REFERENDUM ZA OBITELJ

[EdgarFranjul]

LGBT kao javnozdravstveni horor

14.09.2014 09:46

„Istina boli i hvala Bogu da je netko napokon rekao istinu o AIDS-u. Kao homoseksualcu koji je već umoran od priča o tome kako je za visoke stope prijenosa HIV-a među homoseksualcima kriva crkva, spolni odgoj, vlada i homofobija u društvu pravo je osvježenje otkriće kako postoji glas razuma koji tvrdi da je za katastrofu širenja AIDS-a odgovorna i gay kultura. Homoseksualni teoretičari će vjerojatno razapeti autora ove knjige, ali njegovu je poruku nemoguće osporiti: ukoliko gay kultura ne pronađe ekološki održiv način postojanja, i dalje će biti zaglavljena tamo gdje se nalazi posljednjih 10 godina – uvaljana u blato katastrofe koju je sama proizvela.“ To je komentar na knjigu Gabriela Rotella, „Seksualna ekologija: AIDS i sudbina homoseksualaca“ koja se spominje u tekstu kojeg prenosimo. Komentar je napisao jedan homoseksualac na stranicama Amazon.com-a još 1997. Teško da su homoseksualci u međuvremenu uspjeli pronaći „ekološki održiv način postojanja“ kada u Americi i Kanadi bukti već druga epidemija AIDS-a u povijesti. Ali u spolnom odgoju za djecu i mlade bivšeg ministra Jovanovića, kao i u mainstream medijima, sve je napravljeno tako da izgleda kao da takav ekološki prihvatljiv model u homoseksualnom svijetu već odavna postoji.

Prikazivanje homoseksualnosti kao bezopasne seksualne orijentacije, a ne više poremećaja spolnosti, navodno je znanstveno utemeljeno, ali su radi takve „znanosti“ i iz mainstream medija i iz zdravstvenog odgoja za djecu isčezle one prave znanstvene informacije o svim rizicima koji se vezuju uz homoseksualni životni stil. U tekstu kojeg prenosimo navodi se niz znanstvenih studija o zdravstvenim rizicima koji prate LGBT osobe, međutim slika postaje puno stravičnija kada se krene istraživati dalje samo dio tih studija.


Autor: I.H.

Objava: 10. rujna, 2014.



Mogu nas mediji bombardirati s idilom istospolnog „braka", no ostaje neumoljiva statistika:

· 75% gayeva ima 100+ seksualnih partnera tijekom života
· 43% gayeva ima 500+
28% gayeva ima 1000+
Masovni seksualni kontakti velike „količine" ljudi pogoduju spolno prenosivim bolestima. LGBT populacija ima, najblaže rečeno, problem s promiskuitetom. Zato će uspješno proširiti svaku boleštinu koja se prenosi izlučevinama, i danas i u budućnosti. Mogu mediji ushićeno pokazivati dvojicu sretnih „očeva" golih do pasa u rađaonici uz surogatku koja im upravo isporučuje ugovoreni „proizvod", no ostaje nezgodna statistika koja baca sjenu na vjerojatnost trajanja i prikladnost takve „zajednice" za podizanje (normalne) djece:


• 79% gayeva kaže da im je više od pola seksualnih partnera bilo anonimno
• 70% gayeva kaže da su s preko polovice seksualnih partnera imali seks samo jednom


Nisu to podaci neke homofobne studije nego baš iz Kinseyevog instituta (Bell & Weinberg studija, 1978). Druga studija sa 2500 starijih gayeva tvrdi da im je tijekom života prosjek seksualnih partnera između 101 i 500. A 10-15% ispitanika je imalo preko 1000 (slovima: preko tisuću) seksualnih partnera (studija Paul Van de Ven u „Journal of Sex Research" – publikacija u kojoj objavljuje i naš najpoznatiji 52-godišnji dečko koji zna sve o seksu a još nema curu - Aleksandar Štulhofer, „Yutarnji list"). Prvih stotinjak gayeva kojima je dijagnosticiran AIDS imalo je prosječno 1100 partnera. (Rotello, „Sexual Ecology: AIDS and the Destiny of Gay men").

Trajanje partnerstava

U „Male and Female Homosexuality" (Saghir i Robins) kažu da je prosječno trajanje homoseksualnog partnerstva između 2 i 3 godine. „The Male Couple" (McWhirter i Mattison) zaključuju da u njihovoj studiji doslovno sva homoseksualna partnerstva koja su trajala više od 5 godina imaju dogovor za seksualne aktivnosti sa strane kao normu. To potvrđuje i amsterdamska studija - homoseksualno partnerstvo traje prosječno 18 mjeseci, s tim da gayevi u takvom partnerstvu imaju prosječno 8 partnera izvana. (Xiridou, "The Contribution of Steady and Casual Partnerships to the Incidence of HIV Infection Among Homosexual Men in Amsterdam").

Čednost

Lezbijke imaju 4 i po puta veću vjerojatnost od heteroseksualnih žena da imaju više od 50 muških seksualnih partnera tijekom života (da, dobro ste pročitali: muških !). (Fethers i Marks, "Sexually transmitted infections and risk behaviors in women who have sex with women"). Razlog je što su sklonije biseksualnosti. No, čak su 3 puta čednije od gayeva jer ih je samo 24% imalo anonimni seks.

HIV/AIDS troškovi

No dobro, ovo navedeno ništa ne košta porezne obveznike. Sve dok ne dođemo do HIV/AIDS-a, koji proizlaze iz takvog obujma prometa. U 2000. USA je potrošila 10.8 milijardi dolara na tretman HIV/AIDS bolesnika. To je 1.359 $ mjesečno po pacijentu. Na istraživanja ove bolesti tipične za mali dio populacije 2013. je utrošeno 2,9 milijardi $, a istovremeno na rak 5,2 milijardi $. Dakle više nego polovica iznosa istraživanja za rak ide na potrebe 2-3% populacije. (http://report.nih.gov/categorical_spending.aspx)

No, ne radi se samo o AIDSU. 32% gayeva i lezbijki su alkoholičari (prema 7 % u općoj populaciji). (Fifield, Latham i Phillips, „Alcoholism in the Gay Community"). Upotreba droga među homoseksualcima je 28-35% u odnosu na 10-12% u općoj populaciji. (H. Lowinson, „Substance Abuse"). Prema CDC izvještaju za 2012, 75 % slučajeva sifilisa u USA otpada na gayeve. Analni seks je plodno tlo za Shigellu, Entamoebu, Giardiu te Hepatitise A i B. Zanimljivo, HPV koji uzrokuje rak grlića maternice nađe se kod gotovo svih HIV-pozitivnih gayeva („Report of study at annual meeting of American Society of Colon and Rectal Surgeons", 2002.)

Plodni rasadnici

CDC studija potvrđuje da su mladi biseksualni muškarci „most" za prijenos HIV-a ženama. Zašto su baš gayevi takvi rasadnici HIV-a? Laički rečeno: nisu oni krivi - kriva je priroda. Kako fetus ne bi bio tretiran „stranim" tijelom, potrebno je da imunosustav privremeno bude nadmudren. Sličan izazov da potisne imunosustav ima i sperma. Gayevi idu protiv prirode, te sperma završi tamo gdje nije predviđeno. Gay-okoliš za prihvat sperme nije tako ambivalentno imunološki sofisticiran, a sperma i dalje ima zadatak potisnuti imunosustav primatelja. Dapače, stijenke njihovog „prihvatilišta" su debljine jedne ljudske stanice, sve kako bi se upijalo tekućinu i elektrolite iz fekalija. To je praktički ulaz direktno u krv. Tu su i mikro i makro oderotine zbog nepredviđene „vožnje u suprotnom smjeru", uguravanja prstiju šake i svega drugoga s krive strane [vidi prethodni nastavak: „Ljubav u septičkoj jami" http://croative.net/index.php/vijesti/i ... 8Dkoj-jami ]. Odlučiti se na bolnu vožnju u „suprotnom smjeru" ili primiti fisting vjerojatno je puno lakše uz otupljenost/anesteziju alkoholom ili drogama. Seks u pijanom stanju ili pod drogom ima 81% gayeva i 78% lezbijki.

Horor

Tipična gay praksa je pravi medicinski horor – zamislite razmjenu sline, fekalija, sperme i krvi s desecima nepoznatih muškaraca tijekom godine. Zamislite pijenje urina, gutanje fekalija (detalji u tekstu „Ljubav u septičkoj jami") i rektalne traume na redovitoj bazi. Kako ne reklamirati takav život djeci kao zdravu alternativu! Često se „veseli" susreti odvijaju na ekstremno nesanitarnim mjestima nalik zemljama trećeg svijeta. Prema magazinu „The Gay Report", njihova su najčešća ljubavna mjesta: javni zahodi, autobusne postaje, benzinske crpke, knjižnice, cestovna odmorišta, klubovi, gay barovi, noćni klubovi, porno knjižare, peep-show, kina, parkovi, plaže, javna kupališta... Prijateljski rečeno, homoseksualci su seksualno „uznemireni" ljudi koji se bave vrlo opasnim aktivnostima i kao takvi su destruktivni prema sebi i okolini. http://www.familyresearchinst.org/2009/ ... exuals-do/

Znajući ove činjenice teško je istovremeno gledati uglađene gay aktiviste u javnim nastupima. S kojeg su planeta oni pali. Ili se radi o nekim različitim populacijama, samo nam to nitko nije objasnio.

