REFERENDUM ZA OBITELJ

[EdgarFranjul]

Odgovor majke protivnicima referenduma o braku: Hrvatska ne mrzi, ona služi iskonskom Dobru

Homoseksualan brak ne ugrožava heteroseksualan brak. On djeluje u okviru šire i puno zlokobnije slike koju ne trebamo ni zamišljati, dovoljno je promotriti što se iza brda valja u zemljama zapadnog razvijenog svijeta. Brisanje i pomicanje granica tjera brzo i nepovratno zapadnu civilizaciju u propast. Proširi, redefiniraj, razori – bio bi najkraći opis onoga što se provodi. Razori ljudsku ljubav, razori humanu etiku pozivajući se baš na njih. Genijalno, nije li? Blogerica Večernjeg lista i kolumnistica portala Bitno, Nikolina Nakić, u svojoj je kolumni odgovorila na kampanju protiv referenduma o braku inicijative "U ime obitelji". Njezin blog s portala Bitno prenosimo u cijelosti.

Teško će vas ovih dana mimoići medijska kampanja kroz tiskovine, portale i društvene mreže usmjerena kontra referenduma kojeg je svojim potpisom zatražilo više od 700 000 građana naše zemlje. Kampanja će više biti usmjerena na jednostrani prikaz kroz gorenavedene medije, a manje na državnu televiziju koja za dijalog i raspravu ipak mora imati dvije strane – vidjeli smo ovog proljeća kako je to prošlo. Ne baš najbolje za protivnike referenduma, najblaže rečeno.

U toj kampanji pozivalo se i pozivat će se na ono što je temeljno u svakom čovjeku – na ljubav, empatiju i pravdu. Na sve ono što nas u biti čini ljudima. U tome se zbilja svi možemo prepoznati. S druge strane zagovornike referenduma karakterizira se kao mrzitelje, primitivne kočničare napretka, neempatične protivnike Ljubavi za sve.

Nematerijalni ciljevi pokušavaju se opravdati i sasvim prozaičnim materijalnim okolnostima osiromašene Hrvatske u kojoj ljudi nemaju za kruh, nemaju posao, nemaju nadu, ali eto imaju 47 milijuna kuna za, kako ono bješe negdje patetično rečeno, jedan malecki potez kemijske. (ne zaboravite još jednu činjenicu – radi se o procjeni skoro deset milijuna kuna većoj no što je u stvarnosti koštao posljednji referendum u RH, onaj o ulasku u EU).

Sve to u ime naših sinova koji će možda voljeti krivu osobu.

Pa, porazgovarajmo malo o tim našim sinovima. Na djecu smo svi osjetljivi, nismo li?

Prvo ćemo o njihovoj konkretnoj, materijalnoj budućnosti. Tu smo gdje jesmo. Teško živimo. U neku ruku teško je i pričati o stvarima koje su vezane za svjetonazor i moral kad se borimo iz dana u dan za golu egzistenciju. I upravo tu argument o nepotrebnom razbacivanju novca kojeg nemamo savršeno sjeda, kao kec na desetku. Pa što je nama?

Kad su to isto pitanje novinari postavili našem premijeru prigodom neshvatljivog razdvajanja lokalnih izbora i izbora dvanaest ljudi za EU parlament (samo za informaciju – izbor ovih dvanaest ljudi koštao nas je najmanje kao dva referenduma), naš vođa im je lakonski, kako samo on zna, odgovorio: demokracija košta.

Košta, to je činjenica od koje se ne može pobjeći. Izbori koštaju, referendum košta. Od troškova ne možeš pobjeći, sve košta! Evo na primjer: pametni telefoni za Vladu ove siromašne zemlje gdje ljudi kopaju po kontejnerima da ne bi gladovali koštali su nas 16 milijuna kuna. Vozni park koji prevozi naše ispaćene ministre i ine državne dužnosnike košta 265, 521 milijun kuna, ni lipe više! Još su nas uvjerili kako smo dobro prošli jer zamislite kako bi bilo da su krenuli tek obnavljati te stare aute (usput budi rečeno, u tu priču nije povjerovao ni moj devetogodišnji sin koji još vjeruje da mu slatkiše u prosincu nosi sveti Nikola). Sigurna je jedna stvar – zbog apsolutne potrebnosti ovih troškova nisu se pretjerano uznemiravali duhovi. Nitko nije, dakle, ni pomislio da ovaj vozni park predstavlja minimalno 265 rješenja za 265 problema, isto toliko škola, sportskih dvorana, vrtića, snova, eh!

Referendum nije besplatan. Bio bi i puno jeftiniji, gotovo pa besplatan, kada bi ga ljudi u našoj zemlji poželjeli češće koristiti i kada bi se u tu svrhu razvila potrebna infrastruktura. Oponenti referendumskog izjašnjavanja često ističu kako se takvim načinom direktne demokracije može odlučiti o bilo čemu, kako većina može tlačiti manjinu, kako se tako lako mogu kršiti ljudska prava... popis se nastavlja u nedogled. Međutim, teza o neukom narodu koji ne bi smio imati direktan utjecaj možda bi mogla držati vodu u apsolutističkoj monarhiji, no ne u razvijenoj demokraciji gdje vlast proizlazi IZ naroda i PRIPADA narodu. Praksa zemalja koje uredno koriste referendumski tip izjašnjavanja direktno demantira sve spomenute bojazni. Tlačenje manjine i kršenje ljudskih prava referendumima se jednostavno NE provode iz jednostavnog razloga što su prava manjina zajamčena Ustavom. Ako bi se mijenjao Ustav, o eventualnom sukobu referendumskog pitanja s Ustavom svoje mišljenje iznosi Ustavni sud.

No pustimo sad taj materijalno – pravni aspekt na stranu i hajdemo vidjeti o čemu je ovdje ZBILJA riječ.

Vjerujte mi, ne radi se ovdje o ljubavi. Ovdje se radi o svemu OSIM ljubavi. Mnogi protivnici cijele ove inicijative (a ja uopće ne sumnjam da su to sve dobri, pošteni i plemeniti ljudi) u svom pravedničkom bijesu pitaju „mrzitelje" – pa dobro, kako vas brak tih ljudi može ugrožavati? Jednostavan odgovor bio bi – kad bi se tu zbilja radilo samo o tome, ali samo o tome, ne bismo se trebali posebno zabrinjavati. Homoseksualan brak ne ugrožava heteroseksualan brak. On djeluje u okviru šire i puno zlokobnije slike koju ne trebamo ni zamišljati, dovoljno je promotriti što se iza brda valja u zemljama zapadnog razvijenog svijeta. Brisanje i pomicanje granica tjera brzo i nepovratno zapadnu civilizaciju u propast. Proširi, redefiniraj, razori – bio bi najkraći opis onoga što se provodi. Razori ljudsku ljubav, razori humanu etiku pozivajući se baš na njih. Genijalno, nije li?

Pa, i nije baš. Naš ustavni stručnjak Peđa Grbin istaknuo je kako se krug onoga što se smatra temeljnim ljudskim pravima svakodnevno širi. Širenje granica u ime ljubavi nije utopija, ono se zaista provodi. Uzmimo samo najsvježiji primjer – ove godine je Američko udruženje psihijatara krenulo prema ublažavanju osnovnog pojma pedofilije, i odsada se razlikuje pedofilija od pedofilnog poremećaja. U redu je i normalno maštati o seksualnim odnosima s djecom, no nije u redu to i činiti. To što se nitko ne zamara činjenicom da djelovanje proizlazi upravo iz maštanja teško je objašnjivo... sve dok ljudi djeluju u ime ljubavi, pustimo ih da vole! Voliš... osobu suprotnog spola, osobu istog spola, maloljetnu osobu, dijete, možda zapravo ne baš točno ljudsku osobu, možda ti nije dovoljna samo jedna osoba, mogućnosti su bezbrojne a kišobran ljudskih prava sve veći i rastezljiviji.. dok ne puknu žice. Samo to nažalost nije nešto što se ima desiti u nekoj mračnoj fatalističkoj verziji budućnosti – to se već događa.




Ne budimo naivni. Ovdje se itekako radi o meni, o vama i o našoj djeci. Hrvatski roditelji mogli su već dobiti jasnu predodžbu o provođenju gender ideologije kada su prošle školske godine bili doslovce silovani nametanjem zdravstvenog odgoja njihove djece u potpunosti svjetonazorski obojenog bez da ih je itko išta pitao o tome.

U svakom slučaju, prvog prosinca će nas nešto pitati. Zanemarite patetične natpise o sumraku hrvatske demokracije i o mračnom trenutku za ljubav i humanost. Istina je upravo suprotna.

Hrvatska ne mrzi. Ona još uvijek služi iskonskom Dobru.

Ona nikoga ne omalovažava, jer već vjekovima štuje.

Ne obezvrjeđujmo svoje naslijeđe i ne odričimo ga se olako – ono nas je izgradilo i pružilo nam slobodu koju kao da sve manje znamo cijeniti. Sve ono što smo bili, što jesmo i što ćemo biti želi se, vjerujte mi na riječ, uništiti. I najbolja kuća će se, uništiš li joj temelje, srušiti.

Imate dakle priliku i sami poraditi na tim temeljima. Ako već ne zbog sebe, a ono u ime naših budućih sinova.



