GOVOR MRŽNJE?

[EdgarFranjul]

Neofašizam Pupovčevih 'Novosti'

ČETVRTAK, 11 RUJAN 2014 18:30

Nezgrapni kameni spomenik na Gazimestanu nalazi se na istoimenom uzvišenju, na udaljenosti 5 km od Prištine, na Kosovu. Podignut je u čast srpskih ratnika koji su na Vidovdan 1389. godine do nogu potučeni boreći se na Kosovu protiv Turaka, Osmanlija. Opredijelivši se za borbu sa znatno nadmoćnijim protivnikom, a da bi sačuvao slobodu svog srpskog naroda, knez Lazar odlazi sa svojim vitezovima u boj a odatle u carstvo nebesko i u legendu…


Ali Srbija nije sačuvala slobodu nego je postala turski vazal i tako ostala skoro pet stoljeća pod turskim jarmom…


Uza sve to, za nacionalno 'osveštene' Srbe, Gazimestan, premda na području druge države-Kosova, i danas je najznačajnije historijsko mjesto srpskog naroda i njegovo duhovno središte. Na ovom mjestu je 1989. godine podignut i stup od 'belog mermera' na kome je ispisan natpis despota Stefana Lazarevića na kojem između ostalog stoji i ova (miroljubiva?, o. a.)poruka Turcima:


…..na neprijatelja se ustremiše
i pravog zmaja zgaziše,
ubiše divlju zver i protivnika velikog
i nezasiti ad koji proždire sve,
kažem vam, Murata i sina njegova,
porod aspide i guje,
štene vasiliska i lava,
a s njima drugih, ne malo….


S tog je mjesta balkanski krvnik, Slobodan Milošević, te iste 1989., pred milijun svojih podanika navijestio moguće ratove u 'regionu' s ciljem stvaranja Velike Srbije….i taj navještaj uskoro proveo u djelo.


Gazimestan je do 1999. godine bio zaštićen kao rezervat prirode. Područje je karakteristično i po cvijetu božura, koji je jedan od simbola Gazimestana. Prema narodnom vjerovanju, poslije Kosovske bitke je iz krvi kosovskih junaka iznikao kosovski božur, čiji su crveni cvjetovi reinkarnacija silnih oklopnika bez mane i straha. Tako je ova biljka postala simbol svjesnog žrtvovanja, pobjede života nad smrću i vječnog trajanja; lijepa, patetična simbolika posvećena mučeništvu i stradanju srbijanskog naroda.


Od 1999. Gazimestan osiguravaju međunarodne snage.


Upitajmo se kakva bi bila sudbina čovjeka-pogotovo Srbina ili medija tiskanih u Beogradu i plaćenih od srbijanskog ministarstva kulture, koji bi se drznuli Gazimestan nazvati 'nacionalističkim smetlištem', a spomenik na Gazimestanu 'nesretnom betonskom rugobom' ili cijelo područje svete srbijanske spomeničke baštine proglasiti 'centralnom pozornicom srbijanskog klerofašizma'?


Kako bi bilo da nekakav srbijanski Baljo(ili Bajlo, svejedno) u beogradskim novinama baljezga o knezu Lazaru te ga obilježi umrlim ratnim zločincem jer je 'proždro Murata i sina njegova-taj porod aspide i guje, štene vasiliska i lava…'?


Jer, parafraziram.:


Knez Lazar je i danas potreban Srbima ne zbog svoje epske muke (i izdajničke) pogibije nego zbog nikad 'prešućenih muka koje je nanio muslimanima, ondašnjim kosovskim Turcima/Osmanlijama'; jednako kao što veliki dio bosanskih ali i ostalih Srba diljem 'regiona' drži i danas Mladićev genocidni pokolj Muslimana u Srebrenici pravednom osvetom za tursku/osmanlijsku sječu srbijanskih knezova iz 1804.godine!


-Nije teško pretpostaviti što bi se takvim(pogotovo Srbima!) u Srbiji i njihovim (hrvatskim?)nalogodavcima desilo kad bi se samo i usudili tako nešto odvratno i 'fašistoidno' napisati o Gazimestanu.


Tako nešto jedino je moguće pročitati u Hrvatskoj i to u peto-kolonaškim 'Pupovčevim Novostima', tiskanim u Zagrebu a sponzoriranim od 'Zlataričinog' ministarstva kulture. Pročitajmo samo neke dijelove tog, uistinu fašističkog pamfleta u kojem autor 'veoma vatreno riga' po hrvatskim svetinjama:


„Nacionalističko smetlište…


Stara, državna cesta D1, negdje na pola puta između Zagreba i Splita lagano zavija oko zelenog brda s čijeg vrha okolinom dominira glomazna nakupina arhitektonskog otpada: bijelo zdanje Crkve hrvatskih mučenika u Udbini. Oblikovana nakaradnim političkim idejama, nesretna betonska rugoba nije mogla drukčije ispasti.


Zamišljena je kao nacionalno svetište svih muka, stradanja i mučenika hrvatskog naroda, čiji popis počinje sa starokršćanskim svecima, ali ne završava s poginulim hrvatskim braniteljima. Prošle subote dopunjen je i imenom živućeg ratnog zločinca Darija Kordića, kojeg je sisački biskup Vlado Košić već u prvoj rečenici homilije na Danu hrvatskih mučenika pozdravio pred okupljenim masama kao 'suvremenog hrvatskog mučenika koji je bez dokaza osuđen i u zatvoru za Hrvatsku proveo 17 godina'…..


…..Jasno, ne radi se o projektu mjesta pijeteta, već o projektu izgradnje centralne pozornice hrvatskog klerofašizma namijenjene za odašiljanje upravo onakvih poruka kakve je već prošle subote odatle vatreno rigao sisački biskup Košić, upirući u neprijatelje katoličkog hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH. Radi se o projektu, kako je posvjedočio Košićev govor, mjesta za raspirivanje osvetoljubivosti, mržnje i gnjeva, mjesta na kojem će se svoje stado podsjećati na sva zla koja su mu učinjena, s kojeg će se upozoravati na muslimanskog, srpskog i komunističkog neprijatelja, na kojem će prešućivanje zločina nad drugima značiti njihovo prešutno odobravanje, o projektu mjesta kojem Dario Kordić nije potreban zbog svoje haške muke, nego zbog prešućenih muka koje je nanio bosanskim muslimanima, tim suvremenim krbavskim Turcima.“


Ne treba se nimalo čuditi psu koji grize jer je tako dresiran; kostima nagrađeno pseto tek poslušno slijedi naloge svoga gospodara.


