GOVOR MRŽNJE?

Neobavezna rasprava bez svađa.
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Fri Oct 23, 2015 4:31 pm

Objavljeno: Pet, lis. 23rd, 2015 Hrvatska
/ VIJESTI | Objavio direktno.hr ">direktno.hr

Vukušića uvrijedio Maras: Moj bratić, bivši pilot JNA je poginuo za Hrvatsku


Odakle Vama uopće pravo da prosuđujete tko je, a tko nije veliki ratnik? U Domovinskom ratu niste bili, a sudeći po Vašem službenom životopisu nemate niti jedno područje u kojem ste za svojega radnog vijeka postali priznati ekspert

Ugledni psihijatar i hrvatski branitelj Herman Vukušić napisao je povodom izjave tehničkog ministra i potpredsjednika SDP-a Gordana Marasa otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine Maras, S nemalom dozom šoka i nevjerice na naslovnici jednih dnevnih novina ugledao sam najavu intervjua sa Vama, pod naslovom: „Ante Kotromanović je učio od Gotovine, a Krstičević od JNA”.

S obzirom da osoba koja obnaša funkciju ministra u jednoj vladi, pa shodno tome mora zadovoljiti barem osnovne intelektualne kriterije, mislio sam da se možda radi o naslovu koji je uredništvo novina izvuklo iz konteksta Vaših izjava. Međutim, pročitavši pažljivo cijeli Vaš intervju, uvidio sam da ste Vi uistinu izjavili sljedeće: „Razlika između njih dvojice je ta da je Kotromanović veliki ratnik koji je ratovati naučio u Domovinskom ratu, a učio je i od generala Gotovine. Za razliku od njega Krstičević je vojne vještine učio u JNA.”

Kao prvo, ovim putem Vas želim upitati odakle Vama UOPĆE pravo da prosuđujete tko je, a tko nije veliki ratnik? U Domovinskom ratu niste bili, a sudeći po Vašem službenom životopisu nemate niti jedno područje u kojem ste za svojega radnog vijeka postali priznati ekspert.

Uzgred budi rečeno, za Vašu informaciju, ja sam osobno mentor i predavač na programu koji ste Vi sami naveli kao vrhunac svojeg školovanja… Što se pak tiče činjenice da je general Krstičević svoje „vojne vještine učio u JNA”, iz Vašeg intervjua proizlazi da je to nešto loše i negativno.

Možda ste Vi toga ne sjećate, gospodine Maras, ali Hrvatska pred naletom srpske agresije nije imala organiziranu vojsku, tako da su svačije „vojne vještine” u obrani Domovine bile više nego dobrodošle. Ili možda mislite da Branko Borković, Mile Dedaković, Antun Tus, Martin Špegelj i Janko Bobetko nisu dovoljno veliki ratnici jer su svoje znanje stekli u JNA?

Osobno sam pogođen Vašim neprimjerenim stavovima zbog činjenice da je moj rođeni bratić, Mirko Vukušić, bivši vojni pilot JNA, zajedno sa svojim kolegom Markom Živkovićem i padobrancima Antom Plazibatom i Radetom Grivom, 02. prosinca 1991. podine poginuo kada je njihov avion sa 700 kila eksploziva u tzv. „bojler-bombama” pogođen srpskom protuzračnom raketom KUB-M. Samostalni zrakoplovni vod pri Operativnoj zoni Osijek, kojem su ova četiri heroja pripadala, nanio je od svojeg osnivanja u listopadu 1991. godine velike gubitke agresorskoj vojsci, a posljednjih dana opsade Vukovara su svakodnevno dostavljali pomoć opkoljenim braniteljima.

Mislite li Vi uistinu, gospodine Maras, da oni nisu veliki ratnici jer su svoje znanje stekli u JNA? S druge strane, kada su vještine i znanja iz JNA u pitanju za rođaka predsjednika Vaše partije, koji se nakon četvrt stoljeća JNA mirovine radno reaktivirao u NP „Krka”, to Vam nije bio problem…

Ovim pismom nije mi namjera braniti generala Krstičevića, jer su njegov lik i djelo dovoljno poznati svima nama kojima Hrvatska nešto znači, a osobno mislim da se od takovih političkih prolaznih pojava kao što se Vi, on niti ne treba braniti. Međutim, svojom ste izjavom uvrijedili mnoge hrvatske branitelje potekle iz JNA koji su nesebično i na vrijeme stali u obranu Domovine, a mnogi od njih su dali i svoje živote, poput mojeg bratića.

Na koncu, ali ne i najmanje važno, s obzirom da u spomenutom intervjuu brojite i ratne fotografije svojih političkih protivnika (uz zlurade opaske) reći ću Vam i sljedeće: Vaša se partija, gospodine Maras, frenetično zauzimala za javnu objavu Registra hrvatskih branitelja, uz parole kako ćemo konačno „očistiti žito od kukolja”. Iz više sam razloga kao međunarodno priznati stručnjak za pitanja ratnih veterana bio protiv takove objave, a umjesto da ponavljam svoje razloge, dovoljno je da navedem puke činjenice: četiri godine nakon pompozne objave Registra hrvatskih branitelja administracija Vaše partije otkrila je tek par desetaka spornih slučajeva braniteljskog statusa, ali zato u Registru ima tri tisuće više branitelja nego prije objave!

Međutim, moram priznati gospodine Maras, da je jedina dobra stvar objave Registra to da se vidi TKO NIJE u njemu! Stoga, da je predsjednik Vaše partije 1991. godine posjedovao barem tračak domoljublja kojim ovih dana pršti na sve strane, sigurno bi bio u zaveden Registru…..

Pročitajte više na http://portal.braniteljski-forum.com/vi ... a-hrvatsku .
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Fri Oct 23, 2015 4:33 pm

Kad pročitate gdje je Maras odslužio vojni rok, iznenadit ćete se prilično

I takav je hrabri borac s prve crte SDP-ova bunkera na Iblerovom trgu u centru Zagreba stručan za bilo koje pitanje vojske

Datum objave: 23.10.2015 | 16:31 Autor: direktno.hr

Potpredsjednik SDP-a Gordan Maras, koji je izazvao buru reakcija svojom izjavom o razlici generala Kotromanovića i Krstičevića, uopće nije služio vojni rok, što je najbolje, taj civilni vojni rok je odslužio - u SDP-u.

Naime, Marasa je to što je diplomirao 1999. , pa na godinu (2000.) postao predsjednik Foruma mladih SDP-a očito učinilo toliko sposobnim da već 2001. bude direktor HOC-a Bjelolasica. A usput je, zbog prigovora savjesti - u SDP-u služio civilni vojni rok, kažu upućeni.



I takav je hrabri borac s prve crte SDP-ova bunkera na Iblerovom trgu u centru Zagreba stručan za bilo koje pitanje vojske.

„Razlika između njih dvojice je ta da je Kotromanović veliki ratnik koji je ratovati naučio u Domovinskom ratu, a učio je i od generala Gotovine. Za razliku od njega Krstičević je vojne vještine učio u JNA," ocijenio je Maras svojim stručnim političko-vojnim lijevim okom i izazvao buru reakcija u javnosti.

Što se tiče SDP-ovih ministara boraca, tu se ističe i tehnički ministar Mihael Zmajlović koji je civilni vojni rok odradio na rubu zakona.

'Istina je, kao ročnik sam bio direktor javne tvrtke, ' priznao je novinarima Zmajlović, ali objasnio da je "potpisivao ugovore za Komunalno Jastrebarsko, ali za to, tvrdi, nije primao plaću".

http://direktno.hr/en/2014/direkt/28583 ... 4%8Dno.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Thu Oct 29, 2015 12:23 pm

Tomac: Zoran Milanović teško je uvrijedio Svetog Oca i sve katolike


Nakon ovih izjava i sveg zla što je napravio, nema nikakve dvojbe da je Zoran Milanović najveća pošast koju treba na izborima spriječiti da i dalje čini štetu hrvatskom narodu, kazao je Tomac

Datum objave: 29.10.2015 | 10:34 Autor: Ivana Zadro

Nakon što je doživio dva teška udarca u isti dan, Milanović je potpuno izgubio kontrolu nad samim sobom. Nije mogao podnijeti da je istog dana doživio pravi 'fijasko' od navodnih prijatelja, kako su se on i Ostojić hvalili, Angele Merkel i Svetog Oca. Tim je riječima politički analitičar Zdravko Tomac u razgovoru za Direktno hr. komentirao jučerašnju izjavu Zorana Milanovića kako bi papa Franjo glasovao za njega na predstojećim izborima.


"Angela Merkel čvrsto je podržala HDZ i Karamarka, a kardinal Josip Bozanić, u svom pismu vjernicima, vrlo je jasno poručio da je on kardinal pape Franje i Katoličke crkve koja brani kršćanski moral, kršćanske vrednote i koji traži od katolika da i oni na izborima postupaju kao katolici, da glasuju za one koji prihvaćaju kršćanske vrijednosti, a ne za one koji sustavno zapiru", kazao je Tomac.



Politički analitičar naveo je kako je Katolička crkva, Papina crkva u Hrvatskoj, ponovila vrijednosti za koje se zalaže Papa Franjo, koji stavlja u centar pažnje obitelj, koji ne odustaje od stava da je brak zajednica muškarca i žene, niti od drugih bitnih vrijednosti kršćanskog morala.

"Dakle, Papin kardinal, u svom pismu vjernicima, ponovio je vrijednosti za koje se zalaže Papa Franjo. Josip Bozanić jasno je rekao za koga ne treba glasovati. Ne treba glasovati za one koji silom, i na drugi način, naturaju hrvatskom narodu protukatolički sustav vrijednosti, ali kardinal Bozanić nije rekao za koju stranku treba glasovati. I zato se on nije direktno umiješao u izbore", objašnjava Zdravko Tomac.

Kardinal Bozanić naveo je načela koja pomažu katolicima da se opredijele za koju će stranku glasovati.

"Prema tim načelima, to je dosta stranačkih i nestranačkih lista, od U ime obitelji Željke Markić do Domoljubne koalicije Tomislava Karamarka", kazao je Tomac.

Zoran Milanović je dao izjavu koja je, prema mišljenju Zdravka Tomca, skandaloznija od svih njegovih dosadašnjih izjava.

"To je SDP, to sam ja, Zoran Milanović u trećem licu, i tu su ljudi koji su moji suradnici. To je kršćanstvo, a ovo drugo je često najobičniji barbarizam i zanima me za koga bi glasao papa Franjo. Vjerojatno za nas", kazao je jučer Milanović.