Jednim malecnim potezom kemijske.
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... dobru.html

[EdgarFranjul]

Promjena Ustava

Objavljen primjer listića za referendum 1.12!

Uz odluku i informacije o provedbi referenduma Narodne novine objavile su i primjer referendumskog listića. Referendumsko pitanje glasi "jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?". Kao odgovori su ponuđeni ZA i PROTIV.


Autor:
Ana Erdelja/VLM

Narodne novine objavile su danas na svojim stranicama jučerašnju odluku Sabora o raspisivanju referenduma o promjeni Ustava, to jest, referenduma o unošenju definicije braka kao životne zajednice žene i muškarca u Ustav.

Uz odluku i informacije o provedbi referenduma Narodne novine objavile su i primjer referendumskog listića. Referendumsko pitanje glasi "Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?". Kao odgovori su ponuđeni ZA i PROTIV.
Vezani članci



Podsjetimo, Hrvatski sabor donio je sa 104 glasa za, 13 protiv i pet suzdržanih odluku o raspisivanju referenduma na zahtjev građanske inicijative "U ime obitelji" koja je skupila oko 750 tisuća potpisa građana koji traže da se u članak 62. Ustava unese definicija braka kao životna zajednica muškarca i žene. Referendum koji će se održati 1. prosinca bit će treći državni referendum u hrvatskoj povijesti, a prvi koji se raspisuje na zahtjev građana.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/objavlj ... 112-901928

[EdgarFranjul]

Infantofilu u korist: nizozemski sud nije prihvatio riječ 'nasilje', jer se "dojenčad nije protivila"

Autor D.B. | Cornelius
Petak, 08 Studenog 2013 12:14


(POTRESNO SVJEDOČENJE) NEĆETE VJEROVATI

Predavač: I. M. Bergset, koordinator međunarodnog pokreta ”Ruske majke” (Russkie materi), koje objedinjuje ruske obitelji iz više od 30 zemalja, na konferenciji ”Uništavanje obitelji i spola novim svjetskim poretkom”, koje je organizirao pokret ”Kršćanski preporod” (Hristianskoe vozroždenie), 5. listopada 2013. u Moskvi. Svjedočanstvo prenosimo u cjelosti:



Dobar dan,

Zovem se Irina Bergset.

Ja sam danas ovdje da bih svjedočila o toj kugi trećeg milenija, s kojom se srela moja obitelj na Zapadu. I ne samo moja obitelj, osobno. Danas, međunarodna organizacija ruskih roditelja – majki, očeva, djeda i baka – ”Ruske majke”, objedinjuje obitelji iz više od 30 zemalja svijeta, koje su stradale od nasilnog razdvajanja s rođenom djecom u inozemstvu. Te obitelji i jesu živi svjedoci toga šta se događa s ruskom djecom izvan Rusije.

Ja sakupljam svjedočanstva i dokumente na tu temu u toku dvije godine. Za to vrijeme, na raznim jezicima, slali su mi publikacije zapadnih medija, video-svjedočanstva, TV-reportaže, filmove, knjige, znanstvena istraživanja. Sabravši ta dokumenta, ja ću vam u sažetom vidu reći kako se vrši rasturanje porodice i pola na Zapadu.

Moj zadatak nije bio ocjenjivati to što se tamo događa. Ja sam se samo trudila da sakupiti činjenice, dokumente i svjedočanstva. S jednim jedinstveni ciljem – da privučem pažnju javnosti u Rusiji, ruskih znanstvenika i specijalista, historičara, sociologa, teologa, kriminalista, politikologa, psihologa i dr., a takođe, da privučem VAŠU pažnju, uvaženi gosti današnje konferencije, činjenicom da je CIO SVIJET DANAS obuhvaćen idejom UNIŠTENJA prirodnog roda i idejom uništenja obitelji.

Počnimo ispočetka.

Meni osobno, norveška policija uzela djecu, pod prijetnjom pištoljima, odvela je u zarobljeništvo moje mrvice – moja dva rođena sina.

8. ožujka 2011. u moj norveški stan upali su dva suradnika socijalne službe i dva policajca. Ti JUVENILNI SPASITELJI su oteli moju djecu i odveli ih na od mene sakrivenu adresu.

Spasli su ih od roditelja, od mene. Zašto?

Radi se o tome što sam se ja, dan prije toga, obratila policiji u selu gdje živimo, s izjavom o tome da su norveški građani izvršili nad mojim mlađim četvorogodišnjim sinom, kako mi se tada činilo, nezakonite bludne radnje. SUD NORVEŠKE me je tada proglasio za ženu netolerantnu prema norveškom moralu. I zato su mi oduzeli djecu. Djecu se predali TOLERANTNIJIM roditeljima br. 3 i 4. Ti iznajmljeni roditelji nisu imali ništa protiv da se mojoj djeci u norveškom vrtiću i školi predaju osnove netradicionalnih tjelesnih odnosa.


Kažete da je to nemoguće? Ja takođe tada nisam znala, ali sada znam, da se u Norveškoj već mnogo godina realizira DRŽAVNI program PROMJENE djece iz običnih DJEČAKA i DJEVOJČICA u DRUGE osobe.

Kakve?

To je pitanje nad pitanjima. Sa točke gledišta prostog Rusa, postoje samo dva PRIRODNA spola – muški i ženski. Je li tako?


Dijete u zatvoru

Ali sva nesreća je u tome što je za sav ostali zapadni svijet taj pogled DAVNO zastario. Novi moderni psiholozi, sociolozi pa čak i psihijatri rasprostranjaju LAŽNU ideju, da prirodni spol UOPĆE ne postoji i nikad nije ni postojao. To je bila JEDNA OD zabluda kršćanskih moralista.

Neljudi tvrde da, u stvari, SPOLOVA ima mnogo više. Prvo je bila izbačena ideja da je tih – socijalnih spolova- bilo 6 ili 7. Ali sada je ta brojka porasla nekoliko puta i približila se oko DVIJE DESETINE raznih spolova. Ludilo, kažete?

Ne. To je realna DRUGA IDEOLOGIJA. I ta Druga Ideologija je postrojena na paradigmi ne prirodnog, normalnog, već nekog ”neprirodnog” SOCIJALNOG roda. To jest, ona je postrojena na ideji da pol, ne samo da može da se mijenja, već se i MIJENJA isključivo iz nekih čisto socijalni razloga ili socijalnih uloga.

Autori te ideje mnoštva rodova bili su izopačeni(ci). Svaki NOVI spol oni su počeli da povezuju sa drugim vidom izopačenosti. Prosto govoreći, izopačenici su izbacili ideju da se rod određuje po OBJEKTU sa kojim se ima tjelesni odnos. Izopačenici su riječ ”rod” ZAMIJENILI seksualnom orjentacijom.

Ako je izopačenik seksualno orjentiran na djecu, to je njegov rod – ”pedofil”. Ako je izopačenik seksualno orjentiran na životinje, to i jeste njegov SPOL – ”zoofil”. Tako to izgleda u grubo. Postoje među izopačenicima oni koji su odmah orjentirani i na djecu i na životinje. Takve osobe su sami izopačenici nazvali QEER (uvrnut, izopačen).

Da se ne bi miješalo sa tradicionalnim spolovima, izopačenici su riješili samu riječ ”spol” proglasiti ”zastarjelom”, i tako su ga izbacili na đubrište povijesti. Socijalni inženjeri su pojačali uništenje spola u zapadnoj kulturi nadgobnim spomenikom, na kome su napisali novi izraz ”gender”.

Osim toga, u engleskom jeziku riječ ”džender” još označava potpuno i kategoriju ”roda”: muški rod, ženski rod i srednji rod.
I eto, ti sotanski ”genderi” počeli su da se množe danonoćno i DANAS ih ima na tisuće. U početku su potrošili 20-30 godina usađujući u svijest čovječanstva, da bi u cjelokupnosti zapadne kulture, zapadne muzike, zapadne književnosti i zapadne umjetnosti, ”muškarci” i ”žene” izumrli kao dinosauri, a tamo postoje SAMO ”homo”, ”lezbejke”, ”biseksualci”, ”transvestiti” i ”transgenderi”. Usput, pod parolom ”prava čovjeka na izopačenost” – prirodni spol je prestao da se naziva ne samo ”normalnim” nego i ”prirodnim”.


Na taj način je bila umjetno proizvedena ”lingvistička čistka”, izbacivanje nas – ”muškaraca” i ”žena” iz kulturne sredine. Zato nije ni čudo što su se tradicionalni ”muškarci” i ”žene” u zapadnom svijetu, postepeno počeli promatrati kao rudimenti, ostaci starog, zastarjela klasa, ljudi ”druge vrste”.

Vi znate kako SADA nazivaju nas, normalne ljude i žene na Zapadu?

Već odavno reč ”prirodno” za sve nas se NE KORISTI. Umjesto njega je ubačena druga reč – ”strejt”, što znači bukvalno – ”pravi”. To jest vi i ja smo – ”strejteri”. Šta je to? Ništa. Praznina. ”Strejt” – to je zbir zvukova koji ništa ne znače, bez ikakvog arhetipa, bez korjena, bez materijalnog ekvivalenta. Danas se MOŽE ZAKLJUČITI, da se umjetno lingvističko izbacivanje PRIRODNOG spola u zapadnom svijetu IZVRŠILO i skoro potpuno je ZAVRŠENO.


