Forum Hoplologije,

Oooo da - Marvelov Conan! No, čitao sam ga i u originalnom - pisanom - obliku. To, naravno, nije vrhunsko literarno djelo, ali je nadasve zanimljivo

Jedan vrlo poseban strip, znanstvena fantastika, ali jako dobar:

Aster Blistok

MILANO, 26.9.2011. - Napustio nas je Sergio Bonelli (79), otac brojnih strip avantura o Texu Willeru, Dylanu Dogu, Zagoru... Bonelli je umro u jutarnjim satima u Monzi, pored Milana, a iza sebe je ostavio veliko i uspješno strip carstvo, kao i tisuće obožavatelja.


Bonelli je 1961. godine prvi put nacrtao Zagora i doživio veliki uspjeh, koji se samo nastavio u osamdesetima dolaskom Dylana Doga. Među ostalim likovima tu su Marti Misterija, Mister No, Dampyr, Nathan Never, Lazarus Ledd...

Većina Bonellijevih likova izlazila je u velikim nakladama u bivšoj Jugoslaviji, gdje su postigli nevjerovatnu popularnost, a ostali su popularni i posljednja dva desetljeća.

Laka mu zemlja.

Ja sam mlađa generacija, obožavao sam Zagora, Velikog Bleka, Kapetana Mikija i Tex Wilera.

Kada je umro davne 1981.godine, tada je već bilo jasno da je Andrija Maurović poprilično zadužio hrvatsku umjetnost, ali će se tek nekoliko godina kasnije otkriti njegov nevjerojatan opus i potencijal, pa Maurovića s pravom možemo zvati „ocem hrvatskog stripa“.

Nakon velike retrospektive u Klovićevim dvorima iz 2007, Maurovićev opus je prikazan kroz mnogostruke razine čitanja i tematskih opusa: od karikatura, preko stripova, sve do erotskih crteža i karikatura. Upravo se kao najveći problem u slaganju izložbe pokazala raspršenost njegovih radova po privatnim zbirkama; dapače, sumnja se da je veliki dio njegova opusa još uvijek nepoznat i otuđen. Ipak, veliki državni napor i svijest o njegovoj vrijednosti pročitala je Nacionalna i sveučilišna knjižnica koja se dala u podvig povratka Maurovićevih strip-tabli iz privatnih kolekcija u Grafičku zbirku. Usporedno sa tim naporima, njihovom potpunom restauracijom i obljetnicom 30-godišnjice smrti velikog umjetnika, danas, 30.rujna, u prostoru aule NSK, otvara se izložba- hommage Andriji Mauroviću, gdje će se prikazati izbor iz pet stotina originalnih tabli, crteža i izbor od nekolicine plakata.

Maurović se javlja u pomalo konfuzno vrijeme druge polovice 20-ih i 30-ih, crtajući karikature u kultnom časopisu Koprive. No ubrzo mijenja „žanr“ i počinje se baviti stripom, još dok se strip tako nije zvao, već postaje prvak „romana u slikama“ i „novinarskog filma“. Inspiriran vizualnim jezikom američkih vesterna, Maurović počinje stvarati svoju inačicu Divljeg zapada u radovima poput Gospodara zlatnih bregova ili Posljednjoj pustolovini Starog Mačka, gdje stvara ikoničke likove: Crnog jahača, Starog mačka i Polaganu smrt.

No iako inspiraciju vuče iz američke pop-kulture, njegovi stripovi uvijek sadrže i subverzivnu dimenziju, primjerice strip Podzemna carica iz 1939. Maurović oblikuje kao alegoriju komunizma. Iako ga je službeni komunizam u jednom trenutku cenzurirao zbog “promoviranja stripa kao kapitalističke tvorevine koja kvari mladež”, Maurović se vraća, ali se 60-ih i 70-ih okreće jednoj novoj i poprilično kontroverznoj tematici: erotskom i pornografskom crtežu, čitanog i kao bunt, ali i kao izraz ekscentrika.

Umire 1981., poprilično usamljen i povučen od svijeta. Neki od Maurovićevih stripova obilježili su socijalističku kulturu koja je stalno koketirala sa američkom pop-kulturom, ali i naše djetinjstvo i mladost: Seoba Hrvata, Ahura Mazda, Grob u prašumi, Meksikanac…

Stari mačak...kad se samo sjetim kako mi je to bio gušt za čitati!

Zujim malo tuda...sjećam se Čelične Kandže,ali nije mi jasno kako se nisam sjetio navesti dva urnebesna stripa!
Jedan je Družina od vješala.
Drugi je...hehehe...MAXMAGNUS!

Nažalost,mobitelom sam se spojio pa nemrem staviti sada slike,ali budem!