Terorizam

[EdgarFranjul]

Tko je doista neprijatelj Europe?

19.11.2015.
Glas HRsvijeta


Čini se da onaj imbecilan video, koji prikazuje ministra Ostojića kako se obraća, nitko ne zna zašto, prepunom autobusu migrantima, nije bio potpun. Naime, posljednje riječi vrlog Ranka Motorole bijahu: „If there are any terrorists among you, please raise your hands...“

Pričekao je časak, dva, no nitko nije dignuo ruku pa je Ostoja zadovoljno nazvao svoga šefa i rekao: „Provjerili smo sve, možeš jamčiti Junckeru i Merkel da nema terorista.“ Možda se nije zbilo točno ovako, ali nije daleko od istine.

Od jučer je Švedska digla pripravnost na 4 od maksimalnih 5 stupnjeva i intenzivno traže dva Sirijca, dva terorista koji su prošli tjedan balkanskom rutom ušli u Schengen, dakle preko migrantske recepcije Ranka Motorole ušli su u Hrvatsku i produžili dalje. S kim se to Ranko Motorola solidarizira i kome je on lojalan to javnost ne zna, samo zna da s motorolom u ruci radi posao ravnatelja policije?!

Je li takav način postupanja namjera ili nehaj? Je li Ran Ko samo nesposobni diletant koji prati naredbe svoga neuračunljivoga šefa ili mu je kapnuo koji novčić od čike Soroša ili šeika Saudijske Arabije s naputkom da samo pusti sve te „žrtve nedaće i rata“?

U Parizu vlada ratno stanje, između ostaloga, zahvaljujući „mukotrpnom“ radu MUP-a, koji uporno odbija pomoć vojske, kako im se nitko ne bi mješao u "posao stoljeća". Ne daju nikome recepciju i neki svoj interes. Osjeća li Ranko Motorola grižnju savjesti ili odrađuje nešto prljavo i za vlastitu korist?

Osjeća li isto Milanović, ili su njegova sva osjetila otupjela? Zašto „novinari“ ne postave to pitanje? Jer novinarstva nema, novinari su samo režimski pripuzi u režimskom Agitpropu SDP-a; jer sloboda tiska ne postoji. Hrvati i Hrvatice žive u neuređenoj policijskoj državi – što je imbecilno – jer je jedina „dobra“ strana policijske države to što bi sve trebalo biti jasno određeno i uređeno...


>>Koliko je masakru u Parizu doprinijela Milanovićeva i Ostojićeva granična „kontrola“?

Kad su katastrofalne poplave pogodile Gunju i okolna područja, na vijestima je stalno bilo „intervjuiranje“ pripadnika vojske i policijskih snaga. Koliko je puta tako nešto prikazano u vezi s izbjegličkom krizom? Na režimskim se medijima (a to su svi relevantni) prikazuju samo razgovori s volonterima, a ti volonteri bivaju plaćeni za svoje lažne iskaze na nacionalnoj televiziji i drugim televizijama i medijima; počev od prikazivanja „žena i djece“, koje čine niti 10% migrantske najezde, do toga da se prema njima postupa humano. Zašto ti isti mediji nisu prenijeli da je dosad zapaljeno preko 50 „izbjegličkih“ kampova u Švedskoj i Njemačkoj s naglaskom da su svi ti kampovi zapaljeni u točno 23:00 sata? Kako je moguće da su se „zapalili“ u točno (!) 23:00 sata i još nitko za palež nije ni osumnjičen, a kamo li uhićen? Nije li to poruka Europljanima? Nije li to pljuska u lice humanitarnošću opsjednutoj Europi?

Inače, bilo je mnogo pitanja zašto je popustio nasip za Gunju i okolna područja; malo ljudi zna da se Gunja žrtvovala kako sva ta voda ne bi poplavila nizvodna mjesta gdje se skladištio industrijski poljoprivredni otrov i „Zorka“ Šabac u kojoj Srbija još uvijek proizvodi bojne otrove – i da je voda do njih došla, katastrofala za Beograd bi bila velika i neizbježna.

Postoji li stoga i „ulterior motive“ za sva ova događanja s takozvanim „izbjeglicama“? Osim što u Hrvatskoj vladaju petokolonaši, vladaju li možda Europom? Je li Angela Merkel tipičan primjer petokolonaša koji svojim potezima uništava ionako umornu, izmrcvarenu i jadnu Europu? Ona bi trebala biti nekakva „desna“ opcija, no je li ona to uistinu? Je li predsjednik Komisije Juncker također suučesnik u ovom tragičnom procesu– bezlični licemjer i birokrat koji ne zna što će sam sa sobom, a kamo li s cijelom Europskom Unijom?

Europa je pokazala da je slaba i umorna, a svi slabi i umorni propadaju – barem tako uči priroda. Opstaju samo najjači i najsposobniji. Nije li groteskno što su danas jedan Zagreb, Osijek, Rijeka i Split sigurniji za život od jednog Pariza, Londona ili Berlina, samo dokle? Ne znači li to kraj svijeta kakvog znamo?

ISIL nije država i zato se ne može bombardirati nešto nepostojeće. To što saveznici bombardiraju od ISIL-a okupiran teritorij nema nikakvog učinka. To je kao da se četništvo u Hrvatskoj može pobijediti bombardiranjem Pupavčeva rodna sela... Srba, ili Beograda. Samo neuki političari još ne shvaćaju da je ISIL zločinačka ideologija i ne treba joj uporište u teritoriju.


Kad su u onoj minuti šutnje na stadionu u Dublinu bošnjaci počeli skandirati: Palestina, Palestina i tako slaviti pokolj u Parizu – svima je trebalo postati jasno što je ISIL.


Organizirana horda koja želi uništiti europski način života, kulturu i sve naše vrijednosti.


Prema procjeni francuskih službi u Europi se nalazi 5 do 6 tisuća isilovih „pješaka“ spremnih na asimetrične napade, atentate i sabotaže diljem Europe. Njima će se kao šumski požar odmah priključiti sto tisuća islamista i Europa je u građanskom ratu, a ishod građanskih ratova je uvijek neizvjestan.

Bit će teško, jer judeo-kršćanima je život svetinja i dragocjenost; judeo-kršćanstvu je uporište u nedodirljivosti života; islamskim teroristima život je bezvrijedno ništa. Oni ubijaju i došli su biti ubijeni.

Povoljna je okolnost takvog sukoba da će to biti rat bez odora, naime neće trebati, znakovi raspoznavanja su očiti i neuklonjivi. Ima Europa iskustvo, naročito hrvatski narod s metodama ISIL-a. Zar komunistički masovni pokolji, poput onog u Hudoj jami ili Teznu, Cijeli Križni put, nisu daleko gori od isilovih terorističkih atentata i egzekucija? Zar Hrvati u središnjoj Bosni prije više od dva desetljeća nisu iskusili iskustvo borbe sa ISIL-om? Zar radnici Hidroelektre, ubijeni u Alžiru, 1993. godine nisu bili meta ISIL-a? Prisjetimo se i auto bombe u Rijeci iz tog razdoblja, kao i one aktivirane u Mostaru 1997. godine!

>>Dio hrvatskog naroda kao kolateralna šteta vlastite države

I nisu Isilovci toliko uspješni; naime postojala je u Parizu i četvrta teroristička skupina, ali ona je pobjegla, kao što je treća bila „neuspješna“, što znači da im je „učinak“ bio 50%.

Izvanrednim stanjem u Francuskoj znatno opada uobičajni kriminalni aktivitet, sve je stalo: kurve i makroi, džepari se šeću s rukama u džepovima, automobili se ne kradu, ne šverca se i nema provala – organizirani kriminal je srdit, sve je stalo pa se i od njega može očekivati znatna pomoć, kao što su to već hakeri odlučili učiniti.


Čini se da naš „dobri“ Ranko Motorola nije usamljen u svome diletantizmu; on je i te kako podupiran od strane neprijatelja Europe i Europske unije – pitanje je samo tko je istinski neprijatelj: mnogobrojni kukolj u našim redovima ili još mnogobrojniji ISIL-ovi spavači?



Jasminko Šarić

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... elj-europe

[EdgarFranjul]

DUBRAVKO GVOZDANOVIĆ
Opasnost od terorističkih organizacija iz BiH je realna

Parižani su postali sumnjičavi i šutljivi, pogledom traže zločinca


Opasnost od terorističkih organizacija iz BiH je realna

Stručnjak za sigurnost Dubravko Gvozdanović bio je u Parizu kada smo ga nazvali. Pravi čovjek na pravome mjestu za razgovor o terorističkom napadu na glavni grad Francuske.


Je li vas strah u Parizu?

Nije, ali situacija je malo napetija nego inače. Ljudi u metrou nisu glasni kao što je to uobičajeno. Malo su sumnjičavi, gledaju okolo i traže potencijalnog terorista. Osjeti se stanovita nelagoda, ali život ide dalje. Restorani su većinom prazni, ima vrlo malo gostiju, mnogi su klubovi otkazali priredbe.

Religija za manipulaciju

Kolika je mogućnost da se ponove slični napadi?

