PROSLAVA DANA ( ANTI) FAŠIZMA I PARTIZANSKO-ČETNIČKIH ZLOČINA
Utorak, 23 Lipanj 2015 19:06
Smrt fašizmu , sloboda narodu . Eto moram prigodno započeti ovo pisanje jer svi mi koji mislimo da je godina 2015 i da živimo u slobodnoj , suverenoj Republici Hrvatskoj debelo smo se zajebali . Istina je da živimo u Jugoslaviji , godina je 1945 , šumski razbojnici su konačno istrčali iz šume sa petokrakama na šubarama , nakon četiri godine hrabrog i uspješnog skrivanja.
Ni krivi ni dužni pobijedili su u ratu i sada uvode reda u državi , prije svega urediti treba Hrvate . Postavili su političke komesare za kulturu poput Frljića ,Šipuša i Radmana koji tom glupavom narodu mora objasniti da ne valja , da je fašistoidan i da itekako postoje valjani razlozi za punjenje svih raspoloživih jama njihovim tjelima jer kako kaže Stjepan Mesić "nije bilo dovoljno zatvora , pa smo ih pobili" sve onako " u duhu antifašizma" , Tite i partije. Na sve strane bjesomučno se traže hrvatski nacionalisti , ustaše , unutarnji i vanjski neprijatelji jer "prije će Sava uzvodno poteći nego će Hrvati državu imati " kaže ljubičica bijela od sto kila.
Eto to je naša stvarnost , senilini partizanski krvnici koji su prije sedamdesetak godina sudjelovali u genocidu protiv Hrvatskog naroda danas slave i s ponosom se prisjećaju tih dana , pričajući davno naučene bajke i izmišljotine o svojoj "antifašističkoj borbi " , čak i Pupovac je našao za shodno držati lekcije o bratstvu i jedinstvu hrvatskog i srpskog naroda , misleći pritom na bratstvo i jedinstvo njegove četničke bliže i dalje familije i hrvatskih komunističkih izdajica , jugoslavena koji su bjesomučno ubijali svoj narod a činili bi to i danas.
Zanimljiva je ta riječ antifašizam jer su svi koji su činili zločine , klali i ubijali Hrvate , svi koji mrze sve hrvatsko a ideja hrvatske države na njih djeluje ko sveta voda na vampire , svi oni su se proglasili antifašistima , i kao što kaže Milanović ili mi ili oni ,a mi smo jugoslaveni, komunisti antifašisti a oni su svi oni koji misle drugačije . To nikada kažnjeno silovanje hrvatskog naroda blagoslovila je i predsjednica Kitarović jer eto i njena obitelj je imala prstiće u tome a to je onda ipak u redu , antifašizam jel" te.....omaklo im se čerečenje parsto tisuća ljudi ali bože dragi sve je to bilo u najboljoj antifašističkoj namjeri .
Na Radmanovom Yutelu praše prigodni partizanski filmovi , mediji prenose baš svaku izjavu bio koga samo da je protiv tih genocidnih Hrvata , iz paštete iskaču petokrake , Tito i partija , još samo da ljubičica bijela na belom konju ujaše u Zagreb......
To je država koju zovemo Hrvatskom i držimo svojom domovinom , to je usrana karikatura zemlje za koju smo prije dvadesetak godina izgubili generaciju hrabrih , čestitih ljudi koji su na žalost imali veliku grešku , bili su Hrvati , sa velikim H , nisu bili antifašisti jer se nisu borili za Jugoslaviju već za Hrvatsku . I zato preživjele iz te generacije danas zovu šatorašima , ustašama , ognjištarima upravo oni koji su devedesetih već pripremili cvijeće za srpske tenkove kad uđu u Zagreb . Nisu ušli i nikada neće , Jugoslavija je prošlost ,i to nam nikada oprostiti neće.
Tako to biva kad se u povijesno presudnom trenutku donesu krive odluke , tako je 1943 Pavelić pokazao da je kreten i nije prihvatio ponudu saveznika da pređe na njihovu već tad je bilo potpuno jasno pobjedničku stranu , da je to prihvatio ne bi bilo šumskih odrpanaca ni Jugoslavije , ni ljubičice bijele ni Jazovki a bome ni Golog otoka ni Domovinskog rata imali bi Hrvatsku državu već sedamdeset godina i danas ne bi slušali idiotarije o antifašizmu , i Tuđman je devedesetih imao takvu priliku , da je proveo temeljitu lustraciju danas ne bi četnici sjedili u saboru , niti bi četnički ministri iz Srbije u sred Hrvatske Stepinca proglašavali ustaškim vikarom. Ali ipak je on bio Titov general , koji je umjesto stvaranja Hrvatske države postavio temelje za ovu današnju kvazijugoslaviju , postavivši kompiće udbaše i ostalo jugoslavensko smeće na ključne pozicije u državi. Mogao je ali nije i to već danas mi plaćamo a naša djeca ili unuci imati će ponovo neki Domovinski rat , Hrvatska još čeka vođu a hoće li ga dočekati vidjeti ćemo ili nećemo.....
Narod sa najviše kukavica , izajica i lopova po kvadratnom metru i ne može imati bolju državu , niti birati bolju vlast nego što je ima ili će je imati . Narod bira sebi slične a nažalost tužna je činjenica da smo jadan , usran narod , koji ne drži do sebe , koji će izdati i prodati i svoju mater za šaku eura i sve što mu se događa i što će mu se dogoditi u antifašističkoj režiji itekako zaslužuje . Osim ako ona šačica hrabrih ljudi po uzoru na Frljića ne uprizori kakav performans sa kalašnjikovima , ko devedesetih .......osim ako.......
Popaj
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=43
Hrvatska - unutarnja agresija
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Afera Svastika: Ostojić večer prije bio sa šefom tvrtke koja održava travu
U splitskom restoranu Lučica družili su se ministri unutarnjih poslova i obrane, ali i Ante Maslov, direktor tvrtke Jadro koja održava travnjak na Poljudu
Datum objave: 24.06.2015 | 17:41 Autor: Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik
Večer prije utakmice u splitskome restoranu ''Lučica'' sastali su se ministar Ranko Ostojić i Ante Maslov, direktor tvrtke ''Jadro'' koja održava travnjak na Poljudu.
Kriminalistička policija Policijske uprave splitsko-dalmatinske pokrenula je istragu, podignute su navodno i kaznene prijave protiv nepoznatih počinitelja, a to u pravilu znači da ćemo još dugo čekati na otkrivanje počinitelja, ako uopće ikada i budu otkriveni. Jedva vidljivi crtež nacističkoga ili kukastog križa na travnjaku splitskog Poljuda, na kojem se igrala utakmica između Hrvatske i Italije, toliko je uzdrmao iskompleksiranu Hrvatsku da su reagirali svi koji nešto znače, ili misle da znače produbljujući jaz ionako predubokih ideoloških i svjetonazorskih podjela. Svi znaju sve, premda nitko ne zna ništa. Sposobna policija odavno bi identificirala moguće počinitelje, no kada je u pitanju MUP u Hrvatskoj pod vlašću ostrašćenoga ''ljevičara'' Ranka Ostojića, malo je nade da ćemo za počinitelja ili više njih ikada doznati.
Posebno nećemo ako se počinitelji ne budu uklapali u ministrovu teoriju da su to učinili ''fašisti s desnice'' koju implicite širi u svojim porukama, podrugljivo se izražavajući o bivšoj missici koja je bila na praznome stadionu, misleći dakako na Anicu Kovač. Ime počinitelja bismo, naravno, odmah doznali da je riječ o pripadniku neke ''desničarske'' navijačke ili neke druge skupine bliske HDZ-u. Što, međutim, ako je riječ o organiziranoj podvali, odnosno podmetanju nogometnoj reprezentaciji, gradu Splitu i Hrvatskoj.
Nije nikakva novost da vladajući SDP i bulumenta njegovih medija i pseudovladinih udruga permanentno vodi ideološki rat protiv ''bujajućeg fašizma'', ''ustašluka', ''nacionalističke retorike'', domoljubnih povika koji su za njih ustaški, a jedan od punktova gdje su im te pojave najizraženije su nogometna reprezentacija, Hrvatski nogometni savez i navijači.
Jurišnici u toj ljevičarskoj borbi su od početka mandata ove vlasti bili bivši ministar školstva Željko Jovanović i nekakav povjerenik Uefe u Fare programu Zoran Stevanović koji su smjestili i Josipu Šimuniću. Kao društvo i kao država nismo znali što je što u povijesti dok se nisu pojavila ta dvojica. Ne zaostaju za njima ni ostali vodeći SDP-ovci među kojima je Ranko Ostojić, poznat po tomu što komunicira s građanima na Facebooku, vrijeđa ih upravo na ideološkoj i svjetonazorskoj osnovi, a kada oni uzvrate njemu, smješta ih u zatvor ili u ludnicu.
Zašto bi, dakle, bilo isključeno da je splitska svastika nastala upravo u režiji ovoga SDP-ova udarnika, posebice zato što je za SDP, stranku koja nakon raspada Jugoslavije i komunizma nije doživjela tranzicijsku preobrazbu ni katarzu, karakteristično da konstruira neprijatelja kada ga u stvarnosti nema. Uostalom, neke naknadno utvrđene činjenice idu u prilog mogućnosti da je možda i sam ministar skovao i ili proveo plan o crtanju svastike.
Večer prije odigravanja utakmice na Poljudu između Hrvatske i Italije, okupilo se SDP-ovo društvo na večeri u splitskome restoranu Lučica na Spinutu. Restoran inače vodi obitelj Žaja i poznat je po kvalitetnoj hrani. U društvu ministra Ranka Ostojića bili su ministar obrane Ante Kotromanović, i što je vrlo važno, Ante Maslov, direktor tvrtke Jadro koja održava travnjak na splitskom stadionu. s njima je bio još jedan djelatnik MUP-a. O čemu su razgovarali, može se samo nagađati, ali zar nije logično pretpostaviti da je bilo i riječi o sutrašnjoj utakmici pa i da im je direktor tvrtke ''Jadro'' Ante Maslov podnio izvješće o stanju travnjaka. Kako to da on nije na vrijeme znao za crtež svastike pa na vrijeme spriječio skandal. Ili su možda ipak znali te je riječ o nečemu drugome mnogo podlijem. Društvu za stolom splitskog restorana ''Lučica'' uskoro su se pridružili ministar pravosuđa Orsat Miljenić i kontroverzni poduzetnik Zvonimir Radić, koji je bio pritvaran zbog sumnji u kriminalne aktivnosti. Nakon njihova pridruživanja, ubrzo družinu napušta upravo direktor tvrtke ''Jadro'' Anto Maslo. Inače, kada je posao ministar unutarnjih poslova, ministar Ranko Ostojić, živio je u stanu bivšeg vlasnika medijske kuće EPH Ninoslava Pavića, a poslije otkrivanja toga skandala preselio se i jedno vrijeme živio u stanu čiji je vlasnik upravo kontroverzni poduzetnik Zvonimir Radić.
Predstavnici Nogometnog kluba Hajduk očekivano su ogorčeni na skandal sa svastikom. U neslužbenim razgovorima o tom događaju žele ostati anonimni, ali uopće ne sumnjaju da je riječ o smišljenoj podvali protiv kluba, grada i nogometne reprezentacije te gotovo svi upiru prstom na Ranka Ostojića. Odbacuju mogućnost da je svastiku samovoljno ocrtao neki huligan. Stadion Poljud je sigurnosno tako izgrađen da u njega noću ili danju uđe neki nepozvani pojedinac. Kukasti križ mogao je nacrtati netko tko ima mogućnost legalnog ulaska i tko je poslan upravo s tom zadaćom. S obzirom na dimenzije križa, bilo ih je vjerojatno više. Autor crteža, uz ostalo, morao je sa sobom ponijeti ne samo kemikaliju s kojom je poprskao travu u obliku nacističkog križa (a morao je znati i koju točno kemikaliju upotrijebiti), nego i kalup barem nekoliko letvi, uz pomoć koje bi ocrtao pravilni oblik. To je, dakle, bila zadaća koja je zahtijevala i sredstva i vrijeme, nešto što nije baš karakteristično za nekog neobuzdanog huligana koji u pravilu reagira impulzivno i ne previše osmišljeno.
