Forum Hoplologije,

Činjenica da niti jedan medij nije prenio vijest o svjedočenju Velimira Bujanca glede afere ZAMP u potpunosti je razotkrilo hrvatske medije

Srijeda, 07 Siječanj 2015 23:25
Ivana



Svaki puta kad pomislimo da ne mogu gore, da smo sve već vidjeli, oni nas nanovno oduševe, naravno, govorimo o hrvatskim medijima. Nažalost, Hrvatska ima medije kakve zaslužuje, no, hrvatski narod nema Hrvatsku kakvu je htio i za kakvu se borio.

Naime, sjećate li se kada je svojedobno priveden, navodno zbog posjedovanja kokaina, Velimir Bujanec, koji je zapravo tvrdio da mu je puno toga podmetnuto? Svi hrvatski mediji, a pogotovo oni režimski, koji su, naravno, u većini s obzirom da ih financira režim sam našim novcem, prenijeli su, ne trudeći se glumiti neutralnost, slavodobitno vijest o privođenju poznatog novinara. Jutarnji list pisao je, na sebi svojstven način, o 'padu narkomiljea'...

MEĐUTIM, kad je urednik i voditelj TV Bujice dobio poziv da se u svojstvu svjedoka pojavi u Heinzelovoj ulici, u Zagrebu, glede afere ZAMP, niti jedan mediji nije reagirao, iako se radi o aferi koja je se blisko vezuje uz aktualnog predsjednika Ivu Josipovića. Bujanec je poziv dobio od Odjela za gospodarski kriminal, a po nalogu Županijskog državnog odvjetništva. Riječ je u vijesti od prvorazrednog javnog interesa, upravo je to razlog zašto su mediji ignorirali u potpunosti ovaj događaj. Naime, kako je većina hrvatskih medija vezana uz režim, što vidimo i tijekom kampanje za ove predsjedničke izbore, tako su odavno mediji izgubili osnovni razlog postojanja, a to je, dakako, pravodobno, istinito i nepristrano izvješćivanje hrvatske javnosti kojoj bi trebali služiti, bez obzira na ideologiju. Jesu li hrvatski mediji svjesni da je do predsjedničkih izbora, do drugog kruga, presostalo tek nekoliko dana? Zar Hrvati nemaju pravo znati što se događa?

Činjenica da niti jedan mediji nije objavio vijest o obavijesnom razgovoru na koji je Bujanec pozvan u svojstvu svjedoka zbog informacija iznesenih u emisiji "Bujica" na Osječkoj televiziji, Z1 i još osam lokalnih televizija u Hrvatskoj i BiH, u lipnju prošle godine, u kojoj je gostovao HDZ-ovac Jasen Mesić, navodi nas na zaključak da je zapravo hrvatski medijski prostor pod kontrolom jednog urednika, bez obzira koliko je režimskih medija oni djeluju toliko sinkronizirano da zaista ponekad izgleda kao da se zajednička redakcija tih svih medija nalazi na Pantovčaku.

Naravno, ovo je SAMO dojam, konkretnih dokaza, osim zdravog razuma na kojem se temelji naš zaključak, nema.

U najmanju ruku radi se o medijskoj blamaži i kukavičluku s namjerom da se neke afere, a koje se vezuju uz aktualnog predsjednika koji se nalazi pred porazom na predsjedničkim izborima, zataškavaju i tako već godinama. Podsjetimo, kako je pisao portal direktno.hr središnja tema emisije bio je ZAMP, konkretnije ugovor između ZAMP-a i HRT-a težak 67 i pol milijuna kuna te uloga predsjednika Josipovića kod potpisivanja spornog ugovora.

Zar je doista netko vjerovao, nakon svega, da će udarna vijest u središnjem Dnevniku Radmanove televizije biti svjedočenje Velimira Bujanca? Upravo je takvo medijsko zaglupljivanje naroda glavni razlog, uz brojne druge razloge, da se Josipovića jednostavno na DEMOKRATSKIM izborima treba smijeniti na Pantovčaku kako bi se prekinulo ovo degutantno šurovanje jednog od centara moći s medijskom oligarhijom.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... ske-medije

Je suis Karolina Vidović Krišto

11.01.2015 09:50

Prije nekoliko dana izvršen je brutalni masakr u redakciji francuskog satiričkog tjednika Charlie Hebdo i cijela se hrvatska javnost solidarizirala s francuskom nacijom i njihovim novinarima, ponavljajući parole o zaštiti novinarskih sloboda. Svaki je zločin, posebice tako velikih ramjera, za svaku osudu i zgražanje i lijepo je da se cijela Hrvatska toliko spremno solidarizirala s novinarima. No, jesu li Hrvati uistinu narod koji toliko cijeni slobode govora i mišljenja ili smo još uvijek skloni opravdavati ušutkavanja novinara, vjernika i svih ljudi koji drukčije misle, ali u našoj zemlji?


