Terorizam

[EdgarFranjul]

ŠTO SVE DONOSI DOLAZAK MIGRANATA?
Talijanska policija nedavno uhitila osuđenog terorista među spašenim migrantima

Talijanska policija je uhitila tuniškog državljanina, pripadnika islamske terorističke skupine koji je bio među migrantima što su prošlog mjeseca spašeni na moru i odmah ga vratila kući, piše u nedjelju list La Repubblica.

Bar Nasr Mehdi (38) je spašen na Sredozemnome moru 4. listopada u akciji pomorskih snaga zajedno s još dvjesto osoba i prevezen na talijanski otok Lampedusu.

Nakon uzimanja otisaka vlasti su otkrile da se lažno predstavio i da je 2008. bio uhićen u Italiji, osuđen na sedam godina zatvora zbog terorizma i protjeran sa zabranom povratka u zemlju nakon odsluženja kazne.

“Vijest se držala u tajnosti kako se ne bi dizala uzbuna”, piše list.

“Ovo potvrđuje bojazan da teroristi ulaze u Europu u čamcima zajedno s očajnicima koji dolaze sa sjevernoafričke obale”, ističe La Repubblica.

U priopćenju objavljenom 8. listopada policija u Agrigentu, na Siciliji, izvijestila je da je Mehdi uhićen zajedno s trojicom Tunišana kojima je nešto ranije određen izgon i zabrana povratka u Italiju, ali nije rekla ništa o njihovoj povezanosti s terorizmom.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/eu/talijanska-policija- ... migrantima

[BorisVasiljevic]

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/ter ... ije-856358

TERORISTIČKI NAPADI DILJEM PARIZA: VIŠE OD STOTINU MRTVIH, UHIĆENI TERORIST TVRDI DA JE ISILOVAC!!!

Putem Twittera hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poslala je poruku suosjećanja: ''Šokirana sam nedavnim napadima u Parizu i duboko ožalošćena gubitkom tolikih života. Hrvatska stoji uz narod Francuske'', napisala je predsjednica.

U petak navečer u glavnom gradu Francuske dogodio se niz oružanih napada. Prema prvim informacijama u restoranu Cambodge muškarac je otvorio vatru iz automatskog oružja. Mrtvih i ranjenih ima i ispred i unutar restorana. Osim toga u koncertnoj dvorani zabilježena je još jedna pucnjava. Ujedno su i tri eksplozije odjeknule ispred nogometnog stadiona. Francuski mediji javljaju kako je u 2:15 potvrđeno najmanje 158 mrtvih.

Tijek događaja pratite na dnevno.hr

02:37 Gradske vlasti su priopćile kako će u subotu sve institucije u Parizu biti zatvorene! Zatvorene će tako biti sve škole, muzeji, knjižnice, teretane, trgovine…

02:30 Diljem Pariza, kako je potvrdio pariški tužitelj, ubijena su petorica napadača. Tijekom akcije oslobađanja taoca iz koncertne dvorane Bataclan ubijena su dvojica. Bombaš samoubojica izveo je napad ispred nogometnog stadiona

2:13 Policija je potvrdila najmanje 118 mrtvih u koncertnoj dvorani.

01:42 Zasada je po Parizu raspoređeno 1500 vojnika. Najteži masakr se dogodio u dvorani Bataclain koju u ovim trenucima obilaze francuski predsjednik Hollande i drugi najviši francuski dužnosnici!

01:33 Policija je likvidirala i trećeg terorista, kako javlja AFP, ito u koncertnoj dvorani Bataclan! Nova procjena broja ubijenih – 140, od toga 100 na koncertu, a još 40 na drugim pariškim lokacijama.

01:18 Ubijeno je 100 ljudi u dvorani.

01:09 Napadači su, kako je kazala policija, ljude gađali i eksplozivima.

01:04 Napadači u dvorani su vikali ‘Allahu akbar’, tvrde svjedoci.

1:02: U Parizu je po prvi put od 1944. godine uveden policijski sat!

1:01 Policijska akcija u dvorani je završila. Ubijena su dva terorista. Svjedoci govore o pokolju!!!!!!

00:40 Jedan od napadača uhićen i sam je priznao da je pripadnik ISLAMSKE DRŽAVE, javlja CNN!

00:32 Rafalna paljba i pucnjave čuju se ispred Bataclana. U tijeku je policijska akcija! Taoci koji su izašli tvrde kako su teroristi mirno vršili smaknuća jednog po jednog taoca unutar koncertne dvorane u kojoj se odvijao koncert grupe Eagles of Death Metal! Teroristi su trideset osoba pustili na slobodu, a još toliko je ostalo zarobljeno u dvorani!

Putem Facebooka oglasio se i sam bend, poručuju kako i dalje ne znaju gdje su svi članovi benda

00:25 Potvrđeno je da su dva napada izveli bombaši samoubojice. Jedna eksplozija dogodila se na samom ulazu na stadion Stade de France.

00:14 Predsjednik Hollande obratio se građanima i rekao da je Francuska zatvorila granice i proglasila izvanredno stanje. Na ulice je raspoređena vojska.

23:52 Nakon terorističkog napada javnosti se obratio i američki predsjednik Barack Obama. ”Ovo nije samo napad na Pariz ili Francuze, nego na cijelo čovječanstvo. Amerika stoji uz Francusku u borbi protiv terorizma i ekstremizma. Ovo je srcedrapajuća situacija”, kazao je.

Kako izgleda usklađeni napadi vatrenim oružjem i bombama su se dogodili dok Francuska, osnivački član koalicije predvođene SAD-om koja izvodi zračne udare na borce Islamske države u Siriji i Iraku, je u stanju povišene pripravnosti na terorističke napade uoči svjetske klimatske konferencije koja počinje kasnije u studenom.

Zapadni sigurnosni izvori rekli su kako sumnjaju da islamistička militantna skupina stoji iza ovoga pokolja.

Najmanje dvije eksplozije čule su se u blizini stadiona Stade de France gdje se odigravao prijateljski nogometni susret Francuska-Njemačka na kojem je bio i francuski predsjednik Francois Hollande koji je brzo prebačen u ministarstvo unutarnjih poslova. Susret je odigran do kraja ali je izbila panika dok su se proširile glasine o napadu u gledateljstvu, a gledatelji su zadržani na stadionu i okupili su se spontano na terenu.

Izvješćeno je o čak četiri pucnjave u središtu Pariza, od kojih se jedna pretvorila u uzimanje talaca u popularnoj koncertnoj dvorani za rock glazbu Bataclan, rekli su svjedoci.

Televizija TF1 javila je da je najmanje 35 ljudi mrtvo u blizini nogometnog stadiona, uključujući i kako se sumnja dva bombaša samoubojice u napadu u četvrti Saint Denis sjeverno od središta Pariza.

Ured predsjednika Hollanda rekao je da je on sazvao izvanrednu sjednicu vlade za ponoć kako bi upravljali krizom.

Policija je potvrdila da je došlo do pucnjave i eksplozija na stadionu, ali ne i broj žrtava.

U središtu Pariza došlo je do pucnjave kod Kambodžanskog restorana i koncertne dvorane Bataclan.

Nekoliko je svjedoka reklo televizijskim postajama kako se do 60 talaca nalazi u koncertnoj dvorani Bataclan.

Izvješćeno je i o pucnjavi u ulici de Charonne u 11 okrugu i trgovačkom centru Les Halles.

Za sada nitko nije preuzeo odgovornost za ove napade u Parizu koji dolaze nakon što su u petak Sjedinjene Države i SAD rekli kako su izvršili napad na britanskog militanta Islamske države “Džihadi Johna” u sirijskom gradu Rakka, ali nije sigurno je li ubijen.

[BorisVasiljevic]

Ne mogu baš reći da sam jako iznenađen. Pustiš u Europu nekontroliranu navalu - većinom divljaka - među kojima sigurno ima jako puno terorista i onda se čudiš kad počnu provoditi ono što su došli provesti. Šokantno, ma tko bi to očekivao!?

