Pismo Papi Franji: 'Čuvajte se dijaboličke prevrtljivosti hrvatskih građanskih udruga'
"Neke od njih se predano zauzimaju za otkrivanje svih žrtava Domovinskoga rata i procesuiranje svih ratnih zločinaca, ali to ne čine snagom priznanja temeljnih univerzalnih humanih vrijednosti i na način promicanja zajedničkoga dobra svih građana, nego se one njima samo koriste u svrhu ostvarivanja svojih partikularnih interesa i pristranih sudova.", piše Matulić.
Don Tonči Matulić, dekan Katoličko-bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, poslao je pismo papi Franji. U njemu se osvrće na pismo tridesetak građanskih udruga i inicijativa koje su Papi također pisale prošlog tjedna. Evo što je Matulić poručio Papi!
Vaša Svetosti!
Dragi papa Franjo!
Tridesetak građanskih udruga i inicijativa uputilo Vam je u petak, 15. studenoga 2013. godine otvoreno pismo u kojem Vas pozivaju da svima u Hrvatskoj, a na prvom mjestu hrvatskim biskupima, naročito kardinalu Josipu Bozaniću i sisačkom biskupu Vladi Košiću, „(...) uputite poruku kršćanske nade mira. Hrvatskom društvu treba Vaš poticaj na snošljivost i ljubav prema bližnjemu". Pismo je intonirano pomirljivo, jer drugačije ne bi imalo smisla uputiti ga Vama. No, pored općega pomirljivoga tona pisma i poziva na snošljivost, na poštivanje ljudskih prava, naročito prava manjina, i na miran suživot svih hrvatskih državljana, ono je opterećeno možda nevidljivom, ali stvarnom logikom perfidiae Diaboli.
To su teške riječi.
One nužno zahtijevaju, radi ljubavi prema istini i pravdi, argumentirano pojašnjenje. Te riječi ne iznenađuju one koji dobro znaju, a to znači da to što znaju empirijski je dokazano i provjerljivo da se od potpisanih građanskih udruga i inicijativa nikada nisu čule pomirljive riječi, dotično riječi kršćanske nade mira, bezuvjetne snošljivosti i ljubavi prema Katoličkoj crkvi koja je u Hrvatskoj. Uz to treba podsjetiti da Katolička crkva nije bilo koja niti bilo kakva društvena organizacija, nego božanska ustanova koja je sakrament spasenja ili znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (usp. Lumen gentium, 1).
Prema tome, dok se pojedine građanske udruge i inicijative zauzimaju za partikularne ljudske interese i koristi, za pojedinačna dobra shvaćena prema svom suženom i uskogrudnom gledanju na određeni društveni fenomen, dotle se Katolička crkva zauzima za univerzalne ljudske vrijednosti i interese i za opće dobro shvaćeno u svjetlu vjere u Boga trojstvene ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga koji sve ljude bez razlike ljubi u istini i pravdi i sve ih kao svoju ljubljenu djecu poziva na oprost, na snošljivost, na mir, na bezuvjetno poštivanje ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, uključujući i žrtve, prema primjeru i načelima Božjega Evanđelja.
Zbog toga njihovo pismo, zaogrnuto vapajem za mirom i snošljivošću u hrvatskom društvu, a što je nesumnjivo i vapaj crkvenoga evanđeoskog navještaja, ispod haljine skriva izokrenute teze i zloupotrebu uzvišenih argumenata pomoću kojih zaključuju ovako: Katolička crkva u Hrvatskoj, posebno neki njezini pastiri, konkretna je smetnja, kočnica ili prepreka ostvarivanju kulture kršćanske nade mira, oprosta i pomirenja među svim hrvatskim državljanima bez obzira na njihove razlike.
Ako je dijalog jedna od nužnih karika u ostvarivanju spomenute kulture, onda valja zapitati potpisane građanske udruge i inicijative gdje i kada su one vodile i zastupale istinski društveni dijalog svih zainteresiranih subjekata o gorućim pitanjima hrvatskoga društva?
I to ne s pozicija partikularnih i uskogrudnih, nego s pozicija univerzalnih vrijednosti i općega dobra koji se vode jedino logikom istine i pravde? Odgovor na ovo pitanje je prelagan i utoliko banalan, jer one su, barem one prisutnije i glasnije među njima u hrvatskom društvu, vodile uglavnom monolog koji možda nije uvijek bio slobodno izabrani monolog pojedinih članova, ali je zasigurno bio nametnuti monolog radi očuvanja statusa i sigurnih dotoka novca. Monolog koji ponekad nije bio lišen ni otvorenih vrijeđanja osjećaja niti ponižavanja svojih neistomišljenika, a među kojima je, ako ne uvijek izrijekom na prvom mjestu, onda idejno svakako među glavnima stajala upravo Katolička crkva u Hrvatskoj ili, konkretnije, neke njezine izjave, inicijative, pojedinci i skupine.
U pismu iz iskustva prepoznajemo podvučenu đavolsku prevrtljivost čija se bit sastoji upravo u tome da se ona koristi Božjim jezikom, Božjim porukama i Božjom logikom da potuče i obescijeni sve što je Božje, a na prvom mjestu Crkvu Božju. U pismu se koriste poruke pape blaženoga Ivana Pavla II. o pomirenju i poruke hrvatskih biskupa iz sredite devedesetih godina o dostojanstvu svake žrtve s namjerom da se pokaže kako navodno dvojica djelatnih pastira Katoličke crkve u Hrvatskoj ne djeluju u skladu s tim porukama. U toj podvali prepoznajemo ispunjenje riječi Svetoga pisma: „Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti" (Mt 24,11).
Stoga ono što dovodimo u pitanje i što podvrgavamo radikalnoj kritici jest nama u Hrvatskoj već dobro poznata prevrtljivost koja skriva zloću motiva, a pokazuje se u optužbi drugoga, u ovom slučaju izrijekom dvojicu pastira Katoličke crkve u Hrvatskoj, te zajedno s njima i cijelu Crkvu, da šire nesnošljivost i onemogućavaju oprost i pomirenje u Hrvatskoj između većinskoga hrvatskog naroda i srpske nacionalne manjine. Time se imputira da je u pismu spomenuti problem uvođenja dvojezičnosti u hrvatskom gradu Vukovaru, heroju i žrtvi iz hrvatskoga Domovinskog rata, zapravo vjerski problem, dotično problem vjerske nesnošljivosti između većinskoga katoličkog življa i manjinskoga pravoslavnog življa u tom gradu.
Dragi papa Franjo, budite uvjereni da je u tome točna jedino statistika, dakle da su većinski Hrvati u Vukovaru uglavnom ili većinom katoličke, a manjinski Srbi uglavnom ili većinom pravoslavne vjeroispovijesti. To je dakle jedina činjenica u pismu koju možete smatrati istinitom.
Ali da je problem međunacionalne nesnošljivosti u Vukovaru na prvom mjestu vjerski ili čak da je u svojoj biti vjerski, to smatrajte notornom podvalom.
Upotreba biranih kršćanskih riječi koristi jedino za diskvalifikaciju kršćanstva odnosno Crkve. Zbog toga je pismo podjednako uvredljivo za katoličke, kao i za pravoslavne vjernike u Hrvatskoj, a napose za one koji žive u gradu Vukovaru. Pitamo se zašto se potpisane građanske udruge i inicijative i inače u svome djelovanju ne vode zahtjevima kršćanske ljubavi na koju se pozivaju u pismu u kojemu jednostrano prozivaju dvojicu hrvatskih katoličkih pastira, ali i Katoličku crkvu u Hrvatskoj općenito? Kad bi se neke od njih vodile zahtjevima kršćanske ljubavi lako bi prepoznale da u rješavanju gorućih društvenih problema trebaju započeti od samih sebe.
Dragi papa Franjo, uvjeravam Vas da problem uvođenja dvojezičnosti u gradu Vukovaru nije neposredno povezan sa spomenutom statističkom činjenicom. On, dakle, nema nikakve veze s praksom vjere, barem ne s praksom vjere hrvatskih katoličkih vjernika kojima je vjera uvijek bila izvor utjehe i nadahnuće u traganju za mirom i pomirenjem. Optužba u pismu vrijeđa vjerske osjećaje katoličkih, ali i pravoslavnih vjernika. Problem, stoga, na prvom mjestu ima veze s nepromišljenim i lošim političkim odlukama bivših i sadašnjih vladajućih garnitura koje su često donesene pod snažnim pritiskom jednostranih, partikularnih i nerijetko konspirativnih djelovanja nekih potpisanih građanskih udruga i inicijativa. One Vam se u pismu obraćaju s molbom da nam se obratite, a žele da to učinite na identičan način njihovom pristranom i partikularnom gledanju.
Dragi papa Franjo, Vaša riječ nam je uvijek dobrodošla. Nemojte odgađati ili se ustezati da nam uputite riječ kršćanske nade mira i ohrabrenja da budemo još vjerniji svjedoci Isusa Krista i njegova evanđelja te još odaniji sinovi i kćeri Crkve u Hrvatskoj. Radi Vaše bolje informiranosti na putu zajedničkoga traženja istine osvijetlit ćemo jedan problem koji već gotovo dvadeset godina čeka na rješenje, a jedan od glavnih uzroka zašto je tomu tako nalazi se u lošim motivima i stilu djelovanja nekih građanskih udruga i inicijativa koje su Vam uputile otvoreno pismo.
Smatramo da nekima od njih motivi nisu čestiti. Da bi motiv bio čestit treba ga oblikovati i pokretati priznanje univerzalnih humanih vrijednosti koje zahtijevaju bezuvjetno poštivanje. On se treba ravnati zahtjevima općega dobra koje traži požrtvovno zauzimanje za ukupnost onih uvjeta koji omogućavaju svim članovima društvene zajednice da ostvare svoje ciljeve i prispiju do ispunjenoga i sretnog života. Za razliku od toga potpisane građanske udruge i inicijative vode se partikularnim interesima i koristima i zbog toga je njihovo zauzimanje za oprost, pomirenje i snošljivost u hrvatskom društvu uvijek opterećeno hipotekom pristranoga gledanja i partikularnoga zauzimanja.
Neke od njih se predano zauzimaju za otkrivanje svih žrtava Domovinskoga rata i procesuiranje svih ratnih zločinaca, ali to ne čine snagom priznanja temeljnih univerzalnih humanih vrijednosti i na način promicanja zajedničkoga dobra svih građana, nego se one njima samo koriste u svrhu ostvarivanja svojih partikularnih interesa i pristranih sudova. To se naročito vidi iz činjenice da neke potpisane građanske udruge i inicijative uopće ne mare za glavni uzrok Domovinskoga rata, ne zanima ih njegova narav niti ih zanimaju stvarne (ljudske!) posljedice koje je on prouzročio na ratnim žrtvama i na dušama preživjelih ljudi. Tako se hvalevrijedna briga za zaštitu dostojanstva ratnih žrtava promeće u jednostranu zaštitu jednih, a grubu povredu dostojanstva drugih žrtava. To vrijedi i za slučaj uvođenja dvojezičnosti u gradu Vukovaru. Hvalevrijedna briga za zaštitu ljudskih prava manjine promeće se u pristranu zaštitu prava jednih na uvredu i poniženje prava drugih. To ne samo da nije kršćanski, nego uopće nije ispravan ljudski pristup, jer ljudsko dostojanstvo svih ljudi, a naročito egzistencijalno ranjenih, zahtijeva apsolutno i bezuvjetno poštivanje.
Sveti Oče, smjerno Vas molim da zbog svega uputite riječ kršćanske i ljudske pouke hrvatskim građanskim udrugama i inicijativama da svoje djelovanje otvore zahtjevima univerzalnih humanih vrijednosti i zajedničkoga dobra svih, a na prvome mjestu onih koji su najviše pretrpjeli u Domovinskome ratu te još i danas trpe zbog razornih posljedica ratnoga stradanja. Uz loše političke odluke vladajućih političkih garnitura, bivših i sadašnjih, najveću odgovornost za sadašnje „vruće" stanje u gradu Vukovaru, čiju žrtvu i hrabrost u Domovinskome ratu komemoriramo upravo danas, snose upravo neke od viđenijih i utjecajniji potpisanih građanskih udruga i inicijativa. A tomu je tako, jer su upravo kao udruge neizlječivo pristrane i vode se isključivo partikularnim interesima u svome djelovanju.
Zbog toga se ne mogu ni mjeriti ni uspoređivati s Katoličkom crkvom koja zastupa i poziva sve na priznanje i poštivanje univerzalnih humanih vrijednosti i promicanje zajedničkoga dobra svih hrvatskih građana. Jer, da su se potpisane građanske udruge i inicijative vodile tim motivima danas u Vukovaru ne bi bilo novih patnji ljudi koji nose teško breme ratnih posljedica. Ne bi se događalo ni to da neki vukovarski krvnici likuju i odmahuju rukama kao da se njih patnja žrtava, istina i pravda u Vukovaru ne tiču.
