Hrvatska - unutarnja agresija

Neobavezna rasprava bez svađa.
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Sat Aug 13, 2016 6:58 pm

Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Ljudska prava u Hrvatskoj prestaju tamo gdje počinju osjećaji ‘antifašista’
Autor: Marcel Holjevac
Subota, 13. Kolovoz 2016. u 15:08

Između srpskih fašista i hrvatskih antifašista razlike zapravo i nema. Protiv proslave Oluje se već godinama bune srpski fašisti, notorni četnici i Šešeljevi i Miloševićevi ljudi poput Vučića, Vulina, i sličnih, a ove godine su im se pridružili i hrvatski antifašisti.

Prosvjed protiv čega točno?

U Zagrebu su antifašisti pokušali organizirati prosvjed protiv proslave godišnjice Oluje, što je otprilike jednako kao kad bi netko na Zapadu pokušao organizirati prosvjed protiv proslave Dana pobjede koji se slavi 9. svibnja. To je dan kad je nacistička Njemačka potpisala kapitulaciju, i smatra se danom oslobođenja Europe, kad je narodima (manje-više, bar onima koji nisu završili s krive strane onog što se službeno zvalo “antifašistički obrambeni zid”, a neslužbeno “Berlinski zid”) vraćen nacionalni suverenitet koji im je Hitler pokušao oduzeti okupacijom. I kad bi taj prosvjed organizirali ljudi povezani s Trećim reichom, odnosno oni koji gaje simpatije za njega, i to dobrim dijelom Nijemci. Kao što naši antifašisti, među kojima ima i dosta Srba, ne skrivaju svoje simpatije za Miloševićev projekt “ujedinjene Jugoslavije”. Kojeg je pokušao ostvariti istim metodama kao i Hitler svoj projekt. Takve ljude se nekoć jednostavno zvalo “izdajicama”, što je danas arhaičan termin, no boljeg nema. Naravno, nisu svi među njima izdajice, jer su prosvjed organizirali, među ostalima, “Žene u crnom” iz Beograda i Srpski demokratski forum iz Zagreba: oni se ipak bore za svoju stvar, za razliku od većine Hrvata. Dok su “Žene u crnom” u osnovi antiratna organizacija kojoj petljanje u stvari druge države ne treba, i neukusno je, SDF je pak organizacija koju financira ista država za koju bi radije da ne postoji.

To prilično jasno pokazuje da između srpskih fašista i hrvatskih antifašista razlike zapravo i nema. Protiv proslave Oluje se već godinama bune notorni četnici i Šešeljevi i Miloševićevi ljudi poput Vučića, Vulina, i sličnih. “Nikada više nikakvu Oluju dozvoliti nećemo, nikada je neće biti protiv srpskog roda”, rekao je na skupu “Krajišnika” povodom godišnjice Oluje Vučić. “Proterani ste, izbačeni sa svoje zemlje jer je neko pomislio da će biti veći i da će mu biti bolje ako nema Srba, rekao je Vučić”, ma baš kao da citira domaće antifašiste. Usto je dodao, “njihov će krst zato biti zakrivljen i kukast, naš nikad”, objasnivši tako svima tko su fašisti (Hrvati), a tko antifašisti (Srbi).

Naravno, da su u Njemačkoj nakon pada Hitlera na vlasti ostali nacisti poput Göringa i Himmlera, Adolfovi pomoćnici, kao što su u Srbiji na vlasti ordinarni četnici koji sebe zovu antifašistima, i oni bi se vjerojatno bunili protiv proslave Dana pobjede u Engleskoj i Francuskoj. To samo pokazuje da rat nije završen, i da će se ostaci Domovinskog rata vući dok god se Srbija ne denacificira, a Hrvatska ne zabrani svaki povijesni revizionizam kad je u pitanju Domovinski rat, kao što na Zapadu nije dozvoljeno propitivati Drugi svjetski rat kao takav.

To ujedno pokazuje i promašenost prihvaćanja paradigme “antifašizma”, jer antifašisti su oni koji nikad nisu progutali gorku pilulu hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, a “klerofašisti” oni koji je slave. Antifašisti međutim imaju svoju logiku, koja kaže da ljudska prava prestaju tamo gdje počinju njihovi osjećaji, i da sve što njih osobno vrijeđa ili im smeta treba biti zabranjeno. Na upit novinara jednog portala zašto bi bilo kome, pa i Hrvatima, trebalo biti zabranjeno slaviti ratnu pobjedu, Nela Pamuković, aktivistica iz Centra za žene žrtve rata, kaže “zato jer mi smatramo da tako treba”. Ukratko, borci za ljudska prava smatraju da pravo na javno okupljanje zajamčeno Ustavom treba biti ograničeno time slažu li se oni s razlogom okupljanja. Proslava Oluje je nacionalni praznik, Ustavom propisan, pa bi trebalo vidjeti i je li pokušaj sprječavanja slavljenja nacionalnih praznika uopće legalan čin, ili jednostavno nezakonito podrivanje ustavnog poretka. Naravno, njihovo je pravo misliti da je Oluja bila zločin. Neki misle i da je bombardiranje Berlina bio zločin, samo oni se bar ne deklariraju lažno kao antifašisti, već kao nacisti.

Jugomediji su, jasno, zgroženi “napadima na prosvjednike”, isti oni koji su podržavali policijske napade na prosvjednike koji su tražili smjenu Glavaševića i Matića. Jesu li se oni ikad zapitali kako bi prošli prosvjedi Nijemaca i njihovih simpatizera u centru Londona protiv proslave Hitlerovog pada? Ili prosvjednici koji bi prosvjedovali protiv proslave dana oslobođenja ili dana neovisnosti u bilo kojoj državi planeta? Vjerojatno bi ih skidali s bandera! Jer, svaki normalan narod drži do svoje neovisnosti i do svoje slobode. Unatoč tome “prosvjednici” su se žalili da su “trojica ozlijeđena”, od čega je jedan pogođen jajetom, valjda nojevim, jer ne znam kakvo bi drugo moglo izazvati ozljede, iako policija tvrdi da ozljeda nije bilo.

Usto, Europski sud za ljudska prava jasno navodi da vlade smiju zabraniti ili ograničiti prosvjed jedino ako je organiziran s namjerom izazivanja nasilja (što ne uključuje nasilje koje se može dogoditi kao posljedica samog prosvjeda, već samo prosvjede gdje je izazivanje nasilja bio i cilj organizatora), i onih koji su usmjereni protiv teritorijalnog integriteta zemlje. Kako je potonje ovdje očit slučaj, jasno da je prosvjed trebao biti zabranjen, jer je protivljenje Oluji u osnovi i protivljenje neovisnosti države i njenoj teritorijalnoj cjelovitosti.

Klerofašizam u Kninu

Policija je bila brza, uručila je Marku Perkoviću Thompsonu prijavu zbog uzvika “Za dom”; kojim još od 1991. započinje svoju pjesmu “Bojna Čavoglave”. To je napredak u odnosu na prijašnje godine, kad nisu znali kako bi ga se riješili pa su mu čak i slali prijave za vožnju motora bez kacige – u svečanom mimohodu, kad se motori inače voze bez kacige!

A zapaženi su i ustaški pozdravi, te paljenje srpske zastave. Ukratko, jedna baš onako “klerofašistička” proslava, koja demantira spinove kako su “i borci u Domovinskom ratu bili antifašisti”, a neki među “antifašiste” čak trpaju i Tuđmana! Zapravo, mediji ni ne skrivaju kako im se sve skupa gadi.

Što nas dovodi do pitanja, ako su sloboda i demokracija, neovisnost, suverenitet, sve ono za što su se naši dečki u ratu borili, općeprihvaćene ljudske vrijednosti, a diktatura, otimačina tuđeg teritorija, okupacija, genocid i stvaranje etnički čistog prostora, dakle sve ono za što se protivnička strana u ratu borila, nešto nemoralno i loše, kako to onda da su oni “antifašisti” a mi “klerofašisti”? Potonje nije sporno, jer se i u Domovinskom ratu koristio “ustaški” pozdrav, danas inkriminiran (iako bi bilo bolje da nije), ako su se nosile krunice i šahovnice, ako nitko od naših nije imao nikakve antifašističke simbole poput petokrake kojom se protivnička strana često dičila. A to da su “klerofašisti” bili u pravu je potvrdila i Predsjednica, koja je rekla kako je Oluja bila politički opravdana, etički čista i vojnički briljantno izvedena oslobodilačka operacija na hrvatskom državnom teritoriju. “Bila je to časna pobjeda za pravedan cilj”, rekla je.

Iz ovog logički možemo izvući samo dva zaključka. Ili je oslobađati svoju zemlju nešto loše, jer to rade “fašisti”, ili su imbecilne floskule o tome tko je antifašist a tko fašist obična ideološka magla kojom se tek pokušava prikriti stvarno stanje stvari, negativce preko njihovog “antifašizma” pretvoriti u pozitivce i obratno. Jer, fašizam fašizmom ne čine pozdravi niti simboli, nego postupci.

Da zabranimo i Alku?

Možda bi trebalo zabraniti i Sinjsku alku, ako Erdogan po uzoru na Vučića pošalje kakvu notu da mu se ne dopada činjenica da Hrvati slave pobjedu nad Turcima preko nje? Ako su antifašisti pronašli dvadesetak ljudi da prosvjeduju, muslimani bi zacijelo našli barem 200 islamista koji bi prosvjedovali! Alka ne smeta toliko “antifašistima” koliko proslava u Kninu, ali i u njoj vide hrvatski nacionalizam, a kako su odgajani na paradigmi da je on nešto loše, a jugoslavenski i srpski nacionalizam nešto dobro i pozitivno, i Alku bi najradije ukinuli. Što se da zaključiti iz nekih novinskih napisa. Naravno, dok je Tito bio pokrovitelj, bilo je drukčije, samo tada se slavila manje-više kao pobjeda nad ustašama, ne tamo nekim Turcima.

A Alka je i lakmus stanja na političkoj sceni, dnevnopolitički event, pa se iz prvih redova vidi tko će uzjahati, a tko sjahati. To je i prilika za „slikanje“ pred kamerama. Petrov je prošetao suprugu, a Plenković kišobran. No najveći pljesak pobrao je, iako nikom baš nije jasno zašto, Bandić. Iako je i Hasanbegović bio tamo, a obično je on taj koji pokupi najviše aplauza. Predsjednicu su pak novinari napali onim što ih najviše zanima, što misli o povicima “Za dom spremni” par dana ranije u Kninu. Ona je rekla da je to posao za pravosudna tijela, zapravo diplomatski izbjegavši izravno odgovoriti.

Milanović pere ruke od udbaša

Milanović je još jednom pokazao da, ako već nema kapaciteta za vođenje države, ima odličan politički instinkt. Nakon presude udbašima u Münchenu, kojom su obojica udbaša koje je svim silama pokušao zaštiti osuđeni na doživotnu robiju, nije se dao u isprike već je jednostavno prebacio lopticu na Plenkovićev teren, hladno slagavši kako su ti ljudi osnivali HDZ. “Ti ljudi dobili su najblažu moguću kaznu koju su mogli dobiti”, rekao je Milanović, koji je tako reći do jučer i Ustav htio mijenjati kako ih se ne bi izručilo, i dodao da su to bili ljudi koji su osnivali HDZ i nabavljali putovnicu prvom predsjedniku HDZ-a Franji Tuđmanu. “Uživali su njegovo povjerenje, kao i povjerenje Gojka Šuška, Karamarka i svih HDZ-ovaca. Šokiran sam što su ljudi, koji su bili osnivači i najbliži suradnici HDZ-a, prokazani i dokazani kao udbaški egzekutori “.

Naravno, ne samo da Perković nije bio među osnivačima HDZ-a, nego nije nikad bio niti član HDZ-a. A o Tuđmanovoj putovnici se odlučivalo na drugim razinama, i o njegovom povratku u Hrvatsku, iako nije sporno da je pakt s Udbom postojao, ali pakt kojeg se Tuđman uvijek pokušavao riješiti (a i UDBA njega, preko pokušaja puča Manolić-Mesić, podržanog od Pukanićevog Nacionala).


Kako god, za Perkovića se znalo da je dvostruki agent koji radi za srpsku stranu (“Labrador”), a Tuđman ga se riješio prvom mogućom prilikom. No činjenica je da je Milanović reagirao na tipično svoj, drzak i bezobrazan način, bezočno lažući i podmećući. Plenković ga je demantirao, ali je to ostalo blijedo i bez nekog učinka. No zastrašujuće je da ta presuda neće imati nikakvih konzekvenci u Hrvatskoj za one koji su sve uradili da udbaši ne odu u Njemačku, za sve one koji su ih branili kao zjenicu oka svoga. U svakoj normalnoj državi, čovjek koji je donio “Lex Perković” bi time završio svoju političku karijeru. Zauvijek. Kao što bi i partija koja je pravni slijednik KPJ u normalnoj državi bila zabranjena, a njena imovina nacionalizirana.

Putovanja Bože Petrova

Otkriveno je da je Božo Petrov, čovjek koji je takoreći prisvojio sebi monopol na političko poštenje u Hrvatskoj, potrošio popriličan državni novac – gotovo sto tisuća kuna – na putovanja vikendom u Metković i nazad u svom kratkom mandatu kao potpredsjednik Vlade. Iako je na raspolaganju imao i stan u Zagrebu, za koji Vlada također plaća najam.
Njegova obitelj nije se preselila s njim u Zagreb jer su joj, kaže, liječnici preporučili da djeca ostanu u Metkoviću gdje poznaju okolinu. Preseljenje u Zagreb im je moglo uzrokovati, kaže Petrov, dodatne traume. Pa je zato, da se djeca ne bi “traumatizirala” selidbom u drugi grad, što je nešto što u normalnijim državama ljudi rade svakih nekoliko godina, kad nađu bolji posao – naročito u SAD-u – Petrov sjeo na državni proračun. Istina, sve je po zakonu, ali zanimljivo je da se tako ponaša čovjek koji inače svima predbacuje rastrošnost.


Petrov tvrdi da nije on kriv što je “štićena osoba” i ima pravo na policijsku pratnju. Činjenica je međutim da on nije štićena osoba prve kategorije, nego druge, i da se štićena osoba te kategorije može odreći zaštite. Ali Božo prodaje demagogiju o smanjenju plaća saborskih zastupnika, koje su ionako takve da se tog posla primaju uglavnom oni koji misle krasti, dok istovremeno nemilice troši državni novac na vlastite sitne privilegije. Naime, najveći dio troškova se odnosi na noćenja i dnevnice tjelohranitelja. Možda je Petrov trebao konzultirati kojeg drugog stručnjaka. Koji bi mu preporučio da je zapravo najbolje da ostane s djecom, i da niti ne ide u Zagreb. Da ostane gradonačelnik malog mjesta na Neretvi, i da se ne petlja u visoku politiku. Time bi svakako učinio veliku uslugu ne samo svojoj obitelji, nego i Hrvatskoj.

Slučaj spomenika Miru Barešiću

Svaki put kad netko vandalizira kakav spomenik kakvom “antifašistu” – najčešće zapravo boljševiku – ili spomenik pokojnom diktatoru pokojne i neprijateljske države, digne se velika graja u javnosti kako je to nedopustivo. Iako ti ljudi baš nikad i baš ničim Hrvatsku nisu zadužili, ako ne računamo zaduženje u milijardama dolara koje je ostavio Tito nakon svoje smrti, a koje su osamdesetih vraćale uglavnom Hrvatska i Slovenija.