Zašto je to naskandaloznija izjava i zašto je to previše čak i za Zorana Milanovića objašnjava Tomac.

"On je sebe i svoje ministre, sadašnje i bivše, na čelu sa Željkom Jovanovićem, koji mu je nositelj liste u 'crvenoj Rijeci', proglasio jedinim pravim kršćanima. Dakle, kršćanin je Željko Jovanović koji je više puta rekao da je hrvatska Crkva zločinačka crkva, ustaška i fašistička. Milanović i njegovi ministri su ateisti i agnostici. Zašto je uvrijedio, ne samo Svetog Oca, nego i sve katolike? Zato što je decidirano rekao da bi Sveti Otac glasovao za njega, Zorana Milanovića. Dakle za ateistu i agnostika, da bi glasovao za njegove ministre, progonitelje Crkve. To bi značilo da je Sveti Otac postao vođa ateista i agnostika te da je stao na stranu progonitelja Katoličke crkve u Hrvatskoj. Takav bezobrazluk je nezabilježen jer on optužuje Svetog Oca da je prestao biti Papa kršćana te da postaje podupiratelj ateista i agnostika koji sustavno pokušavaju srušiti katolički sustav vrijednosti", rekao je Zdravko Tomac.


Proglasivši sebe i svoje ateiste i agnostike jedinim pravim kršćanima, on je katolike i Katoličku crkvu proglasio barbarima, nastavlja Tomac. Interesantnim smatra kako vodeći dnevnici u Hrvatskoj, ne samo da nisu komentirali tu nečuvenu uvredu, nego ju nisu ni prenijeli.

"Zatajili su je. Međutim, dobro je da se to dogodilo jer sada je sve jasno. Od progonitelja svega što je nacionalno i hrvatsko, Milanović se pred izbore preobratio u velikog domoljuba. Tako velikog da nikom drugom ne priznaje da je domoljub. Od progonitelja i sotonizatora Franje Tuđmana postao je lažni 'tuđmanovac'. Sada je od agnostika i ateiste, preko noći, postao jedini autentični kršćanin u Hrvatskoj, a istinske katolike i cijelu Crkvu, proglasio je barbarima. Zbog svega toga, javno reći da bi Sveti Otac glasovao za njega i njegove lažne kršćane, kako kaže jedine prave kršćane u Hrvatskoj, znači da je Papa, po njegovom mišljenju, izdao kršćanstvo, da je prešao na stranu ateista i agnostika", analizira Tomac Milanovićevu izjavu.

Smatra kako je hrvatski premijer dužan ispriku.

"Milanović je dužan ispričati se Svetom ocu, hrvatskoj Crkvi i svim katolicima koje je proglasio barbarima, ali i svi mi katolici dužni smo osuditi takvo sramotno ponašanje hrvatskog premijera i javno pozvati sve katolike da izađu na izbore i skinu s vlasti takvog čovjeka. Čovjeka koji se najprije posvađao sa svima u Hrvatskoj, a sada i sa susjednim državama, s Angelom Merkel i sa Svetim Ocem. Milanović tvrdi da je HDZ pošast, međutim, nakon ovih izjava i sveg zla što je napravio, nema nikakve dvojbe da je on najveća pošast koju treba na izborima spriječiti da i dalje čini štetu hrvatskom narodu", zaključio je Tomac.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/29006 ... tolike.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Tue Nov 03, 2015 10:21 pm

KRIVA MU JE ČAK I CRKVA
Pupovac ponovno ocrnio Hrvatsku: Porast netolerancije, nacionalizma, šovinizma, profašističkih poruka

Potpredsjednik SDSS-a i kandidat za manjinskog zastupnika Milorad Pupovac ocijenio je u utorak u Puli kako je u prošle tri-četiri godine u Hrvatskoj “zabilježen porast netolerancije, nacionalizma, šovinizma te profašističkih poruka i manifestacija”.

Ustvrdivši kako je ta netolerancija usmjerena prema svim pripadnicima nacionalnih manjina, posebno srpske, te prema strankama lijeve, liberalne socijaldemokratske orijentacije i svima onima koji zastupaju građansku politiku kao osnovu svakoga političkog djelovanja, Pupovac je rekao da su svi oni bili proglašeni nenarodnim, neprijateljima ili ljudima koji dovoljno ne vole vlastitu zemlju.

Istodobno, istaknuo je, „oni koji su to činili i vodili takvu kampanju govorili su kako su to radili iz ljubavi prema vlastitoj zemlji“.

Pupovac okrivio Crkvu i medije za proizvodnju netolerancije i mržnje

„Pitam se kakva je to ljubav prema vlastitoj zemlji ako se ne voli one koji su njezin dio samo zato što imaju drugačije političko mišljenje, zato što zastupaju drugačije političke ideje ili samo zato što pripadaju drugačijoj etničkoj skupini”, rekao je Pupovac i upitao: “Kakva je to ljubav i kakva je to zemlja u kojoj bi ta ljubav trebala biti mjera zajedništva i u kojoj bi ta ljubav trebala biti mjera pravde među ljudima?“

Dodao je kako – „ako netko misli s političke govornice ili s crkvenih propovjedaonica ili pak putem medija“ govoriti što je to ljubav, a pritom isključivati ljude koji se s njima ne slažu – to nije ljubav prema zemlji, nego, kako je rekao, „proizvodnja netolerancije, isključivosti, mržnje i poticanje na nasilje“.

„Moramo zaustaviti proces sve većeg okretanja prošlosti te pokrenuti usmjeravanje prema budućnosti i prema potrebama ljudi za njihov život, a ne za ono što je bilo“, poručio je Milorad Pupovac.

‘Nema raskola u SDSS-u, želi nas omesti ruka velike i moćne stranke’

Komentirajući na pitanje novinara mogući raskol u SDSS-u, Pupovac je izjavio kako raskola nema premda su, kako je rekao, „bila očekivanja da bi to moglo prerasti u raskol i ozbiljnije ambicije da se ometu namjere SDSS-a da kao dosad izlazi samostalno na izbore i da samostalno odluči o izboru svojih kandidata te o postizbornoj koaliciji“.

Nema raskola, nekoliko je ljudi odlučilo krenuti svojim putem, odlučili su da ih vodi tuđa ruka umjesto ruke njihove stranke. Neka im je sa srećom, zaključio je Pupovac.

Na pitanje novinara čije je to tuđa ruka, odgovorio je samo kako je to „ruka jedne velike i moćne stranke”.

Što je sve Pupovac zaboravio?

Pupovac je 1992. na konferenciji za novinare lažno optužio Katoličku crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece i ako je podignuta optužnica zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, procesa nikada nije bilo.

Pupovac si je osigurao lagodan život na račun hrvatskog proračuna. Već je bivši predsjednik Ivo Josipović rekao kako se politika Milorada Pupovca, odavno pretvorila u “etnobiznis”, a ne u kvalitetnu manjinsku politiku” dodajući pritom kako je u vrijeme kada je stranka gospodina Pupovca i formalno bila u Vladi, “za Srbe učinio vrlo malo, a za sebe i svoje iznimno puno”. Zanimljivo je da je Pupovca drugi pripadnik srpske manjine u Hrvatskoj, Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke, također optužio da je ostvario veliku materijalnu korist prisvajajući si novac namijenjen srpskoj manjini.

Spomenimo i kako je njegova nevjenčana supruga Slavica Lukić, potpredsjednica HND-a, osoba koja se vodi dvostrukim kriterijima i iznosi laži o privatnosti građanskih aktivista.

Optužujući Hrvatsku i njezine građane da su fašisti, genocidni i netolerantni, te prešućujući slučajeve u kojem pripadnici srpske manjine vrijeđaju osjećaje većinskog hrvatskog stanovništva i simbole hrvatske države, Pupovac ne dopušta Srbima u Hrvatskoj da se prilagode i neprestano stvara napetost. Ima li onda pravo bilo koga optuživati za netoleranciju?

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/pupovac-ponovn ... kih-poruka
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Wed Dec 09, 2015 9:51 pm

Linč Ilčića, ili kako militantni ateisti ‘brane’ islam

Autor: Marko Ljubić
Srijeda, 09. Prosinac 2015. u 20:15

Ilčić apsolutno ništa nije reako na tragu „genetike“, a jest na tragu posve normalnih razlika. A upravo Ilčića razapinju i linčuju skupine i ljudi gluhi kao topovi na genetsku fašizaciju Hrvata koja se ciljano, svjesno i otvoreno provodi godinama. I sudjeluju u njoj.

U Hrvatskoj su katolici postali manjina, progonjena „vrsta“. Nema sumnje. Egzaktna činjenica i statistički podatak da ih u Hrvatskoj ima oko 86% se ni na kakav način ne može uočiti u hrvatskoj javnosti, izuzev kad antifašističke falange upozoravaju na opasnost od katolika, tražeći novac od države i izvanjskih sponzora za obranu od katoličke opasnosti. Tada se koristi činjenica o većini katolika.

Kampanja koja se vodi protiv Katoličke crkve, zatim protiv udruge „U ime obitelji“ i Željke Markić nikada nije prestala, a jednakim intenzitetom se povela kampanja protiv Ladislava Ilčića, ne naročito važnog i uspješnog političara. Vjerojatni razlog za dodatnu histeriju protiv njega, jer to nema istinski nikakve veze s njegovim izrečenim stavovima o „muslimanima“ je i njegova pripadnost Domoljubnoj koaliciji pa mu je i to krimen.

Da zaštita muslimana i nekakvih europskih vrijednosti nije u pitanju pokazuje stotine činjenica, među kojima su akteri zaštite, najvažnija činjenica. Ali o tome na kraju.

Što je rekao Ilčić?

Jesu li muslimani drugačiji od katolika?

Jesu.

Je li to loše ili dobro po definiciji?

Ni jedno ni drugo.

Jesu li biološki ili natalitetno prodorniji od katolika odnosno kršćanske Europe?

Jesu.

Je li biti biološki i reproduktivno potentniji u ovom trenutku samo po sebi nešto loše, zlo, negativno ili nečovječno?

Nije.

Imaju li arapski muslimani drugačije radne navike od hrvatskih muslimana ili europskih kršćana?

Imaju.

Smije li se to javno reći?

Ne smije.

Imaju li Hrvati u Hrvatskoj drugačije radne navike od Hrvata u Australiji?

Imaju.

Jesu li arapski muslimani i zagrebački Hrvati lijenčine?