Tako je kamuflirana, kao vuk u janjećoj koži, logika đavolske prevrtljivosti u pismu koje Vas, dragi papa Franjo, mami da uputite plemenitu i očekivanu poruku kršćanske nade mira cijelom hrvatskom društvu. Slijedom duha pisma ona može lako polučiti suprotne učinke baš kao što djelovanje nekih građanskih udruga i inicijativa stalno luči suprotne učinke od onih za koje se javno zauzimaju, jer su pristrane i selektivne. Konkretno zauzimanje za dobro nije na prvom mjestu određeno biranim retoričkim figurama i lijepo sročenim porukama, nego je ono određeno čestitim motivima, priznanjem univerzalnih humanih vrijednosti koje zahtijevaju bezuvjetno poštivanje i promicanjem zajedničkoga dobra svih građana radi njihova ljudskog dostojanstva, a naročito ranjenih i onih koji trpe.
Dragi papa Franjo, ovo pismo Vam ne prenosi poruku da je Katolička crkva u Hrvatskoj već sve učinila što je mogla i bila dužna učiniti u pogledu oprosta, pomirenja i snošljivosti u hrvatskom društvu, nego Vam samo prenosi poruku o podmuklo smišljenoj podvali potpisanih hrvatskih građanskih udruga i inicijativa koje bi Vas preveslale na svoje partikularne interese i pristrana gledanja, a protiv istine u ljubavi koja priznaje univerzalne humane vrijednosti i zauzima se za zajedničko dobro svih ljudi.
Izvolite, Sveti Oče, primiti izraze moga dubokog sinovskog poštovanja.
Odan Vam u Gospodinu,
don Tonči Matulić
U Zagrebu, na obljetnicu posvete bazilika sv. Petra i Pavla u Rimu, 18. studenoga 2013.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... druga.html
Istraga o Kristu
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
Ikona ateizma
Nedjelja, 24 Studeni 2013 08:27 .
Poradi predstojećeg referenduma o braku kao zajednici muškarca i žene na koji moramo izići i zaokružiti ZA, a još više poradi ideologije smrti koju propagira protunarodna, rigidnim jugoslavenstvom zatrovana hrvatska politička vrhuška, a najviše zbog sitnog i nesretnog čovjeka koji nigdje i ni u čemu ne pronalazi mira i ljubavi pa ih nikome niti ne može dati, ministra Željka Jovanovića, donosim zanimljive činjenice o najpoznatijem svjetskom ateistu, prof. dr. Anthony Flewu, i njegovoj najnovijoj knjizi koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Naslov knjige je: „Priznajem: Postoji Bog! – Kako je najortodoksniji svjetski ateist promjenio svoj stav“ (u originalu: „Ther is a no God, How the world s most notorious atheist changed his mind“) i još nije izišla u Hrvatskoj.
Samo je jedan znanstvenik u povjesti ljudskog roda nazvan „ikonom ateizma“ i „prvakom ateizma“, a radi se o gore navedenom dr. A. Flewu, profesoru filozofije na najeminentnijim svjetskim sveučilištima. Isti je autor mnogih knjiga koje niječu i Boga i religiju, a najpoznatija od njih jest „Bog i filozofija“ koja je doživjela brojna izdanja. Zbog znanstvene i intelektualne karizme dr. Flew je postao idol svim svjetskim ateistima, a njegove rasprave s kršćanskim znanstvenicima bile su omiljeno štivo ateistima diljem svijeta.
Procvat ateizma u suvremenom svijetu rezultirao je pojavom velikog broja klubova ateista i za svakog od njih dr. Flew je bio uzor, vođa. Međutim, dogodilo se nešto nečuveno, šokantno. Na nedavnoj debati s izvjesnim religioznim znanstvenikom, dr. Flew je iznosio svoje od ranije poznate stavove s ateističkim argumentima, a onda mu je taj znanstvenik postavio dva pitanja: „G. Flew, ja u ruci držim Bibliju. Gdje je nastala ova knjiga?“ Dr. Flew je odgovorio: „Nastala je u tiskari, naravno.“ Sugovornik ga je potom upitao: „U ovoj knjizi se nalazi informacija, što znači da je knjiga nastala u umu pisca, a ne u tiskari. Slažete li se?“ Dr.Flew se s tim složio, a onda je usljedilo pitanje na koje nije znao odgovor: „G. Flew, budući da svi živi organizmi imaju u sebi vrlo složenu informaciju zapisanu u genima (o tome se danas naučava već od viših razreda osnovne škole, op.a.), u čijem je onda umu nastala ta informacija po kojoj smo mi baš ti i takvi kakvi jesmo?“
Dugotrajna šutnja dr. Flewa bila je šokantna za sve njegove ateističke simpatizere, pa je razgovor skrenut u drugom smjeru, a odgovor je izostao. Punih devet mjeseci nakon navedene rasprave dr. Flew je razmišljao o tom pitanju. Njegov moto, kojim je učio studente tijekom mnogih godina, glasio je: Treba slijediti činjenice bez obzira na to kamo te one odvedu. A te su činjenice profesora Flewa dovele do zaključka kojeg je iznio na tiskovnoj konferenciji koja će izazvati pravi potres u velikom dijelu znanstvene zajednice.
Pred brojnim kamerama dr. Flew je izjavio: “Dame i gospodo, poštovani prijatelji. Sazvao sam ovu konferenciju za tisak da vas izvjestim kako sam postao religiozan. Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih činjenica morao sam prihvatiti da Bog postoji. U najnovijem izdanju moje knjige „Bog i filozofija“ pisat će da su sva moja dosadašnja djela pobijeđena.“
Zavladao je potpuni šok u svjetskoj ateističkoj zajednici nakon što je ova vijest poput munje protutnjala svim relevantnijim svjetskim medijima. Ali gotovo istodobno krenula je lavina komentara dežurnih ateista kako dr. Flew „nije tako mislio“, kako su mediji „loše prenijeli njegovu izjavu“, pa je dr. Flew bio primoran ponovo stati pred kamere i jasno potvrditi svoje opredjeljenje kako Bog postoji i kako je to znanstvena činjenica koja je jasna i neoboriva.
Zapanjujuće je koliko daleko idu ljevičarski neoliberalni mediji da su i nakon njegove opetovane izjave nastavili agresivnu kampanju u smislu da dr. Flew nije tako mislio, da ga „religiozni fanatici pogrešno interpretiraju“ i kako je ateizam jedina i prava istina. Upravo zbog takvog pokvarenog medijskog inženjeringa dr. Flew je i napisao gore navedenu autobiografsku knjigu, u kojoj opisuje svoje odrastanje u religioznoj obitelji, svoje skretanje u ateizam pod utjecajem ateističke literature i dugogodišnji rad na mjestu profesora filozofije na brojnim svjetskim sveučilištima kao najvatreniji promicatelj ateizma u svijetu, do potpunog preokreta pod utjecajem jasnih znanstvenih činjenica. Dr. Flew u svojoj knjizi, kao maestralni filozof i logičar, pokazuje kako je najpoznatiji svjetski evolucionist, dr. Richard Dawkins, potpuno pogrešno objasnio fenomene u prirodi i zloporabio svoj utjecaj profesora biologije na oksfordskom sveučilištu. Knjiga obrađuje i druga pitanja u vezi s odnosom znanosti i religije, i znanosti i ateizma, i predstavlj pravi udžbenik zdrave logike i jednostavnog znanstvenog razmišljanja. Dr. Flew citira biblijski tekst i kaže: „Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost, a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkog slatko, a od slatkog gorko“.
Razvoj znanosti bacio je potpuno novo svjetlo na bezbrojna čudesa prirode koja potvrđuju da je ovaj svijet stvoren i da nije mogao nastati slučajno kako tvrdi evolucijska teorija. Dr. Anthony Flew hrabro nastupa u obrani onog što je istinito i životno važno, a za one koji su uporni u pobuni i destrukciji ne postoji ni jedan dokaz koji bi ih mogao pokrenuti u pozitivnom smjeru. Za njih Gospodin reče: „Ovima mogu i mrtvi ustati iz grobova, ali neće vjerovati“.
A za ministra Jovanovića, našu hrvatsku ikonu ateizma, jedno pitanje na kraju: Kada bi pronašli jednu jedinu živuću stanicu na udaljenom planetu, znanstvenici bi tvrdili da su otkrili život u svemiru. Zašto se onda živuće stanice u maternici trudne žene ne smatraju životom?
Zoran Meter
http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=348
Nedjelja, 24 Studeni 2013 08:27 .
Poradi predstojećeg referenduma o braku kao zajednici muškarca i žene na koji moramo izići i zaokružiti ZA, a još više poradi ideologije smrti koju propagira protunarodna, rigidnim jugoslavenstvom zatrovana hrvatska politička vrhuška, a najviše zbog sitnog i nesretnog čovjeka koji nigdje i ni u čemu ne pronalazi mira i ljubavi pa ih nikome niti ne može dati, ministra Željka Jovanovića, donosim zanimljive činjenice o najpoznatijem svjetskom ateistu, prof. dr. Anthony Flewu, i njegovoj najnovijoj knjizi koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Naslov knjige je: „Priznajem: Postoji Bog! – Kako je najortodoksniji svjetski ateist promjenio svoj stav“ (u originalu: „Ther is a no God, How the world s most notorious atheist changed his mind“) i još nije izišla u Hrvatskoj.
Samo je jedan znanstvenik u povjesti ljudskog roda nazvan „ikonom ateizma“ i „prvakom ateizma“, a radi se o gore navedenom dr. A. Flewu, profesoru filozofije na najeminentnijim svjetskim sveučilištima. Isti je autor mnogih knjiga koje niječu i Boga i religiju, a najpoznatija od njih jest „Bog i filozofija“ koja je doživjela brojna izdanja. Zbog znanstvene i intelektualne karizme dr. Flew je postao idol svim svjetskim ateistima, a njegove rasprave s kršćanskim znanstvenicima bile su omiljeno štivo ateistima diljem svijeta.
Procvat ateizma u suvremenom svijetu rezultirao je pojavom velikog broja klubova ateista i za svakog od njih dr. Flew je bio uzor, vođa. Međutim, dogodilo se nešto nečuveno, šokantno. Na nedavnoj debati s izvjesnim religioznim znanstvenikom, dr. Flew je iznosio svoje od ranije poznate stavove s ateističkim argumentima, a onda mu je taj znanstvenik postavio dva pitanja: „G. Flew, ja u ruci držim Bibliju. Gdje je nastala ova knjiga?“ Dr. Flew je odgovorio: „Nastala je u tiskari, naravno.“ Sugovornik ga je potom upitao: „U ovoj knjizi se nalazi informacija, što znači da je knjiga nastala u umu pisca, a ne u tiskari. Slažete li se?“ Dr.Flew se s tim složio, a onda je usljedilo pitanje na koje nije znao odgovor: „G. Flew, budući da svi živi organizmi imaju u sebi vrlo složenu informaciju zapisanu u genima (o tome se danas naučava već od viših razreda osnovne škole, op.a.), u čijem je onda umu nastala ta informacija po kojoj smo mi baš ti i takvi kakvi jesmo?“
Dugotrajna šutnja dr. Flewa bila je šokantna za sve njegove ateističke simpatizere, pa je razgovor skrenut u drugom smjeru, a odgovor je izostao. Punih devet mjeseci nakon navedene rasprave dr. Flew je razmišljao o tom pitanju. Njegov moto, kojim je učio studente tijekom mnogih godina, glasio je: Treba slijediti činjenice bez obzira na to kamo te one odvedu. A te su činjenice profesora Flewa dovele do zaključka kojeg je iznio na tiskovnoj konferenciji koja će izazvati pravi potres u velikom dijelu znanstvene zajednice.
Pred brojnim kamerama dr. Flew je izjavio: “Dame i gospodo, poštovani prijatelji. Sazvao sam ovu konferenciju za tisak da vas izvjestim kako sam postao religiozan. Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih činjenica morao sam prihvatiti da Bog postoji. U najnovijem izdanju moje knjige „Bog i filozofija“ pisat će da su sva moja dosadašnja djela pobijeđena.“
Zavladao je potpuni šok u svjetskoj ateističkoj zajednici nakon što je ova vijest poput munje protutnjala svim relevantnijim svjetskim medijima. Ali gotovo istodobno krenula je lavina komentara dežurnih ateista kako dr. Flew „nije tako mislio“, kako su mediji „loše prenijeli njegovu izjavu“, pa je dr. Flew bio primoran ponovo stati pred kamere i jasno potvrditi svoje opredjeljenje kako Bog postoji i kako je to znanstvena činjenica koja je jasna i neoboriva.