Nakon situacije s “Charlie Hebdoom”, koja je trebala biti upozorenje, mogu reći da su francuske obavještajne službe, ali i službe EU, drastično zakazale. One su nakon “Charlie Hebdoa” trebale pojačati aktivnosti kako bi spriječile moguće napade. Imamo podatke da su službe spriječile oko 50 napada. To su podaci koje je netko servirao, ali oni ne moraju biti istiniti. Činjenica je da su se dogodili ovi napadi na Pariz i da su ga počinili ljudi koji su registrirani kod francuskih i još nekih europskih obavještajnih službi. Mnogi od tih terorista su registrirani i kao kriminalci u Francuskoj i Belgiji. Čudno je da nije došlo do koordinacije kako bi se spriječili napadi. Možda je netko znao za napade i pustio da se dogode.

Kako se mogao dogoditi takav propust francuske države? Tim više što nije riječ o “vuku samotnjaku” nego o relativno velikoj i dobro organiziranoj skupini.

Očito su se tajne službe uljuljkale u svojoj lažnoj sigurnosti. Tajne službe su sve više birokratizirane, a sve se manje bave operativnim poslom na terenu. Položaj u obavještajnim strukturama postao je stvar prestiža, a ne potrebe. Ne želim špekulirati da je sve ovo organizirao netko tko je blizak tom sustavu. Reagiranje Europe, koja već najavljuje restriktivne zakonske mjere ne samo po pitanju oružja nego i po pitanju ograničenja osnovnih ljudskih prava, zaista dovodi neke stvari u pitanje.

Već je potvrđeno da su dvojica terorista došla tzv. balkanskom rutom. Koliko je ona opasna?

Naravno da će se među izbjeglicama koji dolaze u ogromnom valu provući i oni koji imaju opasne terorističke namjere. Međutim, riječ je o jednoj drugoj stvari. Počinitelji terorističkog napada uglavnom su rođeni u Francuskoj i Belgiji. Postavlja se i pitanje kako je jedan od terorista otišao iz Europe u Siriju i vratio se natrag.

Zašto su mladi ljudi, koji su odrasli na Zapadu, tako ogorčeni?

Uzroci su duboki. Riječ je prije svega o socijalnom problemu. Zapad je zakazao jer nije ponudio perspektivu mladim ljudima. Beznađe koje ih usmjerava prema kriminalu otvorilo im je put prema religiji kao velikom i savršenom instrumentu za manipulaciju. Tako se osjećaju bitnima, tako misle da nešto dobro rade. U religiji su našli utjehu. Otišli su u Siriju gdje su zaista postali monstrumi. U religiji su našli opravdanje za svoje zločine. Došli su iz jedne multikulturne sredine u nekakvu zabit u Siriji gdje kolju i ubijaju. Postaju monstrumi kojima ništa nije sveto.

U ratu smo protiv ISIL-a

Treba li Europska unija štititi svoje granice i silom?

EU u temeljima svog postojanja ima zaštitu svojih granica. Gdje je bila Europa da kaže da balkanska ruta ne može postojati bez zaštite schengenske granice na tursko-grčkoj granici. Pogledajte što Grčka radi? EU bi trebala u Grčkoj braniti svoje granice, a Grčka radi što hoće.

Prijeti li nam terorizam iz BiH?

Ako je Francuska proglasila da je u ratu i pozvala saveznike na solidarnost, onda netko i Hrvatskoj mora reći da je i ona u ratu. Mi smo u ratu protiv ISIL-a. Jasno je da u BiH postoje terorističke organizacije, a znamo da Hrvatska ima više od 1000 kilometara granice s BiH. Znači da postoji realna opasnost na koju bi trebalo obratiti više pozornosti.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/opasnos ... na-1039368

[BorisVasiljevic]

Vrlo detaljna prezentacija stanja stvari i razvoja Američko-Izraelske agende unazad 70 godina. Užasno duga prezentacija ali isplati se pogledati




https://www.youtube.com/watch?v=J7mYrBdrUqA

[EdgarFranjul]

Ne-bjelačka imigracija nije zaslužna za stvaranje terorizma?

SVE ČEŠĆE SE U POSLJEDNJE VRIJEME MOŽE ČUTI KAKO JE „KORIŠTENJE“ NAPADA U PARIZU S CILJEM ZAUSTAVLJANJA MASOVNE INVAZIJE IMIGRANATA LICEMJERNO, NEKOREKTNO, NEPOŠTENO I JOŠ ŠTOŠTA DRUGO, A BROJNE LJEVIČARSKE SNAGE NASTAVILE SU ŠIZOFRENIČNO CMIZDRITI O POTREBAMA OTVORENIH GRANICA KOJE SU, GLE ČUDA, OTVORENE. NAVODNO IMIGRACIJA S TEROROM NEMA NIKAKVE VEZE, OSIM U JEDNOJ SIĆUŠNOJ ČINJENICI, A TO JE DA SU SVI TERORISTI JEDNOM SVAKAKO DOŠLI U EUROPU KAO – IMIGRANTI!

24. studenoga 2015. Kolumne


Upravo je masovna imigracija razlog zbog koje je ovih dana belgijski glavni grad Brussels postao svojevrstan grad duhova, na čijim ulicama možete vidjeti isključivo policijske i vojne snage koje su preplavile ulice kako bi spriječile eventualne nove napade. Društveni život tog grada praktički je nestao preko noći: škole, fakulteti, vrtići, državne institucije, kazališta, muzeji, koncertne dvorane… Posvuda samo zatvorena vrata, a glavni razlog – strah od novih napada i savjet građanima da se drže podalje od javnih prostora.

Ništa od toga ne treba čuditi, budući da se u tom gradu nalazi četvrt ili predgrađe Molenbeek, koje je postalo vrlo popularno proteklih dana. To je jedan od 19 okruga Brusselsa, a u medije je dospio upravo zato što je određeni broj terorista došao upravo iz tog područja. No, kako je Molenbeek postao središte islamskog terora?

Ako malo proučite bližu povijest Molenbeeka, terorizam vas neće nimalo iznenaditi, posebno kada shvatite da korijen čitavog problema leži, sasvim očekivano, u tvrdolinijaškoj socijalističkoj školi ljevičarskog ludila.


Phillippe Moureaux

Godine 1992., Phillippe Moureaux, eminentni briselski socijalist, postao je gradonačelnik Molenbeeka. Na toj poziciji ostao je punih dvadeset godina, sve do 2012. Tijekom tog razdoblja, propitkivanje bilo kakve demografske promjene bilo je automatski ušutkano i prozvano „rasističkim,“ a Moureaux je svoju politiku „multikulturalizma i različitosti“ nastavio voditi po istom principu, unatoč tome što su se iz tog nekadašnjeg industrijskog središta povukle brojne kompanije, kao što je recimo multinacionalna kompanija BBDO, koja je u obavijesti o povlačenju iz grada upućenoj upravo Moureauxu, navela preko 150 napada na svoje zaposlenike, a od strane lokalnih stanovnika – imigranata.

Tijekom vladavine ludila Moureauxa, broj stanovnika Molenbeeka je eksplodirao. U privih pet godina vladavine, broj stanovnika porastao je za 12 posto, a u 15 godina, za nevjerojatnih 30 posto, što je stvorilo brojku od gotovo 100 000 ljudi na samo 6 četvornih kilometara. To znači da na samo jednom četvornom kilometru živi oko 16 000 ljudi! Oko 30 posto tog pučanstva, ako je vjerovati statistikama, je strane nacionalnosti, dok je još 40 posto njih stranog porijekla (oni koji nemaju belgijske dokumente).


Kao i već brdo puta, pokazalo se da takva praksa i enormna imigracija onemogućuju čak i teoretsku „integraciju“ u društvo, ali zato omogućuju stvaranje geta u kojem kriminal enormno raste. Jasno, svaka kritika utišana je uobičajenim etiketiranjem. Kao rezultat cijele priče, novopridošli imigranti dobili su pravo glasa i odmah masovno glasali za belgijsku Socijalističku stranku, čiji je čovjek Moureaux ostao 20 godina na vlasti. Nešto slično se događa i u gradovima na sjeveru Engleske, gdje djeluje Radnička stranka.

Ironično, Moureaux je zakazao u svakom pogledu: Molenbeek više nema nikakvu različitost, ponajmanje onu kulturološku. Postoji samo i isključivo jedna kultura: islasmka, a etnička raznolikost također je uništena jer stvorena je isključivo jedna etnička pripadnost – arapska. Dovoljno je izvući tipičnu europsku arhitekturu i stekli biste dojam da hodate Marokom ili Tunisom.

Međutim, to još nije odgovor na pitanje kako je Molenbeek postao prijestolnica islamskog terorizma u Europi. Da bi se odgovorilo na to pitanje, mora se pogledati čitava Belgija u cijelini.

Oko 300-njak stanovnika Belgije, otišlo je u Irak i Siriju kako bi ratovali na strani Islamske Države. To je najveći broj džihadista po glavi stanovnika u Europi. Od tog brojka, procjenjuje se da ih je 75 poginulo, dok ih se 125 vratilo u zemlju. Pitate se kako je moguće da se netko takav vrati u zemlju?

