Istraga o Kristu

[EdgarFranjul]

Spasite Meriam: Osuđena na smrt zbog udaje za kršćanina
Autor Marcel Srijeda, 21 Svibnja 2014 20:27


KARTUM - Sud u Sudanu izrekao je smrtnu kaznu vješanjem trudnici koja je istupila iz islama i udala se za kršćanina.



"Dali smo vam tri dana da se predomislite, ali vi istrajavate da se ne vratite u islam. Osuđujem vas na smrt vješanjem", rekao je sudac u obraćanju ženi, prenio je AFP.

Potpišite peticiju OVDJE! http://www.citizengo.org/en/7415-save-meriam


Ambasade zapadnih zemalja i organizacije za zaštitu ljudskih prava pozvaie su vlasti u Sudanu da poštuje pravo trudnica da odaberu vjeroispovijest.

Lokalni mediji prenijeli su da presuda neće biti izvršena u periodu od dvije godine poslije porođaja.
"Ja sam kršćanka i nisam počinila izdaju", rekla je Meriam Ibrahim, koja je u osmom mjesecu trudnoće.

Skupljanje potpisa

Organizacija citizengo.com organizira sakupljanje potpisa za oslobađanje Meriam Ibrahim od smrtne kazne. Iako je u osmom mjesecu trudnoće, smatraju je krivom, te joj je izrečena kazna od Sudanskog suda. Vlast ne priznaje njen brak s kršćaninom (dakle neudata je, trudna i potpuno nezaštićena).

S njom je zatvoren i njezin 20 mjesečni sin, kako bi ga se zaštitilo od indoktrinacije od strane oca kršćanina.

Potpišite peticiju OVDJE! http://www.citizengo.org/en/7415-save-meriam


M. Akrap

http://croative.net/index.php/kultura-i ... -kršćanina

[EdgarFranjul]

http://croative.net/index.php/kultura-i ... ne-kršćana

Amerika pomaže progone kršćana
Autor Marcel Četvrtak, 22 Svibnja 2014 13:31


Organizacija za ljudska prava Open Doors objavila je svoju World Watch listu za 2014. u kojoj ističe i rangira 50 nacija koje najviše progone kršćane. Velika većina zemalja na ovom popisu, devet od deset najgorih prijestupnika- su muslimanske zemlje, a obuhvaćaju narode među američkim saveznicima (Saudijska Arabija, Kuvajt) i njihovim neprijateljima (Iran); ima i ekonomski bogatih zemljama (Katar) i siromašnih nacija (Somalija i Jemen); iz redova "Islamskih republika" (Afganistan), "demokracija" (Irak), te "umjerenih" nacija (Malezija i Indonezija).

U izvješću se također navodi kako je svaka muslimanska zemlja, kojoj su SAD pomogle da se "oslobodi", uključujući i one tijekom "arapskog proljeća", postala znatno lošije mjesto za kršćane i druge manjine. Tako je prije umjerena Sirija sada rangirana kao treća najgora zemlja na svijetu za kršćane, Irak je četvrti, Afganistan peti, a Libija trinaesta. Sve četiri zemlje dobile su najgoru oznaku na ljestvici: "Ekstremni progoni".

Od toga su tri zemlje, Irak, Afganistan i Libija – "oslobođene" djelomično zahvaljujući američkim snagama, dok u četvrtoj, Siriji, SAD još uvijek aktivno sponzorira "borce za slobodu" protiv režima. Mnogi od tih "boraca za slobodu" su odgovorni za veliki broj zločina, uključujući masakre, odsijecanje glave i razapinjanje kršćana i drugih manjina.

Unatoč ovim 'dobronamjernim' uplitanjima u islamske zemlje, ljudska i manjinska prava strmoglavo padaju, a iako se u Siriji položaj kršćanskih manjine još više pogoršao, državni tajnik John Kerry izjavio je u siječnju da, ako se samo Bashar Assad makne, "vjerujem da u miru možemo zaštititi sve manjine, svi oni mogu biti zaštićeni, mogli bi imati pluralistički Siriju, u kojoj su zaštićena manjinska prava svih ljudi."


Isto je predviđeno za Irak prije više od desetljeća, a danas, više od polovice kršćana je ili mrtvo ili u izbjeglištvu nakon godina stalnih napada na njihove crkve i na njih osobno i to nakon što je Sadam Husein svrgnut s vlasti.

izvor: Gatestone Institute | quovadiscroatia.com | glasbrotnja.net

[EdgarFranjul]

Šeparović upozorava: Ovo je vrijeme sotone, ostavite Crkvu na miru, ona je oduvijek u službi hrvatskog naroda!