Iz čega to ishodi?

Iz realnosti. U tolerantnoj Evropi, u Kanadi, SAD, Novom Zelandu, Australiji, ako budete trebali iskažati svoju seksualnu orjentaciju (na primjer u bračnoj agenciji) predložit će vam da postavite kvačicu u polje: ”strejter”, ”homo”, lezbejka”, ”biseksualac”, ”transvestit” ili ”transgender”. Danas bismo mi trebali da stavimo kvačicu u polje ”strejter”. I ja i vi, mi prekrasno shvaćamo da mi nismo nikakvi strejteri, mi smo – muškarci i žene. Ali nas i vas tamo VIŠE NEMA. Nas su očistili. Lingvistički. Uništili. Satrli. Otpisali…

Uništenje prirodnog spola u lingvističkoj ravni – to je bio prvi korak Zapada.

Drugi korak Zapada – uništenje prirodnog pola u službenim dokumentima. Da, da. Multitolerantni zapadnjaci su napravili drugi korak za izbacivanje prirodnog spola iz svih službenih papira. A prije svega iz PUTOVNICE. Dobro ste čuli…
Par godina nazad niko u Rusiji nije primetio kako je u Australiji i Novom Zelandu, kao probni svjetski projekat, bio zaveden TREĆI SPOL.

Šta je to? Do tog trenutka u pasošu, u polju ” pol”, bile su samo dve mogućnosti – ”muški” i ”ženski” spol, t.j. bila su DVA polja i u jednom od njih je stajala oznaka.

Sada kvadrata u pasošu ima TRI. Treći kvadrat je obilježen slovom ”X”

Taj treći spol SU VEĆ, osim u navedene dve države, uveli na Tajlandu, a od 1. novembra 2013., to treće polje će se pojaviti u pasošima, prvo NJEMAČKE, a zatim ubrzo i u zemljama svih drugih država Eurozone.

A onda će, u vrlo kratkom roku, to polje ”X”-pola POTPUNO IZBACITI naš i vaš prirodni rod iz zvanične dokumentacije cijelog Zapada.


Prvo će svi izopačenici biti zapisani u trećem polju ”iks”. Zatim oni neće biti zadovoljni time što u njihovoj putovnici stoji apstraktno slovo ”iks”. I onda će izopačenici svih vrsta zavikati na CIO SVIJET o tzv. ”pravima čovjeka” na svoje slovo, svoje seksualne orijentacije. I onda će se u trećem polju naći slova ”l”, ”g”, ”b”, ”t”, a zatimi drugih ”grupa” seksualne orjentacije, koje se množe ne dnevno, nego satima.


A pošto pasoš nije od gume, to će naše i vaše kvadratiće ”m” i ”ž” jednog krasnog dana ZABRANITI. Ili će oni sami da iščeznu kao nepotrebni. Ili će ih izbaciti iz bilo kog drugog razloga. Nije bitan scenario, kraj je JEDAN – uništenje našeg i vašeg prirodnog spola iz službenih dokumenata, poštovani učesnici današnje konferencije, nove osobe SU ZAJAMČENE. To je pitanje vremena.


Treći front uništenja pola je fizička ravan. Zapad napada našu djecu, trudeći se da im usadi netradicionalnu orjentaciju od rođenja. Ako roditelji nisu pokorni i protive se tome, Zapad je rješio da ODSTRANI RODITELJE iz procesa odgoja potomstva. Oduzimanje djece u modernoj Evropi i po cijelom Zapadu sada je rješeno da se obavlja odmah OD DANA ROĐENJA. Pomoću te jedinstvene juvenilne kazne – prinudne predaje potomstva državi – likvidirana je kategorija roditelja i UNIŠTENA obitelj kao ćelija društva.

Juvenilno pravosuđe

Sada funkciju preodgoja djece u osobe tolerantne na izopačenosti nosi na sebi Zapadno društvo. Na Zapadu su napravljeni specijalni programi u tom pravcu za jaslice, vrtiće, škole i sveučilišta. Čudit ćete se, ali napisana je i odštampana NOVA dječja književnost tolerantna na izpačenosti. Ona je prednaznečena za sve uzraste: od nule do godine, od godine do dvije, od dvije do četiri, od četiri do šest itd.

U prosincu 2012. godine, istaknute feministkinje u Europskom parlamentu su postavile na glasanje projekat zakona koji zabranjuje svu klasičnu dječju književnost u Europi. Takva književna inkvizicija samo što nije uvedena… ali, istina, falilo im je nekoliko glasova pri glasanju u Europarlamentu i svoj prvi pokušaj su tada neoinkvizitori izgubili. Zato su se u Francuskoj revanširali. Tamo sada potpuno legalno prvašići u školi uče novu prozu: ”Tata nosi haljinu”. Ta knjiga je svojevrsna francuska abeceda homoseksualnosti. On priča djeci o tome da Maša nije devojčica a Vasja – nije dječak…

O svemu ovome sam prvi put saznala iz pisama Rusa koji žive u Australiji, Švicarskoj, Novom Zelandu, SAD, Kanadi ili u Europi. Ruski roditelji u svojim pismima opisuju, s točke gledišta ruskog čovjeka, barbarske činjenice i pojave suvremenog Zapada. Evo nekoliko kratkih citata iz pisama:

”U Norveškoj djeci u jaslicama čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”. ”U Švajcarskoj dječake treba dovoditi u vrtić u haljinama”. ”U Danskoj na banderama stoje oglasi: ”Izdaje se konj radi intimnih odnosa””. ”U Njemačkoj u jednom gradiću radi 10 zoo-bordela”. ”U Americi se provode natječaji ljepote među transvestitima-dečacima od 6 godina”. ”U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”. ”U Švajcarskoj je 30.000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”. ” U Norveškoj će se u školskom programu za prvaše pojaviti predmet ”incest”. ”U Kanadi je pedofilija – zvanično priznata seksualna orjentacija”. ”2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili ”dječake” i ”djevojčice”. ”U Holandiji legalno postoji partija PEDOFILA, a takođe postoji infantofilija ili odnosi sa novorođenima”.


U posljednje svjedočanstvo se ne može povjerovati bez dokaza. Zato smo to provjerili i našli na nizozemskom jeziku mnoštvo novinskih materijala i TV emisija o kaznenom postupku koji je privukao najviše pozornosti 2012-13 godine.

Sud nije prihvatio riječ 'nasilje' jer 'se dojenčad nisu protivila'

Radi se o tome da je jedan holandski homoseksualac, koji je živio u istopolnom braku sa drugim homoseksualcem, silovao preko 100 dece. Njegova najmlađa žrtva je imala samo 9 dana od rođenja. A najstarija 2 i po godine. To jest, dobro ste čuli, riječ je o novorođenčadi i djeci u uzrastu do toga. O masovnoj rasprostanjenosti infantofilije u Eurozoni govori činjenica koju su spomenuli u mnogim medijima, i na ruskom jeziku, da su kod tog zadržanog infantofila našli gigantske količine neuništenih foto i video materijala. Toliko velike količine da njima možete da napunite 'cio' internet…

Ali, što je još više poražavajuće – tu djecu nije imao tko da štiti. U vezi sa tim što je obitelj u Nizozemskoj već uništena, tamo su takvi i zakoni. Roditelji te djece – po zakonima Europe – nisu imali nikakvo pravo da svjedoče o nasilju nad svojom djecom. Zato što nizozemki sud nije bio sklon da to nazove aktom ”nasilja”. Jer sve žrtve – dojenčad, nisu se ni na koji način protivile. Došlo je čak do toga, da su stručnjaci utvrdili da je uzrok toga što se desilo ”hiperseksualnost” tog homoseksualnog amoralnog subjekta.

Ma kako nevjerojatno da vam to sada zvuči, to su sve realne činjenice. I sve to možete sami naći ako unesete u polje za pretragu tu zvijer-infantofila: ”rižskii monstrum” (riško čudovište).

Uzdgred, slični ovom europski interesi, najviše su danas rasprostranjeni među ŽENAMA. Da, da, dobro ste čuli. Pedofilija, incestofilija i infantofilija – to su i ženski poroci suvremenog Zapada.

Naime, ruski roditelji, koji danas žive na Zapadu, udaraju u ZVONO NESREĆE. Njihova svedočanstva o namjernom UNIŠTENJU TRADICIONALNE OBITELJI, TRADICIONALNIH VRIJEDNOSTI, a takođe i o PRINUDNOJ PROMJENI SPOLA KOD DJECE – to je upozorenje za Rusiju.

Mati brani djecu

Ja sam osobno pobjegla iz Norveške čim sam mogla. Ja sam morala da ostavim sve: stan, dom, auto, imovinu i sve osobne stvari, stečene u toku 45 godina života. Od dvojice sinova uspela sam spasit samo JEDNOG SINA.

Drugog mog sina sada kriju u šumama Norveške na tajnoj adresi. Tajnoj samo za majku, za mene.

Kako i sledi iz zakona savremene Evrope, tradicionalna majka je danas ”neprijatelj broj jedan” za svako dete. Upravo zato su svi sudovi, uključujući i Viši sud Norveške ustanovili da lišavaju mene, majku, SVIH vidova kontakta sa rođenim sinom, oduzetim u Norveškoj. To jest NETOLERANTNIMA je danas zabranjeno apsolutno sve: prepiska, čestitke, telefonski razgovori, čak i skajp. NETOLERANTNI čak NEMAJU PRAVA ČOVEKA. Nikakva.