Ili imate prava homoseksualaca ili javno zdravstvo – ne možete imati oboje

Gay magazin „PrideSource" izvješćuje da je rizik od analnog raka veći 4000% za muškarce koji imaju seks s muškarcima. CDC tvrdi da gayevi imaju 860% više vjerojatnosti pokupiti druge spolno prenosive bolesti. http://theroadtoemmaus.org/RdLb/22SxSo/ ... sxDdly.htm Nakon što je San Francisco dobio zakone o gay pravima, venerične bolesti su dosegle 22 puta veće vrijednosti od nacionalnog prosjeka. 100% povećanje hepatitisa-A, 300% hepatitisa-B, amebne infekcije crijeva 2500%, a 20% gayeva ima rektalnu gonoreju ("When The Wicked Seize A City", 1993). To bi si poželio svaki gradonačelnik.

Lezbijke imaju značajno veći rizik bakterijskih vaginoza, raka dojki i jajnika nego heteroseksualne žene. (The Medical Institute of Sexual Health reports, Executive Summary, "Health Implications Associated with Homosexuality").

Dakle, ne radi se samo o HIV/AIDS-u, već o cijelom nizu bolesti koje koštaju cjelokupno društvo, te o oduzimanju sredstava za ostale bolesti koje nisu zarađene svjesno odabranim ponašanjem. Zaključak: Ili imate prava homoseksualaca ili javno zdravstvo - ne možete imati oboje.

Lijek Truvada kao zamjena za prezervative

Danas zaraza HIV-om nije više smrtna osuda. Jedino što treba doživotno piti lijekove da se HIV drži kako-tako pod kontrolom. Prema gay magazinu Hivplusmag.com (http://www.hivplusmag.com/opinion/2014/ ... ut-vaccine) troškovi HIV lijekova su danas preko 1.000 dolara mjesečno i procjenjuje se da će u USA zaražena osoba potrošiti 500,000 dolara tijekom života. Kako zadovoljno navode, većina troškova ide na teret američkih poreznih obveznika. Sudbina doživotnog uzimanja lijekova i njihov nezgodan popratni učinak (glavobolje, mučnina, proljev, vrtoglavica, nesanica, gubitak apetita, bolovi u mišićima, osip i svrbež...), tipična neodgovornost porema drugima i prema sebi, te nedostatak novca uzrokuje da samo 25% zaraženih drži svoj HIV pod kontrolom. Ostalih 75% igraju igru „Šalji dalje". Ne prestati se baviti takvim seksualnim aktivnostima unatoč saznanjima o svim rizicima zaista je znak teškog ovisničkog ponašanja i ozbiljne bolesti.

Oni koji još nisu zaraženi HIV-om danas sve više uzimaju preventivno jedan lijek. Euforično se nadaju kako je lijek Truvada zamjena za omražene prezervative jer smanjuje rizik infekcije. To će zasigurno dovesti do eksplozije drugih spolnih bolesti, ako već ne HIV-a ili njegovih mutacija. Farmaceutska industrija ih uvjerava da je HIV samo još jedna kronična bolest poput dijabetesa i da trebaju redovito uzimati dnevne doze njihovih lijekova kao preventivu, pa mogu dalje raditi što već vole raditi. (http://www.out.com/entertainment/popnog ... -waiting-0)

Ovisnici o uzajamnom masturbiranju

LGBT su ovisnici o uzajamnom masturbiranju. Emocionalno oštećeni i zaustavljeni u razvoju spolnog identiteta upuštaju se u bjesomučno traženje prihvaćenosti kroz međusobno masturbiranje – na što se svodi istospolni seks: s bilo kime i što češće. Tu nema potrebe za suptilnim odnosima spolova i tolerancijom prirodnih različitosti. U tom jednostavnom zrcalu „JA" je na prvom i jedinom mjestu: „Ja ću tebe, pa ćeš ti mene". To je jedino što se može zaključiti gledajući jednu napredniju gay paradu o kojoj naši LGBT mogu samo čeznuti (progooglati „up your alley zombietime" http://www.zombietime.com/up_your_alley_2008/). Potpuno je nemoguće ove ljude povezati s idilom koju prikazuju mediji i gay-aktivisti s temama braka, odgajanja djece, ljubavi i ljudskim dostojanstvom...

Nakon GMO sada imamo i SMO

LGBT su idealni potrošači farmaceutske industrije u svim fazama: preventivno prije nego se zaraze HIV-om, te nakon što se zaraze. A svako malo pokupe još obične spolno prenosive bolesti, te druge popratne bolesti. Što se tiče farmaceutske industrije, da nema homoseksualnosti, trebalo bi je izmisliti. Kao što je GMO zamjena za prirodnu hranu, tako je LGBT seksualna modifikacija (SMO) kao zamjena za prirodnu seksualnost.

- „Doktore, boli me kad se ovako udaram batinom. Što da radim?"
- „Prestanite se udarati."

Kada bi se taj i dalje nastavio udarati, svi bi se složili da je bolestan i da ga treba svezati u onu košulju da više ne udara sebe niti druge oko sebe. Sa stanovišta javnog zdravstva, LGBT udaraju sebe i sve nas uokolo. A nekome „gore" baš tako odgovara.

I.H. (a.k.a. e-Lustracija.hr)

Izvor: Croative.net

http://zdravstveniodgoj.com/news/lgbt-k ... veni-horor

[EdgarFranjul]

Tko se treba sramiti, porezni službenik ili ministrica Opačić? - pravna analiza

19.09.2014 20:08

Podnositelju porezne prijave odbijena je porezna olakšica zbog donacije Centru za ženske studije pod obrazloženjem da se udruga zalaže za pravo na pobačaj te se podnositelju ne može priznati darovanje u odgojno-obrazovne i kulturne svrhe jer je djelovanje navedene udruge u izravnoj suprotnosti s člankom 21. Ustava RH u kojem se navodi da „Svako ljudsko biće ima pravo na život.“ Budući da se dogodio vrlo važan presedan – jedna državna institucija u Hrvatskoj (Porezna uprava) odbila je poreznu olakšicu osobi koja je donirala novac udruzi koja podržava i promiče abortus – te da se u obrazloženju Porezne uprave navodi članak Ustava RH i presuda Europskog suda pravde u kojoj se navodi da ljudski život započinje oplodnjom, promptno su reagirale feminističke udruge i potpredsjednica Vlade Milanka Opačić koja je zatražila sankcioniranje zaposlenika Porezne uprave. Rečeno, učinjeno – porezni službenik odmah je suspendiran s dužnosti, a prijete mu i druge sankcije. Čelništvo Porezne uprave također će se na zahtjev ministrice Opačić ispričati Centru za ženske studije zbog neugodnosti. Donosimo analizu cijelog slučaja pravne grupe HRAST-a.

Očito je da je posrijedi još jedan javni linč i zastrašivanje zaposlenika koji je djelovao prema svojoj savjesti i službenoj dužnosti. Umjesto disciplinskog postupka protiv službenika tijela koja obavljaju upravni nadzor mogla su poništiti i ukinuti rješenje donijeto na nižoj razini čak i mimo žalbe podnositelja zahtjeva za poreznom olakšicom. Međutim, morali su biti jasno upozoreni ostali građani da im ne pada na pamet iskazivati građansku hrabrost u zaštiti života nerođenog djeteta. Treba napomenuti da Ustavni sud već više od 20 godina ne želi donijeti odluku o hrvatskom Zakonu o pobačaju već umjesto toga drži u ladicama prijedlog za ocjenom ustavnosti tog zakona koji je podnijela Ružica Ćavar. Odluku ne želi donijeti čak ni nakon konzultacija sa svim medicinskim i pravnim fakultetima te stručnjacima za moralnu teologiju. Za razliku od ustavnih sudaca, službenik Porezne uprave pokazao je puno veću građansku hrabrost. Otezanje odluke Ustavnog suda o ovom pitanju toliki niz godina govori jedino u prilog tome da je porezni službenik donio ispravno pravno tumačenje i hrvatskog Ustava i europskih sudskih presedana.



Za medije,

povodom mobinga članova Vlade RH nad poreznim službenikom zbog pravnog mišljenja da je pobačaj protivan Ustavu RH

Zagreb, rujan 2014.



Aktualni slučaj gdje je djelatnik Porezne uprave suspendiran zbog pravnog mišljenja - izraženog u odluci donesenoj u upravnoj postupku – da je promicanje tzv. „prava na pobačaj“ protivno Ustavu RH, predstavlja opasni slučaj mobinga nad državnim službenikom. Ideja da bi izražavanje pravnog mišljenja moglo predstavljati povredu službenog dužnosti je doista bez presedana, i daleko je od standarda pravne kulture u državama Europe i Zapadne civilizacije općenito.

Znamo da je Porezna uprava odluku o suspenziji svojeg službenika javno objavila nakon što je ministrice rada i socijalne skrbi Milanke Opačić za medije izjavila da je rješenje doneseno u Poreznoj upravi „sramotno“, da je „to apsolutno nedopustivo i ta osoba treba biti sankcionirano jer je napisala takvo rješenje“ („Večernji list“, 18.9.2014.).