Druga strana medalje je da je napad bio organiziran na nekim višim zapadnim instancama budući da se ovdje nije čekalo da se odmah službeno proglasi ISIL kao odgovorna strana, tako da se neću čuditi ako unutar idućih par mjeseci osvane vojna prisutnost na ulicama svakog većeg europskog grada. Uostalom, vrijeme je već da se prijeđe na vojno gušenje ljudskih prava... op, stop, to zapravo ne postoji... recimo, zapadnog načina života rođenog u predanom radu i zaradi privilegija. Legislacijom je već postignut maksimum je*anja u mozak i novčanik, ovo je logičan sljedeći korak. Postaviti vukove da osiguravaju ovce.

Uostalom, kakvi "ljudi", takva prava. Proliberalni ljevičari, iphone generacija zombi-kretena koji su odabrali "slobodu" i "ravnopravnost" i podržali je shareom i lajkom nisu ni zaslužili ništa drugo nego da im se oboje brutalno oduzme pod krinkom tolerancije i uljudbe.

[EdgarFranjul]

Nakon napada u Prizu na novinsku redakciju, u razgovoru, postavio sam kolegama pitanje: "dvojica terorista angažirala su preko 60 000 policajaca !?!!
Što bi bilo da je koordinirano, deset grupa po dvoje-troje terorista, napalo istovremeno?"

Upravo možemo vidjeti što bi bilo.

Konačni "rezultat" ovog zvjerstva još se ne zna, ali baš i nije spektakularan po broju žrtava, moglo ih je biti puno više.

Možda ovo zvuči bezosjećajno, no iznosim analizu. Toliko naoružanih terorista i toliko nenaoružanih civila bi, u slučaju da se radi o izvježbanim napadačima, značilo puno više mrtvih. Ovi teroristi baš i nisu eksperti u rukovanju oružjem (nasreću), inači bi posljedice bile i strašnije.

Naravno, najvažnije da su svi odmah snimali pametnim telefonima i to promptno postavili na društvene mreže, na kojima su svi odmah izrazili zgražanje i iznenađenje, umjesto da su se branili.
Ali, nije liberalno-inn nositi oružje za samoobranu; treba čekati policiju. Pa tko normalan nosi oružje sa sobom na večernji izlazak?

[EdgarFranjul]

analiza terorističkih napada

ADMIRAL DOMAZET LOŠO ODGOVORIO MILANOVIĆU: ‘Danas u Europi nitko nije siguran, pa tako ni Hrvatska!’

Autor: M. Marić
Subota, 14. Studeni 2015. u 13:15

"U našim medijima nitko nije prenio vijest o tome kako je francuski predsjednik Hollande poslao zračne snage kako bi bombardirali tri naftna postrojenja u istočnoj Siriji koje su pod nadzorom ISIL-a", navodi Domazet Lošo informacije koje svakako potvrđuju povezanost terorističkih napada s francuskim akcijama na istoku.

U nizu terorističkih napada koji su sinoć pogodili Pariz stradalo je najmanje 128 ljudi, a Islamska država preuzela je odgovornost za krvave pohode.

Kako je riječ o napadima na zemlju koja je suosnivač koalicije za borbu protiv terorizma i zajedno s Amerikancima izvodi udare na Islamsku državu, neupitna je činjenica da su stravični napadi povezani s francuskim intervencijama u Siriji.

Umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo za naš se portal osvrnuo na sinoćnje napade u francuskoj prijestolnici i istaknuo kako bi početak krvavih terorističkih napada trebalo potražiti u dalekoj 1789. godini, odnosno od početka Francuske revolucije. “Od tada seže rat, odnosno uništavanje katoličanstva i katoličkog identiteta Europe, a Francuska je tada prestala biti ono što je bila – svjetska velesila”, navodi admiral Lošo i pojašnjava da je Europa i europska civilizacija nastala na kršćanskom identitetu te da je iz tog identiteta danas izraslo sve, od znanosti, preko kulture pa do morala i etike.

“Na događaje je svakako utjecala i politika Anglosaksonaca koji su 21. stoljeće proglasili američkim stoljećem”, navodi umirovljeni admiral koji se osvrnuo i na likvidaciju Gadafija, u čemu je sudjelovala i Francuska. “Ona je, između ostalih, Gadafiju dugovala više od 400 milijardi dolara. U našim medijima nitko nije prenio vijest kako je francuski predsjednik Hollande poslao zračne snage kako bi bombardirali prije tri naftna postrojenja u istočnoj Siriji koja su pod nadzorom ISIL-a”, navodi Lošo informacije koje svakako potvrđuju povezanost terorističkih napada s francuskim akcijama na istoku. “Što god mislili o predsjedniku Basharu al-Assadu, on je legitimno izabran predsjednik”, nastavlja Lošo.

“Ovo se ne događa slučajno i napadi su ono što čeka Europu ako se ne otrijezni od svoje bahatosti i uspavanosti”, smatra umirovljeni general koji se ujedno osvrće i na trenutnu migrantsku krizu koja pogađa kršćansku Europu. “Jedini koji je shvatio opasnost jest mađarski premijer Orban, a pridružuju mu se i Slovenija, Austrija i Njemačka. Drugim riječima, Europi prijeti potpuno uništenje kršćanskog identiteta, a za to je kriv isključivo militantni liberalizam koji je najgora ideologija što se mogla pojaviti, a nastala je upravo na području Europe.

Admiral Lošo osvrnuo se i na postupke i propuste hrvatske Vlade u migrantskoj krizi koja je pogodila Europu, ali i Hrvatsku. “Hrvatski narod trenutno je potpuno zbunjen, Vlada nije htjela razgovarati, premijer se posvađao sa svima dok su se ostale države dogovorile i podigle ograde i time Hrvatsku vratile na zapadni Balkan i novu Jugoslaviju”, navodi on.

Kao rješenje trenutne situacije Lošo navodi: “Žurno bi se trebalo sjesti i napraviti stožer sa sjedištem u Zagrebu koji bi tvorili gradovi Budimpešta, Beč, Ljubljana, Zagreb i Berlin kako bi se hitno našao odgovor na ovo što se događa. Ovo je asimetrijski rat i protiv njega se ne može boriti simetrijom, to ne funkcionira, to su dva različita svijeta”, ističe Lošo. “To bi značilo da svaka država, s obzirom na svoje posebnosti, poduzme mjere za zaštitu nacionalnih interesa, a zatim svi zajedno to usklađuju u zajedničku cjelinu. Samo se tako može riješiti problem jer ovo što se danas događa u Parizu, već sutra se može dogoditi u bilo kojem drugom gradu”, nastavlja on.

“U ovome trenutku bi se žurno trebala sastaviti Vlada, osvrće se Lošo i na trenutačnu situaciju na hrvatskoj političkoj sceni i smatra kako je SDP-ova koalicija “debelo poražena”. “Predsjednik Domoljubne koalicije i predsjednik MOST-a trebali bi žurno sjesti i jasno obznaniti da se kreće u formiranje navedenoga stožera”, smatra on.

“Temeljni zaključak je da je Europa sama sebi kriva jer još od vremena Francuske revolucije ona uništava svoj kršćanski identitet, to je ključ priče”, ističe Lošo i situaciju u svijetu danas u mnogočemu uspoređuje s “predvečerjem Prvoga svjetskoga rata”, od čega je prošlo više od stotinu godina.

Na pitanje kako komentira današnju konferenciju premijera Milanovića koji je hrvatskim građanima poručio da su sigurni i zaštićeni, admiral Domazet Lošo istaknuo je da ne dijeli Milanovićevo stajalište i jasno mu poručuje: “Nitko u Europi u ovim trenutcima nije siguran, pa tako ni Hrvatska!”

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/a ... ska-856440

[EdgarFranjul]

DETALJNA ANALIZA TERORISTIČKIH AKCIJA U PARIZU: Uzroci i posljedice po EU i Hrvatsku!

Autor: Zoran Meter
Subota, 14. Studeni 2015. u 19:29

Dok se čitav svijet zgraža nad pariškom i francuskom tragedijom, a državnici svih zemalja redom iskazuju svoju "šokiranost“ i solidarnost s francuskim narodom, ovaj napad stvarne poznavatelje stvari i profesionalne analitičare ni u čemu ne iznenađuje. Bolje rečeno, bilo je samo pitanje vremena kada i na kojem mjestu će do njega doći. A zasigurno, i na žalost, on neće biti jedini.