Pitanje je koliko ćemo dugo čekati na neke činjenice iz otvorene istrage, možda tek nakon promjene vlasti kada bi nas razmjeri skandala mogli šokirati više nego sam kukasti križ. Da je sve unaprijed isplanirana podvala, svjedoči i neobična brzina dobivenih izjava od točno određenih sugovornika , kao da su te izjave bile već pripremljene i prije same utakmice koja se igrala čitavih 45 minuta, a da nitko nije primijetio ništa sumnjivo na travnjaku. Tek nakon otkrića talijanskog novinara, krenula je lavina ''krvožednih analitičara'' iz medija i politike u kojoj su svi oni htjeli uzeti svoj komadić slave zgražanjem nad ''još jednom manifestacijom hrvatskog fašizma''. Prednjačili su upravo Ranko Ostojić i Vesna Pusić koji su to brzo locirali na adresu ''desničarskog ekstremizma''. Često piromani prvi dojavljuju o požaru.
Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik
http://direktno.hr/en/2014/medijski_par ... -travu.htm
U splitskom restoranu Lučica družili su se ministri unutarnjih poslova i obrane, ali i Ante Maslov, direktor tvrtke Jadro koja održava travnjak na Poljudu
Datum objave: 24.06.2015 | 17:41 Autor: Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik
Večer prije utakmice u splitskome restoranu ''Lučica'' sastali su se ministar Ranko Ostojić i Ante Maslov, direktor tvrtke ''Jadro'' koja održava travnjak na Poljudu.
Kriminalistička policija Policijske uprave splitsko-dalmatinske pokrenula je istragu, podignute su navodno i kaznene prijave protiv nepoznatih počinitelja, a to u pravilu znači da ćemo još dugo čekati na otkrivanje počinitelja, ako uopće ikada i budu otkriveni. Jedva vidljivi crtež nacističkoga ili kukastog križa na travnjaku splitskog Poljuda, na kojem se igrala utakmica između Hrvatske i Italije, toliko je uzdrmao iskompleksiranu Hrvatsku da su reagirali svi koji nešto znače, ili misle da znače produbljujući jaz ionako predubokih ideoloških i svjetonazorskih podjela. Svi znaju sve, premda nitko ne zna ništa. Sposobna policija odavno bi identificirala moguće počinitelje, no kada je u pitanju MUP u Hrvatskoj pod vlašću ostrašćenoga ''ljevičara'' Ranka Ostojića, malo je nade da ćemo za počinitelja ili više njih ikada doznati.
Posebno nećemo ako se počinitelji ne budu uklapali u ministrovu teoriju da su to učinili ''fašisti s desnice'' koju implicite širi u svojim porukama, podrugljivo se izražavajući o bivšoj missici koja je bila na praznome stadionu, misleći dakako na Anicu Kovač. Ime počinitelja bismo, naravno, odmah doznali da je riječ o pripadniku neke ''desničarske'' navijačke ili neke druge skupine bliske HDZ-u. Što, međutim, ako je riječ o organiziranoj podvali, odnosno podmetanju nogometnoj reprezentaciji, gradu Splitu i Hrvatskoj.
Nije nikakva novost da vladajući SDP i bulumenta njegovih medija i pseudovladinih udruga permanentno vodi ideološki rat protiv ''bujajućeg fašizma'', ''ustašluka', ''nacionalističke retorike'', domoljubnih povika koji su za njih ustaški, a jedan od punktova gdje su im te pojave najizraženije su nogometna reprezentacija, Hrvatski nogometni savez i navijači.
Jurišnici u toj ljevičarskoj borbi su od početka mandata ove vlasti bili bivši ministar školstva Željko Jovanović i nekakav povjerenik Uefe u Fare programu Zoran Stevanović koji su smjestili i Josipu Šimuniću. Kao društvo i kao država nismo znali što je što u povijesti dok se nisu pojavila ta dvojica. Ne zaostaju za njima ni ostali vodeći SDP-ovci među kojima je Ranko Ostojić, poznat po tomu što komunicira s građanima na Facebooku, vrijeđa ih upravo na ideološkoj i svjetonazorskoj osnovi, a kada oni uzvrate njemu, smješta ih u zatvor ili u ludnicu.
Zašto bi, dakle, bilo isključeno da je splitska svastika nastala upravo u režiji ovoga SDP-ova udarnika, posebice zato što je za SDP, stranku koja nakon raspada Jugoslavije i komunizma nije doživjela tranzicijsku preobrazbu ni katarzu, karakteristično da konstruira neprijatelja kada ga u stvarnosti nema. Uostalom, neke naknadno utvrđene činjenice idu u prilog mogućnosti da je možda i sam ministar skovao i ili proveo plan o crtanju svastike.
Večer prije odigravanja utakmice na Poljudu između Hrvatske i Italije, okupilo se SDP-ovo društvo na večeri u splitskome restoranu Lučica na Spinutu. Restoran inače vodi obitelj Žaja i poznat je po kvalitetnoj hrani. U društvu ministra Ranka Ostojića bili su ministar obrane Ante Kotromanović, i što je vrlo važno, Ante Maslov, direktor tvrtke Jadro koja održava travnjak na splitskom stadionu. s njima je bio još jedan djelatnik MUP-a. O čemu su razgovarali, može se samo nagađati, ali zar nije logično pretpostaviti da je bilo i riječi o sutrašnjoj utakmici pa i da im je direktor tvrtke ''Jadro'' Ante Maslov podnio izvješće o stanju travnjaka. Kako to da on nije na vrijeme znao za crtež svastike pa na vrijeme spriječio skandal. Ili su možda ipak znali te je riječ o nečemu drugome mnogo podlijem. Društvu za stolom splitskog restorana ''Lučica'' uskoro su se pridružili ministar pravosuđa Orsat Miljenić i kontroverzni poduzetnik Zvonimir Radić, koji je bio pritvaran zbog sumnji u kriminalne aktivnosti. Nakon njihova pridruživanja, ubrzo družinu napušta upravo direktor tvrtke ''Jadro'' Anto Maslo. Inače, kada je posao ministar unutarnjih poslova, ministar Ranko Ostojić, živio je u stanu bivšeg vlasnika medijske kuće EPH Ninoslava Pavića, a poslije otkrivanja toga skandala preselio se i jedno vrijeme živio u stanu čiji je vlasnik upravo kontroverzni poduzetnik Zvonimir Radić.
Predstavnici Nogometnog kluba Hajduk očekivano su ogorčeni na skandal sa svastikom. U neslužbenim razgovorima o tom događaju žele ostati anonimni, ali uopće ne sumnjaju da je riječ o smišljenoj podvali protiv kluba, grada i nogometne reprezentacije te gotovo svi upiru prstom na Ranka Ostojića. Odbacuju mogućnost da je svastiku samovoljno ocrtao neki huligan. Stadion Poljud je sigurnosno tako izgrađen da u njega noću ili danju uđe neki nepozvani pojedinac. Kukasti križ mogao je nacrtati netko tko ima mogućnost legalnog ulaska i tko je poslan upravo s tom zadaćom. S obzirom na dimenzije križa, bilo ih je vjerojatno više. Autor crteža, uz ostalo, morao je sa sobom ponijeti ne samo kemikaliju s kojom je poprskao travu u obliku nacističkog križa (a morao je znati i koju točno kemikaliju upotrijebiti), nego i kalup barem nekoliko letvi, uz pomoć koje bi ocrtao pravilni oblik. To je, dakle, bila zadaća koja je zahtijevala i sredstva i vrijeme, nešto što nije baš karakteristično za nekog neobuzdanog huligana koji u pravilu reagira impulzivno i ne previše osmišljeno.
Pitanje je koliko ćemo dugo čekati na neke činjenice iz otvorene istrage, možda tek nakon promjene vlasti kada bi nas razmjeri skandala mogli šokirati više nego sam kukasti križ. Da je sve unaprijed isplanirana podvala, svjedoči i neobična brzina dobivenih izjava od točno određenih sugovornika , kao da su te izjave bile već pripremljene i prije same utakmice koja se igrala čitavih 45 minuta, a da nitko nije primijetio ništa sumnjivo na travnjaku. Tek nakon otkrića talijanskog novinara, krenula je lavina ''krvožednih analitičara'' iz medija i politike u kojoj su svi oni htjeli uzeti svoj komadić slave zgražanjem nad ''još jednom manifestacijom hrvatskog fašizma''. Prednjačili su upravo Ranko Ostojić i Vesna Pusić koji su to brzo locirali na adresu ''desničarskog ekstremizma''. Često piromani prvi dojavljuju o požaru.
Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik
http://direktno.hr/en/2014/medijski_par ... -travu.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
01.07.2015
Poslije smrti Franje Tuđmana u Hrvatskoj je izvršen državni udar
Poslije smrti Franje Tuđmana u Hrvatskoj je izvršen državni udar. Iz policije je izbačeno 2000 branitelja, Mesić razrješuje najpoznatije generale, poput Gotovine i Domazeta i kreće se u detuđmanizaciju.
To se inače zove pljačka. Rasprodaju se mediji i banke. Razlog se navodi; velika pljačka u privatizaciji za vrijeme Tuđmana. Tu istu privatizaciju tada su vodili komunistički kadrovi kao i danas. Privatizacija i pljačka je počela 1975. godine, pljačkama banaka i iznošenjem novaca iz Jugoslavije, sve tvrtke u Jugoslaviji već prije uspostave Hrvatske su podijeljene među komunističkim čelnicima. Hrvatskim zakonima zaštićena je pljačka.
U policiju se zapošljavaju srpski teroristi i kriminalci. Zakonom o aboliciji prikriva se njihov terorizam. Poznata je činjenica da za svaku veliku tvrtku je pisan novi zakon o privatizaciji, kako bi se zakonski pljačkala imovina. Znači zakonima i saborskim lopovlukom je pokrivena pljačka. Za takav lopovluk sabornici imaju visoke mirovine i ogromne plaće.
U medije su gurani ljudi poput Butkovića, dužni poreznoj milijune, da bi pričali o lopovluku Tuđmana. I tako je tuđmanova hrvatska bila kriva za sve.
Izdajnici su krali i za to dobivali zasluge. Sve banke su rasprodane, brodogradnja uništena, narod opljačkan, mediji postali srpska glasila. I za takav trijumf Srbije svi su dobro plaćeni; Mesić uzima 1 milijun kuna za neki izmišljeni ured, konzulati i veleposlanstva troše od 200 000 eura pa do milijun eura za isti status Hrvatske, kao da je 1941. godina, a 250 000 državnih službenika ima enormne plaće za najgori status države u zadnjih 20 godina. Rezime je jasan; Milanović dobiva plaću za činjenicu da se 100 000 Hrvata iselilo u Njemačku u zadnje dvije godine, Mesić ima ured jer je bio u Haagu krivokletnik, Josipović nas je muzao da bi ustoličio srpsku kamarilu na dvoru, diplomacija je tako sposobna da nas svijet gleda kao ustaše dok četnici vršljaju po zemlji i regiji, naše sudstvo dobiva ogromne plaće da bi lopove iz RBA zadruga puštalo u pljačku građana, a policija se proslavila batinanjem naroda i branitelja u crkvi sv. Marka. Klasična izdaja.