Autor: Zrinka K.
Datum: četvrtak, 22. svibnja 2014. u 12:37

Ono što se sada događa, da se napada Crkvu, da ne pomaže humanitarno u ovo vrijeme nevolje u istočnoj Hrvatskoj je sasvim pogrješno. Crkva ima svoju misiju, ona je bez obzira na ovakve izvanredne događaje stoljećima uz svoj narod

Hrvatsku, BiH i Srbiju ovih dana kako svi možemo vidjeti zahvaćaju nevjerojatne katastrofe, zapravo nikada viđene na ovim prostorima. Tisuće ljudi ostalo je bez krova nad glavom, ali i bez svega za što su cijeli život mukotrpno radili. Svijet je ostao i bez ljudskih života koji su nezamjenjivi. Naravno, potrebna je humanitarna pomoć i solidarnost svih ljudi, svih organizacija i struktura. No je li potrebno u vrijeme ovakvih nevolja, nedaće koristiti za napade na određene organizacije, onako podmuklo i jadno kao što to čine neki hrvatski mediji u odnosu na Crkvu. Takvi napadi ispod su svake razine, a uvijek i za vrijeme svake humanitarne akcije u Hrvatskoj, one dolaze iz pera medija koji jedva čekaju da mogu Crkvu prozivati, blatiti, i vrijeđati bez ikakvog razloga. Kao da je Crkva u Hrvatskoj kriva za sve pa i za svaku kap kiše koja je pala na nesretne ljude ovih dana. Ti mediji koji tiražu pune na način da nesreću ljudi iskorištavaju za ukazivanje da Crkva nije unesrećenima dala ništa ili ne znaju zbilju i stvarnost Crkve ili samo poštuju retoriku naređenja po kojemu Crkva mora biti prva na listi napada bez obzira na slučaj, bez obzira na akciju.

Crkva je stoljećima uz svoj narod

"Ovo vrijeme je vrijeme sotone, sotona dominira ovim svijetom. Sotona je uzrokovao i ovu veliku nevolju koja se događa u prostoru istočne Slavonije ali i u drugdje u BiH pa i u Srbiji." reko je za dnevno, predsjednik žrtvoslovnog društva, Zvonimir Šeparović.
Naš sugovornik također je primjetio da se Crkva ovih dana proziva na sve načine što je kako govori Šeparović, potpuno pogriješno. " S druge strane stalno su prisutni oni koji prozivaju sve što je narodno, sve što je hrvatsko, prirodno i normalno a upravo Crkva u Hrvata je najprirodnija stvar. Ona je uvijek bila na strani svoga naroda" govori Šeparović pa nastavlja: "Ono što se sada događa, da se napada Crkvu, da ne pomaže humanitarno u ovo vrijeme nevolje u istočnoj Hrvatskoj je sasvim pogrješno. Crkva ima svoju misiju, ona je bez obzira na ovakve izvanredne događaje stoljećima uz svoj narod, ne samo godinama. Naročito je bila poznata njena djelatnost u ratu, u drugom svjetskom ratu u akciji spašavanja ljudi. Stepinac koji je spašavao Židove, ali i svi drugi. Nakon toga imamo Domovinski rat. Caritas, to je veliko ime, velika riječ, trenutka koja je uvijek nazočna u narodu. Gladnih i siromašnih ima i bez velikih poplava, a o njima brine više Crkva nego bilo koja druga društvena institucija. Brine se toliko kao da je ona glavna koja to mora i od koje se to očekuje. No, Crkva ne pomože zato što se to od nje očekuje jer ovi koji grme protiv Crkve ne očekuju ništa od nje, samo je osuđuju. Crkva to čini spontano, jer je to njena misija, jer brine o čovjeku u nevolji jer je u misiji Crkve da radi za druge da širi ljubav. A ljubav je pomoći drugome u nevolji, drugome u potrebi".

Naš sugovornik upozorava da su napadi na Crkvu opasni za naš narod "Zato smatram da su maliciozni, opasni i zločesti napadi na Crkvu koji ne iznenađuju, jer sotona stalno djeluje u neoliberalnom svijetu, svijetu bez Boga, bez Nitchea ali i bez obzira na njega, po njima nema Boga, Crkva je suvišna, Crkva je samo nametnik u društvu, to su njihove teze, otrovne zločeste na štetu običnog čovjeka koji moli Boga, radi, ora a sloboda, a ako je gladan čovjek ići će u Caritas, na topli obrok. I tamo je siguran. U Crkvi će naći Boga i komad kruha. Zato svom snagom odbacujem sve napade na Crkvu koji su se osjetili i na hrvatskim dalekovidnicama na kojima se spominjala i prozivila Crkva. Crkva, čini i činiti će dobro kontinuirano i uporno stalno na korist malog čovjeka, čovjeka u nevolji, čovjeka u potrebi".

Pustite Crkvu na miru, bezbožnici!