Već dvije godine nema ni vijesti od mog sina. Kada su ga odveli pod cijevima pištolja u ZAROBLJENIŠTVO (a to i jeste zarobljeništvo, uvaženi učesnici konferencije), moj Miša je imao samo 4 godine. U tom pedofilnom zarobljeništvu je već dve godine. To jest on sad ima već 6 godina. On je u Norveškoj išao u vrtić, gde su mu odgojiteljice-lezbijke čitale bajke o gejevima i transvestitima. A ove godine je krenuo u Norvešku školu. Tamo ga učitelji homoseksualci obučavaju abecedi ljubavi na satu pod nazivom ”incest”.

I to sve, jao, nije strašni san i čak nije ni horor film.

Samo na minutu, molim vas, zamislite da se sve to dogodilo vama. I vašoj djeci. Oduzimanje, zamjena spola, tajna adresa.

Makar zato da bi shvatili da ovdje u Rusiji još uvjek postoji ŠANSA DA SE SVE TO IZBJEGNE.

Rusija je danas ostala poslednj i otok kršćanstva, posljednja ograda obitelji, poslijednji čuvar i zaštitnik morala.

I DANAS, u ime svih postradalih od juvenilnih užasa Europe i Zapada, ja sam ovdje da bih udarala u ZVONO NESREĆE. Ja vas ne molim da mi vjerujete. Molim vas da nas čujete. Nas, koji smo izgubili ono najvrjednije što smo imali – rođenu djecu. Možda su naše nade da ih vratimo – iluzorne.

Ali je zato realna nada da ćete nas vi čuti i spasti se, da nećete izgubiti svoju djecu.
Zadnji put izmjenjeno Petak, 08 Studenog 2013 14:29

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... 4%8Danstvo

[EdgarFranjul]

N. Piskač: Kukuriku sljedba sotonizira referendum građanske inicijative U ime obitelji
Objavljeno Nedjelja, 10 studenoga 2013 18:00 7 komentara


Partijsko sektašenje


Odnos prema institutu referenduma vladajuću je koaliciju raskrinkao kao ideološku sektu. Njezin odnos prema neposrednoj demokraciji je sektaški pristran i agresivan. Rječnik koji sekta koristi ne bi li ozloglasila neizbježivi referendum proistekao iz građanske inicijative U ime obitelji uvrjedljiv je i ispod razine kulturne javne komunikacije.

Taj je rječnik nedemokratski tvrdi partijski diskurs s kojim se pokušava ocrniti demokrate kao što se nekad sotoniziralo „reakcionarne snage", lažno optužiti „neprijatelje naroda" i istodobno prikriti kulturu smrti iz koje je partijski rječnik etiketiranja ponikao, koju zagovara i kojoj nastoji pridonijeti.

Referendum je sektašima „grob u želucu"

Tko su reakcionarne snage u partijski sektaškoj interpretaciji predstojećeg referenduma o unošenju odredbe o braku u Ustav? Na prvom mjestu su inicijatori referendumskog pitanja. Na drugom je mjestu više od 700.000 birača koji su potpisali inicijativu. Zatim je, proizlazi iz javnosti vidljive višemjesečne reakcije, među neprijatelje uvrštena Katolička crkva. Potom oporba. Pa ustavni stručnjaci. Napokon i Ustavni sud. I sam Ustav.

Sekta se opredijelila za agresivnu taktiku ocrnjivanja detektiranih neprijatelja. Pritom se koriste pozicije zakonodavne vlasti, predsjedničke vlasti i same Vlade kojoj se u jurišu pridružuju tzv. „nevladine udruge" iz tzv. „civilnog sektora", a zapravo iz sektaškog sektora. Odlučili su pokucati na svaka vrata i, ako im otvorite, masirat će vas ideološkim postavkama i uvjeravati da neprijatelji naroda nekoga „diskriminiraju", da instaliraju „netrpeljivost prema jednoj manjini" (Z. Milanović!), da je riječ o „konzervativnoj revoluciji", pa i da je riječ o nekršćanskom referendumu, te da će na referendumu biti protiv (I. Josipović).

Na službenom će saborskom Odboru Partija, istina, prihvatiti amandman oporbe po kojemu se određuje da će se izravno primijeniti rezultat referenduma. Ne bi amandman nikad prihvatili da im Lesarovi laburisti, neophodni za promjenu Ustava, dva dana ranije nisu jasno i glasno u sabornici rekli kako ne će prihvatiti nikakve ustavne promjene, ako će Partija opstruirati referendum.

Kako je Partiji važno kroz promjene Ustava stvoriti zakonodavnu rupu za neizručenje Perkovića, nevoljko je pristala na amandman. Važnija joj je zaštita nekoliko tisuća udbaša i zločinačke prošlosti Partije, negoli sto četrdeset i nešto istospolaca iz službenog Popisa stanovništva.

Prihvativši amandman kojim je zapriječena s Marsa vidljiva partijska manipulacija izravne demokracije, sektaški se posao nastavio već na samoj sjednici mjerodavnoga Odbora. Spominjao se „grob u želucu". Stanoviti Grbin najbolje je sublimirao stajalište Partije kazavši da se Ustavni sud svojom šutnjom svrstao uz duboko diskriminirajuću inicijativu. Vjerojatno smatra da bi i Ustavni sud trebao sektaški misliti.

Referendumima nadomjestiti jalove stanke

Ne slažući se sa službenim ustavnim određenjima, Partija se odmetnula u tipičnu antipropagandu narodne volje. U sektaštvo. Među ostalim, sektaštvo je izdvojenost, zatvorenost uskih grupa političkih istomišljenika. S tim je u svezi i pojam „sektašiti" – dakle, voditi sektašku politiku odvojenu od mišljenja većine, pritom stvarati podjele i zastranjenja.

Partija, sekta, odnosno Kukuriku sljedba, odcijepila se od Ustava RH, Ustavnoga suda RH i narodne volje te se pretvorila, klasičnog li primjera, u zatvorenu skupinu otuđenu od naroda i temeljnog akta države. Od naroda je izabrana da joj služi u skladu s Ustavom. Umjesto služenja i umjesto Ustava Partija je izabrala sektašenje, kako na području udbaških zločina tako i na području istospolnih provokacija.

Kako sektaški pristup hrvatskoj stvarnosti i potrebama nije taksativno naveden u Planu 21, Partiju i zbog te prijevare, da ne nabrajamo brojne druge više negoli očite razloge, treba skinuti s vlasti. Bez odlaganja. Sektašenjem se svi, pa i Partija, mogu rekreativno baviti u oporbi. Ali vlast nikad ne smije biti sektaškom, već u funkciji općega dobra na čijem je tragu i referendumsko pitanje građanske inicijative U ime obitelji, koje na referendumu treba poduprijeti.

A onda i na sljedećim referendumima, jer izbori očito nisu dovoljni, i druge vitalne stvari staviti tamo gdje im je mjesto. Stranke, nažalost i ne po prvi put u povijesti, nisu dorasle povijesnim izazovima i narod mora sam „uzeti sudbinu u svoje ruke" (F. Tuđman). Građanska inicijativa U ime obitelji svojom je inicijativom neposredne demokracije hrvatskom društvu otvorila oči. Zato je visokopozicionirana na partijskosektaškom popisu „narodnih neprijatelja".

Nenad Piskač

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/n ... telji.html

[EdgarFranjul]

ANTE GUGO - ISPOD POVRŠINE

Milanović priprema politički puč – krenuli spinovi za osporavanje odluke o referendumu

Kao nokautirani boksač koji podiže ruke i želi nastaviti borbu iako je sudac već odbrojao do deset.
Autor: Anre Gugo

Vlada premijera Zorana Milanovića u ovom trenutku se ponaša kao nokautirani boksač koji podiže ruke i želi nastaviti borbu iako je sudac već odbrojao do deset. Sabor je donio Odluku o održavanju referenduma i tu više povratka nema. Očito ne vjerujući da se tako nešto može dogoditi svi protivnici nesposredne demokracije i ljubitelji režimske vladavine u kojoj će elitistička manjina diktirati pravila većini bauljaju po ringu tražeći načina da protivnik bude diskvalificiran i da očito poraženi takmac bude ipak pobjednik.


Oni bi sad osporavali pravila igre već prihvaćenog referenduma. U meču koji je održan nema promjene pravila igre. Ne shvaćaju da je još jedini preostali dio meča onaj u kojem sudac u danima nakon 1. prosinca treba proglasiti pobjednika. Prilika da trenutno poraženi postanu protivnici postoji samo ako onaj tko je danas u prednosti ne izađe na proglašenje pobjednika. Nikakav sudac tu ne može pomoći, pa ni suci Ustavnog suda.-


Sve koji imalo drže do vladavine prava nemalo je iznenadio tekst koji se ovih dana pojavio u jednom dnevnom listu koji važi za rijetki nepristrani medij u državi. Riječ je o tekstu vezanom za održavanje referenduma i nagađanju da bi Ustavni sud sad mogao napraviti nešto što je već davno ranije mogao da su suci mislili da trebaju i da bi ipak nekako moglo doći do osporavanja odluke o održavanju referenduma.


