O MASONIMA I MASONERIJI

Neobavezna rasprava bez svađa.
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: O MASONIMA I MASONERIJI

Post by EdgarFranjul »

Dolazak babilonskog misterija na Zapad

U svoje vrijeme, Grčka je pokorila Perziju, a Rim Grčku. Svaki od ta četiri preokreta (Babilon, Perzija, Grčka i Rim) bio je pod utjecajem urotničkog svećenstva. Ako bi se kraljevstvo primicalo kraju ili bi monarh oslabio, svećenstvo bi se urotilo sa svećenstvom novodolazeće svjetske sile. Zapravo, prijenos svjetske sile zauzeo je svoje mjesto.

Zaharija (2,2-4) donosi proroštvo o četiri sile. Tu nema iznenađenja. Židovi su bili u središtu događaja u svakom konfliktu, jer ih je Svemogući Bog upozorio, kao što je zabilježeno u Ponovljenom zakonu (4,25-31), ako prihvate idolatriju, raspršit će ih po licu cijele zemlje.

Kao što je prorečeno, počnu li se klanjati idolima, Bog će dopustiti Babilonu, Perziji, Grčkoj i Rimu provesti Njegov sud protiv Izraela. Zaharija govori o te četiri sile kao o "četiri roga." Četiri sile koje će ih maknuti su "četiri kovača: "Podigoh oči i vidjeli. I gle: četiri roga. Upitah anđela koji je govorio sa mnom: "Stoje ovo?" On mi odgovori: "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem." Onda mi Jahve pokaza četiri kovača. A ja upitah: "Što su došli ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su rogovi koji su raznijeli Judu, te se nitko više ne usuđuje dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše, i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli."

Četiri roga

Dr. E. Schuvler English, izdavač kršćanskog časopisa Our Hope (Naša nada), u 1940.-im i 1950.-im, te Marian Bishop Bower, profesor na Philadelphia School (sada College) of Bible, koautor bilješki i komentara u Pilgrim Bible, komentiraju značenje riječi "rogovi" u proroštvu: "U Bibliji, rogovi govore o snazi, često o snazi nehebrejskog kralja."

English i Bower se slažu da se četiri "roga" pobliže odnose na Babilon, Perziju, Grčku i Rim. Danijel je prorekao uspon i pad sva četiri. Prema drugom Danijelovom poglavlju, "četvrti rog" (Rim) slabi, ali nikad ne će prestati postojati. Mjesto propadanja, dijeli se na dva ogranka (Konstatinovo istočno i na zapadno carstvo), potom se dalje dijeli na deset manjih dijelova. U zadnjim danima Rima ili Rimskog sustava demokracije bit će podignuta zajednica od deset naroda.

nastavlja se...
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
Alen Peruško
Deputy
Deputy
Posts: 24
Joined: Fri Jun 21, 2013 6:44 pm

Re: O MASONIMA I MASONERIJI

Post by Alen Peruško »

Odličan dokumentarac o Iluminatima sa mnoštvom dokumenata koji prestaju biti teorija i postaju praksa zavjere protiv Katoličke Crkve :

Andjeli i demoni razotkrivanje

https://www.youtube.com/watch?v=fZ7ceD3CDNo
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: O MASONIMA I MASONERIJI

Post by EdgarFranjul »

Četiri kovača

English i Bower sugeriraju da su četiri Zaharijina kovača "obrtnici, vjerojatno rezbari ili kovači - obrtnici željezom. Bog je želio jasno dati na znanje kako On ima načina razoriti svaku silu koja radi protiv njega. Kovači će srušiti svjetsku silu koja je raspršila obojicu, Judu i Izrael, te skinuti ljagu s njih

." Ono što su ta dva komentatora opisala, u stvari su četiri prevrata koje donosi urota svećenstva babilonskog misterija. Misterijske religije su "religije kovača," koje naučavaju doktrinu spasenja samoobogotvorenjem. Zato je Svevišnji Bog nadahnuo Zahariju da koristi riječ "kovači" radi opisa takve urote.

U stvari, hebrejski prvotni korijen riječi kovač u prenesenom smislu znači "smisliti (u negativnom značenju); odavde (od tajne ideje), potiho, ostaviti nasamo, skriti, izvoditi u tajnosti, šutjeti, ne reći ni riječi, utišati, držati jezik za zubima." Štoviše, izvedenica iz prvotnog korijena riječi kovač definira se kao "magijski zanat; također tišina -prepredeno i tajno." ' Riječi: tišina, prepredenost, "magijski zanat," svakako opisuju tajnu religiju.

Prva "urota kovača" pojavila se 539. prije Krista, kad se babilonsko svećenstvo, skupa sa Zoroastrovim svećenstvom, urotilo protiv Babilona. Tri godine kasnije Zaharijino proroštvo o hebrejskom osamostaljenju se ispunilo. Te godine kralj Kir je poslao Židove natrag u Jeruzalem, kako bi podigli hram. Taj događaj je zabilježen u Ezrinoj knjizi. Kakogod, većina Židova je željela ostati u dijaspori. Usto, pod sebi sklonom Perzijom, Židovi su u obećanoj zemlji bili neovisni. Protiv snažnih susjeda, neovisnost im je jamčila perzijska vojska. Perzijska zaštita je trajala oko dva stoljeća. Najzad, popevši se na perzijsko prijestolje 359. prije Krista, Artaxerxes III. dopušta svom namjesniku u Siriji (poznatom pod imenom Bagoses), uvesti Hebrejima teške poreze. Dvadesetak godina kasnije 338. prije Krista, Bagoses postavlja svog vlastitog sina na prijestolje. Kratko nakon toga, Perzijsko carstvo propada. Osvaja ga Grk, Aleksandar Veliki.