Ali kad je netko polio crvenom bojom ruke na spomeniku Mira Barešića, cijela antifa-ekipa koja se digla na stražnje noge kad je Predsjednica izbacila s Pantovčaka bistu kojoj tamo nipošto nije bilo mjesto je to popratila s odobravanjem. A odobravaju i mediji. Za njih je Barešić “terorist”, ubojica, ološ, i govno od čovjeka. Naravno, i ustaša.

Zašto? Jer je ubio veleposlanika SFRJ u Švedskoj, Rolovića, pri neuspjelom pokušaju otmice. Činjenica je, međutim, da je Rolović bio masovni ubojica, zapovjednik konc-logora na Golom otoku na kojem je i Barešić robijao. Usto i general-major OZN-e (kolokvijalno, Udbe). U svakoj državi spomenici se dižu onima koji su se borili za neovisnost i slobodu te države, a među njima je svakako i Miro Barešić, koji se vratio u Hrvatsku da bi sudjelovao u Domovinskom ratu, i stradao u prvoj diverzantskoj akciji zbog izdaje. Netko, lako moguće upravo Perković koji je organizirao akciju, je naime srpskoj strani dojavio sve o njoj, i Barešić je pao u zasjedu.

U svakom slučaju, nakaradno je kad krv na rukama Mira Barešića vide oni koji ne vide krv na rukama svojih idola, često ordinarnih ubojica, poput Che Guevare kojeg nerijetko nose na majicama. A dotični ne samo da se istaknuo ubijanjem seljaka na Kubi, već je bio i zapovjednik sustava Castrovih konc-logora prije negoli je bio prisiljen pobjeći s Kube, što ga je učinilo međunarodnom ikonom ljevičara. A kamoli da bi vidjeli krv na rukama svog Tita, kojem tepaju da je bio “antifašist”. Jest, a usto i masovni ubojica i diktator.

Četnici s Kariba

Još jedan događaj koji je izazvao snebivanje u medijima je to što je policija opalila globu za isticanje četničkih simbola stanovitom “švicarskom državljaninu” čije se ime niti nacionalnost ne navode, iako se mogu pretpostaviti. Dotični je ljetovao na Viru, a na dan kad Hrvatska slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, na njegovoj kući se vihorila crna zastava s mrtvačkom glavom.

Mediji su zgranuti netolerancijom mještana, jer se “Švicarac” žali da mu govore da je četnik i prijete. On naime tvrdi da to uopće nije četnička zastava, kao što tvrdi policija koja kaže da je to ista onakva pod kakvom se klalo Hrvate u Vukovaru, nego zastava – pirata s Kariba. Samo što se pirati na njoj nigdje ne spominju. Kaže čovjek, sin je veliki ljubitelj tog filma (od kojeg je prošlo jako, jako puno godina) pa ju je izvjesio da dečka razveseli. I to baš na dan kad Hrvatska slavi Oluju!

Ako bismo prihvatili to objašnjenje, onda svakako moramo prihvatiti i da pozdrav “Za dom” zapravo nema ništa s ustašama, već su ljudi koji ga koriste zapravo isključivo ljubitelji opere “Nikola Šubić Zrinski”. Uostalom, taj pozdrav se koristio i u Domovinskom ratu, prilično ekstenzivno, pa se ne može ekskluzivno povezivati s ustaštvom, ako bismo već htjeli tumačiti crnu zastavu s mrtvačkom glavom na način da može značiti ovo, a i ono. A čak i ako bi to imbecilno objašnjenje i bilo istinito, to bi samo značilo da je “Švicarac” koji vješa zastavu koja je ista poput četničke na dan kad Hrvati slave Oluju, i to sred Hrvatske, jednostavno žešći kreten. I kao takav zaslužuje uvrede i globu. Naime, memorabilije povezane s tim filmom koje su se svojevremeno mogle kupiti po štandovima ipak izgledaju malo drukčije od onih crnih četničkih. I na njima piše “Pirates of the Caribbean”. Da ne bi bilo zabune.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/l ... sta-946381
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Fri Sep 02, 2016 5:27 pm

Svi treći putevi, od Saveza za Hrvatsku pa sve do MOST-a proizvod podzemlja


Hrvatska te izazove mora dočekati kao snažna zajednica, spremna, na nogama, preuzeti povijesnu ulogu koju je oduvijek imala, a to se može jedino zajedništvom unutar vodeće političke strukture, nadilazeći sve frakcijske i klijentelističke interese

Datum objave: 02.09.2016 | 16:10 Autor: Kazimir Mikašek - Kazo

Onaj tko dugoročno, strateški promišlja demokršćansku politiku u Hrvatskoj, vrlo brzo će shvatiti da ovu predizbornu kampanju ne možemo izdvojiti iz cjeline i praviti se da smo odjednom iz ničega, skočili u neko novo, pristojno, uljuđeno komuniciranje, kao jedini mogući put prema nemogućoj pobjedi nad mnogostruko jačim protivnikom.

Pravilno ocijeniti odnos snaga na političkom tržištu trebao bi biti osnovni preduvjet za bilo kakvo promišljanje o mogućoj pobjedi u nemogućim uvjetima i na temelju toga odrediti političke taktike.

Posrnuće Sanaderovog HDZ-a i pad stranke na povijesni minimum , bitno je odredio politike ljevice i desnice u Hrvatskoj, bitno je odredio politički diskurs i nametnuo pravila političke igre koja su u potpunoj suprotnosti s onim što danas gledamo u ovoj ne gledljivoj kampanji. Posljednjih 15 godina politički život u Hrvatskoj obilježili su, opravdano ili ne, ideološki i svjetonazorski sukobi koji su danas gotovo zabranjeni.

Slavodobitna pozicija Milanovića, kome je vlast 2011. pala u krilo dosegnuvši svoj povijesni maksimum , ako izuzmemo apsolutnu diktatorsku vladavinu SKH čiji su SDP-ovci slijednici, omogućila mu je u prve dvije godine vladavine luksuz baviti se kadroviranjem na svim razinama, smjenjivanjem svih potencijalnih svjetonazorskih neprijatelja i ustoličenjem onih koji su oličenje apologizma „regiona" ili neke nove konfederalne Jugoslavije. Ohrabren posrnućem HDZ-a, a nezadovoljan što Tuđmanova stranka, zahvaljujući sucu Meronu i oslobađajućim presudama generalima nije do kraja devastirana, Milanović je još žešće udario na sve nosive stupove hrvatskog suverenizma. Prva na redu bila je Crkva, jer ona je uvijek prva na meti komunističkih monstruma, a nakon toga na redu su bili branitelji, Domovinski rat, Tuđman, kultura, šport, pismo i sve one točke gdje je demokršćanstvo imalo svoje prirodno, svjetonazorsko uporište.

Jesmo li zaboravili udarni Milanovićev „kundak", Željka Jovanovića?

Planskim gaženjem svih državotvornih institucija komunisti su željeli ojačati sve svoje pozicije i osigurati dugoročno vladavinu od barem tri uzastopna mandata, što bi praktički značilo vječni zaborav svih povijesnih opačina koje bi ih mogle teško kompromitirati, ako bi izašle na svjetlo dana.


Ekonomija i gospodarstvo zanemareni su, što namjerno što neznanjem i bavili su se jedino samim sobom po Titovoj formuli „u se, na se i poda se".

Naravno, opijeni mržnjom, vlastohlepljem i častohlepljem, zaboravili su da hrvatski narod ima onaj praiskonski urođeni instinkt za pravdu, poštenje, istinu, za preživljavanje obitelji i nacije u najtežim okolnostima i u tom zaboravu počeli su činiti pogreške.

Monstruoznim napadom na dr. Željku Markić, na instituciju braka, na demokratski institut referenduma, zapravo su probudili hrvatski narod i po prvi puta od osamostaljenja Hrvatske stvorena je široka političko-svjetonazorska fronta protiv mentalnih komunista, a u toj fronti HDZ je pod vodstvom Tomislava Karamarka, kao najveća državotvorna stranka, imala važnu, a po brojnosti članstva i presudnu ulogu.

Taj trenutak, taj referendum o braku, zapravo je označio početak i na neki način nastavak ove kampanje koja se vodi i danas. I danas nam je isti politički suparnika, isti onaj suparnik koji je okrenuo leđa Deklaraciji o neovisnosti Hrvatske, a maske su do kraja pale donošenjem zakona „Lex Perković".

Tomislav Karamarko je u nepune četiri godine, potpuno devastirani Sanaderov HDZ digao iz pepela i nakon niza „malih" pobjeda u nemogućim medijskim uvjetima, protiv mnogostruko jačeg i bogatijeg protivnika, protiv protivnika koji je gospodario svim medijskim i ekonomskim resursima Hrvatske, uspio ugrabiti obadva hrvatska brda! Pantovčak i Banske dvore, hrvatske svetinje koje su obeščastili sinovi Tita!

Možemo li uopće zamisliti gdje bi danas bila Hrvatska da na svetim hrvatskim brdima i nadalje stoluju Josipović i Milanović, da na Pantovčaku i nadalje stoluje Tito?

Onaj tko ne shvaća svu dramatiku te dugogodišnje suverenističke kampanje, tko ne shvaća dramatiku Vukovara, „kolona sjećanja", Knina, Sinja, šatora na Trgu Nevenke Topalušić, kolona hodočasnika na križnim putevima Bleiburga, onaj koji okreće leđa i zatvara oči pred jasnim zahtjevom za lustracijom, onaj tko ignorira sve presude za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, koje je utemeljeno obrazložilo „HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE", „srlja kao guska u maglu".

Svi „treći putevi", od „Saveza za Hrvatsku" pa sve do MOST-a, klasičan su proizvod udbaškog podzemlja, antihrvatski politički projekti u koje su utučeni milijuni kuna opljačkanog novca hrvatskih ljudi samo s jednim ciljem. Srušiti HDZ i sve simbole suverene nacije koje su popudbina predsjednika Tuđmana. Iste medijske matrice upotrijebljene su za rušenje Tuđmana, Sanadera, Karamarka, Hasanbegovića.......

Opsesivna politička platforma MOSTA koja se temelji na ideji rušenja političkog bipolarizma u Hrvatskoj došla je ponovo do punog sjaja potpunim medijskim oživljavanjem sintagme HDZ=SDP. Ta formula protiv koje smo se borili pune četiri godine i bjelodano dokazali da znak jednakosti između te dvije političke stranke jednostavno ne stoji, da su svjetonazorske razlike dublje od ponora, da su pogledi na naciju, nacionalno, suverenističko, pogledi na nacionalne interese i vanjsku politiku različiti kao nebo i zemlja, ponovo je zauzela kompletan medijski prostor.

Kome to izjednačavanje šteti, a kome koristi? Naravno, šteti isključivo HDZ-u, razbija HDZ-ovo biračko tijelo, stvara animozitet i sumnju kod suzdržanih demokršćana, a iz recentnih događaja vidimo da je MOST u svojoj patologiji odabrao upravo HDZ kao slabiju, prvu metu koju treba srušiti.
Kako to da prvo nisu odabrali Milanovića zbog štetočinskog vladanja ili zbog „Lex Perković" što MOST uopće ne spominje!? Petrova svjetonazorska pitanja uopće ne zanimaju! Kad bi se izjasnio onda ne bi mogao manipulirati s „obadvije" strane, kako on to filozofski zna reći. Kada bi se izjasnio ne bi mogao računati ili s orjunaškim glasovima u Dalmaciji, ili sa demokršćanskim glasovima HDZ-a.


Željka Markić, danas je izjavila da ne podržava MOST i Petrova, upravo zbog toga, jer se nije izjasnio o svjetonazorskim vrijednostima na kojima počiva svaka ideologija i politika!

Ucjenjivačkom taktikom, MOST se infiltrirao u redove HDZ-ove Vlade, ostavili su Milanovićeve kadrove gotovo nedirnutima, uzeli gotovo 80% političke moći u Hrvatskoj, latentno i smišljeno slabili su HDZ i Karamarka koji je morao odustati od premijerskog mjesta kako bi se izbjegli novi izbori i onda su ga uz pomoć udbaškog podzemlja, nepostojećom aferom „konzultantica" srušili, rušeći kompletnu Vladu. Orešković je u cijeloj priči bio samo izmanipulirani, nijemi hlebinski promatrač!

Onog trenutka kada je Orešković od obavještajnog aparata dobio „savjet" da zatraži ostavku Karamarka, ali i Petrova, Vlada je bila srušena, a sve ostalo je bila tehnika u režiji Bože Petrova.

MOST-ova manipulacija premijerom Oreškovićem, koketiranje, vodanje Oreškovića po bespućima Neretve i drugih krajobraza čemu smo svjedočili, prestala je na zadnjoj sjednici Vlade kada je glasom Oreškovića produžen mandat Siniši Kovačiću na položaju v.d. ravnatelja HRT-a, čime se Orešković izravno usprotivio Boži Petrovu i na neki način priznao svoje duboko nerazumijevanje politika u Hrvatskoj!


Danas, nakon svih napada na Karamarka, nakon svih spinova, ministar Vlaho Orepić, ideološki nasljednik Ranka Ostojića bahato priznaje:
„Srušili smo Vladu i slomili kralježnicu političkim kastama"!


Ima li boljeg dokaza o tome tko je pomno isplanirao i srušio ovu Karamarkovu i HDZ-ovu Vladu? Kome je Orepić uz pomoć obavještajnog sustava slomio kralježnicu? Naravno, Karamarku i HDZ-u, a Milanović je ostao netaknut!

I danas MOST nastavlja preko Karamarka rušiti HDZ ne bili „ušićarili" koji demokršćanski glas i pri tome se i nadalje koriste bezočnim lažima i konstrukcijama o aferi bez afere, o aferi o kojoj ni Dalija Orešković uz sav trud nije mogla reći ništa konkretno! Nema sukoba interesa! Verbalni delikt! Naravno, nije cilj samo Karamarko kojega nema, cilj su svi Karamarkovi ljudi počevši od ministra Hasanbegovića! Cilj je HDZ, a taj cilj je MOST bezbroj puta jasno komunicirao!

Tomislav Karamarko, nikada nije imao političke izvršne ovlasti na bilo kakav način utjecati na odnose INE i MOL-a i to je jedina istina! On nije nikada bio ni Mika Špiljak, ni Račan, ni Mesić, ni Sanader, ni Kosor, ni Milanović! O INI je uvijek odlučivao sami vrh Udbe, jer im je INA uvijek bila „kasica prasica", a taj kontinuitet, bezuvjetno, žele nastaviti i nadalje!

Gotovo petogodišnja izborna kampanja koju je predvodio Tomislav Karamarko, pod teškom artiljerijom neoliberalnih medija, kao bumerang se vratila na lijevu stranu i stvorila je jaku protestnu demokršćansku platformu protiv mentalno komunističkih štetočina. Taj hrvatski hod po mukama, korak po korak, iz pobjede u pobjedu kroz cijelu povijest, a osobito kroz Domovinski osloboditeljski rat, ta erupcija probuđene slobodarske demokršćanske misli, otvaranje zabranjenih tema, traganje za istinama, rušenje mitova koji su zatirali slobodoumnu hrvatsku misao, na plećima je i savjesti legitimnog nasljednika Tomislava Karamarka, Andreja Plenkovića!

Jedino sinergijom svjetonazorske i ekonomske politike u kojoj podjednaku važnost imaju rast BDP-a i otvaranje komunističkih arhiva, sa dubokom spoznajom da bez jednog i drugog ne može doći do duhovne i gospodarske obnove Domovine, Hrvatska može postati snažna država u globalno prijetećim izazovnim vremenima koji su pred nama.