U seriji terorističkih napada džihadista u francuskom glavnom gradu do sada su poginule 153 osobe (info:CNN), dok francuske vlasti potvrđuju pogibiju više od 120 ljudi. Još je 200-tinjak osoba ranjeno. Za najveće terorističke napade u francuskoj povijesti odgovornost je preuzela „Islamska država“ ali odgovornost, htjeli mi to priznati ili ne, nije samo na njima, o čemu nešto više kasnije u tekstu.

Kronologija događaja:


Napadi su koordinirani i izvedeni u šest točaka Pariza, izvjestio je američki Stratfor. Pritom su tri napada (na stadion, restoran i koncertnu dvoranu) izvršena istodobno u 20:20 sati. Džihadisti su koristili nekoliko svojih uhodanih metoda: napad bombaša-samoubojica, otvaranje vatre iz automobila i zauzimanje koncertne dvorane i držanje taoca.

Najkrvaviji napad zbio se u koncertnoj dvorani Bataclan pri nastupu američkog rock sastava Eagles of Death Metal. Svjedoci navode kako su se uz paljbu iz strojnica čuli uzvici – „ovo je za Siriju“. Dio publike je uspio pobjeći, a velik dio ih je zatočen i uzet kao taoci. Dvorana prima 1500 ljudi, a za tu večer sve su karte bile prodane. Zna se kako su taoce držala četiri terorista.

Francuske snage sigurnosti oslobađanje talaca odlučile su provesti oružanom akcijom. Kako priopćuje France Info, u vrijeme napada u dvorani je odjeknulo najmanje 7 eksplozija. Prvih šest dogodilo se na početku oslobađajuće akcije specijalne policijske postrojbe RED, kao i BRI – pariškog odjela za borbu protiv kriminala i terorizma. Navedena radio postaja izvjestila je kako je nakon 20 minuta odjeknula posljednja velika eksplozija.

CNN izvješćuje kako je u dvorani poginulo 112 osoba, a službene potvrde o tome još nema.

Drugi teroristički napad izvršen je na stadionu Stade de France, u vrijeme prijateljskog nogometnog susreta Francuske i Njemačke. Dvije eksplozije prouzročili su bombaši-samoubojice, a treća je izvršena uz pomoć plinskih balona u kojima su bili paketi s čavlima i drugim oštrim metalnim predmetima.

Treba naglasiti kako su na stadionu u to vrijeme bili i francuski predsjednik Francoise Hollande i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier koji su žurno evakuirani. Ali za evakuaciju navijača i publike bilo je potrebno nekoliko sati.

Prema informacijama “iTELE“, taj je napad prouzročio pogibiju četiriju osoba, a još 11 ih je zadobilo teške tjelesne ozljede i njihovi se životi nalaze u opasnosti. 14 osoba zadobilo je lakše ozljede.

Istovremeno sa dvoranom i stadionom, teroristi su kalašnjikovima u prolazu napali i restoran „Mala Kambodža“ prepun gostiju, a pucali su i u ljude koji su šetali ulicom. Restoran se nalazi u blizini zgrade gdje su u sječnju ove godine ubijeni novinari satiričkog tjednika Charlie Hebdo. Radi se o turističkom djelu grada.

Pariški tužitelj je izvjestio kako su napadi izvršeni i na Bulevard de Charonne gdje je poginulo 18 osoba, Bulevard Voltaire gdje je jedna osoba izgubila život, Ulici Fontaine au-Piya (pet poginulih) i još 14 žrtava u Ulici Aliber. Teško je ranjeno još jako puno ljudi čiji se životi nalaze u opasnosti.

U posljednja tri teroristička napada džihadisti su na ljude pucali iz automobila.

Prema informacijama francuskih medija, u Parizu je ubijeno 8 terorista koji su sudjelovali u napadima. Neki od njih bili su samoubojice koji su poginuli u trenutku samih napada, a neke su likvidirale snage sigurnosti. Međutim, kako prenosi Associated Press, čak su sedmorica terorista bili samoubojice. U državi se vrši potraga za još nekoliko osoba za koje se sumnja da bi mogle biti povezane s pariškim napadima.

Predsjednik Hollande u državi je uveo izvanredno stanje i zatvorio granice, a građanima Pariza je savjetovano ne napuštati svoje domove.

Što se u stvarnosti događa?

Dok se čitav svijet zgraža nad pariškom i francuskom tragedijom, a državnici svih zemalja redom iskazuju svoju “šokiranost“ i solidarnost s francuskim narodom, ovaj napad stvarne poznavatelje stvari i profesionalne analitičare ni u čemu ne iznenađuje. Bolje rečeno, bilo je samo pitanje vremena kada i na kojem mjestu će do njega doći. A zasigurno, i na žalost, on neće biti jedini.

Svi mi dobro znamo što se zadnjih godina, počevši od tzv. arapskog proljeća do danas događalo. Namjerno su, pod krinkom borbe protiv diktatora i uvođenja ljudskih prava u arhaične bliskoistočne zemlje (kojima je zapadni model društvenog ustroja potpuno stran i nepoželjan), uništene, mada i nedvojbeno nedemokratske, ipak stabilne i sigurne države puno više sekularnog negoli islamističkog karaktera.

Upravo su se one – poput Iraka Sadama Huseina i Libije Moamera Gadafija (a danas na terenu i Assadova Sirija čini to isto), žestoko obračunavale s lokalnim islamističkim pokretima i uvezenim organizacijama obilato financiranim od strane bogatih arapskih zemalja – redom bliskih Zapadnih saveznica, poput Saaudijske Arabije i Katara. Da apsurd i u njemu vidljiva katastrofalna politika europskih elita bude veći, upravo su službe sigurnosti tih nekad snažnih, a danas urušenih arapskih država, profesionalno surađivale s europskim sigurnosnim aparatom te predstavljele istinsku branu značajnijem prodoru islamističkih elemenata na europsko tlo.

Pritom možemo kazati kako su urušene države Libija, Irak i Sirija ustvarnosti smetale jedino Izraelu koji ih je iz svojih razloga smatrao sigurnosnom prijetnjom upravo zbog njihove organiziranosti i stabilnosti.

A kada se iz svega ovog povuče paralela, ispada kako je EU zapravo žrtvovala vlastitu sigurnost za sigurnost Izraela koji danas realne ugroze svog teritorija od strane bilo koje susjedne arapske zemlje niti nema i kojemu je na Bliskom istoku trn u oku ostao još jedino Iran koji nadzire šijtske bliskoistočne manjine i njihove pokrete.

Sigurnost Izraela, koji za razliku od Europe ne trpi niti posljedice emigrantske krize, sada mogu ugrožavati jedino individualni teroristički napadi i povremene ali, budimo realni, ipak slabašne palestinske intifade. S bilo kakvim stvarnim vojnim ugrozama tzv. “Islamske države“ Izrael bi se, kao snažna i efikasna država vrlo brzo obračunao. A sama „Islamska država“ osim pojedinih verbalnih prijetnji Izrael niti ne dira, ali zato terorizmom redom uništava njegove susjede, u prvom redu Siriju i Libanon, a iznova nastoji destabilizirati i Egipat koji se prije dvije godine teškom mukom uspio othrvati „blagodatima“ arapske proljetne revolucije.

Zašto se danas čuditi sinoćnjoj pariškoj tragediji kada je jasno da su političke elite učinile sve pretpostavke da do nje i dođe. Prije godinu i pol dana „rođena“ je možda i najgora tvorevina koju je ljudska civilizacija ikada iznjedrila – „Islamska država“. Ona je hranjena financijski i vojno, a njihova ishodišta bila su i još su uvijek poznata svim relevantnim sigurnosno-obavještajnim službama regije i svijeta.