Problem leži u političkim krugovima i trenutnom režimu, ali i u tome da konkretno belgijske sigurnosne službe imaju vrlo malu količinu ljudi u odnosu na druge zemlje, stoga je i s te strane problematično djelovati protiv islamista.


Naime, procjenjuje se da državne službe sigurnosti imaju tek oko 600 ljudi, dok vojno osoblje čini otprilike isti broj ljudi. To znači da Brussels, koji je dom raznih institucija EU i NATO-a, nema uopće dovoljno ljudstva.

Belgijske sigurnosne službe već su izrazile svoju zabrinutost oko utjecaja saudijski sponzoriranog vahabizma koji se prakticira u briselskoj Velikoj džamiji. Prema njihovim tvrdnjama, postoji oko 800 osoba koje su potencijalni islamisti,a među njima je i jedan od glavnih organizatora napada u Parizu – Abdelhamid Abaaoud. Međutim, u pogledu njega nitko nije ništa učinio. Očito su i sigurnosne službe postale institucije koje više ne sprječavaju napade, već djeluju tek nakon što su napadi izvršeni.

Već je nebrojeno puta rečeno, nakon sličnih napada, da će se vlasti većih europskih zemalja oštro suprotstaviti teroru, a uvijek i uobičajeno na potpuno krivi način. Isto su učinile i belgijske vlasti, koje su najavile da će potrošiti dodatna sredstva upravo u borbi protiv terorizma, a sigurnosnim službama će se dati još veća moć nadzora, što ujedno znači i da će običan puk biti pod budnim okom, čime se otvoreno krše prava na privatnost i još kojekakve druge slobode. Također je dano obećanje da će se „očistiti“ spomenuta četvrt, što je donekle pohvalno, ali mnogi i dalje ne shvaćaju kako je moguće da takvo mjesto postane „raj“ za teroriste.

Ukratko rečeno, cijena „demokracije,“ „liberalizma“ i „tolerancije“ je mnogo viša od zamišljene, upravo zato što dvije potpuno različite kulturološke i biološke skupine ne mogu i nikada neće moći egzistirati u miru i slozi na tako malom području. Postavlja se iznova pitanje, moraju li se dogoditi scene poput onih u Parizu ili ranije u Londonu i Madridu, da bi se ozbiljno shvatila odavno dana upozorenja?

Iako se očito još uvijek skriva, mnogima je valjda već jasno da je izrazito teško, ako ne praktički i nemoguće otkriti kakve su namjere pojedinaca koje se skrivaju u hordama primitivnih imigranata koje dolaze u Europu. Ogromna većina njih su vojno sposobni muškarci, a jesu li sposobni za stravična djela, to nitko ne može sa sigurnošću reći. Međutim, isplati li se riskirati i ignorirati praktične dokazane primjere koji su se već dogodili u Europi? Isplati li se žrtvovati sve silovane žene, djecu i naše narode na oltaru kvazi-humanosti i tobožnjeg morala? Znači li to što smo „moralni“ žrtvama imigracije?

Zatvaranje granica, masovne deportacije, čak i bez ikakvih troškova, jedini su spas za Europu. I ma koliko to bilo „nemoralno“ prema današnjim liberalnim standardima, to je jedini spas za Europu i njene narode. Sve ostalo znači – samoubojstvo.

http://pandora.kreativisti.org/ne-bjela ... terorizma/

[EdgarFranjul]

Stiglo e-poštom:

Jedan čovjek, čija je obitelj prije II Svjetskog rata pripadala njemačkoj aristokraciji, bio je vlasnik brojnih velikih industrijskih objekata i posjeda. Njegov odgovor na pitanje koliko je među Nijemcima bilo pravih Nacista, može nam biti smjernica za naš stav prema fanatizmu.

„Vrlo je malo bilo pravih Nacista“, rekao je, „no mnogi su se radovali povratku njemačkog ponosa a mnogo više njih bilo je prezaposleno da bi uopće o tome brinuli. Ja sam bilo jedan od onih koji su naprosto mislili da su Nacisti šačica budala. Tako je većina
ljudi puštala da se sve to događa. Nakon toga, prije nego što smo toga postali svjesni, oni su zavladali nama, mi smo izgubili kontrolu i došao je kraj svijeta.“

„Stručnjaci“ i „glave s ekrana“ svakodnevno ponavljaju da je Islam religija mira i da ogromna većina Muslimana samo želi živjeti u miru. Premda ta bezrezervna tvrdnja može biti istinita, ona je potpuno irelevantna. To je besmislena – nesadržajna misao čiji je cilj umanjiti spektar fanatika koji divljaju diljem svijeta u ime Islama.“

Činjenica je da u ovom povijesnom trenutku fanatici vladaju Islamom. Fanatici su ti koji marširaju. Fanatici su ti koji vode svaki od 50 ubilačkih ratova diljem svijeta. Fanatici su ti koji sustavno kolju Kršćane ili plemenske skupine po cijeloj Africi i postepeno preplavljuju cijeli taj kontinent islamskim valom. Fanatici su ti koji izvode bombaške napade, odrubljuju glave, počinjaju ubojstva ili ubijaju iz časti. Fanatici su ti koji preuzimaju džamiju za džamijom. Fanatici su ti koji svoju mladež uče da ubijaju i postanu bombaši samoubojice.

Bolna je činjenica da je ta miroljubiva većina, većina koja šuti, zastrašena i irelevantna.

Komunističku Rusiju sačinjavali su Rusi koji su samo željeli živjeti u miru, pa ipak, ruski su komunisti bili odgovorni za pokolj oko 20 milijuna ljudi. Miroljubiva većina bila je irelevantna. Ogromno pučanstvo Kine također je bilo miroljubivo, ali kineski su komunisti uspjeli poubijati zapanjujućih 70 milijuna ljudi.

Prosječni Japanac prije II Svjetskog rata nije bio ratnohuškački sadist. Ipak, Japan je ubijao i klao na svom putu preko Jugoistočne Azije u ubojitom orgijanju koje je uključilo sustavno ubijanje 12 milijuna kineskih civila.

Povijesne lekcije često su nevjerojatno proste i jednostavne, pa ipak, uza svu našu moć razuma, često nam promakne ono najosnovnije i najjednostavnije: miroljubive Muslimane njihova šutnja čini irelevantnima.

Miroljubivi Muslimani postat će naš neprijatelj ako ne podignu glas, jer će se poput mog prijatelja iz Njemačke jednog dana probuditi i otkriti da su fanatici ovladali njima i da je započeo kraj njihovog svijeta.

Sada se islamske molitve uvode u Torontu i drugim javnim školama u Ontariju i da, u Ottawi također, dok je Božja molitva ukinuta (jer je bila tako ofanzivna“). Islamsko ponašanje može za sada u našoj zemlji biti miroljubivo, dok se ne dosele fanatici.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, muslimanske zajednice odbijaju se integrirati i danas unutar većih gradova diljem zemlje postoje deseci „zabranjenih zona“, u koje se ni policijske snage ne usude ući. Tamo vlada Šerijatski zakon, jer muslimanska zajednica u tim područjima odbija priznati britanske zakone.

Što se tiče nas koji gledamo kako se to razvija, mi moramo obratiti pozornost na jedinu skupinu koja je bitna – fanatike koji su prijetnja našem načinu života.’

Na kraju, svatko tko dvoji oko ozbiljnosti ovog problema doprinosi pasivnosti koja ovim problemima omogućava da se šire.

Potrudite se i proslijedite ovu poruku dalje. Nadajmo se da će tisuće ljudi u svijetu ovo pročitati i razmisliti o tome. I pošaljite je prije nego što bude prekasno i prije nego što nas ušutkaju jer smo šutjeli!!!

[EdgarFranjul]

Povratak olovnih godina

Sretna vam nova, paranoična 2016. godina

Autor: Marcel Holjevac
Subota, 02. Siječanj 2016. u 11:47

Terorizam. Strah i paranoja na zapadu, to je ono čime je počela 2016. godina, i ako možemo išta s relativnom sigurnošću predvidjeti, to je da će ovu godinu i više nego prethodnu obilježiti strah. Zapadna Europa više nije poželjno mjesto za život, ona je tek bogata starica na samrti, bez moralne snage i autoriteta.