Gospodin Andrej Plenković mora svakom pojedincu priznati i najmanji doprinos u hodu prema konačnoj hrvatskoj pobjedi, dati mu šansu nastaviti raditi za Hrvatsku, jer to je jedini način stvoriti zajedništvo koje već sutra može biti presudno za hrvatsku opstojnost. Oni koji su se izložili, koji su izložili svoje obitelji monstruoznim medijskim zločinima, najbolji su hrvatski sinovi!

Zaslužili su posebnu pažnju, izlažući sebe, izložili su se za Hrvatsku pogađajući u bit problema! Sinergija tih politika, projekcija zajedništva, ta poruka prema demokršćanskom biračkom tijelu jedini je put prema uvjerljivijoj pobjedi na ovim izborima koja bi garantirala komforniju situaciju pri sastavljanju saborske većine i Hrvatske vlade, izbjegavajući svaki oblik ucjene onih koji su na nove ucjene već spremni.

Hrvatska je na povijesnom raskrižju i moglo bi se vrlo brzo dogoditi da Hrvatska u punom smislu te riječi postane aktivno „predziđe kršćanstva" pred prijetećim milijunima izmanipuliranih islamskih migranata. Hrvatska te izazove mora dočekati kao snažna zajednica, spremna, na nogama, preuzeti povijesnu ulogu koju je oduvijek imala, a to se može jedino zajedništvom unutar vodeće političke strukture, nadilazeći sve frakcijske i klijentelističke interese.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/59917 ... zemlja.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Thu Sep 29, 2016 7:44 pm

STRATEGIJA UCJENA

Nikad u povijesti Hrvatske nije jedna grupa ljudi tako razarala državu. I nikad se nikome to nije vratilo poput bumeranga kao što će njima...

AUTOR: Nino Đula

Teoretski, ali uopće nije nekakva znanstvena fantastika, na izborima se moglo dogoditi i ovo: da samo malo više glasova dobije Živ zid, a malo manje Most pa da odnos bude takav da slušamo i gledamo u Vilibora Sinčića s istom strepnjom kao danas na Božu Petrova.

Razlika u glasovima ustvari je neznatna, Most je u cijeloj Hrvatskoj dobio 190, Živi zid 120 tisuća glasova. Dovoljno je bilo da se jedan srednji grad, na primjer Zadar, digao na lijevu nogu i glasao za Živ zid pa da sad pratimo najozbiljnije pregovore o tome hoće li na primjer Ivan Pernar biti prvi potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, hoće li prvoj ženi Živog zida Vladimiri Palfi koalicijskim dogovorom pripasti mjesto ministrice obrane ili ipak vanjskih poslova ili hoće li možda Hrvoje Runtić postati novi direktor Hrvatske radio-televizije, plus hrvatski član Nadzornog odbora Ine.

Da je slučajno izbore prespavao grad veličine Metkovića, a nešto veće, poput Varaždina, glasovalo za Živi zid a ne za Most, Sinčić bi danas bio Petrov i eto (samo naizgled) drukčije priče.

Pa ipak, premda je razlika između Živog zida i Mosta otprilike onoliko glasova koliko su HDZ ili SDP osvojili u samo jednoj izbornoj jedinici, recimo prvoj ili drugoj, svejedno na Most gledamo kao na skupinu ozbiljnih ljudi koje možemo zamisliti kako upravljaju Hrvatskom, a na Živi zid kao na skupinu neupravljivih luđaka.

Zaista nepravedno tetošenje Mosta.

Jer bilo je kroz povijest hrvatskog parlamentarizma i drugih rezultata na skali između 100 i 200 tisuća glasova, ali nikad nije bilo ovoliko pretjerivanja, preuveličavanja važnosti i snage, podmuklosti, uvjetovanja, kalkuliranja i zadrške, toliko mnogo besramnog javnog iskazivanja kadrovskih ambicija, toliko zamagljivanja, probnih balona, spinanja, kupovanja vremena, tako puno otvorenog izjašnjavanja o tome tko bi koji resor zapasao, koje poduzeće zauzeo.

To nikako ne znači da svega toga nije bilo i ranije - pa hrvatska je politika močvara najgoreg klijentelizma - ali do pojave Mosta barem se smatralo se da je o tome neprilično javno govoriti, da govor o tome izaziva nelagodu, da se to treba prikrivati. S Mostom ovo postaje legitiman sadržaj politike: Most koji se pretvara da je došao politiku očistiti od trgovine, trgovinu je ustvari u politiku uveo kao jedini sadržaj.

Želimo Ministarstvo gospodarstva. Želim šest ministara. Želimo kontrolirati pregovore oko Ine. Želimo okoliš. Želimo policiju. Želimo pravosuđe. Želimo tajne službe. Želimo televiziju... Želimo, želimo, dajte, dajte.

Recimo, na izborima 2000. godine partnerske stranke SDP-a i HSLS-a, a to su bile HSS, HNS, LS, IDS i ASH, bile su osvojile 431.484 glasa, svakako bitno više nego danas Most. No bez obzira na značajan udjel njihovih glasova u ukupnom rezultatu Račanove koalicije, o toj "koaliciji u koaliciji" svejedno nije ovisila sudbina cijeloga jednog izbornog ciklusa. A danas ponovno sve visi na Mostu, gube se dani, mjeseci, godine. Autoceste moraju uzimati komercijalne kredite jer im tehnička Vlada ne može dogovoriti bitno povoljniji aranžman sa Svjetskom bankom. Građani i poduzeća čekaju poticajniju poreznu politiku. Jedina propulzivna industrija, turizam, čeka stabilnu Vladu sa stabilnom strategijom daljnjeg razvoja. Nitko ništa važno ne potpisuje jer nitko ni za što važno ne odgovara.

I HNS je na izborima 2007. bio na razini glasova približno kao danas Most (oko 160 tisuća), Hrvatska stranka umirovljenika 2003. godine dobila je 100.000 glasova, slično kao Laburisti 2011. godine. Na stranu sad manjkavosti svih ovih stranaka koje i danas manje ili više postoje, ali baš nitko od njih nije radio od države takvo kazalište, nitko nije toliko rastresao politički sustav, nitko nije tako dugo i uporno blokirao državne institucije, nitko nije svoju poziciju u toj mjeri kao danas Most koristio za razaranje drugih stranaka. Taj njihov posao doveo je do dodatnog pada povjerenja građana u politiku i političare općenito i do pada interesa za izlazak na izbore.

To ima i posljedicu. Sa 303 tisuće na prošlim izborima Most je pao na 190, to je činjenica, a Živi zid (zasad nezamisliv kao dio bilo koje vladajuće koalicije ikad) sa 95 se popeo na 120. Svejedno, u Mostu se i dalje ponašaju kao da im ide sve bolje, ne žele oni samo zapasati buduću Vladu, ministarstva i pola državnih poduzeća, oni imaju planove na lokalnim izborima dogodine osvojiti još neke gradove po Hrvatskoj. U toj ambiciji, za koju se čini kako ipak ne počiva na političkoj realnosti (Most je u padu, HDZ se oporavlja, i SDP će promjenom vodstva dobiti dobar novi momentum), u tom se dakle planu skriva opasnost da će se Most nastaviti ovako ili još gore ponašati, kao nemoguće dijete hrvatske politike, da će stalno skretati pažnju na sebe, cviliti, blokirati, rušiti, vetoizirati, smatrajući to kao dobar ulog u svoje sljedeće izborne utakmice, prije svega onu veliku, lokalnu, dogodine.

Da nije tako, već jučer bi Most i HDZ predsjednici došli s potpisima i mogao bi odmah krenuti posao sazivanja Sabora i formiranja nove Vlade. Nema opravdanog razloga za novo odgađanje.

I ova nova epizoda pregovaranja s Mostom pokazuje da ta organizacija nema koalicijski nego prije svega ucjenjivački potencijal, što upućuje na to da će HDZ, ako ne sada, onda sigurno vrlo brzo morati tražiti širu podršku za izbjegavanje još jednih prijevremenih izbora.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Sun Nov 06, 2016 9:15 am

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=66

TRI NAPADA NA HRVATSKU ODJEDNOM
Subota, 05 Studeni 2016 19:04


Kada se tri događaja vremenski dogode približno zajedno, onda to nikad nije slučajno. To osobito vrijedi za političke događaje u kojima vrijedi pravilo da sve što se dogodi netko je isplanirao.

Pogledajmo što se je dogodilo Hrvatskoj u samo nekoliko dana:

1. Uhićeni su časnici HVO-a

2. Europska središnja banka upetljala se u saborsku raspravu o HNB

3. Europska federacija novinara osudila navodni atentat na Lekovića


Što je u ta tri događaja zajedničko? Hrvatska i Hrvati su nekome nešto skrivili. Vjerojatno bismo sada pokornički trebali svi kolektivno „skinuti gaće“ i dopustiti da tko god hoće s nama može činiti što hoće.

Zanimljiv je trenutak u kojemu se sve to događa. Nova hrvatska vlada tek je počela raditi i još se uopće ne zna hoće li biti dobra i za koga. No unatoč tome saznalo se je da se javni dug naše države smanjuje čak i onda kad vlade uopće nema. Hrvatska je dakle prirodno financijski pozitivna čak i kada njome nitko ne upravlja. Tako je došla na vidjelo mračna činjenica da su nas pljačkale sve dosadašnje vlade. Jedina koju se barem donekle može opravdati bila je vlada u najteže ratno doba.

Nova vlada dakle ima ultimativni zadatak da dalje smanjuje javni dug, smanjuje razne stope poreza i parafiskalnih nameta, razvije gospodarstvo, poveća plaće i mirovine i kao kruna svemu vrati Hrvate iz inozemstva. Ako se to tako dogodi, ova vlada može računati na još nekoliko mandata ostanka na vlasti, što znači da bi to učinilo sretnijima većinu Hrvata.

Ipak, neke bi čak i to „unesrećilo“. To su oni koji ne vole nikakvu Hrvatsku, pa kad ju već ne mogu zbrisati s lica zemlje, pa čak ni uklopiti u neku novu „jugu“, onda ju barem nastoje držati u bijedi da svima prisjedne život u njoj.

IZA SVEGA STOJE MILIJARDERI ŽELJNI PLJAČKE

Tko su dakle ti ljudi? Ovom prigodom ćemo preskočiti male domaće „štakore“ koji nikome u svijetu ništa ne znače, nego samo „laju“ protiv svoje domovine. Oni pravi šefovi sjede u upravama moćnih korporacija, banaka i na čelu međunarodnih organizacija glumeći „međunarodnu zajednicu“, a zapravo je to grupa milijardera gladnih pljačke svega u svijetu što do sada još nije opljačkano. U toj funkciji su financiranje raznih „gender“ i srodnih udruga, napad na pozdrav „Za dom spremni“, ustrajno falsificiranje povijesti, palež po Jadranu u ljetnim mjesecima i još mnogo drugih gadosti.

Danas, međutim, kada nova vlada još nije pokazala kako misli vladati, ali očito nije eksplicitno izrazila „poslušnost gazdama“, oni očito djeluju „preventivno“, odnosno unaprijed daju Plenkovićevoj vladi „packe“ s porukom: „Da se nisi usudio upravljati Hrvatskom kao samostalnom državom, nego moraš biti poslušan kao i prethodni premijeri“.

KOLIKO SMO LAŽI SPREMNI „PROGUTATI“?

Uhićenje časnika HVO-a udar je na Domovinski rat koji velika većina Hrvata smatra temeljem ove države. Obezvrijediti uspješnu obranu države znači obezvrijediti i samu državu.

No ovdje je u igri i mnogo krupniji ulog. Šestorica uglednih ljudi iz Bosne i Hercegovine još čame u kazamatu u Scheveningenu kod Haaga i prije ili kasnije mora im se izreći presuda. Ali presuda je uvijek politička. Ako su u Hrvatskoj na vlasti „ovce“ koje bleje po uputama “svjetskih vladara“, presuda će biti oštra. Zato je prvostupanjska presuda tim ljudima i bila tako žestoka, a „utopila“ je i Hrvatsku zbog „udruženog zločinačkog pothvata“. Ako se takva kvalifikacija ponovi i u drugoj presudi, kriva je cijela Hrvatska i pljuštati će tužbe za odštetu. Hrvatska, naime, unatoč svim zlima, ipak ima nešto "perja“ za razliku od susjednog balkanskog jada, pa joj treba uzeti to što ima. Zato je uhićenje u Orašju „probni balon“ koliko su Hrvati spremni „progutati“.

Premijer Plenković reagirao je državnički ne dopuštajući nikakvo politiziranje ratnih zločina. Bio je to dobar potez, jer se je i samo bosansko tužiteljstvo moralo jasno odrediti da se ne radi o „udruženom zločinačkom pothvatu“. Kakvi mi Hrvati znamo biti pokazalo se je ubrzo, jer jedan od uhićenih umjesto da dostojanstveno brani sebe i svoj narod, spašava svoju kožu „utapajući“ Hrvatsku, odnosno tvrdeći da je Hrvatska upravljala svim ratnim događanjima, što gotovo vraća u „igru“ već napušteni „udruženi zločinački pothvat“.

Da je Hrvatska bar malo pomogla Bosanskoj Posavini u prvim mjesecima rata, ona ne samo što ne bi pala, nego ne bi bilo nikakve šanse za stvaranje bilo kakve „republike srpske“. U stvarnosti su malobrojni branitelji Posavine pokušali nadljudskim naporima gotovo bez oružja obraniti ono što se nije dalo obraniti. Ni u jednom trenutku nije poduzeta ni jedna ofanzivna akcija na sela sa srpskim pučanstvom. Kako bi onda mogli tamo počiniti neke zločine? Obranilo se je samo Orašje sa susjednim selima kao mali „ostatak ostataka“ Bosanske Posavine. To su uspjeli zbog sposobnosti hrvatskih branitelja i njihovih zapovjednika, ali i zbog toga jer to područje nije bilo toliko strateški važno, pa je zloglasni „koridor“ mogao funkcionirati i bez njega. I sada su ti ljudi „zločinci“ zato jer su obranili Orašje, ili je „zločin“ pucati na neprijateljsku vojsku kad napada.

EKONOMIJA I ISTINA NE SMIJU STANOVATI U HRVATSKOJ

Ne treba zaboraviti ni druga dva važna događaja. Prvi zadire u ekonomiju. Ako Hrvatska ne doživi sudbinu Grčke nego se izvuče iz panđi svjetskih bankara, ode sanak pusti o „guljenju“ Hrvatske od svega što je u njoj vrijedno, a koliko je vrijedno oni znaju bolje nego mi. Treba dakle zadržati Hrvatsku narodnu banku koja pleše po njihovim notama, a spriječiti da radi u interesu Hrvatske.

Napokon, samoproglašeni „atentat“ na jednog beznačajnog marginalca toliko je priglupa konstrukcija, da je dostojna priče o 700.000 poubijanih Srba u Jasenovcu koji su „plivali Savom“ usred zime kada je Sava bila debelo zaleđena.

Da se podsjetimo. Po toj priči netko je „Saši“ narezao neke vijke na automobilu ne bi li se ovaj u tom automobilu možda unesrećio. Naravno, tko bi to drugi učinio, nego zločesti Hrvati. Ali gle čuda! Narezani šarafi su besprijekorno držali više od 300 km i raspali se tek u doticaju s teritorijem Republike Srbije. Dakle Hrvati su najprecizniji atentatori na svijetu, kad mogu „izračunati“ da narezani šarafi izdrže do nadomak Novog Sada. Stvarno smo genijalni. To ni Japanci ne bi znali.