Na mrežnim stranicama „Centra za ženske studije“, čijem je donatoru rješenjem Porezne uprave odbijeno pravo na poreznu olakšicu na iznos uplaćen toj pro-abortivnoj udruzi, saznajemo da je nadležni službenik uredno obrazložio da je promicanje „prava na pobačaj“ u izravnoj suprotnosti sa čl. 21. Ustava RH koje jamči pravo na život. „Treba spomenuti da je Europski sud pravde u presudi C-34/10 Oliver Brüstle v. Greenpace E. V. definirao da je bilo koja jajna stanica u trenutku oplodnje organizam sposoban da se iz njega pokrene proces nastanka ljudskog bića, tj. da ljudski život započinje oplodnjom.“

Na razini pravne argumentacije, moramo naglasiti da postojanje tzv. „prava na pobačaj“, za kojega se Centar za ženska prava izrijekom zalaže (v. „Izjava Centra za ženske studije povodom referenduma o braku“, 14.11.2013.) na razini Europe i drugih međunarodnih asocijacija u najmanju ruku nepriznato. Europski parlament je 2013. godine odbio donošenje rezolucije u kojom bi se deklariralo postojanje takvog prava (slučaj se u medijima uglavnom spominje kao „Estrela Report“).

Također na razini pravne argumentacije, moramo konstatirati da čl. 21. Ustava RH doista propisuje: „Svako ljudsko biće ima pravo na život.“ Naposljetku, nije u rješenju Porezne uprave krivo citiran ni sadržaj odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je predstavljala važan stadij 8 – godišnje pravne bitke u kojoj je na zahtjev udruge „Greenpace“ na kraju odbijen zahtjev znanstvenika Olivera Brüstle da patentira soj ljudskih matičnih stanica.

Naravno da se „više instance“ u Vladi Republike Hrvatske ne moraju slagati sa pravnim mišljenjem jednog službenika u Poreznoj upravi; za takav slučaj osigurana je, u čl. 129. – 132. Zakona o općem upravnom postupku, ovlast tijelima koje obavljaju upravni nadzor da mogu poništiti i ukinuti rješenje donijeto na nižoj razini čak i mimo žalbe koju bi izjavila nezadovoljna stranka.

Zašto, dakle, pokretanje disciplinskog postupka protiv državnog službenika koji ima pravno mišljenje koje indignira ministricu Opačić? Možda to možemo pročitati iz Priopćenja za javnost koju 18. rujna 2014. god. daje Porezna uprava: „U obavljanju službene dužnosti, službenici Porezne uprave dužni su postupati sukladno odredbama Ustava Republike Hrvatske te u skladu s načelom zakonitosti i zaštite javnog interesa uz zabranu zloupotrebe ovlasti. Državni službenik pa tako i službenik Porezne uprave dužan je u okviru svojih nadležnosti osigurati ostvarivanje prava, poštovanje integriteta i dostojanstva građana i drugih osoba bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Iznošenje osobnih stavova i uvjerenja u službenim postupanjima predstavlja povredu službene dužnosti.(…) Iz dostupnih podataka proizlazi da je službenik Porezne uprave u obnašanju službene dužnosti postupao po osobnim stavovima i uvjerenjima, stoga će se u postupku nadzora utvrditi svi bitni elementi utvrđivanja povrede službene dužnosti', stoji u priopćenju.“

Makar ove vješto sastavljene rečenice pokušavaju ostaviti dojam brige za prava građana koja, eto, treba braniti od „osobnih stavova i uvjerenja“ jednog državnog službenika – moramo to rješenje podvrgnuti elementarnom kritičkom čitanju. Naime, želi li nam ovo priopćenje reći da službenici Porezne uprave moraju „postupati protivno osobnim stavovima i uvjerenjima“? Mora li službenik biti indiferentan prema učincima posla kojega obavlja? Što ako se dogodi da se od službenika zatraži nešto što je baš sukladno njegovim stavovima i uvjerenjima – zar se onda od službenika očekuje da traži izuzeće, jer službenik nipošto ne bi smio biti oduševljen za ono što radi?

Zašto se u Priopćenju za javnost spominje diskriminacija? Je li Centar za ženske studije diskriminiran zato što u nazivu ima riječ „ženske“? Možda je porezni službenik u svojem obrazloženju napisao, da bi odobrio poreznu olakšicu, da je posrijedi bila donaciju nekom centru za „muške studije“?

I naposljetku, gdje to, doista, stoji propisano da „Iznošenje osobnih stavova i uvjerenja u službenim postupanjima predstavlja povredu službene dužnosti“?

Ne, ne radi se u pravnoj državi tako: molili bismo ministricu Opačić i pisce ovog priopćenja Porezne uprave da makar pročitaju natuknicu „Pravna država“ u nekoj enciklopediji. Obnašatelji javnih dužnosti u pravnoj državi, naime, smiju imati kakve god vrijednosne stavove, ali su dužni postupati sukladno zakonu, i svaku svoju odluku moraju obrazložiti pozivajući se na činjenice pojedinog slučaja i razložno objašnjavajući svoja pravna mišljenja. Službene osobe odlučuju samostalno i na temelju zakona (tako čl. 7. i 9. Zakona o općem upravnom postupku). Protiv tako donesenih odluka je uvijek zajamčena žalba: nezadovoljna strana može slobodno iznijeti argumente, poštujući jedino pravila pristojnosti.

Ovdje, ne vidimo da je državni službenik prekršio pravila pristojnosti: nitko to i ne tvrdi. Međutim se smatra da je nedopustivo da službenik misli da „pravo na pobačaj“ ne postoji (makar tako smatrao i Europski parlament) i da ljudski život počinje začećem (makar tako smatrao i Europski sud) – jer Ministrica misli drugačije.

I doista, Zakon o državnim službenicima u čl. 98. i 99. predviđa dugački popis lakih i teških povreda službene dužnosti. „Iznošenje osobnih stavova i uvjerenja u službenim postupanjima“ nije sadržano u tim popisima. Nema takvog „krimena“ ni u važećem Etičkom kodeksu državnih službenika kojega je Vlada RH donijela 2011. godine.

Međutim se u čl. 3. i 4. Etičkog kodeksa državnih službenika govori da je cilj tog propisa „promicanje etičkih načela“ (a to bi, po definiciji, značilo promicanje „stavova i uvjerenja“ u kojima se govori u gore spomenutoj Priopćenju za javnost), koja državni službenici moraju usvojiti kao vlastita načela i osobni kriterij ponašanja (valjda bi pisac Priopćenja malo pazio kako piše one gore citirane elegantne rečenice, da je prepoznao kako zapravo proizlazi kako opisuje zalaganje protiv Etičkog kodeksa). U čl. 6. Etičkog kodeksa se jamči poštivanje dostojanstva – ne samo građanima, nego i državnim službenicima: „Državni službenik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja, odnosno ponašanja koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.“

Zaključno, moramo konstatirati da je ovdje doista posrijedi kršenje Zakona o državnim službenicima i Etičkog kodeksa; počinitelj međutim nije državni službenik koji je u zakonitom postupku donio nepravomoćno rješenje podložno preispitivanju viših instanci – nego ministrica Opačić i njeni istomišljenici koji sa tih svojih trenutačnih visokih pozicija vrše pritisak – zapravo, javni linč i institucionalni mobbing – nad ovim pojedinačnim državnim službenikom, i zapravo nad svim državnim službenicima koji imaju nesreću da ne dijele njihovo „pravno“ mišljenje. Jer je „to apsolutno nedopustivo i ta osoba treba biti sankcionirano jer je napisala takvo rješenje“.



Pravna grupa Hrasta

http://zdravstveniodgoj.com/news/tko-se ... na-analiza

[EdgarFranjul]

Njemačko etičko vijeće: 'Incest je temeljno ljudsko pravo'

Autor: Marcel Holjevac
Datum: petak, 26. rujna 2014. u 21:36

Brojni mediji u svijetu, među inima ugledni The Telegraph i Deutsche Welle, prenose odluku njemačkog vladinog Vijeća za etiku, ali je se, izgleda, za sad ne usuđuju komentirati. Oni kažu da incest treba biti legalan.

Vladino etičko vijeće je jasno: zakoni koji zabranjuju incestuozni odnos između braće i sestara (a time automatski i braće i braće, odnosno sestara i sestara), u Njemačkoj trebaju biti ukinuti, jer je spomenuto tijelo odlučilo da su ti zakoni "nedopustivo miješanje države u pravo na seksualno samoodređenje". Hoće li "incest pride" biti uskoro obavezan za civilizirane zemlje, a Željka Markić organizirati novi referendum o definiciji braka kako jednog dana ne biste, kao u meksičkoj sapunici, saznali da ste zapravo brat svoje mame ili nešto slično?

"Kazneni zakon se ne bi smio koristiti da bi se zaštitio društveni tabu," kaže Njemačko etičko vijeće u izjavi. "Temeljno pravo odraslih bliskih rođaka na seksualno samo-određenje se ne može prosuđivati samo prema apstraktnoj ideji o zaštiti obitelji", kažu oni.
Ova odluka vijeća ima povod u zloglasnom slučaju iz Leipziga, s naslovne fotografije, gdje su rođeni brat i sestra odlučili živjeti zajedno i imaju četvero zajedničke djece. Oni nisu odrasli zajedno, i upoznali su se tek kad je brat, Patrick Stuebing, već bio odrastao, a sestra, Susan navršila je tada tek 16 godina. Iako su znali da su brat i sestra, odlučili su se za djecu i zajednički život. Patrick je osuđen na zatvor u trajanju od najmanje tri godine, zbog krivičnog djela incesta. Nakon toga se žalio se Europskom sudu za ljudska prava, koji ipak nije odlučio u njegovu korist.