Sloboda govora, popularna tema, važna tema. Kako stojimo?


- nedavno je nekoliko ljudi privedeno zato što su zalijepili par plakata na kojima su napisali što misle o aktualnom predsjedniku

- prije 2 godine suspendiran profesor Poljaković jer je rekao svoj stav o homoseksualnosti (ne o homoseksualcima)

- na Filozofskom fakultetu slobodoumni studenti htjeli spriječiti gospođu Reisman da kaže što misli o zdravstvenom odgoju

- novinarki Vidović Krišto je na javnoj televiziji upravo uručen otkaz jer je stala nekome na žulj

Ali svi koji su se složili s takvim postupcima su sada Charlie, jer sada je tako popularno. Svi su Charlie dok netko ne kaže nešto s čime se ne slažu. Onda više nisu Charlie, onda se mora zaustaviti ta opasnost širenja drukčijeg mišljenja, onda nema prostora za kritiku. Onda se stigmatizira etiketama "srednjeg vijeka", uklanja iz javnog prostora. Sloboda govora je za njih očito sloboda nametanja onoga što je slobodno govoriti, a što nije. Imaju kaput s dva lica koji okreću kako im se više svidi. Takvo je čini se poimanje slobode govora kod nekih koji se vole kititi slobodoumljem.

Vjerojatno postoji nešto između luđačkog masakra zbog uvrijeđenosti i ismijavanja s onime što netko drži svetim. Nismo se valjda sveli na to da ako kritiziraš jedno samim time odobravaš drugo. Treba se vratiti zdravom razumu, treba graditi na uzajamnom poštovanju, ali mislim da to neće moći oni čije je poimanje slobode govora sputano jednoumnom ideologijom.

Ivo Džeba



„U trenutku kada se cijeli svijet zgraža nad pokušajem da se mecima i ubojstvom francuskih novinara zaustavi sloboda govora, HHO stavlja na uvid javnosti dokumete iz kojih je vidljivo da se u Hrvatskoj sloboda medija pokušava zaustaviti i na drugi način. Puno sofisticiranije, 'izvanrednim otkazima“.

Hrvatski helsinški odbor, priopćenje povodom izvanrednog otkaza Karolini Vidović Krišto

Slučaj „Charlie Hebdo“ zasjenio je ovih dana bijes i brutalnu osvetu nekadašnjeg istaknutog pripadnika komunističkih struktura, a sadašnjeg ravnatelja HRT-a, Gorana Radmana prema novinarki Karolini Vidović Krišto, inače majci četvero djece koja još uvijek doji svoje najmlađe dijete. Moćni Goran Radman je istovremeno s džihadističkim masakrom u Francuskoj izvršio odmazdu prema novinarki koja već duži niz godina trpi šikaniranje na HRT-u jer ne spada u onaj kameleonski konformistički novinarski kadar s kojim se može tako lako upravljati, zavisno od ideoloških ili drugih političkih ciljeva. Povod je bio otvaranje interne demokratske rasprave protiv Etičkog kodeksa HRT-a kojim se krše ustavna prava zaposlenika te kuće. Etički kodeks je sastavio bivši predsjednik SKOJ-a i izvršni sekretar CK SKH Goran Radman i oko takvih kodeksa očito nije smjelo biti rasprave. Karolina je navodno uvrijedila moćnog ravnatelja pismom u kojem je navela samo ono što se inače navodi u zakonima o lustraciji u sretnim zemljama u kojima je ona provedena. Kod nas nikad nije i mi smo Charlie Hebdo gotovo uvijek, a ne samo u vrijeme francuskog masakra.