Europsku federaciju novinara uopće ne zanima ta tupoglava izmišljotina o „atentatu“. Oni bez ikakve provjere „osuđuju“ a da ne znaju što niti im je to važno. Oni samo žele da se hrvatski mediji ne oslobode, da ne počnu govoriti istinu, nego da i dalje trube defetističke i pesimističke priče, da hvale razne „gender“ teorije, da napadaju sve što je lijepo i dobro, od Boga, pa preko ljubavi muškarca i žene, braka i obitelji do domoljublja.

Tako smo u razmaku od samo nekoliko dana dobili čak tri napada na Hrvatsku:

1. napad na Domovinski rat

2. napad na državnu ekonomiju

3. napad na istinu


Nakon svega na Plenkoviću je da pokaže je li državnik, ili će biti poput Račana, Mesića, Sanadera, Kosorice i Milanovića, biti poslušna lutkica svjetskih „drmatora“. Lopta je u njegovim rukama. Može postati povijesna ličnost poput Tuđmana ili samo još jedan u nizu hrvatskih „Juda Iškariotskih“. Sada mora pokazati svoju pravu vrijednost i domete.



Mario Filipi
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Wed Nov 16, 2016 7:27 am

Transkripti pokazuju istinu – Manolić predlagao podjelu Bosne i Hercegovine!
Piše: Petar Horvatić - 15. studenoga 2016. u 21:5217




“Mi na sve to moramo dati odgovore. Jesmo li za Bosnu i Hercegovinu, ili smo za njezinu podjelu. Ako smo za (njezinu) podjelu, mislim da je sada momenat da to kažemo. Gospodo, Bosna se ne može održati kakva je sada – jedino rješenje je podijeliti, pa neka ostane mala Bosna sa Muslimanima”, riječi su Josipa Manolića sa sjednice VONS-a 1993., prema pisanju Večernjeg lista.


Predsjednik Tuđman ponovno uzima riječ iza Manolića, te brani BiH kao cjelovitu državu i govori:

“Ja sam im sada, sve do Clintona rekao – jesmo za održavanje Bosne i Hercegovine, ali na temelju sveukupnog iskustva, Bosna i Hercegovina se ne može drugačije održati, ne može se održati kao unitarna država, može se održati (jedino) kao zajednica tri konstitutivna naroda na konfederalnim osnovama.”

Sjednica Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS) pod predsjedanjem dr. Franje Tuđmana održana je u Predsjedničkim dvorima 11. svibnja 1993. Sjednica je trajala dva sata, od 20.30 do 22.30 sati, a na njoj su bili Stjepan Mesić, Josip Manolić, Hrvoje Šarinić, Jure Radić, Vladimir Šeks, Gojko Šušak, Ivan Jarnjak, Zdenko Škrabalo, Janko Bobetko, Antun Tus, Nikica Valentić, Ivo Sanader, Tomislav Šutalo i Branimir Jakšić.

Jedna od točaka dnevnog reda zvala se “Problemi u svezi hrvatsko-muslimanskih sukoba u Bosni”. U takvoj situaciji Tuđman nazočnima obrazlaže zajedničku hrvatsko-tursku inicijativu kojom bi se pokušalo vratiti povjerenje između Hrvata i Bošnjaka, ali i da bi stao na kraj spekulacijama kako je on za diobu Bosne.

Tada je Manolić izjavio gore navedene riječi, a Tuđman mu replicirao gore navedenim o potrebi održanja Bosne i Hercegovine!

Ovaj spektakularni obrat (potkrijepljen pisanim transkriptom) skida veo sa mnogih izjava Josipa Manolića i Stjepana Mesića o krivnji Franje Tuđmana za podjelu Bosnu i Hercegovinu.



Zašto je hrvatska javnost sustavno godinama obmanjivana i lagana o ulozi Franje Tuđmana upravo od onih koji su predlagali podjelu susjedne države? Mogu li se nadležne institucije i istražni organi očitovati o tim lažima, i zapravo specijalnom ratu koji je godinama vođen protiv Franje Tuđmana i njegove borbe za samostalnu i neovisnu Hrvatsku?

Ili ćemo sve zaboraviti, kao i sve „antifašisitčke“ podvige od 1945. do danas?

http://narod.hr/hrvatska/transkripti-po ... ercegovine
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Thu Dec 08, 2016 3:01 pm

ZVALA SAM SE VERICA NIKŠIĆ, IMALA SAM 13 GODINA KADA SU ME SRBI UBILI U ŠIROKOJ KULI JER SAM SE RODILA KAO HRVATICA

08.12.2016. 14:03

Braniteljski Portal


Bila sam mala zaigrana djevojčica, voljela sam se igrati i ići u školu, voljela sam svoju mamu, tatu i sestru, voljela sam život, imala sam 13 godina i maštala o budućnosti…

Onda su jednoga dana počeli stavljati nekakve barikade pa nismo nikuda smjeli, nismo mogli ni u školu, a počeli su nas i napadati naši susjedi koji su počeli puštati dugačke brade. Onda, jednoga dana, počeo je rat i ubijanje ljudi koje su oni zvali ustaše, a mama Hrvati, ja nisam znala što to znači Hrvati, Srbi ili ustaše, meni je samo bilo do igranja. Više se nikad nisam igrala, piše hrvatskonebo.com.

A naši susjedi svaki su dan pucali minobacačima po Perušiću, Ličkom Osiku i okolnim mjestima, buka je bila neizdrživa, mina je bilo jako puno jer je blizu nas bila tvornica mina pa su neprekidno pucali to je znalo trajati satima i tako svaki dan, jako sam se bojala jer su povremeno pucali iz pušaka i po našoj kući pa nikad nismo smjeli stajati pokraj prozora, jer se nikad nije znalo kad će zapucati. Mama mi je rekla da to oni nas samo malo straše, bilo mi je malo čudno da nas malo straše tako da jedva preživimo kad nas “malo straše, al’ valjda mama zna. Ili me samo tješi?

Ubrzo su počeli nestajati ljudi koje su oni zvali ustašama, pitala sam mamu što je to ustaša? Mama mi je odgovorila da oni kad hoće ubiti nekoga Hrvata samo kažu da je ustaša i ubiju ga kao psa. Pitala sam da li samo muške ubijaju, da li ubijaju stare i žene? Mama je rekla da nema veze koliko tko godina ima i da li je muško ili žensko kad ga proglase ustašom. Ja to nisam razumjela. Onda sam pitala mamu “A djeca, da li sam ja ustaša, hoće li i mene ubiti?” Mama više nije mogla govoriti i samo me je grlila i plakala. A ja sam razmišljala ‘Što ako sam ja taj ustaša, ubit će me.’

Taj dan nisam ništa jela, nisam mogla, samo sam razmišljala ‘što ako sam ja ustaša?’ Drugi dan sam opet pitala mamu kako oni znaju tko je ustaša? I što je to ustaša? Vidi li se to na nekome kad je ustaša? Bilo me strah da negdje na meni nema neki znak da sam ustaša?

Mama mi je rekla “ludice mala, nema ništa na tebi što je znak da si ustaša, ti si prekrasna mala djevojčica, ali…?”, “Ali što mama?” Mama se opet počela tresti…. “Ma daj, reci mi što ali? Zar ipak ima nešto zbog čega će me oni proglasiti ustašom i ubiti?”

“Ima, ma ne, ne mislim da će te ubiti, nego ima nešto… oni svakog Hrvata, a ponekad i Srbina, kojega žele ubiti proglase ustašom, ali ne vjerujem da će tebe ubiti, pa ti si moja slatka mala curica koja nikome ništa nije napravila.” Malo me to smirilo, pa sam pitala “A ti mama, jesi ti nekome nešto napravila?” “Nisam zlato.” Rekla je mama. “A striček Petar, teta Marija, baka Kate, jesu oni nešto napravili kad su ih ubili?” Mama se opet počela tresti i znala sam da sam pretjerala.

“Oprosti mama, neću te više pitati ako ne želiš o tome pričati.” Ma nije to zlato moje malo, nego mi bude teško, ali evo, odgovorit ću ti, nisu ništa bili krivi ni striček Petar, teta Marija, ni baka Kate, mislim krivi su jer su Hrvati… Nisi me razumjela, nije nitko ništa učinio da ga se proglasi ustašom i ubije, dovoljno je što si Hrvat.” “Mama ali ti si Hrvatica”, uskliknula sam i šokirala se jer sam odjednom shvatila da će joj reći da je ustaša i ubiti je.

“Ma neće, ne pričaj gluposti.” rekla je mama.

Taj tren se počelo pucati i meci se odbijati po zidovima, mama me je stisnula u naručje da me zaštiti. U kuću su upali naoružani bradati ljudi i istjerali nas van govoreći nam da smo ustaše, ja sam se strašno bojala za mamu. “Moja mama nije ustaša vikala sam”, dok me je mama smirivala, a bradati su se ljudi smijali i govorili grozote. Mama je plakala i govorila “Nemojte nju molim vas, ubijte mene samo nju poštedite, molim vas ljudi, budite ljudi, nemojte mi dijete ubiti.” Oni su se smijali i počeli nas tući puškama, jedan me je jako udario i skoro sam se onesvjestila, pala sam i plakala, mama je ležala u krvi, dok su se oni smijali i govorili “Sad ćemo videti kolko ustaše veruju u Boga? Bacaj to u kuću i pali”, urlao je jedan od njih

Vikala sam “Moja mama nije ustaša, nemojte je ubiti.” Mama mi je nešto pokušavala reći ali nije mogla, a mene je sve više hvatala panika. Jedan mi je bradati govorio “Nije te mama ništa naučila, tvoja je mama Hrvatica, svi ste vi Hrvati ustaše i sve ćemo vas pobiti.”

“Što smo vam napravili?”, pitala sam. “Hrvati ste”, odgovorio mi je bradati. “Pa nisam ja birala kako ću se roditi, nismo vam ništa napravili.” Ajde ne mudruj nego marš nazad u kuću i ponesi i mamu.”

Pomogla sam mami da nekako ustane i oteturale smo u kuću u kojoj je već bilo ljudi koje sam jedva prepoznavala koliko su bili izubijani i krvavi, čekali smo što će se dogoditi, kad je eksplodirao zid i raznio neke ljude, a vrelina nas opržila, bacila sam se po mami da je zaštitim, jako sam se bojala da mama ne umre, ali me je druga eksplozija ošamutila, kad sam se malo osvjestila vidjela sam da sve oko nas gori, nisam više osjećala strah, ništa više nisam osjećala, znala sam da odlazim i tugu zbog svih tih ljudi koji su oko mene jaukali i umirali i shvatila sam da idemo sa ovog zlog mjesta od ovih zlih ljudi, kod dragoga Boga.

Sve je oko mene nestajalo, osjetila sam ljubav…

———————————————————-

Pokolj u Širokoj Kuli kada je pobijeno u jednom danu trideset i četvero ljudi nikad nije dobio epilog na sudu. Samo u Širokoj Kuli, Urijama, Ostrvici, Ličkom Osiku, ubijeno je oko 180 Hrvata. Svi koji nisu uspjeli pobjeći sa okupiranih područja pobijeni su na najokrutnije načine. Nitko nikada nije odgovarao osim što su kolovođe okupacije i ovih zločina osuđeni u Beogradu zbog pokolja čitave obitelji Rakić, ukupno petero, koji su pogubljeni pod optužbom da je Mane iako Srbin bio hrvatski špijun, što ne odgovara istini, provjereno. No netko je iz obitelji Rakić bio jako utjecajan u Beogradu i nije dao da to prođe bez kazne pa su Čedo Budisavljević i Mirko Malinović osuđeni na po 12 godina zatvora, a Milan Bogunović i Bogdan Grujičić na po deset godina zatvora. Zbog ubojstva stotina Hrvata nitko nikad nije osuđen, niti je DORH 25 godina pokrenuo istragu???

Samo u jednom danu ubijeno je 34 stanovnika Široke Kule uključujući i curicu od 13 godina Vericu Nikšić.

Za Vericu Nikšić gotovo nitko u Hrvatskoj ne zna, a u mainstream medijima možete čitati samo o Aleksandri Zec koja je jednako kao i Verica bila mala djevojčica, ni po čemu drukčija od Verice, no ipak s malom razlikom, ali lešinarima strahovitom razlikom, naime Aleksandri je tata Srbin pa samim tim mainstream medijima i Documenti Vesne Teršelić vrijedi daleko više, pa tako upit na stranicama Documente “Aleksandra Zec” ima 17 rezultata pretrage, a na upit “Verica Nikšić” 0, nula, ništa, muk, nema postojanja, nebitno, djeca Hrvata nisu ljudi i nisu žrtve. Krvavi su kriteriji u Documenti.

Lešinarenje na nesretnom djetetu Aleksandri Zec poprima groteskne razmjere, rade se predstave, prenose predaje usmeno i pismeno, svake godine, pa i ovih dana, lešinari na maintream medijima zloupotrebljavaju njenu smrt u svrhu stjecanja imovine i poena kod političkih mecena koji razgrađuju Hrvatsku. I na kraju, istine radi – Aleksandra je žrtva zločina iz koristoljublja, a ne nacionalizma, čak štoviše, mama joj je Hrvatica, dok je Verica ubijena samo zbog toga što se rodila kao Hrvatica, ali lešinari to uporno prikazuju kao dokaz da Hrvatska ne smije postojati i da se trebamo sramiti što postojimo, no to važi samo za Hrvate, Srbi koji ubiše 402 djeteta samo zato što su djeca Hrvata ne trebaju se sramiti, to je čak na diku i ponos tim lešinarima po lešinarskim medijima, ali nitko od njih neće spomenuti niti jedno drugo djete i prozvati one koji pokrenuše ovu spiralu zla, lešinari bez ičega ljudskoga.

I kraju to što Documenta Vesne Teršelić ne priznaje patnje male Verice, kraju to što notorni Pusić ili još notorniji Tomić ili Anić ne priznaju muke djece hrvatskih krvnih zrnaca, a raspinjali bi i klali sve nas zbog Aleksandre, i kad god im treba novaca lešinare na smrti male Aleksandre, kraju to što Srbija osudi svoje masovne ubojice samo zbog obitelji Rakić, ali DORH?

Imamo mi DORH, imamo li mi DORH?

Prošlo je 25 godina od toga 13. listopada, 1991. kad su u jednom danu ubili najmanje 34 osobe hrvatske nacionalnosti, uključujući i malog anđela Vericu, a DORH ništa nije napravio. Nema optužnica, nema progona, nema osude, nema ništa, nebitno, muk, jeziva tišina.

Krajem devedesetih podnijete su kaznene prijave, dopunjavane su prijave, ništa, nula, muk, jeziva nepravda, zločinci i njihovi jataci u Hrvatskoj uživaju.

Ponovno su prijave podnešene 2015. pogađate, muk, ništa, nula bodova???

Što se čeka svatko neka za sebe pogađa, ja vjerujem da je 25 godina od zločina u srcu Hrvatske strahovito dugo vrijeme. Nitko normalan ne može reći da je slučajno što se ne pokreću postupci za genocid na tako malom području?

Zar potpuno istrebljenje Hrvata sa tih područja ne zaslužuje istragu, dok istovremeno Srbi hapse Hrvate na temelju optužnica i svjedočenja iznuđenih stravičnim mučenjima u logorima? Što ne valja sa nama Hrvatima da nam ovo rade? Zašto si dozvolimo da nas ubijaju i da ih tobože naše službe ne progone niti nakon 25 godina, ima li kraja ovom zlu?