Zapanjujuće je koliko daleko idu ljevičarski neoliberalni mediji da su i nakon njegove opetovane izjave nastavili agresivnu kampanju u smislu da dr. Flew nije tako mislio, da ga „religiozni fanatici pogrešno interpretiraju“ i kako je ateizam jedina i prava istina. Upravo zbog takvog pokvarenog medijskog inženjeringa dr. Flew je i napisao gore navedenu autobiografsku knjigu, u kojoj opisuje svoje odrastanje u religioznoj obitelji, svoje skretanje u ateizam pod utjecajem ateističke literature i dugogodišnji rad na mjestu profesora filozofije na brojnim svjetskim sveučilištima kao najvatreniji promicatelj ateizma u svijetu, do potpunog preokreta pod utjecajem jasnih znanstvenih činjenica. Dr. Flew u svojoj knjizi, kao maestralni filozof i logičar, pokazuje kako je najpoznatiji svjetski evolucionist, dr. Richard Dawkins, potpuno pogrešno objasnio fenomene u prirodi i zloporabio svoj utjecaj profesora biologije na oksfordskom sveučilištu. Knjiga obrađuje i druga pitanja u vezi s odnosom znanosti i religije, i znanosti i ateizma, i predstavlj pravi udžbenik zdrave logike i jednostavnog znanstvenog razmišljanja. Dr. Flew citira biblijski tekst i kaže: „Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost, a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkog slatko, a od slatkog gorko“.
Razvoj znanosti bacio je potpuno novo svjetlo na bezbrojna čudesa prirode koja potvrđuju da je ovaj svijet stvoren i da nije mogao nastati slučajno kako tvrdi evolucijska teorija. Dr. Anthony Flew hrabro nastupa u obrani onog što je istinito i životno važno, a za one koji su uporni u pobuni i destrukciji ne postoji ni jedan dokaz koji bi ih mogao pokrenuti u pozitivnom smjeru. Za njih Gospodin reče: „Ovima mogu i mrtvi ustati iz grobova, ali neće vjerovati“.
A za ministra Jovanovića, našu hrvatsku ikonu ateizma, jedno pitanje na kraju: Kada bi pronašli jednu jedinu živuću stanicu na udaljenom planetu, znanstvenici bi tvrdili da su otkrili život u svemiru. Zašto se onda živuće stanice u maternici trudne žene ne smatraju životom?
Zoran Meter
http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=348
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Re: Istraga o Kristu
Prika moj, ne bi ti se ruke osušile ako bi uzeo Glas Koncila pa ga pročitao od prve do zadnje stranice. Našao bi puno pametnih stvari i uvijek i isključivo pozivanje na ljubav, mir i toleranciju. Ono što ne bi našao su govor mržnje i netolerancija prema drugima i drugačijima jer nisu imanentni kršćanstvu a u zadnje se vrijeme u bujicama izljevaju na kršćanstvo i na kršćane.Fratt wrote:WTF?
Kaj je ovo,Glas Koncila ili Forum Hoplologije?
Pročitaj pozorno, s razumjevanjem, ono što je autor (A.P.) napisao, dobro će ti doći. Ne moraš pri tome biti ni katolik, čak niti vjernik, budi samo čovjek otvorena srca i uma...
To be sure of hitting the target, shot first and, whatever you hit, call it the target.
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
Demokracija i(li) kršćanstvo
Danas se prosječnog građanina želi uvjeriti da kršćanstvo nije kompatibilno s demokracijom. To je doduše točno ako govorimo o demokraciji današnjice koja iz dana u dana sve više prerasta u svoju suštu suprotnost. Kršćanstvo uistinu nije kompatibilno s totalitarnim sustavima.
Moderna demokracija se iznjedrila u krilima zapadne civilizacije kojoj je kršćanska misao bila utkana u bitak, te stoga i nije mogla biti u nesuglasju s kršćanstvom. Međutim, zbog sustavne antikršćanske propagande većina ljudi misli da je Srednji vijek, tj. mračni vijek, kako ga nazivaju bezbošci, bilo doba teških zuluma, harača i nedemokratskog ponašanja.
Međutim, politički ustroj srednjovjekovnih europskih država od ustroja demokratskih država današnjice ne razlikuje se toliko po demokratskim ustanovama, koliko po podjeli društva na staleže.
Naime, u Srednjem vijeku su seoske i gradske općine u principu bile ustrojene demokratski, strukovne udruge su svoje poslove uređivale demokratski – to je bila demokracija za "treći stalež". Plemićki stalež, podijeljen u više rangova, je u pogledu poslova koji su se odnosili na službe u kojima se nosilo oružje (policija i vojska) opet bio demokratski (parlamentarno) ustrojen (sabori su bili na razini grofovija/kneževina, potom na razini vojvodstava, hrv. banovina, naposljetku za najvažnija pitanja na razini kraljevstava). Redovničke zajednice su također imale svoju demokraciju; tu je opet bilo redova koji su bili staleški podijeljeni (postojala je velika razlika između "časne braće" i "očeva" sa svećeničkim redom; između obrazovanih "časnih majki" i "časnih sestara" koje su cijepale drva i čuvale svinje). Pravosuđe je u principu bilo neovisno od kraljevske vlasti – sitnim poslovima su se bavili mjesni sudovi čije su suce birali seljaci i građani, a sporovima većeg značaja sudovi koje su birali plemićki parlamenti (sabori). Otvaranje sveučilišta diljem Europe, razvoj znanosti, umjetnosti i arhitekture također su proizvod tog 'mračnog vijeka'.
No, krajem Srednjeg vijeka je "uletio" apsolutizam, gdje kralj posve raspušta ili jako ograničava ovlasti parlamenata i lokalnih samouprava, te u svoje ruke uzima ovlast da imenuje suce. Najveći ideolog apsolutizma Thommas Hobbes je bio kućni savjetnik dvaju engleskih kraljeva koji su bili u ratu s engleskim parlamentom (koji se kralju protivio zajedno sa drugim "neposlušnicima" – katolicima, kalvinistima, trgovcima, bankarima, sveučilišnim profesorima …), te je u njegovo vrijeme prihvaćen stav da se u Europi kao uzor dobro organizirane države uzme Turska. Naime, tamo je monarh prema svojem izboru imenovao i suce i vojne zapovjednike, i civilne upravitelje; također je prema svojoj volji mijenjao zakone. Takav je apsolutizam nekršćanski. Apsolutistički vladari su odlučili da se ne obaziru na kršćanski "the constitution", tj. (s)ustav, te da vladaju kao turski sultan.
Demokracija je, dakle, politički sustav u kojem vlast proističe iz naroda, koji na slobodnim i nepristranim izborima bira svoje predstavnike na određeno vrijeme, a može i izravno donositi odluke o određenim pitanjima, npr. putem referenduma.
Najviše vrijednosti demokracije su zaštita osnovnih ljudskih prava i provedba zakona za sve građane jednako. Ove vrijednosti se temelje na srednjovjekovnoj političkoj praksi i na osnovnom kršćanskom postulatu: ''Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga'' (Mt 19,19; 22,39; Mk 12,31; Lk 10,27; Rim 13,9; Gal 5,14; Jak 2,8).
Kako je onda danas moguće čuti sve više glasova koji katolike proglašavaju zadrtima, netolerantnima, i na kraju krajeva nepodobnima. Što je ostalo od te demokracije u kojoj smo svi bili jednako uvažavani?
Sjetimo se samo slučaja Buttiglione, kada je Europska Unija odbila nominaciju visoko kvalificiranog talijanskog političara Rocco Buttiglione-a za Europskog povjerenika samo zato što je bio katolik.
Stanje tzv. demokracije u EU, pa tako i Hrvatskoj, najbolje opisuju upravo njegove riječi: ''Novi meki totalitarizam, koji napreduje na ljevici, želi stvoriti državnu religiju. To je ateistička, nihilistička religija – ali to je religija koja je obvezna za sve''.[1] Ovakvo gledište gospodina Buttiglione-a potvrđuju i izjave aktualnog francuskog ministra prosvjete Vincenta Peillona, koji je povodom promocije svoje knjige ”Francuska revolucija još nije gotova” izjavio da se Katolička crkva mora zamijeniti državnom religijom. Prema Peillonu ”nova religija je sekularizam, koji mora pratiti materijalnu revoluciju, koja je u stvari mentalna revolucija”.
Država treba preuzeti odgoj djece, a državne škole će biti nova crkva s novim svećenicima i novom liturgijom i novim zakonima. Ministru Peillonu je Katolička crkva najveći neprijatelj, jer ”nikad nećete biti u stanju stvoriti slobodnu naciju s Katoličkom crkvom”.[2]
Da, sve to zvuči odveć poznato, i znamo kamo to vodi.
Ako pogledamo situaciju u Hrvatskoj više je nego očito da je demokracija sve više uzurpirana od strane vladajuće klike, koja pod plaštem demokracije pokušava uvesti novi totalitarizam.
Ova vladajuća klika ne želi predstavljati narod, što je smisao demokracije, već želi narodu nametnuti svoju ideologiju.
Tu nije zgoreg napraviti usporedbu s Mussolinijem i Hitlerom, koji su također došli na vlast demokratskim putem, ali su nakon preuzimanja vlasti počeli s fašističkom propagandom, danas SDP s dženderističkom. Nastojanje Milanovićeve vlade da po svaku cijenu spriječi volju naroda postalo je više nego degutantno. Primjera je sasvim dovoljno, počevši od uvođenja ''Homoseksualnog odgoja'' do Lex Perkovića, uvođenja ćirilice u Vukovar i opstrukcije referenduma ''U ime obitelji''. Zaustavimo se na posljednjem.
Peđa Grbin, 'vrli' pravnik SDP-a, želi biti iznad Ustava i naroda. Međutim, Grbin ne samo da ne poznaje svoju vlastitu struku, već mu nedostaje i osnovna poduka iz logike. Kada bi, kako kaže Grbin, zastupnici nakon referenduma odlučivali da li na referendumu izglasano pitanje uvažiti ili ne, onda bi referendum bio potpuno suvišan, jer bi narod mogao bilo kakav prijedlog postaviti u Saboru i preko nekog svog zastupnika, ne bi bila potrebna cijela farsa oko referenduma da bi pitanje došlo do Sabora. Drugim riječima, Peđin oblik referenduma bio bi sprdnja s građanima i bespotrebno bacanje novca.
Vesna Pusić pak misli da većina ne bi smjela odlučivati o pitanjima manjine.
Izgleda da je njoj prihvatljivije da manjina odlučuje o pitanjima većine.
Recimo da Srbi odlučuju o tome koliki postotak Srba treba biti u nekom mjestu da bi se stavile dvojezične ploče. Ako bi Srbi izglasali da je dovoljno 1%, to bi prema Pusićki većina morala prihvatiti. Ona bi se pri tome još pozvala na osnovna ljudska prava, jer tko smo mi (većina) da određujemo manjini kako će se ona osjećati. Svaka manjina ima pravo na svoju orijentaciju, zar ne?
Ili recimo da slijepci zatraže pristup instituciji zrakoplovne akademije. Prema Pusićki slijepci bi bili diskriminirani ako im se ne bi dozvolilo da budu piloti, a sve one koji bi se protivili da slijepci budu piloti, Pusićka i kompanija bi odmah etiketirali kao slijepofobe, a ako bi netko otvoreno rekao da je sljepoća bolest, taj bi odmah bio suspendiran – zbog slijepofobije. Vesna Pusić bi trebala uzeti repeticije iz demokracije i ljudskih prava, jer joj očito nisu poznati ni najosnovniji pojmovi.
Arsen Bauk opet misli da je referendum besmislen, jer bude li izglasan brak kao zajednica između muškarca i žene, brak će i dalje u zakonu ostati definiran kao i do sada, ako pak većina glasovala protiv takve definicije, brak će opet ostati u zakonu kao i do sada, jer SDP nema namjeru istospolno partnerstvo staviti u kategoriju braka.
Za dijagnozu Arsena Bauka postoje samo dvije mogućnosti: ili je Bauk previše naivan, ili previše dekadentan.
Strategija dženderista je već odveć poznata i prozirna: prvo donijeti Zakon o suzbijanju diskriminacije, zatim ozakoniti istospolno partnerstvo, a tek nakon toga, kada se malo slegne prašina, to partnerstvo pretvoriti u brak. Mi smo već stigli do druge faze. Ako Bauku ta strategija nije poznata onda je naivan, ako pak jeste, onda je pokvaren. Unošenjem u Ustav ovakve definicije braka prevenirala bi se podmukla igra dženderista, i to je svima jasno, osim Bauku.