Drugo osamostaljenje Židova dolazi 335. prije Krista. Te godine Aleksandar Veliki ulazi u Jeruzalem, obećavajući Velikom svećeniku da će čuvati grad. Pod grčkom upravom, hebrejski svećenici su podigli političke predvoditelje Judeje.' Stoga ih je Božji sud odlučio raspršiti. Grčka kultura je dominirala mediteranskim svijetom. Grčki jezik koine (zajednički jezik Grka za vrijeme helenističke kulture) je prožimao mješavinu kultura. Većina Židova nije bila u Jeruzalemu, nego u Aleksandriji, egipatskom gradu, koji je tako nazvan nakon Aleksandrovog osvajanja te zemlje. Potomci Židova koji su pobjegli iz Jeruzalema u Egipat, prihvatiše helenističku kulturu Aleksandra Velikog i zato nije bilo previše motiva za povratak u Judeju. Zapravo, "lagodni život na grčki način," je pogodovao nastavku židovskog raseljavanja. Aleksandrovo vladanje bilo je kratkog vijeka. Umro je od sifilisa 323. prije Krista, a grčko carstvo dijele četiri njegova generala.

Židovska zemlja se tada dijeli na dio koji pripada Seleuku od Sirije i Ptolomeju od Egipta. Dolazio je kralj za kraljem, Sirija i Egipat su potom u neprestanoj borbi i nije bilo važno tko je pobjeđivao, Židovi su uvijek gubili. Najzad, 175. prije Krista vladar Sirije, zli Antioh Epifan, ulazi u Jeruzalem i ubija 40.000 Židova za tri dana, a šalje ih u ropstvo daleko više. Tada se drznuo ući u Svetinju nad Svetinjama (najsvetiji hram na svijetu), te je uz ostale gnusobe, žrtvovao svinju na oltaru. Takvo oskvrnuće, koje je prorekao Danijel (11,31), dokinulo je svagdašnju žrtvu,19 te uzrokovalo daljnje raseljavanje naroda.

Jeruzalem je postao napušteni grad, nenaseljen kao pustinja, Svetište je pogaženo i pogani su okupirali utvrdu na brdu Sion. Ujedinjeni pod braćom Makabcjcima, ostaci naroda bježali su u planine. Kroz sljedeće ratove, Makabejci su vratili Jeruzalem i očistili Hram.

Početak rimskog carstva nazire se 162. prije Krista. Te godine pokorene su Italija, Španjolska i Makedonija. I Kartaga je ubrzo pala, a Sirija je bila u opasnosti. Rim je u to vrijeme bio republika, kojom je vladao Senat neometan od generala ili pučkih govornika.

Treće osamostaljenje Židova dolazi blagonaklonim primanjem židovskih veleposlanika u Senatu, koji im obećava zaštitu zemlje. Kako god bilo, židovska neovisnost pod Rimom, traje kraće od 100 godina. Pompej, poznati rimski general, 63. prije Krista preuzima Jeruzalem. Nakon beznadnog otpora, ulazi u hram, ali ne oskvrnjuje Svetinju nad Svetinjama. Ipak, Pompej ruši zidine grada i nameće poreze. Sada je Judeja pod stvarnom rimskom vladavinom. Rimljani ju razaraju 70. poslije Krista, a Židovi se raspršuju po cijelome svijetu.

nastavlja se...
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: O MASONIMA I MASONERIJI

Post by EdgarFranjul »

Jesu li masoni od Zloga?

Molim vas da mi odgovorite na jedno pitanje o kojem već dugo razmišljam i na koje nisam našla neki konkretan odgovor. Molila bih vas da mi objasnite tko su masoni ili slobodni zidari? O njima sam čitala mnogo lošeg i zlog; o njihovu prodiranju u našu Katoličku Crkvu i o pomutnji koju u njoj stvaraju. Jesu li masoni od Zloga i koja im je svrha? Kakav je stav Crkve?



O masonima se doista puno pisalo i piše, a o svome društvu i svjetonazoru govore i oni sami kroz brojna djela svojih pobornika i pristaša. Katolička Crkva o njima ima, dakako, svoj stav koji je više puta iznosila i tumačila kroz razne dokumente, vodeći računa o potrebi zauzimanja stajališta glede njihova naučavanja i djelovanja koje se protivi katoličkom. Mi ćemo se u odgovoru na Vaše pitanje oslanjati prije svega na »Izjavu o masoneriji« i na tumačenje te izjave što ih je objavio Zbor za nauk vjere, jer za cjeloviti odgovor na Vaše pitanje nemamo mjesta.