Šeparović medijima, novinarima i svima koji u ovo vrijeme nevolja imaju potrebu napadati Crkvu poručuje prestanite: "Smirite se mediji, postanite realisti, pogledajte stvarno što se zbiva. Uočite stvarnost. A stvarnost je da su Crkve visoko podigle svoje kriterije, svoje zvonike, svoje crkve, da služe Bogu i narodu da rade svoju misiju sa svojim vrijednim ljudima. Ostavite Crkvu na miru, većina ljudi vjeruje u Boga u Hrvatskoj. Preko 80 posto ljudi vjeruje u Boga, bez obzira idu li u Crkvu, oni su kršteni, pomazani i nose u sebi Isusa Krista. Ostavite Crkvu nama, pustite ju na miru" napomenuo je Šeparović te se malo osvrnuo na apsurdnu situaciju u našoj državi: "Apsurdno je onda da mi imamo sustav da onih 10-20 posto nevjernika sada ima svoju Vladu, koju je narod izabrao a narod je takav kakv je. Pokojni Tomislav Ladan je kad bi čuo riječ demokracija, hvatao se za glavu. On je bio za vlast mudrih ljudi, ideja što je Platonova ideja, ali i nerealna. Svijet je kakav je. On ima i politiku i demokraciju kakva je moguća. Bolja je demokracija od svakog totalitarizma ali ovo što nam se događa da nama vladaju ateisti, da se povezuju da se vezuju antifašističke lige, da tamo gdje je vladao zločin oni se nameću kao vrijednost. A oni vrijednost nisu bili. Zagreb nije bio oslobođen 45'. On je doživio preokret, promjenu vlasti. Došli su oni s istoka, došli su vojnici Đoke Jovanića, koji su tu pod Sljemenom od Brestovca nadalje ubijali mladiće, djevojke, djecu iz doma nezbrinutih i onda su izvlačili ranjenike iz bolnica, ubacivali ih u kamione kao predmete, kao stvari i put pod noge na Jazovku u jame da bi stvorili mjesto svojim partizanima u našim bolnicama.

Dakle, nama se događa apsurdna situacija da vladaju ateisti, bezbožnici koji se time hvale. Ali, zamislite svejedno uredno idu kod Svetog Oca, ne ljube mu prste, ne klanjaju mu se ali se cinično smiju, misle svoje, kako su išli državniku a ne nasljedniku svetoga Petra i vraćaju se natrag svom ateizmu i životu bez Boga i to sve nasuprot većini ovoga naroda". Nadajmo se da dolazi vrijeme promjena, da će se ovo čudo, crveno koje se dogodilo nad Hrvatskom, da će ih istjerati te da će ih ovaj narod prepoznati i odbaciti te da ćemo imati najbolje predstavnike u saboru, EU parlamentu u Vladi i svugdje jer naš narod to zaslužuje" zaključuje Šeparović.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... aroda.html

[EdgarFranjul]

ODVJETNICI NE VJERUJU NAJAVAMA

08:38, 01.06.2014.



Sudanske vlasti tvrde: Meriam Ibrahim osuđena na smrt zbog kršćanske vjere bit će oslobođena




Sudanska kršćanka Meriam Yahia Ibrahim Ishag (27), koja je osuđena na smrt zbog svoje kršćanske vjere – Sudanske vlasti tvrde da je prešla s islama na kršćanstvo - trebala bi biti u ”sljedećih nekoliko dana” oslobođena prema tvrdnjama koje je jučer navečer objavilo sudansko ministarstvo vanjskih poslova. Meriam se nalazi u zatvoru u Kartumu od siječnja, a u utorak je, nogu okovanih lancima, rodila svoje drugo dijete, djevojčicu Mayu. S njom se u zatvoru nalazi i njezin 20 mjesečni sin Martin.

Njezini odvjetnici se boje kako se radi samo o pokušaju ušutkivanja prosvjeda zbog kršenja njezinih ljudskih prava. Sud je na temelju islamskog zakona, koji je na snazi u Sudanu, 15. svibnja osudio Meriam Yahia Ibrahim Ishag na smrtnu kaznu. Zakon predviđa smrtnu kaznu za prelazak s islama na neku drugu vjeroispovijest, a Meriam se udala za Daniela Wanija, kršćanina, koji ima dvostruko državljanstvo – sudansko i američko. Brak koji su Meriam i Daniel sklopili 2011. godine je poništen, a zbog “preljuba” je osuđena i na 100 udaraca bičem.

Meriam Ibrahim na sudu je izjavila da je odgojena kao kršćanka nakon što je njezin otac, musliman, napustio obitelj kad je ona još bila dijete.

Abdullahi Alazreg, zamjenik ministra vanjskih poslova Sudana sinoć je izjavio: “Odgovorne službe u Sudanu rade na tome da Meriam oslobode na temelju zakonskih procedura. Očekujem da će uskoro biti oslobođena.”

Ova je objava uslijedila nakon prosvjeda brojnih organizacija, udruga i političara protiv neljudskih uvjeta u kojima sudanske vlasti drže Merima kao i protiv osude na smrt vješanjem zbog njezine vjeroispovijesti.