Karolina posljedice neprovedene lustracije u Hrvatskoj osjeća na svojoj koži već godinama, međutim ona nije jedina žrtva te povijesne nepravde već skupa s njom i svi oni hrvatski roditelji koji su već nekoliko godina na nacionalnoj televiziji uskraćeni za informacije o stvarnoj podlozi spolnog odgoja koji je uveden u hrvatske osnovne i srednje škole 2012. godine. Najviše su takve žrtve roditelji koji slijepo vjeruju stipendistima Kinsey instituta koji su postali glavni autoriteti na području zaštite i obrazovanja djece i čiji takozvani znanstveni ugled se u Hrvatskoj umjetno održava pomoću zabrane prikazivanja Karolininih emisija.

Svako poštovanje francuskim žrtvama slobodnog novinarstva s čijim obiteljima i prijateljima duboko suosjećamo radi njihova gubitka, užasnuti terorom koji se ovih dana odvija na ulicama Pariza i uzima živote nevinih, ali Karolina je puno veća heroina od njih. Ona se nikada nikome nije izrugivala, niti je koga uvrijedila odvratnim karikaturama koje s pravom satirom nemaju nikakve veze već su izraz neshvatljive mržnje prema vjernicima. Karolinino je novinarstvo daleko hrabrije jer se ona istinom i iznošenjem činjenica borila (te i dalje to nastavlja kroz inicijativu „Ne dirajte djecu“) protiv najgore i najopasnije sorte ljudi – onih kojima djeca nisu svetinja već predmet iživljavanja, a dobar dio javnosti nikako da shvati da se Karolinu ne ušutkava zato što se radi o nepoćudnoj „heroini desnice“, kako ju opisuje ovih dana Jutarnji list, već zato da hrvatski roditelji i dalje ostanu uskraćeni za istinu u kakvoj su opasnosti njihova djeca te da se Štulhoferov pedofilski spolni odgoj nastavi neometano održavati u hrvatskim školama. Nakon onoga što se dogodilo Karolini jer je emitirala emisiju „Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?“, novinarima na HRT-u podrhtavao bi glas od straha kada bi u eteru spominjali Alfreda Kinseya.

Prenosimo interno pismo koje je Karolina 22. prosinca poslala e-poštom na 82 adrese novinara i kreativnog osoblja HRT-a čiji je naslov glasio „u Novoj godini Etički kodeks, Opća pravila i Glavni ravnatelj koji poštuje ljudska prava i demokraciju“ i koji je bio razlogom izvanrednog otkaza prema novinarki:

„Kako smo još u rujnu interno putem HRT-ove mailing-mreže raspravljali o ovoj temi, valja nam sagledati cijeli razvoj situacije, i pokušati definirati što je zapravo pravi problem.

Naime, u cirkularnu internu raspravu otpočetka je, baš kao i sada, bio uključen i Glavni ravnatelj. U nijednom se trenutku nije oglasio, a tadašnji urednik IMS-a jasno je dao do znanja da, prema njemu, navedeni članci HRT-ovih akata nisu sporni. Istaknuo je, među ostalim, i jednu skandaloznu stvar: da bi zaposlenici HRT-a koji su homoseksualci kršili ove pravilnike ukoliko bi javno isticali svoje seksualno opredjeljenje! Ni tada se Glavni ravnatelj nije oglasio, a tadašnji je urednik IMS-a (iz Upravi znanih razloga) otišao s te pozicije.

Međutim, akti koji takvo proizvoljno kršenje ljudskih prava omogućuju, ostali su na snazi!

Iako se mnogo kolega uključilo u internu cirkularnu raspravu u rujnu, daleko više njih prilazilo mi je na hodnicima HRT-a dajući mi do znanja da su zgroženi nad činjeničnim kršenjem demokratskih uzusa Etičkim kodeksom i Općim pravilima HRT-a, ali da se ne usude ništa napisati jer se boje sankcija. Neki od kolega čak su i otvoreno pitali tadašnjeg urednika IMS-a hoće li dobiti otkaz ukoliko se uključe u internu cirkularnu raspravu!?!

Krajnje je zabrinjavajuće da je Glavni ravnatelj HRT-a donio ove i ovakve akte HRT-a, te da ih i nakon dokazanih primjera kršenja temeljnih ljudskih prava u praksi i sada brani.