Na osnovu ove kratke analize možemo slobodno ustvrditi da vladajuća garnitura uvodi ''meki totalitarizam'', tj. dženderizam, čiji je cilj posvemašno rušenje osnovnih načela demokracije kao i judeo-kršćanskog poimanja čovjeka i obitelji kao osnovne stanice društva.
Zato je njima najveći neprijatelj Crkva u Hrvata, jer je ona bila i ostala čuvar istinskih vrednota. Jedna od tih vrednota je brak, temelj obitelji, u kojoj se stvara novi život. Bog blagoslovi muško i žensko i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!'' (Post 1,28). Svako nijekanje ovog Božanskog plana duboko se protivi kršćanskom poimanju antropologije.
Na kraju možemo zaključiti da stvar nije u tome da li je kršćanstvo kompatibilno s demokracijom, jer očito da jeste, već je pitanje da li demokracija može preživjeti kada počnete gaziti kršćanstvo (ili bilo koju drugu religiju)? Odgovor je naravno negativan. Svi totalitarizmi su se okomili na judeo-kršćanstvo nudeći sretnije društvo kada se oslobode kršćanstva. Koliko je društvo postalo sretnije svi znamo.
Ivan Poljaković
http://www.katolik.hr/nekatolickeskupin ... rscanstvo/
Danas se prosječnog građanina želi uvjeriti da kršćanstvo nije kompatibilno s demokracijom. To je doduše točno ako govorimo o demokraciji današnjice koja iz dana u dana sve više prerasta u svoju suštu suprotnost. Kršćanstvo uistinu nije kompatibilno s totalitarnim sustavima.
Moderna demokracija se iznjedrila u krilima zapadne civilizacije kojoj je kršćanska misao bila utkana u bitak, te stoga i nije mogla biti u nesuglasju s kršćanstvom. Međutim, zbog sustavne antikršćanske propagande većina ljudi misli da je Srednji vijek, tj. mračni vijek, kako ga nazivaju bezbošci, bilo doba teških zuluma, harača i nedemokratskog ponašanja.
Međutim, politički ustroj srednjovjekovnih europskih država od ustroja demokratskih država današnjice ne razlikuje se toliko po demokratskim ustanovama, koliko po podjeli društva na staleže.
Naime, u Srednjem vijeku su seoske i gradske općine u principu bile ustrojene demokratski, strukovne udruge su svoje poslove uređivale demokratski – to je bila demokracija za "treći stalež". Plemićki stalež, podijeljen u više rangova, je u pogledu poslova koji su se odnosili na službe u kojima se nosilo oružje (policija i vojska) opet bio demokratski (parlamentarno) ustrojen (sabori su bili na razini grofovija/kneževina, potom na razini vojvodstava, hrv. banovina, naposljetku za najvažnija pitanja na razini kraljevstava). Redovničke zajednice su također imale svoju demokraciju; tu je opet bilo redova koji su bili staleški podijeljeni (postojala je velika razlika između "časne braće" i "očeva" sa svećeničkim redom; između obrazovanih "časnih majki" i "časnih sestara" koje su cijepale drva i čuvale svinje). Pravosuđe je u principu bilo neovisno od kraljevske vlasti – sitnim poslovima su se bavili mjesni sudovi čije su suce birali seljaci i građani, a sporovima većeg značaja sudovi koje su birali plemićki parlamenti (sabori). Otvaranje sveučilišta diljem Europe, razvoj znanosti, umjetnosti i arhitekture također su proizvod tog 'mračnog vijeka'.
No, krajem Srednjeg vijeka je "uletio" apsolutizam, gdje kralj posve raspušta ili jako ograničava ovlasti parlamenata i lokalnih samouprava, te u svoje ruke uzima ovlast da imenuje suce. Najveći ideolog apsolutizma Thommas Hobbes je bio kućni savjetnik dvaju engleskih kraljeva koji su bili u ratu s engleskim parlamentom (koji se kralju protivio zajedno sa drugim "neposlušnicima" – katolicima, kalvinistima, trgovcima, bankarima, sveučilišnim profesorima …), te je u njegovo vrijeme prihvaćen stav da se u Europi kao uzor dobro organizirane države uzme Turska. Naime, tamo je monarh prema svojem izboru imenovao i suce i vojne zapovjednike, i civilne upravitelje; također je prema svojoj volji mijenjao zakone. Takav je apsolutizam nekršćanski. Apsolutistički vladari su odlučili da se ne obaziru na kršćanski "the constitution", tj. (s)ustav, te da vladaju kao turski sultan.
Demokracija je, dakle, politički sustav u kojem vlast proističe iz naroda, koji na slobodnim i nepristranim izborima bira svoje predstavnike na određeno vrijeme, a može i izravno donositi odluke o određenim pitanjima, npr. putem referenduma.
Najviše vrijednosti demokracije su zaštita osnovnih ljudskih prava i provedba zakona za sve građane jednako. Ove vrijednosti se temelje na srednjovjekovnoj političkoj praksi i na osnovnom kršćanskom postulatu: ''Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga'' (Mt 19,19; 22,39; Mk 12,31; Lk 10,27; Rim 13,9; Gal 5,14; Jak 2,8).
Kako je onda danas moguće čuti sve više glasova koji katolike proglašavaju zadrtima, netolerantnima, i na kraju krajeva nepodobnima. Što je ostalo od te demokracije u kojoj smo svi bili jednako uvažavani?
Sjetimo se samo slučaja Buttiglione, kada je Europska Unija odbila nominaciju visoko kvalificiranog talijanskog političara Rocco Buttiglione-a za Europskog povjerenika samo zato što je bio katolik.
Stanje tzv. demokracije u EU, pa tako i Hrvatskoj, najbolje opisuju upravo njegove riječi: ''Novi meki totalitarizam, koji napreduje na ljevici, želi stvoriti državnu religiju. To je ateistička, nihilistička religija – ali to je religija koja je obvezna za sve''.[1] Ovakvo gledište gospodina Buttiglione-a potvrđuju i izjave aktualnog francuskog ministra prosvjete Vincenta Peillona, koji je povodom promocije svoje knjige ”Francuska revolucija još nije gotova” izjavio da se Katolička crkva mora zamijeniti državnom religijom. Prema Peillonu ”nova religija je sekularizam, koji mora pratiti materijalnu revoluciju, koja je u stvari mentalna revolucija”.
Država treba preuzeti odgoj djece, a državne škole će biti nova crkva s novim svećenicima i novom liturgijom i novim zakonima. Ministru Peillonu je Katolička crkva najveći neprijatelj, jer ”nikad nećete biti u stanju stvoriti slobodnu naciju s Katoličkom crkvom”.[2]
Da, sve to zvuči odveć poznato, i znamo kamo to vodi.
Ako pogledamo situaciju u Hrvatskoj više je nego očito da je demokracija sve više uzurpirana od strane vladajuće klike, koja pod plaštem demokracije pokušava uvesti novi totalitarizam.
Ova vladajuća klika ne želi predstavljati narod, što je smisao demokracije, već želi narodu nametnuti svoju ideologiju.
Tu nije zgoreg napraviti usporedbu s Mussolinijem i Hitlerom, koji su također došli na vlast demokratskim putem, ali su nakon preuzimanja vlasti počeli s fašističkom propagandom, danas SDP s dženderističkom. Nastojanje Milanovićeve vlade da po svaku cijenu spriječi volju naroda postalo je više nego degutantno. Primjera je sasvim dovoljno, počevši od uvođenja ''Homoseksualnog odgoja'' do Lex Perkovića, uvođenja ćirilice u Vukovar i opstrukcije referenduma ''U ime obitelji''. Zaustavimo se na posljednjem.
Peđa Grbin, 'vrli' pravnik SDP-a, želi biti iznad Ustava i naroda. Međutim, Grbin ne samo da ne poznaje svoju vlastitu struku, već mu nedostaje i osnovna poduka iz logike. Kada bi, kako kaže Grbin, zastupnici nakon referenduma odlučivali da li na referendumu izglasano pitanje uvažiti ili ne, onda bi referendum bio potpuno suvišan, jer bi narod mogao bilo kakav prijedlog postaviti u Saboru i preko nekog svog zastupnika, ne bi bila potrebna cijela farsa oko referenduma da bi pitanje došlo do Sabora. Drugim riječima, Peđin oblik referenduma bio bi sprdnja s građanima i bespotrebno bacanje novca.
Vesna Pusić pak misli da većina ne bi smjela odlučivati o pitanjima manjine.
Izgleda da je njoj prihvatljivije da manjina odlučuje o pitanjima većine.
Recimo da Srbi odlučuju o tome koliki postotak Srba treba biti u nekom mjestu da bi se stavile dvojezične ploče. Ako bi Srbi izglasali da je dovoljno 1%, to bi prema Pusićki većina morala prihvatiti. Ona bi se pri tome još pozvala na osnovna ljudska prava, jer tko smo mi (većina) da određujemo manjini kako će se ona osjećati. Svaka manjina ima pravo na svoju orijentaciju, zar ne?
Ili recimo da slijepci zatraže pristup instituciji zrakoplovne akademije. Prema Pusićki slijepci bi bili diskriminirani ako im se ne bi dozvolilo da budu piloti, a sve one koji bi se protivili da slijepci budu piloti, Pusićka i kompanija bi odmah etiketirali kao slijepofobe, a ako bi netko otvoreno rekao da je sljepoća bolest, taj bi odmah bio suspendiran – zbog slijepofobije. Vesna Pusić bi trebala uzeti repeticije iz demokracije i ljudskih prava, jer joj očito nisu poznati ni najosnovniji pojmovi.
Arsen Bauk opet misli da je referendum besmislen, jer bude li izglasan brak kao zajednica između muškarca i žene, brak će i dalje u zakonu ostati definiran kao i do sada, ako pak većina glasovala protiv takve definicije, brak će opet ostati u zakonu kao i do sada, jer SDP nema namjeru istospolno partnerstvo staviti u kategoriju braka.
Za dijagnozu Arsena Bauka postoje samo dvije mogućnosti: ili je Bauk previše naivan, ili previše dekadentan.
Strategija dženderista je već odveć poznata i prozirna: prvo donijeti Zakon o suzbijanju diskriminacije, zatim ozakoniti istospolno partnerstvo, a tek nakon toga, kada se malo slegne prašina, to partnerstvo pretvoriti u brak. Mi smo već stigli do druge faze. Ako Bauku ta strategija nije poznata onda je naivan, ako pak jeste, onda je pokvaren. Unošenjem u Ustav ovakve definicije braka prevenirala bi se podmukla igra dženderista, i to je svima jasno, osim Bauku.
Na osnovu ove kratke analize možemo slobodno ustvrditi da vladajuća garnitura uvodi ''meki totalitarizam'', tj. dženderizam, čiji je cilj posvemašno rušenje osnovnih načela demokracije kao i judeo-kršćanskog poimanja čovjeka i obitelji kao osnovne stanice društva.
Zato je njima najveći neprijatelj Crkva u Hrvata, jer je ona bila i ostala čuvar istinskih vrednota. Jedna od tih vrednota je brak, temelj obitelji, u kojoj se stvara novi život. Bog blagoslovi muško i žensko i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!'' (Post 1,28). Svako nijekanje ovog Božanskog plana duboko se protivi kršćanskom poimanju antropologije.
Na kraju možemo zaključiti da stvar nije u tome da li je kršćanstvo kompatibilno s demokracijom, jer očito da jeste, već je pitanje da li demokracija može preživjeti kada počnete gaziti kršćanstvo (ili bilo koju drugu religiju)? Odgovor je naravno negativan. Svi totalitarizmi su se okomili na judeo-kršćanstvo nudeći sretnije društvo kada se oslobode kršćanstva. Koliko je društvo postalo sretnije svi znamo.
Ivan Poljaković
http://www.katolik.hr/nekatolickeskupin ... rscanstvo/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Re: Istraga o Kristu
Gospon DeeJay,
kako vidim da se volite zapiknuti povremeno na pojedini moj komentar držim da je red da vas pokušam barem malo uvjeriti u moja uvjerenja kao vjernika.
Zašto sam napisao vjernika namjerno se ne odlučivši za tipus rimokatolika koji je ovdje na prostorima Hrvatske moglo bi se reći,najzastupljeniji oblik sljedbenika jedne vjere i religije?
Zato jer držim da svaka religija ima svoje pravo za postojanjem,barem one koje se temelje na opisu Boga kao superiornom biću koji vlada živim i neživim materijama na ovom svijetu,religije koje se klanjaju božanstvu u obliku "svetog kauča" ili "preuzvišene stijene" ne mislim komentirati jer držim da su nebitne za ovaj post a bitne za istraživanja ljudske gluposti.