Jednako tako ne treba se čuditi ni autoru ovog neo-fašističkog pamfleta jer mnogo ih je takvih u Pupovčevim 'Novostima', nažalost Hrvata, koji na takav, figurativno rečeno 'pseći način', profesionalno zarađuju svoj kruh svagdašnji.


Međutim, neshvatljivo je da takvo antihrvatsko medijsko smeće kakve su zagrebačke(?) 'Novosti' financira dobrim dijelom hrvatsko ministarstvo kulture Andreje Zlatar u sprezi s petokolonašem Miloradom Pupovcem raspirujući na taj način šovinističku mržnju, osvetoljubivost i gnjev prema svemu što je hrvatska svetinja!?


Ali, ničemu se danas ne smijemo previše čuditi kad je i specijalni savjetnik predsjednika RH Dejan Jović a premijerov posebni savjetnik za kulturu, Slavko Goldstein, zar ne!?


Damir Kalafatić

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=151

[EdgarFranjul]

Poznajete li ovog čovjeka?

Autor Veimir Bujanec
Subota, 20 Rujan 2014 09:38

JAVITE NAM IDENTITET "ZAGREBAČKOG SABADOŠA"!


EVO ŠTO RADE NASILNICI I SIMPATIZERI IVE JOSIPOVIĆA! DA JE 1945. - RUŽICU ĆAVAR SIGURNO BI ZATUKLI!

Na ovaj bezdušni napad na sirotu staricu, dr. Ružicu Ćavar, predsjednicu Hrvatskog pokreta za život i obitelj nitko od dužnosnika vlasti uopće nije reagirao! Baš kao da u centru Zagreba nije brutalno napadnuta jedna starica i ugledna aktivistica! Pitam ja vas - što bi bilo da je netko ovako monstruozno napao neku lezbijsku aktivisticu ili aktivisticu Protagore?!

Čuo sam se s Ružicom Ćavar - čeka operaciju i teško je ozljeđena - ruka joj je slomljena na dva mjesta... Što bi bilo da je netko slomio ruku npr. Vesni Teršelić?! Naravno, to ne prizivam, ali nek se vidi tko kako prolazi u ovoj zemlji, gdje vladaju agnostici i agresivne manjine - gdje nasilnik izudara staricu, a nitko ne reagira. Zato će reagirati Bujica - već u ponedjeljak!


MOLIM SVE UPUĆENE DA POD HITNO BUJICI DOJAVE IDENTITET NAPADAČA NA RUŽICU ČAVAR, DA GA JAVNO OBJAVIMO! Za sada ga zovemo "zagrebački Sabadoš"!

I još nešto: ovo nije ništa drugo nego pokušaj ubojstva, jer staricu od 80 godina ovaj retardirani ćelavi stokilaš mogao je ubiti kad ju je zakucao o pod! Baš me zanima kako će nedjelo okvalificirati Ostojićeva milicija!


VIDEO BRUTALNOG NAPADA LIJEVOG "AKTIVISTE" KOJI MRZI CRKVU I HRVATSKE STARICE



Velimir Bujanec/facebook.com

--------------------------------------------------------------------------------

U međuvremenu je g Bujanec otkrio identitet ovog čovjeka, ukoliko ga se uopće može tako nazvati.

Zove se Neven Kovačić, radi u agenciji Alga travel u Teslinoj ulici u Zagrebu.

Milicija ga je vrlo brzo pustila, umjesto da je ostao zatvoren, obzirom da se radi o čistom zločinu iz mržnje.

Neven Kovačić mirno šeta Zagrebom.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

Glas razuma - pokret za udaranje bakica?

Autor Uredništvo
Nedjelja, 21 Rujan 2014 11:00


Iako je dugo najavljivani protuhrvatski skup protiv Katoličke crkve u organizaciji tzv. civilne scene po očekivanju potpuno propao okupivši tek stotinjak ljudi, ugled skupa ipak je spasio stanoviti urbani ateist, udarivši i srušivši na pod bakicu od 77 godina.

Gospođu Ružicu Ćavar, inače rođenu 1937. godine, na skupu protiv Katoličke crkve na pod je odličnim krošeom položio za sada nepoznati, ali hrabri pripadnik jugoslavensko-ateističke nevladine scene. Učinio je to u čistoj samoobrani, nakon što se gđa Ćavar približila njihovom transparentu, očito vođen glasom razuma za sekularnu Hrvatsku koji je čuo u vlastitoj glavi.

Iako je udaranje bakica od strane pripadnika ateističko-jugoslavensko-civilne scene je bilo itekako očekivano, obzirom da je jedan od čelnika i ideologa navedene scene, ujedno i član nekoliko udruga koje su organizirale ovaj prosvjed, stanoviti Pavle Močilac jako dobro poznat javnosti po prijetnjama nasiljem neistomišljenicima.

mocilac-m.png (40.87 KiB) Viewed 2896 times

Ostaje za upitati se: Obzirom da je nasilje koje mi Hrvati katolici doživljavamo u svojoj zemlji u kojoj smo većina svakim danom sve gore, imamo li mi pravo na samoobranu? Hoćemo li i dalje dopuštati da komunisti i jugoslaveni udaraju i bacaju na pod naše majke, bake, djecu? Nije li već vrijeme da se na nasilje adekvanto odgovori, ili ćemo izabrati hodati po cesti u zemlji koju smo krvlju izborili sa bijelim zastavama predaje?



Slika: 24sata

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

Nije samo manijak kriv za krvavo nasilje na tzv. prosvjedu protiv Vatikanskih ugovora, krivi su medijski teroristi a oni će se opet izvući?

Subota, 20 Rujan 2014 23:30
Ivana

Prosvjed po mnogima najvećih hrvatskih parazita državnog proračuna pratili su malobrojni mediji, uglavnom lopovski portali, što je posve razumljivo budući da je na prosvjedu protiv Vatikanskih ugovora bilo manje prosvjednika nego li je članova HNS-a, a njih je, nakon što se Radimir Čačić vratio iz zatvora, srećom, svakim danom sve manje.