Zašto nam DORH ovo radi???

Zar smo stvarno slijepi i gluhi na stravične patnje djece koja su kriva samo zato jer su djeca Hrvata?

Zar je i DORH-u zločin roditi se kao Hrvatica i zasluženo umrijeti na stravičan način?

“25 godina nečinjenja i ignoriranja ovih pokolja? Bravo DORH”, Zaslužujemo li državu ako ne nađemo način da prisilimo ohole ignorante da rade svoj posao?

Zar su stvarno posuđene Bandićeve stolice udruzi U ime obitelji toliko nadnaravno važnije (DORH-u) od patnji male Verice i stotina pobijenih u i oko Široke Kule, imate li vi dušu, imate li vi djecu? Kako bi se vi iz DORH-a osjećali da je netko vama mučio i spalio djete i da neki psihopati i zločinci ignoriraju takve zločine?


Ima Boga, a vi samo radite što radite, no zapamtite jednako će proći oni koji su pobili ljude i oni koji ih nagrađuju tako da ih 25 godina štite od progona.


Ima Boga, kajat ćete se!!!

B.P/A.K

http://www.braniteljski-portal.hr/Novos ... O-HRVATICA
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Sat Dec 10, 2016 9:08 am

Prije 4 godine Domazet NAJAVIO što će biti u BiH, a oni iznenađeni SPECIJALNIM RATOM?!
17. studenoga 2016. Damir Kramarić Izdvojeno

‘Kod nas kao da je sramota javno reći da i Hrvatska mora zaštiti svoje nacionalne interese! Normalno je da Kinezi imaju svoje, Amerikanci svoje, Slovenci svoje, Mađari svoje, Srbi svoje interese i da nitko to ne krije. Samo mi kao da ne smijemo glasno reći koji su naši strateški ciljevi. Treba vrisnuti do neba i reći da su hrvatski nacionalni interesi i interesi u Bosni i Hercegovini’, ističe geostrateg Davor Domazet

Uz Dan sjećanja na Vukovar, a neposredno nakon uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju te ciljano puštenih (dez)informacija da će uskoro biti podignute optužnice i protiv hrvatskih generala Krstičevića i Gotovine (što je nesumnjivo specijalni rat), razgovarali smo s admiralom Davorom Domazetom-Lošom, koji je prije četiri godine poprilično točno predvidio što će se dogoditi.

Iako su se njegova predviđanja obistinila, admirala Domazeta mnogi su zbog izrečenih prognoza ismijavali, marginalizirali, omalovažavali.., dok su glavni hrvatski mediji u potpunosti ignorirali njegove tvrdnje i upozorenja.

Čine to i danas.

Zašto je tako, upitali smo Davora Domazeta.

”Događaji u Orašju pokazali su da sam bio u pravu. To me ne iznenađuje, no osjećam određenu zadovoljštinu. Govorio sam tada, a vi ste to obznanili, da su srbijanski akademici izradili Memorandum 2, što je nastavak prvog Mamoranduma (Srbija do linije Virovitica – Karlovac – Karlobag) odnosno strateški plan kojim Srbija nastoji štititi svoje interese. Što god mi mislili o tome, činjenica je da oni imaju strateški plan, dok mi nemamo ništa. Govorio sam da je Memorandum II nastao 2011. godine, što nije bilo slučajno. Odabran je trenutak kada se čekala presuda hrvatskim generalima. Da su tada Gotovina i Markač osuđeni makar i na jednu sekundu zatvora, hrvatska država za Srbiju više ne bi postojala. No, kada je presuda bila čista i jasna, ostali su bez teksta. Od tada kreće izokretanje činjenica i te presude”, ističe admiral Domazet.

Podsjeća potom da se još više prešućuje i izokreće presuda Haškog suda pravde u kojoj stoji da su JNA i srpske postrojbe činile zločine u funkciji stvaranja etničke srpske države. To se, kaže, prešućuje i u Hrvatskoj, jer svi, prema riječima Domazeta, služe istom gospodaru – Londonu.

”Uhićenja u Orašju i optužbe za ratne zločine samo su posljedica toga stanja. I nije slučajno da je odabrano baš Orašje, jer je to jedina sitna enklava koja je obranjena u ratu u Bosanskoj Posavini. Zanimljivo je da nema zločina u dijelovima Republike Srpske, primjerice u Derventi, Brčkom, Odžaku. Želi se poručiti da se Hrvati ne mogu obraniti nego – čineći zločine. Svi ti događaji najavljeni su u Memorandumu II Srbijanske akademije nauka i umjetnosti iz 2011. godine, o čemu sam više puta govorio. No hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, to ne želi razumjeti! Hrvatski premijer Plenković to ne želi razumjeti, a ni Dinko Cvitan to ne želi razumjeti! Oni puštaju da se ono, što je najavljeno u Memorandumu 2, dogodi, pa kažu da nisu znali, ili da su iznenađeni?! Kako je moguće da predsjednica države koja je član Ujedinjenih naroda, NATO-a i EU-a ne zna za najvažnije događaje, ili je njima iznenađena?! To je prestrašno, takvo što ne postoji ni u jednoj drugoj državi u svijetu”, žesti se admiral Domazet.

Nadovezao se riječima da je se zbog svega nalazimo u stanju stalne agresije na Hrvatsku, gdje uopće nisu bitni vanjski čimbenici. Sami sebi smo, dodaje, najveći problem.

”Tražio sam da ostavke daju i Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković! Jer ako ne znaju, ili su iznenađeni, trebaju odstupiti i pustiti da dođe netko tko zna. U isto vrijeme, za razliku od Srbijanske akademije, naš HAZU ne čini baš ništa! I danas sam prošao pokraj Akademije i opet sam vidio crnu zastavu. Umjesto da promišljaju hrvatske nacionalne interese, HAZU je postao sinekura za starčeke u zadnjim stadijima života! Hrvatska akademija trebala bi imati tri naraštaja akademika: onih u dobi od 30 do 40 godina, onih do 60 godina i starijih, koji bi morali predlagati strategiju zaštite nacionalnih interesa. No HAZU kao da i ne postoji”, podvlači hrvatski geostrateg.kolinda-i-andrej

A na pitanje: Zašto je u Hrvatskoj tako teško uvjeriti medije, javnost i političare u činjenicu da RH, kao i svaka zemlja, treba štititi svoje nacionalne interese te da interesi Hrvatske nisu isti kao interesi Srbije, Mađarske, Italije, Slovenije…, admiral Lošo odgovara da je točno da svaki narod ima svoje nacionalne interese, ali da se u Hrvatskoj jedino Tuđman ponašao u skladu s tim.

”Mi živimo u državi u kojoj mnogi govore o nacionalnim interesima, a nitko te interese ne zna, odnosno nitko ih nikada nije definirao. Hrvatski nacionalni interesi morali bi biti usvojeni u Saboru, pa bi ih i lijevi i desni morali jednako štititi. No, kada se pokuša to definirati, svi bježe kao vrag od tamjana. Predsjednice nigdje nema, premijera Plenkovića nigdje nema, general Krstičević potiho odlazi u Međugorje, dajući tako, na neki način, legitimitet onima koji ga prozivaju, premda je obranio i spasio Bosnu i Hercegovinu i premda može biti samo junak, a ne zločinac”, podvlači Domazet.

Pojašnjavajući da se sve može kada se hoće, otkrio nam je ekskluzivnu informaciju da i on sudjeluje u pregovorima s vrhom Srpske pravoslavne crkve – uz znanje Kaptola – te da će blaženi Alojzije Stepinac vrlo brzo biti proglašen svetim!

”Kod nas kao da je sramota javno reći da i Hrvatska mora zaštititi svoje nacionalne interese? Zašto bi to bilo kome trebalo biti neugodno istaknuti? Normalno je da Kinezi imaju svoje, Amerikanci svoje, Slovenci svoje, Mađari svoje, Srbi svoje nacionalne interese i da nitko to ne krije. Samo mi ne smijemo glasno reći koji su naši nacionalni interesi. Treba vrisnuti do neba i reći su hrvatski nacionalni interesi i interesi u Bosni i Hercegovini. Jer to je hrvatska djedovina i hrvatsko kraljevstvo. Znate li da je 60 posto katastarskih čestica u Bosni i Hercegovini u rukama Hrvata? Ako hrvatska politika to negira, ona ustaje protiv svojih korijena, svojih pradjedova. Nisu nam ni Srbi ni muslimani neprijatelji, već smo sami sebi najveći dušmani”, podvlači admiral Lošo.

Prisjetio se da su Srbi, štiteći svoj nacionalni interes, nedavno – pod optužbom za špijunažu – uhitili hrvatskog građanina za kojeg se kasnije pokazalo da nije špijun, već da je trebao biti svjedok protiv oficira JNA koji je rušio branu Peruču?!

Na pitanje zašto Srbi na taj način štite svoje oficire, dok Hrvatska dopušta da njene časnike optužuje i uhićuje tko hoće, Domazet je odgovorio da se tome nema što dodati.

”Točno je da svaka država štiti svoje interese, a da samo Hrvatska ništa ne čini u zaštiti svojih nacionalnih interesa. Što god mislili o Srbima, činjenica je da oni štite svoje interese. A Hrvati ni ne znaju što su naši nacionalni interesi! Za cijelu ovu skandaloznu situaciju najviše krivim izvršnu vlast, odnosno hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i premijera Plenkovića. Njih dvoje bi morali postaviti hrvatsku nacionalnu strategiju, pa bi se točno znalo koji su to hrvatski nacionalni interesi. Mi imamo 25. godišnjicu stradavanja grada Vukovara. To je simbol žrtve i stradavanja, ali i obrane Republike Hrvatske. I nije dovoljno da samo na taj dan državni dužnosnici dođu u Vukovar i nešto izjave. Jer ako 364 dana u godini ne govore da je to bio monstruozni projekt velikosrpske politike, odnosno engleski projekt, onda ništa ne čine da zaustave srbijansku propagandu koja u potpunosti izvrće činjenice te za rat i zločine optužuje isključivo Hrvatsku”, dodaje Davor Domazet.

Pojašnjava potom da treba reći i to da je tjednik Nacional tiskovina srpskih obavještajnih službi te da taj list vodi specijalni rat protiv Hrvatske. Zato, kaže, nije slučajno da je upravo u tom listu objavljeno da će uslijediti uhićenja onih koji su zapovijedali operacijom Južni potez i Maestral.

”I ja sam sudjelovao i planirao te akcije, no ja ih se ne bojim. Oni koji ne žele hrvatsku državu, tvrde da su Hrvati zločinci – ma što god činili. To je specijalni rat iz kuhinje Tavistock instituta iz Londona. Radi se o psihološkom ratovanju protiv RH, u kojem sudjeluju i mnogi hrvatski mediji i hrvatski političari. Svjesno ili nesvjesno. I nije grijeh to ne razumjeti, ali je grijeh ustrajavati u nerazumijevanju. Grijeh propusta najveći je grijeh, a upravo to je u ovom slučaju grijeh hrvatske predsjednice i hrvatskog premijera”, zaključuje admiral Davor Domazet-Lošo.

Evo što je hrvatski geostrateg najavio prije četiri godine:

”Godine 2011. u Srbiji je dovršen ‘Memorandum II’, u kojem je opisano kako bi Srbija u miru trebala vratiti ono što je izgubila u ratu. Da bi to učinili, potrebno je, kako pišu’, promijeniti karakter rata te učiniti sve da u povijesti ostane zapisano da se u Hrvatskoj i BiH vodio građanski rat. Autori ‘Memoranduma 2’ zaključuju da je potrebno ‘slabiti vlast’ u susjednim državama, dakle u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini– tumačio je Domazet krajem 2012. te naglašavao da je slijedeći zaključak Memoranduma 2 ‘da Srbija nikada ne treba pristati na trajni gubitak srpske krajine i slavonskih zemalja’.
Prikazujući kartu buduće ‘balkanske federacije’, odnosno velike Srbije kakvu priželjkuju autori Memoranduma 2, Domazet je naglasio da je sve navedene zaključke ‘Memoranduma ‘ pročitao iz originalnog dokumenta.
– Da bi se Hrvatska mogla oduprijeti opisanim nastojanjima susjeda, treba se, kao prvo, ponašati pobjednički, što znači djelovati kao subjekt koji štiti svoje nacionalne interese i ne povija kičmu pred svakim. U svakoj prigodi treba naglašavati da je 5. kolovoz temelj države Hrvatske. Treba stalno isticati da je zaštita hrvatskog naroda u BiH na prvom mjestu hrvatskih strateških interese. Treba potom ratificirati Washingtonski sporazum koji predviđa federaciju BiH i konfederaciju s Hrvatskom, dodao je Domazet.

Rušenje simobla i promjene datuma blagdana znaci su unutarnje agresije
– Očiti znakovi unutanje agresije su nepostojanje jasno postavljenog nacionalnog interesa, raširena korumpiranost,umreženost svih oblika, rušenje simbola poput Oltara domovine, Zida boli, promjena datuma državnih blagdana, Da bi se takvim nastojanjima suprostavili važno je oduprijeti se obmani prema kojoj prošlost i budućnost nisu važni. Vrlo je važno, također, izlaz tražiti u duhovnoj rezervi i mudrosti hrvatskog naroda, dakle u vrednotama na osnovu kojih su Hrvati dosad i preživjeli brojne nedaće i prijetnje. Nužno je, također, slijediti i jedini ispravan put, a to je put obrane nacionalnih interesa, kojega je naznačio dr. Franjo Tuđman. Nužno je također pokušati napokon iznjedriti vlast koja će služiti narodu, a ne bahato zadovoljavati samo svoje interese. To se najlakše može učiniti kroz ‘Savez s narodom’, odnosno primjenjujući recept iz Biblije, takozvano Abrahamovo načelo, prema kojem u svakoj općini ima barem dvanaest nevinih i domoljubnih ljudi.

– Zar mislite da se stvari u svijetu događaju slučajno? Zar mislite da institucije u Hrvatskoj ne funkcioniraju samo zbog spleta okolnosti? I ovu bitku ćemo dobiti, ali ni jedna bitka se ne dobiva samo hrabrošću, već i strateškim promišljanjima, odnosno predviđanjima zbivanja koja će se, ili bi se mogla dogoditi, za 30 do 50 godina – nadovezao se admiral Domazet.

http://promise.hr/prije-4-godine-domaze ... nim-ratom/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Sun Dec 11, 2016 10:12 am


Spomenik izdaji


Ankica Lepej i tajni bankovni račun: Dok Tita pokušavaju oživjeti, Tuđmana uvijek iznova žele ubiti

Autor: Marin Vlahović
Subota, 10. Prosinac 2016. u 21:32

Izdaja je najisplativiji posao u Hrvatskoj. Postoje ljudi koji su nitko i ništa. Nemaju nikakvih ljudskih kvaliteta. Ne posjeduju znanje, sposobnost ili osobine vrijedne divljenja a opet silom žele biti dio povijesti. Pate na to da ih se vječno pamti. Tim virusom, zaražena je i gospođa Ankica Lepej

Osamdesetih godina prošlog stoljeća na obljetnicu Titove smrti, pustili bi dugu sirenu i tada bi građani, ne baš svi ali svakako mnogi, neovisno o žurbi, stali na mjestu i zauzeli stav mirno. U tih šezdesetak stojećih sekundi, prisjetili bi svega onog što je drug Tito za njih napravio. Potekle bi nekima suze, i stisnula se grla od navale tako dubokih emocija. Nakon sirene, uslijedio bi težak uzdah kao ponavljanje tragične spoznaje. Nema više druga Tita, i nikada se više neće vratiti. Nije bilo lako nakon toga otići na posao. Sama činjenica da ga više nema bila je zabrinjavajuća. Tito je umro samo jednom i to nije bilo dovoljno. Takav div, trebao ja valjda umrijeti stotinu puta, i svaki puta iznova oživjeti. Među onima koje je rastužila činjenica o njegovoj smrti bez povratka, bila je jamačno i Ankica Lepej. Zastala bi gospođa Lepej i odavala počast najvećem sinu „naših naroda“. Nisu joj smetali ratni i poslijeratni zločini, Goli Otok, udbaške likvidacije čitavih obitelji po emigraciji.

