijeklo silovatelja. Međutim, treba imati na umu da se u statističkim podacima imigranti druge generacije ubrajaju u Šveđane. U zapanjujućem broju slučajeva švedski sudovi pokazali su suosjećanje prema silovateljima te su oslobodili osumnjičene koji su se branili tvrdnjom da je djevojka sama željela seks sa šestoricom, sedmoricom ili čak osmoricom muškaraca.

1975. godine švedski parlament jednoglasno je odlučio da nekada homogenu Švedsku pretvori u multikulturalnu zemlju. 40 godina kasnije izbile su dramatične posljedice takvog eksperimenta: nasilni kriminal porastao je za 300%.

Međutim, ukoliko se pogleda broj silovanja, povećanje stope kriminala čak je i gore. U godini 1975. policiji je prijavljeno 421 slučaj silovanja; 2014. godine 6620. Radi se o povećanju od 1472%.


Švedska se sada nalazi na drugom mjestu u svijetu po broju silovanja. Prema istraživanju iz 2010. godine Švedsku je s 53,2 slučaja silovanja na 100.000 stanovnika nadmašio jedino Lesoto u južnoj Africi s 91,6 slučaja silovanja na 100.000 stanovnika.


Prema brojkama koje je objavio Švedski nacionalni odbor za prevenciju kriminala (Brottsförebyggande rådet; poznatiji kao Brå) – agencija koja djeluje u sklopu Ministarstva pravosuđa – 29.000 švedskih žena prijavilo je tijekom 2011. godine da su bile silovane (što čini se ukazuje da se silovanje prijavljuje policiji u manje od 25% slučajeva).

Čudna objašnjenja

Umjesto da nešto poduzmu u vezi problema nasilja i silovanja, švedski političari, državne vlasti i mediji čine sve što je u njihovoj moći da nađu opravdanja za ove podatke. Evo nekih od njihovih opravdanja:

Šveđani s godinama postaju spremniji prijavljivati kriminal.
Zakon je promjenjen na način da se više seksualnih prijestupa sada ubraja u silovanje.
Švedski muškarci ne mogu se nositi s povećanom jednakosti među spolovima i reagiraju nasilno prema ženama (ovo je možda najmaštovitije opravdanje).

Dugo godina održavan feministički mit je onaj da je dom najopasnije mjesto za ženu – većina silovanja počini osoba koju žena poznaje. Ta je tvrdnja opovrgnuta u spomenutom izvješću Švedskog nacionalnog odbora za prevenciju kriminala:

„U 58% slučajeva počinitelj je osoba koja je žrtvi potpuno nepoznata. U 29% slučajeva radi se o osobi koju žrtva poznaje, a u 13% slučajeva počinitelj je osoba u bliskom odnosu sa žrtvom.”

Švedski nacionalni odbor za prevenciju kriminala – Brå izvješćuje da ne postoje veće razlike između žena švedske nacionalnosti i žena drugih nacionalnosti što se tiče izloženosti riziku silovanja. Međutim, ono što je znakovito je da izvješće ne spominje nacionalno porijeklo silovatelja.

Bez presedana

Davne 1975. godine kada su političari odlučili da Švedska mora postati multikulturalna broj stanovnika Švedske bio je 8.208.442. Do 2014. narastao je na 9.743.087 – što je povećanje od 18,7%. Za rast stanovništva u potpunosti je zaslužna imigracija budući da švedske žene u prosjeku rađaju 1,92 dijete u usporedbi s 2,24 djeteta koliko u prosjeku rađaju imigrantkinje. Međutim, treba imati na umu da se u statističkim podacima imigranti druge generacije ubrajaju u Šveđane.

Švedska je trenutno zemlja s najbrže rastućim brojem stanovnika u Europi.

Tijekom posljednjih 10-15 godina imigranti su većinom dolazili iz muslimanskih zemalja kao što su Irak, Sirija i Somalija. Može li ovaj masovni priljev stanovništva dati objašnjenje za eksploziju silovanja u Švedskoj? Teško je na to dati precizan odgovor jer švedski zakon zabranjuje popisivanje građana na temelju njihova porijekla ili religije. Jedno moguće objašnjenje je da ljudi s Bliskog istoka imaju u prosjeku bitno drugačiji pogled na žene i seks od Skandinavaca.