Stoga nam nije uopće napamet palo pisati o prosvjedu koje su organizirale i podržale udruge koje iz državnog proračuna dobivaju više novaca nego sve religijske zajednice na svijetu zajedno, niti bi pisali o prosvjedu, odnosno maršu ekstremista, da se nije dogodio nemili incident kada je jedan podivljali manijak nasrnuo na staricu i teško je ozlijedio, divljaštvo je, naravno, za svaku osudu, međutim, lopovski mediji pronalaze opravdanja za divljački incident u činjenici da je napadnuta starica 'katolička aktivistica', Ružica Ćavar, predsjednica pokreta za život i obitelj.

Drugim riječima, nije kriv bandit koji je napao staricu, odgovorno za ovaj incident je medijsko smeće koje s neskrivenom mržnjom posljednjih godina napada Katoličku crkvu, oni su stvorili nasilne bandite na ulicama i oni su odgovorni zbog činjenice da se takvi nasilni banditi nesmetano šeću ulicama naših gradova. Što očekivati od umobolnog manijaka ako jedan narkoman, navodno novinar, na Facebooku napiše da je jedina 'potreba Crkve jebat dječicu'? Kako će ljudi reagirati kada novinari, makar bili i totalni gadovi, pišu takve gluposti, kada koriste takav jezik mržnje?

Organizatori su se tobože ogradili od manijaka koji je napao nesretnu staricu, međutim, što to nesretnoj ženi vrijedi, koliko joj to može pomoći? Što nekome vrijedi eventualna isprika ako je do fizičkog nasrtaja došlo zbog njihovog konstantnog govora mržnje? Hoće li organizatori prosvjeda, hoće li medijsko smeće, platiti odštetu nesretnoj ženi?Zbog istog razloga su teroristi u Splitu napali spomenik hrvatskim braniteljima, medijsko smeće, lopovska banda, danima je stvaralo atmosferu linča, moralo je doći do 'eksplozije'. Uvijek se poslije medijske topničke pripreme nađe poneki kreten koji će medijsku mržnju pokušati pretvoriti u stvarnost. Jedan dio hrvatskih medija danas se ponaša kao da im je Slobodan Milošević glavni urednik.

Kad bi narod znao istinu, odnosno, kada bi medijsko smeće narodu reklo da takozvane nevladine udruge uz državnog proračuna dobiju pet puta više novaca nego Katolička crkva, da se takvi paraziti o državnom trošku vucaraju od Islanda do Mongolije, sasvim sigurno bi drugačije taj isti narod reagirao. Policija je protiv manijaka poduzela sve što je trebala, sve što je bilo u ovlasti te policije, međutim, pravi krivci, medijski teroristi, će se, kao i uvijek, izvući.

Jedini način da se zaustavi ova mržnja prema Crkvi, braniteljima, građanima, je da policija počne malo bolje pratiti Facebook profile nekih novinara, to vam na ovoj društvenoj mreži izgleda kao da Facebook profile nekih novinara uređuju članovi Al Kaide.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... pet-izvuci

Policija: Ružici Ćavar slomio ruku i bit će kazneno gonjen

Konzervativna aktivistica Ružica Ćavar u subotu je počela skidati transparente prosvjednika koji su tražili ukidanje Vatikanskih ugovora. Brutalno je napadnuta
Zagrebačka policija podnijet će kaznenu prijavu protiv N. K. (58) koji je u subotu 14.10 udario aktivisticu Ružicu Ćavar (77) kad je pokušala ukloniti jedan transparent. Nakon udarca je pala i slomila ruku. Pomoć joj je pružena u KBC-u Sestre milosrdnice. Protiv napadača je podnesena kaznena prijava zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Dobit će i prekšajnu prijavu jer nije imao osobnu iskaznicu.

Za Ružicu Ćavar policija još utvrđuje je li postojala odgovornost za skidanje transparenta i je li time kršila javni red i mir.

http://www.24sata.hr/politika/policija- ... jen-385206


Interesantno, ovo je za "medije" u službi režima "INCIDENT".
Za mene je ovo POKUŠAJ UBOJSTVA.
Interesantno da policajci NISU nasilniku koji je udario bakicu stavili lisice, valjda da mu se ne zgužva dizajnerska košulja.

Žao mi je što nisam bio tamo...i što ovaj ćelavi majmun nije napao mene...

[EdgarFranjul]

Interesantno, ovo je za "medije" u službi režima "INCIDENT".
Za mene je ovo POKUŠAJ UBOJSTVA.
Interesantno da policajci NISU nasilniku koji je udario bakicu stavili lisice, valjda da mu se ne zgužva dizajnerska košulja.

Žao mi je što nisam bio tamo...i što ovaj ćelavi majmun nije napao mene...

[EdgarFranjul]

UDARIO ŠAKOM U GLAVU ŽENU (77), SARNAVKA: NIJE BAKA JADNA, AGILNA JE

Posted On 21 Ruj 2014


Neven Kovačić (58) iz Zagreba je udario šakom u glavu stariju gospođu za koju se utvrdilo da je i predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj. Ružica Čavar je poprilično crkveno ustrojena i i često nazoči prosvjedima u zagrebu na kojima Tita prozivaju ratnim zločincem. Upravo udarac na ovu stariju ženu nas je ponukao da se obratimo udrugi BABE i Sanji Sarnavki, te je upitamo hoće li zaštititi prava ove gospođe kao što je zaštitila prava Kolinde Grabar Kitarović.


ŽENSKA PRAVA U HRVATSKOJ NISU ISTA ZA SVAKOGA

Odgovorila je da se neće oglasiti, a ispravila je urednika Eterovića da Ružica Čavar nije nemoćna baka, nego vrlo je agilna zena koja neumorno radi i sve je samo ne nemocna starica. Također je Sarnavka rekla da nije nikada zaštitila Kolindu. “Kitarovic ima dovoljno svojih zaštitnika. Kao i Cavar.” Zapravo daje se dojam da su neki dežurni komentatori upravo u pravom trenutku na pravom mjestu kako bi služili politici, a kada je žena maltene fizički srušena i mogla se dogoditi tragedija, Sarnavki je “ona poznata” Ma tko bila oborena žena, vjerujemo da ovakve udarce zaslužuju isključivo tajkuni i kriminalci koji su opustošili zemlju. Od vatikanskih ugovora su došli do šaka.

Pripremio Toni Eterović

http://www.udarno.com/udario-sakom-u-gl ... -agilna-je

[EdgarFranjul]

BUJANEC POSJETIO RUŽICU U BOLNICU I VODI JE U EMISIJU
Posted On 21 Ruj 2014

Vladimir Bujanec je posjetio u bolnicu Ružicu Čavar koja je očito dobila ozbiljne ozljede. Portal udarno.com prvi je izrazio zgražanje nad ispadom luđaka koji je zbog prosvjednog skidanja transparenta, udario šakom 77-godišnju gospođu Čavar. Policija je trebala osigurati skup, no pojavili su se tek na kraju.