U »Izjavi o masoneriji« koju su potpisali tadašnji pročelnik kardinal Joseph Ratzinger (danas papa Benedikt XVI) i tajnik nadbiskup Jerome Hamer 26. studenoga 1983. odgovara se na pitanje je li se promijenio stav i vrednovanje Crkve u odnosu na masoneriju, zbog činjenice da se masone (slobodne zidare) i njihov pokret »u novome Zakoniku kanonskoga prava ne spominje izričito kao što je to bilo u prethodnom Zakoniku« (onome iz 1917. godine). Izjava odgovara da je stav Katoličke Crkve, bez obzira što se to udruženje i njemu slična ne spominje izričito zbog »redakcijskog kriterija« primijenjenog u novome zakoniku, ostao nepromijenjen, te doslovno piše: »I dalje nepromijenjen ostaje negativan sud Crkve glede masonskih udruženja, jer su se njihova načela uvijek smatrala nespojivima s naukom Crkve i stoga je upisivanje u njih i dalje zabranjeno. Vjernici koji pripadaju masonskim udruženjima nalaze se u stanju teškoga grijeha i ne mogu pristupiti svetoj pričesti.« U toj se izjavi ističe da mjesne crkvene vlasti nisu mjerodavne davati izjave o naravi masonskih udruženja kojima bi se eventualno derogiralo – to jest djelomično ukinulo – ono što je svojim izrijekom utvrdio Zbor za nauk vjere, i to nadovezujući se na svoju izjavu od 17. veljače 1981. Tu je izjavu odobrio papa Ivan Pavao II. primajući u audijenciju kardinala Ratzingera, te je naložio da se ona i objavi.

Nakon godine dana, Zbor za nauk vjere objavio je dokument »Razmišljanja nakon godine dana od Izjave Zbora za nauk vjere o nespojivosti između kršćanske vjere i masonerije«. U tim se »Razmišljanjima« najprije podsjeća na razlog objave »Razmišljanja«, tj. da nakon godine dana od izjave o masoneriji »može biti korisno kratko objasniti značenje toga dokumenta«.

»Otkako je Crkva započela davati izjave glede masonerije, njezin negativni sud nadahnjivao se različitim razlozima, praktičnima i doktrinalnima. Ona nije prosuđivala masoneriju koja je odgovorna samo za subverzivno djelovanje prema njoj, već je od prvih papinskih dokumenata o tom pitanju, a osobito u enciklici ‘Humanum genus’ Lava XIII (20. travnja 1884), crkveno učiteljstvo u masoneriji prokazivalo filozofske ideje i moralna shvaćanja suprotna katoličkom nauku.« Papa Lav XIII. u spomenutoj enciklici napisao je da su te ideje bile prvotno sažete u »racionalističkom naturalizmu« koji je nadahnjivao masonske planove i djelovanje protiv Crkve. »Podsjetimo se da su kršćanstvo i masonerija u svojoj biti nespojivi, tako da upisati se u jedno znači odvojiti se od drugoga«, napisao je papa Lav XII. u pismu talijanskom narodu »Čuvari« (Custodi) 8. prosinca 1892.

Zbor za nauk vjere masonerijom se s doktrinarnog stajališta bavio i od 1970. do 1980, kada su neke biskupske konferencije postavile pitanja vezana uz povezivanje nekih katolika s predstavnicima nekih loža koji su za sebe izjavljivali da nisu protivni, dapače, da su čak skloni Crkvi. No, nakon dužega proučavanja, Zbor za nauk vjere ustvrdio je da može dati odgovor i potvrditi svoje uvjerenje o temeljnoj nespojivosti između načela masonerije i načela katoličke vjere te njezinih moralnih zahtjeva. Iz crkvene je tradicije i naučavanja, nastavlja Zbor za nauk vjere, jasno da moraju postojati i »nužne praktične posljedice koje vrijede za sve vjernike koji bi bili eventualno upisani u masoneriju«. Neki masoni su tvrdili da ne nameću nikakva »načela« u smislu filozofskoga ili vjerskoga stajališta koje bi obvezivalo sve pripadnike, već da bez obzira na različite religije i svjetonazore okupljaju sve ljude dobre volje »na temelju humanističkih vrijednosti što ih svi mogu shvatiti i prihvatiti«. Prema tom tumačenju, s kojim se Crkva ne slaže, masonerija bi predstavljala »kohezijski element« za sve one koji vjeruju »u Arhitekta univerzuma« i koji osjećaju da ih vežu »one temeljne smjernice koje su definirane naprimjer u Deset Božjih zapovijedi«. Stoga masonerija nikoga ne bi udaljavala od njegove vjere, već naprotiv – predstavljala bi poticaj da joj bude još odaniji. Ovdje nije moguće razglabati o svim povijesnim i filozofskim problemima koji se skrivaju iza takvih tvrdnja, no zasigurno nije potrebno isticati da Katolička Crkva radi upravo na tome: na suradnji svih ljudi dobre volje. No, pridružiti se masoneriji i učlaniti se u to društvo, upozorava Zbor za nauk vjere, znači ići daleko izvan te legitimne suradnje. Nadasve treba podsjetiti da se društvo »slobodnih zidara« i njihove moralne obveze predstavljaju kao progresivan sustav simbola koji zahtijeva krajnji napor. Rigidna disciplina koja vlada još pojačava težinu međudjelovanja između znakova i ideja. Ozračje tajnovitosti, osim toga, za članove predstavlja rizik da postanu oruđa nekih strategija s kojima nisu upoznati, piše u »Razmišljanju«.