Ovo je doslovno hvatanje utopljenika za slamku iako mi se čini da je puno bolja usporedba s nokautiranim boksačem koji baulja po ringu i podiže ruke nakon što je sudac već završio odbrojavanje, a protivnička strana slavi u svom kutu. Spomenuti tekst je objavljen u trenutku dok se u zraku još uvijek mogla osjetiti nevjerica zbog toga što je čak i vladajući SDP digao ruke za održavanje referenduma, a kuloarima su odzvanjali prestravljeni krici gorljivih protivnika neposredne referendumske demokracije.

Najglasniji je bio krik premijera Milanovića. On je čak između redaka poručio da će se suprostaviti neposrednom odlučivanju naroda ustvrdivši da bi to bilo opasno za prava manjina. Naravno, šefa partije koja vjeruje u vladavinu avangarde radničke klase u ime tog istog radništva nimalo ne brinu prava većine. On je svjestan da su on i njegovi sljedbenici manjina u hrvatskom društvu.


Dizanju SDP-ovskih ruku u Saboru za referendum i premijerove tvrdnje da održavanje referenduma nije dobro ukazuju na sve jače pukotine unutar vladajuće partije. Sve brojnije afere koje ih potresaju i ismijavanje s nedostatkom njihove međusobne komunikacije te stalni disonantni tonovi između SDP-a i glavnog koalicijskog partnera HNS-a jasno upućuju na činjenicu da Milanović više ne kontrolira svoju partiju. SDP je homogen onoliko koliko njegovi članovi žele zadržati ministarska mjesta i druga državna namještenja. Međutim, ispod površine pukotine su sve jače. Oni se više ne mogu dogovoriti niti o najosnovnijim pitanjima.

Spin o mogućoj reakciji sudaca Ustavnog suda o održavanju referenduma zadnji je pokušaj premijera Milanovića da zadrži nešto malo simpatizera na javnoj sceni. U Saboru su shvatili da je opasno kontrirati volji naroda kad na hrpi stoji 750.000 prikupljenih potpisa. To je činjenica koja bahatom premijeru ništa ne znači. On sve jednostavno gleda kroz prizmu osobnog poraza ili pobjede. Referendum je za njega poraz. On je u stanju suprostaviti se cijeloj Europi, a kako ne bi šačici od 4 miljuna ljudi koji su ga izabrali.


Na drugoj strani nije sasvim nemoguća opcija da Ustavni sud zaista napravi nešto što bi bilo mimo svih regula i zakona. Neću se sad baviti rodbinskim vezama nekih sudaca Ustavnog suda s Milanovićevim vrlo bliskim suradnicima, možda čak i intimusima. Ostavimo prostor gospođama i gospodi u Ustavnom sudu da ovaj posao odrade zaista pošteno. Ovom prilikom ću tek podsjetiti da u Ustavnom sudu sjedi Mato Arlović, bivši član SDP-a kojeg osobno pamtim po dvije stvari. Prvo, sjedio je na političkoj tribini s koje je meni osobno poručivano da više neću pisati u Slobodnoj Dalmaciji „kad oni budu uređivali tu novinu“. Bilo je to 20. travnja 2001. godine.

Sloboda medijskog izražavanja najelementarniji je primjer ljudskih prava, baš kao i referendum. Arlović ga je tada zgazio ne trepnuvši. Nije puno treptao ni nešto kasnije kad su braniteljske udruge prikupile 400.000 potpisa za to da se raspiše referendum s pitanjem jesmo li za to da prava branitelja iz Domovinskog rata i pripadnika partizanskog pokreta budu izjednačena. Arlović je bio glavni pravni strateg SDP-a kad je ta tada vladajuća stranka promjenila zakonska pravila za prikupljanje potpisa za referendum i onda ih retroaktivno primjenila, što nigdje u svijetu nije zabilježeno ni prije ni poslije. Arlović se tome nije suprostavio, pa je time jasno pokazao koliko njemu znače ljudska prava o kojima bi on kao sudac Ustavnog suda ipak trebao odlučivati.


Cijeli ovaj spin oko toga hoće li Ustavni sud naknadno reagirati ili ne dogodio se kad je Sabor ignorirao tisuću i pol prikupljenih potpisa sa zahtjevom da parlament zatraži od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja. Sabor to nije napravio jer su vodeći pravni stručnjaci ocijenili da ovo pitanje ne zadire u nečija postojeća prava i da za tako nešto nema potrebe.

Sad se odjednom počelo spekulirati navodnom zakonsko kolizijom jer se nešto s razine zakona uzdiže na razinu Ustava. Nepovredivnost doma je zajamčena s nekoliko zakona i propisana Ustavom, pa nema kolizije. Sloboda govora je propisana s nekoliko zakona i propisana Ustavom, pa nema kolizije. Ravnopravnost na osnovi boje kože, nacije ili vjeroispovjesti je zajamčena s nekoliko zakona i propisana Ustavom pa nema kolizije. Stoga se valja zapitati kako je moguće da se ovako nešto pojavilo u inače vrlo uglednim novinama?


Očito je da su protivnici referenduma u panici i da traže rješenje nakon što su sve potrebne odluke donesene. Nekakav takav potez nije nemoguć, ali odluka Sabora je objavljena u Narodnim novinama. Treba otvoreno reći, njezino rušenje bio bi politički puč. To ipak nije lako izvesti. Oni koji puč planiraju žele ispitati kako bi narod reagirao na takvu mogućnost. Stoga ovaj jedan tekst, ali i sve one koji će sigurno uslijediti treba prihvatiti isključivo kao probne balone i pokušaje utjecaja na raspoloženje naroda.


Napominjem da u cijeloj ovoj priči ne treba tražiti upletenost novina i autora. Novine i novinari imaju zadaću reagirati na svaku informaciju koja dolazi iz izvora koji se uobičajeno naziva vjerodostojnim i to prenijeti čitateljima. Kreatorima ovakvih spinova sve ovo ide na dušu. No to je priča koja će biti ispričana na izborima prije izbora, kako već danas građani nazivaju referendum. Možda baš zato naš premijer želi zaustaviti sve što se kreće.

http://www.politikaplus.com/novost/9101 ... eferendumu

[EdgarFranjul]

Biskup Košić: 'Iziđimo na referendum i odaberimo ZA'

U pismu biskup Košić naglašava da je brak zajednica žene i muškarca i kao takav je jedina zajednica koja je prihvatljiva kršćanskom načinu života koji je u skladu s Božjom voljom. Referendum i referendumsko pitanje: "Jeste li zato da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?" potaknulo je sisačkog biskupa Vladu Košića da uputi pismo župnicima, rektorima samostalnih kapela, kao i svim samostanima u Sisačkoj biskupiji u kojima im daje naputak da na svim misama obavijeste vjernike o referendumu. Biskup napominje da potaknu vjernike da izađu na referendum i zaokruže DA.

U pismu biskup Košić naglašava da je brak zajednica žene i muškarca i kao takav je jedina zajednica koja je prihvatljiva kršćanskom načinu života koji je u skladu s Božjom voljom. Također apelira da ne podlegnu pritisku onih koji ne vole ni život, ni čovjeka, ni Boga, a radi referenduma iskrivljuju činjenice. "Radi se o referendumu koji je od izuzetne važnosti za Hrvatsku, što pokazuje i neviđena hajka u medijima, u koju su se na žalost uključili i mnogi od političara koji imaju poziciju moći koju koriste za kampanju protiv referenduma. Ne podlegnite pritisku onih koji ne vole život ni čovjeka ni Boga te iskrivljuju činjenice i smisao ovog referenduma.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... mo-za.html

[EdgarFranjul]

esej o homoseksualnosti

Kad dvojica ili dvije tepaju 'dijete moje' – licemjerno lažu!

Onaj tko je prirodno onemogućen, ne može nikoga kriviti i ni od koga tražiti da mu nadoknadi njegovu prirodnu uskraćenost. Kad dvojica ili dvije tepaju “dijete moje” – licemjerno lažu!

Tweet

Opis: Kad dvojica ili dvije tepaju 'dijete moje' – licemjerno lažu!

Foto: Danijel Kasap/PIXSELL

Opis: http://www.vecernji.hr/static/img/avata ... nknown.png

Autor:
Slobodan Novak

Na svijetu ne postoji, niti je ikada živjelo ni jedno jedino ljudsko biće kojemu nije bila – dekretom sudbine – uskraćena većina ljudskih prava: bioloških, građanskih, strukovnih, fizičkih, duhovnih itd., pa i spolnih. Jer svako je pravo uvjetovano i ograničeno mogućnošću. Čak i pravo na život uvjetovano je stanjem organizma i uvjetima preživljavanja. Samo, mnogi su toga svjesni i s time suživljeni, a neki bahato zahtijevaju ono što im ne pripada, jer misle da imaju i sva formalna prava kroz pravo “slobodnog izbora”.