Ad-hoc stvorena međunarodna koalicija od čak 60-ak zemalja na čelu s SAD-om koja protiv „kalifata“ djeluje već više od godine dana, ostvarila je tragikomične rezultate. „IS“ je u međuvremenu i vojno ojačao i proširio svoju financijsko-gospodarsku aktivnost sa susjednim zemljama – sponzorima, poglavito Turskom kroz preprodaju ukradene sirijske i iračke nafte.

Bezobrazno omalovažavajuća političko-vojna priopćenja upućivana Zapadnoj javnosti, o dugotrajnoj i teškoj borbi protiv islamista , a onda i priznanje o nemoći da se spriječi širenje „IS“, rezultiralo je pokretanjem golemog izbjegličkog vala prema Europi. Prvi pokušaji pograničnih država, poglavito na tzv. balkanskoj ruti, da sigurnosno-vojnim snagama spriječe povrede ilegalnog prijelaza svojih granica (što im je i ustavna obveza), poput primjerice Makedonije, na nož su dočekane od političke i medijske elite Zapadnih država, a legalne metode uspostave sigurnosti vlastitih granica proglašene su gotovo fašističkim.

Nakon toga „ručna kočnica“ je spuštena, a val stotina tisuća ljudi od Afganistana i Pakistana do „crne“ Afrike, u ime humanosti, ljudskih prava i tolerancije mogao je neometano zapljusnuti Europsku uniju, bez ikakvih prethodnih sigurnosnih provjera.

Mjere koje su pojedine zemlje na tom putu poduzimale radi zaštite svojih država (poput mađarske žičane ograde) ispočetka su ismijavane a njihovi državnici-kreatori proglašavani diktatorima (Orban = Hitler, ne jednom je izrečena komparacija ne samo sa strane medija već i visoke politike). Ali kako je vrijeme odmicalo, europski građani i političari Orbanu su se sve manje smijali i izrugivali, a nešto slično počeli priželjkivati i u vlastitim dvorištima.

Ali licemjerje, podanička prekooceanska politika i samodostatnost već odavno odnarođenih eurobirokrata, nisu dozvoljavale da se ozbiljna upozorenja stručnjaka za sigurnosnu problematiku o tome što se sve može dogoditi, i ugrade u europsku izvršnu politiku.

A ta je politika sve više poprimala imperativne i poluhisterične zahtjeve prema državama članicama Unije koje su se našle na izbjegličkoj trasi, kao i onim drugim, koje su tu masu sigurnosno neprovjerenih, a kulturološko-civilizacijko-vjerski potpuno drukčijih ljudi od njihovih građana, morale prihvatiti i udomiti primjenom raznoraznih kvota i sličnih instrumenata prisile – sve do pravih ucjena isključivanjem iz korištenja različitih financijskih fondova i td. Pritom su sve brojniji i sve teži ekscesi od strane emigranata koji posljednjih mjeseci izniču diljem EU, medijski bili posve ignorirani, a njihov značaj politički i sigurnosno minoriziran.

Štoviše, niti teroristički napad na novinare spomenutog pariškog satiričkog tjednika početkom ove godine, nije bio dovoljno upozorenje o opasnosti i potrebi poduzimanja oštrijih sigurnosnih mjera. Umjesto toga, europske političke elite su, držeći se za ruke, promarširale pariškim ulicama i degutantno stale u obranu floskula o pravu na slobodu izražavanja (a koje je, kada je u pitanju ozbiljno i kritičko novinarstvo koje iskazuje drukčije stavove u odnosu na nadzirane mainstream medije ionako diljem te iste EU protuzakonito gušeno). EU političari stali su u hinjenu obranu tih skandaloznih novina kojima tuđe svetinje ne prestavljaju ništa osim objekta za izrugivanje.

Ali zato nisu stale u obranu onih zbog kojih se na tim udobnim pozicijama i nalaze – vlastitih naroda. Njima su prethodno oduzeli nacionalni identitet svevši ih pod kategoriju „građani“, lišili ih tisućljetnih vjerskih tradicija, nametnuli liberalne i protuprirodne seksualne ideologije, gospodarski ih osiromašili, a uz sve to i izručili na milost i nemilost nekontroliranim hordama islamističkih bandi. Istodobno su na istoku kontinenta sigurnosno stanje doveli do usijanja provocirajući u ime prekooceanskih interesa čak i rat s velikom Rusijom koji nikakvog dobra europskim narodima ne može donjeti.

A Rusija, koja je i sama godinama suočena s islamističkim prjetnjama, konačno je pokrenula konkretnu vojnu akciju protiv islamista na njihovom terenu. Ali nakon početne europske potpore, Rusija je sukladno stavovima SAD-a sve više bivala izložena kritikama od strane tih istih EU političara u smislu da u Siriji “ne čini dovoljno“, da gađa jedne islamiste umjesto drugih, “umjerenu“ oporbu umjesto ISIL-a i čitav pregršt drugih priopćenja geopolitičkog, a ne real-političkog karaktera. A istina je samo da je Rusija svojom intervencijom poremetila sotonsku bliskoistočnu politiku čije su posljedice i sinoć u Parizu postale vidljive, ali isto tako, da je pokrenula i davno umrtvljeni pregovarački proces za zaustavljanje krvavog rata u Siriji – zemlji već odavno prepuštenoj na milost i nemilost krvavih džihadističkih noževa.

Buduće posljedice

Sinoćnji francuski teroristički pir imat će svoje političke posljedice. Napad na srce Francuske sigurno će dovesti do povećanja napada francuskih zrakoplova u Siriji i Iraku, pričemu valja podsjetiti kako su Francuzi ovog tjedna u Perzijski zaljev poslali i svoj nosač zrakoplova. Za očekivati je i intenziviranje napada zračnih snaga ostalih važnijih članica međunarodne koalicije pod vodstvom SAD-a.

Napad na Francusku nedvojbeno će dovesti i do globalne islamofobije, slično kako je bilo i nakon 11. rujna 2001. g. Pritom će najviše posljedica trpiti tzv. tradicionalni islam koji nije smogao snage u vlastitim redovima suzbiti radikalne elemente školovane diljem medresa i drugi vjerskih škola vahabističkog i salafitskog smjera, poglavito na tlu Saudijske Arabije.

Pariški teroristički napad posljedice može proizvesti i na današnji i buduće pregovaračke procese u Beču koji će se nastaviti po pitanju mirnog riješenja sirijske krize.

Ali najveću posljedicu svakako bi trebao imati po daljnju politiku Francuske ali i čitave EU u odnosu na izbjegličku krizu, gdje će do još snažnijeg izražaja doći pozicije onih europskih političkih snaga koje traže uvođenje strože migracijske politike.

Nedvojbeno će ojačati i euroskeptične političke grupacije ali i doći do instinktivne samoobrambene nacionalne homogenizacije (u Francuskoj kroz izrazito desnu stranku „Nacionalni front) kao pandam neučinkovitim anacionalnim vladajućim političkim strukturama pojedinih država EU ali i briselskim strukturama koje sve više gube i ugled i povjerenje europske javnosti.

O posljedicama za šengensku zonu izlišno je i govoriti, a zatvaranje granica je zapravo već i na djelu.

Kada u novonastalim okolnostima sagledamo hrvatsku poziciju, ne može se a ne izraziti duboko žaljenje i zabrinutost stavovima još uvijek aktualne vlade Zorana Milanovića koja (pod tko zna čijim utjecajem) vodi potpuno nerazumnu i po Hrvatsku opasnu politiku nekontroliranog propuštanja izbjeglica (sličnu onoj njemačkoj na koju se uostalom Milanović i poziva), a bez alternativne „pričuvne“ i brzo provedive opcije postavljanja fizičkih barijera duž hrvatske zelene granice za slučaj zatvaranja slovensko-hrvatske granice, a koje je zapravo već u tijeku.

Poglavito su nerazumne današnje Milanovićeve umirujuće izjave o neupitnoj hrvatskoj sigurnosti glede eventualnih terorističkih ugroza, u vrijeme kada je vidljivo da se s istima ne mogu nositi niti najveće svjetske države. Tim više što je hrvatsko okružje takvo da upravo vapi za oštrim sigurnosnim mjerama kada je u pitanju migracijska politika. Danas je već objavljeno kako su pojedini BiH portali sinoćnji teroristički napad na Pariz – pozdravili.