Za katoličkoga kršćanina nije moguće biti član i masona i Katoličke Crkve, jer ne može živjeti svoj odnos s Bogom »na dva načina«. Stoga katolik ne smije biti mason, jer mu to zabranjuje Crkva i istodobno oni vjernici koji se učlanjuju u masonska udruženja upadaju u teški grijeh i ne mogu pristupiti pričesti, unatoč nekima koji su mislili da se nauk i stajalište Crkve prema masonima promijenio.

Izvor: Glas Koncila

Bitno.net

http://www.bitno.net/pitajte-svecenika/ ... -od-zloga/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: O MASONIMA I MASONERIJI

Post by EdgarFranjul »

KAKO SU 1932. MASONI I KRALJEVSKA OLIGARHIJA POKUŠALI RAZORIT KATOLIŠTVO U HRVATA I ODVOJIT GA OD PAPE?

Nedjelja, 6 Ožujak 2016 9:58
Autor: admin


Ogled o skoro zaboravljenom pokušaju cijepanja Katoličke crkve u Hrvata i, masonskim utemeljenjem autokefalne, tzv. Hrvatske katoličke crkve iz 1932. godine, u kojem je imao važnu ulogu ‘prazmaj’ Emil pl. Laszowski iz danas, opskurne udruge Braća hrvatskog zmaja, donosimo zbog kontinuiteta takvih pokušaja od Strossmayera do Brozovih vremena i kasnije.

Doduše i u zmajskim krugovima bilo je snažnog otpora prema ovoj masonsko-velikosrbskoj manipulaciji, što se vidi iz slijedećeg teksta g. Ivana Biondića.

„Nas […] boli , što je naša simpatična institucija Hrv. Zmaja sa svojim meštrom (Emil pl. Laszowski) preuzela glavno vodstvo Nar. Crkve. U Hrv. Zmaju imade ljudi, koji drukčije misle nego njihov meštar […] pa se nadamo, da će oni uznastojati, da se djelovanje Hrv. Zmaja kreće u okviru onih idealnih težnja, za koju je to društvo radilo do sada. Ako pak stvar posmatramo i sa čisto nacionalnog stajališta, onda pogotovo držimo, da je nova Zmajeva orijentacija posve protiv duha i dojakašnjeg svoga programa. Držimo naime, da je svako cijepanje kat. Hrvata pogubno, jer se time eo ipso cijepa i otporan, životna snaga samoga hrvatstva, koji je prvi i glavni cilj Zmajevog rada. U interesu je dakle svakog pravog Zmajevca, da propaganda za Narodnu crkvu kao kulturkempferskog i protunarodnog djelovanje iz redova Zmajevaca […] čim prije nestane“

(„Hrvatski Zmaj – sjedište Narodne Crkve“, Katolički list, br. 25, 1921, s. 176.)

1. Potkraj je listopada 1920. utemeljen “Središnji odbor za reformu katoličke crkve u Jugoslaviji,” čije je središte bilo u Koprivnici. Za njegova je prvog predsjednika izabran ugledni povjesničar i jedan od utemeljitelja udruge Braće Hrvatskog zmaja – prazmaj Emil pl. Laszowski. Štoviše, na opće iznenađenje, posebice katoličkih krugova, pokret nalazi utočište u prostorijma Braće hrvatskog zmaja (BHZ) u Kamenitim vratima na zagrebačkome Gornjem gradu. U svezi s tim, 19. siječnja 1921. godine održan je tamo sastanak vođa reformnog pokreta (svećenika i svjetovnjaka), gdje je E. pl. Laszowski izabran za predsjednika Izvršnog odbora. Na Prvom hrvatskom katoličkom saboru (Zagreb, 9. rujna 1932. godine), kao dopredsjednik, E. pl. Laszowski je izabran u Vrhovno vijeće Hrvatske Katoličke Crkve (HKC). Na tom je saboru učinjen zapravo posvemašnji prekid s rimskim biskupom, tj. Papom, i proglašena autokefalnost HKC-e, kojoj je na čelu bio biskup Marko Kalogjera, ex-splitski kanonik. S obzirom na sve to, na Božić 1921. zagrebački je nadbiskup Antun Bauer isključio sve sljedbenike tog pokreta iz Katoličke crkve.

2. Utemeljivanje je autokefalne HKC-e – čiji je zaštitni znak, inače, bio biskup Josip Juraj Strossmayer – bio veliki udarac za službenu Katoličku Crkva, koja je tada morala voditi druge bitke. Naime, velesrpski hegemonizam i srpsko svetosavlje, potpomognuti tradicionalnim protivnicima Katoličke crkve, služili su se liberalističkom retorikom u pokušaju popravoslavljenja cjelokupna državnoga teritorija, pod firmom «sinova jednog naroda». U svezi s tim, državni krugovi nisu zanemarili ni plansko širenje pravoslavlja u tradicionalno katoličkim krajevima podizanjem pravoslavnih hramova po hrvatskim otocima te prisilnim prevođenjem na pravoslavlje sredstvima plaće, zaposlenja, napredovanja u službi i sl. Tome je cilju služila vrlo jaka kampanja protiv Vatikana, tj. Sv. Stolice, i katoličkog episkopata te paralelno promicanje starokatolicizma. Nastavilo se s naprednjačkom idejom štetnosti vjerske navezanosti na Rim i „korisnosti“ odjeljenja od njega, što je, svatko iz svojih razloga, onodobno zastupao i Stjepan Radić i kasnije Josip Broz Tito („slučaj Stepinac“).