Meriamin suprug Daniel Wani u nedavnoj je izjavi iskazao razočaranje zbog nedostatka hitnosti od strane američkih vlasti da pomognu njegovoj supruzi. Istaknuto je kako nedostaje i pomoć dužnosnika UN-a kao i drugih međunarodnih zajednica. Daniel Wani posjetio je suprugu u zatvoru nakon rođenja kćeri i rekao kako je njihov 20-mjesečni sin, koji je s majkom u zatvoru već 5 mjeseci potpuno promijenjen – da se od radosnog djeteta pretvorio u povučeno, prestrašeno dijete koje ga stalno pita kad će ići kući. Peticiju organizacije za ljudska prava i dostojanstvo – CitizenGO - u samo nekoliko dana potpisalo je više od 250,000 osoba, a na change.org prikupljeno je preko 700.000 potpisa, sve u nastojanju da se Meriam oslobodi. Peticija se šalje izravno UN-ovom povjereniku za ljudska prava, predsjedniku Sudana i zamjeniku američkog veleposlanika u Sudanu.

Britanski premijer David Cameron pozvao je prije dva dana sudansku vladu da poništi smrtnu presudu.

Meriamin odvjetnici kažu da će vjerovati u najavu sudanskog ministarstva tek kad ona bude uistinu oslobođena. “Bojimo se da se ovom izjavom samo želi ušutkati međunarodnu javnost i medije”, izjavio je njezin odvjetnik Elshareef Ali Mohammed. “O Meriaminom oslobađanju odlučit će Žalbeni sud, a ne ministarstvo vanjskih poslova. Ipak, ova izjava pokazuje da međunarodni pritisak djeluje i treba nastaviti.”

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/svijet/meriam-yehya-ibrahim-isham/

[EdgarFranjul]

POTREBNE SU MOLITVE - Osuđenu sudansku kršćanku neće pustiti na slobodu – i dalje joj prijeti smaknuće


Informacija o oslobađanju na smrt osuđene sudanske kršćanke je demantirana


Nažalost, dobra vijest iz Sudana koja je govorila kako će vlasti osloboditi Meriam Yahia Ibrahim Ishag (27), kršćanku koja je osuđena na smrt zbog svoje vjere, demantirana je.

Informaciju su opovrgnuli oni isti koji su je i dali – dužnosnici sudanskog ministarstva vanjskih poslova. Iz tog je ministarstva ranije objavljena informacija kako će Meriam biti oslobođena. Međutim, nakon toga odvjetnik sudanske kršćanke rekao je kako odluku o njezinom oslobađanju može donijeti samo šerijatski sud koji ju je i osudio na smrt, a ne diplomatska institucija. Ubrzo, glasnogovornik ministarstva demantirao je informaciju o oslobađanju, ne nudeći pojašnjenje zašto je laž izašla u javnost.

Podsjetimo, Meriam je osuđena na smrt jer je šerijatski sud smatra otpadnikom od islamske vjere. Ona je odgojena kao kršćanka, ali sud u Sudanu smatra da je muslimanka jer je njezin otac, koji je ostavio obitelj kada je ona imala šest godina, musliman. Također se udala za kršćana, a pošto je sud smatra muslimankom, to je nedopušteno.

Majka 20-mjesečnog sina koji je također s njom zatočen, Meriam je nedavno rodila kći u zatvoru. Molitve za nju, dakle i dalje su potrebne, a peticiju za njezino oslobađanje možete potpisati na stranici Change.org.

Izvor: G. An. | Bitno.net

http://hu-benedikt.hr/?p=18803

[EdgarFranjul]

POČEO ŽALBENI POSTUPAK

15:25, 13.06.2014.




Sudan: Smrtna presuda kršćanki Meriam Ibrahim utemeljena na kontradiktornom zakonu

Odvjetnici sudanske kršćanka Meriam Yahia Ibrahim Ishag (27), osuđene na smrt zbog svoje kršćanske vjere uputili su žalbu na presudu Žalbenom sudu. Naime, osim što su dokazi slabi i kontradiktorni, zakon iz 1991. po kojem je Meriam osuđana u suprotnosti je sa sudanskim Ustavom.

Meriam se nalazi u zatvoru u Kartumu od siječnja, a krajem svibnja je, nogu okovanih lancima, rodila svoje drugo dijete, djevojčicu Mayu. S njom se u zatvoru nalazi i njezin 20 mjesečni sin Martin.

Žalba citira Ustav iz 2005. u kojem piše da “svaka osoba ima pravo na slobodu vjere i štovanja” te da „nitko ne smije biti prisiljen prihvatiti vjeru u koju on/ona ne vjeruje, niti na vjerske prakse i obrede na koje on/ona nisu dobrovoljno pristali”.

To ukazuje na “očito proturječje” između Ustava i sudanskog Kaznenog zakona iz 1991., koji kaže da je odricanje od islama je otpadništvo, kažnjivo smrću. To je zakon koji je sud naveo u presudi Ibrahim.

Žalba dodaje da je, u svakom slučaju, Ibrahim na sudu izjavila da je odrasla kao kršćanka i zbog toga se nije odrekla Islama, znači Kazneni zakon se ne može primijeniti.