•••

Ali, kako se uopće može govoriti o slobodnom izboru ako se radi o osnovnim prirodnim zakonima!? Tjelesni organi imaju svoju funkciju, koju ne možemo birati ni mijenjati. Pravo na različitost? Da, svakako imamo pravo na različitost! U svemu, osim u onome za što nemamo osobne mogućnosti da ga ostvarimo. I, razumije se, ni u kriminalu. Može li se slobodnim izborom promijeniti psihička devijantnost? Može li se fizička nedostatnost poništiti slobodnim izborom? Mediokritetski mozak zamijeniti visokim faktorom inteligencije? I koji se uopće vitalni prirodni zakon može slobodnim izborom izmijeniti, a da to ne bude neprirodno i nakazno? Može se nadoknaditi ili odstraniti organ, ali samo u istoj funkciji. Korigirati vid, nagluhost, može se gristi zubnim protezama, može se djelomično nadomjestiti amputirana noga, odstraniti mandule, žučna kesica, može se i disati na kanilu, premošćivati žile i crijeva. Ali samo prisilom krajnje nužde, da bi se sačuvala funkcija, ne nikakvim voljnim slobodnim izborom. I tek – oskudnom umjetnom nadoknadom, a najčešće zakinućem i siromašenjem, pa i sakaćenjem. I ne može se jetrom zamijeniti srce, ni slušnim aparatom ispraviti vid...

Čovjeku u organiziranoj zajednici ne pripadaju društvena prava na djelatnosti kojih svrhu ne može ispuniti. Može ih do mile volje inokosno pokušavati ostvariti, ali ne i legalizirati. Praktički, nitko ne može spriječiti skakanje bez padobrana. Može nam biti ne znam kako žao ako nemamo pravo biti astronaut, rekordni ronilac na dah, virtuoz na violini. Ali nemamo pravo natjecanja čak ni sa zviždačima kroz prste, ako nam to ne ide; a puhati u šaku možemo do mile volje... Ne ćemo zbog toga s onima koji dijele našu sudbinu krenuti u povorku gradom i skakutati u tankim trikoima treskajući jalovim grudima, bolje reći nedojkama ili puzdrama, fućkati, udarati činelama, bubnjevima i tamburinima, mahati krpicama, ispisivati svoju uskraćenost na transparente, panoe i zastave u svim duginim bojama... pa onda još svoje egzibicije i svoje tobožnje ogorčenje i želju za promocijom i publicitetom paradoksalno i komično nazivati Paradom ponosa. Ima u ovom našem konzervativnom narodu izreka: Čega se normalni stide... time se oni drugi ponose. Možda bi neki frustrirani daltonist mogao isto tako paradno i ponosno zahtijevati zabranu obojenih svjetala na semaforu ili boja na zastavi, jer nisu prilagođene njemu; možda bi neki slabovidni astigmatičar zaželio pilotirati; bezbožnik tražiti crkveno vjenčanje; nepismeni sveučilišnu katedru; idiot ministarsku stolicu... Istina, ni to se danas pouzdano ne zna... ali pretpostavljam da im ipak ne bi bilo odprve udovoljeno, čak ni prema političkim mjerilima. Iz jednostavnog razloga: što je bjelodano kako nisu u stanju ispuniti svrhu, ili barem ne potpuno, pa ni zadovoljavajuće.

•••

Doduše, lažni demokrati i kvazi liberali, degenerirana ljevica, prodaju svoje prigodne floskule o jednakim pravima za sve manjine, apsolutizirajući sve odreda, kao da svaka manjina koja nije kriminalna, ima pravo na javno priznanje, posebnu zakonsku zaštitu i potporu, izjednačavanje s nacionalnom, jezičnom, vjerskom, ili političkom manjinom, i to upravo u svojim devijantnim i ekscesnim segmentima. A manjina ima mali milijun! Dakako, zakonodavcu je kudikamo jednostavnije, na primjer, ovisnost o drogama proglasiti kriminalom, i nesretnike satrapski kažnjavati, nego zaštititi manjinska ljudska prava narkomana, alkoholičara, kockara, pušača. Izjednačavanje u svim pravima svih ekscesnih manjina bez ikakve selekcije, nalikovalo bi izjednačavanju paraolimpijaca s olimpijcima, bez uvažavanja njihovih hendikepa. Ne zaboravimo da zakon ne samo ne štiti samoubojice i njihovo pravo “slobodnog izbora”, nego, ako može, kažnjava i sam pokušaj, pa i eutanaziju. A kad je tako, zašto onda ne sankcionirati tisućgodišnji etički krimen, zloglasni protuprirodni blud!? Zar je veći grijeh skratiti voljno vlastiti život, pa i vlastite muke, nego lišiti ljudsku zajednicu jednog ili više budućih ljudi?

•••

Ovi veseljaci oskudna stida, što paradiraju gradovima zahtijevajući neke administrativne privilegije, ističući svoje ljudske nemogućnosti kao imanentno svoje pravo, najvažniji dio “zakinutih” ljudskih prava: svoju seksualnu nasladu, ostvaruju, zasad još, ne javno, ali niti tajno, već u relativnoj diskreciji, onako kao i svi ostali. To je tako činio i čini ljudski rod manje-više u svim društvima od početka svijeta, slobodno – jer ilegalno – i u punoj mjeri, osim u zemaljskom raju, ali tamo je to bilo zbog nedostatka partnera (no da su zatražili od Boga još po jednog Adama i po jednu još Evu, bili bi možda heteroseksualci zakinuti. A gdje bismo tek onda bili bez Kaina i nepoznate mu partnerice!?). Danas pak oni mogu i kudikamo više nego samo šetkati Rivom i Zrinjevcem trljajući se kukovima, mazeći se i držeći se za mali prstić, i nitko dobra želudca ne želi im to uskratiti. Pa tako, uostalom, i svi mi drugi, jednostavno prisvajamo i uzurpiramo svoja prava, katkad i sablažnjivo, katkad i bez ponosa, samo dakako, bez šarenih parada. Varamo šutke prirodu praveći djecu tek kada sakupimo novac za pelene i za kolica, a sve ostalo tek marljivo i legalno prezervativno fingiramo, čak i uz odobrenje Svete Stolice, sve do – odlučujućega trenutka, kad zasnivamo novi život. Ali oni traže i ono na što nemaju ni pravo ni mogućnosti, budući da nema u njih ni na vidiku – “odlučujućega trenutka”. Nemaju pravo stoga što nisu u stanju ispuniti svrhu, makar imali i za troja kolica. Oni zapravo i nisu spremni prihvatiti svoju prirodnu onemogućenost, svoju izdvojenost i uskratu, iako je inače deklarativno smatraju velikom srećom, a to je onda njihova privatna proturječna zbrka, frustracija i nevolja, a ne društveni propust. Jer drugi se jednostavno ne žele radovati njihovoj sreći u nesreći, nego su još k tome, srećom, lišeni mogućnosti da budu sretni onim čime su sretni oni. Zahtijevaju svoj separatni status, a u isti mah i izjednačenje s onima od kojih se naglašeno razlikuju, s kojima hoće biti različito-jednaki. Ne prihvaćaju činjenicu da su devijantni, neprirodno usmjereni, a da su im ipak sva tjelesna zadovoljstva sačuvana, i samo neka socijalna i formalno-administrativna, po svakoj ljudskoj logici, uskraćena; da su u neizmjerno manjoj mjeri oštećeni negoli, recimo, dvospolci, uškopljenici ili nemoćnici, kojih ipak nigdje nije čuti ni vidjeti. Da im nije toliko stalo do egzibicionizma i neshvatljivo bestidnog publiciteta, zar im ne bi bilo mudrije, ljudskije, pa i pristojnije, zadovoljiti se svojom srećom, a neke društvene forme zanemariti primjereno stanju stvari, negoli na njima tako bučno ustrajavati i zamarati klonulu državu i prekapacitirani Sabor? Jer time samo degutantno skreću pozornost na svoju nakaradnu osujećenost i uznemiruju većinsku javnost, ljude koji svoje prirodne sklonosti ne namjeravaju oglašavati i promicati (osim u pornografskom tisku), jer nemaju za to potrebe, ne pokreću lažne dileme, ne odvode u bludnju nedorasle i nezrele, ne preusmjeruju njihov odgoj i opredjeljenje, ne bacaju državu u trošak, ne dižu specijalce s nedjeljnoga ručka, ne ometaju gradski promet, ne deranžiraju hrvatske ministre i ministrice (koji bi, umjesto demagoškog posjeta i aplaudiranja paradi, posjetili radije koju pivnicu ili solarij). Ti većinski njihovi antipodi, povremeno samo lijepo, obično u sreći, tišini i zadovoljstvu stvore po koji novi ljudski život. Tako ispune svoju namjenu i poslanje u prirodnom lancu reprodukcije, i onda uživaju u dječjem smijehu, i to s autorskim pravom!

•••

Onaj tko je prirodno onemogućen, ne može nikoga kriviti i ni od koga tražiti da mu nadoknadi njegovu prirodnu uskraćenost nekim zamjenskim paragrafskim nadomjestcima, kao što ne mogu žena i muž međusobno zamijeniti svoje prirodne uloge i funkcije. Kad dvojica ili dvije tepaju “dijete moje” – licemjerno lažu! A tražiti tako bučno i rezolutno da se uspostavi besmisleni i surogatni privid, komično je i groteskno, nakazno, i asocijalno do apsurda. I može uživati i, nažalost, uživa licemjernu podršku samo u dekadentnim slojevima suvremene moralno razrovane civilizacije.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/nisu-sv ... rhu-902314

[EdgarFranjul]

Josip Jović: Diverzantski rat vladajućih protiv ljudske prirode .