Prijestolnica svjetla bez vatrometa, Crveni trg bez turista, kaže prvi naslov koji mi je zapeo za oko. Proslavu Nove godine obilježila je paranoja: pitanje nije bilo hoće biti terorističkih napada, pitanje je bilo gdje i kad. Siječanj 2015: od 7. do 9. u Parizu je ubijeno 17 ljudi u ime Alaha, plus tri napadača, 22 ranjena: Charlie Hebdo. Osmog istog mjeseca, Boko Haram u Nigeriji ubija 200 ljudi: Baga masakr. Idućeg dana, opsada Porte de Vincennesa, predgrađe Pariza. Islamist Amedy Coulibaly ubija četiri Židova, prije nego i sam bude ubijen. Odmah idućeg dana, desetog: Tripoli, Libanon, Jabal Mohsen se raznio ubivši devet i ranivši trideset. Stotine mrtvih spriječene samo herojskim činom oca sedmero djece koji se bacio na drugog samoubojicu, žrtvovaši sebe. Odgovornost je preuzeo Nusra front, protivnici Isila koje podupire – zapad! Dva tjedna kasnije 44 mrva na Sinaju. A nismo došli ni do kraja siječnja! Gdje su tek ostali mjeseci u godini? Samo u Europi i SAD, redali su se Kopenhagen (veljača, dvoje mrtvih u islamističkom napadu) , pa opet Francuska (travanj, jedna žena ubijena u osujećenom napadu islamista na crkvu), pa Zvornik u istom mjesecu, pa Teksas u svibnju, odrubljivanje glave i nabijanje iste na tvorničku ogradu u Lyonu u Francuskoj u lipnju, napad na vlak Amsterdam Pariz s pet mrtvih, i tako dalje: najkrvaviji je bio napad u Parizu. To su samo islamistički napadi u Europi i SAD u prvoj polovici prošle godine, da ne nabrajamo dalje. Većina ih se dogodila u zemljama poput Iraka, Afganistana, ili Nigerije, zemalja o kojima malo znamo i nije nas briga. A gdje su sva ona silovanja po ulicama zapadnih gradova, ubojstva vlastitih kćerki “iz časti”, jer su obeščastile obitelj time što se recimo nisu htjele udati za 40 godina starijeg muškaraca koji već ima dvije žene kojeg im je namijenila obitelj, gdje su svi oni opljačkani i pretučeni domicilni europljani na ulicama gradova koji su nekoć pripadali njima, koje su njihovi preci stvorili i sagradili gradeći ujedno i zapadnu civilizaciju, da bi danas njihovim ulicama divljali doseljenici iz džungle Afrike, maloazijske pustinje, i pećine u planinama Afganistana.

A sad se vratimo dočeku Nove godine: Pucnjava u Francuskoj, gdje se terorist autom pokušao zabiti u vojnike koji su nadzirali džamiju. Pucnjava u Tel Avivu, dvoje mrtvih. Panika i evakuacija u Münchenu: bombaši su planirali na Novu godinu dignuti u zrak dvije željezničke stanice, što je osujećeno, za sad. Šest osoba je pod istragom. Za sad nije poznato jesu li stigli business klasom ili preko Opatovca. Zbog straha od terorizma, nekoliko je velikih svjetskih gradova pod posebnim mjerama sigurnosti, a proslave Nove godine na otvorenom otkazane. Tradicionalna proslava Nove godine u Parizu ove godine, kako javljaju mediji, “skromnija i uz jake mjere sigurnosti”, što je samo ljepši način da se kaže da ljudi žive pod fašističkim paranoičnim režimom, gdje je svatko svakom sumnjiv, gdje nitko nigdje nije siguran, i gdje se svi zatvaraju u svoje kuće. Zbog terorističkih prijetnji vatromet je otkazan i u Bruxellesu, prijestolnici Belgije i prijestolnici europskog islamizma, sjedištu Europske unije ali i sjedištu ISIL-a za Europu, a u ponedjeljak je objavljeno da će Crveni trg u Moskvi, na kojem se tradicionalno dočekuje nova godina, biti zatvoren. Rusi imaju razloga vjerovati da će biti meta napada.

Pred desetak dana u Sarajevu je uhićena skupina muslimana koji su početkom planirali smrtonosni napad na samu Novu godinu ciljem ubojstva što većeg broja ljudi. A panika je izbila i u New Yorku i Bostonu zbog – anonimnog telefonskog poziva, dojave, iz BIH! Mi danas živimo u svijetu gdje anonimna dojava, bez ikakvih dokaza, može blokirati život u milijunskom gradu, u svijetu u kom paket slučajno zaboravljen u taksiju ili na stanici može na ulice poslati stotine policajaca! Bezbrojni dočeci su otkazani jer se ljud ne usuđuju izaći iz kuće! Naslov u novinama danas kaže “Zbog ISIL-a Stavros i Grdović ostali kući”, a dočeci na kojima su trebali pjevati su otkazani.

Ovo nije svijet u kakvom sam ja odrastao, donekle civiliziran i organiziran. Zapadom caruje strah i kaos, i ma koliko se svi pravili da je sve u redu i tješili se da ćemo “pobijediti terorističku prijetnju”, svi znamo da nećemo. Islam se infiltrirao u Europu, on je tu i tu će i ostati. I dok god je Islama u Europi, bit će i terorizma. Jer, islam je neprijateljski spram kršćana otkad postoji, nikad to nije prestao biti, niti će ikad prestati.

I dok ovo pišem, vidim – Qamishli, grad u Siriji, napad u restoranu, tridesetak ubijenih. Cilj je ionako već postignut, iako zapad to odbija priznati. Zapad živi u strahu. Zapad više nije slobodan, zapad više nije mjesto kakvo je bio, oaza relativne sigurnosti, gdje možete, za razliku od trećesvjetskih rupčaga, navečer izaći bez straha da će vas tko priklati ili opljačkati, gdje možete djecu pustiti naveče van bez straha da se neće vratiti ili da će ih netko silovati.

Zapad je odbacio vrijednosti na kojima je sagrađen, u ime ideologija i pokreta 21. stoljeća, a one su donijele tek teror na naše ulice i ništa drugo. Mi vjerujemo da islamisti dolaze iz Sirije, ali istina je da su oni već davno došli i iz Sirije, i Iraka, i Afganistana. Oni su tu. I ne samo to, vodeće osobe salafističke i vehabijske scene u, primjerice, Njemačkoj, nisu nikakvi Arapi koji su dolutali ovdje tko zna kako i odakle, to su rođeni Nijemci, njemačkog porijekla, njihovi su preci bili kršćani još od srednjeg vijeka, kad su barbari u teutonskim šumama, krajem “mračnog srednjeg vijeka”, prihvatili kršćanstvo i time krenuli putem civilizacije. Borci koji se bore za ISIL u Siriji često dolaze sa zapada. Jihadi John je bio rođeni Englez koji je otišao ratovati u Siriju, a ne terorist koji je iz Sirije došao na zapad!


I kakvu terapiju za terorizam danas zapad nudi? Otprilike istu kakvu su u vrijeme kad je kuga harala Europom nudili tadašnji doktori: ne perite se, i pobijte sve mačke!

Znanstvenici tog vremena su, naime, vjerovali da se vodom prenosi zaraza, a narodno praznovjerje je bilo da su mačke povezane s vješticama, tim homofobima i rasistima srednjeg vijeka, društveno neprihvatljivim elementima, pa ih se ubijalo. Posljedično, bez mačaka i u prljavštini, nakotilo se štakora koji su prenosili – kugu.

Dakle, kao prvo rješenje nudi nam se “uništenje ISIL-a na izvoru”, u Siriji! Tko se tu pravi blesav, kad znamo da je središte ISIL-a u Briselu i Parizu? Da odande dolaze borci u Siriju? Da terorističke napade u Europi izaziva ju ne toliko oni koji su jučer došli iz Sirije, nego treća generacija onih rođenih na zapadu! Nada li se itko da će peta ili šesta generacija biti manje radikalna, prihvatiti kršćanske vrijednosti koje zapadni sekularisti pogrešno smatraju univerzalnima? Ne, jasno da neće. Možemo li mi što uraditi da nas ne mrze? Ne. Islam je u fazi u kojoj je bila i Njemačka tridesetih i Srbija osamdesetih i kao što je bilo besmisleno propitivati koji je Nijemac nacist četrdesetih, a koji ne, ili koji je Srbin devedesetih za rat a koji za mir, koji je protiv neovisnosti Kosova a koji za, tako je besmisleno propitivati koji je musliman za islamiste a koji protiv. Jer, fašizam bilo koje vrste je bolest kolektiviteta, nipošto pojedinca. Ne postoje pojedinci – fašisti, on se bazira na psihologiji mase.

Ali mi unatoč tome i dalje dovlačimo jadne male izbjeglice, tješeći se time da među njima i poštenog svijeta koji će se jednog dana lijepo uklopiti. Bismo li sred domovinskog rata primili milijun izbjeglica – Srba? Ne? Bi li Amerika ili Britanija sred Drugog svjetskog rata primile koji milijun Nijemaca ili Japanaca? Ne? Jasno, jer razumno bi i logično bilo pretpostaviti da je među njima velik broj onih koji će raditi za neprijateljsku stranu. Uostalom, ako znate da u tegli s bombonima ima samo jedan u kom je smrtonosni otrov, koliko ćete pojesti iz te tegle? Bacit ćete sve zajedno, naravno. Kad su “migranti” stizali u renesansni Dubrovnik – da se malo vratimo na temu o kugi – pametni Dubrovčani su smislili karantenu, “lazarete”, što su ubrzo usvojili drugi gradovi Europe. Pridošlice su morali provesti šest tjedana u karanteni, pa ako je samo jedan među njima imao kugu – svi u karanteni bi oboljeli, i umrli. Nehumano? Iz današnje perspektive, kad smo humanost zamijenili glupim sentimentalnim kvazihumanim kičem. Ali kao što tada nije bilo potrebno da svi na brodu, ili većina, imaju kugu pa da zaraze i ubiju cijeli grad, tako ni danas nije potrebno da svi migranti budu teroristi, niti većina njih, dovoljno je da to bude nekolicina, pa da cijeli zapad strada.