I što je najbitnije, HRT traži stalno ustaše po Hrvatskoj, dok u Saboru sjedi bivši terorist Stanimirović, Pupovac, kojem su braća bila u četnicima. Gdje je tu narod? Svi lopovi žive dobro. Sanader je u zatvoru, kao da je jedini krao. Bandić za razliku od njega sa svojim crvenim pedigreom šetka se po Zagrebu, Rimu, Milanu, a procesi protiv njega su podignuti. Kada je Sanader izašao preko granice, odmah je bio uhićen, a ovaj se šetka po prijemima kao ugledni građanin, samo zato što komunistička kamarila stoji iza tzv. desno orijentiranog Bandića. Tako je i sa onom Merzelicom, Linićem i sličnim likovima. Pijuckaju i prežderavaju se po Saboru, a za lopovluk dobivaju visoku plaću.milanović4
Po zadnjim informacijama kako čujemo Linić će sliniti zajedno sa Bandićem u ovom zg holdingu. Crveni lopovluk nema čak niti pravosudni status kao hedezeovski. Oni su u lopovluku neka elita, oni kradu jer je to trend,a hadezeovci kradu jer su ognjištari, primitivci i seljačine. Tako to gleda naša medijska usrana stvarnost.
Zašto je tako ? Jer rad nije mjerilo. Zato u Saboru nema nikoga, svi žderu u kantini. Zato na šalterima u općini nema nikoga ili je hrpa dibidusa koji ne znaju svoj posao, zato u medijima rade poslušnici, a ne novinari i svima dirigiraju neki Srbi. Da su Srbi tako sposobni, danas bi oni u svojoj zemlji radili za više od 200 eura. Srbizacija Hrvatske je uništila zemlju. Srpski prevaranti koji su promijenili imena danas vladaju zemljom, Marina Lovrić je zapravo Žarka, Linić je Aksentijević, Sutlić je Kuga, Šprajc je Jovanović, Ingrid Antičević je zapravo Mara, Beus nije Nijemac nego Bosanac i tako redom…laž do laži. I sve u korist svog džepa i Srbije.Tko su bili očevi Mesića, Josipovića, Mialnovića? I kada sve to saberete i njihovu mržnju prema Tuđmanu, kakve veze ima tuđmanova i njihova partizanija? Nikakve. Oni su iz miljea lopova, ubojica, koji su su pljačkali Hrvatsku od 1918. godine, ili su držali ljestve ili sudjelovali, pa je sada logično da medije kontroliraju u svezi istine. Ona ne smije izaći van. Mi smo uz te posrbice i Srbe postali zemlja lopova. Oni nas sustavno kradu, raseljavaju, uhićuju, ubijaju, jednom riječi bogata bagra nas sustavno ubija na ovaj ili onaj način.
Igor Drenjančević
http://hop.hr/poslije-smrti-franje-tudm ... avni-udar/
Poslije smrti Franje Tuđmana u Hrvatskoj je izvršen državni udar
Poslije smrti Franje Tuđmana u Hrvatskoj je izvršen državni udar. Iz policije je izbačeno 2000 branitelja, Mesić razrješuje najpoznatije generale, poput Gotovine i Domazeta i kreće se u detuđmanizaciju.
To se inače zove pljačka. Rasprodaju se mediji i banke. Razlog se navodi; velika pljačka u privatizaciji za vrijeme Tuđmana. Tu istu privatizaciju tada su vodili komunistički kadrovi kao i danas. Privatizacija i pljačka je počela 1975. godine, pljačkama banaka i iznošenjem novaca iz Jugoslavije, sve tvrtke u Jugoslaviji već prije uspostave Hrvatske su podijeljene među komunističkim čelnicima. Hrvatskim zakonima zaštićena je pljačka.
U policiju se zapošljavaju srpski teroristi i kriminalci. Zakonom o aboliciji prikriva se njihov terorizam. Poznata je činjenica da za svaku veliku tvrtku je pisan novi zakon o privatizaciji, kako bi se zakonski pljačkala imovina. Znači zakonima i saborskim lopovlukom je pokrivena pljačka. Za takav lopovluk sabornici imaju visoke mirovine i ogromne plaće.
U medije su gurani ljudi poput Butkovića, dužni poreznoj milijune, da bi pričali o lopovluku Tuđmana. I tako je tuđmanova hrvatska bila kriva za sve.
Izdajnici su krali i za to dobivali zasluge. Sve banke su rasprodane, brodogradnja uništena, narod opljačkan, mediji postali srpska glasila. I za takav trijumf Srbije svi su dobro plaćeni; Mesić uzima 1 milijun kuna za neki izmišljeni ured, konzulati i veleposlanstva troše od 200 000 eura pa do milijun eura za isti status Hrvatske, kao da je 1941. godina, a 250 000 državnih službenika ima enormne plaće za najgori status države u zadnjih 20 godina. Rezime je jasan; Milanović dobiva plaću za činjenicu da se 100 000 Hrvata iselilo u Njemačku u zadnje dvije godine, Mesić ima ured jer je bio u Haagu krivokletnik, Josipović nas je muzao da bi ustoličio srpsku kamarilu na dvoru, diplomacija je tako sposobna da nas svijet gleda kao ustaše dok četnici vršljaju po zemlji i regiji, naše sudstvo dobiva ogromne plaće da bi lopove iz RBA zadruga puštalo u pljačku građana, a policija se proslavila batinanjem naroda i branitelja u crkvi sv. Marka. Klasična izdaja.
I što je najbitnije, HRT traži stalno ustaše po Hrvatskoj, dok u Saboru sjedi bivši terorist Stanimirović, Pupovac, kojem su braća bila u četnicima. Gdje je tu narod? Svi lopovi žive dobro. Sanader je u zatvoru, kao da je jedini krao. Bandić za razliku od njega sa svojim crvenim pedigreom šetka se po Zagrebu, Rimu, Milanu, a procesi protiv njega su podignuti. Kada je Sanader izašao preko granice, odmah je bio uhićen, a ovaj se šetka po prijemima kao ugledni građanin, samo zato što komunistička kamarila stoji iza tzv. desno orijentiranog Bandića. Tako je i sa onom Merzelicom, Linićem i sličnim likovima. Pijuckaju i prežderavaju se po Saboru, a za lopovluk dobivaju visoku plaću.milanović4
Po zadnjim informacijama kako čujemo Linić će sliniti zajedno sa Bandićem u ovom zg holdingu. Crveni lopovluk nema čak niti pravosudni status kao hedezeovski. Oni su u lopovluku neka elita, oni kradu jer je to trend,a hadezeovci kradu jer su ognjištari, primitivci i seljačine. Tako to gleda naša medijska usrana stvarnost.
Zašto je tako ? Jer rad nije mjerilo. Zato u Saboru nema nikoga, svi žderu u kantini. Zato na šalterima u općini nema nikoga ili je hrpa dibidusa koji ne znaju svoj posao, zato u medijima rade poslušnici, a ne novinari i svima dirigiraju neki Srbi. Da su Srbi tako sposobni, danas bi oni u svojoj zemlji radili za više od 200 eura. Srbizacija Hrvatske je uništila zemlju. Srpski prevaranti koji su promijenili imena danas vladaju zemljom, Marina Lovrić je zapravo Žarka, Linić je Aksentijević, Sutlić je Kuga, Šprajc je Jovanović, Ingrid Antičević je zapravo Mara, Beus nije Nijemac nego Bosanac i tako redom…laž do laži. I sve u korist svog džepa i Srbije.Tko su bili očevi Mesića, Josipovića, Mialnovića? I kada sve to saberete i njihovu mržnju prema Tuđmanu, kakve veze ima tuđmanova i njihova partizanija? Nikakve. Oni su iz miljea lopova, ubojica, koji su su pljačkali Hrvatsku od 1918. godine, ili su držali ljestve ili sudjelovali, pa je sada logično da medije kontroliraju u svezi istine. Ona ne smije izaći van. Mi smo uz te posrbice i Srbe postali zemlja lopova. Oni nas sustavno kradu, raseljavaju, uhićuju, ubijaju, jednom riječi bogata bagra nas sustavno ubija na ovaj ili onaj način.
Igor Drenjančević
http://hop.hr/poslije-smrti-franje-tudm ... avni-udar/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Autor Pero Krčić
Ponedjeljak, 06 Srpanj 2015 18:00
UDBAŠKA KUKURIKU KOALICIJA JE PROVELA GENOCID, U DVIJE GODINE JE NESTALO 90.000 RADNO AKTIVNIH GRAĐANA
Državna statistika opet je demantirala udbaške lažljivce iz Milanovićeve vlade. Od svibnja 2013. do svibnja 2015. Hrvatsku je napustilo više od 90 tisuća radno aktivnih građana. To je stupanj iseljavanja koji odgovara genocidu.
Još prije dvije godine u Hrvatskoj je bilo, po službenim izvješćima Državnog zavoda za statistiku, 1,7 milijuna radno aktivnih građana, dok ih je danas 1,61 milijun. Radi se samo o građanima koji su ili zaposleni, ili se vode kao nezaposleni. Dodamo li navedenom broju studente, umirovljenike i one koji nisu bili prijavljeni na burzu, koji su se također masovno iselili, broj iseljenih Hrvata u dvije godine udbaške Milanovićeve vladavine odavno je prešao broj od stotinu tisuća.
» >
Komentari
+2 #1 kalfa 2015-07-06 18:57
"Dan prije odluke službenog Berlina, kojom se ukidaju dosadašnja ograničenja za hrvatske radnike, njemačka ministrica rada Andrea Nahles objavila je na stranicama svog ministarstva službeni podatak o broju Hrvata koj su se u posljednje dvije godine uselili u Njemačku. Riječ je o nevjerojatnoj brojci od 93.000 hrvatskih građana koji su dobili boravišne dozvole i socijalno su osigurani za slobodan rad u Njemačkoj. Taj podatak nije iznenadio samo Nijemce već i mnoge Hrvate koji nisu vjerovali da se toliko hrvatskih državljana doselilo u Njemačku. S obzirom da je riječ o službenom njemačkom izvoru, koji se temelji na osnovi broja izdanih boravišnih dozvola, u njega ne treba sumnjati...."
Stipe Puđa,Večernji list,22.lipnja 2015
Citat
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=70
Ponedjeljak, 06 Srpanj 2015 18:00
UDBAŠKA KUKURIKU KOALICIJA JE PROVELA GENOCID, U DVIJE GODINE JE NESTALO 90.000 RADNO AKTIVNIH GRAĐANA
Državna statistika opet je demantirala udbaške lažljivce iz Milanovićeve vlade. Od svibnja 2013. do svibnja 2015. Hrvatsku je napustilo više od 90 tisuća radno aktivnih građana. To je stupanj iseljavanja koji odgovara genocidu.
Još prije dvije godine u Hrvatskoj je bilo, po službenim izvješćima Državnog zavoda za statistiku, 1,7 milijuna radno aktivnih građana, dok ih je danas 1,61 milijun. Radi se samo o građanima koji su ili zaposleni, ili se vode kao nezaposleni. Dodamo li navedenom broju studente, umirovljenike i one koji nisu bili prijavljeni na burzu, koji su se također masovno iselili, broj iseljenih Hrvata u dvije godine udbaške Milanovićeve vladavine odavno je prešao broj od stotinu tisuća.
» >
Komentari
+2 #1 kalfa 2015-07-06 18:57
"Dan prije odluke službenog Berlina, kojom se ukidaju dosadašnja ograničenja za hrvatske radnike, njemačka ministrica rada Andrea Nahles objavila je na stranicama svog ministarstva službeni podatak o broju Hrvata koj su se u posljednje dvije godine uselili u Njemačku. Riječ je o nevjerojatnoj brojci od 93.000 hrvatskih građana koji su dobili boravišne dozvole i socijalno su osigurani za slobodan rad u Njemačkoj. Taj podatak nije iznenadio samo Nijemce već i mnoge Hrvate koji nisu vjerovali da se toliko hrvatskih državljana doselilo u Njemačku. S obzirom da je riječ o službenom njemačkom izvoru, koji se temelji na osnovi broja izdanih boravišnih dozvola, u njega ne treba sumnjati...."
Stipe Puđa,Večernji list,22.lipnja 2015
Citat
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=70
- Attachments
-
- radno-aktivni-5-2015.jpg (47.37 KiB) Viewed 2686 times
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Hrvatska javnost čeka SOA-ine naputke kako se obraniti od četničkih grupa u državi Hrvatskoj
08.07.2015.