Uzdaje li se Milanović u nepogrešivost profesionalne suradnje hrvatskih i susjednih nam sigurnosnih službi, poglavito one u BiH gdje islamistički čimbenik sve više jača?

Ako je to tako, a izgleda da je, predsjednica države mora učiniti sve što je u njezinoj moći da buduća hrvatska vlada u ovako posloženim međunarodnim odnosima i okolnostima bude prije svega domoljubno svjesna i odgovorna prema svojim građanima. A Milanovićevom SDP-u, ukoliko želimo mirnije spavati, u njoj ne bi smjelo biti mjesta.

http://www.dnevno.hr/geopolitika/detalj ... sku-856648

[EdgarFranjul]

Trump: Manje bi bilo žrtava da su Francuzi mogli nositi oružje


Milijarder i kandidat za predsjednika SAD-a izrazio je žaljenje što je u Francuskoj ograničeno nošenje oružja. Zaključio je da bi broj žrtava bio manji da je drugačije

Nedjelja, 15. 11. 2015. u 11:15,



Donald Trump, američki milijarder i kandidat za predsjednika SAD-a, u subotu je na skupu u Beaumontu u Teksasu najprije zamolio sve prisutne za minutu šutnje kako bi odali počast svim stradalim u masovnom pokolju u Parizu.

Nakon toga, u svom je govoru izrazio žaljenje što Francuska ima vrlo stroge zakone o nošenju oružja. Zaključio je kako bi situacija bila drugačija i da bi bilo manje mrtvih da su francuske žrtve sobom imale oružje.

http://www.24sata.hr/svijet/trump-manje ... zje-447055

[EdgarFranjul]

MULTIKULTURALNOST: OPAKI UROTNICI miješaju VODU I ULJE

Ponedjeljak, 16 Studeni 2015 21:31
Autor: admin



Bogata elita je odlučila pod svaku cijenu pomiješati ulje i vodu. Prvi od gomile računa za ovaj skupi koktel, a koji će stizati i stizati i stizati na naplatu, je došao za stotinjak Francuza na petak 13.11.2015. To je kulturni rat. Ovu razliku kultura najbolje ilustriraju različiti načini zabave egzekutora i žrtava pariškog masakra.

Evo kako se jedan od napadača zabavlja na Balkanskoj ruti u prihvatnom centru u Preševu prošlog mjeseca. Prije nego će krenuti onako jadan i opjevan TV-reporterima za Opatovac – gdje ga čeka naš humanista Rajko Ostojić. U međuvremenu ćemo se mi, koji u tim kolonama vidimo buduće pariške masakre, ispred svog televizora morati osjećati kao govno, nehumani i lošiji kršćani od naših ateističkih HRTRTLNOVOTV – izvjestitelja sa zelenih nam EU-granica.


Nakon tuluma se naš glavni lik zaputio dalje s drugim suborcima. Svi oni žele studirati po Bolonji (ako i ne studirati, a onda barem pucati po Bolonji). On žarko čeka da se sastane sa svojim kalašnjikovim i prslukom u sigurnim kućama onih prethodnih jadnih migranata koji su pristigli u EU prije njih.

S druge strane, evo što je glavna životna preokupacija i kako izgleda zabava druge strane, budućih žrtava, njihovih vršnjaka:


Ah, pogreška, to je samo naslovnica albuma američke grupe koja je imala koncert u Parizu. Nije ta grupa nešto posebno birana, samo je potrefila nastup istovremeno kad je i utakmica. A još su i Amerikanci.


Zašto liberali misle da su migranti došli upiti europsku kulturu?

Oni su došli dotući jednu civilizaciju na izdisaju. Nisu došli slaviti istospolne brakove, feminizam, zdravstvene odgoje, gay prava, u-glavu-bolesne Conchite Wurst i sve ostale perverzije. Vrlo je znakovito što su teroristi rekli u svom priopćenju “… capitol of abomination and perversion”. (puni tekst priopćenja na engleskom je ovdje). Taj detalj o perverzijama i gadostima se više neće spominjati u medijima, budite uvjereni. Migranti su došli zatući civilizaciju koja je izgubila nagon za produljenjem vrste, izgubila želju za imati djecu i obitelj. Oni od svojih 14 djece i nekoliko žena ne misle odustati. Oni su došli pobijediti maternicama.


Teroristički napad zapravo i nije u potpunosti uspio. 2-3 bombaša nisu uspjeli ući na stadion gdje su se održavale gladijatorske igre Francuska : Njemačka, pune nevjernika kao šipak. Kruha i igara. Migranti su došli preuzeti kruh (kada im ga budale već nude na poklon). Sve drugo, osim kruha, oni ovdje preziru. Zato se osjećaju pozvanima istjerati porok iz EU-mekanaca.

To nije religijski rat, već rat kultura. Za religijski rat bi trebalo imati religiju na drugoj strani. Kod nas je nema. Kršćanstvo je izbačeno iz Lisabonskog ugovora, a i sam Vatikan bi nekako reducirao listu grijeha i izderao neke stranice svetih knjiga. Čini se da je jasno tko je ovdje ulje, a tko obična voda.

Viktor Orban ima mirnu savjest. Milanović je s Ostojićem sukrivac za barem dio ovih smrti, zajedno sa svim ostalim liberalnim EU-šupljoglavcima. On je propustio barem jednog teroristu. A ovo je samo početak – bit će toga još puno. Nekoliko sati prije masakra sam napisao “Danas u Izraelu, sutra u vašem gradu“. Pogriješio sam što se tiče “sutra” – desilo se još istog dana u Parizu. Ne treba biti genijalac za predvidjeti što će se dogoditi kada počneš puštati u kuću bilo koga tko to zaželi.

Ako se netko od čitatelja možda brine: ona multikulturalna liberalna volonterka u žutom prsluku iz prvog videa, koja se veseli na migrantskom tulumu – ona nije ozlijeđena u napadu u Parizu. I u Opatovcu su svi naši humanisti dobro. A i ne moraju se bojati: eksploziv, prsluci i kalašnjikovi prolaze drugom rutom.

A ti Europo, zovi, samo zovi.

Dok čekamo slijedeći masakr, možemo samo gledati liberalnu telad kako pjeva dobrodošlicu egzekutorima i jatacima im. Nadajmo se da se nitko od ovih pjevača/ica nije slučajno zadesio u Parizu 13.11.2015. Bit će još prilike.

http://croative.net/?p=38793

[EdgarFranjul]

JE SUIS ORBAN

Zašto neću staviti francusku trobojnicu na profilnu sliku? Jer mi se licemjerje gadi!
Autor: Marcel HoljevacUtorak, 17. Studeni 2015. u 12:08

Zašto facebook nudi samo gay zastavu i onu francusku ako želite na brzinu pofarbati svoj avatar, u znak solidariziranja s nekim? Brojni korisnici društvenih mreža danas pitaju zašto nije bilo ruskih zastava, zašto je život onih u Bejrutu manje vrijedan od života u Parizu? I znate što, u pravu su. Ali ne samo to.

Lijevo liberalni mediji danas su sretni, jer samo jedan terorist je došao s izbjeglicama. Većina su bili ljudi rođeni u Belgiji i Francuskoj. To je eto krunski dokaz da imigranti ne predstavljaju opasnost i da granice ne treba niti zatvarati, jer su teroristi ionako već tu, rođeni na zapadu! Francuze su pobili ljudi rođeni u Francuskoj i Belgiji. A Francuska danas udara po civilnim ciljevima u Islamskoj državi u Siriji da se osveti za napad? Neka mi netko objasni tu logiku.