Bujanec najavljuje za ponedjeljak: Samo je ekipa Bujice uspjela ući u KBC “Sestara milosrdnica” u Zagrebu i snimiti ekskluzivni intervju s dr. Ružicom Ćavar, 77-godišnjom katoličkom aktivisticom koju je teško ozlijedio Neven Kovačić, aktivist anti-crkvenih i gay udruga, poznat po nadimku “zagrebački Sabadoš”.

Udarno tim

http://www.udarno.com/bujanec-posjetio- ... -u-emisiju

[EdgarFranjul]

Tko je Ružica Ćavar, žena koju je na Cvjetnom trgu raskrvario bijesni napadač?

Autor: Dražen Bušić
Datum: ponedjeljak, 22. rujna 2014. u 10:49

Kao što smo već izvijestili za vrijeme subotnjeg prosvjeda u organizaciji: Glasa razuma - Pokreta za sekularnu Hrvatsku, Inicijative "Nisam Vjernik" te Udruge "Protagora" na zagrebačkom Cvjetnom trgu došlo je do incidenta. Dok je lijepila plakat s porukom 'Crveni zločinci vratite Crkvi sve opljačkano', dr. Ružicu Ćavar napao je muškarac i razbio joj nos. Iako dr. Ružica Ćavar nije nepoznata hrvatskoj javnosti podsjetimo o kome je riječ.

Rođena u Hercegovini, odrasla u Srijemu a na školovanje dolazi u Zagreb gdje završava dva fakulteta – medicinski i stomatološki, nakon čega i specijalizaciju i postidplomski. Udata je za Matu Ćavara s kojim ima četvero djece. Bilo bi to u najkraćim crtama i vrlo površno predstavljanje žene koja se cijelim bićem posvetila širenju kršćanskih moralnih vrednota, pro-lifeu i ideji samostalne Hrvatske radi čega je dospjela u zatvor 1965. od kada je bila pod stalnim nadzorom UDBE.

Iz njezine, zaista, bogate biografije još izdvajamo:

„Odmah na početku hrvatskih demokratskih promjena, 25. 3. 1990. godine, utemeljila je, zajedno sa svojim suradnicima i istomišljenicima Hrvatski pokret za život i obitelj. Predsjednica je Pokreta u svim mandatima od osnutka. Tisuću devetsto devedeset i prve godine vraća joj se i suprug iz inozemstva, nakon 18 i pol godina boravka u tuđini.

Te godine su joj i dva sina bila na odsluženju vojnog roka u zločinačkoj jugoarmiji. Zbog silnog straha i brige da ih zločinci ne bi zlorabili u napadima na bilo koji narod, neprekidno je razmišljala kako spasiti njih i ostale hrvatske vojnike. Sedmog srpnja 1991. godine, u ime neformalnog pokreta roditelja za spas hrvatskih vojnika iz JNA, pokrenula je javne molitve na trgovima, najprije na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, a zatim pismima potaknula takva okupljanja i u drugim mjestima Republike Hrvatske, te Bosne i Hercegovine. Pisala je pisma komandantima jugovojske da puste hrvatske sinove, i u tu svrhu organizirala pohode sa svijećama, nakon večernje molitve, oko komande Pete armijske oblasti u Zagrebu, sve dok nismo dočekali da se na komandi zavijori hrvatska zastava. Organizirala je, u ime zagrebačkih majki hrvatskih vojnika u JA, veliki skup roditelja u dvorani "Globus" u Zagrebu, 25. 8. 1991. godine, gdje je dogovoreno da se osnuje Pokret majki za mir "Bedem ljubavi", koji je krenuo u sve poznate akcije majki za spas svojih sinova iz jugoarmije. Osobno je najviše djelovala kroz Hrvatski pokret za život i obitelj, u čije ime je pokretala i sudjelovala u mnogim prosvjednim, mirovnim i molitvenim akcijama zajedno sa organizacijama stradalnika Domovinskog rata. Molitvene akcije za mir, za istinu o sudbini nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja, povratak prognanika i izbjeglica na svoja slobodna tisućljetna ognjišta, i posebno za spas nerođenih života i dobrobit obitelji, neprekidno traju, ali ne više na javnim mjestima, nego u crkvama.

Također se, tijekom Domovinskog rata, neprekidno angažirala u prikupljanju i raspodjeli humanitarne pomoći ugroženim obiteljima. U Domovinskom ratu su joj, kao branitelji, sudjelovala sva trojica sinova. Mirovni spomen prostor, mjesto okupljanja majki i molitava sa svijećama 1991. godine, na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, s velikim drvenim križem na kojem piše "Mir" na nekoliko jezika, i s velikim natpisom "Bože čuvaj Hrvatsku!", te sa strane manjim natpisima "Najveća slava i hvala vitezovima, braniteljima i osloboditeljima domovine Hrvatske!", te "Pravo na život od začeća, pravedan mir, sloboda i demokracija!", kao i stalno goruća svijeća za poginule branitelje, i kao svjetlo za budućnost, održavao se, uz brigu i nadzor dr. Ćavar, dok nije netragom nestao preko noći, 2000. godine. Od rujna 2000. godine, kada su započela uhićivanja hrvatskih branitelja, organizirala je, u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, Društva "Hrvatska žena" i Marijine legije, i molitvu svete krunice za hrvatsku domovinu i uhićene hrvatske branitelje, na Kamenitim vratima u Zagrebu, svakoga petka u 10 sati, što neprekidno traje. Također, redovito, u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, od početka prati montirana suđenja na Županijskom sudu u Zagrebu, hrvatskim generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu, od lipnja 2007. godine, te generalu Branimiru Glavašu i suoptuženim braniteljima, od rujna 2007. godine, i piše članke o svojim dojmovima sa tih suđenja.

Članica je Hrvatskoga društva političkih zatvorenika, Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, Hrvatskog liječničkog društva, Matice hrvatske, Hrvatskog kulturnog društva "Napredak", Društva hrvatskih intelektualki, Hrvatskoga kulturnoga vijeća, Hrvatskoga domobrana i još nekih domoljubnih udruga. Počasna je članica Društva "Hrvatska žena", a odlukom prvoga predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, odlikovana je 1996. godine, za Dan državnosti, 30. svibnja, Redom Stjepana Radića.“

Snimka napada objavljena na portalu Narod ima preko 10 tisuća pogleda!