Srijeda, 13 Studeni 2013 11:24 .

Dugo su jake Vladine snage odolijevale, smišljajući različite načine i taktičke finese kako bi se izbjeglo raspisati referendum o braku, ili, kad već to nije bilo moguće, pretvoriti ga tek u neobvezujuće mišljenje građana, dok netko pametan iz tih struktura nije zaključio kako sve to nema nikakva smisla i kako daljnje opstruiranje Ustava samo vodi narušavanju ionako narušenog ugleda vlasti i njezinih prvaka.


Dakle, referendum o nečemu što se oduvijek smatrala samorazumljivim i koji u neka normalna vremena zaista ne bi ni bio potreban ipak će se održati 1. prosinca i njegova odluka će biti obvezujuća, to jest značit će automatsku nadopunu Ustava. Cijela ova inicijativa, čiju opravdanost potvrđuje žestina negativnih reakcija na nju, naprosto je isprovocirana agresivnim nastojanjima manjine, nipošto samo u nas, da se relativiziraju brak i obitelj u sklopu jednog šireg projekta preoblikovanja duhovne strukture svijeta.

Ali, priča nije ni izdaleka gotova. Kad već nisu mogli zaustaviti inicijativu, predsjednik države, predsjednik Vlade i ministrica vanjskih poslova su se izravno uključili u kampanju, najavivši kako će izići na referendum i glasovati protiv predložene definicije braka. Nikola Vuljanić, vehementno je govorio u Europskom parlamentu, upozorivši na balkansku zaostalost zemlje iz koje dolazi i zatraživši intervenciju Europske komisije. A kakvim je sve nebuloznim riječima odluka o raspisivanju referenduma popraćena u Hrvatskom saboru!


Pravo na brak


Tako smo čuli kako je referendum legalizacija jednog opasnog pokreta (Goran Beus Richembergh), ili čak prljavi pokret (Igor Kolman). Referendumsko je pitanje za Ivu Jelušića, koje li preciznosti, u stvari podjela na one koji su za Istok i na one koji su za Zapad. Marin Jurjević se ironično upitao hoće li mladenci morati donositi potvrdu o svojoj spolnosti prije sklapanja braka, a Jadranka Kosor, kud će suza neg na oko, hoće li se možda brak dozvoliti kao zajednica samo jednog muškarca i jedne žene za cijeli život, treći su pak posumnjali neće li biti dozvoljen samo brak među katolicima?!

Iskusna zagovornica slobodne ljubavi Ingrid Antičević Marinović je pobornike referenduma nazvala nesretnicima koji ne znaju što je ljubav i kojima je bliži Stari zavjet, s onim oko za oko, zub za zub, nego Novi. Ateisti su se naglo počeli pozivati na kršćanstvo i na papa Franju.

Milorad Pupovac, osvjedočeni majstor za izvrtanje pile naopako, zabrinuto je upozoravao kako referendum neće doprinijeti poboljšanju tragičnih demografskih kretanja i stabilnosti brakova, koji se sve češće raspadaju. Za Nenada Stazića Ustavni je sud krenuo putem ograničavanja ljudskih prava, a na diskriminaciju, osim još nekoliko zastupnika, upozorile su LGBT (ne znam nedostaje li još koje slovo u ovom akronimu) udruge te zajednički Lora Vidović, pučka pravobraniteljica (ne zna se što misli u pravima radnika brodogradilišta) i Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Jedina primjedba na koju se vrijedi osvrnuti, dok je sve ostalo neduhovito, pretjerano, besmisleno ili uvredljivo, jest ona o ugrožavanju prava (homoseksualne) manjine, kojoj je, navodno, zabranjeno ono što je drugima dopušteno. No i nju je lako otkloniti.

Svatko ima pravo na brak, samo što nitko nema pravo proizvoljno određivati što je brak, koji u skladu s moralnim shvaćanjima većine, zdravim razumom, prirodnim poretkom i njegovim smislom, može biti samo zajednica jednog muškarca i jedne žene, a ne zajednica dva muškarca ili dvije žene, jednog muškarca i više žena, jedne žene i više muškaraca, jednog čovjeka i kućnog ljubimca itd. Tako je i s drugim društvenim institucijama. Svatko, primjerice, ima pravo osnovati obrt, čiji je pojam i sadržaj određen zakonom, koji, međutim, ne dopušta pokretanje obrta za, recimo, obijanje bankomata.


Revolucionarni mentalitet


Protivnici određenja braka kao zajednice muškarca i žene implicitno traže legalizaciju homoseksualnih brakova. Struktura tih protivnika veoma je složena. S homoseksualnom manjinom lako se poistovjećuju pripadnici raznih drugih manjina, bojeći se, psihološki objašnjivo, ali i bezrazložno, da bi i njihova prava mogla biti ugrožena.

Postoji i ona latentna ideološka manjina, sada stjecajem okolnosti na vlasti, koja vlastiti narod drži stranim, neprijateljskim, fašističkim, prema kojemu ima duboke predrasude. I što god taj narod hoće njoj je sumnjivo i na ovom pitanju vrlo se jasno oslikava izraziti snobizam i pristajanje na nešto što se čini ili se nameće kao moderno. Politički karijeristi s europskim ambicijama dobro znaju za snagu homoseksualnih lobija, kojima se, o tome imamo dosta primjera, nije uputno zamjeriti.

U ovom diverzantskom ratu protiv ljudske prirode do izražaja dolazi i revolucionarni mentalitet, bilo boljševičkog bilo liberalnog tipa. On pokazuje prezir prema zakonima koji mu ne odgovaraju i naročito prema ljudima koji drugačije misle. Otuda neobuzdane diskvalifikacije i etiketiranja. On hoće biti iznad prirodnih i društvenih zakona, iznad tradicije i morala, iznad civilizacijskih dostignuća.

On je spreman odlučiti da Sunce izlazi na Zapadu i da se okreće oko Zemlje, a pregnantno ga je izrazio Branko Ćopić u liku svog Nikoletine Bursaća, koji kaže: Od danas majko više nema Boga!



Josip Jović


http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=350

[EdgarFranjul]

Tweet 13.11.2013 18:30

Agresivnost nastupa LGBT udruga otkriva pravu pozadinu njihovih namjera. Uz takav nastup jasno je da se tu ne radi o borbi za toleranciju i prava ugroženih, već ogrčevitoj borbi za nečije partikularne interese, nespojive s interesima homoseksualnih osoba niti sa interesima društvene zajednice. Takav agresivni pristup ne dovodi do boljeg razumijevanja potreba i zahtjeva homoseksualnih osoba već isključivo do polarizacije društva i pojave refleksne reakcije.

Ali, takav agresivni pristup pokazuje još jednu zanimljivu stvar. LGBT osobe u svojoj emocionalnoj nesigurnosti traže apsolutno prihvaćanje od društvene zajednice. Međutim, takvo prihvaćanje ne nudi niti zajednica, niti društvo, niti istospolni partner pa čak niti roditelj. Apsolutno prihvaćanje, u cijeloj povijesti čovječanstva, nudi samo jedna osoba - Isus Krist. I upravo svjedočanstva velikog broja homoseksualaca koji su prihvatili tu vrstu "terapije", doživjeli su i prihvaćanje samoga sebe, promjenu ponašanja (a ne osobe) i posljedično, prihvaćanje od strane društva. Vjerujemo da nikakva zakonska regulativa neće i ne može trajno pomoći LGBT osobama već samo produbiti podjele u društvu i nerazumijevanje suprotstavljenih strana. Stoga, dragi LGBT aktivisti, zapitajte se: čije vi to interese u stvari zastupate i za koga se zapravo borite?




Tko širi mržnju?

Kad neka poznata osoba izjavi nešto što netko drugi protumači kao govor mržnje, obično ta osoba (ili njezini/njegovi glasnogovornici) osjeća potrebu da se javno ispriča zbog svojih riječi. Primjerice, ako kaže da mu određena grupacija ljudi nije simpatična, a onda netko to protumači kao „ti ljudi mi se gade“, po dolasku burnih reakcija ta će osoba recitirati panegirike na njihov račun. Ja s druge strane ne mislim to raditi (nema veze s tim što niti sam popularan, niti poznat…), odnosno ne mislim iz petnih žila pričati sve najbolje o homoseksualnim osobama kako bi se unaprijed opravdao zbog nečega (kao recimo ovog teksta). Uostalom, to bi bilo jednako kao da se trudim govoriti sve najbolje općenito o ljudima, što bi odmah bilo prepoznato kao laž, jer među ljudima ima pokvarenosti i truleži više nego igdje. Ne vjerujem da to nekoga zanima niti je bitno za ovaj tekst, no prema homoseksualnosti nemam nikakav stav, ili bolje rečeno, imam indiferentan stav kao i prema heteroseksualnosti. Ne znam je li homoseksualnost bolest ili ne, niti me to zanima; u odabir ičijeg životnog partnera ili partnerice ne ulazim niti smatram da imam pravo na to. No ono što me smeta kod udruga koje stoje iza homoseksualnih osoba jest iznimno veliki stupanj agresivnosti koji pokazuju posljednjih godina, a koja im se sve više obija u glavu.