Obitelj je razdvojena nakon što je sud presudio da postoji obaveza da se zaštite djeca od posljedica njihovog odnosa. Dvoje od četvero djece neodgovornog bračnog para danas trpi teške posljedice genetske deformacije uzrokovane incestuoznim odnosom roditelja. Sud se ravnao time što se u incestuoznom odnosu često rađaju djeca s posebnim potrebma, odnosno s teškim deformacijama.

Ali etičko vijeće je odbacilo taj argument, temeljem toga što drugim parovima kod kojih postoji rizik od genetski uzrokovanih problema kod djece nije zabranjeno imati djecu. Ukratko, odlučilo je da se radi o diskriminaciji temeljem, nazovimo to, "seksualne orijenatacije", odnosno da se krši pravo na "seksualno samoodređenje". Sličan argument je upotrijebljen kod legalizacije istospolnih brakova, odnosno prava istospolnih parova na odgoj i usvajanje djece, pa je tako na zapadu danas najčešće zabranjen rad kršćanskim agencijama za posvajanje koje ne žele davati djecu na posvajanje istospolnim parovima, temeljem zakonskih odredbi o nediskriminaciji.

Vijeće tvrdi da je svoju preporuku o legalizaciji incestuoznih brakova zasnovalo na iscrpnom istraživanju, koje je pokazalo da mnogi incestuozni parovi moraju živjeti u tajnosti, što predstavlja kršenje njihovih prava. Dakle, imamo još jednu ugroženu seksualnu manjinu koja, eto, izlazi iz ormara i "auta" se.

U jednom od slučajeva koji se navode, jednu ženu su "ucjenjivali njen otac i bivši suprug, prijetivši joj da će joj zabraniti da viđa svoju djecu koja su dodijeljena bivšem suprugu ukoliko ne prekine svoju seksualnu vezu sa svojim bratom. Istraživanja koja je proveo "Max Planck" institut pokazuju da najmanje su najmanje dva, a najviše četiri, posto Nijemaca, imali "incestuozno iskustvo". Max Planck, vjerojatno najveći njemački znanstvenik i otac kvantne fizike, se vjerojatno okreće u grobu: on je, naime, cijelog života bio duboko religiozan čovjek, koji je rekao da "ne postoji materija kao takva. Sve materijalno potiče od, i postoji samo po sili... iza koje stoji svjestan i inteligentan um". Iza Njemačkog etičkog vijeća, međutim, stoji bezumlje.

A to bezumlje, u ime nediskriminacije i "prava na seksualno samoodređenje", diskriminira upravo najosjetljivije - djecu koja će se danas - sutra roditi s teškim tjelesnim i psihičkim manama, zbog sebičnosti i seksualnog užitka svojih neodgovornih roditelja. No, da su prava djece, počev od prava na život do prava na oca i majku, kao zaloga normalnog odrastanja, zadnja u paradigmi koja na prvo mjesto u moralnim prosudbama stavlja "nediskriminaciju" a zdrav razum na zadnje mjesto, smo već nekako navikli. Ako mislite da to ipak nije u redu, razmislite, mogli biste danas - sutra ispasti "katoliban" i zaostao.

Njemačka time ne bi bila jedina zemlja koja je dekriminalizirala incest: dekriminaliziran je u Francuskoj, nakon revolucije, od strane Napoleona.

Hoće li ovo postati zakon? Glasnogovornica Angele Merkel i njenih vladajućih kršćanskih demokrata izražava dvojbe oko toga hoće li vlada prihvatiti preporuke vijeća. "Izbacivanje incesta iz krivičnog zakona bi bio pogrešan signal", kaže Elisabeth Winkelmeier-Becker. "Eliminacijom kazne zatvora za počinitelje incesta bi bilo usmjereno protiv normalnog i neometanog razvoja djece. "No, povijest nas uči da je u ovakvim slučajevima prihvaćanje obično samo pitanje vremena.

Ostaje još zapitati se o zakonskim konzekvencama za njemačku državu, usvoje li se preporuke Vijeća. Bi li djeca rođena s tjelesnim i drugim manama u takvom odnosu imala pravo tužiti državu za svoje stanje? Hoće li otac, poželi li imati dijete sa svojom kćerkom, imati pravo na umjetnu oplodnju plaćenu od strane države? I hoćemo li u novinama imati naslove poput ""Prevarila brata sa zajedničkom kćerkom?" Hoće li neke naše balkanske psovke koje uključuju bližu rodbinu i spolni čin i dalje biti psovke, i hoće li politički nekorektni izrazi tipa "motherf*cker" biti govor mržnje, i zamijenjeni orwelovskim novogovorom, kako to obično biva u takvim slučajevima, kojim bi se ružnim stvarima dao privid lijepog? Hoće li se udruga "U ime svake obitelji" zauzeti za legalizaciju brakova između bliskih rođaka? Na čiju će stranu stati PETA kad se na sudu nađe slučaj prava ovce na seksualno samoopredjeljenje? Hoće li ići izmjene i dopune kurikuluma zdravstvenog odgoja? Hoće li termin "rodoskvrnuće" biti uvredljiv i tretiran kao govor mržnje, te izbačen iz sanitiziranog javnog prostora? Hoće li engleska kraljevska obitelj vratiti svoje njemačko prezime i državljanstvo kad sazna za ovaj zakon? Hoće li Srbija 2030., kao uvjet za članstvo u EU, morati organizirati nekakav pride s bliskim rođacima? Hoće li američki Hillbillyji, populacija poznata po brakovima u bliskom srodstvu, postati najednom napredni, kao što su neke stvari nekoć bile smatrane endemskim za Bosnu i krajeve koji su dugo bili pod Turcima, a kasnije postale paradigma naprednosti? Hoće li Fritzl biti rehabilitiran i pušten na slobodu, uz ispriku austrijske vlade?

I na kraju, hoće li službena povijest morati preispitati lik i djelo Adolfa Hitlera, čiji su roditelji također bili relativno bliski rođaci? Iako se s jedne strane mogu složiti s logikom zakonodavca da nije potrebno zakonom regulirati bilo što gdje nema oštećene strane, odnosno gdje ne stranka sama ne osjeća oštećenom, ovdje to baš i nije slučaj zbog velike mogućnosti rađanja deformirane djece.

A najviše od svega padaju u oči dvostruki moralni kriteriji: dok se kod nekih oblika seksualnih odnosa, pa sad i incestuoznih, zakonodavstvo zapada vodi logikom da je dozvoljeno sve što se događa između dvoje odraslih i sporazumnih ljudi, s čim se u osnovi slažem - ali se ne slažem s logikom da sve što nije zabranjeno mora biti proglašeno "ljudskim pravom" a još manje temeljem za zabranu bilo kakve javne diskusije o moralnosti ili negativnim društvenim implikacijama takvog ponašanja, bilo ono legalno ili ne - ta ista logika se ne primjenjuje primjerice na prostituciju. Ona je čak i u ultraliberalnoj Švedskoj ne samo strogo zabranjena, već se sad vrlo visokim kaznama kažnjavaju i mušterije prostitutki. Nije li prostitucija također sporazumni i dobrovoljni odnos dvoje odraslih ljudi, primjerice? Žalosno je da danas, kad svaka budala ima GPS uređaj u džepu, društvo u cjelini nema baš nikakav moralni kompas.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... pravo.html

[EdgarFranjul]

MIŠLJENJA
Sociolozi: Katolička crkva manipulira znanošću da bi suzbila seksualne slobode

'Crkva sve više koristi znanstveni diskurs i u njezino ime sve češće govore satelitske udruge civilnog društva.'

Autor: PolitikaPlus/Hina

Svojom retorikom one nastoje dokazati da je istospolna seksualna orijentacija nenormalna i da je bolest, te da će srušiti sustav vrijednosti i svijet kakav znamo, pri čemu široka populistička interpretacija omogućuje falsificiranje ključnih "dokaza".

Katolička crkva u Sloveniji i Hrvatskoj zamijenila je biblijsku retoriku sekularnom kako bi se što učinkovitije suprotstavila seksualnim pravima u ove dvije države, piše slovenski sociolog Roman Kuhar u međunarodnom znanstvenom časopisu.

Crkva sve više koristi znanstveni diskurs i u njezino ime sve češće govore satelitske udruge civilnog društva, ali tu se znanošću zapravo manipulira, a rečene udruge okrenute su protiv demokratskih sloboda koje su im omogućile nastanak i postojanje, kaže se u internetskom izdanju časopisa Women's Studeis International Forum, čije će se papirno izdanje pojaviti u siječnju iduće godine.

Svojom retorikom one nastoje dokazati da je istospolna seksualna orijentacija nenormalna i da je bolest, te da će srušiti sustav vrijednosti i svijet kakav znamo, pri čemu široka populistička interpretacija omogućuje falsificiranje ključnih "dokaza".

U tumačenje seksualnih sloboda i rodnih društvenih uloga oni uvode biologiju jer ako je nešto "urođeno" ne dopušta raspravu, premda je podjela na biološki i društveni rod problematična. Naime, biološki spol je zapravo njegova društvena interpretacija, kazao je Kuhar u jednom ranijem javnom istupu.

Crkva je sekularizirala svoj diskurs kako bi "klerikalizirala" društvo, piše aktualni pročelnik Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani.

Ona izbjegava razlikovanje između građanskih prava i moralnih neprijatelja, te svoga moralnog neprijatelja - homoseksualnog ili, općenitije, seksualnog građanina – postavlja kao političkog neprijatelja, kaže Kuhar.

U tom obratu obitelj i brak iskorišteni su kao ideološko bojište u nacionalističkom i patrijarhalnom imaginariju postsocijalističkih nacionalnih država, pretvarajući homoseksualce i lezbijke u društvene autsajdere.

