HSAS, potvrde

[EdgarFranjul]

.

[EdgarFranjul]

.

[EdgarFranjul]

https://freedom.hr/mup-nakon-14-godina- ... sko-oruzje

[EdgarFranjul]

https://freedom.hr/hrvatski-savez-akcio ... treljastva

[EdgarFranjul]

Nova stranica HSAS-a:

https://hsas.hr/#klubovi

[EdgarFranjul]

Mihael Bronson
prije 5 h utorak, 10. studeni 2026. u 02:575 h
·
Biatlon je nastao izravno iz vojnih patrola (norveške vojne vježbe) i izvorno se zvao "Vojna patrola" (Military Patrol), a kao takav se natjecateljski izvodio na prvim Zimskim olimpijskim igrama 1924. godine. Postao je nekim čudom "moralni sport.." po moralnim kriterijima Međunarodnog olimpijskog odbora.

Biatlon kombinira brutalan aerobni napor (skijaško trčanje) s brzim smirivanjem pulsa i gađanjem meta iz puške. Brutality turniri (dinamični oblik sportskog streljaštva) rade točno istu stvar – kombiniraju trčanje, prepreke i napor s gađanjem meta pod visokim pulsom. Jedina razlika je kozmetička: u biatlonu se puca na snijegu u dresu, a na Brutalityju u prašini u taktičkim hlačama. Tvrditi da je jedno moralno, a drugo nemoralno, obična je estetska diskriminacija.

Pojam "moralna načela olimpizma" formalno je definiran u temeljnom dokumentu Međunarodnog olimpijskog odbora – Olimpijskoj povelji. Prema tekstu, olimpizam je filozofija koja spaja sport s kulturom i obrazovanjem, s ključnim ciljem stavljanja sporta u službu harmonijskog razvoja čovječanstva i promicanja miroljubivog društva koje štiti ljudsko dostojanstvo.

Unutar tog okvira, krovna svjetska streljačka organizacija (ISSF) uvela je rigorozan kodeks odijevanja u kojem je strogo zabranjena kamuflažna odjeća i vojna estetika. Cilj te zabrane je najviše PR-ovski: prikazati streljaštvo kao "čisti, civilni sport" i ukloniti svaku vizualnu poveznicu s ratovanjem ili policijskim taktičkim operacijama... poprilično ironično kad znamo povijest biathlona al ajde nek im bude.. znači li to da ako se dogovorimo da u dinamičnim disciplinama imamo strogi kodeks odjevanja (ja bi ruganja radi uveo roze ili ljubičaste majice) nema drugih zapreka da postanu olimpijske ili da se "nomenklatiraju" u sport?

MUP i HOO ne brane Brutality zbog "manjka morala", nego zbog straha od narativa. Olimpijsko streljaštvo je osim biathlona uglavnom statično – strijelac stoji nepomično u teškom, ukočenom kožnom odijelu i puca u jednu točku. Brutality i akciono streljaštvo simuliraju kretanje, korištenje zaklona, brzu izmjenu spremnika i rješavanje taktičkih problema s poluautomatskim puškama (poput AR-15).
Državni aparat (neki će reći režim) se užasava narativa u kojem civili postaju previše vješti u dinamičnom rukovanju poluautomatskim oružjem i kretanju u prostoru. Lakše im je to proglasiti "opasnom militarizacijom" i "nemoralnim" nego priznati da je riječ o vrhunskom, visokofunkcionalnom sportu koji zahtijeva nevjerojatnu fizičku spremu, disciplinu, koncentraciju i mentalni fokus.

ISSF-ova zabrana maskirnih uzoraka nije pitanje morala, nego PR-ovskog šminkanja stvarnosti za birokrate - vrsta ulizivanja - kao kad se žena uljepšava da zgrabi bogatog frajera (kad smo već kod morala). Pečat HOO-a ne definira nečiji moral; visoka disciplina, sigurnost i poštovanje zakona koje strijelci pokazuju na Brutality turnirima ili drugim dinamičnim ili statičnim disciplinama bez obzira na nomenklaturu diljem Europe su itekako moralni. MUP i organizacije to ne žele priznati jer se užasavaju narativa civilnog bavljenja dinamičnim streljaštvom - oni su institucionalno preparirani da ne mogu uopće razmišljati izvan okvira jer je sustav hijerarhijski ustrojen da ne kažem uštogljen bez nekakvih negativnih konotacija.
Riječ sport dolazi od starofrancuske riječi desport, što doslovno znači razonoda, zabava, odmor od teškog rada, rekreacija i igra. Sport u svojoj srži predstavlja svaku ljudsku aktivnost koja se temelji na jasnim i fer pravilima, fizičkom i mentalnom naporu, disciplini, vještini te natjecateljskom duhu, s ciljem unaprjeđenja zdravlja, mentalnih, motoričkih sposobnosti i ili druženja.
Birokrat u uredu HOO-a misli da sport postaje sportom tek onda kada on na dokument stavi svoj pečat, dodijeli mu šifru u "nomenklaturi" i odobri mu proračunska sredstva. To je potpuni promašaj.