SOA je u svom godišnjem izvještaju za 2014. izrijekom napisala da je na području RH zabilježena i evidentirana pojačana aktivnost četničkih skupina i formacija te da su iste u fazi prestrojavanja unutar Republike Hrvatske kao i povezivanja s istim ili sličnim grupama u susjednim zemljama – to jest u BiH, točnije u tzv. republici srpskoj i Srbiji.
Zato hrvatski građani (radi bolje informiranosti i hrvatsko građanstvo zbog osobne sigurnosti) očekuju od SOA-e, da ne ugoržavajući operativnu obradu spomenutih četničkih formacija, objasni o kojim je grupama riječ i gdje se očekuju njihove protuhrvatske aktivnosti.
Usprkos činjenici da su visoki dužnosnici ove SDPartijske vlade mimo svih dobrih demokratskih običaja – ali po starom komunističkom trzaju i recepturi – u SOA-e ubacili svoju djecu i nećake (nepotizam), javnost vjeruje da SOA-e nije nacionalne interese pretvorila u partijske, zato je u svom izvještaju i izvjestila o pojačanom četničkom aktivitetu u Hrvatskoj, pa od Agencije očekuje informacije o već zaustavljenim četničkim akcijama na području RH kao i naputak kako se od njih građani mogu zaštititi.
Bitna je informacija radi li se „samo“ o svjetonazorskoj slizanosti hrvatskih neokomunista s četništvom i stvaranju četnokomunista tzv. regiona: na primjer povezanost Josipovićeve neokomunističke strančice s domaćim orjunašima i s ostacima srpsko-srbijanskog neokomunizma u tzv. regionu; ili o sljubljenosti i obiteljske četničke veze Vesne Pusić s velikosrpskim četničkim formacijama bliskim negdašnjem predsjedniku Srbije, Borisu Tadiću; ili je pak riječ o konkretnim, ali dobro skrivenim četničkim akcijama u Hrvatskoj.
Na primjer otvoreni srpsko-srbijanski udar na HND (predsjednik i dopredsjednica Srbi), na NB Hrvatske (guverner Srbin), na HRT-a (većinu ključnih pozicij drže Srbi), na vladu RH (preko polovice ministara Srbi), na dobar dio javnih poduzeća i ustanova (uglavnom i opet Srbi)..., udar na sve hrvatske institucije koji predvodi čelništvo srpske manjine u Hrvatskoj na čelu s Miloradom Pupovcemc i Vojislavom Stanimirovićem, a uz pomoć i podršku Zorana Milanovića?
Dakle hrvatska javnost ima pravo znati o organiziranoj i formacijski ustrojenoj četničkoj ćeliji/ćelijama unutar srpske manjine i doseljenih Srbijanaca u Hrvatskoj i njihovoj povezanost s četničom vladom u Srbiji i vladom istih četničkih svjetonazora u tzv. republici srpskoj.
Hoće li hrvatske šume na Jadranu opet gorjeti u turističkoj sezoni i hoće li se opet inicijalima kriti identitet počinitelja ili se pak mogu očekivati eksplozivi i bombe, sve što podrazumijeva specijalni rat četnika protiv Hrvatske – to hrvatska javnost treba znati. Još uvijek ta ista javnost ne zna identitet četničke sabotaže u San Siru lani na utakmici Italija – Hrvatska. Od trideset uhićenih navodno je poznato samo jedno ime?! Ali ni ono nije izašlo u javnosti! Ostoja Ranković je zabranio objavljivanje njegova imena. Isto je i s poljudskom svastikom, uhićeni su i braća Mamić, ali jesu li oni doista počinitelji ili je svastiku narisao onaj koji želi svijetu dokazati da je fašizacija Hrvatske činjenica?
Međutim to još uvijek ne mora biti ona krajnja opasnost koja dolazi iz samog vrha političke vlasti u Hrvatskoj, na četničke požare i navijačka podmetanja Hrvatska je naviknuta, ali što s političkim terorom i političkim sudskim procesima kao u doba Staljinovih politučkih čistki u tridesetim godinama prošlog stoljeća?
Treba se nadati da će SOA-e bez obzira na infekciju nepotizma i paralelnu premreženost sa SDPartijom, osobno s Ostojom Rankovićem, naći profesionalne etike i obraditi baš ovu srpsko-hrvatsku Syrizu, to jest četništvo i njegove sabotaže u samome vrhu vlasti. Naime četnički je aktivitet pojačan baš za ove SDPartijske vlade. Antidomoljubna vlada Zorana Milanovića više nije konjuktura za dangube i pustolove, to nisu nesposobni glupani, nego uvježbani saboteri! SOA to dobro zna, jer još uvijek u njoj ima nešto profesionalizma inače njeno izvješće ne bi spomenulo četničke grupacije u Hrvatskoj, da je posao svake vlade sačuvati i jačati integritet i suverenit države.
Međutim, Zoran Milanović i njegovi ministri rade na sustavnom urušavanju hrvatskog gospodarstva te sustavnim iseljavanjem mladih i radno sposobnih Hrvata prazne prostor kako bi stvorili uvijete za mehaničko useljenje srpsko-srbijanskog življa u Hrvatsku kao nakon 1945. Na taj način ova vlada nasilno i perfidnim metodama podgrijavanjem recesije i jačanjem krize iseljava hrvatsko radno stanovništvo i mijenja demografsku sliku države Hrvatske. Upravo je prevencija takvog protudržavnog aktiviteta posao agencija koje štite ustavni poredak.
Hrvatska je ponovno u Domovinskom ratu, ovaj put nije izvršena izvanjska agresija, nego ova srpsko-orjunaška SDPartijska vlada uz pomoća medija (HND), srpske nacionalne manjine i HNB vrši nimalo skrivenu unutarnju agresiju, zapravo domaće i četništvo tzv. regiona protiv Hrvatske vodi specijalni rat.
Posljednjih mjeseci Zoran Milanović intezivno po Hrvatskoj obilazi gospodarske obljetnice te kao pravi samoupravljački funkcionar presjeca vrpce i otvara nove pogone; priča o radnim mjestima a ne o poslu, jer je cijeli radni vijek imao proračunsko radno mjesto, a nikad nije ništa zaradio niti zna što znači stvoriti višak vrijednosti. Samodopadno klati Hrvatskom, hvali se i govori kako je sve to zasluga njegove vlade i Partije: „ovo smo vam mi omogućili!“ Zašto ne ode do autobusnih i željezničkih kolodvora, u zračne luke s kojih masovno odlazi školovana hrvatska mladost u pečelbu? Neka njima to isto kaže: „ovo sam vam ja omogućio i radujte se!“
Dobro su prošli, jer moglo je i posve drugačije; ne tako davno, u poraću, Milanovićeva je Partija, njeni politički seniori i mentori, s hrvatskom mladošću punila jame i tenkovske rovove – i za to nisu nikad nikome odgovarali.
Dakle, mogu li građani Hrvatske u najskorije vrijeme očekivati SOA-in profesionalni angažman i rezultate, tj. uhićenja četničkih i neokomunističkih skupina koje nisu nikada prestale raditi protiv hrvatskog naroda, pa ma tko god oni bili: ministri, saborski zastupnici, predsjednici uprava, makar i pa sâm predsjednik vlade? To nije nimalo retoričko pitanje, nimalo paranoja, nego duboka zabrinutost hrvatskog naroda za svoju opstojnost u vlastitoj državi.
http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... -hrvatskoj
08.07.2015.
SOA je u svom godišnjem izvještaju za 2014. izrijekom napisala da je na području RH zabilježena i evidentirana pojačana aktivnost četničkih skupina i formacija te da su iste u fazi prestrojavanja unutar Republike Hrvatske kao i povezivanja s istim ili sličnim grupama u susjednim zemljama – to jest u BiH, točnije u tzv. republici srpskoj i Srbiji.
Zato hrvatski građani (radi bolje informiranosti i hrvatsko građanstvo zbog osobne sigurnosti) očekuju od SOA-e, da ne ugoržavajući operativnu obradu spomenutih četničkih formacija, objasni o kojim je grupama riječ i gdje se očekuju njihove protuhrvatske aktivnosti.
Usprkos činjenici da su visoki dužnosnici ove SDPartijske vlade mimo svih dobrih demokratskih običaja – ali po starom komunističkom trzaju i recepturi – u SOA-e ubacili svoju djecu i nećake (nepotizam), javnost vjeruje da SOA-e nije nacionalne interese pretvorila u partijske, zato je u svom izvještaju i izvjestila o pojačanom četničkom aktivitetu u Hrvatskoj, pa od Agencije očekuje informacije o već zaustavljenim četničkim akcijama na području RH kao i naputak kako se od njih građani mogu zaštititi.
Bitna je informacija radi li se „samo“ o svjetonazorskoj slizanosti hrvatskih neokomunista s četništvom i stvaranju četnokomunista tzv. regiona: na primjer povezanost Josipovićeve neokomunističke strančice s domaćim orjunašima i s ostacima srpsko-srbijanskog neokomunizma u tzv. regionu; ili o sljubljenosti i obiteljske četničke veze Vesne Pusić s velikosrpskim četničkim formacijama bliskim negdašnjem predsjedniku Srbije, Borisu Tadiću; ili je pak riječ o konkretnim, ali dobro skrivenim četničkim akcijama u Hrvatskoj.
Na primjer otvoreni srpsko-srbijanski udar na HND (predsjednik i dopredsjednica Srbi), na NB Hrvatske (guverner Srbin), na HRT-a (većinu ključnih pozicij drže Srbi), na vladu RH (preko polovice ministara Srbi), na dobar dio javnih poduzeća i ustanova (uglavnom i opet Srbi)..., udar na sve hrvatske institucije koji predvodi čelništvo srpske manjine u Hrvatskoj na čelu s Miloradom Pupovcemc i Vojislavom Stanimirovićem, a uz pomoć i podršku Zorana Milanovića?
Dakle hrvatska javnost ima pravo znati o organiziranoj i formacijski ustrojenoj četničkoj ćeliji/ćelijama unutar srpske manjine i doseljenih Srbijanaca u Hrvatskoj i njihovoj povezanost s četničom vladom u Srbiji i vladom istih četničkih svjetonazora u tzv. republici srpskoj.
Hoće li hrvatske šume na Jadranu opet gorjeti u turističkoj sezoni i hoće li se opet inicijalima kriti identitet počinitelja ili se pak mogu očekivati eksplozivi i bombe, sve što podrazumijeva specijalni rat četnika protiv Hrvatske – to hrvatska javnost treba znati. Još uvijek ta ista javnost ne zna identitet četničke sabotaže u San Siru lani na utakmici Italija – Hrvatska. Od trideset uhićenih navodno je poznato samo jedno ime?! Ali ni ono nije izašlo u javnosti! Ostoja Ranković je zabranio objavljivanje njegova imena. Isto je i s poljudskom svastikom, uhićeni su i braća Mamić, ali jesu li oni doista počinitelji ili je svastiku narisao onaj koji želi svijetu dokazati da je fašizacija Hrvatske činjenica?
Međutim to još uvijek ne mora biti ona krajnja opasnost koja dolazi iz samog vrha političke vlasti u Hrvatskoj, na četničke požare i navijačka podmetanja Hrvatska je naviknuta, ali što s političkim terorom i političkim sudskim procesima kao u doba Staljinovih politučkih čistki u tridesetim godinama prošlog stoljeća?
Treba se nadati da će SOA-e bez obzira na infekciju nepotizma i paralelnu premreženost sa SDPartijom, osobno s Ostojom Rankovićem, naći profesionalne etike i obraditi baš ovu srpsko-hrvatsku Syrizu, to jest četništvo i njegove sabotaže u samome vrhu vlasti. Naime četnički je aktivitet pojačan baš za ove SDPartijske vlade. Antidomoljubna vlada Zorana Milanovića više nije konjuktura za dangube i pustolove, to nisu nesposobni glupani, nego uvježbani saboteri! SOA to dobro zna, jer još uvijek u njoj ima nešto profesionalizma inače njeno izvješće ne bi spomenulo četničke grupacije u Hrvatskoj, da je posao svake vlade sačuvati i jačati integritet i suverenit države.