Vjera u nešto ili nekoga bi prvenstveno trebala rezultirati boljitkom osobe koja u to nešto ili nekoga vjeruje,ne postoji vjera koja se zadržala a koja propagira smrt i nesreću prema drugom biću jer već u startu pobija samu sebe.
Ja vjerujem u svom slučaju u Boga,nazovimo to tako,Englezi bi rekli "God",njemački vjernik bi zazivao "Gott" a sjeverno američki Indijanac bi se klanjao "Manitou-u"...nebitan je naziv tog univerzalnog.
Kad kažem da vjerujem u Boga ne znači jednako da vjerujem i u institucije koje su nastale kao "izdvojeni pogoni Božji" posredstvom apostola Petra.Daleko je Crkva odmaknula od nekih milosrdnih postulata koje je Petar Stijena zadao u dobroj namjeri,to govorim s aspekta vjernika koji vjeruje u dobrohotnost jednog svećenika u lokalnoj župi ali sumnja u mehanizam pranja novca s Kaptola.
Ovdje vjerujem u ideju dobroga,pomaganja manjim od sebe i čuvanjem istih od tiranije jačih pa i na uštrb svojeg boljitka.Čitajući neke crkvene pamflete i brošure nebeskih nazivlja čini mi se licemjernim,ponajviše zbog činjenice da su financirani (ili barem lektorirani) od strane ljudi koji malo znaju o milosti i ljubavi prema bližnjem svome ali su vrhunski financijski stručnjaci kakve bi ova šepava Vlada mogla samo poželjeti.
Da zaključim.
Svoju djecu odgajam u smislu ljubavi prema drugome,bio on "siromah il' bogat,crn ili rogat",tu notu su meni usadili moji roditelji i djedovi i bake i vjerujem da je to jedini način na koji se čovjek može oduprijeti ovozemaljskoj Sodomi i Gomori koju zovemo "21. stoljeće".
Ne diktiram nikome da vjeruje u nešto što ne želi,ne stavljam u pitanje ispravnost njegovog vjerovanja u Boga ukoliko ima njegov Bog možda drugi naziv ili je s druge strane meridijana te ukoliko njegov stav u krajnjoj točki je obzirnost i empatija prema svakome.
Stoga dragi moj stariji prijatelju,ne bojte se za moje svjetonazore ako sam možda isuviše oprezan i kad dignem obrvu na agiprop Crkve,ona sama priznaje svoje grijehe iz prošlosti i pognuto šuti kad joj se spočita za njezina nedjela,ni Crkva nije sazdana od bezgriješnih božanstava nego od slabih i zlu podložnih ljudi.Ne etiketiram ni jednu kao oličenje zla već kao sustav koji štiti svoje interese,ponekad na teret malog čovjeka kojeg bi trebala štititi.
Ostajte mi dobro,želim vam svu sreću u životu i da djelujete dobro zbog toga jer volite čovjeka a ne zbog toga jer vam je to netko sugerirao da se mora jer tako Crkva propagira,ja ću i dalje po svom jer s mojim djelovanjem mogu već sutra pred Zadnji Sud uzdignuta obraza i bez straha.
kako vidim da se volite zapiknuti povremeno na pojedini moj komentar držim da je red da vas pokušam barem malo uvjeriti u moja uvjerenja kao vjernika.
Zašto sam napisao vjernika namjerno se ne odlučivši za tipus rimokatolika koji je ovdje na prostorima Hrvatske moglo bi se reći,najzastupljeniji oblik sljedbenika jedne vjere i religije?
Zato jer držim da svaka religija ima svoje pravo za postojanjem,barem one koje se temelje na opisu Boga kao superiornom biću koji vlada živim i neživim materijama na ovom svijetu,religije koje se klanjaju božanstvu u obliku "svetog kauča" ili "preuzvišene stijene" ne mislim komentirati jer držim da su nebitne za ovaj post a bitne za istraživanja ljudske gluposti.
Vjera u nešto ili nekoga bi prvenstveno trebala rezultirati boljitkom osobe koja u to nešto ili nekoga vjeruje,ne postoji vjera koja se zadržala a koja propagira smrt i nesreću prema drugom biću jer već u startu pobija samu sebe.
Ja vjerujem u svom slučaju u Boga,nazovimo to tako,Englezi bi rekli "God",njemački vjernik bi zazivao "Gott" a sjeverno američki Indijanac bi se klanjao "Manitou-u"...nebitan je naziv tog univerzalnog.
Kad kažem da vjerujem u Boga ne znači jednako da vjerujem i u institucije koje su nastale kao "izdvojeni pogoni Božji" posredstvom apostola Petra.Daleko je Crkva odmaknula od nekih milosrdnih postulata koje je Petar Stijena zadao u dobroj namjeri,to govorim s aspekta vjernika koji vjeruje u dobrohotnost jednog svećenika u lokalnoj župi ali sumnja u mehanizam pranja novca s Kaptola.
Ovdje vjerujem u ideju dobroga,pomaganja manjim od sebe i čuvanjem istih od tiranije jačih pa i na uštrb svojeg boljitka.Čitajući neke crkvene pamflete i brošure nebeskih nazivlja čini mi se licemjernim,ponajviše zbog činjenice da su financirani (ili barem lektorirani) od strane ljudi koji malo znaju o milosti i ljubavi prema bližnjem svome ali su vrhunski financijski stručnjaci kakve bi ova šepava Vlada mogla samo poželjeti.
Da zaključim.
Svoju djecu odgajam u smislu ljubavi prema drugome,bio on "siromah il' bogat,crn ili rogat",tu notu su meni usadili moji roditelji i djedovi i bake i vjerujem da je to jedini način na koji se čovjek može oduprijeti ovozemaljskoj Sodomi i Gomori koju zovemo "21. stoljeće".
Ne diktiram nikome da vjeruje u nešto što ne želi,ne stavljam u pitanje ispravnost njegovog vjerovanja u Boga ukoliko ima njegov Bog možda drugi naziv ili je s druge strane meridijana te ukoliko njegov stav u krajnjoj točki je obzirnost i empatija prema svakome.
Stoga dragi moj stariji prijatelju,ne bojte se za moje svjetonazore ako sam možda isuviše oprezan i kad dignem obrvu na agiprop Crkve,ona sama priznaje svoje grijehe iz prošlosti i pognuto šuti kad joj se spočita za njezina nedjela,ni Crkva nije sazdana od bezgriješnih božanstava nego od slabih i zlu podložnih ljudi.Ne etiketiram ni jednu kao oličenje zla već kao sustav koji štiti svoje interese,ponekad na teret malog čovjeka kojeg bi trebala štititi.
Ostajte mi dobro,želim vam svu sreću u životu i da djelujete dobro zbog toga jer volite čovjeka a ne zbog toga jer vam je to netko sugerirao da se mora jer tako Crkva propagira,ja ću i dalje po svom jer s mojim djelovanjem mogu već sutra pred Zadnji Sud uzdignuta obraza i bez straha.
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
POČELO JE: U Kanadi Biblija proglašena govorom mržnje!
Vrhovni sud Kanade ove godine proglasio je biblijske citate koji su govore protiv homoseksualaca ni manje ni više nego govorom mržnje. Tako je u Kanadi zabranjeno koristiti biblijske citate koji na neki način vrijeđaju homoseksualnu manjinu.
Mnoge knjige koje govore o svršetku svijeta uključujući biblijsku knjigu Otkrivenja navješćuju kako će Božja Riječ odnosno Biblija u posljednjim vremenima biti zabranjena te kako će zlo vladati svijetom. Da sve što je zapisano, se upravo odigrava potvrđuje i odluka kanadskog suda koji je Bibliju proglasio govorom mržnje.
Vrhovni sud Kanade ove godine proglasio je biblijske citate koji su govore protiv homseksualaca ni manje ni više nego govorom mržnje. Tako je u Kanadi zabranjeno koristiti biblijske citate koji na neki način vrijeđaju homoseksualnu manjinu. Kanadski sud donio je takvu odluku nakon što su u javnost puštena dva letka u kojima su jasno označeni biblijski citati koji govore o grijehu homoseksualnosti. Prvi letak govori o biblijskoj priči Sodome i Gomore gdje su gradovi uništeni upravo zbog tog grijeha izopačenosti. Drugi letak usmjeren je protiv zdravstvenog odgoja u školama gdje se djecu potiče na učenje o homoseksualnosti kao o normalnoj spolnoj orijentaciji. Tako je u tom letku iskorišten citat: Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene, bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen. Neizbježno dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan'. Ovaj biblijski citat također je proglašen govorom mržnje te zabranjen. I citat 'Voli grješnika, mrzi grijeh' također se ne smije upotrebljavati u javnosti. Kanadski mediji ovu odluku suda nazvali su velikom pobjedom gay populacije.
Hrvatska u ovom trenutku vodi svoju borbu za brak muškarca i žene kao jedini brak s kojim se može živjeti. U toj borbi možemo svjedočiti povijesnom napadu koji je s usmjeren protiv vjernika. Napad predvode svi hrvatski mediji zajedno s vlasti koja, iako se dići demokracijom, izravno vrijeđa vjernike kojih u Hrvatskoj ima preko 80 posto. Ova odluka kanadskog suda je skandalozna i kao takva samo je najava za ono što dolazi.
Gay lobiji diljem svijeta toliko su jaki da su uspjeli zabraniti Božju riječ koja živi tisućama godina u ljudima i oko ljudi. Globalna elita s kojom su povezane i naše lutkice na vlasti žele pod svaku cijenu ubiti moralnost, vjeru i ljubav jer samo tako čovjek postaje ništavan, postaje hladan na grijeh i izopačenost što je oličenje zla koje je spremno zavladati svijetom.
Iako je nama ljudima ova borba predstavljena kao borba za slobodu to baš i nije tako. Gašenjem Božje riječi, Kanađani su javno priznali kome pripadaju. Jer ako ne pripadaju Bogu ljubavi, pripadaju bogu izopačenosti. Velika mržnja prema Božjoj Riječi svakim danom je sve veća i širi se planetom kao podmukla zaraza. Ako Hrvatska dopusti gašenje vjere u Hrvata te poklekne pred medijskim masakrom svih ljudi koji vole Boga i znaju što je ispravno, homoseksualna manjina samo će jačati i tako širiti svoju zarazu dok će zabrana Božje riječi postati dio modernog društva. Bog je u očima grijeha primitivan i homofoban, Bog u očima grijeha oduzima slobodu i diskriminira. Grijehu Božja riječ smeta jer ona je živa i sustavna, ona razgaljuje, pobjeđuje, ljubi i slavi život. Grijeh je protiv života i stoga Božja Riječ mora biti uništena. Počelo je u Kanadi i ne zna se gdje će završiti. No, jedno je sigurno, zlo neće odustati tako lako. Izađimo na referendum i spriječimo sablažnjavanje Boga.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/106 ... rznje.html
Vrhovni sud Kanade ove godine proglasio je biblijske citate koji su govore protiv homoseksualaca ni manje ni više nego govorom mržnje. Tako je u Kanadi zabranjeno koristiti biblijske citate koji na neki način vrijeđaju homoseksualnu manjinu.
Mnoge knjige koje govore o svršetku svijeta uključujući biblijsku knjigu Otkrivenja navješćuju kako će Božja Riječ odnosno Biblija u posljednjim vremenima biti zabranjena te kako će zlo vladati svijetom. Da sve što je zapisano, se upravo odigrava potvrđuje i odluka kanadskog suda koji je Bibliju proglasio govorom mržnje.
Vrhovni sud Kanade ove godine proglasio je biblijske citate koji su govore protiv homseksualaca ni manje ni više nego govorom mržnje. Tako je u Kanadi zabranjeno koristiti biblijske citate koji na neki način vrijeđaju homoseksualnu manjinu. Kanadski sud donio je takvu odluku nakon što su u javnost puštena dva letka u kojima su jasno označeni biblijski citati koji govore o grijehu homoseksualnosti. Prvi letak govori o biblijskoj priči Sodome i Gomore gdje su gradovi uništeni upravo zbog tog grijeha izopačenosti. Drugi letak usmjeren je protiv zdravstvenog odgoja u školama gdje se djecu potiče na učenje o homoseksualnosti kao o normalnoj spolnoj orijentaciji. Tako je u tom letku iskorišten citat: Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene, bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen. Neizbježno dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan'. Ovaj biblijski citat također je proglašen govorom mržnje te zabranjen. I citat 'Voli grješnika, mrzi grijeh' također se ne smije upotrebljavati u javnosti. Kanadski mediji ovu odluku suda nazvali su velikom pobjedom gay populacije.
Hrvatska u ovom trenutku vodi svoju borbu za brak muškarca i žene kao jedini brak s kojim se može živjeti. U toj borbi možemo svjedočiti povijesnom napadu koji je s usmjeren protiv vjernika. Napad predvode svi hrvatski mediji zajedno s vlasti koja, iako se dići demokracijom, izravno vrijeđa vjernike kojih u Hrvatskoj ima preko 80 posto. Ova odluka kanadskog suda je skandalozna i kao takva samo je najava za ono što dolazi.