Postavlja se pitanje: Čime je to ova plemenita žena zaslužila subotnji napad? Odgovor je jednostavan – ničim, napalo ju je zlo koje čuči u zločestima, kao i osamdesetih kad joj je UDBA upala u stan, sve ispretresala i maltretirala pred očima malodobne djece. Evo kako se pati za istinu i slobodu, a ne kao 'neki'. Ružice, samo naprijed.

http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-i-kult ... padac.html

[EdgarFranjul]

KOLUMNA - ANTE GUGO ,

objavljeno u 10:15h, 22.09.2014.g


ISPOD POVRŠINE

Sačuvaj nas, Bože, mirovnih aktivnosti kojima nas šakom u glavu podučavaju ateistički aktivisti


Zabrinjava me šutnja političkih i kulturnih uglednika.


Nisu se neki domaći mediji jednom osramotili zbog selektivnog pristupa društvenim zbivanjima. Ipak, ovaj zadnji primjer u kojem neki nastoje sasvim prešutjeti, a drugi relativizirati brutalni napad ateističkog aktivista na jednu staricu na zagrebačkom Cvjetnom trgu prešao je granicu nakon koje šutnja o tome postaje isto što i neodgovornost.


Puno više od šutnje dijela medija, koji time iskazuju opredjeljenje da nasilje može biti opravdano, zabrinjava me šutnja hrvatskih političkih i kulturnih uglednika. Ovdje je sasvim nebitno tko je napadač i tko je napadnuta gospođa. Njihova društvena djelatnost u prošlosti važna je samo toliko koliko može poslužiti za povezivanje s organizatorima skupa, odnosno otkriti razloge zbog kojih je starica bila žrtva brutalnog nasilja.


A ne tako davne društvene aktivnosti nasilnika iz ove priče nedvojbeno govore da on nije slučajno bio na mjestu na kojem su ateističke i navodno nevladine građanske udruge organizirale prosvjed protiv Crkve.


Da ne bih opet pogriješio, opet sam malo listao po dostupnoj literaturi. Kad se razbuktavao plamen fašizma u kristalnim noćima tadašnje Njemačke, dobar dio medija prešućivao je nasilje koje se događalo pri tome, a jedan dio to je opravdavao ili relativizirao. One koji su se ismijavali s tadašnjim žrtvama tog nasilja u ime demokracije i sveopćeg napretka, a tako su neki akteri opravdavali svoje djelovanje, povijest pamti kao jedne od najvećih zločinaca u povijesti ljudskog roda.


Netko će sad reći da su tada stradavale samo stotine. Da, a kasnije stotine tisuća, pa i milijuni. Zar ima razlike u organiziranom činu nasilja nad jednim čovjekom ili nad stotinama? Zar nije važan razlog zbog kojeg se to dogodilo?

Potez jedne starice bio je odraz prava na drukčije mišljenje, što su u krajnjem slučaju i sami organizatori prosvjeda željeli izraziti. Čin nasilja bio je poruka da povlašteni, da ne kažem odabrani, imaju pravo korjenite društvene promjena tražiti i pod prijetnjom sile. Ma, što prijetnjom!

Tvrditi da su organizatori prosvjeda protiv Ugovora između države i Crkve bilo kako zagovarali nasilje bilo bi suludo, ali samo do trenutka dok se oni sami nisu počeli izrugivati s tim činom nasilja i relativizirati ga. Onog trenutka kad su to napravili, oni su praktično pozvali na nasilje na sljedećem sličnom skupu. Oni su javno i bez uvijanja rekli da to nije čin vrijedan društvenog uzbuđenja. Oni su nasilnicima poručili da je dopušteno njihove ideje nekom zabiti šakom u glavu ako ih taj netko ne podržava.


Mediji koji zaobilaze taj problem, posebno javni mediji u vlasništvu države, poručuju nam da će takav čin, za koji izostaje široka javna osuda, uskoro postati društveno prihvatljiv. Ako uskoro netko od organizatora skupa na Cvjetnom trgu dobije prostor na javnoj televiziji ili radiju, onda će nesumnjiva poruka biti da je takav čin nasilja čak i poželjan. Neistomišljenike se može mlatiti i društvo takve nasilnike ne samo da neće osuditi, nego čak neće niti javno izolirati.


Jesmo li nemoćni pred ovim očitim udruživanjem nasilnika i njihovih ideoloških i medijskih podupiratelja? Jesmo sve dok većina građana šuti. Nemoćni smo sve dok intelektualci ne podižu svoj glas. U ovakvoj situaciji nema se što puno govoriti. Mogu tek podsjetiti da su i u Njemačkoj prije nepunih stotinjak godina intelektualci bili prilično šutljivi. Čovječanstvo je platilo nepodnošljivo visoku cijenu zbog toga.


Neprihvatljiv je stav po kojem se ovaj čin promatra tek kao remećenje javnog reda i mira. Razlog zbog kojeg je prosvjed organiziran bio je motiviran željom za korjenitim društvenim promjenama. Potez jedne starice bio je odraz prava na drukčije mišljenje, što su u krajnjem slučaju i sami organizatori prosvjeda željeli izraziti. Čin nasilja bio je poruka da povlašteni, da ne kažem odabrani, imaju pravo korjenite društvene promjene tražiti i pod prijetnjom sile. Ma, što prijetnjom!


Pokazali su da će to, zatreba li, raditi i uz primjenu sile. Izostanak osude ovog čina od strane političkog vrha ove države poruka je da će nasilje nad neistomišljenicima biti tolerirano. U kojim slučajevima? Nasilnici koji prolaze bez osude očito znaju odgovor na to pitanje, a ostali neka se usude istraživati ako imaju hrabrosti.

http://www.politikaplus.com/novost/1102 ... D-POVRSINE

[EdgarFranjul]

NAPAD NA RUŽICU ĆAVAR JE ZLOČIN IZ MRŽNJE

Kristina Ivandic
11:56, 23.09.2014.