Zbog čega muslimani na Bliskom istoku imaju drugačije radne i društvene navike od muslimana u Zagrebu, Hrvata u Zagrebu i europskih kršćana, te zbog čega Hrvati u Australiji imaju drugačije radne, političke i socijalne navike od Hrvata u Zagrebu?

U svim slučajevima razlog je u povijesnim, naslijeđenim i stečenim društvenim standardima na konkretnom području i u realnom socijalnom okruženju, a u svim slučajevima na većinu stečenih navika presudno utječe državni poredak i sustav koga država štiti. Ako je taj sustav i poredak duže trajao, navike su izraženije.

Na veliki dio stečenih socijalnih navika može utjecati i vjera, te vjerske institucije. A neupitno je da su Kuran i Biblija bitno drugačije knjige, kao što su kršćanstvo i islam različite religije.

Je li to loše ili dobro?

Je li Kuran utječe na socijalne navike muslimana?

Loše je ako se navike iz jednoga područja i socijalnoga okruženja nameću sasvim drugom socijalnom okruženju i poretku, kao što je loše da se jedna vjera nameće drugoj, ili jedna vjera proglašava više svetom od druge, bližom Bogu od druge ili ispravnijom od druge. Normalno je biti uvjeren u prednosti svoje vjere i religije, a nije normalno biti uvjeren da se to uvjerenje mora nametnuti onom drugom. Dobro je biti svjestan toga i prihvaćati kao činjenicu te razlike.

Još je bolje znati da razlike postoje i zbog čega postoje.

Ključno je pitanje, imaju li različite skupine ljudi, na različitim mjestima i u različitim društvenim okolnostima pravo na svoje autentičnosti i smiju li ih štititi?

I imaju, i smiju, i moraju. Zbog toga se ljudi organiziraju u državne zajednice.

Jedino je opasno misliti da su razlike među društvenim skupinama nastale genetskom definicijom ljudi pa onda i naroda, kao što hrvatski antifašisti i većina Srba misli da su Hrvati genetski fašistoidni i krvoločni prema Srbima.

Ilčić apsolutno ništa nije rekao na tragu „genetike“, a jest na tragu posve normalnih razlika. A upravo Ilčića razapinju i linčuju skupine i ljudi gluhi kao topovi na genetsku fašizaciju Hrvata koja se ciljano, svjesno i otvoreno provodi godinama. I sudjeluju u njoj.


Poruka imama Mešića u Dnevnom avazu jedanaka poruci Ladislava Ilčića


U „Dnevnom avazu“ imam Mirza Mešić kaže: „Muslimani danas ne čine monolitnu cjelinu. Pripadaju različitim kulturama i baštine različite običaje i tradicije. Imamo zajedničke vjerske vrijednosti, ali malo možemo utjecati jedni na druge“.

Vidi se da nema nikakve razlike između izjave imama Mešića u Sarajevu i Ladislava Ilčića u Zagrebu. Zašto je onda imam Mešić sinoć u „Otvorenom“ teško optuživao Ilčića svojim „molbama“ da ne govori više to što govori?

Zbog toga što Mirza Mešić u Sarajevu nije isti imam Mešić u Zagrebu.

Naime, u Sarajevu su muslimani Bošnjaci velika većina i njegove poruke su oslobođene senzibiliteta slabijega. Zbog toga on tamo može govoriti o razlikama u muslimanskom svijetu, jer tamo između ostaloga štiti autentični bošnjački islam od utjecaja kako je sam rekao „različitih“ muslimana iz arapskoga svijeta. Drugo, prihvaćanje te različitosti tamo ne ugrožava islam kao društvenu činjenicu.

Mirza Mešić se sinoć u gotovo svemu što je izrekao nije ponašao ni pošteno ni iskreno.

Nepošteni Imam s nakaradnim kriterijima

Kad ga se pita o zabrani kršćanstva u Saudijskoj Arabiji, neće reći ništa jer „na to ne može utjecati“. Bez obzira što ne može utjecati, ima i ljudsku i vjersku dužnost imati i javno iznijeti svoje mišljenje o tome. Nije ga htio izreći.

Naravno, nije mu bio problem izreći svoje mišljenje o položaju muslimana u Francuskoj, iako ni na to ne može utjecati. Ali, zna i poručuje da Francuska nije službeno priznala islam kao religiju, iako, kako kaže, ima oko sedam milijuna muslimana. Pa i u tome vidi problem radikalizacije tamošnjih muslimana.

Nije spreman prihvatiti opravdanim i razumljivim razloge radikalizacije kršćana zbog toga što Saudijska Arabija radi u cijelome svijetu, a za radikalni islam traži i vidi uzroke u svemu, pa i u najbanalnijim detaljima.

Austrijski problemi s imamima i islamskim vrtićima

Ističe također kako je Austrija početkom stoljeća priznala islam kao religiju, u taj kontekst stavlja i Hrvatsku, ali ne pada mu na pamet ni jedne riječi progovoriti o problemima koje Austrija danas ima upravo s imamima, koji su zaštićeni tim državnim priznanjem i potporom.

Može li biti razlog radikalizacije muslimana u Francuskoj to što nisu priznati, a u Austriji razlog radikalizacije upravo to što su priznati?

Činjenica je da i u jednoj i drugoj zemlji snažno jača muslimanski radikalizam, pa ispada da može.

Austrija je očito izazvana svim promjenama koje donose, između ostaloga i stotine tisuća arapskih muslimana u Europu, ali i sigurnosnim prijetnjama, istražila djelovanje desetina islamskih vrtića u toj zemlji, koje financira država. Suočeni sa zastrašujućim nalazima relevantnoga nadzora tih vrtića i odgajatelja u njima, Austrijanci pokreću postupak hitnog zatvaranja velikog broj tih ustanova.

Zašto?

Zbog odgajanja muslimanske djece na najradikalnijim osnovama, svjesnoga odabira izolacionizma i neprijateljstva prema većinskom austrijskom kršćanskom narodu.

Imam Mirza šuti o tome.

Mešićeve kritika bombardiranja ISIL-a

Ali, neće propustiti uz osudu ISIL-a reći da u bombardiranju njihovih uporišta ginu žene i djeca.

Da, ginu. Međutim, nije li to slična matrica s televizijskim slikama tisuća žena i djece na izbjegličkom putu, iako su preko osamdeset posto izbjeglica muškarci u dobi od dvadeset do trideset godina.

Neće propustiti reći, u prilog svojim nakaradnim stavovima ni to da je u obrani Republike Hrvatske poginulo više od tisuću, kako on kaže, muslimana. Nije. To nisu bili „muslimani“. Oni su poginuli kao hrvatski državljani, hrvatski junaci ili hrvatske žrtve zajedno sa svojim susjedima i suborcima, a svi su zajedno u tom trenutku bili – Hrvati. Jer je bila napadnuta Hrvatska, a branili su Hrvatsku.

Potpuno je neprihvatljiva matrica koja se inače provlači u Europi nakon terorističkih udara, a koju Mešić stalno ponavlja, da terorizam u ime islama najviše šteti muslimanima. Jednostavno, to je klasična zamjena teza i posve je neprimjereno tako govoriti pred obiteljima poginulih i u europskoj javnosti.

Islamisti i hrvatski Srbi

To je teza naivne hrvatske javnosti prema Srbima u Zagrebu, kada su njihovi sunarodnjaci činili strašne zločine protiv hrvatskoga naroda. Ispravno je nešto posve drugo.

Dužnost svakoga hrvatskog Srbina je bila i ostala trajno, osuditi neuvijeno i bezuvjetno agresiju i zločine prema hrvatskom narodu, kao što je dužnost svakoga muslimana, a pogotovo Imama, bezuvjetno osuditi svakoga onoga tko podupire, financira i podržava ubijanje „nevjernika“.

Deklarativno osuđivati „svako zlo“, „ubijanje“, „zločin“, „terorizam“, a istodobno za nositelje tih djela tražiti razumijevanje, olakšavajuće okolnosti, svakoga drugoga okrivljavati za razloge nastanka zla je stvaranje plodnoga tla za zločine.

Mirzin i, na žalost, javni istupi velike većine imama diljem Europe, a pogotovo najmoćnijih islamskih muftija u ključnim islamskim zemljama, uvijek su naknadne reakcije na krvave događaje.

I uvijek se odnose na načelnu osudu i propovijed kako to nije u duhu Kurana.

To bi prije svega morali iz dana u dan na svakom susretu sa svojim vjernicima govoriti – njima. A ne kršćanima, jer poruka muslimanima ima efekta, a poruka kršćanima je cinična zaštita svoje vjere i sebe pred onima koji ju ne napadaju.

Imami kao Pupovac osuđuju „zlo“

To ima istu težinu kao i Pupovčeva osuda „bezumlja“ u Vukovaru dok ruku pod ruku sjedi s „osloboditeljima“ Vukovara.

Imam Mirza Mešić ne živi u Hrvatskoj virtulano. On je muslimanski imam, ali i državljanin (ako je) Republike Hrvatske, pa bi uz razumijevanje i promoviranje islamskih vjerskih ciljeva i interesa, morao shvaćati, promovirati i štititi pravo hrvatskoga društva na oprez prilikom suočavanja s nepoznatim. A migracije kojima svjedočimo su izvan svakoga iskustva hrvatskoga naroda.

Zašto bi bilo opasno ako hrvatski političar upozorava na oprez ili čak sumnje?

Prvi koji bi trebao imati razumijevanja za to je Imam u Zagrebu.

Što bi muslimanskog Imama u Zagrebu moralo jako brinuti u pokušaju linča Ilčića

Mirzu Mešića imama bi morala zabrinuti činjenica da ga histerično podržavaju sve redom isključivo ateističke udruge, pojedinci i deklarirani militantni antikatolici u Hrvatskoj. Muslimanski moral mu brane zagovornici uništenja morala, muslimansku obitelj mu brane promotori uništenja tradicionalne obitelji, muslimanske radne navike mu brane destruktivci koji su plaćeni za destrukciju i afirmaciju razaranja, muslimanska prava mu brane ljudi koji nikada nisu riječi izgovorili protiv genocida nad bošnjačkim i hrvatskim muslimanima, slobodu muslimana brane mu ljudi koji sve čine protiv slobode katolika.

Je li mladi imam Mirza Mešić misli da je to njemu primjereno društvo i da su ti ljudi dobronamjerni, a Ilčić opasan?