Odvjetnici naglašavaju da Ibrahim nije dobila pravedno suđenje. “Sud ju je tretirao kao neprijatelja Islama. Time je sam sebi oduzeo poziciju neovisnosti i nepristranosti. Takav stav očit je u razlozima koji su dani za presudu, a koji sadrže komentare i tumačenja islamskih klerika, na koje se sud pozvao da osudi Ibrahim”.

Meriam se udala za Daniela Wanija, kršćanina, koji ima dvostruko državljanstvo – sudansko i američko. Brak koji su Meriam i Daniel sklopili 2011. godine je poništen jer Sudan ne priznaje njezin kršćanski brak, te je zbog “preljuba” je osuđena i na 100 udaraca bičem.

Meriamin suprug Daniel Wani u nedavnoj je izjavi iskazao razočaranje zbog nedostatka hitnosti od strane američkih vlasti da pomognu njegovoj supruzi. Istaknuto je kako nedostaje i pomoć dužnosnika UN-a kao i drugih međunarodnih zajednica. Daniel Wani posjetio je suprugu u zatvoru nakon rođenja kćeri i rekao kako je njihov 20-mjesečni sin, koji je s majkom u zatvoru već 5 mjeseci potpuno promijenjen – da se od radosnog djeteta pretvorio u povučeno, prestrašeno dijete koje ga stalno pita kad će ići kući.

Peticiju organizacije za ljudska prava i dostojanstvo – CitizenGO - u samo nekoliko dana potpisalo je više od 290,000 osoba, a na change.org prikupljeno je preko 932.000 potpisa, sve u nastojanju da se Meriam oslobodi. Peticija se šalje izravno UN-ovom povjereniku za ljudska prava, predsjedniku Sudana i zamjeniku američkog veleposlanika u Sudanu.

Žalbeni sud u Kartumu ovaj je tjedan započeo raspravu o ovom predmetu. Iako pravne žalbe u Sudanu obično traju mjesecima, njezini se odvjetnici nadaju da će proces biti ubrzan zbog međunarodnog interesa u slučaju Ibrahim.

Izvor: Narod.hr/Agencije

http://narod.hr/svijet/sudan-smrtna-pre ... om-zakonu/

[EdgarFranjul]

Navršilo se pet godina od utamničenja Pakistanke Asie Bibi majke petero djece

Autor: Vjera
Datum: petak, 20. lipnja 2014. u 09:38

Devetnaestoga lipnja 2009. godine, u Pakistanu je uhićena katolkinja Asia Bibi, zbog navodnoga vrijeđanja proroka Muhameda, za koje ju je prijavilo nekoliko muslimanskih žena iz njezina sela u pokrajini Punjab.

Na prvostupanjskom je sudu 11. studenog 2010. godine osuđena na smrt zbog blasfemije, i otada je u zatvoru, često u samici radi zaštite njezina života, i u iščekivanju početka prizivnoga postupka koji, ne samo da se već nekoliko puta učinio sve dalji, nego ga Viši sud u Lahoreu, nadležan na tom prostoru, sada više ni ne predviđa.

Pakistanski su sudci, naime, u strahu od mogućih odmazdi od strane islamskih fundamentalista, do sada uvijek izbjegavali preuzeti odgovornost za njezin slučaj. Odlučivati o Asiji Bibi, pogotovo o njezinu eventualnom oslobođenju, za njih bi moglo biti opasno. Stoga je bolje izmaći tomu. Njezini su branitelji pak potvrdili da će učiniti sve potrebne korake kako bi se slučaj normalno stavio na dnevni red suda.

Nastavlja se tako kalvarija te žene skromnoga podrijetla, odvojene od muža i petero djece, ohrabrene vjerom, ali i nadom da će njezin slučaj poslužiti u svrhu suživota u toj zemlji, uznemirenoj ekstremizmima, religijskim radikalizmom i terorizmom.

Prvoga je siječnja ove godine objavljeno pismo koje je napisala papi Franji, a u kojemu izražava zahvalnost čitavoj kršćanskoj zajednici koja moli za nju. "Zahvalna sam svim Crkvama koje mole za mene i bore se za moju slobodu. Ne znam koliko ću još izdržati", izvještava Radio Vatikan.

http://www.dnevno.hr/vjera/iz-zivota-cr ... djece.html

[EdgarFranjul]

Datum: subota, 21. lipnja 2014. u 16:03

Jednostavno i logično, znate li ovu priču?