Zadnje statističko istraživanje kriminala među imigrantima u usporedbi s kriminalom Šveđana provedeno je 2005. godine. Rezultati se praktički nikad ne spominju. I ne samo to; svi oni koji se usude pozivati na podatke, primjerice na društvenim mrežama, grubo su napadani.

Ocrnjivanje etničkih skupina

Michael Hess, lokalni političar iz Švedske demokratske stranke, poticao je švedske novinare da se upoznaju s islamskim stajalištima prema ženama u korelaciji s velikim brojem silovanja koja su se dogodila na trgu Tahrir u Kairu za vrijeme „Arapskog proljeća“. Hess je napisao: „Kada ćete vi novinari shvatiti da je u islamskoj kulturi duboko ukorijenjeno silovanje i nečovječno postupanje prema ženama koje se odbiju pokoriti onome što naučava islam. Postoji snažna korelacija između silovanja u Švedskoj i broja imigranata iz skupine MENA zemalja [MENA = Bliski istok i Sjeverna Afrika].”

Zbog ove primjedbe Michael Hess je zaradio kaznenu prijavu uz optužbu da je „ocrnio etničke skupine“ [hets mot folkgrupp], što je u Švedskoj kazneno djelo. U svibnju prošle godine dosuđena mu je uvjetna zatvorska kazna i novčana kazna. Uvjetna zatvorska kazna dosuđena mu je jedino iz razloga što ranije nije bio osuđivan. Na presudu se žalio višoj instanci.

Michael Hess je dugo godina živio u muslimanskim zemljama i dobro je upoznat s islamom i načinom na koji islam gleda na žene. Za vrijeme suđenja podastrijeo je dokaze o tome kako šerijatski zakoni uređuju silovanje, kao i statistike prema kojima su među silovateljima u Švedskoj muslimani zastupljeni u jako velikom broju. Međutim, sud je odlučio kako su sve te činjenice irelevantne:
„Sud [Tingsrätten] opaža kako je pitanje je li izjava Michalea Hessa istinita ili se njemu činila istinita nebitno za slučaj. Izjava Michaela Hessa mora se prosuđivati na osnovu vremena i konteksta u kojem je izrečena… U trenutku kada je počinio kazneno djelo Michael Hess nije koristio reference niti na dostupna istraživanja o materiji niti na islamske izvore. Michael Hess pokušao je naći uporište za svoju izjavu u istraživanjima i vjerskim spisima tek kada je podignuta optužnica. Sud stoga opaža da izjava Michaela Hessa očito nije bila rezultat nikakve racionalne [saklig] ili vjerodostojne [vederhäftig] rasprave. Izjava Michaela Hessa mora se stoga shvatiti kao izraz prezira prema imigrantima islamske vjere.”

Statistički dokazi

Što se može zaključiti iz dostupnih statističkih podataka?

U sklopu dokaza koje je Michael Hess predočio sudu koristio je razne statističke podatke o kriminalitetu imigranata u Švedskoj koji su postojali prije negoli su institucije za mjerenje statističkih podataka prestale s prikupljanjem takvih podataka. Michael Hess je pokušao pronaći odgovore na dva pitanja:

Postoji li podudaranje između učestalosti slučajeva silovanja i broja osoba porijeklom iz stranih zemalja u Švedskoj?

Postoji li podudaranje između učestalosti slučajeva silovanja i neke specifične skupine imigranata u Švedskoj?

