Stripovi koje smo čitali

[EdgarFranjul]

ALAN FORD SLAVI 45 GODINA Bio je popularan samo u SFRJ i Italiji, a nikada nije preveden na engleski

Autor: Hina

Svojevrsni fenomen tog stripa je u tome što je bio popularan samo u bivšoj Jugoslaviji i Italiji, a iako je slavna cvjećarnica smještena u New York, nikada nije preveden na engleski

ZAGREB - Strip "Alan Ford", čiji je prvi broj u Italiji izašao u svibnju prije 45 godina, odavno je na ovim prostorima stekao kultni status i vjerne obožavatelje.


Kao i nekad njegova se britka satira i dalje redovito citira, čak i među onim rijetkima koji ne znaju tko je Grunf, ali ne mogu se ne složiti s njegovim glupavim, a istodobno logičnim krilaticama, poput one da je "bolje ispasti budala nego iz vlaka".

Izjave tog bivšeg pilota i beznadežnog izumitelja legendarne su među ljubiteljima stripa, tiskaju se na majice po uzoru na Grunfa, razmjenjuju u razgovorima, 'šeću' u forumskim potpisima te se, kao i dijalozi među likovima, pamte, prepričavaju i, iako smo ih puno puta čuli, ne gube na duhovitosti.

"Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti, ne vrijedi", "Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega", "Bolje izdati knjigu nego prijatelja", "Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti", "Bolji je nečastan bijeg nego častan poraz" i "Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi", samo su neke od izjava tajnih agenata Grupe TNT koje su se, poput njihovih imena, ukorijenile u našem svakodnevnom govoru.

U 'politički nekorektnom' stilu stripa tako se ponekad nekoga malog rasta i velikog nosa naziva Bobom Rockom, mnogi će u svom radnom okruženju prepoznati ponekog Debelog Šefa ili pak Broja 1, koji uz pomoć 'male crne knjižice' vuče sve konce, a nedvojbeno je i o kakvom je poslovnom dogovoru riječ kada se spomenu one Sir Oliverove "Halo Bing, kako brat?" i "Cijena? Prava sitnica".

Generacija koja je odrasla uz strip danas vjerojatno sve bolje razumije Jeremijinu jadikovku "boli me sve i još mnogo toga", zna se da kada se za nekog kaže da ima 'Superhikov dah' ne znači da miriše po ljubičicama, a jasno je i zašto korumpirani političari podsjećaju na svinjolike gradske vijećnike iz stripa.

Antun Halonja, viši znanstveni suradnik s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, smatra kako stripovi, iako se doživljavaju bezvrijednima i trivijalnima, a njihov jezik manje vrijednim, zaslužuju punu pozornost jezikoslovaca i stilističkih analiza, osobito kada je riječ o klasiku kao što je "Alan Ford".

Kod stripovnog jezičnog izraza, ograničenog prostorom sličice, postoje dvije oprečne situacije, jedna u kojoj je vizualna poruka dominantna, a jezična svedena na minimum, s uzvicima poput "Aaargh!" te druga u kojoj je verbalna poruka vrlo razvijena i dominira nad crtežom, napomenuo je. U "Alanu Fordu" te su dvije situcije vrlo spretno uravnotežene, pa osim simpatičnih likova legendarne Grupe TNT, pamtimo njihove jezične dosjetke koje su malo-pomalo ušle u svakodnevni govor, zahvaljujući sjajnomu prijevodu i prilagodbi Nenada Brixyja s talijanskoga, rekao je Halonja za Hinu.
Magnus, Bunker i - Nenad Brixy

Priču o nesposobnim tajnim agentima koji gotovo uvijek nekako ipak pobjeđuju u borbi protiv negativaca, osmislio je scenarist Luciano Secchi - Max Bunker, a izgled likovima dao je crtač Roberto Raviola - Magnus. Već i sam njihov potpis, Magnus&Bunker, sinonim je za taj strip, no među štovateljima s područja bivše Jugoslavije, gdje se pojavio tri godine nakon talijanskog prvog izdanja, ravnopravno je i ime Nenada Brixyja, prevoditelja i pisca kojemu je ove godine 30. godišnjica smrti.