Dakle mi ćemo, jer smo multikulti i cool, pobiti hrpu civila u dalekoj zemlji o kojoj malo znamo i za koju nas nije briga, jer su naši vlastiti građani digli ruku na sugrađane? “Ali oni su to radili u ime ISIL-a, pa treba uništiti ISIL!”, kažu Francuzi. U redu, ali kako bi izgledalo da je Hrvatska, kad je Mile Martić granatirao Zagreb i pobio nešto civila, udarila bombama po školama u Čačku i bolnici u Nišu koja je “leglo terorista”? I pravdala to time što nas napadaju domaći Srbi, ali uz potporu Srba iz Srbije, i u ime Velike Srbije? Istina, imali bismo više prava na to nego Francuzi jer se njih ne napada u ime ISILa nego Islama kao takvog. Ali bismo tada bili isti kao i oni koji su nas napadali.

Solidarnost s građanima Francuske? Da. Solidarnost s Francuskom, koja je praktički tražila da se ovo dogodi, čija je politika bila slijepa i gluha na upozorenja, vođena sebičnom ljevičarskom politikom koja svjesno ugrožava vlastite ljude da bi dokazala neku svoju idiotsku poantu o suživotu i multikulturalnosti? Taman posla. Ta i takva Francuska država ima krv svojih građana na svojim rukama! Da se radi o korporaciji, žrtve bi je mogle tužiti za težak nemar! A zastava ne predstavlja pobijene ljude. Ona predstavlja državu.

U oči pada licemjerje francuskog predsjednika koji danas zatvara granice, a do jučer se zgražao nad Orbanom. Zašto to nije uradio prije? Ako to radi sad jer nije znao što će se desiti, onda je neodgovorni idiot.

Cilj državništva je, kako je govorio vizionar Enoch Powell koji je predvidio ovu situaciju, spriječiti predvidiva zla! Ja bih, u takvoj situaciji, radije stavio mađarsku zastavu u znak potpore državi koja je uradila ono što je osnovna funkcija svake države: Zaštitila svoje stanovništvo! Jer tome države služe: da bi štitile život i imovinu svojih građana, i to prije svega kroz zaštitu granica, kako osvajači ne bi ulazili, kako bi oni koji žele oteti ono što su generacije nekih drugih ljudi stvarale ostao vani! Posao države nije štititi infantilne multikulti-ideale niti svjetski mir. Posao države je štititi granice, nacionalnu sigurnost i imovinu građana od onih koji bi se šlepali na tuđi rad, gdje spadaju i ovi novi migranti kojima je uglavnom cilj živjeti od socijale, dakle tuđe zarade.



Francuska danas ide u rat protiv ISIL-a, a do jučer im je neprijatelj bio Asad. Francuski predsjednik danas govori kako će bombardirati teroriste ma gdje bili – uključuje li to i Slavonski Brod ili predgrađa Pariza? Jer, odande dolaze teroristi! I balkanskom rutom, jasno – a ne “poslovnom klasom”, kako to tvrdi Vesna Pusić! Usput, hoće li se dotična bar ispričati zbog svojih tvrdnji, sad kad je otkriveno da je bar jedan terorist došao preko Hrvatske?

Kad se dogodio 9/11, malo tko je u Europi rekao da suosjeća s Amerikom. Pokazati sućut je bilo maltene svetogrđe: “Tako im i treba, zaslužili su”, glasio je bojni poklič. I u Hrvatskoj i u Francuskoj podjednako. Znate, Amerika je supersila, a njih nitko ne voli, to je normalno. Ali mene je stvarno zgrozio nedostatak bilo kakve empatije. Bio sam duboko razočaran u ljude čitajući teorije zavjera, koje i danas prevladavaju kad se govori o 9/11. Bilo je tu svega, Židova, ljudi guštera, samo ničeg logičnog. Da, Francuzi su uvijek bili naročito antiamerički nastrojeni – vjerojatno jer imaju nekakav osjećaj da oni više nisu supersila kakva su bili do nekog stoljeća, jer Amerikanci to jesu. Ali kad bi sad netko pokušavao uzvratiti istom mjerom podsjećajući na to kako su Francuzi i te kako imali kolonijalnu prošlost, u kudikamo većoj mjeri nego Amerikanci, kako su svijetu upravo oni podarili riječ “teror” – ona je došla u upotrebu nakon francuske revolucije, kad su oni koji su obećavali bratstvo, jednakost i slobodu umjesto toga uveli giljotinu i nasilje te doveli na vlast Napoleona, prvog megazločinca suvremenog svijeta – to bi bilo duboko pogrešno.

Kao što one tajnice u Towersima i činovnici koji su radili 12 do 16 sati dnevno u uredima da bi prehranili obitelji i odškolovali djecu nisu imali ništa s američkim ratovima, pravednim ili ne, tako i današnji Francuzi nemaju ništa s francuskom kolonijalnom prošlošću. Niti su posjetitelji kafića i koncerta išta uradili da bi zbog toga zaslužili ovako grozan kraj.

Ali upravo je u tome problem, što u Francuskoj nitko nije uradio ništa. Upravo zbog stalnih zapadnjačkih izljeva samokritičnosti “zbog kolonijalizma i raspirivanja ratova”, te tolerancije prema islamu i glupave sentimentalne, kvazihumane politike dovlačenja islamista u EU (“sve su kulture jednako vrijedne, jedino je naša kršćanska zločinačka”) se džihadisti i šehidi valjaju od smijeha.

Jer, ovako naivnog i glupog neprijatelja nisu nikad imali niti su sanjali da će ga imati. Europa je “sitting duck”, plijen koji pasivno sjedi i ne pokušava pobjeći niti se braniti ni kad je opasnost i više nego očita. Koliko smo tupi postali, koliko nam je ispiranje mozga pričama o bezuvjetnoj ljubavi među ljudima i narodima otupilo svaki prirodni instinkt za opasnost i odake dolazi?

Pa da Amerika nije u Drugom svjetskom ratu stavila sve Japance u logore, sabotaže bi odnijele ne samo tisuće američkih života nego i pobjedu u ratu! Jer, ne piše niti jednom Arapinu u Parizu na čelu da je terorist. A s druge strane, svjedočimo scenama čiste panike i dezorganizacije kad napadi počnu, i nitko se čak ni ne pokušava braniti! Uostalom dovoljno je pogledati video: ljudi viču “Mi smo Francuzi, ne bojimo se!”, da bi sekundu kasnije na zvuk petardi krenuli u panici gaziti kineske svijeće i plastične krunice položene za žrtve. Prizor neugodno podsjeća na 1940. kad je Pariz pao bez ispaljenog metka.

Nitko ne nosi oružje u Parizu – nije to Teksas. Možda bi ipak trebao?

Jer, od policije i specijalaca nema koristi – tko se ne bude branio sam, očito će stradati u budućoj Europi prenatrpanoj Arapima, uz izumiruće bijelo stanovništvo.

Ima li čega ljepšeg nego napadati države u kojima velik dio bijelih Europljana, koje oni žele istrijebiti, de facto radi u njihovu korist? Ubijati civile, a pritom će političari krivicu svaliti na neke zločeste dečke u pustinji, imperijalizam, zločinačko kršćanstvo, fašistoidnu desnicu koja ne želi da liberali dovlače stotine tisuća novih potencijalnih terorista, pardon “doktora, atomskih fizičara i budućih Nobelovaca”, u zemlju? Pritom je neka vrsta perverzne poetske pravde to što će upravo ti koji najglasnije relativiziraju islamski terorizam biti prvi koje će u Kalifatu poubijati, o čemu svjedoči i zanimljivi detalj iz pariških događanja – naime, Čilenanac koji se našao na mjestu napada posvjedočio je za medije kako su ga teroristi pitali vjeruje li u Boga i je li Francuz, a kad je odgovor na prvo bio pozitivan, a na drugo negativan – pustili su ga.

Stvarno, kako to objašnjavaju liberali, alternativci, “zeleni”, feministice, gay aktivisti, koji nam već godinama tumače kako nam islamisti, ne budemo li ih izazivali, neće ništa? Gdje su dušebrižnici koji su “dobronamjerno”, onako iz regiona, nagovarali Hrvate da ostanu izvan NATO-a “jer bi to moglo razljutiti islamiste”, pa i ljetos smo slušali kako bi trebalo neke predstave u Dubrovniku otkazati da ne ljutimo multikulti elemente?