Gay lobiji diljem svijeta toliko su jaki da su uspjeli zabraniti Božju riječ koja živi tisućama godina u ljudima i oko ljudi. Globalna elita s kojom su povezane i naše lutkice na vlasti žele pod svaku cijenu ubiti moralnost, vjeru i ljubav jer samo tako čovjek postaje ništavan, postaje hladan na grijeh i izopačenost što je oličenje zla koje je spremno zavladati svijetom.
Iako je nama ljudima ova borba predstavljena kao borba za slobodu to baš i nije tako. Gašenjem Božje riječi, Kanađani su javno priznali kome pripadaju. Jer ako ne pripadaju Bogu ljubavi, pripadaju bogu izopačenosti. Velika mržnja prema Božjoj Riječi svakim danom je sve veća i širi se planetom kao podmukla zaraza. Ako Hrvatska dopusti gašenje vjere u Hrvata te poklekne pred medijskim masakrom svih ljudi koji vole Boga i znaju što je ispravno, homoseksualna manjina samo će jačati i tako širiti svoju zarazu dok će zabrana Božje riječi postati dio modernog društva. Bog je u očima grijeha primitivan i homofoban, Bog u očima grijeha oduzima slobodu i diskriminira. Grijehu Božja riječ smeta jer ona je živa i sustavna, ona razgaljuje, pobjeđuje, ljubi i slavi život. Grijeh je protiv života i stoga Božja Riječ mora biti uništena. Počelo je u Kanadi i ne zna se gdje će završiti. No, jedno je sigurno, zlo neće odustati tako lako. Izađimo na referendum i spriječimo sablažnjavanje Boga.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/106 ... rznje.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
KolumneJosip Milić
Antikrist je među nama!
Jednom ju je Bog upitao što bi ona mogla njemu dati? Promišljala je dugo ne nalazeći što bi Boga posebno obradovalo i sjetila se da mu naslika platno i daruje ga u Crkvu. Bog je odgovorio kako je i umjetnost njegov dar. Rekla mu je kako onda nema ništa svoga što bi mu mogla darovati jer sve dolazi od Njega. Tada joj je Bog rekao kako mu može dati svoju volju, i to uvijek nanovo, svakoga dana. Ovih sam dana pročitao knjigu „Raj postoji, ali i pakao" Vassule Ryden. Za tu sam autoricu čuo ranih 90-tih, ali sam tada poslušao preporuku jednoga zagrebačkoga svećenika da se njezine knjige ne čitaju. Ipak, prije koji dan nisam odolio iskušenju pročitati njezine zapise i bio sam pozitivno iznenađen. Radi se, naime, o „sasvim običnoj" ženi, supruzi i majci koju je Bog odabrao za širenje Njegove. Vassula je inače po rođenju pravoslavka iz Grčke koja je život provodila u raznim državama i kontinentima uz svoga supruga koji se bavio diplomacijom. Kao žena diplomata vodila je lagodan život baveći se tenisom, slikarstvom i manekenstvom. Zbog grješnoga načina života u kojem nije bilo mjesta za Boga mislila je kako Bog nju ne može ljubiti jer On ljubi samo one koji vode sveti život. Bog joj je jednom poručio kako ne treba čekati da postane svetica da mu ponudi svoju ljubav, nego da mu dođe takva kakva jest! Zapitkivala je Boga zašto je izabrao nju, a ne recimo neku svetu redovnicu koja bi mnogo lakše prenijela Njegove poruke. Bog joj je odgovorio kako želi upravo nju, jer je ona protutip današnjega naraštaja. Bog joj je to preciznije objasnio: „Budi kao što jesi; tražim služitelje koji su kadri služiti mi tamo gdje je ljubav najpotrebnija; radi marljivo, premda tamo gdje si ti zlo vlada, među zlim bezvjernicima, ti si u odvratnoj dubini grijeha; ti ćeš služiti svome Bogu tamo gdje tama prevladava; nećeš imati odmora; služit ćeš mi tamo gdje je svako dobro izobličeno u zlo, da; služi mi među grješnicima, među pokvarenjacima i razvratnicima svijeta; služi mi među bezbožnim ljudima, među onima koji me ismijavaju, među onima koji probadaju moje Srce; služi mi među onima koji me bičuju, među onima koji me osuđuju; služi mi među onima koji me ponovno razapinju i pljuju." (77. str.)
Opisuje ona kako je jednom u Bangladešu njezin pas iznenada izletio na ulicu, a ona sva izbezumljena izletjela za njim u prometnu vrevu kako bi ga spasila. Tada je čula Božji glas koji joj je rekao da ako se ona toliko brine za svoga psa, koliko se tek Bog brine za duše koje je stvorio.
Jednom ju je Bog upitao što bi ona mogla njemu dati? Promišljala je dugo ne nalazeći što bi Boga posebno obradovalo i sjetila se da mu naslika platno i daruje ga u Crkvu. Bog je odgovorio kako je i umjetnost njegov dar. Rekla mu je kako onda nema ništa svoga što bi mu mogla darovati jer sve dolazi od Njega. Tada joj je Bog rekao kako mu može dati svoju volju, i to uvijek nanovo, svakoga dana.
Bog joj je pokazao ozbiljnost situacije i dao do znanja kolike su crkve i katedrale prodane zbog nedostatka svećenika, nedostatka novca i nedostatka vjernika. Mnoge su crkve pretvorene u restorane, hotele, kavane i kasina. Zastrašujuća je činjenica da su danas na mjestima gdje su se nekada odvijali sveti obredi i gdje se Bogu klanjalo, barski šankovi i bilijarski stolovi.
U nizu zanimljivih poruka koje je dobila od Boga svakako je najzanimljivija objava koja govori o ujedinjenju kršćanskih crkava: katoličke, pravoslavne i protestantske. Prepalo ju je, kaže, viđenje u kojem je vidjela tri velike željezne šipke koje su stajale jedna kraj druge. Shvatila je da su te tri željezne šipke (hladne kako samo željezo može biti) tri kršćanske crkve. Isus joj je objasnio da bi se ujedinile sve tri se moraju sagnuti smekšavajući, te da će ujedinjenje crkava značiti proslavu njegova tijela. Rekao je da je kao vrhunac njegove muke njegovo Presveto Srce bilo probodeno te kako je došlo vrijeme da se koplje iz njegova Srca konačno izvadi. Krist joj je dao spoznaju da će do ujedinjenja crkava doći, samo je pitanje hoće li to biti u miru ili vatrom. A vatra je proždirući oganj. Isus joj je rekao da se trenutno vodi velika duhovna bitka. „Svjetlo i tama nemaju ništa zajedničko. Dobri anđeli nisu saveznici pobunjenih anđela (demona). Među silama zla Sotona je iznad svih drugih demona. Kad osjeti da gubi dušu on čini sve da bi to spriječio. On neće oklijevati da upotrijebi ljude i prigode čak i prirodne zakone protiv čovjeka za kojeg se boji da ga gubi." (154.) Demoni bi voljeli vidjeti nas kako provodimo vječnost s njima u paklu i da trpimo kao što oni trpe... Svi smo sudionici u ovoj duhovnoj bitki, a oružje koje nam je dano da ga upotrijebimo jest molitva, piše Vassula. Dana 4. siječnja 1988. Isus joj je pokazao na Rusiju, kao njegovu dragu kći koja umire i rekao kako će je uskoro oživjeti kao Lazara da bi ga mogla slaviti i braniti kršćanstvo.
Proroštvo koje je dobila na badnji dan 1991. može se primijeniti i na adventsko vrijeme u kojem se mi nalazimo. U tom proroštvu joj je Isus rekao kako su kršćani sveli Božić na praznik dokolice, klanjanja idolima i kupovanja čime Boga vrijeđaju. Važnost se pridaje ukrašavanju bora, razmjeni darova i prejedanju, namjesto da kršćani hvale Isusa i časte njegovo rođenje. Krist joj je rekao da neprijatelj radi sporo, ali postojano kako bi ukinuo njegovo Ime. Tako se danas govori: „Čestit blagdan", pod izgovorom nevrijeđanja drugih vjernika. Mnogo je nastojanja da se ukloni Ime Isusovo iz društva. To su sve Antikristova nastojanja, piše Vassula u svojoj knjizi. Krist joj je objavio kako je Antikrist već među nama. „Sotona je ušao u srce moje djece jer ih je našao slabe i uspavane." (178.) „Pobunjeni je zaista neprijatelj moje Crkve, Antikrist, čovjek koji odbija Presveto Trojstvo... niste li čitali: 'tko je grdni lažac, ako ne onaj koji niječe da Isus jest Krist; tko niječe Oca i Sina taj je Antikrist'." (209.)
Ne mogu ove riječi ne primijeniti na današnju situaciju u Hrvatskoj. Jasno je kako oni koji ne priznaju Božje zakone ne priznaju ni Krista, ni Oca njegova. Dakle, u službi su Antikrista.
Đavao opet zavodi svijet istom laži kojom je zaveo Evu: da mi možemo biti Bog i da nam Bog ne treba. Vassula završava ovu knjigu sljedećim riječima: „Bez Boga u našem životu neće biti mira. Bez promjene srca i bez ljubavi prema bližnjemu, naš će svijet nastaviti biti u kaosu. To je tako jednostavno. Bez životnih vrijednosti mi idemo u veliku propast koju smo mi izazvali i nitko drugi. To je izbor koji je postavljen pred nas." (219.)
Autor: Josip Milić
http://www.dnevno.hr/kolumne/josip-mili ... -nama.html
Antikrist je među nama!
Jednom ju je Bog upitao što bi ona mogla njemu dati? Promišljala je dugo ne nalazeći što bi Boga posebno obradovalo i sjetila se da mu naslika platno i daruje ga u Crkvu. Bog je odgovorio kako je i umjetnost njegov dar. Rekla mu je kako onda nema ništa svoga što bi mu mogla darovati jer sve dolazi od Njega. Tada joj je Bog rekao kako mu može dati svoju volju, i to uvijek nanovo, svakoga dana. Ovih sam dana pročitao knjigu „Raj postoji, ali i pakao" Vassule Ryden. Za tu sam autoricu čuo ranih 90-tih, ali sam tada poslušao preporuku jednoga zagrebačkoga svećenika da se njezine knjige ne čitaju. Ipak, prije koji dan nisam odolio iskušenju pročitati njezine zapise i bio sam pozitivno iznenađen. Radi se, naime, o „sasvim običnoj" ženi, supruzi i majci koju je Bog odabrao za širenje Njegove. Vassula je inače po rođenju pravoslavka iz Grčke koja je život provodila u raznim državama i kontinentima uz svoga supruga koji se bavio diplomacijom. Kao žena diplomata vodila je lagodan život baveći se tenisom, slikarstvom i manekenstvom. Zbog grješnoga načina života u kojem nije bilo mjesta za Boga mislila je kako Bog nju ne može ljubiti jer On ljubi samo one koji vode sveti život. Bog joj je jednom poručio kako ne treba čekati da postane svetica da mu ponudi svoju ljubav, nego da mu dođe takva kakva jest! Zapitkivala je Boga zašto je izabrao nju, a ne recimo neku svetu redovnicu koja bi mnogo lakše prenijela Njegove poruke. Bog joj je odgovorio kako želi upravo nju, jer je ona protutip današnjega naraštaja. Bog joj je to preciznije objasnio: „Budi kao što jesi; tražim služitelje koji su kadri služiti mi tamo gdje je ljubav najpotrebnija; radi marljivo, premda tamo gdje si ti zlo vlada, među zlim bezvjernicima, ti si u odvratnoj dubini grijeha; ti ćeš služiti svome Bogu tamo gdje tama prevladava; nećeš imati odmora; služit ćeš mi tamo gdje je svako dobro izobličeno u zlo, da; služi mi među grješnicima, među pokvarenjacima i razvratnicima svijeta; služi mi među bezbožnim ljudima, među onima koji me ismijavaju, među onima koji probadaju moje Srce; služi mi među onima koji me bičuju, među onima koji me osuđuju; služi mi među onima koji me ponovno razapinju i pljuju." (77. str.)
Opisuje ona kako je jednom u Bangladešu njezin pas iznenada izletio na ulicu, a ona sva izbezumljena izletjela za njim u prometnu vrevu kako bi ga spasila. Tada je čula Božji glas koji joj je rekao da ako se ona toliko brine za svoga psa, koliko se tek Bog brine za duše koje je stvorio.