Protuodgovor Katoličke crkve na građanska prava i slobode temelji se na brizi za dobrobit djece i očuvanje "prirodnih" veza između muškarca i žene, i premda ima drugačiji pristup, tj. zaštitu obitelji i braka, cilj mu je isti kao i kod stare retorike, a to je isključenje homoseksualne populacije iz društva, kaže se.

Kuhar analizira slučajeve rasprave o Obiteljskom zakonu u Sloveniji i rasprave o zdravstvenom odgoju u Hrvatskoj, u kojima su zagovornici Crkve inzistirali na sociološkim istraživanjima o homoseksualnosti, (zlo)rabeći ih kako bi ustvrdili da homoseksualci i lezbijke ne "zaslužuju" jednaka prava te da su istospolne obitelji opasno okruženje za odrastanje djece.

Tumačenje podjele javno/privatno, koja obično postavlja granice tolerancije prema homoseksualcima i lezbijkama na privatne prostore, sada se promišlja na način da se homoseksualci i lezbijke mogu tolerirati u privatnim prostorima toliko dugo dok su te veze bez djece.

Jednostavan, lažan, ali učinkovit slogan: "Homoseksualci su 100 posto nasilniji" ima učinka. U populističkom obraćanju "masama" dolazi do izražaja nekritičko korištenje informacija iz istraživanja, često bez navođenje izvora, piše Kuhar.

Oba slučaja pokazuju da ova vrsta žongliranja sa znanstvenim podacima može biti ideološki vrlo učinkovita, dodaje.

Prije promjene političkog sustava početkom devedesetih, civilno društvo u bivšoj Jugoslaviji, a posebno u Sloveniji i Hrvatskoj, razvilo je progresivne ideje. Inicijative civilnog društva kao što su ženski pokret, zeleni, mirovni pokret, itd, predstavljale su političku alternativu koju je komunistička vlast tolerirala.

Oni su pridonijeli demokratskim promjenama i dolasku novog političkog sustava 1991. godine. Pluralizacija političke scene naknadno je omogućila pojavu i onih građanskih inicijativa poput Civilne inicijative za pravo obitelji i djece u Sloveniji , te GROZD-a i U ime obitelji u Hrvatskoj, čije su političke aktivnosti daleko od nasljeđa i duha civilnog društva u osamdesetima, ističe Kuhar.

Zbog toga je Crkva ustanovila svoje građanske inicijative ili djeluje kroz određene civilne inicijative, da stvori dojam demokratizacije u svojim redovima, nudeći sekularizirani kontekst unutar kojeg Crkva teži svojim političkim ciljevima, kaže se u tekstu „Poigravanje sa znanošću: seksualna prava i protuodgovor Katoličke crkve u Sloveniji i Hrvatskoj“.

http://www.politikaplus.com/novost/1106 ... ne-slobode

[EdgarFranjul]

Objavljeno 25.02.2013. u 22:43

predavanje o zdravstvenom odgoju

Prof. dr. Matko Marušić: Kao i teorija komunizma, rodna teorija nastala je bez istraživanja i dokaza

Pozivanje na znanost u slučaju uvođenja 'spolnog odgoja' u hrvatske škole je prevara, jer tu znanosti nema – najkraći je sažetak večerašnjeg predavanja prof. dr. Matka Marušića s Medicinskog fakulteta u velikoj i prepunoj dvorani HAZU u splitskoj palači Milesi, pod naslovom 'Znanstvene istine o spolnom odgoju'.

Prof. Marušić je naveo kako cijela rodna ideologija počiva na premisi da je homoseksualnost sasvim normalna pojava, kao heteroseksualnost, pa u tome leži tajna nastojanja oko promjene paradigme spolnosti i svih nesporazuma koji iz toga proistječu:

- Prvo pitanje u svakoj raspravi treba biti: Je li homoseksualni spolni čin jednako prirodan, zadan genetički, fiziološki i evolucijski, logičan, smislen i funkcionalan kao heteroseksualni – zapitao je Marušić, osvrnuvši se i na pogrešno tumačenje pojma 'homofobija' koji uopće ne bi trebao označavati osobu koja mrzi homoseksualce, nego je riječ od strahu i stoga nitko nikoga nema pravo nazvati homofobom zato što drukčije misli i pritom svoje mišljenje izražava na pristojan način.

Izlaganje je zatim nastavio iznošenjem 'rodnoj teoriji' prema kojoj 'nema spola, nema muškog i ženskog roda, nego čovjek može slobodno i svjesno za sebe izabirati određeni rod ili neograničeni broj rodova mijenjajući ih kako i koliko hoće.'

- Ova tvrdnja je znanost?! Pitajmo profesore i studente na Medicini – pozvao je, te se dotaknuo se i modula Zdravstvenog odgoja koji se tiče seksualnosti navodeći kao su djeca od 8. do 12. godine u radoblju mirovanja u psihoseksualnom smislu.

- Otvaranje tema seksualnosti u ranoj dobi, dakle od 8. do 13. godine istovjetno je izlaganju pornografskim sadržajima. Djeca nemaju oformljen pojmovnik kojim bi mogli opisivati svoja iskustva i stoga će biti izložena indukciji od strane odraslih, što je jednako traumatskom iskustvu – kazao je.

Posebnu pažnju posvetio je ocu suvremene seksualne revolucije dr. Alfredu Kinseyu, koji je podatke za istraživanja dobivao od pedofila - istraživani su seksualni podržaji kod djece od dva mjeseca do 12 godina života - a obrušio se i na suradnju hrvatskog seksologa dr. Aleksandra Štulhofera s Kinseyevim institutom i dr. Theom Sandfortom, koji je promicao pedofiliju sa znanstvenih stajališta.

- Rodna teorija nema ni jedno jedino uporište u rezultatima istraživanja, a istraživanja koja su provedena pokazuju rezultate suprotne toj teoriji. Rodna teorija zanemaruje notorne činjenice iz genetike, anatomije, histologije, fiziologije i drugih. Suprotna je teoriji evolucije, na kojoj počiva biomedicinska znanost i filozofija prirode. Rodna teorija suprotna je empirijskim podacima o načinu života homoseksualaca i rizičnim čimbenicima njihove seksualne prakse.

Prof. dr. Marušić na koncu je iznio i zanimljivu tezu o sličnosti rodne teorije i komunizma:

- Kao teorija komunizma, rodna teorija nastala je bez istraživanja i dokaza, na temelju djela jednoga čovjeka, cilja na populaciju ljudi koji imaju problem u svagdanjem životu, pod krinkom brige za jedne, provodi nasilje nad drugima, cilja na rušenje paradigme – stoljetne ljudske kulture, služi se krilaticama o kojima ne dopušta raspravu, ima strategiju proširenja svoje revolucije na cijeli svijet, posebno neprijateljstvo usmjerava na sve oblike religije, napose na Katoličku crkvu, skriva, ometa i zabranjuje objavljivanje podataka koji joj ne odgovaraju, a objavljene podatke ignorira, podcjenjuje i ismijava, drukčije mišljenje proglašava prekršajem, čak i zločinom, denuncira ga i kažnjava s državne razine, zakonski, služi se silom i nasiljem: intelektualnim, društvenim, građanskim i političkim.

- Rodni i homoseksualni koncepti u izravnoj su kontradikciji sa samom srži znanosti biologije – zaključio je dr. Marušić:


- Teorija evolucije kaže da se opstanak života na Zemlji zasniva na spolnom razmnožavanju koje daje različitost jedinaka u vrsti; selekcijski tlakovi iz okoliša potom 'pozitivno odabiru' one jedinke koje te tlakove (opasnosti) mogu preživjeti do spolne zrelosti; tako nestanu genetičke kombinacije koje ne dosegnu spolnu zrelost pa se dalje ne razmnože. Mehanizam opstanka vrsta, dakle i života, jest – spolno razmnožavanje.

Piše Damir ŠARAC

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatsk ... fault.aspx

[EdgarFranjul]

Rodna ideologija – ništa više od šarlatanstva

Last update on 25/02/2013


Norveški komičar raskrinkao rodnu ideologiju. Rodni ideolozi šarlatani a ne znanstvenici. Krah ideologije LGTB udruga. Jovanovićev zdravstveni odgoj (čitaj: pranje mozga) dolazi iz iste ‘znanstvene’ kuhinje.

Koliko rodna ideologija ima uporišta u znanosti najbolje govori nedavni slučaj iz Norveške. Naime, nakon što je Norveška državna televizija prikazala dokumentarac ”Paradoks rodne jednakosti”[1], Nordijsko vijeće ministara (regionalna međuvladina kooperacija sastavljena od predstavnika Norveške, Švedske, Finske, Danske i Islanda) odlučilo je ukinuti ”Nordijski rodni institut” (NIKK), ustanovu koja je bila predvodnik rodne teorije u regiji, i glavni opskrbljivač ‘znanstvene’ osnove za društvenu i odgojnu politiku skandinavskih zemalja sve od 1970-ih pa do nedavno.

Herald Eia, poznati norveški komičar (inače školovani sociolog), bio je osupnut činjenicom da, usprkos toliko napora političara i društvenih inženjera da uklone svaku različitost između spolova, žene i dalje biraju tipična ženska zanimanja (medicinske sestre, odgajateljice i sl.), a muškarci muške poslove (tehničari, inženjeri, i sl.). Umjesto da nakon toliko godina indoktrinacije ”rodne jednakosti” muškarci i žene ravnomjerno biraju zanimanja, u Skandinaviji se dogodilo upravo suprotno, još više je došla do izražaja različitost između muškog i ženskog spola.