Sama ideja da bi islamisti nekog ikad poštedjeli zato jer je podržavao imigraciju i multikulturalnost je idiotska, što dokazuje i to da se napad dogodio u Hollandeovoj Francuskoj, koja nije dio vojnog krila NATO pakta, koja ne odobrava američku politiku na bliskom istoku, koja se zalaže za dovlačenje sve moguće fukare s Bliskog istoka u EU i za davanje istima svih mogućih privilegija i socijalnih prava. Iduća je vjerojatno Švedska. Mađarska? Ne, malo je vjerojatno da će u Mađarskoj doći do napada: vjerojatno bi Mađari uredno sve malobrojne muslimane u toj zemlji ispratili do granice, i muslimani u Mađarskoj to znaju. Zašto onda napadaju one koji su dobri prema njima? Jer mogu. Jer ih nitko ne sprječava.

No, ono što se meni gadi je što nitko nije izrazio nikakvu solidarnost kad je ta ista Islamska država pobila dva puta više Rusa u avionu, isto tako nedužnih, i ne samo to nego je bilo i te kako sprdanja s Rusima. Zašto život Francuza nama vrijedi više nego život Rusa? Jer su Francuzi “naši” a Rusi neprijatelji? Stvarno, bilo je ogavno gledati kako se Charlie Hebdo iživljava nad žrtvama u ruskom avionu – kad bi se netko tako šalio s mrtvim Francuzima, kako bi to izgledalo? Društveno neprihvatljivo? Charlie zna što se smije a što ne: trenutno je društveno prihvatljivo sprdati Ruse, katolike, ili muslimane, ali ne i homoseksualce, leftarde, i Židove (zbog potonjeg je jedan karikaturist dobio otkaz).


Gadi mi se što nitko nije izrazio solidarnost s građanima Bejruta, gdje se dan ranije dogodio teroristički napad. Tamo je jedan hrabri otac dvoje djece, Adel Termos, žrtvovao svoj život, svojim tijelom zaustavio bombaša, kako bi spasio sugrađane, kako bi spasio svoju vlastitu djecu.

U Parizu smo pak svjedočili scenama posvemašnje panike, pa i kukavičluka, gaženja kineskih svijeća i plastičnih krunica u spomen žrtvama čim su se začule petarde. Jer naš svijet više ne odgaja heroje, odgaja ovce koje čekaju da ih država zaštiti, da ih zaštiti vlast, policija, netko, i nisu se u stanju braniti sami, niti imaju uopće instinkt da bi trebali.


U francuskim novinama nigdje nije bilo sućuti za 200 katoličke djece ubijene u Siriji, ili prema žrtvama napada u Bejrutu. Kad je Boko Haram pobio masu studenata nedavno u Keniji, to smo uzeli zdravo za gotovo, maltene nitko nije niti izvijestio o tome: politički korektni mediji koji nas uče da svačiji život vrijedi jednako, i da su svi ljudi i sve rase jednako vrijedni, je to odšutio jer nikog nije briga: tamo u Africi ionako život nije nikad vrijedio mnogo, ako išta, kažu, pa čemu se zbog toga uzrujavati. Tamo se događa svaki dan, u Parizu ne.

Ali nije tako davno kad je teror u Parizu bio svakodnevnica. Teško je zaboraviti i olovne godine, sedamdesete, kad su Crvene brigade, Frakcija crvene armije, i tisuće drugih terorističkih organizacija uglavnom lijevo-komunističkog opredjeljenja ubijale ljude i postavljale bombe. U ime čega? Ovog što danas imamo. Licemjerje vlada današnjim zapadom: teško je ne sjetiti se kako su se lideri zapada odnosili prema ratu na prostoru bivše SFRJ, i s kojim je cinizmom Mitterand sletio u Sarajevo i produžio rat za nekoliko godina.

A što tek reći za to što je jedan od terorista po svemu sudeći bio borac FSA, Free Syrian Army – to su “umjereni teroristi” koje zapad podržava, a Francuska ih je naoružavala. Oni su u zapadnim medijima dobri dečki koji se bore za demokraciju i protiv diktatora Asada, dok su ISIL-ovci “loši dečki”. Iako se u biti radi o jednom te istom šljamu, i jedni i drugi u Siriji zdušno tamane kršćane, odsjecaju glave, i služe se istim metodama – pa čemu onda misliti da neće tamaniti kršćane i kad dođu ovdje s valom izbjeglica? Ovo što se događa je sasvim izmaklo kontroli. Kao lijek za terorizam nam se nudi još veći uvoz muslimana, što je otprilike kao liječenje alkoholičara s još više alkohola.

Mi ignoriramo žrtve u Siriji, kao što je Europa ignorirala naše: tamo se neki divljaci kolju, samo da to ne dođe kod nas u civilizaciju. Možda su nekom tko inače smatra da zločin nema nacionalnost ipak bliži Francuzi, jer neki sad kažu, oni su ipak dio naše kulture, logično je da više žalimo bliske ljude iako propovijedamo nediskriminaciju.


Ali ovo jest diskriminacija, suptilna, i dolazi od onih koji se u nediskriminaciju kunu. Meni nisu bliži Francuzi. Meni su bliži oni koji imaju hrabrost, čast, ponos, ma koje nacionalnosti bili. Ne vidim po čemu život Francuza vrijedi više nego život Rusa ili sirijskog kršćanina. Nismo stavljali slike za njih. Zašto bismo za nekog drugog?


Neki kažu, “Da je iskočila aplikacija, stavljali bismo”. Ali nije iskočila, zar ne? I nismo stavljali. Žao mi je, ja sam “profašističko desničarsko govno” bez empatije, i meni svačiji nevini život vrijedi jednako. I onaj u Siriji kao i onaj u Parizu. I ne vidim po čemu mi imamo braniti vrijednosti sekularne Francuske, a ne islamske države. Zašto mi mislimo da su naše zapadne tzv. vrijednosti univerzalne? Jer su naše? Onda budimo iskreni i krenimo u rat za obranu kršćanstva, jer ono definira zapad. Francuska kao država ne stoji već davno iza ničega, nikakvih vrijednosti. U ratu između ISIL-a i Francuske ISIL je u velikoj prednosti, jer oni su spremni umrijeti za ono u što vjeruju. Francuzi, Hrvati, jesmo li mi spremni umrijeti za ono u što vjerujemo? Za gay brakove i pravo da jedemo svinjetinu i pijemo pivo? Ne, ne bih rekao. Čudilo bi me.

Gandijevski altruizam ateista i kršćansko milosrđe samo idu na ruku etosu Islama, koji je različit od židovskog i kršćanskog: kršćanski etos jednako vrednuje svaki ljudski život, i jasno poručuje “Ne ubij”, dotle Islam uči da je kjafira ne samo dozvoljeno, nego i nužno ubiti.

Moralna je obaveza svakog muslimana raditi na uspostavi Islamske države, Ummeta, na zemlji. Slabost i kukavičluk koji zapad pogrešno zove tolerancijom (tolerancija po definicije NIJE odricanje od vlastitih vjerovanja da bi se ugodilo nekom drugom, niti je iznuđeni ustupak tolerancija!) prema onima koji nam rade o glavi: na takve danas idioti na zapadu idu porukama mira, ponudama otvorenih granica, socijalnim povlasticama. Ali zato se na njihove zemlje ide tenkovima, jer ne navodno tamo izvor zla. Ali da je Hollande do kraja pošten, napao bi predgrađa Pariza. Jer odande dolaze teroristi, ne iz Sirije.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... adi-857417

[EdgarFranjul]

NEMA NIKAKVE DVOJBE
Pitali smo eksperta je li napad u Parizu terorizam ili rat, evo što je rekao

Dubravko Gvozdanović
Izvor: tportal.hr Ilustracija , Autor:Privatni album Dubravko Gvozdanović,

Autor: Mario Duspara
14.11.2015 20:22:0314.11.2015 16:00:00

'Dvije stvari valja odmah raščistiti oko napada u Parizu jer se, kao i u slučaju napada na redakciju Charlieja Hebdoa, počinje stvarati pogrešna slika o napadačima, ali i o uspješnosti reakcije sigurnosnih službi’, kaže za tportal Dubravko Gvozdanović, sigurnosni stručnjak, sudski vještak za vatreno i hladno oružje, bivši član protuterorističke jedinice policije i umirovljeni inspektor


'Prva stvar koju valja reći jest da je potpuno pogrešno napade u Parizu zvati običnim terorizmom. To je opasna zabluda. Ovdje se radilo o nekonvencionalnom obliku ratovanja, koji lako možemo promatrati kao ratni sukob, ali asimetrični. To znači da se nadmoćnog neprijatelja napada na neočekivan način i da mu se nanosi velika šteta. Druga je stvar mit da se radi o visokoobučenim napadačima. Za takav tip napada važna je samo dobra indoktrinacija i motivacija, dok se u operativnom smislu ne može govoriti o osobitom profesionalizmu ili posebnoj obuci. Napad poput ovog u Parizu može izvršiti bilo tko, pod uvjetom da mu se osigura logistika, to jest oružje i eksploziv', kaže Gvozdanović.