Umjesto da spusti tenzije, otkloni probleme s Ilčićem ili njegovim kolegama oko eventualnih prijepora, on je zajahao na valu Željka Jovanovića i raznih Benčićki, uhvatio se ruku pod ruku sa Zoranom Pusićem i sličnima, kojima je jedini i temeljni interes iskoristiti svaku moguću priliku nauditi katolicima i hrvatskom narodu. Većina hrvatskoga naroda ih upravo tako percipira, pa bi pametan čovjek kao mladi i obrazovani imam Mešić morao o tome jako voditi računa.

Ti ljudi neće hrvatskim muslimanima donijeti bolje razumijevanje i zdraviji odnos s hrvatskim katolicima. Oni su plaćeni donositi nevolje.

Val koji Jovanovići, Pusići i gomila sličnih preko medija mogu izazvati, može u jednom trenutku izgledati moćan kao tsunami, ali će se prije li kasnije vratititi na ishodište uništavajući tvorce.

Zbog toga je pametno ne biti na tom valu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/l ... lam-868075
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Sat Jul 09, 2016 12:59 pm

Uništavanje murala herojima rata – slučajnost ili mržnja?
Piše: Petar Horvatić -
8. srpnja 2016. u 20:53





U okrilju noći nedavno je u Zagrebu (Vrapče) uništen i devastiran mural posvećen jednom od najmlađih HOS-ovih vojnika i junaka Domovinskog rata „dječaku ratniku“ Zlatku Kravaršćanu (vojnik HOS-a sa 16 godina). Zlatko je uniformu obukao u ljeto 1991. i skinuo tek završetkom rata 1996. Često je znao govoriti: „Vidio sam pakao na Zemlji, a sve sam to radio za Domovinu“.

Mjesec dana prije toga, ponovno u okrilju noći, nepoznati počinitelji uništili su prekrasni mural u Solinu posvećen slavnoj 4. brigadi i njenom zapovjedniku pokojnom heroju Domovinskog rata Andriji Matijašu Pauku!

Taj mural oslikala je splitska Torcida prije 14 mjeseci, a na lijevoj strani nalaze se zagrljeni heroji Vukovara Blago Zadro i Marko Babić, a do njih hrvatska zastava i Paukove riječi izrečene prije Oluje: „Kada krenemo gorit će nebo i zemlja“. S desne strane oslikani su tenkovi 4. brigade i pokojni Andrija Matijaš kako ih vodi u bitke. Tko je u Hrvatskoj imao motiva i kakve su stvarne namjere onih koji su uništili ovo spomen djelo junacima Domovinskog rata?

Dok su preko solinskog murala crnim sprejem ispisane i išarane riječi „Srbija“ i „Četnici“, na zagrebačkom muralu pokojnom „dječaku ratniku“ išaran je njegov lik crvenim sprejem, a na čelu napisano veliko slovo U! Što je želio „autor“ time reći o slavnom HOS-u i pokojnom Kravaršćanu više je nego jasno.

Oskrvnut mural posvećen 4. gardijskoj brigadi i njezinu legendarnom zapovjedniku, general bojniku Andriji Matijašu Pauku, u Solinu pogledajte na stranicama Slobodne Dalmacije:

Prije nekog vremena, također u Splitu, istim crvenim slovima išaran je i uništen mural pokojnom dragovoljcu HOS-a Ircu Thomasu Crowleyu, a crvenim sprejem ispisano je NOB!

Boje i riječi sve govore: „Četnici“ i „Srbija“ ispisano crnim slovima, a „NOB“ i „U“ preko lica HOS-ovih junaka crvenim slovima!

Treba li puno otkrivati tko stoji iza ovih vandalskih čina ili su boje u kombinaciji sa riječima dovoljne?

No, tu nije kraj. Koji mjesec prije toga uništena je u Vukovaru spomen ploča pokojnom heroju Velimiru Đereku Sokolu poginulom na Sajmištu u jesen 1991. Vrlo brzo nakon toga mladići iz Torcide su u centru Đerekovog rodnog Imotskog izradili prekrasan veliki mural Sokolu kao odgovor na ovaj vandalski čin.

Postavlja se pitanje: da li je ovo sve slučajnost ili mrziteljske snage skrivene pod okriljem noći polako uzimaju maha u Hrvatskoj i postaju sve otvorenije? Nisu li možda ohrabreni radom bivše Milanovićeve vlade koja se rugala braniteljima i čak napala na njih policijom u Markovoj Crkvi? Ne dobivaju li mračne snage vjetar u leđa nepronalaženjem krivaca za ovakva zlodjela i općenitim omalovažavanjem Domovinskog rata na račun NOB-a i komunističkih zločina? Nemaju li mediji krivice u svemu kada prešućuju ovakve vandalske čine ili čak i sami sudjeluju u zmijski lukavim hajkama na branitelje i Domovinski rat? Naslovnice novina vrište bombastičnim naslovima kada vide neku majicu na koncertu Thompsona ili hrvatski grb sa početnim bijelim poljem, ali potpuno drugi kriterij imaju kada se skrnave hrvatske svetinje. U čijem su vlasništvu i za koja rade ti „nezavisni mediji“?

Uništiti spomenike i posvete ljudima koji su dali svoje živote da bi ova država, Hrvatska, postojala ne može se nazivati slučajnosti, već joj treba dati pravo ime – terorizam. Da li je to učinjeno bombom, paležom, zalijevanjem bojom ili uništavanjem šaranjem sasvim je svejedno jer je poruka – identična. Mržnja na Domovinski rat, mržnja na heroje Domovinskog rata, mržnja na Hrvatsku! Stvari treba nazvati pravim imenom bez zadrške!

Murali – jedinstvene posvete i sjećanja na Domovinski rat

Brojni su murali izrađeni širom Hrvatske kao sjećanje na Domovinski rat i njegove heroje. Ono što ove spomenike i posvete čini jedinstvenim jest da su napravljeni trudom i novcem običnih ljudi Hrvata, bez kune državnih ili drugih sredstava. Napravljeni su iz čiste ljubavi, velikim trudom i odricanjem, vrlo čestim preprekama i nerazumijevanjem osobito u tzv. „urbanim“ sredinama i to većinom od mladića (i djevojaka) koji nisu ni bili ni rođeni za vrijeme Domovinskog rata. To je napravila naša hrvatska mladost.


Veliku većinu tih murala koji krase ulice i zidove najvećih hrvatskih gradova Zagreba, Splita, Rijeke, Solina, Imotskog, Vinkovaca, Šibenika (mural 113. brigadi veličine 27 metara!), Zadra izradili su mladići iz navijačkih skupina Torcida, BBB, Armada, Tornado, Funcuti, Kohorta,Ultras Vinkovci i drugih, a često uz nesebičnu pomoć svojih starijih navijačkih „prijatelja-veterana“ i boraca Domovinskog rata. Uglavnom su to lokalni kvartovski entuzijasti i domoljubi koji ne žele dozvoliti da Domovinski rat i žrtva padne u zaborav.


Tako murali postaju jedinstveni spomenici izašli iz srca i ruku hrvatskog naroda, utkani tamo odgojem roditelja i obitelji, kao neprolazno svjedočanstvo da Hrvati nisu zaboravili one koji su sve dali za slobodu i dom. Često zanemareni ili uzgred spomenuti tek radi dobivanja bodova kod političkih moćnika, heroji Domovinskog rata čiji likovi sve više krase ulice naših gradova tako sve više dobivaju pravu potvrdu kod onih za koje su umirali – hrvatske mladosti koja pamti srcem!


Važno – potreba pomoći entuzijastima i otkloniti zapreke lokalnih vlasti

Ti mladići (i djevojke) uporno izrađuju murale već godinama često uz velike financijske i druge prepreke. Osobiti problem čini im dobivanje dozvola za izradu murala, a naročito u velikim gradovima gdje su često „urbane“ vlasti nezainteresirane za ovakav oblik iskazivanja domoljublja. Tako je za izradu murala pokojnom HOS-ovcu Kravaršćanu lokalna grupa BBB-a i Vrapčanaca prikupila novac od ljudi iz kvarta, ali prava kalvarija počela je sa dobivanjem dozvola, pa je mjesto izrade murala premještano od škole do lokalne trafostanice uz učestale posjete policije, a usprkos dobivenoj dozvoli. Ono što je najsramotnije da je Zagreb prepun raznih grafita i murala koji nisu bili stopirani od policije, a ovaj kojim se htjela odati počast junaku Domovinskog rata je naišao na tolike zapreke. Ipak, osobito trudom K.B (35) i D.M (35) mural je završen.

I kada je konačno završen, netko ga je odmah uništio!

Heroj Zlatko Kravaršćan je išaran, a na čelu je dobio veliko U! Tko je kriv? Mediji? Političari? Javnost? Netko drugi? Ostavljamo čitateljima da sami odgovore.


Cijeli trud je uništen i sada ponovno dobra volja, upornost i ljubav pojedinaca za obnovu murala dolazi u prvi plan. Uz to, Vrapčanci i BBB planiraju uskoro obnoviti i posljednje počivalište, grobnicu Zlatka Kravaršćana, jer taj mladić nema nikoga živog ko bi to mogao učiniti za njega. Žele urediti grob i na njega staviti natpis „Sjever ne zaboravlja svoje ljude.“ Pokojni Zlatko bio je i heroj Domovinskog rata i jedan od vođa BBB-a. Tako sjećanje prema Zlatkovoj žrtvi učinjenoj u doba njegovog ranog mladalaštva nakon 25 godina dobiva novi zamah i polet u dušama novih generacija! Tako heroji Domovinskog rata ne umiru, već ostaju u srcima ljudi!
I što ih više žele uništiti dobivaju sve veću snagu u narodu!

Ipak, strah od komunalnih redara i policije još se osjeti u Vrapču. Hoće li heroj rata ostati bez svoje posvete u rodnom kvartu? Može li onaj tko je sve dao biti izbrisan potezom pera lokalnih ili drugih vlasti? Nadamo se – NE.

Ovim putem želimo poslati apel lokalnim i drugim vlastima da širom otvore vrata ljudima koji žele na ovaj (ili drugi način) sačuvati spomen na heroje, bitke i kultna mjesta Domovinskog rata: da omoguće lakše izdavanje dozvola i potrebnih papira i da pomognu da se ta posebna mjesta sačuvaju od devastacije.


A sve one koji su zaduženi za otkrivanje oskvrnitelja ovih posvećenih mjesta proizašlih iz srca naroda pozivamo da se počinitelji ovakvih zlodjela što ažurnije pronađu i što strože kazne!