"Alan Ford" je Brixyjevo autorsko jezično djelo, njegov istančan humor i talent sjajnog pisca ključni su kada se govori o uspjehu tog stripa, rekao je Nenad Rizvanović, pisac i književni urednik. Brixy je donio potpuno novi književni jezik koji je ušao duboko u urbanu narodnu kulturu, dirnuvši neku našu populističku crtu, pa "Alana Forda" čitaju čak i oni koji inače uopće ne čitaju stripove, dodao je.

Režiser Dalibor Matanić kaže da je "genijalni Brixyjev prijevod dao novu razinu i tumačenja stripa". Najzanimljivije mi je kako je strip zaživio samo ovdje i u Italiji, iako je humorom bio sličan 'pajtonovcima' koji su bili globalno popularni, rekao je Matanić, koji smatra da bi Alana Forda bilo vrlo zahtjevno prenijeti u drugi medij, poput filma, a i "tko bi osim Johna Cleesa glumio Sir Olivera?"

I direktor festivala "Crtani Romani Šou" Slaven Gorički slaže se da je "Alan Ford" bio prijemčiv zahvajujući Brixyjevu prijevodu koji je "situaciju prilagodio našem mentalitetu, tadašnjem vremenu i sustavu". Strip je govorio o onome o čemu se drugi nisu usudili, a kako se sustav promijenio, ali ne i socijalne razlike između bogatih i siromašnih, čitaju ga nove generacije dok se stari brojevi i dalje dobro prodaju, ustvrdio je.
Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti

Svojevrsni fenomen tog stripa je u tome što je bio popularan samo u bivšoj Jugoslaviji i Italiji, a iako je slavna cvjećarnica smještena u New York, nikada nije preveden na engleski. U Francuskoj, Brazilu, Danskoj i drugdje nije preživio više od nekoliko brojeva, dokazavši na svom primjeru točnost poslovice Broja 1 kako "nije važno sudjelovati, važno je pobijediti".

Velik dio zasluga za ovdašnji uspjeh pripisuje se hrvatskom prijevodu (srpski prijevod prošao je neslavno), ali i specifičnostima ovih prostora o čemu je u knjizi "Cvjećarnica u Kući cveća" pisao Lazar Džamić. On kaže kako taj strip nije bio samo satirična kritika kapitalizma, već i svakog korumpiranog i nekompetentnog sustava, a nadrealna farsa koja je u njemu prevladavala ovdje je bila prepoznatljivi način života, dok je kroz karaktere glavnih likova, disfunkcionalne diletante koji ipak dočekaju svoj 'happy end', ljudima davao inspiraciju i nadu.

Za Davora Gobca, pjevača grupe Psihomodo Pop, razlozi zbog kojih ih je "volio i još uvijek ih voli" puno su jednostavniji, a ljubav prema stripu prenio je i na sina koji ga, u skladu s vremenom, čita na računalu. "Kupovali smo 'Alana Forda' zbog specifičnog humora i stalno smo ga citirali u muzičkim krugovima", rekao je Gobac, dodavši da negdje još čuva prvih sto brojeva, ali i majicu s Bobom Rockom.
Humor blizak našem mentalitetu

Još jedan ponosni vlasnik kolekcije Alan Ford stripova je i glumac Vedran Mlikota, koji ga je, kaže, obožavao još kao klinac, mada tada nije sve razumio. To je bezvremenski strip koji te osvoji, uvijek mu se možeš vraćati i čitati na novi način, napomenuo je Mlikota, dodavši da je Brixyjev prijevod poboljšao ionako već dobar strip, čiji je humor bio blizak mentalitetu 'južnjaka' i ovih prostora.

Iako je to bio satirički i crnohumorni prikaz društva, cenzori zemlje u kojoj ona "Neprijatelj nikada ne spava" kao da se prirodno nadovezuje na fordovsku "Tko spava, nije budan", nisu mogli prijeći preko nacističkog znakovlja koji su stoga nevješto brisani ili precrtavani, jedna je visoko uzdignuta desna ruka čak bila prepravljena da stoji uz tijelo, a bila je i zabranjena čitava epizoda u kojoj se TNT-ovci nalaze s Titom.