Početak dvadesetoga stoljeća...
Na sveučilištu u Berlinu profesor je izazivao studente pitanjem:
"Je li Bog stvorio sve što postoji?"
Jedan je student hrabro odgovorio:
"Da, stvorio je!"
"Bog je sve stvorio?", upitao je profesor ponovo.
"Da, profesore", odgovorio je student.
Profesor reče:
"Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. A sudeći prema pravilu - da naša djela govore tko smo mi - Bog je zao."
Student je zašutio.
Profesor je bio jako zadovoljan sobom, i hvalio se studentima kako je još jednom dokazao da je kršćanstvo samo mit.
Jedan je drugi student podigao ruku i rekao: "Mogu li ja vas nešto pitati, profesore?"
"Naravno", odgovorio je ovaj.
Student je ustao i rekao:
"Profesore, postoji li hladnoća?"
"Kakvo je to pitanje?
Naravno da postoji. Tebi nikada nije bilo hladno?", odgovorio je profesor.
Mladić je odgovorio: "Činjenica je da hladnoća ne postoji. Prema zakonu fizike, ono što mi smatramo hladnoćom je zapravo nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ili materija prenose energiju. Apsolutna nula je potpuna odsutnost topline, materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju. Hladnoća ne postoji, mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo kad nemamo topline."
Student je nastavio: "Profesore, postoji li tama?"
Profesor je odgovorio: "Naravno da postoji!"
Student odvrati:
"Ne, profesore, tama ne postoji. Tama je zapravo nedostatak svjetla.
Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svjetlo i proučimo različite valne dužine boja. Ne možemo izmjeriti mrak. Jednostavna zraka svjetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. Kako možete znati koliko je određeni prostor taman? Ono što možete izmjeriti je količina svjetla koje je prisutno. Tama je izraz koji čovjek koristi da bi pokazao što se događa kad svjetlo nije prisutno!"
Konačno, mladi je čovjek upitao: "Profesore, postoji li zlo?"
Iznerviran profesor je odgovorio: "Postoji. Vidimo ga svaki dan u primjerima čovjekovog nehumanog ponašanja. U kriminalu i nasilju."
Na to je student odgovorio: "Zlo ne postoji, profesore. Ili barem, ne postoji samo za sebe. To je kao tama i hladnoća riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera ili ljubav koje postoje kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je samo nedostatak Boga, nedostatak Božje ljubavi u srcu."
Profesor je šutke sjeo...

http://www.dnevno.hr/vjera/duhovnost/12 ... emena.html

[EdgarFranjul]

KONAČNO SLOBODNA

Sudanska kršćanka koja je trebala biti pogubljena zbog vjere puštena na slobodu




Dobre vijesti iz Sudana – žalbeni sud poništio je odluku niže pravne instance i oslobodio kršćanku Meriam Yahia Ibrahim Ishag (27) koja je trebala biti pogubljena zbog svoje vjere.

Sve o njezinom slučaju možete pročitati ovdje. Nakon što ju je sud osudio na smrt dok je bila u osmom mjesecu trudnoće, cijeli svijet je ogorčeno reagirao na presudu protiv nje, a sada su diplomatski pritisci i nekoliko međunarodnih peticija ipak urodile plodom. Već ranije je objavljeno kako će kršćanka biti oslobođena, da bi to potom bilo demantirano. Sada su sudanske vlasti odlučile ipak okončati cijeli slučaj. Meriam ide kući i svom mužu slobodna – sa svoje dvoje djece, sinom koji je bio zatočen s njom u zatvoru i kćerkom koju je rodila dok je bila utamničena.

Bitno.net

http://www.bitno.net/vijesti/sudanska-k ... 6kWkHCBlkQ

[EdgarFranjul]

IVICA ŠOLA: Nevjerojatni razmjeri progona i ubijanja kršćana

Tuesday, 8 July 2014 12:10


Prešućene kršćanske žrtve

Većina građana Zapada u kojima je kršćanstvo povijesna religija, uključujući i Hrvate, uopće ne zna kakve su se stravične stvari dogodile kršćanima u islamskim zemljama u prošlom stoljeću i danas.

Ako bismo sudili o stanju kršćanskih crkava i zajednica danas kroz prizmu prisutnosti u medijima, onda nam se nameće jedna zanimljiva slika. O kršćanstvu se može javno čuti samo preko skandala: svećenici pedofili i homoseksualci, monstruozne časne sestre koje u nagrađenom hit filmu venecijanskog festivala nalikuju službenicama gestapoa, financijski skandali, vječito sumnjivo papinstvo zbog svoje “profašističke” uloge u pokoljima proteklih ratova i sl. Stječe se dojam da je cijela kršćanska povijest i sadašnjost tek jedna licemjerna epizoda prepuna netolerancije, zabluda i zločina: od križarskih vojni preko inkvizicije, od svetaca antisemita sve do holokausta, od renesansnih papa sve do aktualnih pedofilskih skandala. Kršćanstvo, iz ove perspektive i intelektualne klime, kao da je pretplaćeno na uzrok svih zala prošlih stoljeća. Knjiga Antonia Soccia koja se na egzaktan način bavi progonima i netolerancijom spram kršćanstva, (“I nuovi perseguitati. Indagine sull’intolleranza anticristiana nel nuovo secolo del martirio”), u takvom selektivnom pristupu povijesti i sadašnjosti podsjeća na sasvim suprotnu činjenicu. Naime, kršćani su u prošlom krvavom stoljeću najprogonjenija i najubijanija religijska skupina. U sveopćem natjecanju za status najveće žrtve prošlog stoljeća koji su premoćno osvojili Židovi, mnogim je ušima ova istinita tvrdnja izgledala bogohulno, tako da je u intelektualnim krugovima knjiga sasvim ignorirana. A kako i ne bi kad su kršćani u kolektivnoj svijesti sve više pretplaćeni na ulogu progonitelja, tako da se govor o njima kao o progonjenima jednostavno ne uklapa, bilo u medijske bilo u “visoke” intelektualne stereotipe. No, brojke su neumoljive.