• Tisuće ljudi u Europi koji trče kroz blato i pucaju na Brutality turnirima bave se vrhunskim sportom. Oni ulažu mjesece fizičkih treninga, troše svoj novac, imaju stroga sigurnosna pravila i natječu se pod visokim pulsom na fer i sportski način.
• Tvrditi da to "nije sport" samo zato što neka birokratska institucija u Zagrebu to nije uvrstila u svoj popis, jednako je suludo kao tvrditi da ljubav ne postoji ako par nema vjenčani list iz matičnog ureda. Nomenklatura je samo administrativni kavez za raspodjelu moći i članarina, a stvarnost na terenu je stvarni sport.

Ako su "etička i moralna načela olimpizma" jedini kriterij za sport, kako su kroz povijest službeno priznati olimpijski sportovi bili (ili jesu) disciplina poput golubarenja ili discipline koje izravno simuliraju nasilje i neutralizaciju protivnika (boks, mačevanje, judo, taekwondo)?

• Zašto je simulacija tučnjave (boks) u dresu moralna, a simulacija kretanja s puškom u taktičkim hlačama na Brutalityju nemoralna?
• Nema tu nikakvog morala, već se radi o čistom estetskom puritanizmu i PR-ovskom šminkanju (spavala je prije sa pola sela ali kad se udala postala je fina moralna dama). Birokracija se užasava civilnog posjedovanja i rukovanja poluautomatskim oružjem (poput platforme AR-15), pa to prolašava "nemoralnim" kako bi opravdala monopol i zabrane.
Kako bismo prekinuli s jadikovkama o birokratskim palamuđenjima i jalovim prepucavanjem oko estetskih dodataka, zajednica strijelaca i amatera morala bi prema zakonodavcu (MUP-u i Saboru) nastupiti s konkretnim, pravno utemeljenim i pragmatičnim zahtjevima. Umjesto stalne defenzive i ispričavanja, napad mora biti usmjeren na ustavna prava građana i uvođenje provjerenih europskih modela.

Ovo su za početak par prijedloga koje savezi i udruge moraju staviti na stol pred zakonodavca, zajedno s neoborivim kriminološkim argumentima:
1. Uvođenje kategorije „Civilna rekreacija i amatersko streljaštvo“ u Zakon o oružju
• Tražimo izmjenu zakona kojom se pravo na posjedovanje sportskog oružja (B kategorija) potpuno odvaja od obveze članstva u "službenim" nacionalnim savezima pod okriljem HOO-a. Tražimo da se članstvo u klubu i sigurno bavljenje streljaštvom prizna kao slobodna civilna rekreacija na licenciranom strelištu, bez obveze sudjelovanja u skupim ligama i prvenstvima.
• Argument - Uvjetovati posjedovanje oružja stalnim odlascima na natjecanja izvan matičnih regija znači pretvoriti streljaštvo u elitistički sport za privilegirane. Ako država ne financira građaninu putovanja, opremu i streljivo, nema mu pravo otuđiti legalno kupljenu imovinu samo zato što zbog financijskih, geografskih ili obiteljskih razloga te godine trenira isključivo lokalno i o svom trošku.
2. Ukidanje birokratskog reketa i monopola na "potvrde"
• Tražimo ukidanje administrativne ucjene u kojoj pravo građanina na oružje ovisi o plaćanju potvrda krovnim savezima i prisilnom administriranju.
• Argument: Onog trenutka kada građanin prođe državne filtre, dokaže da je zdrav, normalan i nekažnjavan, državni posao provjere sigurnosti je završen. Potpuni je apsurd da nakon svih MUP-ovih provjera vaše pravo na posjedovanje i dalje ovisi o tome jeste li nekoj krovnoj organizaciji u Zagrebu platili 40 eura za komad papira da se natječete i jeste li formalno ispunili kvotu odlazaka na turnire.
3. Zaštita tehničkih prava i drakonsko kažnjavanje stvarnih prekršitelja
• Zahtjev: Tražimo zakonsko jamstvo da se poluautomatsko i repetirajuće oružje ne može zabraniti, ograničiti ili prebaciti u zabranjenu kategoriju na temelju njegova vizualnog izgleda, kozmetičkih dodataka ili povijesnog vojnog podrijetla platforme.