U svom dokumentarcu gospodin Eia je s kamerom otišao u Nordijski rodni institut i postavio nekoliko bezazlenih pitanja njihovim ‘znanstvenicima’. Zatim je njihove odgovore pokazao vodećim znanstvenicima u drugim dijelovima svijeta, prije svega u SAD-u i Velikoj Britaniji. Tvrdnje rodnih ideologa iz Norveške izazivali su u međunarodnim znanstvenim krugovima samo podsmijeh i nevjericu, osobito zato jer je sve bilo bazirano samo na teoriji, bez ikakvih empirijskih istraživanja. Kada je Eia snimio te reakcije i objašnjenja vrhunskih znanstvenika koja su bila bazirana na egzaktnim i empirijskim istraživanjima, čiji su rezultati bili u potpunoj suprotnosti s rodnom teorijom, vratio se u Norvešku i pokazao snimke istraživačima Nordijskog rodnog instituta. Nakon što su rodni ‘znanstvenici’ bili suočeni s rezultatima empirijski provedenih istraživanja ostali su bez riječi, počeli su mucati, i pokazali su se potpuno nesposobni obraniti svoje paušalne teorije.

Nakon što su šarlatani rodne ideologije bili ismijani pred čitavom nacijom, ljudi su počeli postavljati pitanja. Zašto je utrošeno 56 milijuna eura godišnje, novac poreznika, za istraživanja čiji je motiv bio puka ideologija, a ne znanost!? Zašto su ljudi bili obmanjivani tolike godine, zašto im se prao mozak putem masovnih medija sve to vrijeme!? Naravno, političari su morali reagirati pod pritiskom javnosti i ukinuti financiranje dotičnog instituta.

Ispalo je na kraju da je nekoliko bezazlenih pitanja jednog komičara bilo dovoljno da uruši cijelu tu pompoznu rodnu teoriju i da je preko noći od znanosti pretvori u šarlatanstvo. Pokazalo se da rodna teorija nije ništa drugo do puka ideologija, koja društvu ne donosi ništa dobro, kao što je to slučaj i sa svim drugim ideologijama, poput one o ”nadčovjeku” (nacizam) ili one o ”bratstvu i jedinstvu” (komunizam).

Teorija rodne ideologije ide otprilike ovako: sva ljudska bića su rođena potpuno ista, jedino što ih razlikuje su genitalije, muške i ženske. Tako se čovjek razlikuje po spolu. No, tijekom odrastanja ljudi pod utjecajem socijalizacije biraju svoje rodove kao što su: muškarac, žena, homoseksualac, lezbijka, transvestit, biseksualac, itd, da se ne zamaramo, ima ih dvadesetak (u posljednje vrijeme sve je prisutniji i pojam ”rodnog kontinuuma”, koji tvrdi da rod općenito nije moguće kategorizirati, tj. da rodova ima onoliko koliko ima i ljudi). Dakle, homoseksualac ili lezbijka su samo jedan od ravnopravnih rodova, baš kao što su to žena i muškarac. Ne postoji nikakav urođeni heteroseksualni nagon, mozak, emocije, živčani sustav ili hormoni između ženskog i muškog spola, sve je to potpuno isto. Muškarci u patrijarhalnim staromodnim sredinama postaju muško, a žene žensko, samo zato što su tako odgojeni. Naravno, sve je to lijepo upakirano u tzv. borbu za ravnopravnost rodova. Eto, i naš vrli ministar Jovanović je postao muško samo zato što mu je majka oblačila plave hlačice dok je bio mali, da mu je kojim slučajem oblačila roza hlačice, postao bi žensko.

Rodnu ideologiju je ministar Jovanović nedavno i službeno uveo u sve škole u RH. Hoćemo li i mi čekati 40 godina kao Skandinavci da bi uvidjeli kako smo bili obmanuti!? Zar nije bilo dosta izgubljenih 45 godina pod jarmom komunističke ideologije!? Zar nam treba nova ideologija!? Najtragičnije je u svemu tome što čak i neki sveučilišni profesori, umjesto da budu lučonoše ovom društvu, sebe stavljaju u ulogu političkih komesara, i prozivaju na odgovornost one znanstvenike koji ipak još uvijek radije čitaju znanstvene radove od žutog tiska.

dr. Ivan Poljaković



[1] Film ”The Gender Equality Paradox” se može pogledati na youtube (kliknite na link ”Paradoks rodne jednakosti”, ili idite na: http://www.youtube.com/watch?v=KQ2xrnyH2wQ), s titlovima na engleskom, kao i više drugih filmova Haralda Eiae iz serije ”Hjernevask” – ”Pranje mozga”.



http://www.katolik.hr/aktualnomnu/osvrt ... latanstva/

[EdgarFranjul]

Konzervativni mirno prosvjeduju čitajući stojeći, a gay aktivisti, komunisti i anarhisti ih vrijeđaju, pljuju i tuku


Nasilje protiv mirnih prosvjeda u Italiji kojima nekoliko konzervativnih udruga već nekoliko tjedana izražavaju svoje neslaganje s predloženim zakonom o kojem će se uskoro raspravljati u talijanskom parlamentu i kojim će država zabraniti svako neslaganje s homoseksualnim načinom života sve je veće, pa su tako ovaj vikend u gradu Roveretu dvoje ljudi završili u bolnici, izvijestila je stranica LifeSiteNews, prenosi bitno.net.

“Sentinelle in Piedi” ( u slobodnom prijevodu “Stojeći stražari”) ime je građanskog pokreta koji je organizirao okupljanja na ulicama svih većih talijanskih gradova , na kojima prosvjednici mirno stoje i u tišini – čitaju. Cijela je akcija usmjerena protiv zakona kojeg je nedavno u parlamentu predložio zastupnik i gay aktivist Ivan Scalfarotto i koji bi, kažu prosvjednici, pod maskom “borbe protiv homofobije” trebao zapravo biti udar na slobodu govora i neslaganje s političkom agendom koja ugrožava tradicionalnu obitelj i tradicionalističke vrijednosti. Akcija je sve brojnija i popularnija, odazivaju joj se ljudi raznih profila, kako vjernici raznih religija, tako i ateisti, a svima im je zajedniči cilj – borba za slobodu govora.


Ova sve popularnija akcija izazvala je nemir i ogorčenje kod gay aktivističkih i ekstremno ljevičarskih udruga koji su na mirne prosvjede odgovorili nasiljem koje je kulminiralo ovaj tjedan. Tako je u gradu Roveretu “Stražare” napala grupa koja je sebe opisala kao “anarhisti”, spriječila okupljanje za koje su prosvjednici imali dozvolu, uništili njihove materijale i ranili dvoje ljudi koji su završili u bolnici. Riječ je o svećeniku Matteu Grazioli i još jednoj mladoj ženi koja nije identificirana.


I u svim drugim gradovima, poput Bologne, Torina, Genove i ostlaih, prosvjednici, kojih se u svim gradovima okupilo oko 10.000, bili su žrtvama verbalnog nasilja, pluvanja i vrijeđanja kojem su bile izložena i mala djeca s kojima su roditelji došli na okupljanje. U Bologni su oni koji su željeli doći na predviđeno mjesto okupljanja morali proći kroz kordeone homoseskualnih aktivista koji su se derali na njih, vrijeđali ih i pljuvali. Kada je okupljanje započelo, na prosvjednike su gay aktivisti bacali boce, a prema nekim izvješćima i dimne bombe. Slični prizori dogodili su se i u Genovi, te Torinu, a napadači na “Stražare” bili su iz komunistički, anarhističkih i homoseksualnih udruga.

Na nasilje koje je kulminiralo ovaj vikend upozorio je nadbiskup Ferrare Luigi Negri koji je napisao kako novi događaji pokazuju kako u Italiji već 50 godina lijeve udruge sužavaju prostor ustavom zajamčenih sloboda za sve one koji misle drugačije.

“Tužna priča, koju vidim svugdje. Već 50 godina gledam ove huligane koji tuku druge ljude i pri tome ih optužuju da su fašisti, a gledao sam ih gdje god sam djelovao – najviše na sveučilištima i u školama”, napisao je nadbiskup Negri.

Toni Brandi, jedan od glavnih organizatora akcije “Sentinele in Piedi” izjavio je kako razmišljaju o pokretanju tužbe protiv policije u Rovertu jer su prekasno djelovali. Brandi je upozorio i kako je policija u puno slučajeva bila nedjelotvorna i nije radila svoj posao. Umjesto da osigura da se prosvjed održi, policija bi rastjerala prosvjednike, a ne njihove napadače.

“Zamislite samo da mi, kojim slučajem, radimo takve stvari homoseksualcima. Odmah bi nas uhitili”, rekao je Brandi.

Izvor: narod.hr/bitno.net

http://narod.hr/eu/konzervativni-mirno- ... juju-tuku/

[EdgarFranjul]

SKANDALOZNO: NEW YORK TIMES U OBRANI PEDOFILIJE: 'Pedofile treba zaštititi, a ne osuđivati, pedofilija je poremećaj, a ne zločin!'

Autor: Zrinka K.
Datum: petak, 17. listopada 2014. u 18:53

Pokret za normalizaciju pedofilije posljednjih godina poprima sve veće razmjere, a zagovornici pedofilije tvrde kako njihova orijentacija nije ništa drukčija od ostalih „seksualnih orijentacija.