"Ljude treba odgajati i obrazovati, a ne zabranjivati im jer tako neke stvari napravite još važnijima nego što uistinu jesu", rekao je dizajner Mirko Ilić, dodavši da mu se "Alan Ford" nikada nije sviđao, bio mu je loše nacrtan i dosadan i tada je čitao američke underground stripove. Ipak mogu razumjeti kult tog stripa, možda je uspio zato što su mu likovi bili u raspadu, baš kao i zemlja u kojoj smo živjeli, utvrdio je.

Unatoč tome što se država odavno raspala, popularnost stripa i dalje traje, o čemu svjedoče domaći internetski portali s oglasima, na kojima se pojedini raritetni rani brojevi, bez obzira što su izlizani i poderani, nude za nekoliko stotina kuna, dok talijanski originali dosežu i cijenu od par tisuća kuna.

http://www.jutarnji.hr/-nije-vazno-sudj ... a/1195522/

[EdgarFranjul]

Specijalno izdanje, srpanj 2014

srVLspecijal.jpg (39.11 KiB) Viewed 2530 times

Dragi čitatelji!

Zagrebačka Udruga prijatelja stripa – STRIPFORUM uz nazočnost predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. Ive Josipovića i načelnika Glavnog stožera general-bojnika Drage Lovrića, promovirala je za Dan državnosti svoj dugo pripremani projekt ”Domovinski rat u stripu” koji je u tvrdo ukoričenom albumu već pobudio zanimanje mnogih čitatatelja.

Domovinski rat jedno je od najsjajnijih razdoblja hrvatske povijesti, posebice vojne povijesti, jer je upravo zahvaljujući svojim vojnicima i uspješno izvedenim vojnim operacijama Hrvatska izborila međunarodno priznanje i oslobodila okupirani teritorij. Sjetimo se 1991. i zaustavljanja srpske agresije u ondašnjim složenim vojnim i političkim uvjetima. Ili sjajnih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske i policije 1995. – Bljeska i Oluje, te niza akcija koje su prethodile Oluji. Ali i onih nakon nje. Ne zaboravljamo da su hrvatske snage, zajedno s postrojbama Armije BiH, sudjelovale u oslobađanju teritorija BiH od srpske okupacije, što je međunarodnoj zajednici omogućilo da Daytonskim sporazumom u studenom 1995. uspostavi mir u BiH. Domovinski rat unatoč svom povijesnom značaju za Hrvatsku, iako smo sredina koja je gotovo opsjednuta svojom poviješću, još uvijek nije našao primjeren prikaz u stripu. Naša Strip revija i brojna druga izdanja pokazuju kako je strip još uvijek vrlo popularan medij, a to razdoblje obiluje događajima koji mogu inspirirati strip stvaralaštvo. Ipak, nemamo gotovo nikakav stripovski kapital u Domovinskom ratu. Jedan od razloga svakako je i činjenica da nije bilo ni poticaja autorima za rad na takvim stripovima.

Tijekom rata najviše stripova, ne uvijek na temu Domovinskog rata, objavio je Dubravko Mataković. Manji broj kratkih, zanatski korektnih stripova objavljeno je u tada novopokrenutom Plavom zabavniku, jednom od izdanja kuće Vjesnik, na inicijativu Hrvoja Hitreca s glavnim urednikom Radovanom Devlićem. Od prvog do posljednjeg broja Plavog zabavnika, Devlić se osim uredničkog posla prihvatio i ilustriranja tekstova, a objavio je i svoj strip na četiri stranice ”Priča o kacigi”. Ova kratka priča, reprizirana je nekoliko puta, jer se smatra i jednim od najboljih stripova ove tematike, pa je pronašla svoje mjesto i u spomenutom albumu. U Plavom zabavniku izašlo je nekoliko kratkih stripova mladih autora. Na žalost, list se ubrzo ugasio i produkcija ovog žanra stripa je praktički prestala. U to vrijeme izašla je i epizoda stripa ”Super Hrvoje”, autora Siniše Ercegovca i Nikole Listeša. Strip je zamišljen kao hibrid marvelovskih super-junaka i ratom potaknutog domoljublja. Očito, egzotičnost zamisli i naivna izvedba nisu polučili uspjeh, pa je i ovaj pokušaj bio kratka vijeka.