Odgovor na oba pitanja bio je jednoznačno potvrdan. U 21 izvješću o provedenim istraživanjima od 1960-tih do danas tvrdi se isto u zaključcima: Bilo da se mjeri po broju osuđenih silovatelja ili broju muškaraca osumnjičenih za silovanje muškarci stranog porijekla zastupljeni su u daleko većem broju nego Šveđani. I ova veća zastupljenost osoba stranog porijekla stalno se povećava:

1960-1970-te – 1,2 do 2,6 puta češće od Šveđana
1980-te – 2,1 do 4,7 češće od Šveđana
1990-te – 2,1 do 8,1 puta češće od Šveđana
2000-te – 2,1 do 19,5 puta češće od Šveđana

Čak i kada se podaci prilagode prema varijablama kao što su dob, spol, društveni sloj i mjesto stanovanja ogromna diskrepancija u broju silovanja između imigranata i Šveđana i dalje je prisutna.

Izvješća o istraživanjima o kriminalu u Švedskoj postala su rijetkost, ali među 18 takvih izvješća koja su napravljena tijekom 1990-tih i 2000-tih 11 se bavilo slučajevima silovanja. Dva od tih izvješća bavilo se vezom između slučajeva silovanja i imigracije i oba izvješća su potvrdila povezanost.

Očita diskrepancija

Kako je onda moguće da je 2008. Švedskoj susjedna zemlja Danska imala samo 7,3 slučajeva silovanja na 100.000 stanovnika u usporedbi s 53,2 slučaja u Švedskoj?

Danska legislativa ne razlikuje se toliko od Švedske i ne postoji nikakav uočljiv razlog zašto bi žene u Danskoj bile manje spremne prijavljivati silovanje u odnosu na žene u Švedskoj.

2011. godine švedskoj je policiji prijavljeno 6509 slučajeva silovanja, ali u Danskoj ih je iste godine prijavljeno samo 392. Stanovništvo Danske je skoro upola manje od broja stanovnika u Švedskoj, ali i kada se brojke prilagode broju stanovnika diskrepancija je i dalje značajna.

U Švedskoj vlasti poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi sakrili porijeklo silovatelja. U Danskoj je službeni državni ured za statistiku otkrio da je 2010. godine više od polovice osuđenih silovatelja imalo imigrantsko porijeklo.

Stranci prezastupljeni

Od 2000. postoji samo jedno izvješće o istraživanjima o kriminalu među imigrantima. Sastavila ga je 2006. Ann-Christine Hjelm sa Sveučilišta Karlstads.

Otkriveno je da je u 2002. 85% osuđenih na žalbenom sudu Svea Hovrätt na najmanje dvije godine zatvora zbog silovanja rođeno u stranoj zemlji ili pripadaju drugoj generaciji imigranata.

U izvješću iz 1996. Švedskog nacionalnog odbora za prevenciju kriminala dolazi se do zaključka da kod imigranata iz sjeverne Afrike (Alžira, Libije, Maroka i Tunisa) postoji 23 puta veća vjerojatnost da će počiniti silovanje nego kod muškaraca iz Švedske. Kod muškaraca iz Iraka ta je vjerojatnost 20 puta veća, a kod muškaraca iz Bugarske i Rumunjske 18 puta. Muškarci iz ostalih dijelova Afrike imaju 16 puta veću vjerojatnost za počiniti silovanje, a muškarci iz Irana, Perua, Ekvadora i Bolivije 10 puta veću vjerojatnost od švedskih muškaraca.

Grupna silovanja

Novi trend koji je zahvatio Švedsku svom silinom u posljednja dva desetljeća je grupno silovanje – praktički nepoznat fenomen ranije u kriminalnoj povijesti Švedske. Broj grupnih silovanja upadljivo je porastao između 1995. i 2006. Od tada o tome nisu napravljene nikakve studije.

Jedan od najgorih slučajeva dogodio se 2012. godine kada je 30-godišnju ženu silovalo osam muškaraca u kompleksu za stambeno zbrinjavanje azilanata u malenom gradu Mariannelundu. Žena je bila poznanica muškarca iz Afganistana koji je u Švedskoj živio već dosta godina. Pozvao ju je da izađe s njim. Pristala je. Afganistanac ju je odveo u kompleks za stambeno zbrinjavanje izbjeglica i ostavio je samu. Tokom noći učestalo su je silovali tražitelji azila, a kada se njezin „prijatelj“ vratio, također ju je silovao. Sljedećeg jutra uspjela je pozvati policiju. Švedski javni tužitelj nazvao je incident „najgorim zločinom silovanja u kriminalnoj povijesti Švedske.”

