Forum Hoplologije,

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=50


POKAZALI SMO DOSTOJANSTVO, VRIJEME JE DA POKAŽEMO JEDINSTVO I SNAGU

Srijeda, 18 Rujan 2013 19:11


Dosta je bilo dostojanstvene borbe. Mi smo svoje dostojanstvo pokazali i dokazali još 91. Istina da nas je bilo jako malo, upravo onoliko koliko nas se skupi na prosvjedima. Neki se čude što u Vukovaru na prosvjedu bude oko tisuću ljudi pa se pitaju gdje su ostali Vukovarci....?

Dostojanstvo. Riječ koja se često čuje u zadnje vrijeme. Riječ koja je sprovedena u djelo u našem hrvatskom Vukovaru, riječ koja je prerasla u jedno dostojanstveno djelo u našem hrvatskom Vukovaru, gradu heroja, kako ga, s pravom nazivamo.

Vrijeme je da se konačno preispitamo koliko dostojanstvo kao riječ a pogotovo dostojanstveno djelo uopće vrijedi u Hrvatskoj?

Zapitajmo se dali oni koji bi trebali respektirati naše dostojanstveno djelo uopće znaju što je to dostojanstvo i dali im je uopće stalo do dostojanstva hrvatskog čovjeka a pogotovo hrvatskog branitelja, napose branitelja hrvatskog Vukovara.

Predsjednik Josipović kao papaiga ponavlja riječi kao što su "pravednost" "dostojanstvo" "suživot" itd.. kao da djeci priča priču o baki i Crvenkapici i ponavlja je sve dok djeca ne zaspu nesvjesna da im je upravo naj opasniji, prerušeni vuk ispričao priču.

Dostojanstvo i pravednost...priča za malu djecu. Da je drugu Josipoviću poznato što je to dostojanstvo borio bi se za sve što je hrvatsko ali ne, on se bori za one koji su desetljećima uništavali sve što je imalo predznak "Hrvatsko" a čim izađe pred narod, ogrne lažni plašt pravednosti i glumi brigu za "sve građane ove zemlje"...ne za Hrvate i ne za Hrvatsku nego za "građane ove zemlje". Pametnome dovoljno. Kada ima obavezu izreći Hrvatska i Hrvati, čisto zbog protokola, vjerojatno danima vježba pred ogledalom.

Premijer Milanović ili kako ga u zadnje vrijeme zovu od milja "Razjareni Bik" u zadnje vrijeme je izgubio orijentaciju kao bik u koridi kojega je pogodilo koplje marke "lex Perković" u naj bolniji dio i juri rogovima na svakoga tko mu se nađe na putu. Njega ne zanima dostojanstvo i pravednost. On samo pogleda u ogledalo i veli onome u ogledalu: "Dostojanstvo, čast i poštenje, to si ti." Da samo vidim tko će meni dirati u moje tekovine revolucije i dostojanstvo udbe.

Dakle, dvije glavne osobe u državi Hrvatskoj su toliko pogrešno i sebi svojstveno izopačili značenje i vrijednosti dostojanstva u Hrvatskoj da nam je preostalo jedino uzdati se u ministra branitelja Freda koji bi, ako ništa drugo, morao biti posljednja utvrda obrane dostojanstva hrvatskog branitelja ali ministra Freda nema ni od korova. U Vukovar dođe samo noću i to na povratku iz Srbije kada ide obići tazbinu i prijatelje iz "srećnog detinjstva sa kojima je igrao fudbal" i ne može im oprostiti što su otišli u majčicu Srbiju a njega samog samcatog ostavili u Vukovaru među krvožednim Ustašama koji su mu na silu tutnuli pušku u ruke i naredili da puca u svoje "drugare".

Ništa od ministra Freda. Uvijek odnekud samo proviri. Ili iz Milanovićevog ili iz Josipovićevog čmara.

Možda Hrvatski Sabor? Možda oni cijene i poštuju dostojanstvo Hrvata? Ha,ha...bio bi to crni vic stoljeća.

Ovaj saziv Hrvatskog Sabora nema pojma ni u kojoj državi s nalaze a kamoli što im je posao osim da spavaju, ako se uopće pojave u sabornici, čitaju novine ili igraju igrice na novim pametnim telefonima i tu i tamo dignu ruku kad im se pošalje mig da treba dignuti ruku za tamo nešto.