Jednom ju je Bog upitao što bi ona mogla njemu dati? Promišljala je dugo ne nalazeći što bi Boga posebno obradovalo i sjetila se da mu naslika platno i daruje ga u Crkvu. Bog je odgovorio kako je i umjetnost njegov dar. Rekla mu je kako onda nema ništa svoga što bi mu mogla darovati jer sve dolazi od Njega. Tada joj je Bog rekao kako mu može dati svoju volju, i to uvijek nanovo, svakoga dana.
Bog joj je pokazao ozbiljnost situacije i dao do znanja kolike su crkve i katedrale prodane zbog nedostatka svećenika, nedostatka novca i nedostatka vjernika. Mnoge su crkve pretvorene u restorane, hotele, kavane i kasina. Zastrašujuća je činjenica da su danas na mjestima gdje su se nekada odvijali sveti obredi i gdje se Bogu klanjalo, barski šankovi i bilijarski stolovi.
U nizu zanimljivih poruka koje je dobila od Boga svakako je najzanimljivija objava koja govori o ujedinjenju kršćanskih crkava: katoličke, pravoslavne i protestantske. Prepalo ju je, kaže, viđenje u kojem je vidjela tri velike željezne šipke koje su stajale jedna kraj druge. Shvatila je da su te tri željezne šipke (hladne kako samo željezo može biti) tri kršćanske crkve. Isus joj je objasnio da bi se ujedinile sve tri se moraju sagnuti smekšavajući, te da će ujedinjenje crkava značiti proslavu njegova tijela. Rekao je da je kao vrhunac njegove muke njegovo Presveto Srce bilo probodeno te kako je došlo vrijeme da se koplje iz njegova Srca konačno izvadi. Krist joj je dao spoznaju da će do ujedinjenja crkava doći, samo je pitanje hoće li to biti u miru ili vatrom. A vatra je proždirući oganj. Isus joj je rekao da se trenutno vodi velika duhovna bitka. „Svjetlo i tama nemaju ništa zajedničko. Dobri anđeli nisu saveznici pobunjenih anđela (demona). Među silama zla Sotona je iznad svih drugih demona. Kad osjeti da gubi dušu on čini sve da bi to spriječio. On neće oklijevati da upotrijebi ljude i prigode čak i prirodne zakone protiv čovjeka za kojeg se boji da ga gubi." (154.) Demoni bi voljeli vidjeti nas kako provodimo vječnost s njima u paklu i da trpimo kao što oni trpe... Svi smo sudionici u ovoj duhovnoj bitki, a oružje koje nam je dano da ga upotrijebimo jest molitva, piše Vassula. Dana 4. siječnja 1988. Isus joj je pokazao na Rusiju, kao njegovu dragu kći koja umire i rekao kako će je uskoro oživjeti kao Lazara da bi ga mogla slaviti i braniti kršćanstvo.
Proroštvo koje je dobila na badnji dan 1991. može se primijeniti i na adventsko vrijeme u kojem se mi nalazimo. U tom proroštvu joj je Isus rekao kako su kršćani sveli Božić na praznik dokolice, klanjanja idolima i kupovanja čime Boga vrijeđaju. Važnost se pridaje ukrašavanju bora, razmjeni darova i prejedanju, namjesto da kršćani hvale Isusa i časte njegovo rođenje. Krist joj je rekao da neprijatelj radi sporo, ali postojano kako bi ukinuo njegovo Ime. Tako se danas govori: „Čestit blagdan", pod izgovorom nevrijeđanja drugih vjernika. Mnogo je nastojanja da se ukloni Ime Isusovo iz društva. To su sve Antikristova nastojanja, piše Vassula u svojoj knjizi. Krist joj je objavio kako je Antikrist već među nama. „Sotona je ušao u srce moje djece jer ih je našao slabe i uspavane." (178.) „Pobunjeni je zaista neprijatelj moje Crkve, Antikrist, čovjek koji odbija Presveto Trojstvo... niste li čitali: 'tko je grdni lažac, ako ne onaj koji niječe da Isus jest Krist; tko niječe Oca i Sina taj je Antikrist'." (209.)
Ne mogu ove riječi ne primijeniti na današnju situaciju u Hrvatskoj. Jasno je kako oni koji ne priznaju Božje zakone ne priznaju ni Krista, ni Oca njegova. Dakle, u službi su Antikrista.
Đavao opet zavodi svijet istom laži kojom je zaveo Evu: da mi možemo biti Bog i da nam Bog ne treba. Vassula završava ovu knjigu sljedećim riječima: „Bez Boga u našem životu neće biti mira. Bez promjene srca i bez ljubavi prema bližnjemu, naš će svijet nastaviti biti u kaosu. To je tako jednostavno. Bez životnih vrijednosti mi idemo u veliku propast koju smo mi izazvali i nitko drugi. To je izbor koji je postavljen pred nas." (219.)
Autor: Josip Milić
http://www.dnevno.hr/kolumne/josip-mili ... -nama.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
Hrvatska se budi, rekordan broj čitatelja kategorije Vjera na portalu Dnevno.hr!
Kad se kretalo s kategorijom Vjera na portalu Dnevno.hr, mnogi su sumnjali u uspijeh jer je u najmanju ruku bilo čudno vidjeti takav sadržaj u sklopu jakog političkog portala. No, urednik Dražen Bušić se nikako nije dao smesti te je svima pokazao da vjere u Hrvata ima, te da je vjeri mjesto uz sva druga društvena zbivanja. I bio je u pravu. Vi, dragi naši čitatelji zaslužni ste za rekordan broj klikova u kategoriji Vjera prošloga mjeseca. S 20 tisuća klikova, Vjera se popela na nevjerojatnih 370 tisuća klikova.
Ove iznenađujuće informacije iskoristili smo za razgovor s Draženom Bušićem, urednikom kategorije Vjera na portalu Dnevno.hr.
20 tisuća klikova u početku a prošli mjesec 370 tisuća, što se promijenilo?
Da, moram priznati da smo počeli prošle godine, upravo početkom Godine VJERE, vrlo skromno. Nakon prvih mjesec dana zabilježili smo mršavih 20 tisuća klikova ali smo iz mjeseca u mjesec sve više rasli. Tako smo nakon pola godine skočili na 150 tisuća a nakon pune godine na 370 tisuća. Neki tekstovi objavljeni u kategoriji Vjera su ujedno i među najčitanijima na portalu u proteklom vremenu s preko 45 tisuća klikova. To nas dakako veseli. Što se promijenilo? Pa, čitatelji su jednostavno shvatili da ovdje svakodnevno mogu pronaći, ne samo vijesti iz života Crkve, već i 'sočne' komentare na aktualna društvena zbivanja iz katoličke perspektive ali nadasve hranu za osobni duhovni rast.
Po čemu je Vjera na Dnevno.hr drugačija od drugih vjerskih portala i rubrika?
Prije svega po tome što smo dio etabliranog političkog portala a ne zaseban portal ili tek rubrika u nekom mediju. Ujedno, riječ je o 'desnom' mediju, ako te stare podjele još uvijek znače ono što su značile nekad, a kao takav teško bi bio zamisliv bez ove komponente. Do sada su i neki drugi svjetovni mediji imali ili još uvijek epizodno imaju kolumne, komentare i izviješća o crkvenim i vjerskim aktualnostima ali na portalu Dnevno.hr, kršćanska se vjera, (primarno katoličanstvo) sustavno prikazuje u svim aspektima.
Po vašem mišljenju je li ponovno buđenje vjere u Hrvata zaslužno za uspjeh ove rubrike?
Ova rubrika je osmišljena za one koji su praktični vjernici ali i za one koji će to tek postati. Vjera u Hrvata se budi ali krajnji cilj je imati vojsku praktičnih vjernika a ne vojsku novorođenčadi. Na žalost, neki vjernici nakon početnog iskustva vjere predugo ostaju na razini novorođenčadi, ne rastu, ne idu naprijed. Stoga vjerujem da im kategorija Vjera može biti gorivo za osobni rast i hod u vjeri. S druge strane, jednako nam je vrijedno 'dobiti' nekoga od čitatelja Dnevno.hr za Krista. Vjerujem da je to moguće, štoviše siguran sam da su novi mediji odličan alat za evangelizaciju. O tome govori Crkva u svojim brojnim dokumentima.
Što se najviše čitalo posljednjih mjeseci, što to čitatelje najviše zanima?
Uvijek jako dobro 'pale' osobna svjedočenja, potresne priče o tome kako je netko nakon godina traženja susreo Boga. Nadalje, naši komentari su redovno odlično čitani, jedini od svih medija sustavno pratimo pro-life koji je u svijetu kršćanska tema među Top 3. Tu su još i naši ekskluzivni feljtoni o ezoteriji i okultizmu, te o kreacionizmu i evoluciji koji su bili jako dobro čitani. Prošli mjesec aktivno smo pratili temu svih tema – referendum o braku što je jednim dijelom dodatno podiglo čitanost. Za neke tekstove, očekivali smo da će proći bolje ali smo to postigli s nekim drugim tekstovima za koje nismo imali takve ambicije. Pa ipak, vjerujem da je i neke od tih tekstova koji su prošli slabije imalo smisla objaviti jer je možda baš tu bilo nešto što je nekoga dotaklo, pokrenulo.
Rubrika Vjera sve je, samo ne dosadna, što se mnogim našim čitateljima sviđa, pa se tako razvijaju prave rasprave pod nekim tekstovima, kako to da ste se uspjeli odmaknuti od tradicionalnog pisanja o vjeri i bez problema se uklopili pod jedan ovako 'urbani' portal kao što je Dnevno.hr (Koja je vaša tajna)?
Dnevno.hr je sam po sebi atraktivan portal pa niti jedna kategorija ne može od toga bitno odstupati. Pored toga, vjera kao životna stvarnost je nešto živo, dinamično za razliku od religije. Kada bih trebao uređivati religiju, to niti ne bih znao. To je traženje Boga, tapkanje na mjestu a ja znam kuda idem, nanovo sam rođen prije 29 godina na jednom seminaru kod fra Zvjezdana Linića. Od tada, moj je život avantura. Tako bi trebalo biti sa svakim nanovorođenim Božjim djetetom. Pogledajte papu Franju. On jednostavno uživa u životu, 'puca' od života iako je u poznoj životnoj dobi. O tome je ovdje riječ. O životu s Bogom, živoj vjeri, aktivnom putovanju prema vječnosti.
Imate li dojam da će kategorija Vjera i u buduće rasti?
Teško mi je to reći ali svakako ne bi smjela bitno padati. Svaki rezultat iznad 200 tisuća klikova mjesečno je odličan, to je realnost. No, niti ti čuveni 'klikovi' iliti otvoreni tekstovi ne trebaju biti naš bog. Bog kojemu vjerujemo, moji suradnici i ja u Vjeri, a ima nas dvoje zaposlenih i desetak vanjskih suradnika, je Bog koji gleda kako bi pristupio svakoj osobi, napose, izgubljenoj ovci. Čitaju li izgubljene ovce Dnevno.hr, surfaju li internetom, imaju li otvoreni profil na FB? Mnogi sve od toga. I što tamo traže? Često nesvjesno odgovore koje im može ponuditi vjera u Boga a takav sadržaj mogu pročitati u našoj kategoriji Vjera.
Što bi poručili našim čitateljima?
Čitajte nas i dalje, komentirajte i pišite nam. Rastimo zajedno u Vjeri, dug je put još pred nama a na tom putu mnoštvo je izazova ali i lijepih stvari koje Bog ima za svoju djecu.
Prati VJERU na FB!
http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-i-kult ... no-hr.html
Kad se kretalo s kategorijom Vjera na portalu Dnevno.hr, mnogi su sumnjali u uspijeh jer je u najmanju ruku bilo čudno vidjeti takav sadržaj u sklopu jakog političkog portala. No, urednik Dražen Bušić se nikako nije dao smesti te je svima pokazao da vjere u Hrvata ima, te da je vjeri mjesto uz sva druga društvena zbivanja. I bio je u pravu. Vi, dragi naši čitatelji zaslužni ste za rekordan broj klikova u kategoriji Vjera prošloga mjeseca. S 20 tisuća klikova, Vjera se popela na nevjerojatnih 370 tisuća klikova.
Ove iznenađujuće informacije iskoristili smo za razgovor s Draženom Bušićem, urednikom kategorije Vjera na portalu Dnevno.hr.
20 tisuća klikova u početku a prošli mjesec 370 tisuća, što se promijenilo?
Da, moram priznati da smo počeli prošle godine, upravo početkom Godine VJERE, vrlo skromno. Nakon prvih mjesec dana zabilježili smo mršavih 20 tisuća klikova ali smo iz mjeseca u mjesec sve više rasli. Tako smo nakon pola godine skočili na 150 tisuća a nakon pune godine na 370 tisuća. Neki tekstovi objavljeni u kategoriji Vjera su ujedno i među najčitanijima na portalu u proteklom vremenu s preko 45 tisuća klikova. To nas dakako veseli. Što se promijenilo? Pa, čitatelji su jednostavno shvatili da ovdje svakodnevno mogu pronaći, ne samo vijesti iz života Crkve, već i 'sočne' komentare na aktualna društvena zbivanja iz katoličke perspektive ali nadasve hranu za osobni duhovni rast.