3. Zbog toga je nadbiskup Alojzije Stepinac bio nepomirljivi neprijatelj starokatolika, smatrajući to »truležom na našem narodnom organizmu«. Stepinčev dnevnik otkriva da je i on gajio isto mišljenje o masoneriji, koju je poistovjetio sa centralističkim sistemom u Beogradu. Tako je Stepinac 30. svibnja 1934. godine upisao sljedeće: “U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Nažalost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelji crkve katoličke, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne može nitko doći na uplivni kakav položaj. Nije šala uhvatiti se s njom ukoštac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog i same države Jugoslavije, ako misli dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada, podržava masonerija…“ Uglavnom, kad je riječ o Hrvatima, prema nekim istraživanjima (Ivan Mužić), pored što je protukatoličko jer je htjelo svim sredstvima odvojiti katoličku crkvu u Hrvata od Rima i tako uništiti rimokatolicizam u Hrvata, službeno je masonstvo bilo protuhrvatsko jer je zastupalo jugoslavensku državnu ideju i postavljalo se izrazito protivno prema ideji samostalne hrvatske države.

4. S obzirom na sve to, ostaje otvoreno pitanje: koliko, jednom to «reformski» zasađeno jugomasonsko (protukatoličko i protuhrvatsko) otrovno sjeme (kojega je, inače – kako svjedoči prazmaj Velimir Deželić /st./ – prvi trijebio kardinal Juraj Haulik), uz debeli boljševički background, i danas razara i ruši same temelje Zmajske kule na Kamenitim vratima? U svezi s tim, u najmanju je ruku paradoksalno: dok s jedne, svjestan dramatična trenutka hrvatsko-jugosferne zbilje – «Naš je sveti zadatak da branimo sve hrvatsko, našu povijesnu istinu, tradiciju i vjeru» (Dragutin Feletar), s druge strane, isti taj Laszowskijev nasljedatelj – dakako, uz prešutno konformističko/oportunističko članstvo – revnuje Družbom kao oglednim primjerkom «hrvatske šutnje», koja sramno potire spomenuti «sveti zadatak». Sve u svemu, stekliški kazano: «Tko ne razmišljava, tko ne prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju» (Ante Starčević).

IVAN BIONDIĆ, Zmaj od Tanaisa

http://croative.net/?p=43110
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
Alen Peruško
Deputy
Deputy
Posts: 24
Joined: Fri Jun 21, 2013 6:44 pm

Re: O MASONIMA I MASONERIJI

Post by Alen Peruško »

’60 Minutes’ Australia: Satan’s Children [The Pure Horrors of Satanic Ritual Abuse Exposed]

https://www.youtube.com/watch?v=Ia6bU-Z9SbA
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: O MASONIMA I MASONERIJI

Post by EdgarFranjul »

http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-14-lo ... na-1160002

300 GODINA SLOBODNOG ZIDARSTVA
U 14 loža u Hrvatskoj djeluje 400 masona

Među njima najviše je pravnika, liječnika, novinara, redatelja, arhitekata, znanstvenika… i drugih ljudi na dobrom glasu


Renata Rašović

U svijetu ih je šest milijuna i svatko od njih naći će načina da u tišini ili pak pomno odabranom društvu ovih dana obilježi ovu okruglu, važnu obljetnicu.

Točno je 300 godina otkako slobodni zidari na svakom meridijanu zidaju svoj paralelan svijet u kojem se brane od znatiželjnih pogleda, 300 godina otkako ovo društvo, koje laici pogrešno nazivaju tajnim, u svojim redovima okuplja slobodoumne ljude “na dobrom glasu”. Jer ovo društvo nije tajno, ali da posjeduje tajne... to svakako.

I tako još od 1717. kada su se na dan sv. Ivana Krstitelja u londonskoj pivnici “Guska i roštilj“ okupile četiri slobodnozidarske lože. Utemeljili su tada Veliku londonsku ložu, a slobodno zidarstvo hitro se proširilo diljem Europe kao moderan oblik liberalnog protestantizma.


Utjecaj koji su u posljednja tri stoljeća stekli uistinu nije mjerljiv, tek pojedini povjesničari modernog slobodnog zidarstva tvrde da su pri formiranju NATO-saveza sudjelovali američki slobodni zidari, dok su pri osnivanju EU nazočili europski slobodni zidari.

Ove godine diljem Starog kontinenta obilježava se godišnjica od utemeljenja prve Velike lože. Dakako, i pioniri slobodnog zidarstva, britanski masoni, nedavno su se prisjetili slavnih dana okupljeni u bratstvu iza čvrstih zidina Anglikanske crkve u Canterburyju, a s proslave održane koncem veljače u medije, dakako, nije iscurila nijedna jedina fotografija.

Na spisku Gundulić i Drašković

Svečanosti se održavaju i u našem susjedstvu, osobito u Sloveniji u kojoj u sedam loža djeluje oko 300 članova. Proteklog mjeseca otvorili su izložbu pod naslovom Tajnost lože, zamišljenu kao labirint, kojoj je cilj približiti povijest slovenskog slobodnog zidarstva.

Prije nekoliko dana Veliki majstor Velike lože Slovenije dr. Marko Bitenc “točno u podne” u Narodnom muzeju, u kojem je postavljena izložba, održao je konferenciju za novinare. Tada je rekao da je javna tiskovna konferencija dokaz da slovensko članstvo živi u demokratskom i slobodnom društvu, za razliku od Mađara koji svoje masone kažnjavaju masovnim otkazima iz javnih službi.