Čičak: Slavko Linić mi je rekao da se za nevladine udruge godišnje izdvaja 2 milijarde i 800 milijuna kuna

“Kada bi se stvarno prekinuo ugovor između Vatikana i Hrvatske, Hrvatska bi nastradala, jer jedan od preduvjeta da se financira Katolička crkva je taj da joj se dio imovine ne vrati, nego da se ide u neku vrstu restitucije”, kazao je predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) Ivan Zvonimir Čičak, komentirajući sinoć u TV Bujici napad na predsjednicu Hrvatskog pokreta za život i obitelj 77-godišnju Ružicu Ćavar, za vrijeme prosvjeda udruga koje su na Cvjetnom trgu, 20. rujna 2014. godine zahtijevale raskidanje ugovora s Vatikanom.

Komentirajući koliko novaca dobije Crkva, a koliko nevladine udruge od države Čičak je kazao kako su demonstracije bile deplasirane jer se nisu odnosile na financiranje svih vjerskih zajednica na katoličku crkvu, pravoslavnu crkvu, islamsku vjersuku zajednicu, a odlukom Međunarodnog suda u Strasbourgu, Hrvatska ubuduće mora financirati i sve druge kršćanske denominacije.

“Ta presuda obvezuje da se vjerske zajednice financiraju iz državnog proračuna”, zaključio je Čičak.

“Što se tiče nevladinih udruga za ljudska prava i slične lepeze instutucija, nedavno mi je Slavko Linić prilikom slučajnog susreta rekao da se 2 milijarde i 800 milijuna kuna izdvaja za njih”, naveo je Čičak kazavši na pitanje voditelja Velimira Bujanca da od tih novaca HHO ne dobiva ništa.[/size]

Čičak je rekao kako je HHO mogao tek sada reagirati na napad na Ružicu Ćavar, jer tek sada smo mogli saznati što joj se zapravo dogodilo. Do sada su kružile dezinformacije kroz medije te ružni komentari čelnika udruga koji su inače skakali na benignije stvari i time ustvari zbunjivali.

Bilo bi jako loše kad bi se sve sudionike tog skupa trpalo u isti koš, kazao je Čičak te dodao da se tu skupila skupina ljudi koji imaju drugačije mišljenje od nas i među njima uvijek ima divljaka kao i svugdje, a jedan od njih je pokazao svoju pravu narav.

“Ono što se dogodilo Ružici Ćavar je nezamislivi razbojnički čin pojedinca prema njoj, koji bi državno odvjetništvo trebalo kvalificirati kao zločin iz mržnje“, naglasio je Čičak.

Zbunjuje činjenica da državno odvjetništvo nije spriječilo puštanje iz pritvora tog razbojnika, koji je trebao biti zadržan ako ništa drugog, ne zbog ponavljanja djela već zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke, rekao je Čičak.

Stotinjak prosvjednika udruge “Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku”, inicijative “Nisam Vjernik” i udruge “Protagora” je na Cvjetnom trgu, 20. rujna 2014. godine zahtijevalo raskidanje ugovora s Vatikanom, a u 14 sati je 58-godišnji N. K. napao 77-godišnju Ružicu Ćavar, koja je trenutno hospitalizirana s dva prijeloma lijeve ruke u KBC Sestara Milosrdnica na odjelu kirurgije.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/cicak-slavko-l ... juna-kuna/

[EdgarFranjul]

Sramotno ponašanje „pravne države“ i „institucija sustava“ u slučaju Ružice Ćavar

Objavljeno Četvrtak, 25 rujna 2014 18:00


Kako bi pravna država reagirala da je napadnuta ateistica, zagovornica totalne sekularnosti i lezbijka?

Nije ona nemoćna bakica, nego vrlo agilna žena koja neumorno radi. Ona je sve samo ne nemoćna starica.

- Sanja Sarnavka, nakon napada na Ružicu Ćavar


U subotu na Cvjetnom trgu u Zagrebu je Neven Kovačić (58) divljački napao i teško ozlijedio dr. Ružicu Ćavar (77). To je neosporna činjenica, koju potvrđuju kako desetci svjedoka, tako i snimke samog događaja. Taj i svaki takav događaj, dakle brutalno nasilje nad ljudskim bićem (ženom, staricom), sam je po sebi strašan, zapravo u prvom redu duboko tužan za svakoga tko zaslužuje da ga se zove ljudskim bićem.

No, koliko god to grubo i bezosjećajno zvučalo, da su svi oni koji su to morali reagirali kako su reagirati morali, bilo slijedeći zakone Republike Hrvatske, bilo slijedeći elementarne moralne norme, tu bi priča završila. Građanin (zauvijek je izgubio pravo da ga se naziva gospodinom) Kovačić bi bio u pritvoru čekajući suđenje svjestan da će određeno vremensko razdoblje provesti u zatvoru, a gospođa Ćavar bi se liječila i oporavljala u bolnici, što i danas čini, ali mirnija i spokojnija, znajući da će nasilje i nasilnik biti osuđeni, kako sudski, tako i javno. No, priča nažalost tek tu počinje.

Reagiranje „pravne države“

Kako je reagirala pravna država? Policija je odmah uhitila nasilnika Kovačića, kako i treba. No, nakon toga je nasilnik vrlo brzo pušten, da bi idućeg dana ipak bio optužen na nanošenje teških tjelesnih ozljeda. Pri tome, i gospođa Ćavar će morati odgovarati zbog, kako je objašnjeno, narušavanja javnog reda.

No, kako to da brutalni napad građanina Kovačića nije okarakteriziran kao čin zločina iz mržnje, što počinitelju donosi daleko ozbiljnije sankcije od “tek“ nanošenja teških tjelesnih povreda. Ako postoji čist i nepobitan slučaj „zločina iz mržnje“, to je upravo ovaj slučaj, budući da je napad izravna posljedica razlike u svjetonazoru napadača i žrtve. „Pravna država“, međutim“, ne misli tako.

A da se ne radi tek o previdu svjedoči i još jedna činjenica koja pojačava karakterizaciju napada kao zločina iz mržnje. Naime, građanin Kovačić se deklarirao kao homoseksualac, što gospođa Ćavar kao majka i baka definitivno nije.

Kako bi „pravna država“, postupila da je, primjerice, pripadnik neke katoličke udruge, tako brutalno napao staricu, deklariranu ateisticu i zagovornicu totalne sekularnosti koja je uz to još i lezbijka?


Reagiranje državnih vlasti, najvećih medija i „lijevog“ civilnog sektora

Reagiranje triju segmenata hrvatskog društva, državnih vlasti, najvećih medija i „lijevog“ civilnog sektora, nije lako raščlanjivati zasebno, budući da već poprilično vremena oni djeluju unisono, tj. dogovorno, kao posljedica stvarnih ili prešutnih dogovora, sasvim je svejedno.