Koliko je samo UDBA ubila djece poput Aleksandre Zec, i to s nalogom, potpisima i odobrenjem samog vrha tadašnjeg sistema, uključujući naravno i najvećeg sina koji je ova zemlja ikad dala? Na mjesta njihovih smaknuća Drago Pilsel nikada neće donijeti cvijeće. Ali zanemarimo na trenutak zločinački karakter Josipa Broza Tita i njegove komunističke diktature i pozabavimo se socijalnom dimenzijom priče jer je to ujedno i glavno oružje kojim Franju Tuđmana napadaju i danas, na još jednu godišnjicu njegove smrti.

U usporedbi s Titom, ali i s političarima našeg vremena, Franjo Tuđman bio je asket. Nije pio, kockao niti pušio. Volio je sport, tjelovježbu i neumorno čitao knjige. S druge strane drug Tito više je volio filmove a i živio je životom najveće filmske zvijezde. Trošak njegovom životnog stila, na račun tog istog glupog i kukavnog naroda koji je za njim plakao, može se mjeriti doslovno u milijardama eura. Tito si je dopustio životni stil, radi kakvog bi bankrotirali i najbogatiji arapski šeici. Ljudima poput gospođe Lepej taj luksuz nije smetao zato što im nije bilo pametno da ih smeta. Dignuti glavu i reći istinu u 45 godina komunističke diktature mogli su samo hrabri, i takvi bi naravno najebali. A onda je došao Franjo Tuđman, i odjednom smo svi mogli srati što smo htjeli, praktički bez posljedica. Jest bunio se, koprcao i pozivao na red, ali računica bijaše jasna, kako nekada, tako i danas.

Izdaja je najisplativiji posao u Hrvatskoj. Postoje ljudi koji su nitko i ništa. Nemaju nikakvih ljudskih kvaliteta. Ne posjeduju znanje, sposobnost ili osobine vrijedne divljenja a opet silom žele biti dio povijesti. Pate na to da ih se vječno pamti. Tim virusom zaražena je i gospođa Ankica Lepej koja je 1998. godine otkrila službenu bankovnu tajnu i objavila kako supruga tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana također Ankica, ima pišljivih 200 tisuća maraka na računu. Da je račun bio tajan, Ankica Lepej ga nikada ne bi pronašla. Dobila je otkaz, ali osim toga ništa ružnog joj se nije dogodilo. Prozvali su je heroinom, junakinjom i na slavi te bijedne izdaje živi već gotovo dvadeset godina. Uz nju, mediji su se sjetili još jednog heroja borbe protiv Tuđmana, borbe u kojoj ni na koji način nisi mogao izgubiti. Ako prekršiš zakon i dobiješ otkaz, nema veze, jer ćeš biti proglašen osobom godine, napisat ćeš knjigu, gostovati na televiziji. Preko noći, gadna gusjenica pretvorit će se u šarenog leptirića slobode i demokracije. Taj drugi heroj je stanoviti Reštović ili Restović.

Iskreno, ne da mi se provjeravati kako se točno preziva, jer nedjelo ovog junačine, zaslužuje samo prezir i gađenje. Kao student, prigovorio je Tuđmanu što nosi crveni karanfil (a ništa mu ne znači), i kada mu je predsjednik pomirljivo prišao i očinski stavio ruku na lice, izderao se na bolesnog starca: miči te ruke s mene!!! Osiguranje ga je zgrabilo i udaljilo. Nije dobio batina, niti završio u zatvoru. Zamislite kako bi se taj SDP-ovac ili netko o njegovih proveo da je na sličan način postupio prema drugu Titu? Vjerojatno, o tome ne bi nikada ništa saznali. Istrunuo bi na robiji ili bi ga progutao mrak. Nakon smrti Franje Tuđman stižu Mesić, Račan, Ostojić, a onda Milanović i Josipović. I oni imaju agresivne protivnike, ali i malo efikasnije načine rješavanja istih. Pod njihovom vlašću, pisci završavaju prisilno u ludnicama. Zatvara se pojedince zbog izravnih ili prikrivenih prijetnji.

Progone se ljudi preko medija. Policija vrši premetačine, dijele se stotine i tisuće otkaza nepodobnima, provodi se klasična komunistička čistka, i to sve pod kišobranom demokracije i vladavine prava. O ukradenim novcima, aferi Patria, Ini, i svim tim milijardama koje su oteli, Ankica Lepej nije progovorila ni riječi. Ona je svoju građansku dužnost ispunila davne 1998., i baš ju briga koliko je novca Stipe Mesić pokrao. Vidim kako gospođa Lepej i današnji dan koristi za dobivanje pozornosti. Na njenu žalost, nitko joj još nije podigao spomenik. A trebao bi nam jedan takav spomenik izdaji, s imenima i prezimenima svih onih licemjera, koji su pokazali hrabrost samo kada bi im se to isplatilo. Naš odnos prema Tuđmanu i Titu ne govori toliko o njima koliko o nama samima. Jer dok Tita i dalje stalno pokušavaju oživjeti, Tuđmana uvijek iznova žele ubiti…

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... z4SLhoWYjO
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Wed Dec 14, 2016 5:26 pm

Prof. dr. sc. Stipe Kutleša: U Hrvatskoj vlada četničko-jugoslavenski, a ne hrvatski i ustaški fašizam



Sotoniziraju se hrvatska obilježja, a glorificiraju protuhrvatska (neo)komunistička


U posljednja dva-tri tjedna glavna tema u hrvatskom medijskom prostoru je tzv „bujanje fašizma u Hrvatskoj“. Poruke upozorenja dolaze prvenstveno iz epicentra u Beogradu, a osjete se na svakom dijelu u Hrvatskoj, ponajviše u hrvatskoj brojnoj petoj koloni. Neki Vulin pošalje poruku i onda se hitno ujedine „izdajnici svih zemalja“ i skoče na zadnje noge ponavljajući iste optužbe. Oni lupaju „ko Maks po diviziji“ samo ono u čemu su indoktrinirani, a da se nikada nisu upitali što je istina pa čak i onda kada im se ona servira. Ali njih istina i ne zanima. Oni su sljedbenici „oca laži“. Pokazalo se da laž može biti vrlo uspješna i korisna. Čitave generacije u Hrvatskoj žive od laži i za laž. To je tajna višedesetljetne hrvatske bijede i propadanja. Protivnici svega hrvatskoga našli su prikladnu formulu kako manjina može vladati nad većinom i to prilično uspješno provode već sedam desetljeća. Pritom prilično vješto u korijenu sijeku svaku prigodu za možebitno nacionalno osvještavanje optužujući i sotonizirajući svoje protivnike.

To se u pravilu događa uvijek kada bi se hrvatski puk mogao homogenizirati. Tako je nedavno otkriveno još nekoliko grobišta u Hrvatskoj i u Sloveniji u blizini hrvatske granice, nastalih nakon završetka Drugog svjetskoga rata. Od preko tisuću i pol registriranih lokacija samo u Hrvatskoj i Sloveniji započela su istraživanja u svega njih nekoliko; možemo ih nabrojati na prste jedne ruke. Da se o tome ne bi previše pričalo treba „zakuhati“ na drugom mjestu i skrenuti pozornost na drugu stranu. Najbolji potez je kontranapad. I to je prilično uspješna iako već odavno pročitana metoda. Tko još posljednja tri tjedna govori o novopronađenim grobištima? Državni mediji? Ma oni to vješto skrivaju, a ako nešto i kažu onda su to uglavnom krivotvorine i laži. Ne mimo znanja vlasti, nego sigurno u suradnji s njom.

Prije više od mjesec dana postavljena je spomen ploča u Jasenovcu u čast poginulim pripadnicima HOS-a. Izazvala je medijsku pozornost u „regionu“. Reakcije su Jasenovac HOSnastupile nakon što je Srbija pozvala EU da osudi Hrvatsku zbog ploče u Jasenovcu jer se navodno ustanovilo da u Hrvatskoj “buja fašizam“ i ustašluk. To i nije tako teško ustanoviti kad je u Hrvatskoj fašizam trajno na djelu. Kako znamo da je fašizam upravo sada nabujao? Naime na ploči podignutoj u čast 11 poginulih pripadnika HOS-a nalazi se „ustaški“ grb (zamislite genocidnog obilježja, grb s prvim bijelim poljem) i pozdrav „Za dom spremni“ (ZDS). To je post festum strašno uzbudilo tzv. „hrvatske“ antifašiste i sljedbenike Komunističke partije (KP), tj. SDP-eovce, HNS-ovce i neke druge „napredne“ udruge i pojedince pa su se redom počeli takmičiti tko će prije i jače prozvati hrvatsku vlast da reagira i da skine ploču. Tako je navodno neki Bauk izjavio (a slijepo ga je slijedila i ostala baučad) da ga je sram kao Hrvata zbog te ploče. Ali ne zbog „ustaškog“ grba s prvim bijelim poljem nego zbog „spornog“ natpisa „Za dom spremni“.

Grb mu nije smetao što dokazuje i činjenica da je branio predsjednicu koja je u Kanadi „ustašovala“ slikajući se sa zastavom s „ustaškim“ grbom. Malo čudno da „bojovnik“ (neo)KP brani „ustašoidnu“ predsjednicu. Rješenje enigme obrane predsjednice leži u tome što je pronađena slika gdje je i Bauk uslikan s „ustaškim“ grbom. Možda stvar i nije toliko „opasna“ ako se zna (a možda je Bauk to znao) da su i hrvatski komunisti bili prave ustaše. Iz doba komunističke Hrvatske, naime, postoji zastava na kojoj se nalazi, ni više ni manje nego, „ustaški“ grb, doduše „ukrašen“ crvenom petokrakom koja dominira i zasjenjuje grb.

Grb s prvim bijelim poljem potječe iz srednjeg vijeka

Ustanovilo se da hrvatski grb s prvim bijelim poljem nije „ustaški“ nego da grbovi s prvim bijelim poljem potječu još iz srednjega vijeka i da se u raznim razdobljima povijesti koristio hrvatski grb i s prvim bijelim ali i s prvim crvenim poljem. Dakle, hrvatski grb nije „ustaški“ osim u jednom slučaju, a to je da su svi Hrvati u svim razdobljima povijesti bili ustaše. A to je točno: bili su ustaše jer su uvijek ustajali (otuda ustaše) protiv zavojevača i nikada nisu osvajali tuđe nego samo branili svoje. No, veći je „problem“ natpis ZDS. Ali na nesreću i to je stari hrvatski (čitaj „ustaški“) pozdrav. Ustanovilo se da ni kunu kao platežno sredstvo nisu prvi uveli ustaše za vrijeme NDH. Dok bi antife ukidali i hrvatski grb i pozdrav ZDS, a zasigurno bi ukinuli i hrvatsku državu i narod, nismo još čuli da žele ukinutu kunu ili izbaciti iz abecede slovo U. Nekad je bilo i tih pokušaja kao npr. na Univerzijadi u Zagrebu 1987. godine kada je slovo U (riječ Univerzijada počinje sa slovom U) zamijenjeno ćiriličnim slovom za U a to je Y. To je bila „slavna“ anticipacija vukovarskih ćiriličnih ploča. Sva sreća da tada nisu porušene zgrade u kojima su stanovali ili radili ustaše. A i ulice kojima su oni prolazili nisu uništene. Naprotiv, popravljene su da ljepše izgledaju. Umjesto rušenja ustaških zgrada jednostavnije je bilo njihove vlasnike otjerati, ubiti i lišiti imovine. Novim stanarima tih ustaških zgrada nije se povraćalo od muke što u njima moraju živjeti; ali povraćalo se od muke njihovoj rodbini i znancima (ako im se posrećilo da prežive).

Bez obzira na sve te poznate stvari novi predsjednik (neo) KP (čitaj SDP-a) izjavio je da „imamo ploču s ustaškim pozdravom, što je potpuno nezakonito…“ Njemu su se pridružili i drugi članovi iz raznih „partijskih ćelija“ diljem države sa zahtjevom da se ploča skine jer je njezin sadržaj sramota koja, navodno, nanosi štetu ugledu RH. A sadržaj ploče čine imena jedanaestorice pripadnika HOS-a, službeni grb Republike Hrvatske, križ i grb HOS-a grada Zagreba pod kojim je Udruga Dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga uredno registrirana u skladu s hrvatskim zakonom. Ali je to za predsjednika SDP-a “nezakonito“. Vrlo inteligentan vožd!? Što je on kao „legalist“ čekao te nije takvu „nezakonitost“ odmah prijavio kada je Udruga registrirana (a imao je vremena i nakon toga)? To mu je morala biti „časna partijska dužnost“. A ništa nije učinio po tom pitanju. Takvih se Hrvatska mora sramiti jer ne izvršavaju svoje dužnosti.

Što se može zaključiti samo iz nekoliko rečenica koje su izgovorili partijski aktivisti? Puno toga. Kao prvo, sadržaj ploče je, navodno, sramota za Hrvatsku. U prijevodu to znači da su poginuli HOS-ovci (ali i svi HOS-ovci) koji su s pozdravom ZDS oslobodili i stvorili Hrvatsku zapravo sramota za Hrvatsku. Pa u tome zapravo i jest problem: za sve hrvatske vlasti i oporbe i antife branitelji su bili i ostali neprijatelj broj jedan. Da nisu ne bi se tako s njima postupalo. Nema države u svijetu, osim Hrvatske, koja svoje branitelje ponižava i kažnjava do te mjere da se sami ubijaju. A ako ostanu živi onda ih se diskriminira kao u nedavnom slučaju uskraćivanja radnoga mjesta branitelju u Sisku. Pogotovo su branitelji glavni neprijatelj poražene agresorske vojske i njihove države (što je posve prirodno), ali nažalost i neprijatelji domaćih izdajica koji su se uvijek borili protiv Hrvatske i još uvijek se bore za Jugoslaviju, a to realno znači za Veliku Srbiju.


Sramota je da progonitelji branitelja sjede u Hrvatskom saboru


Ako je išta za Hrvatsku sramota onda je to da upravo ti i takvi progonitelji branitelja sjede u Hrvatskom saboru, u Vladi i na drugim važnim položajima. I uzvikuju anno domini 2016. „Drugovi i drugarice“, „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, „Živio drug Tito i partija“, „Sretan dan Republike, 29. novembar“ i sl. Ako se zna da su to totalitaristički pozdravi zločinačkog komunističkog režima kojeg je osudilo Vijeće Europe svojim rezolucijama br. 1096 i 1481iz 1996. i 2006. godine, onda se lako može zaključiti odakle nostalgija za takvim pozdravima i gdje spadaju njihovi pobornici.