Sedmorica muškaraca osuđena su na zatvorske kazne između 4 i pol i 6 i pol godina. Zatvorska kazna se obično smanjuje za trećinu tako da će kroz ne tako dugo vrijeme ovi muškarci biti spremni za nove napade – vjerojatno na žene nevjernice.


Kod slučajeva grupnog silovanja i krivci i žrtve su najčešće mladi, a u gotovo svim slučajevima počinitelji su imigranti ili dolaze iz obitelji imigranata, najčešće iz muslimanskih zemalja.


U predgrađu Stockholma Tensti dogodio se 2013. godine nevjerojatan događaj. 15-godišnju djevojku zatvorili su i silovali šestorica muškaraca stranog porijekla. Niži sud je osudio šestoricu, ali žalbeni sud ih je oslobodio jer nije bilo nasilja i jer je sud ustanovio da se djevojka „nije nalazila u poziciji da se ne može braniti“.

Ovog mjeseca svi veći mediji u Švedskoj izvijestili su o brutalnom grupnom silovanju koje se dogodilo na finskom trajektu Amorella koji vozi između Stockholma i Åboa u Finskoj. Ogromni medijski naslovi poručivali su čitateljima da su počinitelji Šveđani.

Nakon boljeg uvida u situaciju ispostavilo se da su sedmorica od osam osumnjičenika bili Somalijci i jedan Iračanin. Nitko od njih nije imao švedsko državljanstvo, tako da nisu bili Šveđani čak ni u tom smislu. Prema svjedocima, grupa muškaraca tumarala je trajektom tražeći priliku za seks. Policija je pustila iz zatvora četvoricu (mada su još uvijek osumnjičenici) dok je drugih četvero (svi Somalijci) ostalo u pritvoru.

Novinari internetske radio postaje Granskning Sverige nazvali su novinare sredsnjestrujaških novina Aftonposten i Expressen i pitali ih zbog čega su počinitelje zločina opisali kao „Šveđane“ kada se zapravo radilo o Somalijcima. ‘To nije bitno”, odgovorili su novinari. Jako su se uvrijedili kada su ih pitali da li osjećaju ikakvu odgovornost da žene u Švedskoj upozore da se klone određenih muškaraca. Jedan od novinara je odgovorio protupitanjem zbog čega bi to trebala biti njihova odgovornost.

„Kada bi žene bile informirane možda bi se klonile tih muškaraca i izbjegle silovanje“, rekao je reporter radio postaje Granskning Sverige. Na to mu je drugi novinar poklopio slušalicu.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/eu/o-tome-se-suti-broj- ... deset-puta

Re: Idemo u EU

Posted: Sat Oct 03, 2015 8:12 am
by EdgarFranjul
BIVŠI PREMIJER KOJI JE UPROPASTIO MAĐARSKU
Socijalistička internacionala djeluje: Gyurcsány optužio Orbana da je kriv za svađe Hrvatske i Mađarske

“Za svađe Hrvatske i Mađarske kriv je Orban”, poručuje s naslovnice Večernjeg lista Ferenc Gyurcsány, bivši socijalistički premijer Mađarske, koji je vladao od 2004. do 2009. Večernji list naglašava; “Bivši mađarski premijer ugostio je u svojoj kući dvojicu izbjeglica iz Afganistana i četrnaestero iz Sirije”.

To je medijski odgovor na Orbanovu izjavu “Što god hrvatski premijer kaže, mi to ne smatramo mišljenjem hrvatskog naroda.”, te “Hrvatskog premijera treba gledati kao predstavnika Socijalističke internacionale kojem je posao da napada Mađarsku.” Orban je još izjavio “životni instikti” zemalja Višegradske skupine (Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka) odlično rade u rješavanju izbjegličke krize. “Problem je s onim zemljama koje tom pitanju prilaze ideološki”. Pri tome je između ostalih mislio i na Hrvatsku.