Mi pokazujemo dostojanstvo u hrvatskom Vukovaru time što mirno iskazujemo svoje stavove za koje su toliki naši suborci dali živote, mirno i dostojanstveno nosimo hrvatski barjak i pisane parole, pišemo i donosimo na Pantovčak i Banske Dvore svoje zahtjeve. Ne tražimo ništa što nebi trebali i morali imati u jednoj normalnoj i demokratskoj državi u kojoj je Vladi stalo do svoga naroda.


Ali ovo nije normalna država. Ovo uopće nije država nego privatna prćija nekoliko udbaških i partizanskih obitelji koji čine sve da unište Hrvatsku i dokažu nam da smo uzalud ratovali i ginuli i da nismo zavrijedili imati svoju državu. Žele nam dokazati i u tome uspijevaju (za sada) da ova država nije država Hrvata i ostalih nacionalnih manjina nego da je ovo država Srba i ostalih, a među te ostale svrstavaju nas, Hrvate.


Nijih apsolutno ne dira u srce to naše dostojanstvo. Oni preziru naše dostojanstvo. Preziru nas što smo stavili krunicu oko vrata i slomili svih pet krakova njihove crvene petokrake sa četničkom kokardom na poleđini.


Zato, braćo Hrvati, zahtjevajmo MI OD NJIH da se ponašaju dostojanstveno. Ne moliti ih nego ZAHTIJEVATI da se okanu ćorava posla.

Neka za početak narede svim Srbima koji žive u Hrvatskoj a sudjelovali su na bilo koji način u agresiji na ovu zemlju da se svaki ponaosob u medijima ispriča za zlodjela koja su počinili nad Hrvatima i ostalim nesrbima i neka nas zamole za oprost. To neka bude prvi korak za suživot.

Neka svi Srbi koji znaju, a znaju mnogi, pokažu gdje su pokopani brojni hrvatski branitelji i civili.

Neka daju imena onih koji su počinili zločine ne samo u Vukovaru nego po čitavoj Hrvatskoj ako ne žele da svi budu odgovorni za ta zlodjela.

Neka bude zabranjeno zaposliti se u javnim i državnim poduzećima svima koji su sudjelovali u agrasiji na Hrvatsku na bilo koji način.

Zahtjevajmo da svi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku a rade u policiji i carini u roku od X dana sami napuste radno mjesto i daju otkaz.

Na njihova mjesta zaposliti prvo djecu palih branitelja a potom nezaposlene branitelje i ostale.

Ako ova Vlada i Sabor nisu u stanju ispuniti sve te zahtjeve, tražiti od njih da DOSTOJANSTVENO napuste svoje funkcije.

Naravno, sve ovo što sam naveo, nebi niti jedna dosadašnja vlada a pogotovo sadašnja, uopće pokušala provesti u djelo i to nam je jasan pokazatelj koliko tonemo sve dublje i dublje već dugi niz godina.

Dali se itko zapitao zašto se ova vlada a pogotovo Milanović i ministar pravosuđa tako zdušno bore protiv izručenja udbaša pravdi a nasuprot tome, ne da se ne bore, nego guše na sve načine sve što imalo predstavlja hrvatsko domoljublje.

Dosta je bilo dostojanstvene borbe. Mi smo svoje dostojanstvo pokazali i dokazali još 91. Istina da nas je bilo jako malo, upravo onoliko koliko nas se skupi na prosvjedima. Neki se čude što u Vukovaru na prosvjedu bude oko tisuću ljudi pa se pitaju gdje su ostali Vukovarci....?

Ostali su upravo tamo gdje su bili i 91. Ne zanima ih što se šačica preživjelih i dalje bori za hrvatski Vukovar svojim beskrajnim domoljubljem i zadnjim djelićima dostojanstva isto kao što su prije dvadest i nešto godina davali i zadnju kap krvi, zadnji uzdah za svoj voljeni grad.