Po čemu je Vjera na Dnevno.hr drugačija od drugih vjerskih portala i rubrika?
Prije svega po tome što smo dio etabliranog političkog portala a ne zaseban portal ili tek rubrika u nekom mediju. Ujedno, riječ je o 'desnom' mediju, ako te stare podjele još uvijek znače ono što su značile nekad, a kao takav teško bi bio zamisliv bez ove komponente. Do sada su i neki drugi svjetovni mediji imali ili još uvijek epizodno imaju kolumne, komentare i izviješća o crkvenim i vjerskim aktualnostima ali na portalu Dnevno.hr, kršćanska se vjera, (primarno katoličanstvo) sustavno prikazuje u svim aspektima.
Po vašem mišljenju je li ponovno buđenje vjere u Hrvata zaslužno za uspjeh ove rubrike?
Ova rubrika je osmišljena za one koji su praktični vjernici ali i za one koji će to tek postati. Vjera u Hrvata se budi ali krajnji cilj je imati vojsku praktičnih vjernika a ne vojsku novorođenčadi. Na žalost, neki vjernici nakon početnog iskustva vjere predugo ostaju na razini novorođenčadi, ne rastu, ne idu naprijed. Stoga vjerujem da im kategorija Vjera može biti gorivo za osobni rast i hod u vjeri. S druge strane, jednako nam je vrijedno 'dobiti' nekoga od čitatelja Dnevno.hr za Krista. Vjerujem da je to moguće, štoviše siguran sam da su novi mediji odličan alat za evangelizaciju. O tome govori Crkva u svojim brojnim dokumentima.
Što se najviše čitalo posljednjih mjeseci, što to čitatelje najviše zanima?
Uvijek jako dobro 'pale' osobna svjedočenja, potresne priče o tome kako je netko nakon godina traženja susreo Boga. Nadalje, naši komentari su redovno odlično čitani, jedini od svih medija sustavno pratimo pro-life koji je u svijetu kršćanska tema među Top 3. Tu su još i naši ekskluzivni feljtoni o ezoteriji i okultizmu, te o kreacionizmu i evoluciji koji su bili jako dobro čitani. Prošli mjesec aktivno smo pratili temu svih tema – referendum o braku što je jednim dijelom dodatno podiglo čitanost. Za neke tekstove, očekivali smo da će proći bolje ali smo to postigli s nekim drugim tekstovima za koje nismo imali takve ambicije. Pa ipak, vjerujem da je i neke od tih tekstova koji su prošli slabije imalo smisla objaviti jer je možda baš tu bilo nešto što je nekoga dotaklo, pokrenulo.
Rubrika Vjera sve je, samo ne dosadna, što se mnogim našim čitateljima sviđa, pa se tako razvijaju prave rasprave pod nekim tekstovima, kako to da ste se uspjeli odmaknuti od tradicionalnog pisanja o vjeri i bez problema se uklopili pod jedan ovako 'urbani' portal kao što je Dnevno.hr (Koja je vaša tajna)?
Dnevno.hr je sam po sebi atraktivan portal pa niti jedna kategorija ne može od toga bitno odstupati. Pored toga, vjera kao životna stvarnost je nešto živo, dinamično za razliku od religije. Kada bih trebao uređivati religiju, to niti ne bih znao. To je traženje Boga, tapkanje na mjestu a ja znam kuda idem, nanovo sam rođen prije 29 godina na jednom seminaru kod fra Zvjezdana Linića. Od tada, moj je život avantura. Tako bi trebalo biti sa svakim nanovorođenim Božjim djetetom. Pogledajte papu Franju. On jednostavno uživa u životu, 'puca' od života iako je u poznoj životnoj dobi. O tome je ovdje riječ. O životu s Bogom, živoj vjeri, aktivnom putovanju prema vječnosti.
Imate li dojam da će kategorija Vjera i u buduće rasti?
Teško mi je to reći ali svakako ne bi smjela bitno padati. Svaki rezultat iznad 200 tisuća klikova mjesečno je odličan, to je realnost. No, niti ti čuveni 'klikovi' iliti otvoreni tekstovi ne trebaju biti naš bog. Bog kojemu vjerujemo, moji suradnici i ja u Vjeri, a ima nas dvoje zaposlenih i desetak vanjskih suradnika, je Bog koji gleda kako bi pristupio svakoj osobi, napose, izgubljenoj ovci. Čitaju li izgubljene ovce Dnevno.hr, surfaju li internetom, imaju li otvoreni profil na FB? Mnogi sve od toga. I što tamo traže? Često nesvjesno odgovore koje im može ponuditi vjera u Boga a takav sadržaj mogu pročitati u našoj kategoriji Vjera.
Što bi poručili našim čitateljima?
Čitajte nas i dalje, komentirajte i pišite nam. Rastimo zajedno u Vjeri, dug je put još pred nama a na tom putu mnoštvo je izazova ali i lijepih stvari koje Bog ima za svoju djecu.
Prati VJERU na FB!
http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-i-kult ... no-hr.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
Najpoznatija relikvija Krista Torinsko platno bit će opet izloženo 2015.
Zadnji put Platno je bilo izlagano 2010., a novo izlaganje bit će povezano sa 200. obljetnicom rođenja sv. Ivana Bosca koja pada na 16. kolovoza
Torinsko platno, ta vjerojatno najpoznatija i najštovanija relikvija za koju se vjeruje da je platno u koje je Isus omotan kada je pokapan, bit će ponovno izloženo 2015. godine, objavila je metropolija torinska.
Kako je objavio nadbiskup Cesare Nosigilia, javno izlaganje Platna događat će se od srpnja do kolovoza 2015. i bit će povezano s 200. obljetnicom rođenja sv. Ivana Bosca. Nadbiskup je rekao i kako je obavijestio papu Franju o novom izlaganju Torinskog platna, te kako se nada da će on doći u Torin i pomoliti se pred relikvijom. Zadnje izlaganje Platna bilo je 2010. i tada se pred njim molio Benedikt XVI.
Relikvija na kojoj je otisnut lik muškarca, pri čemu znanstvenici još nisu objasnili kako je do toga došlo, vjerojatno je najistraživaniji predmet na svijetu, koji ne prestaje začuđivati znanost i javnost. Evo što o njoj piše poljski publicist Grzegorz Gorny u knjizi o relikvijama Krista “Svjedoci otajstva” koja će biti uskoro objavljena u Hrvatskoj u izdanju nakladničke kuće Verbum.
“Do danas najvećim misterijem Platna ostao je način na koji se lik muškarca pojavio na njemu. Unatoč nizu detaljnih istraživanja mehanizam nastanka te slike ostao je za suvremenu znanost zagonetkom. Moguće objašnjenje koje je najuvjerljivije, po mišljenju znanstvenika, jest da je otisak nastao iz emanacije nekog oblika energije. Iako je rađeno puno takvih testova nikome nije uspjelo stvoriti kopiju Platna sa svim njegovim karakteristikama. Suvremena znanost naprosto ne raspolaže tehnološkim sredstvima koje bi mogle stvoriti reprodukciju tog izvanrednog i jedinstvenog predmeta. Najnoviji rezultati pretraga Platna objavljeni su u prosincu 2011., a napravili su ih talijanski znanstvenici iz Nacionalne agencije za nove tehnologije, energiju i okoliš (ENEA). Oni su nakon pet godina istraživanja došli do zaključka da niti jedna tehnologija koja je postojala prije 21. stoljeća ne bi mogla stvoriti takvu sliku kao na platnu. Dubina obojenosti tkanine iznosi oko 200 nanometara, dakle odgovara debljini zida stanice jednog vlakna materijala. Po mišljenju znanstvenika, sličan efekt može se ostvariti samo ultravioletnim laserom. Znanstvenici su, dakle, priznali da su suočeni s prizorom kojeg se može opisati kao acheiropoietos, „neučinjen ljudskom rukom“.”
Bitno.net
http://www.bitno.net/vijesti/najpoznati ... zeno-2015/
Fotke su iz crkve Cappella Sacra Sindone u Torinu, 2005. Nije originalno platno.
još nešto: upravo je bila u tijeku misa...na hrvatskom
Zadnji put Platno je bilo izlagano 2010., a novo izlaganje bit će povezano sa 200. obljetnicom rođenja sv. Ivana Bosca koja pada na 16. kolovoza
Torinsko platno, ta vjerojatno najpoznatija i najštovanija relikvija za koju se vjeruje da je platno u koje je Isus omotan kada je pokapan, bit će ponovno izloženo 2015. godine, objavila je metropolija torinska.
Kako je objavio nadbiskup Cesare Nosigilia, javno izlaganje Platna događat će se od srpnja do kolovoza 2015. i bit će povezano s 200. obljetnicom rođenja sv. Ivana Bosca. Nadbiskup je rekao i kako je obavijestio papu Franju o novom izlaganju Torinskog platna, te kako se nada da će on doći u Torin i pomoliti se pred relikvijom. Zadnje izlaganje Platna bilo je 2010. i tada se pred njim molio Benedikt XVI.
Relikvija na kojoj je otisnut lik muškarca, pri čemu znanstvenici još nisu objasnili kako je do toga došlo, vjerojatno je najistraživaniji predmet na svijetu, koji ne prestaje začuđivati znanost i javnost. Evo što o njoj piše poljski publicist Grzegorz Gorny u knjizi o relikvijama Krista “Svjedoci otajstva” koja će biti uskoro objavljena u Hrvatskoj u izdanju nakladničke kuće Verbum.
“Do danas najvećim misterijem Platna ostao je način na koji se lik muškarca pojavio na njemu. Unatoč nizu detaljnih istraživanja mehanizam nastanka te slike ostao je za suvremenu znanost zagonetkom. Moguće objašnjenje koje je najuvjerljivije, po mišljenju znanstvenika, jest da je otisak nastao iz emanacije nekog oblika energije. Iako je rađeno puno takvih testova nikome nije uspjelo stvoriti kopiju Platna sa svim njegovim karakteristikama. Suvremena znanost naprosto ne raspolaže tehnološkim sredstvima koje bi mogle stvoriti reprodukciju tog izvanrednog i jedinstvenog predmeta. Najnoviji rezultati pretraga Platna objavljeni su u prosincu 2011., a napravili su ih talijanski znanstvenici iz Nacionalne agencije za nove tehnologije, energiju i okoliš (ENEA). Oni su nakon pet godina istraživanja došli do zaključka da niti jedna tehnologija koja je postojala prije 21. stoljeća ne bi mogla stvoriti takvu sliku kao na platnu. Dubina obojenosti tkanine iznosi oko 200 nanometara, dakle odgovara debljini zida stanice jednog vlakna materijala. Po mišljenju znanstvenika, sličan efekt može se ostvariti samo ultravioletnim laserom. Znanstvenici su, dakle, priznali da su suočeni s prizorom kojeg se može opisati kao acheiropoietos, „neučinjen ljudskom rukom“.”
Bitno.net
http://www.bitno.net/vijesti/najpoznati ... zeno-2015/
Fotke su iz crkve Cappella Sacra Sindone u Torinu, 2005. Nije originalno platno.
još nešto: upravo je bila u tijeku misa...na hrvatskom
- Attachments
-
-
-
-
-
-
-
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Re: Istraga o Kristu
Da nije žalosno, nasmijao bih se... Neću rasčlanjivati galimatijas ispraznih fraza, nema svrhe ni smisla. Osvrnut ću se samo na zadnju (citiranu) rečenicu. Ima, naime, u Bibliji jedan primjer u kojem Isus poziva onoga koji je bez grijeha da prvi baci kamen na preljubnicu a sam se sagne i crta po pijesku... Pred Gospodina se izlazi skrušeno, pognute glave, a On odlučuje o tome koliiko smo griješni (a svi smo!) i što smo svojim životom zaslužili kao plaću. Oholost je, dragi forumski kolega, grijeh i to veliki grijeh! Imaj to na umu kada ti dođe vrijeme!Fratt wrote: Gospon DeeJay,
...
Ostajte mi dobro,želim vam svu sreću u životu i da djelujete dobro zbog toga jer volite čovjeka a ne zbog toga jer vam je to netko sugerirao da se mora jer tako Crkva propagira,ja ću i dalje po svom jer s mojim djelovanjem mogu već sutra pred Zadnji Sud uzdignuta obraza i bez straha.
To be sure of hitting the target, shot first and, whatever you hit, call it the target.