Međutim, Zoran Milanović i njegovi ministri rade na sustavnom urušavanju hrvatskog gospodarstva te sustavnim iseljavanjem mladih i radno sposobnih Hrvata prazne prostor kako bi stvorili uvijete za mehaničko useljenje srpsko-srbijanskog življa u Hrvatsku kao nakon 1945. Na taj način ova vlada nasilno i perfidnim metodama podgrijavanjem recesije i jačanjem krize iseljava hrvatsko radno stanovništvo i mijenja demografsku sliku države Hrvatske. Upravo je prevencija takvog protudržavnog aktiviteta posao agencija koje štite ustavni poredak.
Hrvatska je ponovno u Domovinskom ratu, ovaj put nije izvršena izvanjska agresija, nego ova srpsko-orjunaška SDPartijska vlada uz pomoća medija (HND), srpske nacionalne manjine i HNB vrši nimalo skrivenu unutarnju agresiju, zapravo domaće i četništvo tzv. regiona protiv Hrvatske vodi specijalni rat.
Posljednjih mjeseci Zoran Milanović intezivno po Hrvatskoj obilazi gospodarske obljetnice te kao pravi samoupravljački funkcionar presjeca vrpce i otvara nove pogone; priča o radnim mjestima a ne o poslu, jer je cijeli radni vijek imao proračunsko radno mjesto, a nikad nije ništa zaradio niti zna što znači stvoriti višak vrijednosti. Samodopadno klati Hrvatskom, hvali se i govori kako je sve to zasluga njegove vlade i Partije: „ovo smo vam mi omogućili!“ Zašto ne ode do autobusnih i željezničkih kolodvora, u zračne luke s kojih masovno odlazi školovana hrvatska mladost u pečelbu? Neka njima to isto kaže: „ovo sam vam ja omogućio i radujte se!“
Dobro su prošli, jer moglo je i posve drugačije; ne tako davno, u poraću, Milanovićeva je Partija, njeni politički seniori i mentori, s hrvatskom mladošću punila jame i tenkovske rovove – i za to nisu nikad nikome odgovarali.
Dakle, mogu li građani Hrvatske u najskorije vrijeme očekivati SOA-in profesionalni angažman i rezultate, tj. uhićenja četničkih i neokomunističkih skupina koje nisu nikada prestale raditi protiv hrvatskog naroda, pa ma tko god oni bili: ministri, saborski zastupnici, predsjednici uprava, makar i pa sâm predsjednik vlade? To nije nimalo retoričko pitanje, nimalo paranoja, nego duboka zabrinutost hrvatskog naroda za svoju opstojnost u vlastitoj državi.
http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... -hrvatskoj
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
ORUŽANI PREPAD U ZADRU
Napadači upali u redakciju Hrvatskog tjednika i ozlijedili grafičkog urednika
Napadači su ispreturali redakciju u potrazi za njiima znanim dokumentima. Na odlasku su zaprijetili da će se obračunati s glavnim urednikom Ivicom Marijačićem
Datum objave: 14.07.2015 | 07:37 Autor: pra
Dva maskirana i naoružana napadača upala su u redakciju Hrvatskog tjednika u Zadru u ponedjeljak u 23 sata.
U redakciji su zatekli grafičkog urednika Antonija Mlikota i od njega tražili određene dokumente. Nakon što im je odgovorio da ne zna o kakvim se dokumentima radi teško su ga ozlijedili udarcima pištolja u glavu.
Napadači su zatim ispreturali redakciju u potrazi za njiima znanim dokumentima. Na odlasku su zaprijetili da će se obračunati s glavnim urednikom Ivicom Marijačićem.
Jesu li što našli ili odnijeli, za sada nije poznato. Odmah nakon njihovog odlaska ranjeni Mlikota je pozvao policiju te u sitnim noćnim satima odvio policijski uviđaj.
Ovakav nečuveni napad na novinsku redakciju u Hrvatskoj se nikada nije dogodio u dugogodišnjoj povijesti hrvatskoga novinarstva, piše na Facebook profilu emisije Markov trg.
''Hrvatski tjednik je novina koja beskompromisno otvara sve teme od javnog interesa. Ovakav brutalni oružani prepad podsjeća na nemili događaj u Francuskoj, na napad na list Charlie Hebdo. Tko je slijedeći?'', dodaje se.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/19485 ... ednika.htm
Napadači upali u redakciju Hrvatskog tjednika i ozlijedili grafičkog urednika
Napadači su ispreturali redakciju u potrazi za njiima znanim dokumentima. Na odlasku su zaprijetili da će se obračunati s glavnim urednikom Ivicom Marijačićem
Datum objave: 14.07.2015 | 07:37 Autor: pra
Dva maskirana i naoružana napadača upala su u redakciju Hrvatskog tjednika u Zadru u ponedjeljak u 23 sata.
U redakciji su zatekli grafičkog urednika Antonija Mlikota i od njega tražili određene dokumente. Nakon što im je odgovorio da ne zna o kakvim se dokumentima radi teško su ga ozlijedili udarcima pištolja u glavu.
Napadači su zatim ispreturali redakciju u potrazi za njiima znanim dokumentima. Na odlasku su zaprijetili da će se obračunati s glavnim urednikom Ivicom Marijačićem.
Jesu li što našli ili odnijeli, za sada nije poznato. Odmah nakon njihovog odlaska ranjeni Mlikota je pozvao policiju te u sitnim noćnim satima odvio policijski uviđaj.
Ovakav nečuveni napad na novinsku redakciju u Hrvatskoj se nikada nije dogodio u dugogodišnjoj povijesti hrvatskoga novinarstva, piše na Facebook profilu emisije Markov trg.
''Hrvatski tjednik je novina koja beskompromisno otvara sve teme od javnog interesa. Ovakav brutalni oružani prepad podsjeća na nemili događaj u Francuskoj, na napad na list Charlie Hebdo. Tko je slijedeći?'', dodaje se.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/19485 ... ednika.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Od agresora do ucjenjivih kadrova: Zašto nam treba registar agresora
Srijeda, 15 Srpanj 2015 12:21 Autor: admin 0 Komentara
Abolicijski zakon temelj je na kojem su već tada, protupravnim političkim pritiskom na pravosuđe, brojni evidentirani i istraživani ratni zločinci pretvoreni u oružane pobunjenike te su zakonskom automatikom postajali bezgrešni građani
Hrvatski je javni život u sve većem vrtlogu beskonačnih propitivanja kojima nije svrha razbistriti nego zamutiti hrvatske vode. Takvu sudbinu doživjelo je i dosadašnje javno propitivanje o Registru agresora. Većina stanovnika Hrvatske u osobnom sjećanju i sada ima jasnu sliku Hrvatske iz razdoblja hrvatskog Domovinskog rata. Jasno im je i ono najvažnije, a to je svijest o tome tko je agresor i tko je žrtva: Srbija je bila agresor, a Hrvatska je bila žrtva. Ta jasnoća ne proizlazi iz ljudske subjektivnosti, nego iz potpune jasnoće objektivnih činjenica.
Naime, tada, početkom 1990, Srbija je raspolagala svim golemim oružanim sredstvima bivše zajedničke države i temeljito se pripremila za korištenje tog oružja u raspletanju tzv. jugoslavenske krize. S druge strane, Hrvatska i druge države žrtve srbijanske agresije bile su potpuno razoružane i nepripremljene za vođenje rata. Tako visok stupanj neravnopravnosti u odnosu vojnih snaga iznimno se rijetko susreće u dugoj svjetskoj ratnoj povijesti te je ta činjenica već sama po sebi odredila tko je prema objektivnim danostima mogao biti agresor, a tko je bio predodređen za žrtvu.
No kad se dokumentirana ratna slika koja je sukladna s osobnim sjećanjima usporedi sa slikom koja se o ratu u Hrvatskoj sustavno institucijski proizvodi u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, onda se na prvi pogled vidi da je riječ o dvjema potpuno različitim slikama. Razlika je toliko velika u svemu – u cjelini i detaljima, u činjenicama i vrijednosnim stajalištima – da neupućeni promatrač može zaključiti kako uopće nije riječ o istim povijesnim događanjima. Isto tako, zbog dubine i širine razlika, u proteklih četvrt stoljeća nije bilo moguće između dvije slike Hrvatske uspostaviti neki barem truli kompromis koji bi bio održiv.
Slika Hrvatske
Na razlici slika mogu se razumijevati i sve društvene, političke i drukčije podjele, sukobi i neslaganja koja još traju u Hrvatskoj. Nije to hrvatska posebnost. To je iskustveno dokazano i na civilizacijskoj razini, jer su ratovi tijekom cijele povijesti najdublje i najbrže utjecali na svekolike promjene u ljudskom svijetu; od razine općih društvenih sudbina, identiteta i odnosa do samopercepcije pojedinaca. Na sažet i mudar način već je u staroj Grčkoj bilo izrečeno: Rat je otac svih stvari.
Nije to glorifikacija rata, nego naprotiv – suočavanje s tragičnošću ljudske civilizacije, u kojoj su ratovi kao načelno zlo bili prigoda očitovanja najtamnijih strana pojedinaca i zajednica, ali istovremeno i prigoda očitovanja najvišeg stupnja općega dobra pojedinaca i zajednica.
U tom civilizacijskom kontekstu svakako treba promatrati i vrednovati iskustva, značenja i intenzitet utjecajnosti Hrvatskoga domovinskog rata na oblikovanje hrvatske stvarnosti i hrvatskog identiteta. Najveće postignuće Hrvatskoga domovinskog rata jest stvaranje i obrana samostalne hrvatske države, u kojoj svi njezini državljani ravnopravno ostvaruju temeljne ljudske slobode i prava, koje je prije 1990. nasilno onemogućavao jugoslavenski totalitarni komunistički režim.
Većina hrvatskih građana u općim je vrijednostima pronašla motive za različite načine dragovoljna uključivanja u obranu Hrvatske ranih 1990-ih, jer u tadašnjoj bezizglednoj situaciji nije se ni mogla očekivati neka konkretna naknada zbog spremnosti na osobnu žrtvu radi dobrobiti zajednice. U vrhunskoj socijalnoj solidarnosti spontano se u većine stanovnika Hrvatske oblikovao visok stupanj poistovjećivanja s hrvatskim braniteljima te svim drugim vrijednostima i simbolima Hrvatskoga domovinskog rata.
Odatle potječu i sve vrste neslomljiva braniteljskog i građanskog otpora kad se manipulacije otuđenih vladajućih struktura približe rušenju temeljnih postignuća, vrijednosti i simbola Hrvatskoga domovinskog rata. Jedna od najkritičnijih i javnosti lako prepoznatljivih točaka sigurno je poništavanje razlike između agresora i žrtve.
Grabežljive, vulgarno materijalističke vladajuće strukture u Hrvatskoj podcjenjuju dubinu i društvenu moć duhovnih, identitetsko-vrijednosnih čimbenika, jer su utopljene u skučenosti vlastitoga hedonizma. Stoga nisu kadre razumjeti da će njihova krivotvorena slika Hrvatskoga domovinskog rata i Hrvatske biti trajno neprihvatljiva naraštaju koji je žrtvujući se sudjelovao u stvaranju i obrani svoje hrvatske domovine.
Drugi je problem zbog čega je većina herojskoga naraštaja u Hrvatskoj dopustila hedonističkoj manjini i vanjskim interesima da okupiraju državne i društvene institucije u Hrvatskoj te zbog čega se toliko dugo zanemarivalo i podnosilo da do ruba ponora dođe razaranje vrijednosti za koje se ginulo 1990-ih. Taj put u katastrofu imao je dvije glavne sastavnice.
Abolicija agresora i ratnih zločinaca
Tijekom rata i nekoliko godina nakon njegova završetka u hrvatskoj javnosti nije bilo veće zabrinutosti zbog krivotvorene slike s kojom je izjednačavan agresor i žrtva, a koju su sliku i tada sustavno proizvodile i emitirale institucije u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Vjerojatno – u tadašnjem vremenu zanosa i ponosa – većina branitelja i građana nije pridavala važnost takvim neistinama jer su mislili da takva suludost ne može imati veće i dugotrajnije negativne posljedice.