Pozdrav „Za dom spremni“ je sramota za Hrvatsku, a pozdrav „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ izrečen u Saboru od osobe (pipl mast trast as) koja obnaša funkciju ustavnog sudca nije sramota? Molim argumentirano obrazloženje, po mogućnosti u skladu s rezolucijama Vijeća Europe. Bez obzira na sve ploču s pozdravom ZDS treba maknuti, a osobu koja je veliča zločinački komunistički pozdrav nezasluženo nagraditi. Što je s orgijanjem sa zastavom s crvenom komunističkom petokrakom i slikom zločinca Broza na sam dan pada Vukovara? Nije li to glorificiranje simbola pod kojima su u Domovinskom ratu ubijani ljudi i uništavana imovina i pljuvanje po simbolima hrvatske države i to od bivšeg ministra te iste države. Takovo nešto čini se kao „normalna“ stvar na koju više nitko ne reagira? Tko još može Hrvatsku optuživati da je fašistička država kad u njoj bujaju komunistički simboli? Ako se hrvatski puk ima čega sramiti onda je to njezina i oporba i vlast koja vodi ovu državu i nije sposobna zaštititi vlastiti narod od ponižavanja. Hrvatska su sramota i svi oni izdajice koji sustavno rade protiv te iste države. A to su danas upravo tzv. „antifašisti“.

U Hrvatskoj danas nema ustaša, ali ako bude zatrebalo sigurno će ih biti jer će ustati u obranu svoje domovine. Ali zato ima crvenih fašista i to ne mali broj koji sebe nazivaju krivim imenom antifašisti. Ako je vjerovati filozofima Theodoru Adornu i Hanah Arent samozvani antifašisti su zapravo fašisti i ne mogu ništa drugo ni biti. Podsjetimo da je Hanah Arent rekla da ne može zamisliti da postoje antifašisti koji ne bi morali ujedno biti i antikomunisti. A Th. Adorno je komuniste nazvao crvenim fašistima. Vrlo prikladno ime za današnje hrvatske antife. Oni, da bi ipak opravdali svoje „antifašističke mirovine“ i druge povlastice, moraju stvarati/proizvoditi „fašiste“ i „ustaše“. Tako je život ipak lagodniji i udobniji nego da se „znoju lica svoga“ naporno radi.


Ovdje ipak treba razlikovati dvije vrste antifašista. Jedni su pravi antifašisti, a drugi su krivi antifašisti, tj. komunistički antifašisti. Pravi antifašist i antikomunist bio je, uz mnoge druge, npr. kardinal Stepinac. Najveći broj hrvatskog puka su i antifašisti i ujedno antikomunisti. Današnji simpatizeri zločinca Broza i 29. novembra sigurno ne mogu biti antifašisti nego su pravi crveni fašisti jer su totalitaristi. Ime antifašizma su uzurpirali isključivo za sebe. S obzirom na sve rečeno red je da se „bojovniku“ Vulinu (ako mu ta titula nije uvreda) prizna da je ipak bio u pravu kada je rekao da u Hrvatskoj „buja fašizam“. Upravo tako: buja komunistički i srbočetnički, „jugoslavenski“ (ili još bolje „jugoslovenski“) fašizam.

To većina Hrvata i hrvatskih državljana vidi i zna. Ali ne vide oni koji bi trebali vidjeti. Umjesto da vlastodržci na svaki pokušaj insinuacije o ustašama, o ZDS, o NDH, o Domovinskom ratu i slično odgovore kao pravi državnici i političari imajući u vidu nacionalne interese, oni se kukavički ispričavaju, a sami ne znaju za što. Tako se ministar vanjskih poslova ispričava insinuatorima i opravdava osnivanje Udruge HOS-a u doba SDP-e (Račanove) Vlade. Neovisno kada je Udruga registrirana, registrirana je prema tadašnjim i još uvijek važećim hrvatskim zakonima. Točno je da je Udruga dragovoljaca hrvatskih obrambenih snaga grada Zagreba (UDHOS-ZAGREB) (koja je postavila „spornu“ spomen ploču u Jasenovcu) registrirana 7. prosinca 1998. godine. Samo taj zakon, izgleda, ne važi za „komunističke fašiste“. Oni bi i mimo zakona skinuli ploču. Koji legalisti! Ako je išta sramota za hrvatsku državu onda su to upravo ti i takvi.

Zašto se ne osnuje povjerenstvo koje će razmotriti četnikovanje u Borovu Selu

A predsjednik Vlade bi osnivao neka povjerenstva koja će razmatrati „sporna“ pitanja i „spornu“ ploču u Jasenovcu. Nije mu palo na pamet da osnuje povjerenstvo koje će razmotriti tko je i zašto ubio branitelja Pajičića, tko u Srbu i Borovu Selu četnikuje i sl. Umjesto osnivanja povjerenstava neka promijeni zakon; neka postavi referendumsko pitanje o micanju ploče iz Jasenovca i zabrani pozdrav ZDS. I „ustaški“ grb. Zašto premijer nije osnovao povjerenstvo za promjenu imena zagrebačkog trga koji nosi ime jednog od najvećih svjetskih zločinaca 20. st.? Zato što mu je zločinac Broz „simpatičan“ ili zato što sam ne odlučuje.

Zašto sve dosadašnje vlasti, uključujući i sadašnju (barem do sada), toleriraju komunistički totalitarizam? Zašto su nedosljedni unatoč rezolucijama Vijeća Europe i Deklaraciji Sabora Republike Hrvatske iz 2006. Sabor je potvrdio (30. lipnja 1998) „ smisao i sadržaj Rezolucije 1096 o ukidanju nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996“. U istoj „Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine“ u točki 12 piše: „Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim i postkomunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.“ Što su (neo)komunisti u Hrvatskoj učinili u smislu saborske deklaracije? A što je učinio premijer i njegova Vlada? Baš ništa. Niti su se distancirali od zločina svojih predaka niti su ponovo procijenile svoju povijest. Posve obrnuto: neki izražavaju žaljenje što su zločinac Broz i drugi komunistički zločinci naredbodavci i izvršitelji (čija su imena poznata) bili preblagi i što posao nisu obavili „savjesnije“.

Što se pak tiče zahtjeva da „ponovo procijene povijest komunizma“ tzv. (protu)hrvatski antife svaku novu spoznaju smatraju revizionizmom. U tu komunističku „svetinju“ se ne smije dirati. Time antife pokazuju nezamisliv prezir prema znanstvenicima i intelektualcima koji istinu žele saznati na osnovi objektivnih znanstvenih istraživanja. Otkrivanje novih grobišta, novih spoznaja o trostrukom logoru Jasenovcu i sl. za antife su čisti revizionizam. Zašto su obustavljena istraživanja logora Jasenovac? Pa bilo bi u interesu antifama (ako su imalo dosljedni) „potvrditi“ broj „ustaških zločina“ na preko milijun, a ako ne ide barem na nekoliko stotina tisuća, ako ni to ne ide onda na nekoliko desetaka tisuća, ako ni to ne ide onda jasno reći istinu. Neka pouče djecu u školama zašto Broz nikada nije došao u Jasenovac. Zašto su istraživanja već u bivšoj državi bila obustavljena? Što su to pronašli što ih je toliko šokiralo da hitno prekinu davati svoje „dokaze“? Bilo bi dobro kada bi nas antife „poučile“ koliko je žrtava bilo i u oko 600 grobišta u Sloveniji, oko 900 u Hrvatskoj i tko zna koliko na drugim mjestima. Koliko ih je suđeno prije smaknuća, a koliko ih je stradalo jer i nije bio potreban dokaz o krivnji. Oni su krivi iako im to sudski nije dokazano. To je velebno „otkriće“ kandidatice za glavnog tajnika UN. Takve se osobe Hrvatska (a i čitav svijet) trebaju sramiti. Zašto se antife boje znanstvenih istraživanja i ukidaju institucije koje se time bave? Njih znanstveni argumenti ne zanimaju. Argumenti su također za njih revizionizam. A za revizionizam se išlo na Goli otok.

Oni se boje istine

Zato znanstvenici također napuštati zemlju u kojoj bi se, objektivno gledano, moglo prilično dobro živjeti. Kada ste čuli da je neki antifa napustio zemlju Hrvatsku iako je ne voli? Osim po zadatku? A danas je takvih dobro plaćenih poslova u inozemstvu sve manje.

Zamislimo samo istraživanja u prirodnim znanostima i tehnologiji gdje se pronalaze nove teorije, dolazi se do novih otkrića i izuma. Zar sve te nove spoznaje, koje često potiru i dovode u pitanje stare spoznaje, nisu također neka vrsta revizionizma jer se stare spoznaje revidiraju a nove uspostavljaju. Za takav se revizionizam u znanosti dodjeljuju Nobelove nagrade, a (anti)cro-antife onemogućavaju i zabranjuju istraživanja, ukidaju institucije koje se bave istraživanjem povijesti i tome slično. Oni se boje istine jer bi se time otkrila sva njihova laž. Komunistička je historiografija čista laž.

Antife ne samo da sprečavaju reviziju svoje prošlosti nego ne dopuštaju ni reviziju prošlosti u vrijeme NDH. Stav prema NDH je za njih također „dogma“ tj. nema druge istine osim njihove. Pitanje koje se vrlo često postavlja u „kritičnim“ situacijama jest: je li NDH bila zločinačka država? Pitanje se postavlja kada se nekome želi nametnuti krivnja pripadnosti hrvatskom narodu. Pitanje se postavlja i najvišim nositeljima vlasti kao što su predsjednik države, vlade, Sabora, ministri i sl. I svi se oni u svojim odgovorima uglavnom kukavički ispričavaju potvrđujući očekivani odgovor.

Naravno da NDH nije ni u kojem slučaju više zločinačka nego npr. komunistička Hrvatska. Naprotiv, komunistička Hrvatska (koja usput rečeno i nije bila samostalna država) višestruko je zločinačkija država od NDH. Ako se zločinačkost mjeri brojem žrtava onda je stvar prilično jasna. Više je komunizam, kako u svijetu tako i u Jugoslaviji i Hrvatskoj, odnio žrtava nego svi drugi totalitarni režimi zajedno. Treba razlikovati državu i režim. Nitko ne može opravdavati nijedan režim koji je činio zlo. Ali NDH nije i ne može biti zločinačka država jer je nastala voljom većine hrvatskog naroda i državljana tadašnje države. Tako ni ova današnja Hrvatska nije i ne može biti zločinačka, kao što to imputiraju oni kojima nije drag „ustaški“ grb i „ustaški“ pozdrav ZDS, ali im je draga „ustaška“ kuna i „ustaška“ fotelja u Saboru, Vladi, sudbenoj vlasti ili negdje drugdje. NDH i sadašnja Hrvatska nastale su iz istih motiva, tj. kao težnja hrvatskoga naroda da stvori samostalnu i neovisnu državu. Tko smatra tu težnju opravdanom ne može govoriti o zločinačkoj državi. Komunistička, „antifašistička“ Hrvatska poslije Drugog svjetskoga rata nije nastala prvenstveno kao težnja za samostalnom državom nego kao težnja za nekom drugom državom. Zašto se uporno inzistira na NDH kao zločinačkoj državi? Da bi se nakon toga po analogiji i sadašnju RH moglo nazvati zločinačkom. To je ono na čemu inzistira peta kolona i njihovi mentori. Ali stvar ide još dalje: ako je NDH zločinačka država onda je i narod koji je želio tu državu zločinački narod. A onda je i sadašnja Hrvatska zločinačka država. Kada se postigne da ta laž postane javno prihvaćena onda je svaka hrvatska država zločinačka. To je ono što posve otvoreno zagovaraju srbočetnici, srbijanska politika, ali i izdajnici u Hrvatskoj. No, krajnje je nepošteno i nemoralno smatrati državu zločinačkom, a boriti se za fotelje u toj istoj zločinačkoj državi kao što rade antife.

Hrvatska nije stvorena na antifašizmu komunističkog tipa

Prema tome, laž je da je sadašnja RH stvorena na antifašizmu komunističkog tipa. Ne, nije nego na antifašizmu koji se borio protiv komunističkog, jugoslavenskog, srbočetničkog velikosrbskog fašizma. Nosioci toga antifašizma bili su i branitelji (i HOS-ovci čija se spomen ploča tako bezočno napada) i oni koji su s pozdravom ZDS protjerali agresora koji je kukavički pobjegao. Da nije bilo HOS-ovaca ne bi ni antife mogle sjediti u Saboru RH. U parlamentu neke druge države sigurno ne bi sjedili. Hrvatska nije nastala njihovom zaslugom nego usprkos njihovu izdajstvu. Kako objasniti činjenicu da su za skoro svaku akciju hrvatske vojske srbočetničke i jugoslavenske postrojbe već znale? To je dokaz da antife Hrvatsku nisu htjeli. A dokaz je i to što su se protiv Hrvatske borili u Drugom svjetskom ratu. Da su se borili za Hrvatsku, kako danas ističu, onda bismo poslije 1945. godine imali samostalnu Hrvatsku državu koja bi doduše bila komunistička i totalitaristička kakve su bile i ostale komunističke države. Padom Berlinskoga zida pao bi komunizam i u Hrvatskoj, a ostala bi samostalna država koja bi se, kao i druge europske države, transformirala u demokratsku državu. Tada Domovinskog rata ne bi ni bilo. Zaključak koji se nameće jest da su (anti)hrvatski komunisti i antife krivci za Domovinski rat.

A kada je bilo jasno da do rata mora doći onda su se dogovorili da se rasporede i uvuku u sve strukture i da preuzmu vlast. To im je, nažalost, i uspjelo. I vladaju sve do dana današnjega. Drugi su ginuli za Hrvatsku, a za to vrijeme su oni mešetarili po Europi i Hrvatskoj, vršili pretvorbu narodne imovine i bogatili se. Kada je država, mimo njihove zamisli ipak stvorena, požurili su da zasjednu na vlast. Ostali su vjerni svojim načelima: ono što drugi ostvare oni prigrabe sebi kao što to rade klasični strvinari u životinjskom svijetu. Surađivali su s onima koji su abolirani i nagrađeni i za koje je dokazano da su se borili kao agresori protiv Hrvatske. Za nagrade su dobili važne funkcije u državnim strukturama, obogatili se i postali privilegirana kasta.

Shvatili su da za njih nema lustracije. Prvo što im je palo na pamet jest da oni lustriraju hrvatsku većinu kad već većina nije lustrirala njih. I pripadnike srbskog naroda u Hrvatskoj koji su se borili za Hrvatsku. I u tome su uspjeli. Prema tome, bez obzira tko dođe na vlast (neo)komunisti, antife i velikosrbi su uvijek dobitnici. Propadanje Hrvatske u svakom smislu jedino je objašnjivo na taj način. Potvrdu za to imamo u prošloj SDP-eovoj Vladi, ali i u svim vladama nakon 2000. godine. Sudeći prema sadašnjem stanju stvari današnja Vlada više djeluje kao da je u dosluhu s napadačima na HOS-ovce, na pozdrav ZDS i na „ustaški“ grb nego kao da brani integritet Hrvatske. Zar ta ista vlada nije ucijenjena od strane centra „regiona“ preko pročetničkog etnobiznismena, od briselskih komesara i drugih antihrvatskih elemenata? Kako drugačije protumačiti izbor nekih nemoralnih i nestručni i posvjedočeno protuhrvatskih ministara, državnih tajnika i sl.? Druga je mogućnost da se ne radi o ucjeni nego o tome da glavnina Vlade na čelu s premijerom iz uvjerenja nema previše veze s hrvatskim interesima.