APA (American Psychological Association), odnosno krovna psihijatrijska organizacija prošle je godine pokušala i u tome uspjela definirati pedofiliju kao seksualnu orijentaciju govoreći kako pedofilija nije bolest nego seksualna orijentacija. Iako su to povukli rekavši kako su samo malo pogriješili, priručnici za psihijatre po kojima se ravnaju sve psihijatrijske ustanove na svijetu, već su tiskani kao takvi. Kako smo i više puta najavljivali, plan svjetske elite je uskoro ozakoniti pedofiliju u potpunosti i to u duhu borbe protiv diskriminacije i sveopće tolerancije na različitost jer nije u redu da ti ljudi- pedofili budu stigmatizirani kao bolesnici ako imaju samo drugačiju seksualnu privlačnost. Naravno, stvar je puno intenzivnija i dublja. Riječ je o tome da se pedofilija širi kao kuga ovim planetom, a širi se upravo među svjetskom elitom sazdanom u srži zla. Cilj je naime nanositi bolest nevinoj djeci, uništavati ih, ranjavati jer dječja nevinost i čistoća je još jedino svjetlo našega planeta. Promocija pedofilije sve je češća, a u tome naumu pripomažu i svjetski mainstrem mediji poput New York Timesa koji je objavio skandalozan članak pod nazivom: "Pedofilija je poremećaj, a ne zločin"

- Pedofilija, uporna privlačnosti prema maloj djeci je poremećaj, a ne zločin i zaslužuje posebnu pravnu zaštitu. - Riječ je o premisi članka objavljenom nedavno u New York Timesu autorice Margo Kaplan, profesorice pravnoga Sveučilišta koja se javno u tekstu trudi obznaniti kako pedofilija nije zločin već poremećaj objašnjavajući kako je krivo stigmatizirati jadne pedofile jer oni se tako ustručavaju, zamislite, posjetiti liječnike i tražiti stručnu pomoć.

Kao rezultat toga, Kaplan tvrdi, svaki pedofil bi trebao biti zaštićen zakonom baš onako kako su zaštićene osobe s invaliditetom.

- Prema nekim procjenama, kod 1 posto muške populacije na svijetu u pubertetu, ali i dugo nakon njega, javljaju se sklonosti privlačnosti prema maloj djeci. Ti ljudi žive s pedofilijom, a ta seksualna privlačnost prema djeci nije ništa drugo nego duševna bolest - piše pravnica Kaplan i dodaje kako su zakoni za te ljude prestrogi i kako to izaziva kontraefekt kod pedofila, a samim time se uklanja, smatra Kaplan, mogućnost zaštite djece.

Isto tako, ova vrla pravnica napisala je da nisu svi pedofili skloni i zločinu te da postoje, zamislite vi ovo, i 'čestiti' pedofili koji se bore s ovom sklonošću. Kaplan je također istaknula da istraživanja koja su provedena na osuđenim zlostavljačima djece, dakle ljudima koji su silovali djecu, pokazuju da je moguće da pedofilija ima neurološko podrijetlo te da se kod nekih slučajeva mogu vidjeti razlike u strukturi mozga između pedofila i zdravih ljudi pa je to po njoj dovoljan razlog da pedofiliju nazovemo poremećajem s kojim se može živjeti bez opasnosti za djecu ako se poremećaj drži pod kontrolom.

Ovaj iscrpan članak o pedofilima supotpisao je i ugledni psihijatar Keith Ablow koji se složio s Kaplan i snažno se usprotivio ideji da pedofile treba stigmatizirati i sramotiti. On je mišljenja kako im treba dati potporu govoreći da je Kaplan u pravu kada govori da je pedofilija poremećaj, ali on ne misli i da trebaju uživati zakonsku zaštitu.

- Pedofili ne zaslužuju ništa više da ih zakon štiti na način kao što štiti osobe s invaliditetom od primjerice ljudi koji pate od drugih poremećenih seksualnih sklonosti, koje zovemo parafilijama, a koje uključuju sklonost prema silovanju odraslih žena ili seksualnom općenju sa životinjama, na primjer - rekao je Ablow i upozorio da pokret za normalizaciju pedofilije posljednjih godina poprima sve veće razmjere, a zagovornici pedofilije tvrde kako njihova orijentacija nije ništa drukčija od ostalih seksualne orijentacije.

- Ako američki kongres ipak počne razmatrati da se pitanje pedofilije obuhvati Američkim zakonom o osobama s invaliditetom, neće biti prvi put da se raspravlja o zakonu kojim se nudi posebna zakonska zaštita za pedofile. Zakon za suzbijanje diskriminacije kod zapošljavanja (ENDA), koji je američki senat donio prošlog studenoga, zabranit će poslodavcima da diskriminiraju zaposlenike na temelju njihove „seksualne orijentacije pa tako i pedofilije, zaključio je Ablow.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/135 ... locin.html

[EdgarFranjul]

Sramotno ispiranje mozga djeci u Italiji, ali i u Hrvatskoj!

Saturday, 18 October 2014 15:00
Written by: milanN

roma-libro-per-bambini.jpg (72.57 KiB) Viewed 5010 times

Donosimo dva stravična primjera ispiranja mozga malodobne djece rodnom ideologijom u Italiji. Ova manipulacija nevinih dječjih mozgova odvija se u jaslicama. U dobi kada djeca ne mogu shvatiti na koji način dolaze na svijet, ne znaju čitati, nisu sposobna shvatiti pojmove iz biologije poput spermija i jajašca , spolni odnos, začeće.

Odrasli im mogu usaditi u glavu apsolutno svašta. Radi se o do sad neviđenoj nepravdi koja je produkt egoizma odraslih i jedne zlokobne političke agende kojoj temeljna prava djece ne znače apsolutno NIŠTA. Ovaj orwellovski mehanizam pokrenut je i u Hrvatskoj, i to od strane Ministarstva kulture, koje je napravilo otkup gay slikovnica za djecu i distribuiralo ih u hrvatske knjižnice. Ministarstvo kulture, od kada je pod aktualnim vodstvom izrazito liberalne i korumpirane ministrice Andree Zlatar-Violić, stalno se nalazi u brojnim skandalima, a njihove afere dovoljno govore o moralu ljudi koji se trude preoblikovati svijest naše djece.

Kako prenosi Bitno.net „Ministarstvo je u ukupno 175 hrvatskih javnih knjižnica i čitaonica (gradskih, narodnih, pučkih) uputilo po jedan primjerak slikovnice. Iz Ministarstva poručuju da sadržaj slikovnice ni na koji način ne smatraju spornim i kako do sada nisu zaprimili ni jednu primjedbu na ovo djelo za djecu. – Upravo takve slikovnice moraju biti dostupne u javnim knjižnicama kako bi svi imali mogućnost obrazovati se i saznati da postoje različite vrste obitelji. I na taj način želimo poticati razvoj tolerancije, prihvaćanja i suživot različitosti u našem društvu – odgovor je za Slobodnu Dalmaciju uputila glasnogovornica Ministarstva kulture Nataša Petrinjak.“


Rim: Slikovnica iz jaslica primjer laži rodne ideologije

Ovih dana, na Facebooku je objavljena fotografija koja pokazuje dvije stranice teksta slikovnice koja se koristi u jednom vrtiću – jaslicama u Rimu. Probajmo se staviti u dječju kožu i analizirajmo “materijal” između redaka.

Djeca ne znaju kako se rađaju djeca. To su nevina bića koja vjeruju odgovorima odraslih, učitelja ili knjiga. Ovim tekstom dijete saznaje kako je netko (ne znamo tko budući da nedostaje prethodna stranica) stavio nešto (ne znamo što) u Merin trbuh gdje je susrelo jajašce.

“I tako je Margherita (koja nije cvijet!) počela rasti”.

“Margherita ima dvije mame”. Ovakva izjava potiče dijete da povjeruje kako beba može imati dvije mame. Odrasli dobro znaju kako bebe mogu imati samo majku i oca. Dva “jajašca”majke nikad neće moći stvoriti dijete. Mame nemaju sjemena.

Odrasli bi pak trebali znati da negdje mora postojati donor sjemena i taj neznanac je Margheritin otac.
Margherita ima jednu mamu, Meri, i jednoga oca, nepoznatog donora.
Umjesto toga, djeci se servira kako “Margherita ima dvije mame: samo jedna ju je nosila u trbuhu, a obje su je zajedno donijele na svijet.”

Kako dvije žene zajedno mogu donijeti na svijet dijete? Jasno je da ne mogu. Ali, djeca to ne znaju i, vjerujući odraslima, počet će vjerovati kako dvije majke skupa na svijet donose dijete.

Zaključak: ”One (dvije majke) su njezini roditelji” (od Margherite).
Ovakvim ublažavanjem i izvrtanjem mijenjaju se značenja riječi. Čini se da smo svi skupa završili kao žrtve Ministarstva propagande poznatog romana 1984. Georga Orwella.

Uz pojam roditelja, u enciklopedijama još uvijek čitamo kako se radi “o imenici koja etimološki dolazi od glagola “roditi”, koristi se u množini te označuje majku i oca.”

Bliži nam se, stoga, Chestertonov ozbiljni nagovještaj: ”Morat ćemo isukati sve mačeve kako bismo dokazali da je lišće ljeti – zeleno”.

Izvor: Ne dirajte djecu/Losai.eu


Gay bajke za djecu u jaslicama i vrtićima: grad Venecija kupuje knjige protiv homofobije

Autorica: Giorgia Pradolin

Doprijeti do djece preko bajki u svrhu borbe protiv homofobije.