Nisu prolili niti kap znoja a kamoli kap krvi za svoj grad i zato ih nema na prosvjedima. Možda bi došli kad bi se djelilo ono što su navikli dobijati sve ove godine a sve na uštrb toga što su vukovarci...znam da će se mnogi naći uvrijeđeni i povrijeđeni ali mora netko reći istinu.

Prije su bježali iz svoga grada pred srbskim nožem i metkom a danas, kad im je šačica domoljuba osigurala miran život, ne žele im pružiti niti verbalnu podršku da se nebi zamjerili tim istim Srbima koji su ih prognali. Jadno.



ČAPLJA

Udovice hrvatskih branitelja šalju na ginekološke preglede i pitaju o seksualnom životu!



'Strašan je osjećaj kad pored gubitka koji vam se dogodi u životu Sabor raspravlja trebaju li udovice ili ne dobiti pravo na partnera, kada to smiju, u kojim okvirima... Pod krivičnom i materijalnom odgovornošću morale smo potpisati da nismo u nikakvoj vezi. Da ne pričam o tome kako nas se i u sklopu nekakve analize slalo na sistematski pregled gdje vas pri pregledu ginekolog pita 'jeste li seksualno zadovoljni' i slično', s prekidima nam otkriva Rozalija Bartolić.
Nema kraja poniženjima udovica hrvatskih branitelja koje svojim energičnim apelima pokušavaju upozoriti javnost na strašne diskriminirajuće zakone. Ovim ženama koje su u Domovinskom ratu izgubile muževe intenzivno se pokušava oduzeti i ono što im je preostalo – dostojanstvo.

Ovih dana oglasile su se povodom najave sniženja "povlaštenih" mirovina čime su vlastodršce pokušali natjerati da se zapitaju: Kolika je uistinu povlastica pokopati supruga? Riječ je o istim onim mirovinama koje su svojedobno za njih bile upitne jer se počelo prekapati po njihovom intimnom životu u svrhu dokazivanja 'čednosti'. Jer, svaka ona udovica koja bi ponovno stupila u brak ili živjela u izvanbračnoj zajednici gubila bi pravo na ovu 'povlasticu'. Sramotno se i navodilo kako su udovice oštetile državni proračun, pa se Udruga udovica hrvatskih branitelja obratila i samom ministru branitelja riječima:


"Imate li podatak o udaji bilo koje druge udovice ili udovca koji su ostvarili pravo mirovine nakon pokojnog supružnika? Jesu li oni teret i bespravno koriste državni proračun? Niti jedan zakon ne spominje, a pogotovo ne priječi udaju bilo kojeg udovca ili udovice zastupnika u saboru, udovice ministra, predsjednika Republike, niti bilo koje drugog društvenog sloja, niti korisnika obiteljske mirovine, osim udovicama hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Nigdje u svijetu nije zabilježen sličan slučaj. Čak i najortodoksnija društva ne poznaju ovakvu praksu kao što je propisivao hrvatski zakonodavac", očitale su tada lekciju Fredu Matiću ponižene udovice hrvatskih branitelja.


Da javnost zna samo dio ružne istine o ovim ženama koje su još jedne od rijetkih boraca za očuvanje digniteta Domovinskog rata, potvrdila nam je predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Rozalija Bartolić:


- Ne znam otkud početi... Sve je krenulo 2001 kad je Račan postao premijer. Odmah su se obrušili na nas, a mi na žalost nismo imali predstavnike koji bi nas zastupali. Oni koji su nešto mogli učiniti za nas, 'zaplesali' su s vlasti i jednostavno rečeno nas – prodali. Uslijedio je cijeli niz ovakvih i onakvih zakona ili barem dopuna kojima nas se na sve načine pokušalo oštetiti – počela je objasniti naša sugovornica koja je svakom rečenicom zastajkivala i prikupljala snagu.



- Mogla bih danima nabrajati o svim uvredama kroz koje smo prošle. O zakonu koji nam 'dozvoljava' nastavak života sigurno manje -više znate. Strašan je osjećaj kad pored gubitka koji vam se dogodi u životu Sabor raspravlja trebaju li udovice ili ne dobiti pravo na partnera, kada to smiju, u kojim okvirima...U jednom trenutku sve postane degutantno, kao da vam neko ozakonjuje pravo na ljubav. Ali, ni to nije ono najgore. Sve smo mi, a ja evo govorim u svoje ime, pod krivičnom i materijalnom odgovornošću morale potpisati da nismo u nikakvoj vezi. Da ne pričam o tome kako nas se i u sklopu nekakve analize slalo na sistematski pregled gdje vas pri pregledu ginekolog pita 'jeste li seksualno zadovoljni' i slično – s prekidima nam otkriva Rozalija Bartolić.