Tako je bez ikakva javnog odjeka ostao i prvi abolicijski zakon koji je usred agresije i neposredno nakon parlamentarnih i predsjedničkih izbora – u kolovozu 1992. – izglasao novi saziv Sabora. Bio je to temelj na kojem su već tada, protupravnim političkim pritiskom na pravosuđe, brojni evidentirani i istraživani ratni zločinci pretvoreni u oružane pobunjenike te su zakonskom automatikom postajali bezgrešni građani. U sljedećim godinama nadograđivana je abolicijska pravna regulativa u Hrvatskoj i omasovljen je katastrofalni proces pretvorbe agresora i ratnih zločinaca u sve uglednije i povlaštenije građane.
S time je otvaran i sve širi put njihova instaliranja u korupcijsku hobotnicu unutar državnih institucija – od Sabora i Vlade do lokalnih razina. Abolirani agresori i ratni zločinci bili su idealni ucjenjivi kadrovi za popunu pljačkaške i izdajničke strukture koja je sve više osvajala upravljačka mjesta u institucijskom sustavu Republike Hrvatske. Opljačkanim, poniženim i iznenađenim hrvatskim građanima postalo je jasno što se događa tek kada je proces svekolikog razaranja hrvatske budućnosti, sadašnjosti i prošlosti došao na rub općega kaosa i rasula.
Pretvorba heroja u ratne zločince
Kobna razina javnog neznanja i neosviještenosti iskazala se i u proljeće 1996. kad je Sabor uz opće hvalospjeve usvojio Ustavni zakon o suradnji s Haškim tribunalom, s kojim je otvorena golema rupa u suverenosti hrvatske države. Nadležnost za utvrđivanje pravnog aspekta istine o srbijanskoj oružanoj agresiji i Hrvatskom domovinskom ratu, a s time i o hrvatskoj državi, prepuštena je međunarodnom sudištu, za koje je svatko imalo upućeniji znao da će biti instrument geopolitičkih i gospodarskih interesa svjetskih sila.
Na vjetrometinu međunarodnih interesa najprije je izručena nekolicina Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Iznimno je poučno da su oni izručeni prije političkih promjena u Hrvatskoj 2000, a to je učinjeno s jednakim kobnim neznanjem, pompom i hvalospjevima niza državnih dužnosnika RH, kao što je činjeno i prilikom izručenja brojnih zaslužnih Hrvata nakon 2000. godine.
Montirane optužnice protiv hrvatskih branitelja
Tijekom vremena rasplamsao se proces razaranja Hrvatske iznutra. Za hrvatsku je budućnost najbolniji bio proces kriminalizacije Domovinskog rata i svih njegovih postignuća i vrijednosti. Državne, pravosudne i druge javne institucije te mediji pretvarali su heroje hrvatske obrane u ratne zločince s jednakom kriminalnim žarom kao što su zajedničku, društvenu imovinu pretvarali u privatno vlasništvo. U Hrvatskoj je počeo sustavni i masovni progon hrvatskih branitelja. Nekoliko stotina heroja hrvatske obrane dosad je procesuiralo hrvatsko pravosuđe, a montaže tih optužnica i presuda bile su nakaznije od onih u Haškom tribunalu.
Mitska mjesta hrvatske obrane sustavno se pravosudno i medijski pretvaraju u zločinačka mjesta: Split (Lora), Šibenik (Kuline), Gospić (Norac), Karlovac (Hrastov), Sisak (Brodarac, Milankoviću i Bošnjak), Bjelovar (Šimić), Lipik–Pakrac (Merčep), Osijek (Glavaš). Ostvaruje se izreka da je većini hrvatskih građana koji Hrvatsku smatraju domovinom namijenjen metak, a manjini koji Hrvatsku smatraju imovinom namijenjen je imetak.
Na koncu, kako bi se prepoznao dug vremenski institucijski kontinuitet i sustavnost unutarnjeg razaranja Hrvatske treba naglasiti da je davne 1996. tadašnji saborski zastupnik i vrsni odvjetnik Ivan Gabelica podnio tužbu Ustavnom sudu zbog neustavnosti spomenutog i prevažnog Ustavnog zakona o suradnji s Haškim tribunalom. Međutim, vjerovali ili ne, Ustavni sud još nije odgovorio, a Ustavni zakon i njegova struktura i nadalje su na djelu.
Prema tome, zbog hrvatske budućnosti, Hrvatskoj je nužan Registar agresora.
Josip Jurčević/Matica hrvatska, Vijenac 557
http://croative.net/?p=34719
Srijeda, 15 Srpanj 2015 12:21 Autor: admin 0 Komentara
Abolicijski zakon temelj je na kojem su već tada, protupravnim političkim pritiskom na pravosuđe, brojni evidentirani i istraživani ratni zločinci pretvoreni u oružane pobunjenike te su zakonskom automatikom postajali bezgrešni građani
Hrvatski je javni život u sve većem vrtlogu beskonačnih propitivanja kojima nije svrha razbistriti nego zamutiti hrvatske vode. Takvu sudbinu doživjelo je i dosadašnje javno propitivanje o Registru agresora. Većina stanovnika Hrvatske u osobnom sjećanju i sada ima jasnu sliku Hrvatske iz razdoblja hrvatskog Domovinskog rata. Jasno im je i ono najvažnije, a to je svijest o tome tko je agresor i tko je žrtva: Srbija je bila agresor, a Hrvatska je bila žrtva. Ta jasnoća ne proizlazi iz ljudske subjektivnosti, nego iz potpune jasnoće objektivnih činjenica.
Naime, tada, početkom 1990, Srbija je raspolagala svim golemim oružanim sredstvima bivše zajedničke države i temeljito se pripremila za korištenje tog oružja u raspletanju tzv. jugoslavenske krize. S druge strane, Hrvatska i druge države žrtve srbijanske agresije bile su potpuno razoružane i nepripremljene za vođenje rata. Tako visok stupanj neravnopravnosti u odnosu vojnih snaga iznimno se rijetko susreće u dugoj svjetskoj ratnoj povijesti te je ta činjenica već sama po sebi odredila tko je prema objektivnim danostima mogao biti agresor, a tko je bio predodređen za žrtvu.
No kad se dokumentirana ratna slika koja je sukladna s osobnim sjećanjima usporedi sa slikom koja se o ratu u Hrvatskoj sustavno institucijski proizvodi u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, onda se na prvi pogled vidi da je riječ o dvjema potpuno različitim slikama. Razlika je toliko velika u svemu – u cjelini i detaljima, u činjenicama i vrijednosnim stajalištima – da neupućeni promatrač može zaključiti kako uopće nije riječ o istim povijesnim događanjima. Isto tako, zbog dubine i širine razlika, u proteklih četvrt stoljeća nije bilo moguće između dvije slike Hrvatske uspostaviti neki barem truli kompromis koji bi bio održiv.
Slika Hrvatske
Na razlici slika mogu se razumijevati i sve društvene, političke i drukčije podjele, sukobi i neslaganja koja još traju u Hrvatskoj. Nije to hrvatska posebnost. To je iskustveno dokazano i na civilizacijskoj razini, jer su ratovi tijekom cijele povijesti najdublje i najbrže utjecali na svekolike promjene u ljudskom svijetu; od razine općih društvenih sudbina, identiteta i odnosa do samopercepcije pojedinaca. Na sažet i mudar način već je u staroj Grčkoj bilo izrečeno: Rat je otac svih stvari.
Nije to glorifikacija rata, nego naprotiv – suočavanje s tragičnošću ljudske civilizacije, u kojoj su ratovi kao načelno zlo bili prigoda očitovanja najtamnijih strana pojedinaca i zajednica, ali istovremeno i prigoda očitovanja najvišeg stupnja općega dobra pojedinaca i zajednica.
U tom civilizacijskom kontekstu svakako treba promatrati i vrednovati iskustva, značenja i intenzitet utjecajnosti Hrvatskoga domovinskog rata na oblikovanje hrvatske stvarnosti i hrvatskog identiteta. Najveće postignuće Hrvatskoga domovinskog rata jest stvaranje i obrana samostalne hrvatske države, u kojoj svi njezini državljani ravnopravno ostvaruju temeljne ljudske slobode i prava, koje je prije 1990. nasilno onemogućavao jugoslavenski totalitarni komunistički režim.
Većina hrvatskih građana u općim je vrijednostima pronašla motive za različite načine dragovoljna uključivanja u obranu Hrvatske ranih 1990-ih, jer u tadašnjoj bezizglednoj situaciji nije se ni mogla očekivati neka konkretna naknada zbog spremnosti na osobnu žrtvu radi dobrobiti zajednice. U vrhunskoj socijalnoj solidarnosti spontano se u većine stanovnika Hrvatske oblikovao visok stupanj poistovjećivanja s hrvatskim braniteljima te svim drugim vrijednostima i simbolima Hrvatskoga domovinskog rata.
Odatle potječu i sve vrste neslomljiva braniteljskog i građanskog otpora kad se manipulacije otuđenih vladajućih struktura približe rušenju temeljnih postignuća, vrijednosti i simbola Hrvatskoga domovinskog rata. Jedna od najkritičnijih i javnosti lako prepoznatljivih točaka sigurno je poništavanje razlike između agresora i žrtve.
Grabežljive, vulgarno materijalističke vladajuće strukture u Hrvatskoj podcjenjuju dubinu i društvenu moć duhovnih, identitetsko-vrijednosnih čimbenika, jer su utopljene u skučenosti vlastitoga hedonizma. Stoga nisu kadre razumjeti da će njihova krivotvorena slika Hrvatskoga domovinskog rata i Hrvatske biti trajno neprihvatljiva naraštaju koji je žrtvujući se sudjelovao u stvaranju i obrani svoje hrvatske domovine.
Drugi je problem zbog čega je većina herojskoga naraštaja u Hrvatskoj dopustila hedonističkoj manjini i vanjskim interesima da okupiraju državne i društvene institucije u Hrvatskoj te zbog čega se toliko dugo zanemarivalo i podnosilo da do ruba ponora dođe razaranje vrijednosti za koje se ginulo 1990-ih. Taj put u katastrofu imao je dvije glavne sastavnice.
Abolicija agresora i ratnih zločinaca
Tijekom rata i nekoliko godina nakon njegova završetka u hrvatskoj javnosti nije bilo veće zabrinutosti zbog krivotvorene slike s kojom je izjednačavan agresor i žrtva, a koju su sliku i tada sustavno proizvodile i emitirale institucije u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Vjerojatno – u tadašnjem vremenu zanosa i ponosa – većina branitelja i građana nije pridavala važnost takvim neistinama jer su mislili da takva suludost ne može imati veće i dugotrajnije negativne posljedice.
Tako je bez ikakva javnog odjeka ostao i prvi abolicijski zakon koji je usred agresije i neposredno nakon parlamentarnih i predsjedničkih izbora – u kolovozu 1992. – izglasao novi saziv Sabora. Bio je to temelj na kojem su već tada, protupravnim političkim pritiskom na pravosuđe, brojni evidentirani i istraživani ratni zločinci pretvoreni u oružane pobunjenike te su zakonskom automatikom postajali bezgrešni građani. U sljedećim godinama nadograđivana je abolicijska pravna regulativa u Hrvatskoj i omasovljen je katastrofalni proces pretvorbe agresora i ratnih zločinaca u sve uglednije i povlaštenije građane.
S time je otvaran i sve širi put njihova instaliranja u korupcijsku hobotnicu unutar državnih institucija – od Sabora i Vlade do lokalnih razina. Abolirani agresori i ratni zločinci bili su idealni ucjenjivi kadrovi za popunu pljačkaške i izdajničke strukture koja je sve više osvajala upravljačka mjesta u institucijskom sustavu Republike Hrvatske. Opljačkanim, poniženim i iznenađenim hrvatskim građanima postalo je jasno što se događa tek kada je proces svekolikog razaranja hrvatske budućnosti, sadašnjosti i prošlosti došao na rub općega kaosa i rasula.