Grad Venecija donirao je jaslicama i vrtićima 26 priča za djecu, koje su kupljene novcima iz gradskog proračuna i distribuirane u tisućama primjeraka. Radi se o inicijativi Camille Seibezzi, povjerenice gradonačelnika Giorgia Orsonija za antidiskriminacijsku politiku.

Radi se o povjerenici koje se neki sjećaju da je u nedavnoj prošlosti predlagala da se ukinu pojmovi „majka“ i „otac“ iz službenih dokumenata i da ih se zamijeni s manje određenim pojmovima kao što su npr. „roditelj 1“ i „roditelj 2“.

Camilla Seibezzi sada predlaže novi korak u borbi protiv homofobije, a to je da se na području grada Venecije u osjetljive dječje glavice u jasličkoj i vrtićkoj dobi posiju nove ideje putem priča za djecu.

Na popisu knjiga za čitanje djeci u vrtićima nalaze se priče o različitim vrstama obitelji: obitelji sa samohranim majkama, samohranim očevima, s dvije mame i s dva tate. Postoji priča koja se zove „Plus tata“ u kojoj se roditelji djeteta rastavljaju i u obitelj ulazi nova roditeljska figura. Na popisu je također i naslov „S Tangom smo sad u troje“, priča o dva muška pingvina koji leže na jajetu.

Nisu svi složni s ovakvom inicijativom, a val kritika je započela Tiziana Agostini, savjetnica Grada Venecije za obrazovnu politiku: „Apsolutno je nemoguće da ovakvi materijali završe direktno u rukama malenih i najmanjih bez adekvatne evaluacije od strane nadležnih stručnjaka“.

Agostini pojašnjava svoj stav: „Želim izbjeći instrumentalizaciju djece. Djeca se nikada ne smiju koristiti kao politička zastava i ideološko oružje. Osim toga, potrebno je imati na umu različite senzibilitete koji postoje u našem društvu“.

Međutim, knjige su već kupljene, pa tako i distribuirane svim općinama koje će ih distribuirati vrtićima i jaslicama na svom području, što nam je potvrdila Camilla Seibezzi: „Potrošili smo 10.000 eura, a popis naslova smo poslali pročelniku za obrzavnu politiku“.

Izvor: La Voce di Venezia

[EdgarFranjul]

Papa Franjo o kulturnim ratovima

Obitelj i brak napadnuti su kao nikada do sada – moramo ih zaštititi!

Valja popratiti obitelj i zaštititi brak, koji su danas napadnuti kao nikada do sada – glavna je misao pape Franje u govoru apostolskom pokretu Schönstatt, koje je u subotu 25. listopada primio povodom 100. obljetnice osnutka pokreta.


Pokret je, u Njemačkoj, utemeljio pater Josef Kentenich, u listopadu 1914. godine. Susret, na kojemu je sudjelovalo oko 7500 osoba, bio je oživljen razgovorom nazočnih s papom Franjom, te svjedočanstvima i video zapisima zajednicâ, bračnih parova, obiteljî i mladih iz 50-ak zemalja.

Obitelj i brak nisu nikada bili tako napadnuti kao danas – istaknuo je Sveti Otac, vraćajući se na teme nedavno održane Biskupske sinode, te primijetio da se u društvu sve više predlaže model obitelji shvaćene kao oblik „udruge“. Sve se može nazivati obitelj, zar ne? – upitao je Papa te istaknuo – Koliko je obitelji razdvojeno, koliko je brakova uništeno, koliko je relativizma u shvaćanju sakramenta ženidbe. U ovom trenutku, sa sociološkoga vidika, i s vidika ljudskih vrijednosti kao što je katolički, kršćanski sakrament, obitelj je u krizi, jer ju napadaju sa svih strana i ostavljaju je ranjenu! – istaknuo je Sveti Otac.

Potaknuvši na razmišljanje o suvremenoj stvarnosti u kojoj se – kako je rekao – obezvrjeđuje sakrament ženidbe, Papa je istaknuo da smo svjedoci svođenja tog sakramenta na obred, na društvenu činjenicu, što zastire bitnu stvar, a to je jedinstvo s Bogom. Ono što predlažu nije brak, nego udruga – istaknuo je papa Franjo dodajući da pastoral pomaže, ali je u ovom slučaju potrebno da bude ‘prsa u prsa’. Valja stoga pratiti ljude, ali to znači i trošiti vrijeme. Veliki učitelj u trošenju vremena je Isus! (…) Pratiti znači biti zajedno na putu.

U tom je smislu Sveti Otac preporučio temeljitiju pripravu zaručnikâ za brak, uz pratnju, kako bi shvatili ono „zauvijek“ koje se danas, zbog kulture privremenosti, stavlja u pitanje. I ne treba se sablažnjavati – prema Papinim riječima – nad onim što se događa, nad obiteljskim dramama, uništenim obiteljima, djecom koja trpe zbog nesloge roditelja, ali i zbog novih veza.

Sve su to novi oblici, vrlo razarajući i ograničavajući u odnosu na veličinu bračne ljubavi – napomenuo je Papa. Mnogo je divljih brakova, rastavâ i razvodâ; zbog toga je ključna pomoć ‘prsa u prsa’, bez prozelitizma jer to ne donosi rezultate. Valja strpljivo pratiti ljude – napomenuo je Sveti Otac.

Nazočni su potom htjeli znati više o Papinoj velikoj ljubavi prema Gospi, i o njegovu viđenju Gospine misionarske uloge. Papa Franjo nema dvojbi: Marija je majka i odgojiteljica, a Crkva bez Marije je sirotište. Marija je majka, i ne može se za Nju zamisliti nijedan drugi naslov osim toga. Ona je majka jer nas vodi do Isusa, i pomaže nam snagom Duha Svetoga da se u nama rodi i raste s nama Isus koji nam stalno daje život. Kršćanin nema pravo biti siroče jer ima majku! – istaknuo je Papa.

Utemeljen tijekom Prvoga svjetskog rata, pokret Schönstatt je nastao po želji patra Josefa Kentenicha, koji je tu inicijativu pokrenuo sa skupinom mladih sjemeništaraca, i to činom nazvanim „Savez ljubavi s Marijom“. Tijekom Drugoga svjetskog rata pokret je ojačao, a nakon teškoga razdoblja provedenoga u koncentracijskom logoru u Dachau, pater je Kentenich krenuo prema periferijama tadašnjega svijeta: u Argentinu, Brazil, Čile, Uruguay i Južnu Afriku, kako bi služio Crkvi. Poslije se, kroz vrijeme, pokret proširio na cijeli svijet.

Onima koji su, među mladima nazočnima na audijenciji, izložili Svetomu Ocu teškoće u donošenju misionarskoga poticaja u neke sredine, papa je Franjo odgovorio podsjećajući na papu emeritusa Benedikta XVI. Važno je svjedočenje. Valja živjeti u svijetu tako da drugi dobiju volju živjeti kao mi! Samo svjedočenje, ništa drugo! (…) Mi nismo ničiji spasitelji, mi smo prenositelji jednoga – kako je rekao Papa – ‘izvanzemaljca’ koji je sve nas spasio, a možemo ga prenositi samo ako primimo u svoj život, u svoje tijelo i u svoju povijest, život toga ‘izvanzemaljca’ koji se zove Isus – rekao je papa Franjo.

Sveti je Otac tu mislio na svjedočanstvo koje je također sposobno pokrenuti nas, dati nam da iziđemo van i da idemo u misije. Crkva, pokret ili zajednica koji su zatvoreni, bolesni su. Pokret, Crkva ili zajednica koja izlazi, griješi… Ali, tako je lijepo tražiti oprost kad se pogriješi! Ne bojte se! Idite u misije, iziđite na put – potaknuo je Papa te napomenuo da kada se zatvorimo u mali svijet – u svijet pokreta, župe, nadbiskupije, kurije – ne možemo vidjeti istinu. Možda ju se može uočiti teoretski, ali ne može se shvatiti stvarnost istine u Isusu. Ona se bolje shvaća iz periferije nego iz centra.

Papa se osvrnuo i na Crkvu. U nekim biskupskim konferencijama imaju zadužene za bilo što, za bilo koga, ništa im ne može pobjeći… – primijetio je – Sve tako dobro funkcionira, sve je organizirano, ali nedostaju neke stvari koje bi mogli napraviti s manje operativnosti, a više apostolskoga žara, više unutarnje slobode, više molitve… Ta je unutarnja sloboda hrabrost za izlazak van – istaknuo je Sveti Otac te potaknuo na stalnu obnovu.

Obnoviti Crkvu ne znači unijeti tu i tamo neku promjenu… To treba činiti zato što se život stalno mijenja pa se valja prilagoditi. Ali, to nije obnova. Valja obnoviti Kuriju; Vatikansku banku… Sve su to izvanjske obnove; to je ono o čemu se svakodnevno govori. Ali, zanimljivo, nitko ne govori o obnovi srca – primijetio je papa Franjo. Ne shvaća se ništa o obnovi srca, a to je svetost, obnavljajući srce svake osobe. Obnovljeno je srce, naime, sposobno ići dalje od nesloge, bilo da je to obiteljska nesloga, ili ratna; ono ide dalje od kulture privremenosti, koja uništava veze, kako bi se išlo prema kulturi susreta – rekao je na kraju papa Franjo.

RV | Bitno.net

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/ob ... zastititi/