Svaka pomisao na skidanje ploče u Jasenovcu i eventualna zabrana pozdrava ZDS uvod je u već viđene napade na branitelje, na omalovažavanje i ponižavanje hrvatskih građana, hrvatskih institucija, države kao cjeline, a to znači uništenje RH kao samostalne države. Teško se oteti dojmu da se tu ne radi o sustavnom planu vanjskih centara moći podpomognutih domaćom petom kolonom i briselskim slugama.

Orgijanje s komunističkim zastavama i zločinačkom petokrakom

Dok se s jedne strane sotoniziraju hrvatska obilježja pod kojima je stvorena država istodobno se glorificiraju protuhrvatska komunistička i neokomunistička obilježja. Režimski mediji sa simpatijama prenose orgijanja s komunističkim zastavama s crvenom zločinačkom petokrakom, slikom zločinca Broza, pozdravima pod kojima je napadana Hrvatska i kao senzaciju traže, kao Diogen sa svijećom, ustašku kapu ili crnu košulju u Bleiburgu da bi onda time potvrdili ustašoidnost hrvatskoga naroda. Pritom imena trgova, ulica, institucija zadržavaju imena komunističkih zločinaca. Ako su sve dosadašnje vlasti bile sklone komunističkim zločincima (teško je zaključiti da nisu) onda im treba predložiti ili da diljem Hrvatske zabrane imena ulica i trgova koja nose ime zločinca Broza kao i drugih komunističkih zločinaca ili da dopuste, radi ravnopravnosti, trgove i ulice s imenima ljudi iz drugih totalitarnih (fašističkih, nacističkih) režima.

Umjesto da hrvatske vlasti postupe u skladu s europskim i odlukama vlastitog Sabora one ipak ostaju dosljedne same sebi dopuštajući da se snimaju filmovi i objavljuju knjige koje blate hrvatski narod i državu. Veličaju totalitarne simbole jednog totalitarizma, a zabranjuju hrvatske povijesne simbole koji izvorno nemaju veze s NDH. Time dokazuju da ne poštuju ni svoje vlastite zakone, a kamoli tuđe; za njih su europske rezolucije i hrvatske deklaracije samo farsa tj. bile su i ostalo mrtvo slovo na papiru.

Iz postojećeg stanja u ovoj jadnoj i bijednoj državi može se zaključiti samo jedno: u Hrvatskoj je provedena selektivna lustracija jer je većina hrvatskog domoljubnog puka je već odavno lustrirana i to od strane onih koji nikada nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku i koji u njoj još uvijek vladaju. Sada je red da se i oni lustriraju. To je zasad nemoguće jer su na vlasti ti isti lustratori. Dok je u Hrvatskoj stanje kakvo jest, tj. dok se korjenito ne promijeni neće u njoj biti ni sreće ni solidnog života, ni mira, ni pravde, ni istine ni blagostanja. To nam zasad jamči i sadašnja vlast u Hrvatskoj. No veći krivci i od vlasti za loše stanje u državi su oni koji su se dali prevariti, a to su hrvatski birači.



prof. dr. sc. Stipe Kutleša/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/12/14/6220/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8356
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: Hrvatska - unutarnja agresija

Post by EdgarFranjul » Mon Dec 26, 2016 4:49 pm

Nacionalna sigurnost i unutarnja agresija na temelj države

Monday, 26 December 2016 11:01



Dan poslije izlaska Nove ljevice iz crne rupe tzv. nevladinih organizacija na svjetlo dana Hrvatska je podigla razinu sigurnosnih mjera. Navodno zbog velikoga broja ilegalnih ulazaka u državu i mogući novi val „migrantske krize“, a potaknuta je novim valom terorističkih napada od Ankare preko Švicarske do Berlina. Temeljni je problem nacionalne sigurnosti unutarnja agresija. Pretvaranje države u „gmajnu“ [1] poraženih snaga u Domovinskom ratu.

Financiranje, marketing i politička potpora nacionalne nesigurnosti

Razinu sigurnosnih mjera trebalo je podići puno ranije. Jer se porast četništva i lijevoga ekstremizma Nacionalna sigurnostsustavno događa još od 3. siječnja 2000. Upozoravalo se, bio je to govor gluhima i slijepima. U međuvremenu četništvo je postalo mjera unutarnje demokratičnosti i tolerancije, a lijevom je ekstremizmu ugodnije i bolje negoli u Jugoslaviji. Jedna i druga unutarnja ugroza nacionalne sigurnosti financirane su i hrvatskim proračunom i inozemnim sredstvima, što predstavlja prvorazredni sigurnosni izazov.

Uz to stranke i mediji četništvu i lijevom ekstremizmu danomice rade PR. Budno pazeći da ne propuste osuditi svakoga tko ukazuje na problem unutarnje agresije. Poslije Zaključka saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav krinke su spale brže negoli u doba ljubavi Sanadera, Pupovca i Mesića. Hrvatski sabor prihvatio je argument „šarafencigera“ i zanemario domaći i europski pravni okvir. Time je svisoka nagazio slabašnu pravnu nam državu. Nju već četvrt stoljeća onemogućuju da se osovi po mjeri demokratskoga ustroja države.

No, zato se naša pravna država odlično uskladila s pravnom državom Srbije. Srbija, primjera radi, proglasi univerzalnu jurisdikciju, a hrvatski je odgovor na nju javno objavljeni Registar hrvatskih branitelja donesen kako bi Srbiji olakšao provođenje jugoslavenski univerzalne jurisdikcije. U normalnoj pravnoj državi taj čin bio bi tretiran kao izravna ugroza nacionalne sigurnosti. Nijedna država ne isporučuje svoju vojsku agresoru. Nijedna! Imamo i na drugim područjima ovakvih primjera „saradnje“. Sve ih treba staviti na stol, pročitati svaki zarez, analizirati sve dosadašnje i moguće buduće učinke i prosijati ih kroz sito nacionalne sigurnosti.

Nacionalna sigurnost Jugoslavije ili Hrvatske?

Došlo je, naime, do toga da bivši predsjednik države nezadovoljan osobnim statusom proziva Ustavni sud za fašizam. Došlo je do toga da HTV godinama radi besplatan PR stanovitoj Nadeždi Čačinović, pokazalo se Nova ljevicazapravo Novoj ljevici jugoslavenskoga smjera. Došlo je do toga da i prvog ministra hrvatske Vlade privode na javni informativni razgovor u nedjelju u četrnaest sati regionalnom državnom odvjetniku HTV-a Aci Stankoviću. Došlo je do toga da je Milanovićeva vlada u kratkom tehničkom razdoblju dodijelila jednoj ngo sekti, koja na etnobiznisu odlično parazitira, zgradu u središtu Zagreba procijenjenu na više od dvadeset milijuna kuna. Mogao bih primjere nizati do idućega Božića.

Lijevi je ekstremizam izdašnije potican negoli do jučer brodogradnja, ili ribarstvo, stanogradnja, obrazovanje, demografske mjere…. Četništvo, ono oružano i ono mirnodopsko koje je opasnije od oružanoga, nagrađeno je još za Tuđmanova doba sveopćom amnestijom, da Nacionalna sigurnostbi se ostvarila mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja. Kakva naivna milost hrvatske države! Pravna država u rukama nacionalne nesigurnosti pod amnestiju je potom strpala i zločine agresora, koji po međunarodnom pravu ne zastarijevaju. Cijelo to vrijeme od 3. siječnja 2000., međutim, progonili su se hrvatski branitelji, temelji hrvatske države. Kad ugrozite temelj, onda ste narušili statiku. Samo u jugoslavijama je bilo moguće nacionalnom sigurnošću opravdati progone i žrtvovanje Hrvata spremnih za obranu, obnovu i uspostavu slobodne domovine.

Stratege nacionalne sigurnosti moralo bi zanimati kako, na koji način, kojim sredstvima i kojom bi politikom nacionalnu sigurnost branili: Čačinovićeva, Pusići, Markovina, Jakovina, Jović, Zakošek, Puhovski, Pupovac, Bauk, Opačićeva, Grbin, Matić, Kosorova, Milanović, Jovanović, Sanader, Tomčić, Beljak, Mesić, Josipović, GONG, Kuća ovih i onih prava, Documenta, Rekomi, Mufovi, halteri, Prideovi, Teršeličeva, Borićeva, Leković, Radman, Ritzova, Europska Dimenzija, Hribar, Gospodarska Dimenzija, hrvatski članovi u upravi INA-e, Ustavni sud, Bajić, Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav… Ako strategija nacionalne sigurnosti ne riješi pitanje unutarnje agresije i ne uhvati se ukoštac s njezinim provoditeljima nacionalna sigurnost će ostati ementaler.

Koga je na vrijeme trebalo locirati, otkriti, uhititi…

Hrvatska nacionalna sigurnost, kao i pravna i gospodarska i socijalna i kulturalna, dovedena je na sam rub izdržljivosti. Da nešto ne štima s nacionalnom sigurnošću govori podatak o tome kako su se dvije brigade ubile, neutvrđeni broj Hrvata se iselio ne manji od 100.000 samo zadnje godine Milanovićeve vlade. Prazni se prostor Slavonije, otoci su sve dalje od kopna, obalu kupuju stranci. Hrvatske državne ustanove istodobno financiraju protuhrvatske knjige i filmove, četničke spomenike kojima se slave zločini nad Hrvatima. Političke elite više ne spominju tko je izvršio agresiju na Hrvatsku. Na otporu velikosrpskoj agresiji, briljantnom i ko suza čistom vojnom i diplomatskom pobjedom izgrađen je jedini temelj moderne hrvatske države. Pola političkih elita u proteklih desetljeće i pol trebalo je zbog ugroze nacionalne sigurnosti locirati, otkriti, uhititi, procesuirati i na prikladno mjesto transferirati. No, zbog jugoslavenski shvaćene nacionalne sigurnosti dogodio se, kao što znamo, obrnuti proces.

Provoditelji nacionalne nesigurnosti ugrozili su sve do temelja, a sad su počeli štemati i armaturu. Uspješno su likvidirali poljoprivredu, selo i seljaka, domaću proizvodnju, umjesto na mjerodavne međunarodne sudove prijepore sa susjednim državama prepustili su politikantskim arbitražama, nisu riješili nijedan granični spor, rasprodali su što su stigli, osiromašili narod, zadužili državu preko svake mjere, dopustili bankama da nas pljačkaju, trgovačkim lancima da nas truju, u ludnicu su trpali zdrave a luđake postavljali na čelo čak i u nacionalne kazališne kuće, uništili su poduzetničku klimu i duh, štitili komunistički represivni aparat od počinjenih zločina, donosili su strategije i reforme od kojih se do kraja stoljeća nećemo oporaviti, sustavno su nagrizali jedini održiv temelj hrvatske države, provodili detuđmanizaciju i jugoslavenizaciju, proizvodili rupe u zakonu… I time zapravo stvorili nacionalnu nesigurnost.

Poražene snage nasađene iznad pobjedničkih

Nizanki grijesima struktura nema kraja. No, nedavnu izjavu Pupovca izrečenu usred Hrvatskoga sabora Miloradnacionalna sigurnost ne smije preskočiti – “Ne postoji zakonski okvir po kojem bi kokarda koju nose sljedbenici četničkog pokreta bila sankcionirana u našoj zemlji”. Ako je tomu tako, posrijedi je grijeh propusta, koji hitno treba staviti na svoje mjesto. Inače smo vraćeni u doba osamdesetih, kad je kokarda bila pod zaštitom komunističke crvene petokrake i JNA, sve dok nisu zajednički izvršili zločin protiv mira, agresiju, etničko čišćenje okupiranih područja i najbestijalnije zločine. I zna se kako je Hrvat izašao iz osamdesetih: Gol, bos, gladan, žedan i razoružan.

Rugajući se nacionalnoj sigurnosti pupovci, međutim, danas smiju javno tiskati potjernice za Hrvatima zbog navodnoga „govora mržnje i netolerancije“, što je samo zamjena za „hrvatski nacionalizam“, „klerofašizam“ i druge jugokomunističke etikete. Ideološke etikete danas su „ustašizacija“, „povijesni revizionizam“, „fašizacija“, kojom se prikriva porast četništva i lijevoga ekstremizma, te skreće pozornost s njihovih masnih privilegija.

I sad se postavlja pitanje, može li se realno očekivati nekakva sigurnosna strategija koja bi u praktičnom pogledu jamčila sigurnost države i naroda na duži rok? Recimo, strategija koja bi, među ostalim, efikasno suzbila porast četništva s kokardom i lijevoga jugoekstremizma s petokrakom. Nama se može dogoditi čak i to da strategija nacionalne sigurnosti ne bude usvojena dok joj zeleno svjetlo ne daju četništvo i lijevi ekstremizam. Dakle, oni protuhrvatski elementi koji su nedvojbeno bili i ostali protiv samostalne, slobodne i demokratske hrvatske države, elementi kojima nije uspjela „liberalizacija Jugoslavije“, niti otvorena agresija protiv Hrvatske, niti detuđmanizacija i druge smicalice.

Nije im uspio nijedan plan očuvanja Jugoslavije, odbili su čak i Z-4, državu u državi. Ne će im uspjeti ni aktualna unutarnja agresija! Oni su sa svojim politikama, treba jasno reći i tako se ponašati prema njima, u Hrvatskoj poraženi u Domovinskom ratu. Temeljno je pitanje nacionalne sigurnosti, kako su poražene snage opetovano nasađene iznad pobjedničkih, iznad hrvatskoga naroda.

Gmajna na rubu Europske unije

Činjenica je da su uskrsnuli specijalnim politikama kreiranima za njihovu rehabilitaciju, provođenima od 3. 3. siječnjasiječnja 2000. One, pogledajte njihove rezultate i sjetite se svih postizbornih prijevara, predstavljaju truli temelj države i nacije, istodobno i dobar temelj socijalističke republike spremne za zajednicu s drugim „narodima i narodnostima“. Još od trenutka kad su agresori 1991. pred Vukovarom shvatili kako golom silom nikad ne će pokoriti Hrvate, temelj tih politika jest teza da Jugoslavija (i u Hrvatskoj) istodobno nestaje i nastaje. Većina političkih stranaka prihvatila je tezu kao svoj otvoreni ili prikriveni program. Tko ju nije prihvatio nestao je s političke scene. Prema tome sa stajališta nacionalne sigurnosti na unutarnjem planu nova strategija nacionalne sigurnosti, da bi držala vodu, mora krenuti od jednostavne i jasne rečenice: Temelj hrvatske države jest pobjeda protiv velikosrpske agresije ostvarena u Domovinskom ratu. Druga rečenica: Ne postoji drukčija hrvatska država. Sve ostale je progutala ropotarnica.

To su ujedno i rečenice vodilje nekog budućeg pokreta koji će morati preuzeti političku odgovornost za budućnost države i nacije, ako se nesmetano nastavi unutarnja agresija jugokomunističke petokrake te velikosrpske i orjunaške kokarde, koje smo porazili u ratu a oni poražavaju državu i naciju u miru. Uz škudoliznu pomoć judeka i yudeka, pretvarajući sektor po sektor države u „zemlju“, judosferu za Jugoslaviju s Titom spremnu. Kak bi kajkavci rekli u „gmajnu“ na rubu Europske unije.

Nenad Piskač/hkv.hr

[1] Gmajna – germanizam, općinsko, javno zemljište, uglavnom zapušteno, svojevrsni lokalni kak bi po anglianski rekli „hot spot“ na kojemu je bez naknade dopuštena ispaša stoke sitnog i krupnog zuba, pašnjak, često se rabi u frazi „živi kao bik na gmajni“ što znači živjeti lagodno na račun poreznih obveznika općine ili države.


http://hu-benedikt.hr/?p=80379
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."

Post Reply