Kako je Gyurcsány upropastio Mađarsku?

Početak kraja Gyurcsányjeve vlasti označio je poznati Balatonski govor od 26. svibnja 2006.g., koji je “netko” dostavio radiju. Na sastanku vodstva Socijalističke partije zatvorenom za javnost Gyurcsány je izjavio:„Do sada smo samo lagali: ujutro, u podne i navečer, ali tako više ne možemo.“ Osobito u drugom dijelu govora, uz teške riječi i psovke Gyurcsány priznaje katastrofalne rezultate politike svoje vlade u prethodne četiri godine, te kako su zbog izborne kampanje lagali i krivotvorili statističke podatke. Gyurcsány je u govoru posebno apostrofirao katastrofalno stanje u zdravstvu i obrazovanju koji su nominalno jeftini ali puni korupcije i krajnje nepravedni. Ono što se zapitao svaki Mađar bilo je, ako se to radi po cijenu upropašćavanja zemlje da li se tu onda može govoriti o svjesnoj korupciji, odnosno izdaji nacionalnog interesa? Gyurcsányjeva vlast se pokazala kapitulantskom i vrlo lošom po mađarske nacionalne interese, ali zato izvrsna za centre moći u EU. Najveći dio reformi poslušno su provodile vlade na čijem su se čelu nalazili socijalisti, pa tako i Gyurcsány. Ondašnja ekonomska politika odlučila se za brzi proces privatizacije i restrukturiranja gospodarstva tijekom kojega su najznačajnije infrastrukturne kompanije, bankarski sektor i druge visokoprofitabilne grane industrije prodane strancima. Taj potez, međutim, nije donio očekivano smanjenje duga nego njegov nezadrživi rast. Usprkos tome Mađarska je tijekom čitavog procesa tranzicije stalno isticana kao jedan od najboljih primjera zemlje koja je provodila sve naloge Bruxellesa i međunarodnih ekonomskih institucija, osobito MMF-a. Međutim, ovaj model se uprkos formalnim priznanjima i vanjskoj podršci sa stanovišta nacionalnog interesa pokazao vrlo lošim. On je usprkos svemu nastavio uvećavati ukupan državni dug, a ovisnost od stranih financijskih i proizvodnih faktora posebno u vrijeme otpočinjanja krize dovela je do velikog pada izvoza, zaposlenosti i proizvodnje. Gyurcsánya koji se iako socijalist već nalazio među 100 najbogatijih Mađara na mjestu premijera nakon parlamentarnih izbora 2010. zamjenio je Viktor Orban.

Susret Kolinde Grabar Kitarović i Viktora Orbana u New Yorku i Budimpešti

Iako se s američkim predsjednikom Obamom susrela čak četiri puta, najviše pozornosti javnosti izazvao je susret predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s Viktorom Orbanom. Razgovor na marginama Opće skupštine UN priprema je za planirani višednevni službeni posjet Budimpešti. Prvi dan posjeta 07.09. planiran je za razgovor s mađarskim predsjednikom Jánosom Áderom i predsjednikom mađarskog parlamenta Lászlóm Kövérom. Na koncu će se sastati s premijerom Orbánom na kojem će biti govora o bilateralnim odnosima i problema između dviju država. Drugog dana posjeta Mađarskoj 08.09. Kolinda Grabar Kitarović će se sastati s predstavnicima hrvatske manjine. Na Balatonu će predsjednica, 09.09. sudjelovati na sastanku Višegradske skupine (Mađarska, Slovačka, Češka i Poljska). Najaktualnija tema susreta biti će migrantska kriza.