Povod ovom tekstu bio je tekst novinarke Večernjeg lista Barbare Marinović i njezinog teksta naslovljenog„Joksimović zgrozio svojim ponašanjem prema transrodnoj osobi“. Već u samom uvodu autorica je pokazala kakvi su njezini stavovi: „U Hrvatskoj se lome koplja oko referenduma građanske inicijative “U ime obitelji”, a Srbija se danas digla na noge zbog homofobne izjave Željka Joksimovića.“ Kao prvo, nikakva se koplja ne lome (što će, uopće ne sumnjam, pokazati i rezultati referenduma), već se radi o tome da većina šuti i samo čeka izbore, dok manjina galami pa se čini kao da postoji burna rasprava na tu temu. Druga stvar bila je njezina konstatacija da se radi o „homofobnoj“ izjavi. U tekstu piše i što je Željko Joksimović rekao toj transrodnoj osobi: „To se meni ne dopada, a dobro pjevaš“. Rijetko čitam komentare (obično pogledam dva/tri najbolja), no komentari čitatelja morali bi autorici širom otvoriti oči. Ljudi su mahom bili zgroženi, no ne tobožnje uvredljivom izjavom Željka Joksimovića niti osobnim izborom pjevača, već čistom glupošću da izjava „To se meni ne dopada“ osobu automatski svrstava među homofobe. Ukratko, do sada su LGBT organizacije bile samo agresivne, no sada su postale već i glupo agresivne. Razumijem da se u nekim sferama života osjećaju diskriminirano (što vjerujem da i jesu), no ovakvim potezima sebi rade više štete nego koristi i sigurno je da te diskriminacije ovakvim putem neće nestati. Jer što je neobično u tome da ti se ne sviđa muškarac koji se oblači poput žene? Isto kao što ne bi bilo ništa neobično u tome da ti se takva osoba sviđa. Sve ovisi o tome kako percipiraš neku osobu, i to nema nikakve veze sa „homofobijom“ ili bilo kakvim psihičkim poremećajima.

Ovoliki stupanj agresije dovest će do sve veće odbojnosti od strane heteroseksualne populacije. Jer iskreno, zašto bi imali razumijevanja za nekoga tko je toliko isključiv i pred kim moraš mjeriti baš svaku svoju riječ? Jer ja ne mislim naokolo sa sobom nositi priručnik o tome kako razgovarati sa homoseksualnom osobom (uostalom, ako smo toliko različiti da u komunikaciji s njima vrijede druga pravila, zašto onda žele ista prava kao i heteroseksualne osobe?). Gay pride okupljanja, ovakvo lovljenje za svaku izrečenu riječ, u konačnici će dovesti do revolta. Jer nije rijetkost čuti da heteroseksualne (ali i homoseksualne) osobe nemaju apsolutno ništa protiv osoba koje fizički privlače osobe istog spola, ali da im smeta čitava ta parada i agresija koju pokazuju kroz proteklih nekoliko godina. Nekome se sviđaju ovakvi ljudi, nekome onakvi, no jedno je sigurno – nitko ne voli hvalisavce i agresivce. Kao što sam rekao – ovakav način odbit će im se na dulji rok u glavu, jer zašto bi primjerice netko zaposlio homoseksualnu osobu, ako već unaprijed može očekivati tužbu zbog “diskriminacije” prilikom napredovanja, nedvosmislenim pokazateljima usprkos? Zbog toga će u konačnici patiti i homoseksualne i heteroseksualne osobe, jer tko želi život u društvenoj zajednici u kojoj postoji toliko mržnje i netrpeljivosti, a prema čemu velikim koracima vode upravo ovdje opisani postupci LGBT organizacija?Preneseno sa bbird.me

http://zdravstveniodgoj.com/news/lgbt-o ... -u-drustvo

[EdgarFranjul]

Lidija Paris: Zbog čega je za HNS-ovce referendumsko pitanje nerazumno, nehumano i protuustavno?

Srijeda, 13 Studeni 2013 10:55 .Teletekst HTV-a od 12.11.2013. – ako im je za vjerovati – tvrdi da Sanja Koenig iz HNS-a kaže da je referendumsko pitanje nerazumno, nehumano, protuustavno, opasno, neopravdano, diskriminatorno.


Referendumsko pitanje glasi: „Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“


Bilo bi zanimljivo čuti kako Sanja Koenig objašnjava epitete kojima je tako izdašno okitila referendumsko pitanje. Ili je možda i ona jedna od onih koji se nabacuju praznim riječima ne razmišljajući o njihovu sadržaju i značenju? Ako je tako, onda je to još jedno intelektualno zagađivanje okoliša. U očekivanju njezina odgovora – jer objašnjenje bi nas doista zanimalo – evo nekih razmišljanja.


Što je u referendumskom pitanju NERAZUMNO?


Je li nerazumno ustvrditi da je brak životna zajednica žene i muškarca? Što je tu nerazumno? Da je brak zajednica, da je brak životna zajednica ili da je brak životna zajednica žene i muškarca?


Brak se uobičajeno definira kao zakonska veza ili zajednica jednoga muškarca i jedne žene. Ljudska je civilizacija poznavala poligamiju i poliandriju, ali brak nikada nisu sklapale osobe istoga spola. Tek od 2001. g. u nekim se zemljama zapadne civilizacije brak proširio na taj način. Sada imamo nešto novo u državama koje su instituciju braka otvorile istospolnim parovima: tamo nova definicija glasi da je brak zakonska veza ili zajednica dvoje ljudi…


Što je sada razumno a što nerazumno? Je li nerazumna cijela povijest ljudske civilizacije ili je nerazumno ovakvo eksperimentiranje? Ako je ovo referendumsko pitanje nerazumno, onda je cijela ljudska civilizacija tisućama godina bila nerazumna i sada je konačno došlo vrijeme da joj rodni ideolozi, LGBTIQ aktivisti i politički ekstremnolijevi anarhisti donesu svjetlo svojega razuma. Jedva smo ih dočekali!


Što je u referendumskom pitanju NEHUMANO?


Je li nehumano ustvrditi da je brak životna zajednica žene i muškarca? U tom je slučaju cijela ljudska civilizacija sve do jučer bila nehumana i sada je konačno došlo vrijeme humanosti?


U toj novoj humanosti djeca nemaju pravo na oca i majku, obavlja se medicinski potpomognuta oplodnja muškim sjemenom za žene koje s muškarcem ne žele imati spolne odnose, muškarci iznajmljuju i plaćaju siromašne žene da im rode dijete po narudžbi, a pedofili imaju pravo posvajati djecu da bi se na njima u miru privatno iživljavali. Živjela nova humanost!


Što je u referendumskom pitanju PROTUUSTAVNO?


To će odlučiti Ustavni sud Republike Hrvatske koji štiti ustavni poredak. Ako Ustavni sud nema ništa protiv ovoga pitanja, onda će osobe koje su tako olako govorile o njegovoj protuustavnosti morati na dodatni kurs iz demokracije.


Što je u referendumskom pitanju OPASNO?


Je li opasno ustvrditi da je brak životna zajednica žene i muškarca? Opasno po koga? Ovo doista ne uspijevam dokučiti pa se nadam da će nam Sanja Koenig objasniti što je pjesnik time želio reći.


Što je u referendumskom pitanju NEOPRAVDANO?


Čim se institucija braka otvori dvjema osobama istoga spola, otpada dosadašnji konstitutivni element braka koji se zove konzumacija braka, iz jednostavnog razloga što se dvije osobe istoga spola uopće ne mogu spolno spojiti. Pravila igre se mijenjaju. Ipso facto dolazi do redefinicije braka koja će se morati izraziti i u pravnim dokumentima. Brak postaje ugovor zainteresiranih strana u kojemu se između ostaloga regulira i pitanje prava na dijete. Kod takve vrste ugovora nema razloga da se on ne proširi na više od dvije zainteresirane osobe. Na vrata kuca grupni brak. Na tome se u nekim zemljama već radi.


Zato je vrlo opravdano zaštiti razliku između heteroseksualnog braka i svih drugih vrsta međuljudskih ugovora.


Što je u referendumskom pitanju DISKRIMINATORNO?


Navodno se diskriminira istospolne parove koji bi htjeli stupiti u brak? Po ne znam koji put ponovimo: nije diskriminatorno različite realnosti tretirati na različite načine. Naprotiv. Tretirati različite realnosti na isti način bilo bi diskriminatorno prema heretoseksualnim vezama koje su izvor života za državu i naciju, koje su od državnog interesa i pitanje nacionalne sigurnosti. Zato heteroseksualni brak treba poticati, ohrabrivati, osnaživati.


Prije nego što počnemo mahati šarenim zastavama duginih boja novoiskovanih partikularnih ljudskih prava koja ugrožavaju univerzalna ljudska prava, možda bi bilo dobro pogledati koliko se konkretnih parova u Hrvatskoj uopće kandidira za legaliziranje svoje veze pred zakonom? Tu manjinu treba poštivati, toj manjini treba omogućiti sklapanje ugovora koji je u skladu s njezinim stvarnim a ne ideološko-anarhističkim potrebama i s njezinim realnim biološkim mogućnostima.


Brak je zajednica žene i muškarca. Sve ostalo je nešto drugo.



Lidija Paris

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=144