I još jedno: da javnost zna za njih i stavi upravo te stvari na naslovnice! Jer hrvatski ljudi imaju nultu stopu tolerancije prema mrziteljima heroja i teroristima koji i na ovaj sramotan način žele obezvrijediti hrvatske svetinje.

Ma, otkuda oni dolazili: iz redova četnika, lažnih antifašista, velikosrba, raznih antifa i tko zna koga.

Hrvatska u kojoj mi danas živimo postoji zbog žrtve tih ljudi. A možda upravo to nekome smeta?


Video: Svečano otvorenje murala Vukovar na Trešnjevci:

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/unistavanje-mu ... ost-mrznja
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Tue Jul 19, 2016 9:44 am

M . Holjevac : ‘PRAVI NEPRIJATELJ-Dok teroristi ubijaju, u Njemačkoj masovna uhićenja zbog ‘govora mržnje’ na internetu!
19. srpnja 2016.






Njemačka policija pokrenula je prvu veliku kampanju uhićenja zbog verbalnog delikta na nacionalnoj razini. Pretres je izvršen u domovima 60 ljudi osumnjičenih za “govor mržnje” na društvenim mrežama. Akciju koordinira BKA, savezna kriminalistička policija, u nju su uključeni policajci iz 25 odjela iz 14 saveznih država.

Verbalni terorizam je očito njemačkoj policiji veći problem od onog pravog. Policijski pretresi su izvršeni u sklopu najavljene vladine akcije protiv “verbalne radikalizacije”: kad ne možete udariti na uzroke, liječite posljedice! A posljedica masovnih terorističkih napada, i masovnih napada na Njemice od strane imigranata, je, naravno, radikalizacija Nijemaca, za sad Bogu hvala samo verbalna. Vlada kaže da je do “povećanja verbalne radikalizacije”, uglavnom do psovanja majke talibanske imigrantima, došlo s pojačanjem tzv. “migrantske krize”, odnosno operacije velikih razmjera usmjerene na “kulturno obogaćivanje Europe”

Predsjedavajući BKA Holger Münch naime tvrdi da su napadi na kuće koje su određene kao utočišta za imigrante rezultat “radikalizacije” na društvenim mrežama. Zdrav razum pak kaže kako su i ta radikalizacija na društvenim mrežama, i napadi na imigrante, posljedica terorističkih napada, ekstremnog porasta kriminala i silovanja, i napada na Njemice. Ali BKA očito ima svoju, politički korektnu logiku, i odlučila je provesti je do kraja. Četrdeset od optuženika kojima su pretresene kuće su se našli na udaru policije zbog sumnje da su povezani s “tajnom” (zatvorenom) facebook grupom u Kemptenu, Bavarska (toliko o slobodi udruživanja, i slobodi govora). Pretresi su izvršeni u 13 saveznih država. Bild je javio da je ksenofobični i pronacistički materijal distribuiran preko te grupe od srpnja do studenog prošle godine.

Tužitelj Bernhard Menzel, koji radi u državnom tužiteljstvu u Kemptenz, rekao je da su tijekom tih pretresa policajci zaplijenili medije za pohranu, te računala i mobitele, kao dokazni materijal. U Berlinu, 11 kuća je pretreseno u okviru operacije “protiv govora mržnje”. Berlinska policija je izjavila kako su kod osumnjičenika pronađene, neovisno jedan o drugome, “negativne poruke o migrantima i političarima” na društvenim mrežama. Tako su migranti postali nešto kao novi Drug Tito. A za policiju su oni koji pišu kako migrante treba potrpati na brodove i vratiti odakle su došli veći problem nego imigranti koji doma slažu bombe kojima će se raznijeti sred punog gradskog trga, izgleda.

Ministar unutarnjih poslova Drezdena je pak rekao kako su pretražena i imanja osmorice optuženih u Saskoj. Pet muškaraca i tri žene su uhićeni, zbog pripadnosti desničarskoj facebook grupi! Grupa se zvala “Velika Njemačka”. Oni su optuženi za “podsticanje na pobunu” i za pisanje “nezakonitih” statusa na internetu, prema Bildu. Holger Münch je objasnio kako “današnja akcija jasno svima daje do znanja kako policija pokrajinskih i saveznih vlasti odlučno djeluje protiv mržnje i huškanja preko interneta”.

“Broj slučajeva desničarskih, politički motiviranih zločina iz mržnje na internetu je dramatično porastao s izbijanjem situacije s izbjeglicama u Europi”, citiraju njemački mediji Müncha, koji je dodao i kako im se ne smije dozvoliti da “truju društvenu klimu”. U Berlinu, ministar unutarnjih poslova Thomas de Maizière izjavio je povodom te akcije kako “nasilje, čak i verbalno nasilje, u bilo kojem obliku i bilo kojem kontekstu, ne može biti prihvatljivo”. Ministar pravde Heiko Maas rekao je da nema mjesta govoru mržnje na internetu niti na ulicama, i oštro je upozorio da će oni koji prekrše zakon biti ozbiljno kažnjeni. Pravo nasilje od strane islamista je problem koji policija ionako ne može riješiti, pa eto rješavaju ono “verbalno”.

Sve ovo otvara nekoliko pitanja. Ja se ne moram slagati s neonacistima da bih stao u obranu slobode govora. Ona ne može biti ograničena nedefiniranim floskulama o “govoru mržnje”: rimsko pravo, jedan od temelja naše civilizacije, jasno govori da ako nema žrtve niti oštećenog, nema niti zločina. Sloboda govora može biti ograničena tek eventualno izravnim pozivom na nasilje protiv konkretne osobe ili grupe, i to samo ako nasiljem i rezultira. Dovoditi napade na imigrante u vezu s “govorom mržnje” na internetu, onako općenito, ima smisla koliko i zakonski dovoditi u vezu činjenicu da netko posjećuje džamiju u kojoj se drže radikalne islamističke propovijedi s terorizmom: u tom slučaju, ako se već uhićuju ljudi koji u zatvorenim grupama na internetu iznose svoje stavove o tome kako treba postupiti s imigrantima, vjerojatno bi istom mjerom trebalo kazniti i sve islamske grupe koje propovijedaju, u bilo kom obliku, radikalni islam koji zagovara nasilje spram nevjernika, i sve članove tih grupa uključujući sve koji idu u džamije gdje se takve propovijedi drže. I to na prvom mjestu, jer oni su uzrok, a ksenofobija posljedica.

To međutim neće biti urađeno, jer bi se time kršila tko zna koja i čija prava, kao što nitko neće pretresti stanove stotina tisuća potencijalnih terorista u Njemačkoj, u potrazi za oružjem i islamističkim materijalima. Kad bi se dosljedno provela kampanja protiv “govora mržnje”, uostalom, i sam Kur’an bi trebalo zabraniti, ili bar debelo iscenzurirati, naročito djelove u kojima se govori o tome kako bi muslimanski vjernici trebali postupati s nevjernicima, a tih dijelova i hadisa ima dosta. A nisam čuo da je još i jedan islamist u Njemačkoj uhićen zbog propovijedanja mržnje prema nemuslimanima, iako bi se takvih materijala i te kako našlo, i na internetu i u džamijama. Uostalom, dovoljno je pogledati što su sve neki “domaći” vehabije i salafisti pisali u pohvalu terorističkih napada po austrijski serverima! Za to nikad nitko nije kažnjen: istovremeno, brojni ljudi su do sad već kažnjeni u Njemačkoj zbog uvreda na račun imigranata, a Lutz Bachmann, lider Pegide, je kažnjen s 9.600 eura kazne u svibnju jer je na facebooku nazvao imigrante šljamom.

Iluzorno je očekivati da će, nakon svega što se događa na zapadu, od gaženja kamionom turista u Nici do masovnih silovanja Njemica u Kölnu, svi nužno voljeti “migrante”: neki jednostavno ne žele biti “kulturno obogaćeni”. Način na koji će izraziti svoje nezadovoljstvo je u osnovi njihova stvar dok god nisu sami upleteni u konkretno nasilje nad imigrantima. “Verbalno nasilje” je sklizak pravni teren, jer to “verbalno nasilje” nije izrano upućeno imigrantima, pa se policiju ne bi trebalo previše ticati što njemački desničari pričaju između sebe u kafićima ili u zatvorenim grupama, dok god se ne planiraju konkretne akcije protiv imigranata. A problem je i što policija ne planira nikakve konkretne akcije protiv imigranata, iako nije nikakva tajna da radikalni islamizam koji ide za istrijebljenjem nevjernika cvjeta na njihovim društvenim mrežama, u džamijama, i posvuda. Teroristi ne padaju s Marsa, netko ih je zarazio islamističkom propagandom. S druge strane, nikakve organizirane konkretne nasilne akcije protiv imigranata nismo vidjeli u Njemačkoj, pa se tako policiju sve skupa, dok god nasilje dolazi od strane imigranata prema Nijemcima a ni u kom slučaju obratno, ne treba previše ticati. Izgleda da Gestapo, u konačnici, zapravo i nije raspušten nakon završetka Drugog svjetskog rata. Kao ni STASI nakon nestanka DDR-a. Samo se sad zove BKA. I bavi se istim stvarima: cenzurom i zabranom moralno nepoćudnih ideja. To što je predznak drugi, zapravo u stvarnom svijetu malo znači, jer će posljedice biti iste, nasilje na ulicama od kojeg se građani ne mogu braniti, jer ga vlast zapravo podržava.

Nedjelja, 17. Srpanj 2016. u 19:08
Autor: Marcel Holjevac/Dnevno.hr/http://www.dnevno.hr/Hrvatsko nebo

http://hrvatskonebo.com/2016/07/19/m-ho ... internetu/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Sun Jan 15, 2017 3:08 pm

Slaven Letica: Psihološki korijeni bolesne mržnje prema Predsjednici Pilesla, Tomića, Puhovskog …
siječanj 15, 2017 maxportal


Javno iskazivanje, zagovaranje i promicanje mržnje, prijezira i gađenja prema hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović u uskim je ljevičarskim, apatridskim kripto-komunističkim i titoističkim krugovima od samog početka mandata bilo vrlo poželjno i super probitačno.

PIŠE: dr. Slaven Letica

Ta plamteća mržnja, prijezir i gađenje povećali su se nakon ostvarenje njene odluke o preseljenju poprsja Josipa Broza Tita iz Predsjedničkih dvora u njegov rodni Kumrovac, da bi – na prijelazu 2016. u 2017. – dobili razmjere masovne trolovske i hejterske pomame: zarazne mrziteljske histerije.