Uz one koji su već tu, stalno pristižu novi, a političke volje da se zaustavi invazija nema, još manje političke volje da se preispita politika “multikulturalnosti” Europe: nitko ne zna kako među 40 milijuna muslimana u Europi prepoznati teroriste. Svi znamo da ih ima, svi znamo da ih ima na stotine tisuća, samo nema načina da saznamo tko su oni: oni piju alkohol, druže se s bijelim vršnjacima, slušaju istu muziku, puše travu, čak se i seksaju s muškarcima – rade sve što i “liberalni” zapadnjaci, do trenutka dok se ne raznesu. Nije pritom više bitno hoće li nas sve ubiti: naš način života je ionako već postao prošlost, zapad je, reklo bi se, ovaj rat već izgubio, jer nema nikakvu ideju kako prekinuti spiralu nasilja, a recepti koji se nude – “ne smijemo dozvoliti da radi terorista zamrzimo sve muslimane” – su debilne floskule za klince u trećem osnovne i leftarde. Kakve veze ima mrzimo li mi njih ili ne? Pitanje je zašto muslimani mrze nas, a odgovor nije teško pronaći – kršćanski zapad je uvijek bio uspješniji u svemu od islamskog svijeta. No, reklo bi se, ne još za dugo. Jer, muslimani se bore za ono u što vjeruju, za Boga. U što mi kao civilizacija uopće još vjerujemo, svetost homoseksualnosti i nepovredivost pobačaja? Svoje pravo da se opijamo vikendom? Jeste li spremni za to poginuti, kao što su muslimani spremni poginuti za Alaha?


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/s ... ina-876803

[EdgarFranjul]

‘Odinova vojska’ protiv Alahove vojske na ulicama finskih gradova: ako policija ne želi štititi narod…

Autor: Marcel Holjevac
Ponedjeljak, 11. Siječanj 2016. u 19:47

Tražitelji azila u Finskoj - koja im inače nije popularno odredište, jer ih tamo baš ne vole previše - ubuduće će se morati suočiti s grupama neonacista koji patroliraju ulicama kako bi, kako kažu, zaštitili lokalno stanovništvo od masovnih napada, jer, kažu, policija odbija raditi svoj posao.

Članovi grupe “Odinovi vojnici” dobrovoljno patroliraju gradovima u Finskoj u kojima su nedavno otvoreni centri za prihvat azilanata, izvješćuju finski mediji. Treba li ovo čuditi, kad znamo da u Njemačkoj postoje iste takve salafističke patrole, u uniformama na kojima piše “Šerijatska policija”, a koje vodi Sven Lau, konvertit na Islam koji je u više navrata boravio u Siriji? I da Njemačka te iste patrole tolerira? Optužbe protiv “šerijatske policije” su odbačene, sud im je dao za pravo da “patroliraju”. Ipak, malo je vjerojatno da će ista pravila biti primijenjena i na dragovoljce u Finskoj: njemački Hrvat Jurčević, koji se jedini usudio suprotstaviti islamističkim hordama u pijanoj kelnskoj novogodišnjoj noći, tamo je prozvan rasistom, a uprava hotela gdje je radio se ogradila od njegovih “rasističkih stavova”. Finske vlasti su se već oglasile i osudile “Odinove vojnike”.

“Mi reagiramo na situaciju u kojoj se sreću brojne različite kulture. To je prouzročilo strah i zabrinutost u zemlji. Počeli smo okupljati ljude,” rekao je Mika Ranta, jedan od utemeljitelja grupe, za finske dnevne novine Aamulehti u četvrtak. “Ono što nas je najviše zabrinulo je što smo saznali da su novi tražitelji azila zavirivali u osnovne škole, tražeći mlade djevojčice”, rekao je Ranta. Za sad nije javljeno o incidentima između novopridošlica iz “kultura koje vrijede jednako kao i naša”, po lijevim liberalima, i “krajnje desnih ekstremističkih grupa”, kako Odinovu vojsku zovu finski mediji. Ali za sad Odinovih vojnika ima oko 500, i broj naglo raste, prema finskim novinama Karjalan Heili. A podružnice “SOO” se organiziraju, sudeći po facebooku, i u drugim zemljama sjevera. Po obrijanim glavama nije teško zaključiti – radi se u osnovi o grupaciji skiheadsa.

“Napadi nisu dio naših principa, jedino obrana,” rekli su članovi grupe iz Joensuua, grada na istoku Finske, za Heili. “Svatko ima pravo na samoobranu ako je napadnut. Mi branimo građane, pa i od Finaca i zovemo policiju,” rekli su. “Naši zakoni omogućuju da bilo tko intervenira u slučaju akutne opasnosti. Naravno, držite na umu da je održavanje reda i zakona ultimativno na policiji”, rekao je Mika u jednom intervjuu. On za sebe otvoreno priznaje da je nacional-socijalist, ali dodaje kako je to samo njegov osobni stav i da među njima “ima raznih ljudi”, te kako je grupa “family friendly”. Tvrdi da im nije cilj nasilje, već biti “uši i oči policije”. Većina je odbila fotografiranje.

Finska vlada je oštro napala tu grupu, i dala priopćenje kako je finska obavještajna služba saznala kako su članovi grupe povezani s krajnje desničarskim ekstremističkim pokretima, uključujući neonacističke organizacije. Zanimljivo bi bilo znati ima li finska obavještajna služba možda kakvih podataka o tome jesu li “tražitelji azila” možda povezani s islamističkim ekstremističkim pokretima, ili prakticiraju “kulturološke razlike” poput dogovorenih brakova s maloljetnicima, ubojstva iz časti, grupna silovanja neprimjereno odjevenih žena, i slično. Finski ministar unutarnjih poslova, Petteri Orpo, rekao je za nacionalnu TV kuću YLE prošlog tjedna: “Ulične patrole su ekstremističke mjere. To ne podiže razinu sigurnosti. Volonteri nemaju pravo na upotrebu sile”. Problem je međutim što je razina sigurnosti u zemljama koje su prihvatile velik broj migranata općenito manje-više nula, u svim velikim gradovima od Stockholma do Kölna postoje “no-go” zone u koje se ni građani ni policija ne usuđuju ulaziti i u kojima bijeli zapadnjak može sa stopostotnom sigurnošću računati s tim da će biti napadnut, pretučen, opljačkan, i vjerojatno i silovan(a).

EU nakon terorističkih napada u Parizu želi ograničiti pravo na nošenje oružja i samoobranu, umjesto da uradi ono što je uradila većina saveznih država SAD – vrati ljudima pravo na samoobranu, preko tzv. “Stand your ground” zakona koji građanima dozvoljava upotrebu sile, uključujući smrtonosnu, ako im bilo tko prijeti ili ih pokušava istjerati s bilo kog mjesta na kom imaju zakonito pravo biti. Uključujući javna mjesta, naravno.

Finska je zaprimila preko 30.000 zahtjeva za azilom 2015., najviše od Iračana. Finska nacionalna brodarska kompanija Finnlines je zato pojačala kontrole identiteta na svojim rutama iz Travemunde u Njemačkoj do Helsinkija, u pokušaju da smanji priljev imigranata iz Njemačke, koja sve više postaje rasadnik terorista. Iako su u svijetu poznate upravo po humanom odnosu spram azilanata, nordijske nacije su dramatično promijenile svoje azilantske politike posljednjih mjeseci. Prošlog ponedjeljka je Danska objavila kako će pojačati granične kontrole na južnoj granici s Njemačkom; istog dana je Švedska ponovo uspostavila kontrolu granice, po prvi put u posljednjih preko pola stoljeća!

Jesu li neonacisti i štovatelji poganskih Bogova pravi odgovor na bliskoistočne useljenike koji sobom donose uglavnom svoj šovinizam spram žena, rasizam spram crnaca (da, i njih su napadali u Kölnu – arapske države u pravilu imaju rasističke zakone koji zabranjuju ljudima nearapskog porijekla obavljanje bilo kakvih javnih dužnosti, pa tako tri milijuna crnih državljana Saudijske Arabiji zapravo nema nikakva prava iako su muslimani), “kulturne običaje” poput silovanja i vješanja homoseksualaca na auto-dizalice, pa i svoje etničke, vjerske i plemenske sukobe? Ne, oni su iznuđen odgovor. Reklo bi se da je kršćanska Europa, Europa zdravog razuma, Europa slobode, Europa kao mjesto kulture i civilizacije, već poražena. Valu migranata se suprotstavljaju tek vrlo radikalne grupe s krajnje desnice – ne treba imati iluzija, neonacisti u Skandinaviji stvarno i jesu to: nasilnici i nacisti. Oni zapravo nemaju svoj pravi pandan u Hrvatskoj, kao što ga nema ni trenutno druga po snazi stranka u Švedskoj, “Demokrati”. Oni otvoreno zagovaraju bijeli supremacionizam. Ali oni su tu jer je izostao odgovor na islamofašiste od strane demokršćana, koji vode suludu imigrantsku samoubilačku politiku.