Pretvorba heroja u ratne zločince
Kobna razina javnog neznanja i neosviještenosti iskazala se i u proljeće 1996. kad je Sabor uz opće hvalospjeve usvojio Ustavni zakon o suradnji s Haškim tribunalom, s kojim je otvorena golema rupa u suverenosti hrvatske države. Nadležnost za utvrđivanje pravnog aspekta istine o srbijanskoj oružanoj agresiji i Hrvatskom domovinskom ratu, a s time i o hrvatskoj državi, prepuštena je međunarodnom sudištu, za koje je svatko imalo upućeniji znao da će biti instrument geopolitičkih i gospodarskih interesa svjetskih sila.
Na vjetrometinu međunarodnih interesa najprije je izručena nekolicina Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Iznimno je poučno da su oni izručeni prije političkih promjena u Hrvatskoj 2000, a to je učinjeno s jednakim kobnim neznanjem, pompom i hvalospjevima niza državnih dužnosnika RH, kao što je činjeno i prilikom izručenja brojnih zaslužnih Hrvata nakon 2000. godine.
Montirane optužnice protiv hrvatskih branitelja
Tijekom vremena rasplamsao se proces razaranja Hrvatske iznutra. Za hrvatsku je budućnost najbolniji bio proces kriminalizacije Domovinskog rata i svih njegovih postignuća i vrijednosti. Državne, pravosudne i druge javne institucije te mediji pretvarali su heroje hrvatske obrane u ratne zločince s jednakom kriminalnim žarom kao što su zajedničku, društvenu imovinu pretvarali u privatno vlasništvo. U Hrvatskoj je počeo sustavni i masovni progon hrvatskih branitelja. Nekoliko stotina heroja hrvatske obrane dosad je procesuiralo hrvatsko pravosuđe, a montaže tih optužnica i presuda bile su nakaznije od onih u Haškom tribunalu.
Mitska mjesta hrvatske obrane sustavno se pravosudno i medijski pretvaraju u zločinačka mjesta: Split (Lora), Šibenik (Kuline), Gospić (Norac), Karlovac (Hrastov), Sisak (Brodarac, Milankoviću i Bošnjak), Bjelovar (Šimić), Lipik–Pakrac (Merčep), Osijek (Glavaš). Ostvaruje se izreka da je većini hrvatskih građana koji Hrvatsku smatraju domovinom namijenjen metak, a manjini koji Hrvatsku smatraju imovinom namijenjen je imetak.
Na koncu, kako bi se prepoznao dug vremenski institucijski kontinuitet i sustavnost unutarnjeg razaranja Hrvatske treba naglasiti da je davne 1996. tadašnji saborski zastupnik i vrsni odvjetnik Ivan Gabelica podnio tužbu Ustavnom sudu zbog neustavnosti spomenutog i prevažnog Ustavnog zakona o suradnji s Haškim tribunalom. Međutim, vjerovali ili ne, Ustavni sud još nije odgovorio, a Ustavni zakon i njegova struktura i nadalje su na djelu.
Prema tome, zbog hrvatske budućnosti, Hrvatskoj je nužan Registar agresora.
Josip Jurčević/Matica hrvatska, Vijenac 557
http://croative.net/?p=34719
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Pusić nije hrvatska, nego ministrica Jugosfere pod britanskim utjecajem
Zastrašujuća je inverzija koja nam se događa ovih dana. Hrvatska kao pobjednica u ratu se ponaša kao da je poražena, a Srbija koja je poražena ponaša se kao da je pobjednica
Datum objave: 19.07.2015 | 19:43 Autor: ib
Povodom teze kako je hrvatska diplomacija teško pogriješila što nije uspjela organizirati nazočnost saveznika na vojnom mimohodu, ali i teza kako je to poraz hrvatske diplomacije, za komentar smo zamolili umirovljenog admirala Davora Domazeta Lošu.
Odbacio je tezu kako je hrvatska diplomacija poražena jer za tako nešto ona bi morala postojati.
"Vidite, ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, uopće nije hrvatska ministrica nego ministrica regije tj. Jugosfere koja je još od 1914. godine pod utjecajem britanskih službi. One su oduvijek protiv hrvatske suverenosti", rekao je admiral Domazet Lošo.
"Zastrašujuća je inverzija koja nam se događa ovih dana. Hrvatska kao pobjednica u ratu se ponaša kao da je poražena, a Srbija koja je poražena ponaša se kao da je pobjednica. Posljedica je to politike našeg premijera, koji je jedan običan nerazumnik koji od Oluje radi vojnu kazališnu predstavu na otvorenom, što je definicija mimohoda. Opstruira se i vrhovna zapovjednica oružanih snaga Kolinda Grabar Kitarović, za koju uopće u protokolu proslave u Kninu nije predviđen govor, za sada. Opstruiraju se branitelji, kojih na proslavi neće biti, bit će samo stjegovi ratnih postrojbi iza kojih će stajati, prema protokolu, samo 180 branitelja", ogorčen je admiral Domazet Lošo.
"Oluje je bila čin dobra, vrhunac ratne etike, kakva je poznat samo u literaturi (kod rimskog stratega Vergilija), ali nije bio poznat u praksi sve do Oluje. Mi smo čuvši za zapovijed Mile Martića o eveakuaciji srpskog stanovništva, osigurali odstupnicu, kako bismo spasili ljudske živote. Olujom smo spriječili zločine u Bihaću, kakvi su u Srebrenici proglašeni genocidom.Nakon Hrvata, Oluju bi trebali slaviti i Srbi jer smo ih spriječili da ne učine genocid, pet puta veći nego u Srebrenici. Sljedeći koji bi je trebali slaviti su Muslimani zato što jer su Hrvati spriječili Srbe da ne učine genocid nad njima", objašnjava admiral Domazet Lošo.
"Sramota je da se Oluja pretvara u operetne događaje. Za to su krivi Zoran Milanović i stručno i ministarski dvojbeni ministar obrane Ante Kotromanović", zaključio je admiral Domazet Lošo.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/20125 ... ecajem.htm
Zastrašujuća je inverzija koja nam se događa ovih dana. Hrvatska kao pobjednica u ratu se ponaša kao da je poražena, a Srbija koja je poražena ponaša se kao da je pobjednica
Datum objave: 19.07.2015 | 19:43 Autor: ib
Povodom teze kako je hrvatska diplomacija teško pogriješila što nije uspjela organizirati nazočnost saveznika na vojnom mimohodu, ali i teza kako je to poraz hrvatske diplomacije, za komentar smo zamolili umirovljenog admirala Davora Domazeta Lošu.
Odbacio je tezu kako je hrvatska diplomacija poražena jer za tako nešto ona bi morala postojati.
"Vidite, ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, uopće nije hrvatska ministrica nego ministrica regije tj. Jugosfere koja je još od 1914. godine pod utjecajem britanskih službi. One su oduvijek protiv hrvatske suverenosti", rekao je admiral Domazet Lošo.
"Zastrašujuća je inverzija koja nam se događa ovih dana. Hrvatska kao pobjednica u ratu se ponaša kao da je poražena, a Srbija koja je poražena ponaša se kao da je pobjednica. Posljedica je to politike našeg premijera, koji je jedan običan nerazumnik koji od Oluje radi vojnu kazališnu predstavu na otvorenom, što je definicija mimohoda. Opstruira se i vrhovna zapovjednica oružanih snaga Kolinda Grabar Kitarović, za koju uopće u protokolu proslave u Kninu nije predviđen govor, za sada. Opstruiraju se branitelji, kojih na proslavi neće biti, bit će samo stjegovi ratnih postrojbi iza kojih će stajati, prema protokolu, samo 180 branitelja", ogorčen je admiral Domazet Lošo.
"Oluje je bila čin dobra, vrhunac ratne etike, kakva je poznat samo u literaturi (kod rimskog stratega Vergilija), ali nije bio poznat u praksi sve do Oluje. Mi smo čuvši za zapovijed Mile Martića o eveakuaciji srpskog stanovništva, osigurali odstupnicu, kako bismo spasili ljudske živote. Olujom smo spriječili zločine u Bihaću, kakvi su u Srebrenici proglašeni genocidom.Nakon Hrvata, Oluju bi trebali slaviti i Srbi jer smo ih spriječili da ne učine genocid, pet puta veći nego u Srebrenici. Sljedeći koji bi je trebali slaviti su Muslimani zato što jer su Hrvati spriječili Srbe da ne učine genocid nad njima", objašnjava admiral Domazet Lošo.
"Sramota je da se Oluja pretvara u operetne događaje. Za to su krivi Zoran Milanović i stručno i ministarski dvojbeni ministar obrane Ante Kotromanović", zaključio je admiral Domazet Lošo.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/20125 ... ecajem.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
Evo kako je Vesna Pusić otkrila podle namjere vladajućih oko proslave Oluje
Rečenica Vesne Pusić da proslava "konačno dobiva primjereni oblik, svečanosti u glavnom gradu i ona će se s vremenom etablirati", ukazuje na prave namjere: razoriti svaku hrvatsku tradiciju i veselje povezano s neovisnom Hrvatskom
Datum objave: 21.07.2015 | 13:14 Autor: direktno.hr
Polako se otkrivaju sve skrivene namjere vladajućih iz Kukuriku koalicije koji se ljute kada ih oporba naziva nenarodnom vlasti, ali sve je više pokazatelja da trenutna vlast želi ukinuti sve simbole državnosti i pobjede u Domovinskom ratu koje je narod prihvatio.
"Smatram da je to naša proslava, koja konačno dobiva primjereni oblik, svečanosti u glavnom gradu i ona će se s vremenom etablirati. Sve takve stvari se s vremenom etabliraju i kod toga ne vidim nikakvu potrebu za panikom, niti za vraćanjem na politiku iz 90-tih jer vidim da postoji u nekim komentarima tendencija da se i vanjska i svaka druga politika smatra primjerenom jedino ako koristi retoriku iz 90-tih. Istina je upravo obrnuta, dakle svaka politika koja je korisna za Hrvatsku više ne koristi niti će ikada koristiti retoriku iz 90-tih", rekla je šefica hrvatske diplomacije Vesna Pusić jučer u Bruxellesu i otkrila svoj cjeloživotni blef.
Mnogi su oporbeni političari i politički komentatori ukazivali na namjeru da se 'silovanjem' vojnog mimohoda u Zagrebu, kojeg su vladajući htjeli na isti dan kao i proslavu u Kninu, želi upravo odmaknuti pozornost sa središnje proslave, koja je zapravo narodna proslava pobjedničke akcije Oluje, a kojom je oslobođen okupirani teritorij, ali i spašena Cazinska krajina u susjednoj BiH, što mnogi namjerno zaboravljaju.
Rečenica Vesne Pusić da proslava "konačno dobiva primjereni oblik, svečanosti u glavnom gradu i ona će se s vremenom etablirati", ukazuje na prave namjere: razoriti svaku hrvatsku tradiciju i veselje povezano s neovisnom Hrvatskom. Zato ni premijer Zoran Milanović u dokumentima, o čemu smo pisali, nigdje nijednom riječju ne spominje Oluju.
A to se radi iz nekoliko razloga, od kojih je najvažniji onaj na simboličkoj razini, no ne treba zanemariti kao razlog uništavanja kninske proslave - narod, koji je sklon pokazati - nevjerojatno za Hrvate - svoje mišljenje o nekom političaru i jednostavno ga propisno izviždati.
Oduzimanje simbola hrvatske državnosti narodu ove zemlje je, očito, koncept koji se uspješno provodi još od Račanove vlade. Tada je, između ostalog, učinkovito uništen Dan državnosti koji se slavio 30. svibnja u cijeloj zemlji, jednostavno, promijenili su mu datum.