Više od 100 000 migranata već je ušlo u Hrvatsku

Kroz Hrvatsku je već prošlo više od 100 000 migranata, a tome se ne nazire kraj. Iz više država dolaze najave kako će prihvat migranata uskoro biti zaustavljen. Vicekancelar i predsjednik njemačkih socijaldemokrata Sigmar Gabriel izjavio je: “Njemačka je na rubu kapaciteta s migrantima.” Istovremeno njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere upozorio je da se Njemačka ne može nositi s rekordnim brojem tražitelja azila koji prelaze njezine granice. A kada se tome doda izjava Janosa Lazara, predstojnika ureda mađarskog premijera Viktora Orbana: “Čekamo da Austrija i Njemačka odluče što žele”, te još dodao da bi tada Mađarska mogla potpuno zatvoriti granicu s Hrvatskom. Prema neslužbenim najavama za potpuno zatvaranje granice Mađari će biti spremni već u nedjelju. Potpora im stiže i iz Češke. “Naša vlada je spremna pomoći Mađarskoj u zaštiti schengenske granice. Predlažemo zajedničku akciju V4″, objavio je češki premijer Bohuslav Sobotka. Akcija podrazumijeva slovačke, poljske i češke policajce na mađarskoj granici.

Migranti pristižu i iz Bugarske

U Prihvatnom centru u Preševu kontinuirano se nalazi oko 6.000 migranata s Bliskog istoka koji potom preko prihvatnog centra u Šidu ulaze u Hrvatsku. Sve više migranata stiže u Srbiju iz smjera Bugarske. Svakoga dana iz Bugarske u Srbiju uđe više od 200 izbjeglica, a iz Dimitrovgrada put Beograda krene četiri do pet izvanrednih autobusa. Do sada je iz Bugarske u Srbiju ušlo 10 000 migranata.

Više je naznaka, kako je Hrvatska politika “otvorene” istočne granice neodrživa i predstavlja latentnu opasnost da se zemlja nađe u bezizlaznoj situaciji. Potrebno je poduzeti hitne mjere za kontrolu i zapriječavanje granice, jer kada to učine drugi, za nas će biti prekasno.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/eu/socijalisticka-inter ... i-madarske

Re: Idemo u EU

Posted: Mon Jan 08, 2018 4:19 pm
by EdgarFranjul
Ivica Šola: Peta godina da smo u EU-u. Što smo dobili? Ništa!

na 08/01/2018


Od početka osamostaljenja Hrvatska je od Europske unije (zajednice) dobivala samo probleme. Devedesetih godina ogromna većina članica bila je protiv našeg osamostaljenja. Dapače, svojim (ne)činjenjem sudjelovali su u Miloševićevim zločinačkim nakanama.

Najprije, kada smo bili napadnuti i goloruki, u Ujedinjenim narodima njezine članice glasovale su za embargo na uvoz oružja. Time su nam de facto stavili Miloševićev nož pod grkljan.

Još gore, Mitterrand je, i nakon što je Milošević masakrirao Vukovar, otvoreno držao štangu ovom monstrumu, što je bilo posebno vidljivo kada je NATO htio bombardirati srpske položaje u opkoljenom Sarajevu, a on kao živi (srpski) štit sletio u Sarajevo i spasio Srbe kako bi nesmetano mogli nastaviti masakrirati nesrpsko stanovništvo, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Licemjerna splačina

U Vukovaru su promatrači Europske zajednice, koje smo zvali sladoledari, mirno odgledali kako Šljivančanin prema popisu KOS-a i Ace Vasiljevića odvodi ranjenike i civile na Ovčaru.

Onda, kada je formiran Haaški sud za bivšu Jugoslaviju, njezine su članice, pogotovo Velika Britanija, učinile sve da uskrate dokumentaciju kako bi se Srbija amnestirala bilo za Vukovar, bilo za Srebrenicu, pa sada imamo smiješnu situaciju da je Hrvatska de facto agresor na BiH, a Srbija ne.

O tome je otvoreno progovorio u Jutarnjem u subotu visoki dužnosnik ovog Tribunala i tužitelj u procesu Miloševiću Geoffrey Nice. Tu je posebnu ulogu u zaštiti Srba i amnestiji za Vukovar svojom politikom optuživanja odigrala zloglasna Carla del Ponte kada je odvojila Vukovar i Ovčaru, tako da za Vukovar nitko nije odgovarao, samo za Ovčaru, i to sramotno malim kaznama.