Tako je vrh vlasti u Hrvatskoj događaj prešutio, najveći mediji su ga prikrili koliko god su mogli, a „lijevi“ civilni sektor je ili pokušao (poput organizatora skupa) drugačije protumačiti događaj, što im nije uspjelo isključivo zahvaljujući snimkama događaja (da nije snimaka, mediji bi zasigurno odradili posao prešućivanja svjedočenja onih koji događaj opisuju onako kako to dokazuju snimke), ili ga minimizirati i relativizirati. Tu je za sada najdalje otišla veliki borac i aktivist za prava žena i protiv nasilja nad ženama, velika humanitarka i najistaknutija članica Udruge B.a.B.e Sanja Sarnavka izjavivši ni više ni manje za sedamdesetsedmogodišnju Ružicu Ćavar: „Nije ona nemoćna bakica, nego vrlo agilna žena koja neumorno radi. Ona je sve samo ne nemoćna starica.“ Ne treba trošiti riječi na bešćutnost i zloću koja stoji iza takve izjave.

Predsjednik Vlade uopće se nije oglasio, kao ni nitko iz njegove Vlade, kao što se sam nije oglasio ni jedan javni pravobraniteli koje isto tako plaća njegova Vlada. Sjetimo se samo prošlogodišnjeg incidenta u Kistanjama, kad je nekolicina sjemeništaraca srpske nacionalnosti dobilo nešto batina. Zoran Milanović je sazvao konferenciju za medije u ponedjeljak ujutro u 8 sati, prije policijske istrage, govoreći o zločinu iz mržnje, netoleranciji, napadu na djecu itd. Najveći mediji su naravno bezrezervno stali iza njegovih riječi, posebno naglašavajući da se radi i o zločinu iz mržnje. Doduše, kasnije je predsjednik vlade o tome zašutio, baš kao i najveći mediji, kad je istražni postupak pokazao da u Kistanju pretučeni mladići nisu bili "nevini sjemeništarci", već mladići poznati, i policiji, kao mladići koji svoje srpstvo i srpstvo svojih učitelja dokazuju vrijeđanjem i provociranjem Hrvata u Kistanju i veličanjem četništva na Facebooku. Kako to da se Zoran Milanović nije oglasio u slučaju napada iz mržnje na staricu u središtu Zagreba?

Nova, a zapravo stara, dobro poznata „pravednost“ predsjednika Josipovića

A što pak reći o (ne)reagiranju predsjednika Ive Josipovića? Kad se kandidirao za predsjednika Hrvatske, kampanjajosipovic mu se odvijala pod sloganom „Nova pravednost“, odnosno „PravDa“. Očito je da je u oživotvorenju svojih predizbornih obećanja predsjednik Republike uspio. A ostvarilo se i njegovo obećanje da će se Hrvatska zacrvenjeti. Zacrvenjelo se, između ostalog, od krvi, i lice gospođe koja ne misli ni kao on, ni kao cjelokupna današnja državni vlast, a niti kao oni koji podupiru tu vlast i koje ta vlast podupire.

Upravo je to ono što cijeli događaj čini zlim i strahovito opasnim. Reagiranje, bolje reći nereagiranje svih spomenutih koji su morali reagirati i djelovati. Tako su postupili zato što žrtva nije „netko od njihovih“.

Ništa novog

Sve što se u slučaju Ružice Ćavar dogodilo na žalost nije ništa novog. Nekada su mišići Partije bili policija i vojska, danas je to splet medija i dijelova civilnog sektora, onog koji ima pristup kako medijima, tako i financiranju. No, svaka sila za vremena. Treba biti strpljiv, a kad dođe vrijeme, mudar. I, što je najvažnije, pamtiti i ne zaboraviti. Više nikada.

D.J.L.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d ... cavar.html

[EdgarFranjul]

Hoćemo li ubrzo imati autobuse i tramvaje na kojima će stajati : 'Samo za ljevičare'?

Autor: Tihomir Dujmović
Datum: petak, 26. rujna 2014. u 11:50

Nisam naime vidio da se povodom brutalnog nasrtaja na Ružicu Ćavar bilo tko od njih oglasio. To znači da smo na pragu toga da se širom zemlje demokršćane počne hvatati mrežama i da nije daleko dan kada će ih se moći bez kazne prebijati na sred ceste! Dugoročno će se s njima igrati pikado kao u „Vuku sa Wall Streta"!


Ružica Ćavar, 77-godišnja predsjednica udruge „Hrvatski pokret za život i obitelj" prebijena je u sred bijela dana na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Kamera je zabilježila kako leži na podu i pokušava se ustati, skuplja po podu krhotine razbijenih naočala, brišući pri tom krv koja joj curi iz nosa. Nešto kasnije u bolnici će biti konstatirano da joj je slomljena ruka na dva mjesta. Idući dan smo saznali da je nasilnik bio jedan etablirani član laburista, dovoljno etabliran da ga se ispred stranke nominiralo za europski parlament. Ostaje činjenica da ga je stranka sada doista promptno izbacila iz svojih redova. Mediji su ovo divljaštvo tretirali kao krajnje marginalno, crticama o „napadnutoj 77-godišnoj starici, katoličkoj aktivistici" s tim da su prva izvješća sugerirala da je ona provocirala pa je ukupni dojam prvih izvješća bio – što je tražila, to je i dobila!

Prava je istina da je nekoliko nevladinih udruga krajnje lijeve provenijencije prosvjedovalo na Cvjetnom trgu tražeći raskid Vatikanskih ugovora. Onda je na Cvjetni trg stigla predsjednica jedne druge nevladine udruge i pokušala je svoje plakate, dakako dijametralno suprotnih poruka, staviti na ogradu pravoslavne crkve. U tom trenutku je brutalno pretučena pred nekoliko stotina prosvjednika koji su mirno gledali to nasilje. O njihovoj ravnodušnosti najbolje govori činjenica da su nakon što je Ćavarica otišla u bolnicu mirno nastavili sa prosvjedom. Zamislite sad da je na Cvjetnom trgu na prosvjed stigla Vesna Teršelič, da je napadnuta kao Ružica Ćavar i da su kamere zabilježile kako po podu jednom rukom traži razbijene naočale. Dok sa drugom rukom briše krv iz nosa i da joj dva sata kasnije liječnici konstatiraju dvostruki lom jedne ruke. Zamislite si novine idući dan, zamislite si tv dnevnike istu noć! Zamislite količinu reakcija od Ureda predsjednika kojem je Teršelička osobito omiljena predsjednica još omiljenije nevladine udruge, preko reakcija Vlade do svih mogućih puhovskih, goldsteina i sličnih dežurnih čuvara ljudskih prava, ali samo jedne ideološke skupine u ovom društvu.