Da je tome tako dobro oslikava i primjer bošnjačkog novinara i televizijskog voditelja Senada Hadžifejzovića koji je poziv Aleksandra Stankovića za nastup u emisiji HTV-a Nedjeljom u 2 dobio neposredno nakon što je primitivno i grubo izvrijeđao hrvatsku predsjednicu.

Tijekom odlaska predsjednice Republike na službeni put „niskog profila“, kako ga je sama nazvala, u SAD i nakon povratka s tog puta, njeni mrzitelji (hejteri) i trolovi (podzemni, često bezimeni, anonimni mrzitelji) odbacili su sve građanske i profesionalne obzire: pribili su je na virtualni stup srama i zasuli najgorim mogućim riječima-rugalicama-sramotnicama.

Na sličan način kao što su u ranom, srednjem i kasnom srednjem vijeku, a u našim krajevima sve do dekreta kraljice Marije Terezije, na stupove srama vezivani, sramoćeni i ponižavani nesretnici čija su znanja, umijeća i vještine inkvizitorima-čuvarima moralnog poretka izgledali nadnaravni, đavolji, sotonski, nečastivi i nečasni (više o tome možete pronaći u genijalnoj knjizi Vladimira Bayera „ Ugovor s đavlom“, Zora, 1953.), tako i novi inkvizitori vrebaju nove prilike i povode da se ponovno obruše na predsjednicu Republike Kolindu Grabar Kitarović koja se je drznula iz njegove negdašnje vile (u kojoj nije nikada prespavao!) ukloniti poprsje njihova bezgrešnog junaka Josipa Broza Tita.

Naravno, opsesivna mržnja predsjedničinih trolova i hejtera nema izvorište samo među vječnim titoistima. Ona ima i druge izvore, nadahnuća i porive. Znano je, naime, da su mržnja, prijezir i gađenje IZVEDENI, SEKUNDARNI OSJEĆAJI koji najčešće izviru iz – osobne nesposobnosti i nesreće koji su uvjetovani i potiču ljudsku ZAVIST/ JAL.

Iako mi Hrvati vjerujemo da je hrvatski jal najdrevniji i najstrašniji od svih jalova i zavisti, već i sama činjenica da je zavist jedan od sedam glavnih ili smrtnih grijeha – uz oholost, škrtost (materijalnu, duhovnu i duševnu), bludnost, neumjerenost, srditost i lijenost – pokazuju da je jal/zavist univerzalni LJUDSKI, a NE SAMO HRVATSKI problem.

Dakako, ako zavist ili jal shvatimo kao izvor nesreće i prokletstva čovjeka koji znatno više želi da drugi ljudi – posebno oni s kojima se može uspoređivati – nisu uspješni, sretni, bogati, zadovoljni i zdravi nego što te blagodati želi za sebe, onda možemo postaviti tezu da je komunistička dogma o klasnoj jednakosti osnažila ionako moćan

EGALITARNI SINDROM U NAS HRVATA

O toj velikoj i važnoj temi nadahnuto je i empirijski uvjerljivo pisao dr. Josip Županov, a u novije doma, nadahnuti Jožinom teorijskim i empirijskim nasljeđem dr. Aleksandar Štulhofer i dr. Ivan Burić.

Bilo kako bilo, iz zavisti/jala, predrasuda, nesposobnosti i straha izviru i drugi negativni, rušilački, pa i ubilački nagoni i osjećaju: gnjev, osveta, nasilje, agresija i slično.

Upravo zbog toga može se kazati da malim plemenima i sektama poznatih i neznanih predsjedničinih hejtera i trolova postoji raznolikost: neki bi je tek htjeli ismijati, drugi poniziti, treći osramotiti, a četvrti protjerati s Čarobnoga brijega i spaliti na metaforičkoj lomači.

Što su osobne frustracije, nesreće, pa i duševni poremećaji, veći veća je i – plamteća, agresivna – mrziteljeva, trolova mržnja. To najbolje pokazuje diskurs nesretnog Drage Carlosa Pilsela: “Koliko je Čokolinda Grabež inače nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna i zlobna već smo u više navrata pojašnjavali, ali treba sada, definitivno, dodati i to da je, ponavljam, i bezosjećajna gadura i parazit. Hrvatska predsjednica je inkarnacija onog najgoreg što u Hrvatskoj moramo napustiti: bezobrazluk, nepoštivanje drugih, nestručnost, licemjerstvo i nedostatak sućuti.”

Za razliku od, očigledno, duševno poremećenih zavidnika-jalnika tipa Drage Pilsela, u javnosti djeluje mnoštvo predsjedničinih OPSESIVNIH mrzitelja koji vlastite predrasude i mržnje pretvaraju u cinizam.

Evo nekoliko tipičnih primjera:

Spisateljica Vedrana Rudan: „Naša je bivša ministrica vanjskih poslova (Vesna Pusić), da bi mogla dobiti vizu, trebala potpisati da se u Americi neće baviti prostitucijom. Mislim da gospođa Kolinda-Grabar Kitarović, sudeći po tome što sve radi za Amere, to ne mora potpisati. Ona se prostitucijom bavi u Hrvatskoj.“

Novinar i pisac Ante Tomić: „Naša plava Pepeljuga je u političkom životu SAD-a beznačajna kao božja ovčica koja je preletjela park ispred Bijele kuće.“

Novinar i pisac Ante Tomić: „Pored hrvatske predsjednice je i bivši četnički vojvoda i upravitelj groblja izgledao kao dobitnik Nobelove nagrade.“

Novinar i pisac Ante Tomić: „Pukom srećom četnička čokolada nije ubila nevinog dječaka.“

Politolog dr. Žarko Puhovski: “Predsjednica je prešla put od nekog tko je odbijao biti na Balkanu, preko kraljice Balkana, do kraljice trasha.“

Bivša političarka i novinarka Jadranka Kosor: “To antidatiranje (aludira na izmjenu datuma povratka iz Amerike – op. S.L.) je još jedno ponižavanje javnosti.”

Pomorski i općeprometni pravnik i stupničar dr. Goran Vojković: „Plaćamo li Kolindu da nas okolo sramoti?“

Novinar Inoslav Bešker: „Važnije je što gospođa Kolinda Grabar Kitarović svojom aktivnošću dovodi u pitanje funkciju predsjednika Republike, na primjer kada odlazi u Sjedinjene Države Amerike da bi funkcionirala – temeljimo se na podacima koji su iz njezina Ureda dostavljeni javnosti – u najbolju ruku kao lobist srednjeg ranga.“

Književni kritičar, leksikograf i pisac Velimir Visković: „Neki su čak rekli da je Mika Špiljak imao bolji tretman u Washingtonu. Mislim da joj to nije trebalo.”

Saborski zastupnik SDP-a Saša Đujić: “Gledam sad isječak iz Kolindinog gostovanja kod Dujmovića u Dnevniku HTV-a i mogu samo zaključiti, sram me je da mi je ovo Predsjednica!!! A Jakovu poruka, IZDRŽI!!!”. Uz zapis je objavio fotomontažu na kojoj na fotografiji Predsjednice piše: “YES! Opet sam ispala glupa ko kurac!”

Nova moralna panika i predsjednica Republike kao narodna vražica

Kao što je premještanje poprsja JBT s Pantovčaka u Kumrovac proglašeno signalom napuštanja hrvatske antifašističke tradicije, a nepromišljena izjava o „srpskoj čokoladi“ kao znak ksenofobije, tako se nedavni put KGK u Ameriku proglašava teškim zakonskim i ćudorednim prekršajem. Hrvatska predsjednica postaje tako još jednom narodnim vragom oko kojeg se stvara i razbuktava – moralna panika.

Pojam moralna panika dugujemo američkom politologu Stanleyu Cohenu i njegovoj knjizi “Narodni vrazi i moralna panika” iz davne 1972. godine. Evo kako je definira: “Čini se kako se u svim društvima ponekad pojavljuju razdoblja moralne panike. Javlja se neko stanje, epizoda, osoba ili skupina osoba koje se definiraju kao (smrtna) prijetnja društvenim vrednotama i interesima. Masovni mediji prirodu tih stanja, epizoda, osoba ili skupina osoba prikazuju na stiliziran i stereotipan način. Medijski urednici, biskupi, političari i drugi podobno-misleći ljudi tada podižu moralne barikade.”

Isti novinari, koji su godinama stvarali legende i mitove o Stipi Mesiću, dr. Ivi Josipoviću i dr. Ivi Sanaderu kao velikim demokratskim i europskim državnicima, posljednjih tjedana predsjednicu KGK javnosti nude kao potencijalnog žrtvenog jarca, zapravo jaricu: kao utjelovljenje sviju državničkih i ćudorednih zala.

Jarci otkupitelji, ili žrtveni jarci, nasušna su potreba u teškim i kriznim vremenima: u obitelji (u kojoj se naseli zlo i naopako, primjerice ovisnost ili zločin), političkoj stranci ili cijeloj zajednici. U tajnovitom podzemlju naših ljudskih duša počiva atavistička, nesvjesna potreba za pronalaženjem krivca za naše i opće grijehe – u drugome. Ako nam dijete padne na ispitu, ili razbije susjedu prozor, svatko od nas lako zaključi kako je naslijedio zlo od onoga drugoga.

Ako postigne uspjeh, hitamo susjedima i prijateljima i ponosno kazujemo: pogledajte očeva/majčina sina. Evo kako znalci simboličnoga govora i kulture Jean Chevalier i Alain Gheerbrant u Rječniku simbola opisuju smisao toga dragocjenog jarca: “Jarac otkupitelj opterećen grijesima naroda snosi kušnju izgona, udaljenja, progonstva; simbolizira osudu i odbacivanje krivnje, a odlazak mu je bez povratka. (…) Jarcem otkupiteljem naziva se čovjek koji nosi tuđe krivnje, a nema mogućnosti da se brani i nije zakonski osuđen.

Predaja o jarcu otkupitelju raširena je na svim kontinentima. Prikazuje čovjekovu duboku težnju da svoju krivnju prebaci na drugoga i da zadovolji svoju savjest, kojoj je uvijek potreban krivac, kazna i žrtva.” (Jesenski & Turk, Zagreb, 2007., str. 240).