Poslije tog početka devedesetih godina prošlog stoljeća, bilo je gotovo nemoguće pronaći ijedan strip s temom iz Domovinskog rata. Iznimka je ”Ovčara – krik u noći”, dramatično ostvarenje Danijela Rehaka i Nenada Barinića, obojice sudionika ratnih zbivanja. Riječ je, zapravo, o grafičkom projektu o stradanju Vukovara s elementima stripovske naracije i tehnike, a ne o klasičnom stripu. Možemo dodati još i strip ”Papak” Frane Petruše objavljen i u albumu. I to je sve. Ne baš puno s obzirom na nedvojbeni potencijal tematike.

Velike teme Domovinskog rata nisu imale zagovornike ni u državnim tijelima, niti su veliki nakladnici vjerovali u prikladnost ili primjerenost tih tema stripovskoj formi. Kažu, nitko stripove s takvim sadržajem nije ni nudio. Moguće su i sami autori bježali od teme. Zasigurno, nitko ih nije ni poticao. Dakle, prevladao je stvaralački i nakladnički oprez, pojačan strepnjom hoće li se događaji iz Domovinskog rata prikazati na prikladan način bez da budu shvaćeni kao pretjerivanje ili upravo suprotno, blijeda sjena herojskog vremena. Teško je suočiti se sa živim ljudima, njihovim pričama i sjećanjima, žrtvama, hrabrošću ljudi, odricanju i požrtvovnosti, razočarenju i oduševljenju, kopati po dokumentaciji, istraživati, uobličiti poznate događaje i sudbine u likovno-narativne poruke ili jednostavno, na zanimljiv i zabavan način ispričati priču, kako je primjereno dobrom stripu.

Zbog malog broja stripova o Domovinskom ratu odlučili smo oglasiti javni poziv za nove radove na tu temu. Željeli smo ovaj žanr otvoriti i autorima i čitateljima i pokazati je li moguće Domovinski rat prikazati u svoj njegovoj kompleksnosti. Vjerovali smo da strip autorima samo treba dati priliku i poticaj da svoj kreativni potencijal okušaju na temi naše borbe za slobodu. Pozvali smo na suradnju scenariste i crtače stripa da prikažu događaja na temu Domovinskog rata. Pri tome nismo mislili samo na vojne akcije i političke događaje, već i na likovne opise sudbina pojedinaca i skupina. Jer, iako su branitelji najzaslužniji za njezinu obranu, tijekom Domovinskoga rata Hrvatska se nije branila samo oružjem. Podsjećamo na mirovne inicijative majki, bedeme ljubavi, konvoje slobode, razne apele i pisma. A s obzirom na obrambeni i oslobodilački karakter Domovinskoga rata mišljenja smo kako je to razdoblje zasigurno bogato vrelo inspiracije za strip stvaralaštvo koje može doprinijeti da istina o njegovim herojima i žrtvama bude prikazana na prikladan način. Zanimala nas je i usporedba novih radova sa stripovima koji su se pojavili u vrijeme dok se Domovinski rat vodio i borba za slobodu zahuktavala ili dosezala vrhunac. Odaziv je bio velik, oko 60 radova. Većina ih nije zadovoljila kvalitetom. Ipak, pristiglo je i uvršteno dovoljno solidnih radova pa smo objavili album koji će dostojno predstaviti dane na koje smo svi ponosni. Dovoljno za početak.

Zajedno sa novim stripovima, objavili smo i izbor stripova nastalih u devedesetima. Većina ih do tada nije bila reprizirana, a kvalitetom zaslužuje uvrštenje u knjigu. Na taj način i uz izvrsnu naslovnicu naše legende stripa Julesa Radilovića, imamo knjigu koja će, nadamo se, osloboditi dosad zapretene kreativne potencijale naših autora na ovu temu.

U ovom posebnom izvanrednom broju Strip revije Večernjeg lista objavljujemo dio stripova iz albuma ”Domovinski rat u stripu” koji će nas podsjetiti na važne događaje iz tog razdoblja, a braniteljima izraziti priznanje, poštovanje i zahvalnost. S druge strane ovo posebno izdanje povodom Dana domovinske zahvalnosti i Dana branitelja je prilog popularizaciji ovog značajnog dijela naše suvremene povijesti i oživljavanje jednog stripovskog žanra koji je dosad bio zanemarivan, a može biti lijepi slikovni doprinos čuvanju našeg nacionalnog identiteta.



Mladen Novaković