Nisam naime vidio da se povodom brutalnog nasrtaja na Ružicu Ćavar bilo tko od njih oglasio. To znači da smo na pragu toga da se širom zemlje demokršćane počne hvatati mrežama i da nije daleko dan kada će ih se moći bez kazne prebijati na sred ceste! Dugoročno će se s njima igrati pikado kao u „Vuku sa Wall Streta"! Ne odmah i ne masovno, a i šutnja lijeve elite na ovaj događaj ohrabrujuće djeluje za razvoj lijevog fašizma u zemlji. Jer, Ružica Ćavar je prebijena samo zato jer drugačije misli! Medijska i politička šutnja na brutalni fizički obračun sa neistomišljenikom na Cvjetnom trgu zapravo je znak da je prerezana svečana vrpca i da je napravljen značajni hrvatski iskorak u društvo ljudi prvog i drugog razreda. Hoćemo li dugo čekati da se ljudi deklarirane desne provenijencije neće se smjeti voziti u tramvaju?

Hoćemo li imati autobuse u kojima će pisati "samo za ljevičare"? Pretjerujem? Pa Cvjetni trg je taj dan bio prostor na kojem je bilo dozvoljeno biti samo ljevičarom! Zašto bi mogućnost da ubuduće imamo ograđeni prostor za desničare na gradskim trgovima bila nevjerojatna nakon ove zaglušujuće šutnje na fizički obračun žene koja je kriva samo zato jer ne misli kao lijevi radikali?

Osim toga valja konstatirati da ovo nije prvi put da se nevladine udruge lijeve provenijencije služe nasiljem. Upravo iz tih redova je organiziran napad na policijske snage koji su im zaprječavale dolazak na Markov trg, upravo iz njihovih redova je organizirana Facebook revolucija u kojoj su savršeno organizirani prosvjednici urlali pod prozorima pomno odabranih političara dakako desne provenijencije. Osim toga prosvjedi koji su intonirani tobože kao isključivo socijalni, nikad više se nisu organizirani, premda je socijalna situacija pod Milanovićevom vlašću tri puta teža. Nevladine udruge su dakle običan paravan za iskazivanje onih relacija koje su suspektne samoj lijevoj eliti. No, da su savršeno povezani, da su savršeno instruirani i last but not least, da su bogato nagrađeni za svoj posao, to danas nema nikakve dvojbe. Niti jedna tema u ove četiri grozne gospodarske godine nije ih izvela na ulicu! Dok kreće rasprodaja auto cesta, dok kreću masovna otpuštanja u Croatia osiguranju, dok se gasi sisačka rafinerija, dok uvozimo hranu kao nikada, dok se sramotimo sa lex Perković kao nikada nitko, sve te nevladine udruge što su onako revoltirano i tobože iskreno tražile pravdu svjesne da rušeći Kosoricu zaustavljaju hrvatski ulazak u Uniju kako bi kupili vrijeme da zajedno sa Srbijom idemo u Bruxelles danas šute očito plaćenom šutnjom. I sada kada zemlja upravo kipti od krivih gospodarskih poteza, od mahnitog zaduživanja i nevjerojatno nesposobne Vlade, nevladine udruge prosvjeduju tražeći ukidanje vatikanskih ugovora čime se zapravo deklariraju kao goli ogranci Kukuriku koalicije.

Od svih mogućih relacija oni traže baš ukidanje Vatikanskih ugovora! I sve bi ipak ostalo na razini neke nevjerojatnosti, pomalo i neobjašnjivosti da nismo čuli ovih dana kako Ivan Zvonimir Čičak ističe da mu je Slavko Linić jednom prigodom priznao da se iz proračuna za nevladine udruge izdvaja dvije milijarde i osam stotina milijuna kuna!

Tu smo dakle!

S druge strane krugovi koji prate detaljnije funkcioniranje najetabliranijih nevladinih udruga tvrde da se pravi izvori njihova financiranja ipak nalaze u inozemstvu.

Svojedobno je izraelska Vlada potaknuta neviđenim kritikama tamošnjih nevladinih udruga zatražila od svoje obavještajne zajednice da pripremi izvješće o načinima financiranja nevladinih udruga tražeći da se to izvješće javno predstavi izraelskom parlamentu. Kad je izvješće dovršeno i predstavljeno parlamentu ispostavilo se da 90 posto nevladinih udruga financiranja arapske zemlje plus Velika Britanija. Tada je i došlo i do onog velikog diplomatskog skandala sa Velikom Britanijom.

Može li netko zamisliti da bi se Milanović drznuo zatražiti izvješće hrvatske obavještajne zajednice o centrima iz kojih se financiraju hrvatske nevladine udruge? Možete li zamisliti Josipovića u toj ulozi? Ne, naravno!

Možete li zamisliti bilo koga u ovoj autističnoj vlasti da zatraži propitkivanje financiranja nevladinih udruga obzirom da koštaju godišnje ovu gladnu zemlju gotovo tri milijarde kuna!

I oni koji koštaju ovu zemlju tri milijarde kuna traže da se ukinu vatikanski ugovori po kojima se Katolička crkva financira sa 250 milijuna kuna godišnje. Pri tom je Crkva istinski i deklarirano društveno korisna zajednica, za razliku od brojnih nevladinih udruga.

Primjerice, nema jednog zaključka Haškog suda iz presude Gotovini koji je podudaran sa bilo kojim zaključkom do kojeg je došla Teršeličkina „Documenta", obilno financirana iz proračuna i okičena Josipovićevim ordenima!

Za nadati se je da će se kod proračuna za iduću godinu naći mrvica pameti pa da će se umjesto daljnjeg kresanja najosnovnijih potreba ovog društva netko pozabaviti i fantastičnom brojkom od gotovo tri milijarde kuna koliko ovu gladnu zemlju koštaju nevladine udruge. Od kojih neke lože vatru koja bi nas sve mogla progutati. Kapne li i s tog naslova izvana koji euro ili funta?



http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-du ... icare.html