Je li to i namjera onih koji dovlače mlade i vojno sposobne muškarce – islamiste u Europu pod firmom “humanosti”? Nitko u ovom trenutku ne može sa sigurnošću tvrditi je li ono što se desilo na Novu godinu ne samo u Kölnu nego i brojnim drugim gradovima zapada – ali je zataškano, što se pokušalo i u Njemačkoj pa nije uspjelo, zbog masovnosti napada – dio plana pobornika masovne imigracije, ili tek posljedica koja je bila očita i na koju su brojni ljudi upozoravali pa bivali proglašeni fašistima, to spada u teorije zavjera. No nije sporno da će rastući broj imigranata samo izvući na ulice stalno rastući broj “ljudi u crnom” s toljagama, to je neminovnost, i maloj djeci je jasno da se to mora dogoditi, a kome to u konačnici ide u prilog nije teško zaključiti. Normalnim građanima koji žele da im djeca rastu u sigurnosti, a ne između bandi islamista s jedne i neonacista s druge strane, sigurno ne. Ali isto tako ne treba sumnjati da će ovo poslužiti zagovornicima multikulturalnosti da se nametnu kao “arbitri” koji će jednako postupiti prema europskim desničarima i arapskim nasilnicima i siovateljima, prikazujući kako su “jedni i drugi jednako loši i krivi”, zanemarujući da su upravo oni dovukli uzrok problema u Europu. Ovakva reakcija neonacističke scene koja je u Skandinaviji vrlo jaka je i više nego predvidiva, pa se nameće zaključak da je cilj isprovocirati upravo ovakvu reakciju kako bi se sve koji se suprostavljaju najezdi bliskoistočnjaka prikazalo kao negativce i profašiste.

Zapad nema – ili ne želi imati – suvisao odgovor na najezdu Arapa, pa im sad neonacisti plešu kozaračko po ulicama. Teško je ne sjetiti se da se je i Hitler volio pozivati na nordijsku mitologiju, uz prezir spram kršćanstva. I dok se Arapi ujedinjuju oko Alaha, zapadnjaci lutaju od Odina do “prava istospolnih parova na brak”. Budućnost Europe u ovom trenutku ne izgleda naročito dobro, a mainstream političke snage, u strahu da će biti proglašeni rasistima i fašistima, ne žele uraditi ništa da zaustave najezdu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/odi ... rod-880128

[EdgarFranjul]

Može li se Hrvatska u ovom trenutku suprotstaviti terorizmu?

Autor: Marko Ljubić
Srijeda, 23. Ožujak 2016. u 20:15

Upozorenje da još okrutniji zločinci, barbari, životinje od ovih koji ubijaju diljem svijeta, slobodno i zaštićeni šetaju danas među nama u Vukovaru, Borovu, u Zagrebu, upravo Bosanac i gomila opskurnih stranih plaćenika, proglašava – govorom mržnje.

Znaju li hrvatske obavještajne službe, kad tolike godine navodno odlično surađuju sa službama sigurnosti NATO pakta i službama država članica EU, nakon tolikih atentata bombašima samoubojicama, koji su redovito identificirani, tko su ti ljudi, odakle potječu, kako nastaju i postaju to što jesu?

Da pokušamo ovdje analizirati nekoliko elemenata fenomena terorizma bombašima samoubojicama na temelju odavno dostupnih činjenica te uporabom – zdravog razuma.

Ne znam znaju li službe, ali posve je normalno da se analizom socijalnih i obiteljskih profila samoubojica, njihovoga komuniciranja i ponašanja, vrlo lako može doći do bitnih saznanja koja sasvim sigurno imaju najmanje veze s – fanatizmom. Godinama je poznato da samoubojice prolaze višegodišnju obuku u vjerskim islamskim centrima posebnog tipa. Izuzima ih se iz obitelji, a prije toga ljudi koji donose odluke i strukture kojima rukovode rade temeljitu kontrolu ponašanja i proučavanja pripadnika najšire rodbine regrutiranih momaka i djevojaka. Najčešće se regrutiraju djeca najmlađe dobi. U „proizvodnji“ samoubojica neizostavna je metoda slamanje osobnosti pri čemu se primjenjuju teške torture zlostavljanja i ponižavanja čovjeka iz radionica tajnih službi, a na kraju se osigurava snažna financijska potpora pripadnicima obitelji ljudi-oružja, kombinirana s prijetnjama protiv najvažnijih osoba o kojima hijerarhija sve zna na temelju procesa psihološke obrade. Ukratko, obuka ovako sofisticiranog oružja kakvo su samoubojice je tipičan rukopis metoda najrazvijenijih tajnih službi svijeta, pri čemu se u procesu koriste vrhunski stručnjaci od psihologa do vojnika sa specijalnim vještinama, ovisno o fazi obuke i pripremljenosti za – konačnu uporabu.

Kako je moguće da tajne službe suvremenih država, nakon stotina atentata nemaju kompletnu rekonstrukciju sustava koji proizvodi samoubojice, a onda na taj način i terorizam kao plod njihovoga djelovanja?

Proizvodnja samoubojica je kao i proizvodnja puške. Uvijek je ključna stvar u čijim je rukama i tko donosi odluku o vremenu, načinu i svrsi uporabe.

Tajne službe imaju potpuna saznanja o tome. Bar one najmoćnije.

Na pitanje koliko će se još terorističkih udara dogoditi narednih godina, moguće je posve točno dati precizan odgovor i taj odgovor u ovome trenutku imaju tajne službe Sjedinjenih Država. Zbog svoje sigurnosti imaju ga i Rusi, iako ovakav način pokoravanja svijeta nije njihov rukopis.

Samo naivčine mogu ne vidjeti američki rukopis još od antisovjetske reintervencije u Afganistanu, intervencije u Iraku, preko arapskoga proljeća, rata za Siriju i nastanka ISIL-a, golemoga emigracijskog vala prema Europi, do današnjih terorističkih udara.

S ovim terorističkim udarima nikakve veze nemaju atentati u Turskoj, jer je to sasvim drugi, samoobrambeni čin turskih Kurda, koji su izloženi međunarodno legaliziranom genocidu.

Terorističkih udara će se dogoditi onoliko koliko u ovome trenutku ima „proizvedenih samoubojica“ te onoliko koliko još centri za proizvodnju tih oružja, budu trebali raditi za ostvarivanje predviđenih ciljeva. Rizik ovakvih projekata su s jedne strane odmetnuti obavještajci koji za svoj račun nastavljaju biznis, i, s druge strane, odmetnuti režimi i skupine koje će na taj način ostvariti neke svoje specifične interese, od klasičnih razbojničkih do političkih, ali takvi ne mogu biti prijetnja svijetu jer su im resursi ograničeni.

Samoubojice je posve pogrešno nazivati „sveti ratnici“, bez obzira na to što su oni proizvedeni pod tim obilježjem. Pojam sveti ratnik je smišljen samo radi usmjeravanja pozornosti svjetske javnosti u pogrešnom pravcu, ali i zbog davanja smisla nakon kompletne obuke ostatku ljudske volje kod samoubojica. Religijskim obilježjem se opravdava teroristički čin i zločin, ali i postiže prihvatljivost u sredinama u kojima djeluju te organizacije, te postiže percepcija – globalne moći.

To odgovara i stvarnim dirigentima terorizma, jer strahom podčinjavaju cijeli svijet percepcijom – rata svjetova.

Usmjerava se pozornost na pripadnost islamskoj religiji, koja u svemu tome zbog svoje specifičnosti i utemeljenja u specifičnim društvima jeste trenutno najpogodnija, ali vjerski fanatizam je esencijalno posve zanemariva kategorija u preciznom definiranju ovakvog terorizma. Cijeli proces s religijskim fanatizmom ima najmanje veze, jer da ti ljudi nisu prošli kompletnu obuku gdje je vjerska samo krinka, bio bi potpuni incident i statistička slučajnost da se tu i tamo dogodi ovakav teroristički napad kakvome svjedočimo u Bruxellesu.

U tom slučaju bi bilo stotine razloga za takav čin, ali ni jedan sustavan i prijeteći za čovječanstvo. Primjera radi, nitko normalan ne može isključiti da će se neki tip ubiti javno nanoseći štetu drugim ljudima ako ga je ostavila djevojka, ako je izbačen s posla, ili ako vjeruje da je to Alahova zadaća. To sve mogu biti razlozi nastali samostalno u svijesti ljudi. Povijest takvim slučajevima i to u vrlo tragičnim razmjerima svjedoči, ali to su prirodne amplitude u razvoju društva. Na toj osobnoj razini se razvio specifični zločinac Breivik recimo.

Terorizam kojemu svjedočimo je umjetno stvoren mehanizam za ostvarivanje političkih i to globalnih ciljeva.

Osnovna pogreška i svjesno proizvedena laž današnjih država a pogotovo međunarodnih sigurnosnih institucija koje kontroliraju prije svega Sjedinjene Države i njihovi sateliti u Europi, je da se dugim cijevima, tisućama vojnika,pretresima stanova i ljudi može spriječiti – terorizam.