Zastrašujuće brojke

U dva tisućljeća postojanja kršćanstva zbog vjere ih je ubijeno sedamdeset milijuna, no od ukupnog broja ubijenih “45 milijuna (oko 65 posto) su mučenici dvadesetog stoljeća”, argumentira A. Socci. Ako ove brojke izgledaju nevjerojatno i zastrašujuće, možda su još dramatičnije one koje se odnose na kršćane u svijetu danas: “trenutno oko 160 tisuća kršćana godišnje bivaju ubijani zbog njihove vjere u Isusa Krista (…), od 200 do 250 milijuna su svednevice progonjeni zbog vlastite vjere, dok ih 400 milijuna živi pod snažnim redukcijama i osporavanjima vjerskih sloboda.” Osim “običnih” vjernika, ovim činjenicama možemo pridodati i brojku od četrdesetak katoličkih svećenika misionara koji svake godine bivaju ubijani pri izvršavanju svoga poslanja. Neznanje o jednoj takvoj tragediji širokih razmjera stoga budi sumnje radi li se o ciljanoj ignoranciji ili pak o indiferentnosti sekulariziranog Zapada prema svojoj povijesnoj religiji. Budući da se o kršćanima naviklo govoriti kao o proganjateljima, židovski intelektualac Michael Horowitz je jedan od rijetkih koji ide protiv struje i upozorava: “Naoružani sviješću isključivo o grijesima počinjenim u ime kršćanstva te strahovito nesvjesni temeljne (pozitivne) uloge kršćanstva u povijesti Zapada, elite naših dana već su navikle razmišljati o kršćanima kao onima koji vazda progone, a ne kao o žrtvama.”

Osim ignoriranja i stavljanja u zapećak ovih nemilih činjenica A. Socci u svom istraživanju razmjera antikršćanske histerije u prošlom stoljeću i danas upozorava i na sasvim konkretne “zločine” povijesnog revizionizma u samoj Europi. Na primjeru Španjolske autor pokazuje kako se istinsko mučeništvo kršćana može “umotati” u ideološke konflikte političkog karaktera.

“Najstrašniji primjer (revizionizma op. p.) su događaji u Španjolskoj tridesetih godina. Od 17. do 18. srpnja 1936. godine, datuma vojnog ustanka protiv republikanske vlade, pokolj je sistematičan: u kolovozu mjesecu iste godine masakrirano je 2077 svećenika, što znači sedamdeset dnevno. Godinu dana poslije, 1. lipnja 1937. godine biskupi staju na stranu “nacionalista”, nakon čega se uspijeva stati na kraj masakrima.” Perverzija povijesne interpretacije ovih pokolja kršćana po Socciju sastoji se u općeprihvaćenoj činjenici danas da su svećenici bili ubijani jer su stali na stranu “nacionalista” te da se ne radi o progonima radi vjere već o ideološkim borbama.

No iz navedenih datuma stvar je sasvim drugačija: u pozadini je stajala čista mržnja prema Crkvi, jer tek godinu dana od kako su počeli masakri biskupi su se “svrstali” kako bi stali na kraj pokoljima. Ili su trebali stati na stranu svojih ubojica? Sličnu perverznu interpretaciju masakara hrvatskih katoličkih svećenika u Hrvatskoj imao je i jugoslavenski diktator Josip Broz Tito, praćen vojskom istinoljubivih srpskih “povjesničara”.

Ostavljajući po strani slične zločine prema kršćanima u zemljama bivšeg socijalističkog bloka, jer su nam općepoznati, sljedeće su veliko stratište kršćana jučer i danas islamske zemlje.

Antikršćanski islam

Većina građana Zapada u kojima je kršćanstvo povijesna religija, uključujući i Hrvate, uopće ne zna kakve su se stravične stvari dogodile kršćanima u islamskim zemljama u prošlom stoljeću i danas. A. Socci opet navodi egzaktne podatke. Početkom dvadesetog stoljeća 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto. Dakako, nisu umrli od gripe i hunjavice već su brutalno masakrirani u milijunskim pokoljima.