Virtualni stupovi srama

Stup srama ili stup sramote imao je u tradicionalnim društvima višestruku funkciju ponižavanja, sramoćenja, izvrgavanja poruzi i fizičkog kažnjavanja/mućenja u pravilu lakših prijestupnika. Prijestupnike su vezivali uz stupove podignute na glavnim ili prometnim trgovima ili na posebno izgrađenim platformama. Većina građana uopće nije željela sudjelovati, ako na to nije bila prisiljena, u tim obredima javnog kažnjavanja prijestupnika. Oni koji bi došli na trg najčešće su imali ulogu promatrača, dok je manji dio od njih sudjelovao u tjelesnom kažnjavanju: gađanju trulim voćem, jajima, bacanju uginulih životinja, bičevanju te kamenovanju koje je za posljedicu imalo ozljeđivanje, pa i smrt.

U suvremenom svijetu internet je omogućio brzu i neograničenu ljudsku informiranost, komunikaciju, povezivanje i raspravu, ali je istodobno pretvoren u svojevrsni “stup” srama: društvene mreže, portali, blogovi, mikroblogovi (Twitter, Weibo i dr.), mjesta za prenošenje video i vizualnih sadržaja (YouTube, Flickr, Instagram), forumi i drugi komunikacijski kanali koriste se za javno klevetanje, sramoćenje, ponižavanje, blaćenje, pa i karakterna ubojstva i uništavanje osobnog i obiteljskog života, karijera i ugleda “naciljanih” pojedinaca ili skupina.

Pitanje je, dakako, je li to „pribijanje“ pojedinaca i društvenih, pa i vjerskih i crkvenih skupina, u našem predsjednice KGK, dio strategije ili je spontani proces koji korijene nalazi u ljudskoj prirodi koja ponekad neke ili mnoge od nas tjera na nanošenje nepravde, poniženje, muka (nekad fizičkih, danas duševnih) drugima?

Moj je odgovor na to pitanje dvojak: u pravilu se radi o slabostima ljudske naravi (zavisti, ljubomori, nemoći, predrasudama, pa i mržnji), ali postoje i situacije kad se radi o strategiji, tj. ozbiljno pripremljeni plan i metoda za ostvarenje posebnog dugoročnog cilja.

Kao ogledan primjer strategijskog sramoćenja i klevetanja katolika izdvojio bih polustoljetni odnos nekad komunističkog režima, a u posljednjih četvrt stoljeća Srpske pravoslavne crkve, srbijanske vlasti, pa i Republike Srbije kao države, prema danas blaženiku, a uskoro svecu Alojziju Stepincu.


Konkretno strategijsko sramoćenje, nazovimo ga tako, posljedica je desetljećima stvaranih i brižno njegovanih predrasuda i propagandnih laži o Stepincu koje su tijekom vremena prerasle u ono što poznati američki teoretičar ljubavi i mržnje Robert J. Sternberg naziva „plamtećom mržnjom“: snažnim neprijateljstvom koje se temelji na preziru, predrasudama, strahu, nemoći i/ili osjećaju povrijeđenosti.

Kad je u pitanju ljudski osjećaj ponosa i samopoštovanja i s njima povezno javno sramoćenje na tradicionalnim ili virtualnim stupovima srama, moglo bi se kazati da u suvremenim društvima, prožetim ćudorednim i etičkim relativizmom, slabi uloga SRAMA (od bližnjih, susjeda, župljana, javnosti) i STRAHA (od Boga i države, zakona) kao regulatora ljudskih osjećaja i ponašanja. Društva koja cijene samo materijalne vrijednosti, poznatost i slavu (pozitivnu i negativnu) postupno se pretvaraju u – društva bez srama, besramna društva.
Dakako, i u takvim društvima većina ljudi živi uz poštivanje istinskih ljudskih vrijednosti te joj javno sramoćenje posebno teško pada.

Razliku u odnosu na shvaćanje ćudoređa, sramote i javnog sramoćenja ilustrirati ću s dva primjera: jednog poznatog hrvatskog političara-tajkuna (Nadan Vidošević) i jedne književnice i pjesnikinje (Ivana Šojat)

Iako ga DORH u sudski prihvaćenoj optužnici tereti za krađu najmanje 39.000.000 kuna koju su pred sudom priznala četiri njegova lopovska ortaka (kako bi sami dobili manje kazne), Nadan Vidošević nedavno je ispred Županijskog suda u Zagrebu okupljenim novinarima kazao: „Ostatak svog života posvetit ću da Hrvatska postane onakva kakvom sam je sanjao 1989. kada sam ušao u politiku. To znači da bude zemlja morala i etike. To je moj temeljni cilj, a mislim da ću kroz ovaj proces to i uspjeti.”

Nasuprot njemu ranjiva pjesnička duša bivše ratnice i pjesnikinje (Ivane Šojat) teško podnosi to što je često predmet sramoćenja na društvenim mrežama, pa je na nedavnoj promociji svojih dviju knjiga u Klovićevim dvorima zavapila: „Nužno je stati na kraj trendu podizanja hajki koji je ušao u habitus, jer čini se kako mediji više ne mogu i ne znaju funkcionirati bez hajkačke politike. Nužno je obustaviti verbalna kamenovanja pod izlikom slabe argumentacije. Krajnje je vrijeme da postanemo konstruktivno društvo koje podupire i divi se istinskim vrijednostima, hvali dobro i uzvisuje mudroslovno.“

Mnoštvo je primjera javnog sramoćenja drugih i drukčijih u hrvatskom društvu, a kad je ismijavanje katolika i vjerskih osjećaja ljudi, spomenuti ću tek dva primjera:

Nakon što je proslavljana atletičarka i vjernica Blanka Vlašić odlučila jednu svoju medalju pokloniti kardinalu Josipu Boznaiću i Crkvi, nju, Crkvu i Boga pokušao je izvrći javnom ruglu Ante Tomić ovim riječima: „Što će Bogu olimpijska bronca u skoku u vis? Da je htio, mogao je valjda uzeti zlato.“

Ismijavanjem i ponižavanjem vjerskih osjećaja ljudi sustavno se bavi i „avangardni“ kazališni režiser Oliver Frljić koji je u komadu “Naše nasilje i vaše nasilje” na kazališnim daskama prikazao Isusa Krista kako siluje muslimanku.

Pitanje je, dakle, kako se spomenuta i druga javna sramoćenja mogu teorijski objasniti i postoji li neki „recept“ za odnos žrtava tih sramoćenja prema njihovim/našim verbalnim nasilnicima i mučiteljima?

Postoji mnoštvo knjiga, istraživanja i članaka na temu suvremenih svjetonazorskih, moralnih, političkih i kulturnih verbalnih ratova, a ja ću ovdje spomenuti tek dvije koje podupiru stajališta koja s vama dijelim.

Prva je knjiga „Moralna plemena: Emocije, razum i jaz između nas i njih“ koju je napisao Joshua Greene. Ključna je teza tog autora da su naši, ljudski mozgovi dizajnirani za život ljudske horde i za plemenski život! Onog časa kad se počnemo smatramo pripadnicima naše društvene i moralne skupine-plemena (mi), pripremamo se za borbu protiv svih drugih (oni) koji ne dijele naša vjerska i svjetovna uvjerenja, interese, političke pozicije. U suvremenim društvima crte interesnih i moralnih podjela i ratova postale su vjerske i svjetonazorske: pobačaj, globalno zatopljenje, homoseksualizam, socijalna politika, eutanazija, svetost, zločin, navijačka sklonost, spolni odgoj, brak itd.

Jonathan Haidt pisac je knjige „Pravednički um: Zašto politika i religija dijele dobre ljude“. Njegova je ključna teza ova: “Mi (ljudska bića) smo rezultat višerazinske selekcije koja nas je pretvorila u homo duplekse: istodobno smo i sebični i grupni.” Sebičnost povezana s grupnošću (pripadnosti nekoj skupini) stvara nam uvjerenje da smo upravo MI, moralni i domoljubni pravednici, najveće žrtve procesa javnog sramoćenja.

Razvoj interneta i njegovih bezbrojnih izražajnih formi omogućio je stalnu verbalnu borbu „moralnih plemena“ i „pravedničkih umova“.

Zato se i na hrvatskoj moralnoj-pravedničkoj bojišnici sukobljavaju i spore, s jedne strane tradicionalne nevladine udruge (Hrvatsko nacionalno etičko sudište, U ime obitelji, Grozd, Hrast, Vigilare, Benedikt, Centar za obnovu kulture, Braća hrvatskog zmaja, Matica Hrvatska, Narod, Kamenjar, braniteljske udruge itd.), a s druge strane one koje sebe smatraju naprednim i liberalnim (Documenta, GONG, Kulturnjaci 2016, BaBe, Kontra, H-Alter, Muf, Mladi antifašisti, Hrvatski centar PEN-a, Platformom 211, Centar za mirovne studije itd.)

Po logici stvari, spomenuta i druga moralna plemena mogla bi i trebala biti društveno i spoznajno bogatstvo, izvori svjetonazorske, političke, duhovne i duševne raznolikosti.

Međutim, u okviru njih ili SAMOSTALNO na „virtualnim stupovima srama“ glavnu riječ često vode hejteri (mrzitelji) i trolovi (podli mrzitelji).

Hejter je naprosto mrzitelj: njega ili nju na hejtanje-mržnju ne potiče ljubomora (želja da bude predmet vlastite mržnje), već potreba sa se pripadnika neprijateljske skupine ili „moralnog plemena“ javno osramoti, okleveće, ponizi, emocionalno rani.

Trol: Osoba koja ne podnosi uspjeh, znanje, sreću, slavu i javni utjecaj osobe koja ne pripada skupini koju ta osoba smatra: „nama”. Umjesto argumenata i kritike takva osoba u komentarima na društvenim mrežama, portalima, blogovima i forumima piše uvrede, ponižavajuće etikete i klevete. Najčešće anonimno!
Istraživanje psihologa Erina Buckelesa i kolega: trolovi su samoljubivi, egoisti, manipulatori, psihopati i sadisti.

Kako se odnositi prema vašim hejterima i trolovima?



Izbrišite ih, nemojte ih hraniti!


Savjet za predsjednicu KGK: ne obazirite se na vaše agresivne, zapjenjene, na mržnju osuđene, bolesne hejtere i trolove.

Ignorirajte ih! To će iznad granica podnošljivog bola povećati njihov JAL i tužnu ljudsku sudbinu: sudbinu opsesivnih trolova i hejtera.

http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj ... puhovskog/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Sun Feb 26, 2017 5:42 pm

Leftardi, progresivoidi, antifalibani - uvod u svijet militantnih sekularista

Stiera i Ilčića 'časte' patetičnim nazivom 'katolibani'. I to koordinirano, kao čopor vukova, preko svojih fake news medija
Datum objave: 26.02.2017 | 11:35 Autor: Vice Batarelo

Militantni sekularisti imaju 'sjajnu' povijest u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća. Skoro cijela druga polovica tog tragičnog stoljeća bila je u sjeni njihovih povijesnih 'dostignuća': pokušaj zatiranja Boga, 'uklanjanje' neistomišljenika te vladanje i kontrola nad masama kroz trajno i državom sankcionirano poticanje straha i nepovjerenja.