Ne može.

Tom obrambenom paradom ljudima se samo šalje poruka da će ih svemoćna država zaštititi, pri čemu se postiže nasilna ovisnost ljudi od oligarhija, pa nimalo nije isključeno upozorenje koje odavno ističe admiral Domazet Lošo, a svakako ne sam i ne jedini.

Samoubojice su oružje. Oni su morali proći temeljitu i vrlo sofisticiranu i tešku obuku da bi savladali posve prirodan otpor svakog živoga bića prema smrti. Bio on musliman, katolik, pravoslavac, hindus.

Ni u jednoj od tih religija nema mehanizma koji sam po sebi otklanja ljudsku prirodu i otpor prema prestanku ovozemaljskog života. Niti je u okviru tih religijskih institucija moguće razviti sustavno fanatiziranje pripadnika bez najširega utjecaja cijele religijske strukture.

U slučaju islama, to je specifična pogodnost, jer usprkos istim teološkim polazištima i kanonskoj nemogućnosti interpretacije Božje riječi, zbog toga što je islam ne samo vjera već i načelo funkcioniranja većine islamskih država, svaki arapski diktator drži u podčinjenosti vjerske institucije na svome području, a one opet fetvama, odnosno tumačenjima pokrivaju diktatorove ciljeve, politike i namjere.

Tako je moguće da se u ime istih ideala, s istim fanatizmom međusobno kolju uvjereni da je to – Alahova volja. Daleko je lakše u takvim okolnostima, ako k tome dodamo ogromne izvore novaca, organizirati sustav proizvodnje samoubilačkoga oružja, nego recimo u okviru kršćanskih crkava, posebno Katoličke, koja ima eliminacijsku hijerarhiju neovisno o državnim interesima zemalja u kojima djeluje.

Zbog toga je fanatizam o kojemu se govori, zapravo samo posljedica, nikako uzrok ili temeljni razlog samoubilačkih terorističkih napada.

Svi koji bar donekle prate taj suvremeni teroristički fenomen, znaju da iza tih postupaka stoje izrazito snažne logističke strukture, višegodišnji rad i skautiranje, sa snažnom militantnom organizacijom iz koje nema izlaza kad se jednom u nju uđe.

Usmjeravajući pozornost na fanatizam, posve se namjerno usmjerava javnost i politike na pogrješan smjer, kako bi se po svemu sudeći nastavio proces nesmetane proizvodnje kritične mase samoubilačkoga oružja i terorističkih udara, koji će preliti čašu i blagosloviti što admiral Lošo ukazuje, sasvim nečovječni poredak kao spas naroda svijeta. U tom poretku nema mjesta za individualizam, pri čemu se to ne odnosi samo na ljude pojedince, nego prije svega na cijele narode.

Prepoznaje li netko rukopis toga poretka na onome što se godinama događa u Hrvatskoj, u kojoj, po istom principu kao i u desetinama europskih država i u cijelome svijetu, što politike, što navodne nevladine udruge bjesomučno promiču, uz golemu potporu nadnacionalnih birokracija, modele brisanja nacionalnih identiteta i stvaranje posve umjetnog profila ljudi?

Dolazak Hillary Clinton na čelo Sjedinjenih Država zbog toga je po svemu sudeći samo nova planirana faza eskalacije ostvarivanja projekta depersonaliziranih i dehumaniziranih društava.

Tome u Hrvatskoj svjedočimo svakodnevno.

Primjera radi, organizacija zvučnoga naziva Centar za mirovne studije (CMS) na čelu s Gordanom Bosancem i njegovom još opskurnijom skupinom, emitira spotove s uplakanim arapskim ženama i djecom, pozivajući hrvatski narod na sućut porukom – i oni su ljudi.

Da, jesu.

Ali, nije li teška uvreda da Bosanac i njegovi kompanjoni bez ikakvoga kredibiliteta bilo koga javno podučavaju, i, drugo, da se to uopće govori hrvatskom narodu kao da je posve umobolan i moralno bolestan.

Kakvu poruku nosi poruka – „i oni su ljudi“? Da smo mi svi u Hrvatskoj životinje koje to ne razumiju!?

Nisu li ljudi i bombaši samoubojice, nisu li ljudi, a ne vukovi radili neviđena zla upravo hrvatskom narodu od Prevlake do Vukovara bez ikakvoga osobnog razloga nazad dvadesetak godina?

Da, sve su to ljudi.

Upozorenje da još okrutniji zločinci, barbari, životinje od ovih koji ubijaju diljem svijeta, slobodno i zaštićeni šetaju danas među nama u Vukovaru, Borovu, u Zagrebu, upravo Bosanac i gomila opskurnih stranih plaćenika, proglašava – govorom mržnje.

Nije li vrijeme da hrvatska država, ako je vlastima bar malo stalo do hrvatskoga naroda i svoje legitimnosti, mislim na onu istinsku a ne krivotvorenu pod utjecajem kontroliranih medija, tipove kao Bosanac i njegove „mirovne studije“ temeljito predstave javnosti, ali i službeno preispitaju – sve o njima? Da konačno svatko zna – tko su ti ljudi i tko plaća njihove „ideale“.

Ako belgijska i francuska policija uz pomoć gomile obavještajnih službi cijeloga svijeta nisu uspjeli tolike mjesece nakon Pariza uz uporabu svih raspoloživih potencijala država spriječiti udar u samo srce te simbolične europske prijestolnice, a očekivali su takav udar, kako se usuđuju Orepić i kompanija, u kontekstu svega čemu svjedočimo u njihovome upravljanju državom izgovoriti riječi da je – Hrvatska sigurna?

Da, sigurna je sve do onoga trenutka kada silama koje pokreću mehanizam globalnoga terorizma ne zatreba eksplozija na ovim prostorima. Točno toliko i samo u tim okvirima.

Na žalost hrvatsku državu, kao i belgijsku, kao i francusku, kao i njemačku ili austrijsku državu, nitko o tome ništa neće pitati. Sve te države znaju da stvarni problemi nisu džihadisti i lica samoubojica, u koje bi bilo lako pucati da jesu, već netko koga nema na nišanu i tko je u njihovom – dvorištu. Sve nabrojane države imaju daleko više vjerodostojnosti izgovarati smirujuće garancije svojim narodima, od ovakve hrvatske države, koja curi na svakom koraku kao – sito.

Autor: Marko Ljubić
Srijeda, 23. Ožujak 2016. u 20:15

http://www.dnevno.hr/vijesti/dnevni-det ... -terorizmu

[EdgarFranjul]

Orepićevo koketiranje s huliganizmom

26.06.2016.
Hrvatska
Ispis
E-mail

Kako vrijeme odmiče sve je razvidnije da postavljanje Vlaha Orepića za ministra MUP-a prethodilo bilo kakvoj podjeli resora i političkog dogovora između Domoljubne koalicije i anonimusa iz Metkovića.

Kad su se stvari posložile, čini se da je MOST jednostavno dobio naputak da na to mjesto ima doći Vlaho Orepić, podoficir JNA, ili netko tko se ne razumije u policijske poslove čime će struktura Ranka Ostojića ostati nedirnuta.

U izbor ministra MUP-a, vodstvo HDZ-a je olako popustilo, što se na koncu obilo o glavu i Tomislavu Karamarku, sad već bivšem predsjedniku HDZ-a. Tihomir Orešković, sada već tehnički predsjednik Vlade, u tim je razmimoilaženjima između Domoljubne koalicije i MOST-a vidio svoju političku šansu te je pokušao na brzinu ušićariti politički kredit i – izgorio.



Prije šest mjeseci, jednako kao i danas, MOST-u i njegovim mentorima, bio je bitan isključivo nadzor nad policijom. Po tom pitanju nije s MOST-om bio moguć nikakav kompromis. Na jednoj je strani bila beskompromisna želja za kontrolom MUP-a, a drugoj prijetnja trenutačnim prekidom sporazuma s Domoljubnom koalicijom – ako im se uskrati upravo to ministarstvo. USKOK MOST-u nije bio visoko na listi prioriteta, jer SDP ima tamo ravnatelja osobu iz svog legla, Dalibora Cvitana.

Zašto baš MUP?

Ono što se u početku činilo maglovito i nejasno, vremenom je postalo puno očitije. Orepićevim kadroviranjem u MUP-u je na ključnim dužnostima trebalo ostaviti sve Ostojićeve milicionare, onemogućiti bilo kakve istrage o Milanovićevim aferama i pokrenuti proces transformacije MUP-a na tragu ranijih SDP-ovih najava od kojih je i sam Milanović u međuvremenu odustao.

U cijelu operaciju suradnje s Domoljubnom koalicijom, MOST je očito krenuo s figom u džepu. Igrajući cijelo vrijeme ulogu oporbe u vlasti, učinili su sve da bi zamračili i od javnosti sakrili četverogodišnju vladavinu Zorana Milanovića i SDP-a, uključujući otvorenu opstrukciju nekoliko otvorenih skandala: nestanak 16 milijrdi kuna iz DUUDI-a, selektivnost predstečajnih nagodbi, nestanak važnih državnih dokumenata u Heinzlovoj, aferu s lažnom reparacijom MIG-ova u Ukrajini i nabavka četiri MIG zrakoplova nepoznata podrijetla, nestanak 300 strojnica iz Varaždinske PU, afere povezane s Krešimirom Milanovićem koji je još uvijek u bijegu i nedostupan hrvatskim vlastima... i sve što treba sakriti od javnosti.


Zanimljive su i Orepićeve aktivnosti na "čišćenju" biračkih popisa na područjima gdje su iste provodili Ranko Ostojić i Arsen Bauk. Znakovito je da su jednima i drugima prioriteti Metković, Vrgorac, Ploče, Makarska, Imotski, Omiš i Split a nikako Vukovar i izborne baze Milorada Pupovca i Milanke Opačić u Ličko-senjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji.


Pogotovo je SDP-u bilo potrebno od progona zaštititi autore splitske svastike, odnosno huligane koji pirotehnikom, ispadima i huliganizmom godinama dokazuju da su Milanović, Jovanović, Vesna Pusić i Ranko Ostojić u pravu. Orepić je očito imao zadaću učiniti ono isto, što je njegov prethodnik učinio nakon incidenta u San Siru 2014. godine, ili svastike na Poljudu 2015., kad je Ranko Ostojić učinio sve da počinitelji i nalogodavci ne budu procesuirani, niti se njihova imena pojave u javnost. Zbog čega je to bilo potrebno pokazali su i događaji sa Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, na koje su ti isti huligani poslani od strane svojih nalogodavaca da bi ih, kao i njihove nalogodavce, nakon povratka, od kaznenog progona pokušavao štititi upravo MUP, ovaj put na čelu s Vlahom Orepićem.

Splitska politička pripetavanja

Nakon posljednjih huliganskih ispada, s udrugom "Naš Hajduk" i Torcidom nogometna javnost "pere usta". Poznavatelji splitskih prilika najnovijim razvojem događaja nisu uopće iznenađeni. Iz tih krugova su se i ranije čule upozorbe kako su projugoslavenski militanti, putem diktata ulice, upravo udrugu "Naš Hajduk", koju u rukama drži Ostojićeva orjunaška skupina, nametnuli gradonačelniku Baldasaru kao svojevrsnu korektiv odnosa u i oko Hajduka. Ima tu svega, upozoravaju poznavatelji splitskih prilika, od aktivnosti vezanih za svastiku, preko rata objavljenog hrvatskim institucijama, pa do sumnjivih kreditnih transakcija i drugih netransparentnih izvora financiranja.


Da se ta priča, koja je Hajduk dovela pred rasulo, ne bi otvorila u javnosti poslužio je Vlaho Orepić, čije posljednje izjave mnogi vide kao potvrdu takvih ocjena. Pokušavajući prikriti huliganizam i počinjena kaznena djela koja kompromitiraju Hrrvatsku, ministar Orepić neizravno pokazuje i elemente koketiranja s huliganima zbog golih političkih interesa. Gradonačelnik Splita Ivo Baldasar, nakon raskida suradnje sa SDP-om, sve se više okreće suradnji sa Milanom Bandićem, što u SDP-u ali i djelu Mosta smatraju svetogrđem. Stoga Orepić, primjenom Ostojićevih manira, huligane pokušava pridobiti na stranu Mosta i suprotstaviti ih upravo Baldasaru s kojim su Milanović i Ostojić ranije "raskrstili".


Bengalke su, dakle, upaljene; topovski udari ubačeni na teren u u St. Etiennu, slično kao što je prije 25 godina „srpska nejač“ predvođena Goranom Hadžićem i Željkom Ražnjatovićem Arkanom balvane prebacila preko hrvatskih prometnica, zazveckala naoružanjem i zavapila da strahuju od Tuđmanove "ustaške" vlasti.


Frapantna je ta sličnost događaja iz 1991. i ovog najnovijeg scenarija. Za razliku od 1991., ovaj put pobunjenici ne dolaze tenkovima prema Vukovaru, Dubrovniku, Zadru, Šibeniku, Gospiću i drugim hrvatskim mjestima. Pobunjenici su ovaj put duboko unutra, eruptirat će iznutra, baš kao i ova dvadesetorica huligana obučenih u sivo i plavo s jatacima koji im za svaki slučaj mogu u sekundi dodati kockastu majicu. Agresor i njegovi domaći pomagači se 1990. i 1991. godine znatno razlikovao od domicilnog, hrvatskog pučanstva. Sada je znatno teže, skupine uvježbane za potrebe terorizma, sabotaže izgledaju kao susjedi, poznanici, kolege i prijatelji, a jataci mogu biti osobe u koje ne bi nikad posumnjali.



Mila Marušić

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... liganizmom

[EdgarFranjul]

Pula-Pola, 16. srpnja 2016.

Teroristički udar u Nici

Ako pojedinac ima pravo na život i na slobodu od prisile, onda ima i pravo sam se braniti od onih koji mu pokušaju ta prava ugroziti. Onemogućavanje normalnim ljudima pribavljanja vatrenog oružja, dovodi ih u veću opasnost da budu i sami žrtve nasilja, jer kriminalci i teroristi zakone ionako ne poštuju, pa se na njih neće niti odnositi nekakve odredbe o zabrani nošenja oružja, a uostalom, nekome tko namjerava počiniti zločin, kao oružje može poslužiti tisuću i jedna stvar koja je već svima dostupna i ima već neku svoju drugu uporabnu svrhu.

Najbolji primjer tome je teroristički napad kamionom na šetače u Nici.

Unatoč proglašenom „izvanrednom stanju“, terorist je napao i ubio. Ne automatskim vatrenim oružjem ili eksplozivom (inače zabranjenim rekvizitima za civile), već kamionom, nečime što svakodnevno viđamo na ulicama i što ima sasvim drugu uporabnu svrhu. Dakle, nije masakr počinio KAMION sam, kao što ni automatske puške i eksploziv nisu SAMI počinili ubojstva. Počinitelj je uvijek i jedino čovjek, osoba, pojedinac, koji ima VOLJU za počinjenje zločina, ubojstva, terorističkog akta.
Dokle god takvih ljudi ima, a ima ih sve više, nikakvi restriktivni zakoni o ograničavanju posjedovanja vatrenog oružja civilima – poštenim građanima, lovcima, strijelcima i kolekcionarima, neće povećati sigurnost građana niti spriječiti terorističke napade.

Ni Europska Unija, ni traljavo izvanredno stanje u Francuskoj, neće učiniti ništa za sigurnost Europljana. Članice EU ogriješile su se o svoje Ustave, ne jamče sigurnost svojim državljanima, nego svojim krivim politikama snaže terorizam. Kršćanstvo i europski način života izloženi su udarima terorista, a EU i njena nesposobna birokracija, ne zna ili ne želi(?) zaštititi svoje stanovništvo, državni integritet i europski sustav vrijednosti.

Da ISIL ili neka druga islamistička teroristička organizacija napada vojne ili policijske objekte, to bi se moglo podvesti pod vojnu akciju, ali oni napadaju nemoćno (razoružano!) civilno stanovništvo i to je klasični primjer terorizma, a za obranu od terorizma sve bi trebalo biti dozvoljeno. U protivnom, dogodit će se mnoge nevine kolateralne žrtve!

Ovo ne znači da zagovaram policijsku državu, niti diktaturu, no, postupci EU moćnika upravo vode u tom smjeru. Uvođenje izvanrednog stanja, davanje izvanrednih ovlasti vojsci i policiji a razoružavanje građana upravo su put u diktaturu i mogu dovesti do neželjenih posljedica.

Činjenica je da je vozača-ubojicu, nakon 2 prijeđena kilometra, osamdesetak mrtvih i par stotina ranjenih zaustavila policija – vatrenim oružjem, usmrtivši pri tome napadača. Dakle, ne može se napadača(e) zaustaviti ničim drugim do vatrenim oružjem. Vatrenim oružjem, koje EU birokrati žele oduzeti poštenim građanima i tako im onemogućiti i najmanju mogućnost samoobrane.

Možda samoobrana legalnim vatrenim oružjem izgleda drastično u Europi, ali sve je bolje od „spontane“ reakcije neposredno ugroženih, onih ožalošćenih koji su pokopali svoje najmilije – od njihovog uzimanja pravde u svoje ruke, a to se uskoro može dogoditi. Ljudi će se organizirati i stati u obranu svojih golih života. To je sila kojoj će se pridružiti osjećaj prijevare, očaja i ugroženosti i počet će sukobi koje nitko neće moći kontrolirati.

Prenemaganja o ravnopravnosti i jednakosti, milosrđu i humanosti, feminizmu, pravima manjina, građanskim slobodama, multikulturalnosti - beskorisna su i uzaludna. Teroristi ne priznaju te slobode. Upravo zbog toga, nastavak europskog licemjerja stvorit će istu takvu apokaliptičku srdžbu kao i sâm islamistički terorizam, a ta će srdžba dovesti do odmazde koju nitko neće moći obuzdati.


P r e d s j e d n i k
Edgar Franjul,mag.iur.