Rozalija Bartolić je izgubila svog mladog, 29-godišnjeg supruga i to u trenutku dok je bila trudna. S mukom se prisjeća svega što je prošla, pa saznajemo da je njena kćer koja nikad nije upoznala oca koji je dao život za Domovinu, imala leukemiju. Sve to nije spriječilo Rozaliju da se skupa sa ostalim članicama Udruge bori, ne samo za materijalna prava, nego za očuvanje vlastitog dostojanstva na čijem se rušenju intenzivno radi, ali i očuvanju dostojanstva branitelja i Domovinskog rata koje se uporno 'minira' od strane vladajućih. Između ostalog, od Rozalije Bartolić saznajemo i za nevjerojatan 'plan' mirovinskog sustava koji je jednostavno htio izbrisati pojam branitelj i Domovinski rat:


- Na nas je, ne znam kako to drugačije reći, gotovo izvršena agresija od strane mirovinskog za kojeg smo slučajno saznali iz jedne analize koja je, mislim 2011, napravljena na Ekonomskom institutu. Tom analizom željelo se ukinuti sve braniteljske mirovine, i pretvoriti ih u civilne s dodatkom za 'sudjelovanje u oružanom sukobu'. Možete li to zamisliti? U izrazu 'oružani sukob' ne zna se tko je agresor, tko žrtva. Tu suludu namjeru brisanja Domovinskog rata i branitelja uspjeli smo nekako spriječiti na tribini u Mimari – završila je naša sugovornica svoju tešku priču naglašavajući kako je ovo samo dio nevolja i nepravdi kroz koje gotovo svakodnevno prolaze.

http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/97018 ... ivotu.html

NA DANAŠNJI DAN

02.07.1991. – dan kada su u Novom Zagrebu gorjeli tenkovi JNA

Na današnji dan 02.07.1991. godine tijekom izlaska kolone vojnih vozila i sedam tenkova JNA iz tadašnje vojarne „Maršal Tito“, što je trebalo biti pojačanje snagama koje su napale Sloveniju, građani Zagreba pokušali su spriječiti njihov izlazak i došlo je do sukoba u kojem je poginuo Raveno Čuvalo, star 32 godine.

Ovaj hrabri Zagrepčanin pokušao je zajedno sa brojnim građanima Zagreba zaustaviti odlazak vozila JNA iz vojarne prema Sloveniji, pa su vojnici pucali i ubili 32-godišnjeg Čuvala. Spontano okupljanje građana Zagreba bilo je potpomognuto i Narodnom Zaštitom Utrina, Zapruđa i Travnog (naselja Novog Zagreba), prvom sveopćom hrvatskom obrambenom organizacijom. Bile se prisutne i jedinice MUP-a RH.

Vatru su na nenaoružane demonstrante otvorili pripadnici JNA iz svojih oklopnih transportera.

Tenkovi zapaljeni „molotovljevim koktelima“

Neki su građani bacali su „molotovljeve koktele“ nadajući se da će uništiti i zaustaviti tenkove. Pamte se slike kako gorući tenkovi prolaze Novim Zagrebom. Pored građana otpor je pružala postrojba 2. “A” brigade ZNG-a koja je u to vrijeme bila dijelom MUP-a.

Poginuo je civil Raveno Čuvalo, a ranjeno je devet civila i dva pripadnika 2. “A” brigade ZNG-a. Raveno Čuvalo (6. kolovoza 1958. – Zagreb, 2. srpnja 1991.) je bio prva civilna žrtva JNA u Hrvatskoj prije Domovinskoga rata. Imao 32 godine kada je ubijen. Nećak je hrvatskog publicista Ante Čuvala.

Kvalitetnu arhivsku snimku ovog događaja koju je objavila TV Slovenija možete pogledati ovdje: