PARADA

Neobavezna rasprava bez svađa.
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: PARADA

Post by EdgarFranjul »

BOMBA: Američka administracija će legalizirati 12 perverzija (zoofilija, seks s dječacima…)

Subota, 25 Srpanj 2015 22:24
Autor: admin

Nakon odluke američkog vrhovnog suda o istospolnom braku, ministarstvo pravosuđa se sprema legalizirati 12 novih perverzija – tvrdi kongresnik Tom DeLay (bivši vođa republikanske većine u američkom kongresu, 2003): postoji tajni memo iz ministarstva pravosuđa koji postavlja za cilj legalizaciju još 12 perverzija; uključujući bestijaliju i pedofiliju.

“Imamo tajni memo koji je izašao iz ministarstva pravosuđa. Oni će sada ići s 12 novih perverzija, kao što su bestijalnost, poligamija… seks s dječacima će postati legalan… Imaju cijeli popis strategija s kojima će ići na crkve, svećenike i svaki biznis koji će se pokušati pozivati na vjersku slobodu. To nadire poput plimnog vala”.

Šokirani TV-voditelj je tražio DeLaya da pojasni to da bi se legalizirala pedofilija – DeLay potvrđuje:

“Točno. Dolaze s 12 novih perverzija. LGBT je samo početak. Počet će to proširivati na ostale perverzije.”

Izvor: OVDJE

Ako se sjećate, sve je počelo sa “što vas smeta da se vole” i “Ljubav je ljubav”.

Poput “lažnoznačnih” riječi “reproduktivna prava”, sada izgleda zaista slijede “međugeneracijski sporazumni seks” (naglasak na dječake) i “prava životinja na seksualni užitak s ljudima”. Mislili ste da ne može biti ništa prljavije od homoseksualnog rovanja spolovilima po izmetu? Može.


Na svijetu ima svega. No seks sa životinjama je bio nešto za što se u gotovo svim društvima intuitivno znalo da nije normalno. Sada se u SAD i to mijenja. Postoji rastući pokret da se legalizira bestijalija (zoofilija).

Potaknuti ishodom grupnog silovanja američkog ustava od strane 5 sudaca SCOTUS (uvjereni kako su između redaka pronašli duh 228 godina neshvaćene želje utemeljitelja SAD da se sodomiti žene)… – i zoofili traže svoja “prava”. Naravno, isključivo i sve za dobrobit životinja. Već postoji i njihov dan: 1.veljače je od strane ovih trenutno diskriminiranih grupa (zvuči poznato?) bio označen kao “Dan bestijalnih/zoofilskih prava” – to sigurno niste znali. Naviknite se.

Zoofilne društvene grupe koriste potpuno isti niz argumenata koje su koristili aktivisti za gay prava da normaliziraju homoseksualnost. Na primjer

“Mi smo takvi rođeni”

“To je temeljeno na ljubavi i dobrovoljnosti”

“Kršćanstvo potire sve druge oblike seksualnog izražavanja zbog netolerancije”

“Mi smo takvi kakve nas je Bog stvorio da budemo”

“Što bi moglo biti pogrešno kada dva stvorenja, stvorena od Boga, pokazuju međusobnu ljubav?”

Vau, tko bi to pomislio?

Liberali su ismijavali sve one koji su predviđali da će široko prihvaćanje homoseksualnosti neminovno voditi prema najdevijantnijim seksualnim praksama kako bi ih se normaliziralo. Sada smo tu. Trend prema prihvaćanju pedofilije je već prisutan i neće proći puno vremena dok se zoofiliji ne dade slična razina društvene tolerancije.

Ljudi misle da se to nikada neće dogoditi jer ne razumiju ljudsku izopačenost – dubinu u koju mogu pasti kada se maknu sve moralne ograde i kada se božanski zakonodavac makne iz naših misli. Kada čovjek postane svoj vlastiti bog i konačni arbitar dobra i zla, čovjek će uvijek tonuti na razinu zvijeri i okaljati se na najprljaviji mogući način.

Oni koji misle da suvremeno društvo neće nikada prihvatiti zoofiliju zaboravljaju da se isto mislilo i za homoseksualnost, gay i lezbijska prava, prihvaćanje transgendera i njihove specijalne zaštite. A rastuća je prihvatljivost pedofilije u “znanstvenim krugovima” kao normalne – ili barem ne tako loše stvari kao što se nekada smatralo.

Nama, koji smo kasnije zapljusnuti s homoseksualizmom sve se sabilo u uži vremenski okvir, te lakše uočavamo identične obrasce i argumente u svakoj novoj perverziji koju nam liberali donose. Kada ste maknuli samokontrolu, granica više nema – sve u ime slobode – sve dok se ne postigne društvena nirvana animalnosti.

Ne možete svojim prijateljima koji su podupirali homoseksualizaciju (“što ti smeta, ako se vole”, “ljubav je ljubav”, “sloboda”, “prava”, “baš si zatucan”, “ovo je 21.stoljeće”…), ne možete im sada reći “Vidiš! Rekao sam ti kamo sve to vodi kada smo se prepirali o gay pravima”. Malo će ih to priznati – i vi ostajete teoretičar zavjere i zatucana katolibanska neznalica.

Ovdje je film koji pokazuje kako zoofili razmišljaju i kako opravdavaju to što rade. Posebno posvetite pažnju na njihovu liniju rezoniranja i pokušajte se prisjetiti da li ste već jednom čuli istu liniju argumentacije u elaboriranju homoseksualnosti da je nešto normalno i dobro za društvo. Amerika se pretvorila u jedan Jerry Springer Show (on je imao važnu zadaću približiti masama svaku “različitost”). Dobro došli u džunglu. Gledati na vlastitu odgovornost.


Svatko od nas ima cijelo vrijeme mnoštvo stanica raka u svom tijelu, ali se imuno-sustav (koji ne voli različitosti), pobrine da se te “različitosti” uklone. Priroda (i naš organizam) baš vole uloge i stereotipe (za razliku od gender ideologije). Homoseksualnosti je uvijek bilo – na rubovima supkulture. Amerika je nepovratno ostala bez imousustava i gledamo metastaze civilizacijskog raka.

Kongresnik nije bilo tko (bio je i vođa parlamentarne većine) i ne bi izlazio s takvim pričama da nema dokaze o 12 novih metastaza američkog društva. Nije imenovao preostalih 9 perverzija – što samo znači da priča nije gotova.

Izvor: OVDJE http://www.ambrosekane.com/2014/01/29/b ... nt-page-1/


http://croative.net/?p=34979
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: PARADA

Post by EdgarFranjul »

NAKON UKLANJANJA RODNE IDEOLOGIJE IZ VRTIĆA I OSNOVNIH ŠKOLA

Gradonačelnik Luigi Brugnaro: Neće biti gay parade u mojoj Veneciji


“Neće biti gay parade u mojoj Veneciji”, rekao je za talijansku La Repubblicu gradonačelnik Venecije Luigi Brugnaro.


Brugnaro je ustvrdio kako je ta manifestacija farsa i kič.

Uklanjanje rodne ideologije iz vrtića i osnovnih škola

Gradonačelnik Venecije zadobio je pažanju svjetske javnosti nakon što ga je preko društvenih mreža napao Elton John.

“Venecija tone, ali ne tako brzo kao njen gradonačelnik”, otrovno je poručio poznati pjevač nakon što je gradonačelnik tog talijanskog grada iz iz vrtića i osnovnih škola uklonio udžbenike koji promiču rodnu ideologiju i homoseksualne zajednice.

Mnogi roditelji pritom nisu ni znali da se u vrtićima i školama njihovu djecu izlaže rodnoj ideologiji.

O Eltonu Johnu

“Radi se o arogantnoj osobi koja već tri godine nije ni nogom kročila u Veneciju”, komentirao je Brungaro. “Dopustite – o našoj djeci misle njihovi roditelji.”


O optužbama za homofobiju


Gradonačelnik Venecije odbio je optužbe da je homofob. Ističe kako ima prijatelja koji su homoseksualci, te kako se jednostavno radi o tome da su muškarac i žena i njihova djeca prirodna obitelj.


Medijsko manipuliranje Papinim porukama


Ove je događaje komentirao je za Radio Vatikan venecijanski patrijarh, Francesco Moraglia.

“Po pitanju rodne teorije, bez obzira na druga mišljenja, katolik se nezaobilazno poziva na Papine opetovane izjave, koje ne bi bilo pošteno zaobići samo zato što mu se ne sviđaju”, istaknuo je.

Papa često i jasno govorio o temi rodne ideologije, tako da nema prostora za krivo shvaćanje njegovih riječi, ali da mnogi mediji i oblikovatelji mišljenja te riječi preskaču i radije naglašavaju druge, „prihvatljivije“ Papine izjave, rekao je venecijanski je patrijarh, te podsjetio na encikliku Laudato si’.

U njoj Papa govori o „moralnom zakonu upisanom u narav“ te ističe da je prepoznavanje razlike između muškarca i žene bogatstvo i izvor života.

‘Nazadno’ i ‘napredno’

Na komentar da se ljude koji priznaju dobro spolne razlike često etiketira kao „netolerantne“ i „nazadne“, venecijanski je patrijarh napomenuo kako je važno vidjeti stvari kakve jesu, a one nam govore da je brak nešto važno i temeljno za društvo; ustanova koja je specifična upravo po razlici muškarca i žene.

“To, međutim, ne znači da ne prihvaćamo s dobrohotnošću drukčije orijentacije, ali znači držati čvrstom stvarnost braka, koja nadilazi vjerska gledišta”, rekao je patrijarh Moraglia, dodavši: “u braku ne prepoznajemo afektivnost kao takvu, već nastojanje dvije osobe, koje – želeći si dobro i voleći se – čine međusobni savez i usmjeravaju se na služenje u korist djece, njihovog odgoja; što je i služenje u korist društva.”

Uklanjanje razlika nije rješenje, nego problem

U toj se perspektivi ne radi o kažnjavanju bilo koga, već – kako napominje papa Franjo – o čuvanju razlika, čije uklanjanje nije rješenje, već problem. Vjerujem da bi se sve te stvarnosti mogle i trebale vidjeti onako kako nas poučava Papa: bez oprječnosti, emocionalnoga naboja, ne s ideološkim stavom, već u perspektivi službe u korist čovjeka.

Izvor: Narod.hr/repubblica

http://narod.hr/eu/gradonacelnik-luigi- ... j-veneciji
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: PARADA

Post by EdgarFranjul »

Papa Benedikt je odstupio zbog vatikanske gay mafije? Nakon ovoga ćete shvatiti Sinodu i sve što će se dogoditi

Srijeda, 30 Rujan 2015 17:36 Autor: admin 0 Komentara

Povod tada šokantnoj odluci Pape Benedikta XVI da 2012. odstupi – bila je vatikanska gay-mreža koja orkestrira “seksualne susrete” i mutne financijske spletke unutar Vatikana!?

Navodno je grupa od tri posebno imenovana kardinala predstavila papi Benediktu dokument od 300 stranica, s pojedinostima djelovanja i seksualnih aktivnosti mreže kurijalnih dužnosnika. To je bio rezultat istrage koju je papa naredio početkom 2012. Dokument mu je predočen 17. prosinca 2012. Navodno je primitkom ovog dokumenta papa Benedikt u tjednu prije Božića 2012. odlučio odstupiti.

“Ne sagriješi bludno” i “Ne ukradi”

Ne samo da se dokument bavi aktivnom homoseksualnom subkulturom u Vatikanu, nego i borbom za moći i novcem. Navodno se sve vrti oko 6. i 7. Božje zapovjedi (“Ne sagriješi bludno” i “Ne ukradi”). Jedna od glavnih razdjelnica interne kulture u Vatikanu je “seksualna orijentacija”. Tri kardinala su razotkrila lobističku mrežu unutar više vjerskih redova – uključujući salezijance i isusovce – mrežu ujedinjenu na temelju seksualne orijentacije.
Da se bolje shvati sve ovo danas, treba se prisjetiti što je točno rekao kada je preuzimao pontifikat. Naime, znao je kakav zadatak ga čeka, te je preuzimajući dužnost 24. travnja 2005. godine, Benedikt rekao: “Molite za mene, da ne pobjegnem u strahu od vukova”.


Očito da je za časnog starog čovjeka sve ovo bilo previše, te se ipak povukao 2012. Sve čemu svjedočimo od tada na ovamo, samo potvrđuje tko u toj borbi pobjeđuje. Zanimljivo, mnogi katolici su i dalje nerealno optimistični, pa će se jako iznenaditi nad rezultatima Sinode u listopadu 2015. Svrha ovog teksta je da se ne iznenadite. Svi znakovi su već prisutni duže vrijeme.

Ne možemo znati što stoji u spomenutih 300 stranica zaključanih u papinskom sefu, ali nam može poslužiti jedan drugi dokument. Iste te 2012. je poljski svećenik objavio tekst “S Papom protiv homohereze” (Fr. Dariusz Oko, Ph.D., iz Krakowske nadbiskupije i pomoćni profesor na Papinskom sveučilištu u Krakowu, te autoritet za homoseksualnu ideologiju i propagandu). Tekst iz 2012. godine nam može pomoći shvatiti što se to događa s Katoličkom crkvom 2015. godine.

Fr. Dariusz Oko, Ph.D.:

>> Uloga tajne mreže ‘Sankt Gallen’ kod odreknuća Benedikta XVI. i Bergogliovog izbora?

Započeo sam svoj rad kao borbu protiv smrtonosne, vanjske prijetnje kršćanstvu, ali sam onda postupno otkrio da podjela nije tako jednostavna. Neprijatelj nije samo izvan Crkve, nego i unutar nje, ponekad savršeno kamufliran, poput trojanskog konja. Ne radi se samo o problemu homoideologije i homolobija izvan Crkve, nego o analognim problemima unutar crkve, gdje homoideologija uzima oblik homohereze. (…)

GLOBALNI FENOMEN

Prvo treba razložiti uobičajenu laž prezentiranu u medijima. Oni govore o pedofiliji među svećenicima, dok je najčešći slučaj efebofilija, što je perverzija gdje odrasle homoseksualce privlače ne djeca, već pubescentni i adolescentni dječaci. To je tipična devijacija koja se povezuje s homoseksualnosti. Temeljno znanje o tome uključuje činjenicu da više od 80% slučajeva koji uključuju seksualno zlostavljanje od strane svećenika prijavljenih u SAD-u su bili slučajevi efebofilije, ne pedofilije. Ta činjenica je pažljivo skrivena i zanemarena, jer posebno dobro otkriva licemjerje homolobija u svijetu i Crkvi.

U drugim zemljama, situacija je slična, stoga je važno napomenuti da skandali seksualnog zlostavljanja koji potresaju globalnu Crkvu su uglavnom djelo homoseksualnih svećenika. Crkva je platila vrlo bolnu cijenu za strašna djela, gubi mnogo od svoje vjerodostojnosti. To je izazvalo dramatične poteškoće, kako u duhovnom i materijalnom smislu u mnogim biskupijama, samostanima i sjemeništima, s crkvama koje postaju prazne u cijelim provincijama. Procjenjuje se da je Crkva u SAD-u morala dosad platiti više od 1,5 milijardi dolara odštete. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez postojanja značajnog podzemlja, od kojih tužitelji obično otkriju samo mali dio, vrh ledenog brijega.

U skandale su uključeni najviši službenici. U Poljskoj je, primjerice, nadbiskup Juliusz Paetz razriješen službe biskupa Poznanja 2002. U Irskoj (…) nekoliko biskupa je razriješeno dužnosti u posljednjih nekoliko godina, uključujući John Magee, biskupa biskupije Cloyne, izbačen 2010. zbog prikrivanja djela pedofilije i efebofilije koje je počinilo 19 svećenika u njegovoj biskupiji. Prije toga, oci Paetz i Magee radili su zajedno u Vatikanu dugi niz godina, kao dio najbližih, najutjecajnijih suradnika posljednje tri pape.

Razmjere do kojih militantni homoseksualci u mantijama mogu ići, može se promatrati u ponašanju posebno “liberalnog” i “otvorenog” nadbiskupa Rembert Weaklanda, koji je vodio biskupije Milwaukee, SAD, u godinama 1977-2002. On je otvoreno priznao da je gej i da je imao mnogo partnera u životu. Tijekom 25 godina – on se stalno protivio Papi i Svetoj Stolici u mnogim pitanjima, posebno je kritizirao i odbacivao nauk Učiteljstva o homoseksualnosti. On je podržavao i štitio aktivne homoseksualce u svojoj biskupiji, pomažući im izbjeći odgovornost za seksualne prijestupe koje su više puta počinili. Napuštajući dužnost, on je pronevjerio oko pola milijuna dolara u korist svog bivšeg partnera.

(…) Marcial Maciel Degollado, osnivač Legije Krista, ispostavilo se da je biseksualan i da je počinio teške seksualne prekršaje protiv mnogih članova i maloljetnih učenika u vlastitoj zajednici, uključujući i vlastitog sina ….

Sva četvorica su išla u cijelosti nekažnjena dugo vremena, unatoč brojnim prigovorima i optužbama protiv njih, godinama slanim u Rim. Samo izravan kontakt s Papom ili davanje u medije su napokon pomogli. Inače, sve je bilo blokirano na nižim razinama lokalne ili vatikanske hijerarhije. Slično je bilo u mnogim drugim slučajevima. Na primjer, nekoliko godina je prošlo prije nego su uklonjeni s dužnosti biskupi: iz biskupije Santa Rosa u Kaliforniji Patrick Ziemann (1999), Juan Carlos Maccarone iz Santiago del Estero u Argentini (2005.), Georg Müller iz Trondheima i Osla u Norveškoj (2009.), Raymond John Lahey iz Antigonisha u Kanadi (2009), Roger Vangheluw iz Brugesa, u Belgiji (2010), John C. Favalora iz Miamia (2010) i Anthony J. O’Connell iz Palm Beacha na Floridi (2010) – zbog aktivnog bavljenja [, ili zataškivanja,] homoseksualne pedofilije ili efebofilije. Ne samo da broj teških seksualnih kaznenih djela dokazuje moć tog podzemlja, nego u sve većoj mjeri – stupanj do kojeg je poremećen proces odabira kandidata za biskupe, kojima je bilo omogućeno napraviti veliku “karijeru” u Crkvi usprkos takvim kaznenim djelima, vodeći dvostruki život. To dodatno potvrđuju i učinkovitosti kojom su takvi slučajevi bili zataškavani i prikriveni (…) Bilo je tako teško poduzeti odgovarajuće, očite mjere protiv homoseksualaca, tako čudne poteškoće su se pojavljivale, pa je čak i bilo kakav uspjeh u tom području bio ograničen, djelomičan i privremen. (…)

To se može vidjeti u strahu i zbunjenosti klera, osobito u pojedinim biskupijama i zajednicama, kada su suočeni s tom temom – oni bježe u tišinu, ne mogu artikulirati čak ni osnovne izjave o nauku Crkve o toj temi. Čega se oni boje? Odakle dolazi taj strah u cijelim skupinama zrelih, odrasli ljudi? I odakle dolaze neuroze, bolesti srca i druge pritužbe u svećenika koji se ipak pokušavaju suprotstaviti takvim pojavama, pogotovo za zaštitu djece i mladeži? Oni mora da se boje nekog utjecajnog lobija koji drži svoju moć i kojima bi se bilo moglo zamjeriti.

Da bi se takvo zlo skrivalo i toleriralo, potrebno je da pravi ljudi drže ključne pozicije, i ne samo homolobi, već homoklika ili homomafija je stvorena. Doista, to je ono kako sadašnji poljski ministar pravosuđa, Jarosław Gowin, naziva tu grupu kada se odnosi na skandal homoseksualnih zlostavljanja koje su počinili svećenici u biskupiji Płock, prekršaje zlostavljanja mladih i sjemeništaraca, te prikrivanje takvih činjenica. On je rekao da kad je intervenirao u Crkvi u slučaju nadbiskupa Paetza, imao je dojam da se radi o mafiji, gdje se brutalno negiraju i najočitija načela i činjenice.(…)

Posebno vrijedan komentar u raspravi je dao F. Profesor Józef Augustyn SJ, koji je rekao: “Problem, po mom mišljenju, nije “u njima”, nego u našoj reakciji “na njih “. Kako mi, obični svećenici i poglavari, reagiramo na njihovo ponašanje? Da li popuštamo strahu, uzmičemo, pozivamo na šutnju, praveći se da problem ne postoji? Ili se suočavamo s problemom, da li smo eksplicitni o tome, da li im oduzimamo utjecajne pozicije, mičemo li ih iz njihovih ureda? Oni ne bi trebali raditi u sjemeništima ili držati bilo kakve važne pozicije. Ako homoseksualni lobi postoji i nema ništa za reći u strukturama Crkve, to je zato što smo popustiti, što smo se povukli, pretvaramo se, i tako dalje. …

Sveta Stolica … nam je dala jasan znak, smjer o tome kako bi trebalo riješiti takve probleme. Prikrivanje ponašanja nepoštenih osoba, koje će prije ili kasnije biti otkrivene, uništavaju autoritet Crkve. Vjernici spontano pitaju o pouzdanosti zajednice koja tolerira takve aranžmane. Ako napravimo a priori pretpostavku da nema lobija homoseksualnih svećenika, niti je bilo ili će biti u budućnosti, mi zapravo podržavamo fenomen. Homoseksualni lobi klera će proći nekažnjeno i postati ozbiljna prijetnja “.

MEHANIZMI FORMIRANJA HOMO-ZAJEDNICA

Kao što se može vidjeti iz navedenih primjera, ovom lobiju mora da je bilo dugo dopušteno da imaju svoj put, da bi takva situacija bila moguća. Ali normalna većina ne bi trebala biti zastrašivana od poremećene manjine. Stoga je potrebno razumjeti mehanizam koji omogućuje da lobi postane tako utjecajan.

Sve počinje s činjenicom da je puno teže za bogoslova s homoseksualnim tendencijama ili utvrđenom homoseksualnom orijentacije da postane pristojan svećenik. S jedne strane, svećenički poziv može se činiiti atraktivnim, čineći se idealnim okolišem, jer može ostati u njemu poželjnom muškom društvu, bez potrebe da objašnjava odsutnost žena u njegovom životu. Naprotiv, to se, uostalom, vidi kao velika žrtva za Kraljevstvo Nebesko, odustajanje od najveće vrijednosti braka. Situacija se čini vrlo ugodnom. Prema tome, ako nema zahtjeva za takve mlade ljude, u crkvama ili biskupijama može biti mnogo puta više njih nego u svijetu u prosjeku, odnosno mnogo puta više od 1,5%. Njihov točan broj ovisit će o tome koliko dominantne pozicije su već postigli, i koliko su ostali svećenici zastrašeni ili nesvjesni važnosti problema.

S druge strane, homoseksualnost je rana na osobnosti koja može narušiti mnoge druge funkcije. Takvi poremećaji uključuju iskrivljene odnose s drugim muškarcima, ženama i djeci; naviku stalnog pretvaranja, krijući nešto važno u životu; uzorak igranja igre ​​koja sprečava iskrene, duboke, emocionalno poštene odnose s vršnjacima i tutorima. Ona također koči pravilno razumijevanje i poštovanje prirode ženstvenosti i braka kao otajstvo ljubavi između muškarca i žene. Osim toga, ako je homoseksualac, osjeća slične želje prema muškarcima kao čovjek koji osjeća prema ženama, te želje će ga stalno uzbuđivati trajnom, bliskom prisutnosšću predmeta njegove želje. On se nalazi u situaciji analognoj normalnog čovjeka koji nekoliko godina (ili za cijeli život) treba pod istim krovom, koristitii zajedničku kupaonice s mnogim atraktivnim ženama. Vjerojatnost za održavanje čistoće u takvoj situaciji vrlo brzo će opadati.(…)

Ako oni popuste napasti i krenu putem aktivne homoseksualnosti, njihova situacija postaje očajna. S jedne strane, oni dijele sakramente, slave svetu misu svakodnevno, bave se najsvetijim svetim predmetima; a s druge strane oni stalno rade upravo suprotno, što je posebno žalosno. (…) Kako ono što je veće umire u njima, više prostora ostaje za ono niže – želja za materijalnim, senzualnim stvarima – novac, moć, karijera, požuda i seks. (…) Oni, međutim dobro znaju, da mogu biti izloženi neugodi, tako da štite jedni druge nudeći međusobnu podršku. Oni grade neformalne odnose koji podsjećajući na klike ili čak na mafiju, teže držati osobito one položaje koji nude moć i novac. Kad su postigli poziciju odlučivanja, oni pokušavaju promovirati i gurati naprijed one čija je priroda slična njihovima, ili barem one za koje se zna da su preslabi da im se suprotstave. Na taj način, vodeće pozicije u Crkvi mogu držati ljudi koji pate od dubokih unutarnjih rana, teško da prikazuju duhovnu razinu koja se očekuje od takvih ureda; ljudi koji su se predali licemjerju i posebno su skloni biti ucijenjeni od strane neprijatelja kršćanstva. Ljudi koji nikad ne “govore iz srca”, nikada se ne otkrivaju zbog straha od sramote. Umjesto toga, oni ponavljaju ono što su naučili napamet, kopiraju ono što su drugi rekli. Često se ozračje licemjerstva i beživotnosti može osjetiti oko njih. Licemjerje u svom čistom obliku. Čak i ako aktivno ne prakticiraju homoseksualnost, u pravilu oni pokušavaju zaštititi i čak promovirati one koji to prakticiraju, uz mnogo solidarnosti, spremni da se udruže s njima. Na taj način oni preferiraju vlastitu dobrobit u odnosu na dobrobit zajednice, prema pravilu koje kaže: “Neka Crkva bude osramoćena, ismijana i ponižena, dok god je meni i “mojima” dobro u životu , sve dok imamo dovoljno da nas zadovolji”. “Omertà” u čistom obliku. Na taj način oni zapravo mogu postići dominantan položaj u mnogim područjima crkvene hijerarhije, postati “elita u stražnjim sobama” koja zapravo ima ogromnu moć u odlučivanju o važnim imenovanjima i cijelom životu Crkve. Doista, oni mogu čak dokazati da su previše jaki za poštene, dobronamjerne biskupe.

Situacija postaje gotovo očajna za druge svećenike. Novi klerici studenti mogu, primjerice, uključivati mlađe partnere takvih homo-svećenika. Kada ih prorektor ili neki drugi visoki pokušava ukloniti, to može završiti tako da sam bude maknut umjesto homo-bogoslova. Ili, kada vikar pokušava zaštititi mlade od župnika koji ih zlostavlja, vikar će biti discipliniran, izopćen i negdje drugdje preseljen. On prolazi kroz teško iskušenje za hrabro ispunjavanje svoje temeljne dužnosti. On može biti čak i ucijenjen, ponižen i oklevetan u župi ili među ostalim svećenicima kao žrtva organizirane kampanje. I kad svećenik ili redovnik je zlostavljan od strane vršnjaka ili nadređenog i traži pomoć i zaštitu na višoj instanci, on često pronalazi da viši ured zauzima još vatreniji homoseksualac.

Usput, članovi homo-klike mogu postići takve pozicije i utjecaj da oni počinju vjerovati da imaju posebne ovlasti i da će prolaziti nekažnjeno zauvijek. Njihov život često postaje đavolska karikatura svećeništva, baš kao što su i homoseksualni odnosi karikatura braka. Kao što se može naučiti iz medija, na primjer, oni se ponašaju kao homoseksualni ovisnici, postajući sve više i više neobuzdani, pribjegavaju nasilju. Oni počinju maltretirati i zlostavljati čak maloljetnike. Sve to može rezultirati strašnim zlom, uključujući ubojstva i samoubojstva.

Saznao sam o biskupu Paetzu slučajno, od bogoslova koji mi je to rekao, drhteći od emocija i užasa, o tome kako ga je zlostavljao njegov vlastiti ordinarij. On je bio na rubu gubitka vjere kao i mentalnog i duhovnog integriteta. Nije bio lak posao uvjeriti ga da jedan čovjek nije cijela Crkva, da je takav slučaj samo još jedan razlog da postane svećenik, tako da se nešto što je divno ne ostavi u rukama takvih ljudi. Čuo sam mnoge slične priče od svećenika iz Łomża i Poznanju (…). Naše intervencije na različitim razinama crkvene hijerarhije su bile bez uspjeha, naišli smo na zid koji se ne može prevladati, čak i u evidentnom slučaju kao što je bio taj. (…) U ovom slučaju je bila potrebna strašna gužva u medijima i dolazak do samog Pape.

BORBA BENEDICTA XVI

Benedikt XVI je došao do saznanja o tom tipu svećenika tijekom svojih dugih godina rada u Vatikanu. On je više puta naglasio kako je bio šokiran s opsegom kuge homoseksualnih zlostavljanja u Crkvi, s veličinom tog podzemlja, i strašne štete mladima i Crkvi u cjelini. On se prisjeća: “Da, to je velika kriza, moramo reći da je. Bilo je to traumatično za sve nas. Odjednom toliko prljavštine. Bilo je gotovo kao krater vulkana, iz kojeg je iznenada izašao ogroman oblak prljavštine, zamračujući i zaprljajući sve, tako da se iznad sveg svećenstva odjednom sve činilo kao mjesto srama, te je svaki svećenik bio pod sumnjom da je i on poput njih. ” Papa je također rekao: “Najveći progon Crkve ne dolazi od njezinih neprijatelja izvana, nego proizlazi iz grijeha unutar Crkve”.

I to je razlog zašto je poduzeo odlučnu i brzu akciju kao papa. On je čistio crkvu od homoseksualnog zlostavljanja i za sprečavanje ponavljanja u budućnosti, to je bio jedan od prioriteta njegova pontifikata. Skidao je kompromitirane svećenika iz njihovih ureda s mnogo energije. U prvih mjeseci nakon njegova izbora, još 2005. godine, dao je uputu koja strogo zabranjuju ređenje neizliječenih homoseksualaca.(…) 2008. godine zabranjuje njihov ulazak u sjemeništa.(…) Baš kao i sadašnji predsjednik Njemačke, Joachim Gauck, koji je uspješno proveo model inspekcije (lustracije? op.prev.) u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, njegov sunarodnjak u Vatikanu je obavljao temeljito, pošteno, kršćansko čišćenje Crkve.

(…). Njegovi rezultati mogu se sažeti kako slijedi:

1) umjesto podjele na aktivnu i pasivnu homoseksualnost, u svojim službenim dokumentima Sveti Otac uvodi podjelu na privremene homoseksualne sklonosti koje se javljaju u pubertetu, i sklonosti koje su postale duboko ukorijenjene. Oba oblika su prepreka koja onemogućava svete zapovijedi, tako da zahtjevi nisu samo (obično privremeno) nečinjenje aktivne homoseksualnosti.

2) Homoseksualnost je nespojiva sa svećeničkim pozivom. Prema tome, strogo je zabranjeno, ne samo zarediti ljude koji imaju homoseksualne sklonosti (makar privremeno), nego i da ih se prima u sjemeništaa.

3) Privremene homoseksualne sklonosti moraju biti izliječene i prije upisa na prvu godinu studija ili novicijata.

4) sjemeništa i samostani, prezbiteriiji i biskupijske kurije moraju biti potpuno čiste od bilo kojeg oblika homoseksualnosti.

5) Muškarci s homoseksualnim sklonostima koji su već zaređeni kao đakoni, svećenici ili biskupi i dalje ostaju valjano zaređeni, ali su pozvani da se drže svih zapovijedi danih od Boga i Crkve. Baš kao i drugim svećenicima, oni bi trebali živjeti u čistoći i odustati od bilo kakvih aktivnosti štetnih za čovjeka i Crkvu, posebno od pobune protiv Svetog Oca i Svete Stolice, ili mafijaških oblika aktivnosti.

6) Svećenike koji pate od takvih poremećaja se snažno potiče da odmah započnu odgovarajuću terapiju


U Svjetlo Svijeta 2010. Benedikta XVI nalazimo kao pogovor vrlo važan dio o homoseksualnosti i svećenstvu. Ove riječi Svetoga Oca su, na neki način, komentar na ranije dokumente Svete Stolice. Čini se da je govorio “od srca”, te je vrlo jasan:

“Homoseksualnost je nespojiva sa svećeničkim pozivom. Inače će sam celibat izgubiti svoje značenje kao odricanje. Bilo bi vrlo opasno ako celibat postane svojevrsni izgovor za dovođenje ljudi u svećeništvo koji se ionako ne žele vjenčati. Jer, na kraju, njihov odnos prema čovjeku i ženi su nekako iskrivljeni, izvan centra, i, u svakom slučaju, nije u smjeru stvaranja o čemu smo govorili.

Kongregacija za obrazovanje je donijela odluku prije nekoliko godina da homoseksualni kandidati ne mogu postati svećenici, jer ih njihova seksualna orijentacija otuđuje od pravog smisla očinstva, od unutarnje prirode svećeničkog bića. Izbor kandidata za svećeništvo, dakle, mora biti vrlo oprezan. Najveća pažnja je potrebna kako bi se spriječilo prodiranje ove vrste dvosmislenosti i dovođenje u situaciju u kojoj bi celibat svećenika praktično završio poistovjećivanjem sa sklonosti homoseksualnosti “.

(…)

HOMOHEREZA U CRKVI

Ne žele svi prihvatiti gore navedena pravila. Postoji otpor onome što je rekao Papa. Homoseksualna zajednica u Crkvi se brani i napada. Za to trebaju intelektualna sredstva, opravdanje, i to je razlog zašto homoideologija poprima oblik homohereze u svojim mislima, riječima i djelima. Najotvoreniji revolt protiv Pape i Crkve vode neki Isusovci u Sjedinjenim Državama, koji se otvoreno protive i najavljuju da će unatoč navedenim odlukama primati homoseksualno-orijentirane bogoslove, koji su, zapravo, posebno dobrodošli. Oni imaju dugu tradiciju u tom smislu, godinama su glavno izvorište homoideologije i homohereze. Oni su preuzeli mnoge poglede krivovjernog moralnog teologa, bivšeg svećenika Charles Currana. Oni su također pod neodoljivim utjecajem svog bivšeg kolege fratra, F. John McNeill-a SJ, koji je osnovao pro-homoseksualni pokret nazvan Dignity i objavio knjigu pod naslovom The Church and the Homosexual, gdje izričito odbacuje nauk Crkve i usvaja homoideologiju. Knjizi je napisao predgovor njegov provincijal iz New Yorka, te je izdavana nekoliko puta unatoč zabrani od strane Vatikana. (…) Objavljuju i nadalje Theological Studies and America, koji podupire i promiče pro-homoseksualne ideje. Prema tome, procjenjuje se da imaju najveću zastupljenost homoseksualaca u svojim redovima, daleko iznad 30 posto. Homoseksualci se osjećaju udobnije s njima nego ikad, dok ostali svećenici nalaze ovu specifičnu atmosferu sve manje i manje podnošljivom.

(…) Ne bismo trebali biti posebno iznenađeni ili šokirani, jer, znajući da je svećenstvo podložno svim utjecajima svog vremena, uključujući i one najgore. (…) U vremenima fašističkih ideologija i marksizma, imali smo i fašističke svećenike i marksističke svećenike u Crkvi. Sada kada ekstremni ljevičari promiču homoideologiju, mi prirodno imamo homoideologe, a ponekad čak i homoheretičke svećenike u crkvi.

U Poljskoj, njihov najpoznatiji predstavnik je F. Jacek Prusak, SJ, kojeg su uostalom trenirali američkih isusovci. Već osam godina on je preuzeo ulogu glasnogovornika homolobija u Crkvi, boreći se beskompromisno da brani svoje interese. Njegov vokabular i njegovi argumenti ponekad se čini da su doslovni citati iz priručnika o homoideologiji, kopirani s gay web stranica. (…) potpuno opravdavanje homoseksualnosti općenito, a posebno homoseksualnog svećeništva (…) Isto tako, u svom članku pod naslovom The Lavender History of the Church, upravo protivno izjavi Učiteljstva gore citiranog, on tvrdi da homoseksualna orijentacija ne isključuje kandidata za svećeništvo. On dovodi u pitanje postojanje homolobija u Crkvi, iako su on i njegove aktivnosti posebno uvjerljivi dokazi suprotnog. (…)

Radi se o samom postojanju Crkve. Ideologija i manipulacija moraju biti sasječeni u korijenu, jer ako se više svećenika poput fra Prusaka pojavi, može biti prekasno. Crkva se može uništiti iznutra – kao što je već bio slučaj u mnogim mjestima na Zapadu. Crkva koja je proturječna, odbacuje svoje učenje, postaje beskorisna i umire – kao Crkva u Nizozemskoj. Sve što je kontradiktorno samo obavezno nestaje.

Loša teologija je smrtno opasna. (…) To je, primjerice, slučaj s bivšim svećenik Eugene Drewmann, koji je počeo kao profesor dogmatske teologije u Paderbornu i kroz reduciranje teologije do psihologije završio s New Age i budizmom. Za njega, Sigmund Freud i Carl Jung su postali važniji od Isusa i Pavla. Posljedice su već čekale iza ugla. Ako se takve teorije dopuste širiti, njihove posljedice mogu biti destruktivne za cijelu Crkvu – kao što je bilo u Nizozemskoj. Tamo je bolesna teologija Edward Schillebeecksa doprinijela raspadu i gotovo uništenju Crkve koja je nekada bila puna života. Unutar desetak godina, uspio je da nestane. (…) To je za Crkvu “biti ili ne biti”. Ako se homolobistima dopusti djelovati slobodno, u desetak godina oni mogu uništiti čitave kongregacije i biskupije – kao u SAD-u, gdje se svećenički poziv sve više i više danas zove “gej profesija” (posebno se odnosi na američke isusovce), ili kao u Irskoj, gdje su ljudi neodlučni o ulasku u već ispražnjena sjemeništa zbog straha da se ne posumnja da boluju od nekog poremećaja.

Situacija je pomalo kao na početku reformacije, kada su čitave zemlje i narodi napustili Crkvu, a jedan od temeljnih razloga za to stanje bez presedana je bio pad morala i slobodoumlje nekih svećenika, uključujući i pape Aleksandra VI. Baš kao što je i Vijeće Trenta pokušalo spasiti Crkvu prije svega kroz pokajanje i disciplinu, Benedikt XVI pokušava je spasiti ograničavanjem opsega i utjecaja homolobija unutar Crkve.

(…) Homoideologija se čini da je tako moćna i agresivno se promovira kao marksizam ili fašizam u prošlosti. Njegova pobjeda izgleda neizbježna mnogima (kao što je bilo s tim drugim ideologijama).(…)

Ne treba kriviti celibat, nasuprotno onome što se ponekad sugerira. Istaknuto je, među ostalima, od strane vatikanskog državnog tajnika, kardinala Tarcisio Bertonea, koji je rekao da “su mnogi psiholozi i psihijatri pokazali da ne postoji veza između celibata i pedofilije, dok su mnogi drugi pokazali da postoji veza između homoseksualnosti i pedofilije “. On također ukazuje na činjenicu da “80% pedofila osuđenih u SAD-u su homoseksualci. Među svećenicima osuđenima za pedofiliju, je 90% homoseksualaca “. Ovi podaci pokazuju da je “Katolička crkva imala problema s homoseksualcima više nego s pedofilima”. To podupire Itrovigne Massimo, talijanski sociolog, koji nas podsjeća da “ne postoji veza između celibata i pedofilije, jer postoje više pedofilia među oženjenim svećenicima nego među katoličkim svećenicima ….

NAŠA BORBA

Važno je razumjeti razloge zbog kojih Crkva tako dugo nije bila u stanju nositi se s problemom homolobija. Ne radi se samo o utjecajima samog homolobija, gdje pritužbe na jednog homoseksualca u mantiji završi na stolu drugog, pa onda u kanti za smeće ili, još gore, čak, u rukama samog zločinca – tako da se on može slobodno osvetiti svojim žrtvama. To nije samo zla vrsta grupne solidarnosti, braneći one koji su “jedan od nas”, bez obzira koliko su oni krivi.

Tu je još jedan razlog, a to je neznanje, nerazumijevanje težine problema. Za normalnog svećenika je nezamislivo da se takvo strašno zlo odvija iza leđa. (…) Tko bi se uostalom želio baviti takvim prljavštinama, osim ako su bili prisiljeni? Zato dok stvarno ogroman skandal ne eruptira,(…) Uostalom, ovdje se radi o kriminalnim radnjama, a Crkva nije policija, nema alate potrebne da se bavi organiziranim kriminalom. Ako je svećenik izazvao prometnu nesreću ili počinio gospodarski kriminal, on se prvo mora suočiti s policijom i tužiteljem, a ne biskupom ili provincijalom. A djela pedofilije i efebofilije pripadaju u najteža djela protiv tijela, psihe i duše djece i mladih. (…) Ponekad se žrtva ephebophila ne može oporaviti od takvog zlostavljanja za cijeli život, da bi vjerovala drugima, da poštuju sebe ili posluša moralne norme. Ako takvo brutalno zlo učini svećenik, problem postaje još bolniji, jer je štetu nanio onaj tko je propovijedao lijepe ideje, kojemu je dječak vjerovao, od kojih je imao pravo očekivati ​​sve što je dobro i plemenito. Zlostavljani dječaci kažu: “Nikada više neću ići u crkvu”, “svi svećenici su kopilad”. Ponekad, oni izgube vjeru uopće, ili se pridruže nekoj sekti, a ponekad se doista nikada ne vrate Crkvi. Iako su nekad bili dio mlade skupine najbliže svećeniku, osobito uključeni u religiju, većina ih dolazi iz obitelji vjernika; nekad su bili ministranti, čitatelji, odlazili u ljetne kampove, na duhovne vježbe, hodočašća, oni su bili blago i budućnost Crkve. Gorljivi rad mnoštva pristojnih roditelja, časnih sestara, vjeroučitelja, svećenika, biskupa, uništen je zločinima grupe pokvarenih muškaraca. (…)

U tom slučaju, nema mjesta za oklijevanje, bez obzira koliko se riskira, bez obzira kome bi se mogli zamjeriti, bez obzira što se može izgubiti. (…) U Poljskoj, situacija je posebno opasna, jer neki stariji homoseksualci i ephebophili u mantiji mogu imati veze s bivšom Tajnom službom i ostalim specijalnim službama. Mnogi tajni suradnici su regrutirani od njih, jer su bili posebno skloni ucjenama. (…) Zato svećenik koji ustaje u obranu mladih i protivi se utjecajnom pedofilu ili ephebophilu može doći u iskušenje. Može se naći ne samo da je ustao protiv homomafije u lokalnoj crkvi, nego i starim strukturama specijalnih službi. I oni su iskusni u maltretiranju i ubojstvima svećenika. (…)

LJUBAV I ISTINA CRKVE

U našoj borbi za Crkvu Isusa Krista, ne smijemo biti zavedeni argumentima poput: “Crkva je naša majka, i ne smije se govoriti loše stvari o vlastitoj majci”. Takve su se riječi često čule od onih koji su najviše povrijedili svoju majku, koji su učinili da je ozbiljno bolesna, a sada odbijaju započeti liječenje. (…)

Moramo jasno , eksplicitno reći: da, postoji snažno homoseksualno podzemlje u crkvi (baš kao i na mnogim drugim mjestima),(…) Članovi tog lobija u Crkvi su relativno mala skupina, ali često drže ključne pozicije (koje žarko žele postići), stvaraju blisku mrežu odnosa i podržavaju jedan drugoga, to je ono što ih čini opasnim. (…) Konačno, oni su opasni za Crkvu u cjelini, jer kada postaju novinski naslovi, vjera milijuna ljudi se oslabi ili uništi. Mnogi kažu onda: “Ne, u Crkvi nema mjesta ni za mene, ni moju djecu i unučad”. (…) Normalno, pošteni ljudi su velika većina. Oni samo trebaju biti ispravno informirani, mobilizirani i ujedinjeni u akciji.

Papa Benedikt je ipak bio prisiljen pobjeći od vukova

Kada se nešto izuzetno strašno događa, onda mnogi časni ljudi često smatraju da je nemoguće da se dešava. Zabijanje glave u pijesak uvijek dođe na naplatu. Čitajući danas tekst “S Papom protiv homohereze”, postaje jasna snaga homolobija. Pučistički pokušaj zapadnoeuropskih biskupa s radnim dokumentom Sinode 2014., koji su spriječili afrički biskupi, to dokazuje. Prisustvujemo pokušaju preuzimanja Katoličke crkve.

Pitanje razvedenih i pitanje prihvaćanja homoseksualnosti se cijelo vrijeme prikazuju u kompletu, iako po prirodi stvari nemaju nikakve međusobne veze. Homolobiju razvod ovdje služi kao “probijač” za njihov pravi cilj (“Ne laje pas zbog sela”). To je – da se oni osobno više ne moraju skrivati, a ne nada da bi u poluprazne crkve nahrupilo nekakvo mnoštvo naroda – ako se sve podredi jednoj bolesti, slabosti, poroku – nazovite to kako hoćete. Baš suprotno.


Ništa što se desilo od vremena ovog teksta (2012) do danas ne daje nam pravo na optimizam. Dapače. Jedan mogući konačni ishod: Post-sinodska Katolička crkva i post-migrantska Europa.

Izvor: https://www.lifesitenews.com/news/gay-m ... als-report

Ivan Horvat/Homunizam | croative.net

http://croative.net/?p=36951
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: PARADA

Post by EdgarFranjul »

Idiotizam kao religija: Švedska vlada zagovara pravnu promjenu spola u 12., a operaciju u 15. godini života – protiv volje roditelja

4. Studeni 2015. - Bizarno


Švedske vlasti dosegle su novu razinu idiotizma. Naime, tamo će se glasati o prijedlogu vezanom za „transrodnu“ djecu. Prijedlog, ukoliko bude usvojen, postavit će novi zakon prema kojem bi se omogućila kirurška kastracija 15-godišnjaka, dok bi pravna promjena spola bila omogućena već za 12-godišnjake – čak i ako su roditelji protiv toga.

Ekstremni prijedlog, donesen početkom godine, objavljen je u izvješću vlade nazvanom „Pravna i medicinska promjena spola,“ čemu je autor Odbor o dobnoj granici za odobrenje promjene spola. Ovaj odbor istovjetan je sličnom novom odboru britanske vlade koji je nazvan Odbor transrodne jednakosti, koji će isti ovakav prijedlog donijeti iduće godine.

Ukoliko se donese ovakav zakon, Švedska će od siječnja iduće godine doći na vrh ljestvice po stupnju „progresivnosti“ (čitaj: Idiotizma).

Naime, 15-godišnjacima bi tako bilo dopušteno da, ukoliko sami tako odluče, mogu promijeniti svoj spol operativnim zahvatom, uz pristanak svojih roditelja. S druge strane, pravna promjena spola, bila bi dopuštena već za 12-godišnjake, također uz pristanak roditelja, stoji u obavijesti.

Međutim, ukoliko se otac ili majka, ili oboje, usprotive ovoj mentalnoj bolesti u vidu kirurškog odstranjivanja organa, te tvrde kako dijete u tim godinama ne može odlučivati o tome, vlast će biti u mogućnosti odlučiti umjesto svih.

Štoviše, izvještaj sugerira „davanje ovlasti Socijalnim službama da odluče dati dozvolu bez pristanka skrbnika, ako je to u najboljem interesu djeteta.“

Odbor je također preporučio proces dobivanja pravne promjene spola i/ili promjene spola operacijom, bez savjeta ili odobrenja od strane psihologa ili liječnika.

Sličan zakon već je usvojen u Irskoj, a Britanci su se također uključili u „utrku za najveće idiote“ tako što zagovaraju da se 3- i 4-godišnjoj djeci učini dostupnom „transrodna“ literatura u dječjim vrtićima, a zemlja bi trebala uvesti čak i „treći spol“ kao što je „pederski spol“ ili „pan-spol.“

Izvor: Breitbart

http://pandora.kreativisti.org/idiotiza ... roditelja/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: PARADA

Post by EdgarFranjul »

Epidemija homoseksualnih silovanja u američkoj vojsci

Subota, 19 Prosinac
2015 22:55 Autor: admin

U najnovijoj studiji APA (American Psychological Association) se navodi da su homoseksualna silovanja u američkoj vojsci 15 puta češća nego što to govore službeni izvještaji.

Službeni izvještaji: Jedno istraživanje govori da je 2011. bilo 19.300 homoseksualnih napada, a već 2012 je bilo 26.300.

Drugo kaže za 2014 da je 12.000 muškaraca bilo napadnuto (terminologija: neželjeni seksualni kontakt, uključujući silovanje i druge napade ili pokušaje da se oni počine).

Od 12.000 muških žrtava, njih 3.850 je u 2014. prijavilo “penetrativni” napad. Prema APA studiji to treba računati s faktorom “15 puta više”. Što znači da je godišnje 180.000 slučajeva homoseksualnih zlostavljanja u američkim oružanim snagama. Od toga 57.750 penetrirajućih, tj. homoseksualnih silovanja.

10 minuta nakon što pročitate ovaj članak, 1 američki vojnik će negdje biti silovan. Današnji dan će završiti s 158 silovanih američkih vojnika. Dok prođe tjedan, eto 1.110 silovanih američkih vojnika diljem SAD i svijeta. Stoga se može reći da vojska SAD trpi teške gubitke i bez neprijatelja. Jer žrtve završavaju kao PTSP, oštećene za cijeli život.

Do 1993. je bila potpuna zabrana homoseksualcima u američkoj vojsci.

Godine 1993. je implementirana politika “Ne pitaj i ne govori” (“Dont Ask, Dont Tell”), koja je dopuštala gayevima da služe u vojsci sve dok svoje seksualne aktivnosti drže privatnima. Međutim, ni to nije bilo još dovoljno.

Obama je i ovu odredbu maknuo, te je američka vojska postala “gay-friendly”. Kritičari su tvrdili da će to povećati broj homoseksualnih silovanja u oružanim snagama.
Kritičari su proglašeni neznalicama i zatucanima.


Prema APA studiji, vojnici koji su služili u Iraku i Afganistanu, a koji su seksualno zlostavljani, pate od puno težih simptoma PTSP i suicidalnih misli nego oni koji nisu zlostavljani.

Homoseksualno silovanje kod žrtve uništava njegov identitet, sliku koju je imao o sebi i projicirao kao o muškarcu.

Pitanje je na što to liči vojska sastavljena od pervertita, pomiješanih s njihovim ustrašenim potencijalnim žrtvama – koje se više brinu o svojoj pozadini nego o neprijatelju.

Nevjerojatno je kako se ova gay silovanja često iskorištavaju u korist gay pokreta. Dobro ste pročitali: “u korist”. Kako? Zato što ima silovanih gayeva. I da su oni silovani zato što su drukčiji.

Eto, kao da silovatelji, koji sodomiziraju druge, nisu homoseksualci! Pa, koje su onda oni slovo, ako ne spadaju pod (L)GBT?

Cijela priča opet podsjeća na homoseksualce u nacističkim logorima: homoseksualci uvijek ispadnu žrtve: čak i kada ubijaju jedni druge. Vidi: “Hitler – homofrend godine 1921,1922…1945“.

Ako je netko mislio da ne može biti gore, može: Obama je nominirao otvorenog homoseksualca, Erica Fanninga za ministra obrane. Bez sumnje da će svi američki vojnici postati još crvenije krpe za svoje neprijatelje na bojnom polju. Stoga slijedeći citat i nije više smiješan:

“Kada sam ušao u vojnu službu, biti homoseksualac je bilo zabranjeno – onda je postalo opcionalno – a sada je legalno. Izlazim van prije nego Obama to napravi obaveznim.”

Dozvoljavanje homoseksualcima da otvoreno služe u vojsci je dalo potpuno novo značenje “koheziji borbene jedinice”:

Američki vojnici poslani u Afganistan koriste Craiglist mobilnu aplikaciju za upoznavanje i seks u bazama diljem ratom opustošene zemlje, što dovodi do zabrinutosti o padu discipline u prekomorju.Vojni zapovjednici su zabranili svom servisnom osoblju, a koje nije međusobno u isto/razno-spolnom braku, da imaju seks dok su u zoni borbenog djelovanja.
Većina postova na Craiglist-u uključuje muške vojnike koji traže seks s drugim muškarcima – što bi bilo kažnjivo po bivšem kodu “Ne pitaj Ne govori”.

Svaki časnik koji bi tu nešto pokušao poduzeti, uništio bi si karijeru od strane gay-friendly tabora.

Zato većina njih zatvara oči na to kako seksualni odnosi razaraju borbenu jedinicu, i kako gayevi formiraju još snažniju lavander-mafiju unutar vojske.

U javnim raspravama o silovanju u vojsci cijelo vrijeme je fokus na ženama (silovatelji su muškarci).

No, većina silovanih u američkoj vojsci su zapravo muškarci.

Evo i jednog vojnog priručnika. Scenarij: kaplar Carl je prošli tjedan izgubio nekoliko marinaca u zasjedi i osjeća krivicu zbog toga, a istovremeno ga muči što mu njegov dečko prijeti da će ga ostaviti. Što biste vi, kao budući vodnik trebali poduzeti u vezi s tim, stoji u “Pitanjima i zadacima” udžbenika za dočasnike US Army.



Polako ali sigurno na scenu stupa negativna selekcija u američkoj vojsci. Seksualno-politička podobnost na djelu. Američka vojska svake godine gubi jednu cijelu brigadu iz seksualnih (perverznih) razloga. A niti 5 divizija seksualno napadnutih bez obavljenog silovanja nije presretno više služiti u takvoj vojsci. Zaista se isplatila homoseksualizacija američkog društva sve do vojske! Uskoro će se malo tko normalan dragovoljno javljati u vojnu službu, bez obzira na sve beneficije. Može se očekivati i prisilno novačenje, te posljedično bježanje mladića u druge države.



Inače, zajedno s brisanjem zabrane sodomije niti zoofilija više nije zabranjena u američkoj vojsci.



Spomenuta studija se bavi samo silovanim muškarcima. Što je sa životinjama, to se ne zna.

Da li se i mogao očekivati drukčiji razvoj događaja u državi gdje je homoseksualnost postala državna religija – i kojoj je globalno širenje sodomije prioritet #1 vanjske politike?

Baš i nije.

Ivan Horvat/Homunizam

http://croative.net/?p=39957
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: PARADA

Post by EdgarFranjul »

HOMOFOB DESETLJEĆA

Ovo je Milo Yiannopoulos, najgora noćna mora gay aktivista u SAD

Autor: Marcel HoljevacPonedjeljak, 21. Ožujak 2016. u 07:52

U zadnjoj svojoj kolumni Milo piše o tome kako je praktički istjeran iz gay-friendly San Francisca. A već prije toga je tom Grku židovskih korijena, aktivistu za slobodu govora i osnivaču tehnološkog portala "The Kernel", dva puta izabranog među 100 najutjecajnijh osoba u britanskoj digitalnoj ekonomiji (2011 i 2012), zabranjeno govoriti u Manchesteru, gdje je studenska unija "banirala" njega i lezbijsku feminističku aktivisticu Julie Bindel jer predstavljaju prijetnju za "sigurnost studenata". A trebali su govoriti na temu - ima li feminizam problema sa slobodom govora!

“Ovo je prvi put da sam pobijedio u debati koja uopće nije održana”, rekao je Milo, dodavši kako su zabranom samo potvrdili njegovu poantu. A u vrijeme kad je radio kao novinar Catholic Heralda, Milo je poveo raspravu za Channel 4 s Boy Georgeom, o istospolnim brakovima. Milo je, kao konzervativni katolik – iako mu je majka židovka, otac pravoslavni Grk, a on je odrastao u protestantskoj sredini – zastupao stav kako istospolni brak nije potreban, i kako ničim ne doprinosi pravima istospolnih ljudi. Boy George, inače osuđeni silovatelj maloljetnika kojeg je danima držao kao roba u svom stanu, je zastupao suprotnu, moralno ispravnu stranu, koja je za ljudska prava i gay brakove.

Gay protivnik gay brakova

Što je u svemu gore navedenom čudno? To što je Milo – homoseksualac. Čistokrvni. I vrlo otvoreno homoseksualan. Uz bivšeg lidera Gay Alliancea iz sedamdesetih, Davida Thorstada, jedan od vodećih disidenata pokreta. Usto je konzervativnih političkih gledišta, i katolik, što je dovoljan razlog da ga inače “tolerantni” gay establishment smatra izdajicom, unutarnjim neprijateljem, prodanom dušom, velikim sotonom, i općenito gadom kojem u ime tolerancije i slobode treba začepiti usta, te ga izopći iz zajednice tolerantnih i baci fetvu na njega. Da stvar bude gora, podržao je Donalda Trumpa za predsjednika SAD, čime je dospio na vrh liste neprijatelja lijevih aktivista. U spomenutoj raspravi s Boy Georgeom, propalom pop zvijezdom osamdesetih, rekao je kako za početak treba pogledati donosi li građanski brak bilo kakve koristi ili prava istosplonim osobama, a koja inače ne bi imali, i odmah daje odgovor – ne. “Nitko to zapravo ne traži, nema neke velike želje za brakom u gay zajednici, postoji građansko partnerstvo koje osigurava jednaka prava i sve što je potrebno. “To nije pitanje kvalitete, kad bi bilo to, ja bih svakako bio za”, kaže Milo, “radi se o redefiniranju institucije koja je kohezivno ljepilo društva, i to može proizvesti posljedice o kojima nemamo nikakvog pojma u ovom trenutku”. Na pitanje kakve posljedice, Milo kaže da jednostavno ne možemo znati kakve bi one mogle biti, ako izmijenimo instituciju na kojoj je čitavo naše društvo sazdano.

Kad ga je voditelj napao čemu to braniti, ako je razlika između civilnog partnerstva i braka tek u nazivu, rekao je da riječi imaju značenje, i da je brak lako razumljiv pojam koji označava zajednicu muškarca i žene koja može dovesti do prokreacije, što je uostalom i sama svrha institucionaliziranja te zajednice još u primitivnim društvima: korist koju šira zajednica ima od toga, u vidu regulacije “vlasištva” nad djecom. “Ovdje se ne radi zapravo o gay pravima, radi se o Davidu Cameronu”, rekao je. “On pokušava dobiti glasove, a mi ionako nikad nećemo glasati za njega (okrug Primrose Hill, ne homoseksualci, op MH)”, kaže Milo. “Mislim da je vrlo patronizirajuće biti politički upotrijebljen na takav način”, smatra on. Boy George mu je odgovorio da je to “Non issue”, (ako je tako – čemu onda takav zahtjev) i kako je sve što “ljuti katoličku crkvu dobra stvar”, otkrivši tako zapravo jedini motiv za aktivizam koji potiče istospolne brakove (misli li itko u gay zajednici, ili među aktivistima, da će homoseksualci moći imati vlastito biološko potomstvo ako sklope brak, ili da će imati veći ugled u zajedici ako su u braku? Jer, ako zajednica diskriminira neoženjene i neudane, gleda ih kao manje vrijedne ljude, onda je to problem koji treba rješavati, a ne nešto drugo). “Ja sam gay, i katolik, i moj odnos s Bogom je dosta kompliciran”, rekao je Milo. “Znam da postoje određena očekivanja od mene koja ne mogu ispuniti”.

No, dok je Boy George ustvrdio da je biti gay predivno, i kako bi to ponovo izabrao da može birati – te za tu prilično neutemeljenu izjavu, jer ne znam niti jednog staight muškarca koji bi htio biti gay, zaradio pljesak publike – Milo je udario šamar gay establishmentu rekavši kako to ima svoje prednosti u današnje vrijeme, no kako bi on, da može izabrati, ipak izabrao – biti heteroseksualan. Kad mu je voditelj spočitnuo da se pogled društva na homoseksualnost promijenio, i kako crkva nije promijenila svoja gledišta u skladu s vremenom, rekao je kako ne misli da je dobro da religija, koja ima svoja pravila, ista mijenja u odnosu na trentnu modu i ono što se taj dan nosi. Moralni relativizam i moralna moda nisu od neke pomoći, kaže Milo. I onako usput se pita zašto gay zajednica hrli u brak kad ga hetero zajednica sve više napušta kao nešto neprogresivno.

Diskriminacija katolika u gay zajednici

Moram priznati da mi nije teško složiti se s Milom oko jedne stvari: gay aktivisti su izgubili moje simpatije još davnih osamdesetih, kad su počeli vršiti pritisak na članove svoje zajednice da pristanu na glupe dogme koje pokret propovijeda i koje nemaju znanstvenog ni činjeničnog temelja. Primjerice, da svatko tko je homoseksualan mora biti sretan što je to što jest, i ne smije to željeti promijeniti: promjena je, kažu, ne samo nemoguća već i nemoralna. S druge strane, i promjena spola je zapravo nemoguća, ne takva koja bi bila funkcionalna u reproduktivnom smislu, što i jest ono što definira spol, a biti muško ili žensko svakako nije bolest, čak ni kad se osjećate kao “nešto drugo” (to ne znači da s vašim tijelom nešto nije u redu, već s glavom), pa ipak, zajednica pozitivno gleda na sve koji odluče “promijeniti spol”, iako je promjena u stvari samo kozmetička, ali vrlo negativno na one koji bi promijenili svoje seksualne sklonosti kad bi mogli. Što je u tome nemoralno, znaju samo oni.

No Milo često piše i o pritisku kojem su u gay zajednici izloženi oni koji misle drukčije od propisanog kolektvnim umom, pa i o diskriminaciji kojoj su katolici ili konzervativci homoseksualci izloženi u samoj gay zajednici, što je često za njih veći problem od “diskriminacije” izvan zajednice, jer se događa u krugovima u kojima se kreću. U svom tekstu “Što ne valja s gay establishmentom”, Milo piše kako je prljava tajna pokreta za gay prava u Britaniji ta što više nema razloga za postojanje. “Sve velike bitke za priznanje i jednakost su izvojevane, i to jako davno. Kozmetički zahvat oko istospolonih brakova prošle godine nije imao nikakav utjecaj na zakonska prava istospolnih parova koja su imali pod građanskim partnerstvom. I, istinu govoreći, ne postoji više ništa u ovoj zemlji zbog čega bismo trebali biti bijesni, ako se ne ubraja apsurdna prošlogodišnja kampanja da se djeci na dječjim igralištima zabrani upotreba riječi “gay”. Pitajte bilo koga u gay lobiju i to će vam i priznati, ali samo privatno.

Iscrpljujuće je gledati beskrajno, cikličko zavrtanje ruke i zapjenjeno bjesnilo oko najnevažnijih rasprava. To je ono što se događa kada pokretu za prava ponestane razloga za postojanje: panika, zbunjenost, i orgije samoopravdanja, zamotane u aktivizmu na krajnjem rubu značaja. Misija dana gay lobija su transrodna prava, te ezoterične i zbunjujuće nove jezične konvencije koje uređuju kompleksnu mrežu transeksualnih i transrodnih osoba. (…) današnje debate se bave problemima srednje klase koja sama sebi ugađa, i koji se tiču vrlo malog postotka samog članstva tih organizacija, i beskrajno malog dijela populacije”, kaže Milo i time dotiče osnovni problem: unutar svake manjine postoji manjina, koja isto tako može biti pod pritiskom većine u svojoj “manjini”. I tu je negdje odgovor na sva bitna pitanja gay i svakog drugog aktivizma za prava ovih ili onih manjina, koje se u konačnici svode na prava najmanje od svih manjina – pojedinca. Pa stoga Milo i nije jedini gay koji se otuđeniji i odbačeniji osjeća u “svojoj” gay zajednici, nego među konzervativnim katolicima.

Crna lista

“Često su oni koji propovijedaju toleranciju najnetolerantniji. Otkad sam novinar, na crnoj sam listi gay establishmenta – urednika, organizatora konferencija, i slavnih osoba koje zajedno formiraju javno mišljenje, te od medija podržano i javno prihvatljivo lice homoseksualnosti”, kaže Milo. “Lobisti obuzeti progonom irelevantnih stvari ne predstavljaju nikog osim elitističke, margizalizirajuće, snobovske, moralističke, i etiketom opsjednute engleske malograđanštine za koju kažu da je mrze. Oni su zastrašujući kad trebaju biti dostupni, kažnjavaju ljude kad bi trebali biti suosjećajni. A tu je i maliciozni progon svakoga tko se ne uklapa odobreni kalup od strane homoseksualaca koji imaju javne platforme. Ja sam prestao računati koliko puta sam se pojavio na televiziji kako bih razgovarao o gay pitanjima, samo da bih ispao negativac i dobio hrpu e-mailova i tweetova od gay aktivista koji mi poručuju da “se odem okupati s tosterom” i govore mi da sam “samomrzeći gay”. Zašto? Jer ne podržavam ideju gay braka i jer iskreno govorim o tome kako je neugodno pomiriti svoju vjeru i osjećaje.

Ako se gay lobi želi odmaknuti od toga da bude karakteriziran preko svojih nasilničkih, bespredmetnih unutarnjih redova, lažnih žrtava i ugroženih, i postati vjerodostojno, snažno tijelo sa stavom, mora naučiti prigrliti svaku gay osobu, kako god izgledala, i kakva god bila njena mišljenja i stavovi. Dok se to ne dogodi LGBT pokret će ostati dimna zavjesa, i pomalo tragikomična industrija samosažaljevanja. Gay ljudi zaslužuju bolje od toga”.

U kolumni “Dijete treba majku i oca” ponovo je razbjesnio “svoje”, napisavši, “Svako dijete bi trebalo imati gay ujaka, da ga nauči kako se oblačiti, da ga vodi po klubovima, i da mu da prvu lajnu kokaina, ali gay roditelji? Kao teški gay partijaner, nisam siguran”. Napisao je to protiveći se odluci suda u Britaniji da se oduzme dijete majci i da istospolnom paru, iako dijete nije bilo ni u kakvoj opasnosti, zbog sporazuma o surogat majčinstvu koji je izgleda bio prekršen. Time što je majka dijete dojila, što je protumačeno kao napad na homoseksualce. U toj kolumni je progovorio i o učestalom nasilju među istospolnim parovima, statistički puno učestalijem nego u tradicionalnim brakovima, i vrlo niskom stupnju bračne vjernosti u istospolnim brakovima (a koji bi joj uostalom bio i smisao). “Osobno ne bih usvojio dijete, jer ne mislim da su dva tate dobar početak u životu za bebu”.

A gay pokret je razbjesnio i izjavom kako smatra da bi većina homoseskualaca, da može birati, radije izabrala biti nešto drugo, i rekao “Homoseksualcima se trideset godina govori kako su “rođeni takvi” . To je laž. ‘Rođeni takvi’ je izmišljotina gay lobija kao odgovor na religioznu desnicu. Oni su govorili da je homoseksualnost “grešan životni izbor”, i onda je gay lobi izmislio “homoseksualni gen”. To nema nikakvog znanstvenog temelja, najviše što možemo reći o homoseksualnosti da je ona mješavina prirode i odgoja, i može imati epigenetsku komponentu, nitko stvarno to ne zna”. Griješi li? APA, američka udruga psihijatara, ona ista koja je 1973. prva homoseksualnost skinula s popisa bolesti, zapravo tvrdi to isto: oni su jasni, na svojim stranicama, da se o uzrocima homoseksualnosti zapravo ništa ne zna, i dozvoljavaju da ona može biti kongenitalna, ali isto tako i posljedica odgoja i traumi iz djetinjstava (dječaci koji su bili žrtve pedofila u pravilu postaju homoseksualci, preko 30%, pa se to kosi s teorijom da je homoseksualnost monokauzalna, odnosno da postoji samo jedan uzrok iste. Ono što oni tvrde, i u čem se slažu s Milom, a ujedno i jedino u čem se i jedni i drugi slažu s gay lobijem, je da nema baš mnogo toga, a sigurno ničeg što bi pouzdano davalo rezultate, što homoseksualci mogu uraditi da bi to promijenili.

Novu minu je bacio kad je rekao da im je možda bilo bolje u ormaru, nabrajajući sve gay genije u povijesti koje je Britanija imala i o kojima je ovisila, a koji se u svoje vrijeme nisu mogli outati, što je, smatra, pripomoglo statistici po kojoj su gay muškarci u britaniji inteligentniji od prosjeka: inteligencija je, kako znamo, nasljedna dobrim dijelom, a gay otac nije loša stvar, kaže, da bi se sina naučilo penjati po skliskoj šipki, odnosno opstati u društvu koje nije uvijek prijateljski nastrojeno. “Dobra vijest je da su globalno gay prava u manjini, Kina, Indija, i Rusija slave važnost nuklearne obitelji” (zanimljivo, niti jedna homofobna zemlja nije katolička!). “Ne možete ih kriviti: foto blogovi sa Folsom Street Fair u San Franciscu neće razuvjeriti Putina oko toga da je zapad jedan dekadentni kaos. Iskreno, bio bih manje posramljen time da sam gay u danima kad je biti gay bilo nešto čega su se ljudi sramili. Gayevi su tada imali više dostojanstva”, kaže, oslikavajući to priloženom fotografijom.


No, gay pokret nije jedini s kojim je Milo došao u sukob, tu su i feministice. O zabrani nastupa u Manchesteru Milo kaže, “ta zabrana je novo poglavlje u ratu feminizma protiv slobode izražavanja, jer pokazuje da feministice ne samo da ne žele čuti argumente druge strane, nego ne žele da se rasprava uopće održi. Ne zaboravite, nisu zabranile nastup samo meni: zabranile su ga i mojoj oponentici, ženi koja je zagovarala ženska prava desetljećima. Tema o kojoj smo trebali raspravljati je “Ima li suvremeni feminizam problema sa slobodom govora?”. Vjerujem da je ovim na to pitanje odgovoreno, ali mi ćemo svejedno nekako održati tu debatu, i znam da će sloboda govora i sekularno društvo naći put”. Usto je pomalo cinično dodao, “Kako je moj kolega Allum Bokhari nedavno napisao, panični i očajnički potezi poput ovog su siguran znak da je pokret u krizi. Zeloti znaju da ne mogu pridobiti javno mišljenje, znaju da ne mogu pobijediti intelektualce u raspravi. Cenzura, zadnje utočište poražene ideologije, je njihova jedina opcija … da vam kažem istinu, imaju pravo bojati se mene i Julie. Čak i kad bi publika bila skroz neprijateljska prema meni, ja ne bih imao problema demonstrirati da moderni feminizam živi i diše cenzuru. Zadnjih par godina su prepune smiješnih, apsurdnih napora feministica da kontroliraju izražavanje – od pop pjemica od muških magazina i viceva.


Imam milijardu primjera za te tvrdnje – uključujući moje izbacivanje sa “Slut Walka” u Los Angelesu”, kaže Milo. A izbačen nije samo odande. Nedavno mu je ukinut i twiter račun, nedugo nakon što je početkom ovog mjeseca prvi put dobio akreditaciju za presicu u Bijeloj kući. Yiannopoulos je tada zamolio Bijelu kuću za komentar o stavu o slobodi govora na prominentnim društvenim mrežama, rekavši kako se “Konzervativne komentatore i novinare kažnjava, suspendira, a twiter im briše poruke”. A u zadnjoj kolumni se okomio na gay friendly San Francisco, nabrajajući što je sve u tom liberalnom gradu zabranjeno – od pušenja bilo gdje na otvorenom prostoru (“duhana ili bilo čega drugog”, kaže Milo koji je inače, pogodili ste, pušač) do igračke u McDonaldsovom Happy mealu, usvajanja beba životinja, poslovnih putovanja u Arizonu, plastičnih boca za vodu (zbog ekologije, ali ne i plastičnih boca za kolu…), sjedenja noću na ulici… a da, i Mila Yiannopoulusa. Ova oaza progresivizma u Americi, kaže Milo, ima fetiš na zabrane svih mogućih vrsta. Doduše nije mu zabranjen ulazak u sam grad, ali mu je jučer zabranjeno održati tribinu u sastavu “Dangerous Faggot tour” (“Turneja opasnog pedera”); na kojoj je doduše kaže u proteklih 500 dana dobio svoju porciju zabrana, ali ovu kaže baš nije očekivao, kao gay partijaner u naj gay gradu na svijetu… No, sloboda govora ipak postoji u San Franciscu, kaže Milo i to dokazuje s tri donje fotografije – “ali samo ako zastupate pravo mišljenje”, i dodaje kako je ironija da mu je kao homoseksualcu zabranjeno govoriti u gradu iz kojeg je prije 50 godina krenuo pokret za emancipaciju homoseksualaca – ali ne zato jer je homoseksualac, nego jer je konzervativan…


http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... sad-905718
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: PARADA

Post by EdgarFranjul »

ERICKSON: Uzvodno od kulture

Erick Erickson
05/05/2018
Share
Screenshot: YouTube

U knjizi “Nakon bala” (After the Ball), psiholog Marshall Kirk i oglašivač Hunter Madsen oslikali su sliku onoga što bi pokret za gay prava trebao učiniti kako bi normalizirao i unaprijedio svoju agendu u Americi. Knjiga je izašla 1990. godine. Kirk i Madsen tretirali su svoju knjigu kao manifest, a mi smo svjedoci njihove vizije.

Propagandni napori koje su autori postavili uključivali su ubacivanje homoseksualnih muškaraca i žena u Hollywood kako bi započeli stvarati televizijske serije u kojima će homoseksualci biti pozitivni karakteri, a zatim normalizirati njihovu pojavu u budućim projektima. Našli bi prijatelje u medijima koji bi pozitivno pisali o pravima gay pokreta. Oglašivači bi predstavljali gay muškarce i žene kao ideale. Poznate gay osobe bile bi slavljene. Crkve bi također bile uključene. Liberalne crkve bi odbacivale veličanje kršćanskih ortodoksija i ocrnile sve one koji drže do vjere.

“Stalni razgovori grade dojam da je javno mnijenje u najmanju ruku podijeljeno oko te tematike i da veliki dio – oni najmoderniji, najsuvremeniji građani – prihvaća ili čak prakticira homoseksualnost”, napisali su. Također su željeli biti portretirani kao žrtve. “Svrha prikazivanja kao žrtva jest da se ‘normalni’ osjećaju vrlo neugodno; to jest, da se nabije sram njihovom samopravednom ponosu koji bi obično pratio i nagradio njihovu anti-gay agresivnost i da postavi temelje za proces konverzije tako da pomogne ‘normalnima’ da se identificiraju s homoseksualcima i počnu simpatizirati njihov status autsajdera.”

Isto tako, morala se normalizirati nedokazana ideja o seksualnoj orijentaciji kao nešto s čim smo se rodili, ideja o kojoj znanost još uvijek nije rekla svoje mišljenje. Autori su napisali: “Kad bismo javnosti sugerirali da je homoseksualnost stvar izbora, otvorili bi konzervu crva s etiketom ‘moralni izbori i grijeh’ i dali bi religijskim gubitnicima štap kojim bi nas tukli. ‘Normalni’ moraju biti naučeni da je nekim osobama urođena homoseksualnost isto kao što je drugima heteroseksualnost: poročnost i zavođenje nemaju nikakve veze s tim.”

Sve to napisano je 1989. u knjizi koja je objavljena 1990. godine. Provedba manifesta bila je izuzetno uspješna. Kad ljudi govore o seksualnoj orijentaciji kao o nečemu s čime smo svi rođeni, ne govorimo o nečemu što je utemeljeno u znanosti, već ispunjavamo želju s tog manifesta.

Navodim ovu knjigu zato što konstantno čujem od ljudi da je kultura uzvodno od politike. Ono što se dešava u kulturi utječe u našu politiku. No, knjiga “Nakon bala” bi trebala poslužiti kao podsjetnik da postoje stvari uzvodno od kulture, a te stvari su često dobro orkestrirane kampanje odnosa s javnošću, koje su osmišljene kako bi preoblikovale kulturu i naše razmišljanje.

Korištenjem medija, ljevičarski aktivisti doista ciljaju na podjelu ove zemlje. Mediji sve više prikazuju vlasnike vatrenog oružja kao neprijateljsku, odmetničku marginu društva. Kršćani su danas netolerantni bigoti koji moraju biti uklonjeni. Velike obitelji su također loše; njihov ugljični otisak mora biti smanjen. Kultura se oblikuje, a mediji su toliko zaposleni generiranjem ogorčenja u svrhu dobivanja klikova i prihoda da ne shvaćaju kako su iskorištavani. Ali naravno, neki od medija su sudionici u tome.

“U kasnijoj fazi medijske kampanje za prava homoseksualaca – dugo nakon što drugi homoseksualni oglasi postanu uobičajeni – doći će vrijeme da postanemo čvrsti prema preostalim protivnicima”, napisali su Kirk i Madsen. “Da budemo iskreni, oni moraju biti stigmatizirani.”

Pokret za prava homoseksualaca je normaliziran dobro orkestriranom PR kampanjom. Oni od nas koji se ne slažu, ne samo da su rutinski nazivani bigotima, već su i sve manje dobrodošli na javnu pozornicu. Trebalo je vremena za ovo pitanje, ali politička ljevica u Americi izgubila je strpljenje na drugim frontama. Od transrodnosti do oružja i klimatskih promjena, ljevica je skočila direktno na Kirkovo i Madsenovo konačno rješenje: stigmatiziranje i odbacivanje iz društva onih koji se ne slažu.

Moraju ubrzano marširati prema tome zato što se u nastojanju da se promijeni kultura, nove fronte sudaraju sa zdravim razumom. Teško je uvjeriti bilo koju razumnu osobu da dječaci mogu postati djevojčice i da je snijeg u travnju posljedica globalnog zatopljenja. Stoga, morate biti zastrašeni kako biste vjerovali. Zlostavljači s dobro financiranim timovima za odnose s javnošću nalaze se uzvodno od kulture.


http://konzerva.hr/2018/05/05/erickson- ... xeU8x822Wc
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Post Reply