• Argument: • Voditi se "vojnim izgledom" oružja je tehnička i geopolitička besmislica. Gotovo sve moderne civilne i lovačke repetirne puške sazdane su na sustavima Mauser koji su izvorno razvijeni za vojne potrebe. Nadalje, u eri modernog ratovanja u kojoj dominiraju autonomni dronovi-kamikaze, elektromagnetni topovi, napredni laseri, elektroničko ometanje i robotske borbene platforme, civilna poluautomatska puška poput AR-15 tehnološki je zastarjela – na modernom bojištu ona ima značaj jednak oružju na crni barut prije stotinu godina. Strah od civilnog posjedovanja takvog oružja je zastarjeli birokratski bauk. Povijest nas uči da emotivne i brzoplete zabrane, poput zabrane pump-action sačmarica u Austriji 1995. godine, ne rješavaju problem kriminala već stvaraju zakonodavne apsurde u kojima se zabranjuje kozmetika, dok stvarna balistička funkcija ostaje ista.

• Iskustvo Hrvatske iz kasnih 1990-ih, kada je zemlja nakon rata bila preplavljena stotinama tisuća komada neregistriranog vojnog oružja, dokazuje da sama dostupnost oružja ne stvara masovne ubojice – naše su ulice ostale među najsigurnijima u Europi jer su naši ljudi odgovorni. Kada se pojavi luđak (koji će oružje uvijek nabaviti na crnom tržištu bez obzira na zabrane), jedini način da se minimizira broj žrtava jest omogućiti zakonski provjerenom građaninu pravo na učinkovitu samoobranu, jer policiji u prosjeku treba 5-15 minuta za reakciju, što je u uvjetima aktivnog pucača vječnost. Da ne govorimo o manjim mjestima gdje je policijska stanica 15 km udaljena..

Zaključak: Mi ne tražimo ukidanje sigurnosnih provjera, ali tražimo micanje birokratske ruke iz naših džepova i s naših strelišta. Oružje u rukama poštenog čovjeka je alat slobode, imovine i sporta, a država mora početi kažnjavati isključivo kriminalce, a ne uzorne građane i sportske strijelce.

Rađa se kod slobodarskih mladih umova ideja da trebamo ići u smjeru EU inačice drugog amandmana ... neki kažu da je to naivno ali naivnost općenito proizlazi iz urođene ljudske dobrote i povjerenja u poštenog čovjeka tako i u zagovaranju apsolutnih sloboda, dok birokratski pokvarenjak nikada ne može biti naivan – on uvijek kalkulira, uvodi kontrolu i traži monopol. zato bi predložio još jedan zahtjev pa makar i ispao naivan:
4. Ustavno priznavanje prava na samoobranu i posjedovanje oružja (Europska inačica Drugog amandmana)
• Zahtjev: Dugoročni cilj zajednice mora biti uvrštavanje ustavnog jamstva prava na obranu vlastitog života, obitelji i imovine, uključujući i s oružjem, po uzoru (ali ne nužno prepisan) na češki ustavni amandman iz 2021. godine.

• Argument: Neki će ovaj zahtjev proglasiti "naivnom dječjom idejom", ali ta navodna naivnost proizlazi iz iskrene ljudske dobrote i povjerenja u poštenog i slobodnog građanina. Pokvarenjak i birokrat nikada ne mogu biti naivni jer oni uvijek kalkuliraju, nameću kontrolu i traže monopol nad tuđim životima i imovinom. Slobodna i sigurna društva, poput Švicarske i Češke, dokazuju da se visoka kultura posjedovanja oružja temelji na povjerenju u vlastiti narod, a ne na birokratskom strahu od naroda. Koliko je vlast narodna toliko ima povjerenja u svoj narod - Ivica Račan krajem 1980-ih je želio razoružan Hrvatski narod i vidjeli smo kakve je to imalo posljedice i koliko nas je platilo cjenu te "glupe" politike.

Britanci su razoružani a sad im zbog objave na društvenim mrežama policija kuca na vrata i odvodi ih u lisicama - zbog "krive" riječi...

Povijest je pokazala da kad dođe kriza onaj koji nema moć ne prolazi dobro - sjećanje nam je jedno od najsvježijih u europi.. da nismo zauzeli vojarne (naše vojarne i naše oružje) uz embargo i nato brodove koji su patrolirali jadranom i presretali brodove koji nam voze oružje ne bi možda ni oslobodili zemlju od agresora - čim smo zauzeli vojarne i naoružali se atmosfera se promjenila na strani napadača - čisti zakon ulice -kad zlostavljač dobije uzvratni udarac u 99% slučajeva i osjeti snagu se povlači.. mene čudi da branitelji i intelektualci to nisu zahtjevali odmah po završetku rata 1995 1996- (2 amandman u ustav) tada to nitko ne bi mogao zaustaviti osim možda samog šeksa ali s druge strane euforija oko slobode koju su nam svima izborili bila je velika...