Današnji militantni sekularisti koji su u pravilu ljevičari su još prepoznati u urbanom rječniku kao „leftardi“, „progresivoidi“, „mentalni komunisti“ i „antifalibani“ (tj., „antifašisti“). Utopističko totalitarno društvo, njihova su „dobra stara vremena“, te tako imaju svoju referentnu povijesnu točku do 1990. god. No, svatko tko je i malo imao savjest ili osjećaj za realnost u to vrijeme, kao i sada, jako je dobro osjetio kako su njihove 'mesijanske' vizije izgledale u stvarnosti, kako su donosile društveni i moralni kaos i izvrnule sve važne temelje stabilnog društva. A ti temelji su vjera, obitelj, vrednote, moralnost, pristojnost, patriotizam…

I kao da nismo dovoljno patili od njihova društvenog eksperimentiranja, kao da nisu dovoljno unosili terora, ubijanja i straha, stvorila se jedna nova kohorta igrajući na kartu „žrtve“ zločestih konzervativaca i drugih običnih Hrvata koji vole Boga, obitelj i domovinu. I prema tim trima stupovima ova vokalna kulturno-marksistička manjina pokazuje najviše netrpeljivosti, ako ne i otvorenu mržnju.

Bog i napose Katolička crkva koja širi vjeru u Boga, prvi su na udaru, počevši od „klasičnih“ ateista do mladih antifalibana jer vjera u Boga znači i vjera u objektivnu i jednu istinu, moralni red, život s vrednotama i spoznaja da postoji nešto više od ovog života.

Militantni sekularisti nemaju srama ni pristojnosti. Oni zato i jesu „militantni“ jer ne gledaju „drugu“ stranu kao sugovornike s različitim pogledima, nego kao „neprijatelja“ vrijedan svakog prezira.


Ovo je za njih rat prevlasti nad kulturom, i u tom ratu ne uzimaju nikakve taoce. I zato se ne treba čuditi što svoje neistomišljenike napadaju ad hominem i uništavaju dobro ime sugovornika. Njima racionalni argumenti NISU VAŽNI. Njima je jedino važno da se njima priklonite.


Kada ih suočite s činjenicama ili im se jednostavno suprotstavite, onda počnu cmizdriti o „slobodi“ ili vas brutalno napadnu u javnosti, stavivši sve pod okrilje satire.

Ako niste s njima, onda ste protiv njih i dobit ćete svoj naziv: oni će vas frame-ati (staviti vas u pogrdni i lažni okvir) ili etiketirati. Najpoznatiji takvi nazivi su: „katolibani“; „klerofašisti“ (iz dobrih starih vremena!!!); „homofobi“; „seksisti“; „netolerantni“; „mrzitelji/ hejteri“; „konzervativna revolucija“; „obiteljaši“ i svakako neizostavna i omiljena etiketa – „iz srednjeg vijeka“.

Samo se sjetite s kojim patetičnim, ali okrutnim ismijavanjima „počašćuju“ primjerice Željku Markić, Ladislava Ilčića i sve više Davora Stiera. I to koordinirano, kao čopor vukova, preko svojih udruga, portala i hrvatskih fake news medija.

Puno čujemo o tome da je Hrvatska polarizirana zemlja. I tko je to stvorio? Odgovor: militantni sekularisti u politici i civilnom društvu. Za njih postoji samo njihova istina, za njih nema objektivne i jedne istina. Primjerice, oko tema uvođenja ultra-liberalne spolne indoktrinacije naše djece u školskom programu ili oko definicije braka, militantni sekularisti su naprosto pošizili jer se netko drznuo dirati njihove lijevo-liberalne dogme koje su probali nametnuti po tiho i ispod radara.

A što se tiče ljudskih prava, kao što vidimo ovih dana militantni sekularisti misle da jedino oni imaju nekakvo pravo govoriti i biti mjerodavni za ove teme.

Militantni sekularisti postavljaju se i uzdižu na nekakvu moralnu uzvisinu i s nje gledaju na ostale. Primjerice, kao komunisti nekada ili kao dio nekakve (ljevičarske) udruge, njima je potpuno normalno uzeti ili zahtijevati javni novac za njihove programe i projekte koji mnogo puta ničemu ne služe, osim njihovoj samopromociji ili promicanju nekakvih nakaradnih ili jednostavno glupih ideja i projekata, najčešće ponižavajući i ismijavajući kršćanski moral i vrednote ili samu domovinu (eklatantni primjeri su Index i Novosti). Oni ne shvaćaju da država nije tu za ekskluzivno promicanje njihovih ideja i da taj novac nije „javan“, već porezni novac velikog broja Hrvata koji u ogromnom postotku ne bi ni u ludilu dobrovoljno donirali novac za te njihove „projekte“ i smjernice. Militantne sekulariste važno je prepoznati i, koristeći sve demokratske načine, zaustaviti ili usporiti nametanje njihovih ideja većini.


http://direktno.hr/en/2014/direkt/77630 ... arista.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: GOVOR MRŽNJE?

Post by EdgarFranjul » Wed Mar 01, 2017 9:23 am

Ne bojim se šačice neonacista, više me plaši lijevi ekstremizam



27.02.2017.
PIŠE: Mario Nakić



Postrojavanje dvadesetak ekstremnih desničara i njihov marš centrom Zagreba u nekoj normalnoj zemlji ne bi bio nikakav incident. Umjesto da iz toga napravimo pozitivnu priču, a to je činjenica da se na ovakve neonacističke skupove odazove tek par desetaka ljudi u jednom milijunskom gradu, naši su mediji već poslovično to pretvorili u "opasnost od desnog ekstremizma koji se širi Hrvatskom".

Dakle, dvadesetak ljudi u milijunskom gradu...I ako bolje pogledamo, vidjet ćemo da je riječ o uglavnom ostarjelim likovima koji nikome ne predstavljaju nekakvu prijetnju. Obučeni u crno i s plemenskim rekvizitima izgledaju smiješno pa zbilja jesu zaslužili popuniti novinske stupce, no može li se to nazvati nekakvom prijetnjom državi ili bilo kome? Nipošto! To je zapravo dokaz potopa ekstremne desnice u Hrvatskoj i jedne ideologije koja je konačno sahranjena. Ovaj je tužni marš bio zapravo pogreb i tako ga trebamo tretirati. Za veliku većinu građana Hrvatske, to je razlog za slavlje, a ne zabrinutost.


Međutim, ono što je mene ozbiljno zabrinulo, to je reakcija naše politike, države, oporbe, novinara...Previše puta slušam "Zašto im je policija uopće dozvolila da to rade?" i pozive da "državne institucije to sankcioniraju". Vođa A-HSP-a i organizator skupa Dražen Keleminec ponovno je završio u policiji i vjerojatno će biti kažnjen zbog narušavanja javnog reda i mira. To mu je zapravo jedini način da dođe u medije i dospije u naslove portala koji mu čine ogromnu uslugu. A ja se pitam: radi čega je priveden? Ne postoji zakon koji definira ustaški pozdrav kao poziv na mržnju.

Sama ta ideja kažnjavanja "govora mržnje" je prilično diskutabilna jer dvije različite osobe drukčije percipiraju taj pojam. Za nekoga je govor mržnje sve s čime se ne slaže. Takvi zakoni su jako opasni jer prepuštaju policijskim i pravosudnim djelatnicima da prema vlastitom sudu i subjektivnom osjećaju odlučuju o nečijem kažnjavanju.

Ako ćemo pričati o govoru mržnje, pitam se nije li puno gori govor mržnje bio kad je nedavno 24sata objavio video intervju s transrodnom osobom iz Zagreba, nakon čega je bilo na desetke javnih komentara gledatelja koji su pozivali na njeno ubojstvo, premlaćivanje itd. I to sve potpuno otvoreno, ljudi pozivaju na nečije ubojstvo uz svoju profilnu fotografiju i ime i prezime! Kad to napravi stotinjak ljudi, to je već ozbiljno. Po mome mišljenju, to bi bio govor mržnje puno prije Kleminčevog isticanja zastave ili pozdrava.

Ili, na primjer, kad mediji u naslov stave riječ "katolibani" aludirajući na katolike...Je li to govor mržnje? Ili kad netko objavi vijest o Željki Markić (bilo kakvu) pa se automatski u roku par minuta nađe najmanje stotinu komentara u kojima je čitatelji napadaju ad hominem i vrlo često vrijeđanjem njenog fizičkog izgleda. A sve samo zato što ne dijeli njihov svjetonazor! Nije li to govor mržnje?

Sve navedeno je po mom skromnom mišljenju daleko opasnije od nekolicine starih frajera koji pokušavaju privući malo medijske pozornosti. Na kraju krajeva, njihovo mahanje zastavama je politički stav. To je loš stav, to je stav koji je doživio poraz toliko puta u povijesti da ne trebamo o njegovim "kvalitetama" niti raspravljati. No, to je i dalje politički stav.

Svatko tko zagovara zabranu i kažnjavanje bilo kojeg političkog stava, svatko tko svoje neistomišljenike optužuje za govor mržnje samo zbog njihovog političkog stava - taj je zapravo borac protiv slobode govora i općenito protiv osobnih sloboda. Taj se ne može, dakle, nazvati liberalom ni pod "razno", pa čak ni "lijevim liberalom". Taj je zapravo ljubitelj totalitarizma, ne onog nacističkog, ali iz moga kuta svaki je totalitarni režim isto sranje.

Zato me ne brinu ovi desničarski ekstremisti, njih je sve manje. Brine me ekstremna ljevica kojoj ovakvi "marševi desničara" strahovito odgovaraju. Ekstremna ljevica na svoje skupove može okupiti daleko više ljudi, ekstremna ljevica nam sjedi i u Saboru. Lijevi ekstremizam je u porastu, a on nam, baš poput ekstremne desnice, također najavljuje zabrane, kažnjavanja, otimačinu. Jedina je razlika u tome što bi ekstremni desničari činili štetu onima koji su etnički drukčiji od njih, a ekstremni ljevičari bi činili štetu onima s drukčijim mišljenjem.

http://www.liberal.hr/clanak.php?id=339
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

Post Reply