Ima još mnogo pokazatelja pravih namjera ove vlasti i njezinog karaktera kojeg oporbeni političari nazivaju nenarodnim. Jedan od primjera je i Lex Perković, koji je pokazao da je obrana jugoslavenskog totalitarizma jedna od okosnica politike Milanovićeve vlade, a taj je totalitarizam doslovce ubijao svako hrvatstvo u svakom Hrvatu koji se usudio glasno reći da je Hrvat.
Ubijanje hrvatskih simbola najzornije je pokazao na djelu ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, kada je čak i s registracijskih pločica pokušao skinuti hrvatski grb. To mu nije prošlo, ali na prometnim dozvolama je. Ostaje samo za nadati se da će sve to neka druga vlast, koja će biti hrvatska, to promijeniti.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/20296 ... -Oluje.htm
Rečenica Vesne Pusić da proslava "konačno dobiva primjereni oblik, svečanosti u glavnom gradu i ona će se s vremenom etablirati", ukazuje na prave namjere: razoriti svaku hrvatsku tradiciju i veselje povezano s neovisnom Hrvatskom
Datum objave: 21.07.2015 | 13:14 Autor: direktno.hr
Polako se otkrivaju sve skrivene namjere vladajućih iz Kukuriku koalicije koji se ljute kada ih oporba naziva nenarodnom vlasti, ali sve je više pokazatelja da trenutna vlast želi ukinuti sve simbole državnosti i pobjede u Domovinskom ratu koje je narod prihvatio.
"Smatram da je to naša proslava, koja konačno dobiva primjereni oblik, svečanosti u glavnom gradu i ona će se s vremenom etablirati. Sve takve stvari se s vremenom etabliraju i kod toga ne vidim nikakvu potrebu za panikom, niti za vraćanjem na politiku iz 90-tih jer vidim da postoji u nekim komentarima tendencija da se i vanjska i svaka druga politika smatra primjerenom jedino ako koristi retoriku iz 90-tih. Istina je upravo obrnuta, dakle svaka politika koja je korisna za Hrvatsku više ne koristi niti će ikada koristiti retoriku iz 90-tih", rekla je šefica hrvatske diplomacije Vesna Pusić jučer u Bruxellesu i otkrila svoj cjeloživotni blef.
Mnogi su oporbeni političari i politički komentatori ukazivali na namjeru da se 'silovanjem' vojnog mimohoda u Zagrebu, kojeg su vladajući htjeli na isti dan kao i proslavu u Kninu, želi upravo odmaknuti pozornost sa središnje proslave, koja je zapravo narodna proslava pobjedničke akcije Oluje, a kojom je oslobođen okupirani teritorij, ali i spašena Cazinska krajina u susjednoj BiH, što mnogi namjerno zaboravljaju.
Rečenica Vesne Pusić da proslava "konačno dobiva primjereni oblik, svečanosti u glavnom gradu i ona će se s vremenom etablirati", ukazuje na prave namjere: razoriti svaku hrvatsku tradiciju i veselje povezano s neovisnom Hrvatskom. Zato ni premijer Zoran Milanović u dokumentima, o čemu smo pisali, nigdje nijednom riječju ne spominje Oluju.
A to se radi iz nekoliko razloga, od kojih je najvažniji onaj na simboličkoj razini, no ne treba zanemariti kao razlog uništavanja kninske proslave - narod, koji je sklon pokazati - nevjerojatno za Hrvate - svoje mišljenje o nekom političaru i jednostavno ga propisno izviždati.
Oduzimanje simbola hrvatske državnosti narodu ove zemlje je, očito, koncept koji se uspješno provodi još od Račanove vlade. Tada je, između ostalog, učinkovito uništen Dan državnosti koji se slavio 30. svibnja u cijeloj zemlji, jednostavno, promijenili su mu datum.
Ima još mnogo pokazatelja pravih namjera ove vlasti i njezinog karaktera kojeg oporbeni političari nazivaju nenarodnim. Jedan od primjera je i Lex Perković, koji je pokazao da je obrana jugoslavenskog totalitarizma jedna od okosnica politike Milanovićeve vlade, a taj je totalitarizam doslovce ubijao svako hrvatstvo u svakom Hrvatu koji se usudio glasno reći da je Hrvat.
Ubijanje hrvatskih simbola najzornije je pokazao na djelu ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, kada je čak i s registracijskih pločica pokušao skinuti hrvatski grb. To mu nije prošlo, ali na prometnim dozvolama je. Ostaje samo za nadati se da će sve to neka druga vlast, koja će biti hrvatska, to promijeniti.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/20296 ... -Oluje.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8449
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Hrvatska - unutarnja agresija
KORIJEN IZDAJE: Kako nam dragi slovenski 'saveznici' žele oteti dio teritorija!
ČETVRTAK, 23 SRPANJ 2015 10:04 IVANA
Sada je, nažalost, potpuno jasno da su transkripti razgovora slovenskog člana arbitražnog suda Jerneja Sekoleca i slovenske zastupnice pred Stalnim arbitražnim sudom Simone Drenik, istiniti, dakle, doista je Slovenija pokušavala manipulirati Arbitražnim sudom kojem Hrvatska ne smije vjerovati , potrebno je tražiti povlačenje svih sudaca i skandal istjerati na čistinu javno, pred međunarodnim auditorijem, kako bi se javnost uvjerila da su i Slovenci jedni od 'naših saveznika' koji su nam pokušali oteti dio teritorija za međunarodnim stolom, kad već na bojnom polju ne mogu, niti će ikada moći. Tako bi se postavila prava i odgovorna vlast, a ne bi slušala kako slovenska mafija poručuje da se radi o provokacijama iz Hrvatske. Kakve provokacije? Na vlastite smo uši čuli što se radi. I kakvi saveznici, hrvatskim štedišama Ljubljanska banka nije htjela isplatiti njihov novac, NJIHOV novac?
Je li sada svima jasno zašto su Slovenci odbili doći na mimohod hrvatske vojske za proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana branitelja? Naime, kako bi Slovenci uopće došli pozdraviti hrvatski Dan pobjede, dan koji Hrvatska slavi kao uspostavljanje suvereniteta na većem dijelu svog do tog trenutka okupiranog teritorija, kada oni ni sami ne priznaju suverenitet Republike Hrvatske na čitavom njenom teritoriju? Slovenci se zapravo ne ponašaju puno drugačije od Srba, no, nisu u stanju vojno osvajati pa to pokušavaju premostiti manipulacijom, krađom, prijevarom. U čemu je razlika?
Europska komisija dala je izjavu kako ona nema ništa s Arbitražnim sudom, ali da od stranaka u sporu očekuje da u cijelosti poštuje odluku suda. Kakva je to poruka Europske komisije, kome je ona upućena? Jesmo li sada svjesni da nikada nismo imali iskrene saveznike, ali zato jesmo nesposobne političare, beskičmenjake, poput Ivice Račana, Stjepana Mesića, Ive Sanadera, Ive Josipovića, Zorana Milanovića, i, naravno, Jadranke Kosor, svi oni 'prodali' su dio hrvatskog teritorija radi fotelje u Europskom parlamentu ili sitnih političkih bodova ili bonusa.... Kad Europska komisija traži od Hrvatske poštuje odluke ovakvog suda onda je to isto kao kada bi UEFA tražila od klubova da priznaju rezultat namještene utakmice.
Sjećate li se diletantskog sporazuma Račan – Drnovšek? U njemu je korijen izdaje, odnosno, svih ovih problema, Jadranka Kosor i Zoran Milanović te notorna Vesna Pusić udarili su tek završni glanc, glazuru nakon štemanja. Naravno da za ovo nitko neće odgovarati niti će Hrvatska inzistirati na sankcijama za slovensku mafiju koja se pokušavala, ispod žita, dogovarati sa sucima i trgovati s njima. Tko će Slovencima reći da su mafijaši? Hrvatski mafijaši? Mafija je mafija, bez obzira u kojoj zemlji živjela.
Kada govorimo o Srbima, Slovencima, naravno, NE mislimo na narod, mislimo na političku mafiju.
Hrvatsku, nažalost, danas nitko u svijetu ne doživljava ozbiljno, ali ne zato što nas svijet patološki mrzi, iako nas ne vole puno, nego zato što smo sami pokazali da ne samo da nismo vrijedni ljubavi, nego ni običnog poštovanja. Uskoro nećemo vrijediti ni običnog sažaljenja.
http://www.tinolovka-news.com/index.php ... Itemid=549
ČETVRTAK, 23 SRPANJ 2015 10:04 IVANA
Sada je, nažalost, potpuno jasno da su transkripti razgovora slovenskog člana arbitražnog suda Jerneja Sekoleca i slovenske zastupnice pred Stalnim arbitražnim sudom Simone Drenik, istiniti, dakle, doista je Slovenija pokušavala manipulirati Arbitražnim sudom kojem Hrvatska ne smije vjerovati , potrebno je tražiti povlačenje svih sudaca i skandal istjerati na čistinu javno, pred međunarodnim auditorijem, kako bi se javnost uvjerila da su i Slovenci jedni od 'naših saveznika' koji su nam pokušali oteti dio teritorija za međunarodnim stolom, kad već na bojnom polju ne mogu, niti će ikada moći. Tako bi se postavila prava i odgovorna vlast, a ne bi slušala kako slovenska mafija poručuje da se radi o provokacijama iz Hrvatske. Kakve provokacije? Na vlastite smo uši čuli što se radi. I kakvi saveznici, hrvatskim štedišama Ljubljanska banka nije htjela isplatiti njihov novac, NJIHOV novac?
Je li sada svima jasno zašto su Slovenci odbili doći na mimohod hrvatske vojske za proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana branitelja? Naime, kako bi Slovenci uopće došli pozdraviti hrvatski Dan pobjede, dan koji Hrvatska slavi kao uspostavljanje suvereniteta na većem dijelu svog do tog trenutka okupiranog teritorija, kada oni ni sami ne priznaju suverenitet Republike Hrvatske na čitavom njenom teritoriju? Slovenci se zapravo ne ponašaju puno drugačije od Srba, no, nisu u stanju vojno osvajati pa to pokušavaju premostiti manipulacijom, krađom, prijevarom. U čemu je razlika?
Europska komisija dala je izjavu kako ona nema ništa s Arbitražnim sudom, ali da od stranaka u sporu očekuje da u cijelosti poštuje odluku suda. Kakva je to poruka Europske komisije, kome je ona upućena? Jesmo li sada svjesni da nikada nismo imali iskrene saveznike, ali zato jesmo nesposobne političare, beskičmenjake, poput Ivice Račana, Stjepana Mesića, Ive Sanadera, Ive Josipovića, Zorana Milanovića, i, naravno, Jadranke Kosor, svi oni 'prodali' su dio hrvatskog teritorija radi fotelje u Europskom parlamentu ili sitnih političkih bodova ili bonusa.... Kad Europska komisija traži od Hrvatske poštuje odluke ovakvog suda onda je to isto kao kada bi UEFA tražila od klubova da priznaju rezultat namještene utakmice.
Sjećate li se diletantskog sporazuma Račan – Drnovšek? U njemu je korijen izdaje, odnosno, svih ovih problema, Jadranka Kosor i Zoran Milanović te notorna Vesna Pusić udarili su tek završni glanc, glazuru nakon štemanja. Naravno da za ovo nitko neće odgovarati niti će Hrvatska inzistirati na sankcijama za slovensku mafiju koja se pokušavala, ispod žita, dogovarati sa sucima i trgovati s njima. Tko će Slovencima reći da su mafijaši? Hrvatski mafijaši? Mafija je mafija, bez obzira u kojoj zemlji živjela.
Kada govorimo o Srbima, Slovencima, naravno, NE mislimo na narod, mislimo na političku mafiju.
Hrvatsku, nažalost, danas nitko u svijetu ne doživljava ozbiljno, ali ne zato što nas svijet patološki mrzi, iako nas ne vole puno, nego zato što smo sami pokazali da ne samo da nismo vrijedni ljubavi, nego ni običnog poštovanja. Uskoro nećemo vrijediti ni običnog sažaljenja.
http://www.tinolovka-news.com/index.php ... Itemid=549
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."