Smatra da se radi se o istoj matrici kao i u prethodnim napadima u Europi, odnosno napadima na europske državljane u sjevernoj Africi.

Iako mnogi govore da se takvi napadi teško mogu spriječiti, Gvozdanović smatra da je potpuno zakazala obavještajna služba. 'Apsolutno je neshvatljivo da francuski obavještajni sustav nije napravio iskorak i podigao pripravnost nakon masakra u redakciji Charlie Hebdoa. I uopće ne govorim o onom što se dogodilo nakon što su napadi počeli, jer kad napad počne, ne možete puno toga učiniti osim reagirati, napasti i nadati se najboljem. Jedino što je u ovom slučaju važno jest prevencija. Obavještajno-sigurnosna struktura francuske države je potpuno podbacila. Oni su dio američke koalicije u napadima na Bliskom istoku, predvodili su napad na Libiju i neprestano dobivaju prijetnje. Imali su veliki teroristički napad u srcu Pariza u siječnju ove godine', ističe Gvozdanović.

Napominje da je važno znati kako se ovaj novi napad dogodio dok su francuska policija i obavještajne službe bile u najvišoj pripravnosti zbog Samita o klimatskim promjenama koji se uskoro održava u Parizu. Napadi su izvedeni iznimno blizu lokacije francuskog predsjednika.

Žica kao obrana od terorista? Besmislica!

‘Francusku je pogrešno gledati izdvojeno iz tijela Europske unije. Cijela Europa ima ozbiljan problem i unatoč ogromnim ulaganjima, vrlo je ranjiva na terorističke napade. Novac se ulaže u birokraciju, a reže se trošak koji se trošio ‘terenski’, na obavještajni rad. Uzmimo kao primjer Frontex, agenciju koja se se nominalno brine o europskim granicama. Oni nemaju ni jednog svog agenta, nego samo birokrate. Tako se ne mogu čuvati granice’, govori Gvozdanović. Komentirao je i činjenicu da se mnoge europske zemlje ograđuju žicom, što neki mediji pogrešno ističu kao potuterorističku mjeru, a ne kao običnu tehničku zapreku koja pomaže kanaliziranju migranata prema kontroliranim graničnim prijelazima.

‘Ideja dizanja ograda za obranu od terorizma je besmislica. Žica bi eventualno imala nekakav minimalni smisao na granici Turske i Europe, a ovako ima tek tehničku funkciju usmjeravanja kolona prema točkama na kojima se može vršiti kontrola migranata. Da je novac koji su europske države ulupale u dizanje ograda uložen u obavještajni rad i sprečavanje nastanka izvora terorizma, bio bi to smislenije utrošen novac. U smislu borbe protiv terorizma, taj novac je bačen’, kaže taj stručnjak za antiterorističke operacije.

Smatra da je potpuno pogrešno nazvati ove napade terorizmom, a valjalo bi i redefinirati pojam terorizma u svjetlu sadašnjeg sukoba s Islamskom državom, koji je i Papa nazvao Trećim svjetskim ratom.

'To svakako nisu obični teroristički napadi, nego imaju sva obilježja klasičnog ratnog sukoba. To je asimetrični rat. Zapad nema klasičnog protivnika s kojim se može obračunati na bojišnici. Neprijatelji Zapada imaju mogućnost napadati samo tako jer su vojno inferiorni i treba se prestati pretvarati da je to išta drugo osim otvorena rata', govori Gvozdanović.

Ne treba se zavaravati da se radi o nekakvom neobrazovanim i zaluđenim teroristima, kaže on i dodaje da se tu radi o ozbiljnom protivniku.


Napadači nisu visoko obučeni profesionalci, nego potrošna roba

Govoreći o napadačima, Gvozdanović tvrdi da se ne radi se o vojnim profesionalcima, kakvim su predstavljeni i napadači na Charlie Hebdo. ‘Radi se naprosto o odlučnim ljudima, vrlo motiviranim i indoktriniranima do razine fanatizma. Za aktiviranje eksploziva ili nasumično pucanje po masi civila, ne trebate doslovce ikakvu obuku. Ono što je profesionalno u napadima jest dogovaranje logistike napada, nabava oružja i eksploziva, a sami napadači su ‘potrošna roba’. Sigurnosne službe treba brinuti činjenica da su se napadači došetali do mjesta zločina naoružani glomaznim Kalašnjikovima', kaže on. ‘To nisu oružja koja je lako sakriti, kakva bi bili Škorpion ili Glock 18. Kako su došli do tog oružja? Zakazala je tajna služba, jer to se razmjerno lagano može držati pod kontrolom, dilanje jurišnih pušaka. Postavlja se pitanje kako je moguće naoružati automatima toliko ljudi, a da to baš nitko ne uoči’, pita se Dubravko Gvozdanović.


Indoktrinirani amateri i izgubljene duše

'Nešto nije u redu u našem društvu. Kada govorimo o napadačima u Parizu, nitko me ne može uvjeriti da dečki koji su odrasli u Parizu ili u Francuskoj vjeruju da ih čekaju u raju 72 djevice, pa su zato spremni žrtvovati svoj život. Sve počinje od socijale, to zna svatko tko se bavio policijskim poslom. Religija je za takve razočarane osobe savršen instrument za manipulaciju. To su ljudi poput nas, ali očito su jako razočarani u društvo i visoko indoktrinirani. Oni žele biti prihvaćeni negdje, to su izgubljene duše. Ipak, pogrešno je reći da se radi o ljudima visoke vojne ili kakve druge obuke. No iza njih stoji dobra i profesionalna organizacija, mozak operacije i nečiji novac. Psihologija takvih ljudi nije ništa novo. Niži socijalni slojevi, solidno obrazovanje i besperspektivnost te prijezir prema dekadenciji društva, odlična su podloga za ispiranje mozga i ‘regrutiranje’ među vjerske fanatike. Sada ih regrutiraju islamističke organizacije, ali u sličnim slojevima tražili su se i teroristi za ‘Crvene brigade’ ili ‘Frakciju Crvene armije'', kaže Dubravko Gvozdanović.

Ističe da je Islamska država ipak neusporediva s ljevičarskim teroristima koji su harali Europom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. 'Razlika je u brojkama, financijskoj moći i snazi, ali i današnjem i ondašnjem društvu. Za vrijeme napada tih ljevičarskih organizacija Europljani su bili u većem strahu nego sada, iako su njihovi napadi bili slabiji. Danas, kada su pripadnici Islamske države spremni na višestruko ubojitije napade, strah je znatno manji i to je potpuno neopravdano. Islamska država je toliko opasnija od klasičnih terorista da se njeni napadi mogu i trebaju smatrati ratom', ponovno ističe Gvozdanović.

Smatra da i za Hrvatsku postoji realna opasnost od takvih napada, tim više što Hrvatska, poput europskih susjeda, živi u, kako kaže, iluziji potpune sigurnosti. 'Mi smo oguglali na nasilje i naviknuti smo na nasilje, a mislim da ljudi i u Hrvatskoj i u Europi podcjenjuju prijetnju', zaključuje Gvozdanović.

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/40 ... rekao.html