I hrvatski slobodni zidari pripremaju više svečanih događaja: očekuje se izlazak knjige Ivana pl. Bojničića “Povijest lože Ljubav bližnjega” koja, nakon što je prije sto godina objavljena na njemačkom, ove godine naposljetku izlazi na hrvatskom jeziku.

Stepinca su na suđenju branila dva masona: dr. Ivo Politeo i Natko Kačić

Krajem godine izaći će i treći dio trilogije povijesti slobodnog zidarstva u Hrvata, “Mudrost – Snaga – Ljepota” u izdanju zagrebačkog Profila, jedinstveni leksikon mrtvih slobodnih zidara koji su radili u domaćim i inozemnim ložama, a i stranih slobodnih zidara koji su radili u hrvatskim ložama.

Riječ je o kapitalnom djelu autora Branka Šömena koji je u ovaj golemi istraživački projekt o povijesti slobodnog zidarstva uložio 20 godina rada.

– Slobodno zidarstvo zaintrigiralo me kao i većinu ljudi koji žele doznati više o društvima koja žive unutar pojedinih političkih uređenja. Tražio sam odgovor na pitanje što je to slobodno zidarstvo. Želio sam odmah ući u samu srž slobodnozidarske filozofije, u sustav mišljenja, u način života lože

. Kao novinar znao sam da jedan idiot može pitati više nego stotinu pametnih odgovoriti i tako sam, korak po korak, doznavao neke trajne vrijednosti slobodnog zidarstva – kaže Branko Šömen, rodom Slovenac koji je 80-ih kao dopisnik Radio Ljubljane stigao u Zagreb.

Bila je, sjeća se, 1990. kada su ga prijatelji pozvali u bratstvo. Primljen je u Parizu, počeo je kao učenik, postao pomoćnik i u konačnici majstor. Negdje putem silno se zainteresirao za slobodnozidarsku povijest, osobito na tlu Hrvatske i Slovenije, i tada je nastala klica ideje o znanstvenoj trilogiji. Prethodno je trebalo otvoriti vrata knjižnica i arhiva europskih velikih loža.

– Sjećam se da sam u ruke dobio stari arhiv prvih slobodnih zidara u austrijskim ložama. Bila je to knjiga s tankim listićima, imena ljudi ispisana pisaćom mašinom, njihova svjetovna zanimanja, i što je bilo najvažnije, podaci u kojim su ložama radili.

I dok sam ispisivao imena hrvatskih članova prve bečke lože iz 1742. godine poput Sigismunda Gondole (Gundulića) iz Dubrovnika, grofa Kazimira Draškovića pa i tri njegova sina, nasuprot mene je sjedio stari slobodni zidar i pazio da ne bih istrgao kakav list s dragocjenim podacima – prisjeća se autor dodajući da je danas na svijetu više od 350.000, većinom dostupnih knjiga sa slobodnozidarskim razmišljanjima i poviješću.

Srpski tisak htio je dokazati da je Krleža bio slobodni zidar i to zbog njegove autoritativnosti i druženja s Titom
Koja su najvažnija otkrića koja donosi kroz sve tri knjige?

– Povijest slobodnog zidarstva zamislio sam kao trilogiju: prve dvije bave se poviješću, treća je knjiga leksikon mrtvih hrvatskih slobodnih zidara. S prijateljem sam prikupio gotovo 2000 imena! Leksikon je sastavljen iz fotografija, njihovih profanih biografija i podataka u kojim su sve ložama radili.

Sudbine slobodnih zidara poznate su, ali ih ljudi ne povezuju s aktualnim političkim, gospodarskim i kulturnim životom pojedinih naroda. Teško je govoriti o otkrićima. Bolje bi bilo o potvrđivanju činjenica vezanih za rad slobodnih zidara u ložama i izvan njih. Ima jedna rečenica u ritualu koja kaže da u loži treba njegovati vrlinu tajnosti, a izvan nje širiti slobodnozidarski duh, pravednost, poštenje, dobročinstvo – kaže Branko Šömen.

Nevjerojatne sudbine

Tijekom istraživanja došao je do više važnih spoznaja. Prva loža u Hrvata, ona u Glini, radila je već 1759. godine (do sada je bio uvriježen podatak 1764.); otkrio je da su francusko-ilirske lože za vrijeme Napoleona utjecale na razvoj dalmatinskih gradova jer su se masovno otvarale škole i čitaonice.

Osobito su značajne spoznaje vezane i uz utjecaj Maksimilijana Vrhovca na razvoj hrvatske kulture (po njemu se zove Maksimir, preuređeni park na istoku Zagreba); uz utjecaj poljskih emigranata, koji su imali svoje sjedište u hotelu Lambert u Parizu i našli političke veze s Ljudevitom Gajem i njegovim suradnicima; o (ne)sudjelovanju slobodnih zidara u atentatu na princa Ferdinanda u Sarajevu; o rascjepu unutar Velike lože Jugoslavije, kada su hrvatski slobodni zidari zbog nesporazuma s Beogradom, 1927. utemeljili svoju (nepriznatu) Simboličku veliku ložu Libertas u Zagrebu.