“Kršćanska” Europa nikada se nije sjetila snažnije prosvjedovati zbog ovog “holokausta prije holokausta”. U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana (Kopti), danas ih je manje od 10 ili 5 posto. U Siriji je na početku 20. stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka. Slična je situacija drastičnog pada u gotovo svim islamskim zemljama uključujući Iran i Irak. Ljudi su bili ubijani i proganjani samo zato što su kršćani, no o tome se rijetko govori na Zapadu, kao da se radi o mučenicima drugog reda. I dok broj kršćana u islamskim zemljama drastično opada, broj muslimana u “kršćanskim” zemljama raste…

Ako su danas masovna ubojstva rjeđa i manjih razmjera, situaciju kršćana danas u islamskim zemljama najbolje tumači primjer velikog američkog saveznika Saudijske Arabije: “Ustav i Kuran su ista stvar. Zakon zabranjuje kršćanima svaki kult, katehezu ili molitvu, ne samo javno već i privatno, u vlastitim kućama. Zabranjeno je slaviti kršćanske blagdane dok isti moraju štovati islamske. Uhode se božićne čestitke i kada su upućene putem telefona.. U kućama je zabranjeno držati evanđelje ili nositi kršćanske simbole kao križ i sl. Čak je i humanitarcima iz Crvenog križa naređeno da obrišu križ na vozilima s popratnom zabranom isticanja vlastite zastave. Postoje stotine dokumentiranih slučajeva progona i zatvaranja kršćana koji su “uhvaćeni” u molitvi ili kultu u privatnim kućama.” Slične metode na djelu su u Sudanu koji je, grozne li ironije, 1999. godine postao član komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, zajedno s ostalim “šampionima” ljudskih sloboda poput Kine, Kube, Libije, itd. u kojima su i danas ubojstva i progoni kršćana tek “dobra stara navika”. Ni Europska unija ni Ujedinjeni narodi nisu im uzeli za grijeh ubojstva i netoleranciju prema kršćanima. Valjda im zvuči beznačajno to što ljudi bivaju ubijani i proganjani samo zato što vjeruju u Isusa Krista, i još k tome nisu vlasnici naftnih kompanija ili ne drže konce svjetskog kapitala.


Vrijednost knjige

Zato Soccijevo istraživanje treba shvatiti i kao neku vrstu ispravljanja nepravde prema ovim desetinama milijuna prešućenih kršćanskih žrtava koje su u prošlom krvavom stoljeću stale uz bok nedužnim Židovima, antifašistima i ostalim žrtvama ljudskog ludila o kojima se, Bogu hvala, puno više zna i govori.

Vrijednost predstavljene knjige vidim i u ispravnoj uporabi samog pojma “mučenik” i “mučeništvo”. Naime u aktualnom trenutku kada se ljudi koji se raznose bombom ili samoubilački ulijeću avionom u zgradu nazivaju “mučenicima”, Soccijeva knjiga podsjeća da mučeništvo nije povezano s mržnjom prema drugačijem već s ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Većina kršćanskih mučenika ubijeni su samo zato što vjeruju u Isusa Krista i što se iste vjere ne žele odreći ni po cijenu pritisaka. “Čovjek bomba” koji ubija nedužne civile po izraelskim gradovima nije mučenik, već zaluđeni fanatik.

Ne dirajući istinu bilo kojeg progonjenog naroda ili religije u prošlom krvavom stoljeću, zabrinjava što je Soccijeva knjiga jedna od rijetkih koja se pozabavila razmjerima stradanja kršćana jučer i danas te se postavlja pitanje: dok mučenici svih drugih religija i nacija nalaze mjesto u kolektivnoj memoriji, što se događa s kršćanskim mučenicima i kome oni pripadaju, tko je zadužen za dužni kult sjećanja na njihovu nevinu žrtvu?

Isprika umjesto zaključka

Ako je bogati Zapad kojem je i danas kršćanstvo najbrojnija religija odlučio biti dosljedan u indiferentnosti prema vlastitoj povijesnoj religiji, onda ne čudi ovakva šutnja u tako strašnim činjenicama stradanja kršćana. To su mučenici koje nitko ne treba u memoriji jer se, barem što se Europske unije tiče, Zapad odriče bilo kakvog spomena svojih kršćanskih korijena.

Zato se, zajedno s autorom knjige, treba zbog ovog podsjećanja ispričati svim borcima za ljudska i životinjska prava koji svednevice pune medije i knjižare vijestima o stradanjima pingvina, kitova ili pasa lutalica, dok istovremeno o kršćanstvu govore isključivo ako se uklapa u senzacionalističku sliku licemjerne, reakcionarne ili nasilne religije.

Ili je tek nemoguće prihvatiti da kršćani nisu samo pedofili, inkvizitori, kolonizatori ili antisemiti već i ljudi visokih religijskih i moralnih standarda koje se zbog toga progoni. Ali, ne začuđuje. Tko još pored svakodnevne medijske površnosti i tihe znanstvene indoktrinacije i pristranosti želi čuti tako nešto čak i iz usta dobrog pape Franje? Ipak, i kršćane ubijaju, zar ne?

Autor: Ivica Šola/laudato.hr

http://hu-benedikt.hr/?p=20770