U jednom, Europska unija (zajednica) u cijelom ovom procesu bila je sudionik Miloševićeva zločina, i djelom i propustom, na našu štetu.

Onda, nakon što su sudjelovali u Miloševićevim zločinima, a zahvaljujući Hrvatima i Oluji došao mir, kao primjer u procesu pomirenja donose nam Njemačku i Francusku nakon Drugog svjetskog rata.

U ovom kontekstu taj primjer je licemjerna splačina jer se u slučaju Njemačke i Francuske znalo tko je agresor, a tko je bio napadnut, znalo se tko je pobjednik, a tko poražen, kao i tko mora platiti ratnu štetu.

U slučaju Srbije, za razliku od Hitlerove Njemačke, cijeli politički i vojni vrh je amnestiran upravo zahvaljujući diverziji “nekih” od najvažnijih članica EU-a koje su drmale Haagom, pa je takva usporedba s Njemačkom i Francuskom neprobavljiva lakrdija i licemjerje.

Usporedba, u procesu pomirenja Srbije i Hrvatske, s Njemačkom i Francuskom bi imala smisla da je, kao u nürnberškom procesu, presuđen cijeli srpski – jugoslavenski politički i vojni vrh, a Srbija kao agresor morala platiti ratnu štetu.

Usput, proces u Nürnbergu je trajao godinu dana, a Haaški sud 24 godine!!! I još nije završio, u smislu da su velike sile koje su njime upravljale rezultatima i “istinama” ovog suda posijale sjeme zla ovdje za narednih sto godina.

Izmet na tortu

Onda je počeo naš pristupni proces. Europska unija koja počiva na vladavini prava tu se opet ponašala kao licemjerna stara kurvetina, kako ju je nazvao Stanko Lasić. Samo par primjera. Sve zemlje Europske unije imaju na moru gospodarski pojas kako bi zaštitile svoje interese i svoje ribare, kao i bioraznolikost.

No umjesto vladavine prava Europska unija je u našem pristupnom procesu primijenila mafijaški zakon – reket! Talijani izreketarili i ništa od gospodarskog pojasa. Isto se u svim važnim pitanjima u svojim blokadama ponašala i Slovenija, a Europska unija to dopuštala i stajala ne na strani (međunarodnog) zakona, već na mafijaškom jeziku reketa.

Tako su nas, umjesto da spor sa Slovenijom rješavamo sukladnu međunarodnom pravu kao sve zemlje, prisilili na arbitražu po principu “pravičnosti”. I onda opet Slovenci mafijaški kontaminiraju arbitražu, mi iz nje izađemo, a Europska unija nas pritišće da prihvatimo rezultate arbitraže nastale na mafijaškom reketu i korupciji.

Kao izmet na tortu, prošle godine Njemačka je izvršila čin kulturne agresije na Hrvatsku. Naime, jezik je temelj samobitnosti svakog naroda, a njemačke državne institucije financirale su u Sarajevu “Deklaraciju o zajedničkom jeziku” skupine jugonacionalista.

Elem, Europska unija je takva kakva jest. Ali ona nije kriva. Krivi su naši političari koji su na članstvo u EU-u gledali kao na svrhu, a ne sredstvo. I skidali gaće. Sada trube o nekakvom novcu iz EU fondova. Opsjena, jer ne kažu da je to naš novac, koji smo mi uplatili i preplatili, da više dajemo EU-u nego što povlačimo.

Treba li izići iz EU-a? Ne, već ostati i jače se povezati sa zemljama Višegradske skupine. Ove zemlje su, za razliku od nas, nakon ulaska u EU iznimno uspješne. Za njih je EU sredstvo, a recept njihove uspješnosti je jednostavan. Oni, njihovi lideri, za razliku od nas i naših, drže do sebe!

Ako se učiniš crvom, ne čudi se što te svi gaze. Kao u onom vicu. Pitali crva: Zašto plačeš? Zato što mi je tata otišao na pecanje. U Bruxelles.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

https://kamenjar.com/ivica-sola-peta-go ... ili-nista/