Zanimljiva je sudbina i rad odvjetnika Ive Politea, od 1918. godine člana lože Ljubav bližnjega. Nije branio samo komuniste poput Josipa Broza Tita u poznatom Bombaškom procesu kao i Aliju Alijagića, atentatora na ministra unutarnjih poslova u Vladi Kraljevine SHS Milorada Draškovića, nego i samog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

– Uz dr. Natka Kačića, dr. Politeo dodijeljen mu je kao odvjetnik po službenoj dužnosti i tako se dogodilo da su u komunističkom režimu dva slobodna zidara branila katoličkog svećenika, nadbiskupa Alojzija Stepinca! Komunisti, naime, podjednako nisu voljeli ni Crkvu ni slobodne zidare – kaže Branko Šömen.

Slobodnih zidara, koji su utjecali na razvoj hrvatske duhovne misli, bilo je, kaže, mnogo. Među njima, više od dvadeset slikara i kipara, poput Ivana Meštrovića, Marina Tartaglie, Bele Čikoša Sesije, poznatih književnika, poput Ive Andrića, Antuna Barca, Gustava Krkleca, bilo je i glazbenika, među kojima i operni pjevač Josip Križaj, glumac Aleksandar Binički. Slobodni zidar bio je violinist Juro Tkalčić, poznati liječnici dr. Fran Bubanović, dr. Franjo Durst i dr. Andrija Štampar, akademici dr. Grga Novak, dr. Ferdo Šišić, dr. Milan Prelog…

– Poznato je da su se prije Drugoga svjetskog rata ugasile sve Velike lože u okupiranoj Europi pa tako i u staroj Jugoslaviji. Za vrijeme NDH u Staroj Gradiški završilo je više od četrdeset slobodnih zidara, uglavnom intelektualaca, sveučilišnih profesora, kulturnih radnika, umjetnika.

Ta skupina ljudi imala je svaki dan “rad pod otvorenim nebom”. Pripremali su predavanja i tako zadržavali čvrstinu duha, volje i psihofizičku kondiciju. Jedan od braće vodio je zapisnik, protokol o tim predavanjima, koji se našao u nekom podrumu tek prije nekoliko godina.

To je jedinstveni primjer da je za vrijeme rata “radila” jedna slobodnozidarska loža – kaže Šömen dodajući da poslije rata slobodno zidarstvo nije bilo obnovljeno, već upravo suprotno, bilo je zabranjeno.

Pritom, Udba je ispitivala slobodne zidare i tražila njihove veze s inozemstvom.

Je li, pitamo našeg sugovornika, utvrdio činjenice o mogućoj povezanosti Josipa Broza Tita ili pak Miroslava Krleže s masonima?

– Nevjerojatno je koliko žarko javnost želi doznati je li Miroslav Krleža bio slobodni zidar?! Posebno je srpski tisak poslije Drugoga svjetskog rata htio dokazati da je Miroslav Krleža bio slobodni zidar, nešto zbog njegove autoritativnosti, nešto zbog druženja s Titom, za kojeg se također govorilo da je slobodni zidar – kaže Šömen.

Tako je beogradski tisak u to doba objavio popis članova hrvatske domoljubne Simboličke velike lože Libertas. Na tom popisu su Slavko Kvaternik, njegov sin Eugen Dido Kvaternik i Miroslav Krleža, no prava je istina da je slobodni zidar bio samo Slavko Kvaternik, koji je 1919. primljen u budimpeštansku ložu Kossuth Lajos, no kasnije nije više posjećivao nijednu ložu.

– Miroslav Krleža prema slobodnim zidarima nije imao neki posebno negativan ili pozitivan stav. Družio se s njima, mnogi su dolazili u njegovu kuću na Gvozdu, ali Krleža nije znao da su članovi tajnog društva, niti ga je ondje itko pozvao. D

ružio se sa slobodnim zidarima za koje nije ni znao da su u bratskom lancu. To su među ostalima bili književnik Julije Benešić, dr. Berislav Borčić, Gustav Krklec i Milan Čurćin, kojeg je Krleža čak i zaposlio – kaže Branko Šömen.

Je li Tita pozvao Churchill?

Josip Broz Tito, međutim, imao je u Zagrebu prijatelja kod kojeg je stanovao, dr. Srećka Šilovića, komunista i slobodnog zidara koji ga je informirao što se događa u zemlji i u svijetu. Šilović je htio prije rata istupiti iz masonstva, ali ga je Tito zamolio da ostane jer je želio svugdje imati svoje ljude.

– Konkretnih podataka o tome je li Tito bio ili nije bio slobodni zidar, nema. Možda ga je pozvao u ložu Winston Churchill, kada je Tito boravio u Londonu, možda ga je samo nagovarao pa ga je Tito odbio.

Ostaje činjenica da je njegov Centralni komitet bio sastavljen kao utjecajna “komunistička loža” – dodaje naš sugovornik pa podsjeća da je 1975. godine bilo objavljeno pismo generala Ivana Gošnjaka koje govori o jugoslavenskim slobodnim zidarima.

Na tom popisu našli su se svi poznati političari, pisci i umjetnici, članovi lože Nova Jugoslavija, koju je do smrti vodio Ivan Ribar, a među brojnim imenima na tom popisu bili su i pravi slobodni zidari: Ivo Andrić, Krešimir Baranović, Milan Bartoš, Aleksandar Belić, Srđan Budislavljević, Vasa Čubrilović, Filip Hristić, braća Levi (bilo je dvanaest slobodnih zidara s prezimenom Levi), Hrvoje Macanović, Ive Mihovilović, Moša Pijade, Vladislav Ribnikar, No, ni u jednom trenutku Miroslav Krleža, tvrdi naš sugovornik, nije bio član ni na čelu bilo kakve slobodnozidarske lože.

– Razumljivo, Tito i njegovo slobodnozidarsko članstvo ostaje tajna i nadalje. Možda ćemo više doznati kada se otvore engleski arhivi i tako napokon dođe kraj svim nagađanjima na staklenim nogama – vjeruje Branko Šömen.

No, on se u svome istraživanju oslanjao isključivo na činjenice koje govore da je prije devedeset godina (1927.) u Zagrebu utemeljena neregularna Simbolična Velika loža Hrvatske te da je tek prije dvadeset godina, 8. studenog 1997. godine, u Trakošćanu naposljetku utemeljena Velika loža Hrvatske.

Naime, u Srednju Europu slobodnozidarsko djelovanje vratilo se tek nakon pada Berlinskog zida.

Danas u Hrvatskoj djeluje 14 loža, a prema mišljenju nekih slobodnih zidara u njima se okuplja oko 400 članova. Lože djeluju u Zagrebu, u Rijeci, Varaždinu, Splitu…

Različitih su profesija: najviše ima intelektualaca, pravnika, liječnika, novinara, redatelja, arhitekata, znanstvenika… i drugih ljudi “na dobrom glasu”.

I dalje se sotonizira

Najviše masona, otkriva, danas djeluje u Sjevernoj Americi, gdje je rad loža potpuno otvoren. Tamošnji slobodnozidarski hramovi imaju na pročelju nacrtane slobodnozidarske simbole, pojedine lože grade bolnice za različite, najviše dječje bolesti. U našem susjedstvu, u Austriji, ima ih više od dvije tisuće. Kakav je danas položaj slobodnih zidara u hrvatskom društvu, pitamo našeg sugovornika.

Hrvatski slobodni zidari s austrijskom su braćom pomagali djeci iz Vukovara 1992.
– Mislim da živimo u vremenu kada nitko više ne razmišlja o slobodnom zidarstvu kao o nekoj tajnoj, zastrašujućoj organizaciji koja misli uništiti svijet. No, još uvijek se pojavljuju knjige u kojima se slobodno zidarstvo sotonizira, u kojima se predstavlja kao najveći neprijatelj Crkve, kao neobjektivna “rukotvorina” (slobodni zidari “zidaju” svoj hram svesplošne ljubavi), kao nešto što nije ni politička stranka ni vjerska sekta – odgovara Branko Šömen dodajući da je djelatnost slobodnih zidara važna, ali samozatajna.

– Hrvatski slobodni zidari s austrijskom su braćom 1992. godine omogućili skupini djece iz Vukovara desetodnevno sanjkanje u Austriji. Nitko nije znao tko je platio troškove jer se slobodni zidari time ne hvale.

Za vrijeme rata sakupili su cijeli jedan kamion dječjih igračaka za vrtić u Slavoniji, ni to nisu oglašavali na velika zvona. Jedan od braće nekoliko je godina davao po sto maraka mjesečno djevojčici koju je vidio u koloni izgnanika iz Vukovara, a da ta, kasnije djevojka, nikad nije doznala od koga je dobivala tu humanu pomoć. Ima niz sličnih primjera, ali bez javne samohvale – otkriva naš sugovornik.

Za vrijeme rata bilo je puno akcija pomoći, posebno djeci, ali nitko nije znao tko je osiguravao pomoć
Potom citira riječi Veljka Tomića iz Lože Ivan Drašković, izrečene još 1924. godine: “Cilj slobodnog zidarstva posve je praktičan kao i moral, što je praktični postulat svake konstruktivne zajednice. Taj se njegov cilj sastoji u tome da oplemenjujući čovjeka unese u društvo što više harmonije, zadovoljstva i sreće”.

– Slobodno zidarstvo posljednji je pravi inicijacijski savez, raščlanjen po ložama i velikim ložama. Raširen po svim zemljama, a u diktaturama zabranjen zbog borbe za slobodu duha. Naime, slobodni zidari bore se za toleranciju, slobodu i dostojanstvo čovjeka. Rituali u loži postoje zbog tradicije, a tajna je čovjek sam – zaključio je naš sugovornik Branko Šömen.



Poznati Hrvati - masoni
Slobodnih je zidara koji su utjecali na razvoj hrvatske duhovne misli bilo je mnogo. I njihovo 'profano' djelovanje išlo je na dobrobit društva u cjelini.

1. Maksimilijan Vrhovec

2. Vladimir Vidrić

3. Gustav Krklec

4. Slavko Kvaternik

5. Pjer Križanić

6. Ivo Andrić

7. Ivan Meštrović

8. Vladan Desnica

9. Ivan Šubašić

10. Antun Barac

11. Vladimir Prelog

12. Krešimir Baranović

13. Ivo Politeo

14. Andrija Štampar
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
User avatar
EdgarFranjul
Sheriff
Sheriff
Posts: 8382
Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
Location: Pula
Contact:

Re: O MASONIMA I MASONERIJI

Post by EdgarFranjul »

"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Post Reply