S obzirom na to da je Glavni ravnatelj HRT-a svoja iskustva i poimanje države, ali i nacionalnih medija stjecao u režimu koji je kao totalitaran osuđen, kako od Sabora RH, tako i od Europske unije, koje je RH članica, zapravo mu se to ne može staviti na teret. Štoviše, razumljivo je da zapravo nije u stanju razumjeti demokraciju, demokratske uzuse, slobodu čovjeka i ljudska prava, jer bivša, totalitarna SFRJ, u kojoj je on bio na čelu tadašnje RTV Zagreb, među ostalim, nije bila potpisnica UN-ove deklaracije ljudskih prava. Smatram da to treba razumjeti i nikako ne osuđivati, jer se u totalitarnom režimu naprosto i ne mogu naučiti, ni poimati ljudske slobode i prava.

Međutim, na nama je da u skladu sa sadašnjim demokratskim uzusima, ljudskim pravima koji su imperativ i svim sporazumima i poveljama s EU pomognemo Glavnom ravnatelju da se oslobodi ove, ali i svih ostalih javnih funkcija koje on – iz razumljivih i upravo obrazloženih razloga – nije u stanju obnašati.

G. Goran Radman bio je visoko pozicioniran u Microsoft-u, i mislim da bi, u skladu sa svojim menadžerskim sposobnostima, mogao i trebao obnašati te i takve funkcije u kojima mu njegov nedostatak razumijevanja slobode, demokracije i ljudskih prava, neće biti prepreka.

Međutim bi ga bilo kakve javne pozicije (Glavni ravnatelj javnog medija u demokratskoj državi, Diplomatski predstavnik demokratske države, itd.), s obzirom na opravdanu nemogućnost razumijevanja demokratskih načela, valjalo osloboditi.

Karolina Vidović Krišto“

http://zdravstveniodgoj.com/news/je-sui ... vic-kristo

Zdenko Duka zatražio šutnju! Evo zašto mi ne šutimo!

Autor: dnevno.hr
Datum: srijeda, 14. siječnja 2015. u 17:27

Mi danas ne šutimo, već smo jako glasni jer upravo za to se i borimo, zar ne? Protiv šutnje koju zagovara Zdenko Duka i za slobodu!

U prvom redu redakcija portala Dnevno.hr izražava duboku sućut zbog dvanaestero ubijenih novinara u pariškoj redakciji Charlie Hebdo koji su izgubili svoj život zbog islamskih terorista (bar tako mediji izvještavaju) jer što god novinari iscrtali ili napisali bez obzira koliko to nekome bilo uvredljivo, to nije i ne može biti razlog za oduzimanje ljudskih života. Stoga solidariziramo se s ubijenim novinarima i zalažemo se za slobodu medija. No, ne na način na koji to traži predsjednik novinarskog društva Zdenko Duka samo iz razloga što se ne možemo šutnjom (koju traži i promovira Zdenko Duka) boriti se za slobodu i zato što Zdenko Duka kao predsjednik Hrvatskog novinarskog društva i sam ne poštuje slobodu medija i slobodu riječi i zbog toga njegove riječi nama apsolutno ne znače ništa. Riječ je o čistom licemjerstvu u kojemu mi kao redakcija ne želimo sudjelovati.

Naime, novinari i novinarke pozvani su da objave u svojim medijima, na zatamnjenom ekranu zajednički tekst, koji glasi: 'Dan tišine - Prije točno tjedan u 11.30 sati započeo je masakr u redakciji francuskog satiričkog lista Charlie Hebdo. Ubijeno je 12 osoba. Odajemo počast svim kolegama koji su izgubili živote zbog riječi i slike koje su prenijeli. Danas želimo jasno poručiti svima da se protiv misli i govora ne mogu obračunavati silom. Danas želimo ukazati na to kako bi naš svijet izgledao bez novinara, medija i informacija.'

I to je sve lijepo i krasno, no činiti to na preporuku Zdenka Duke je pomalo apsurdno jer svakako njegovo zahtijevanje nije iskreno niti relevantno. Naime, Zdenko Duka nije progovarao o slobodi govora i medija niti kad je novinarka Karolina Vidović krišto protjerana s javne televizije jer se samo usudila govoriti, niti se oglasio dok je Dnevno.hr 20 dana bio pod velikim hakerskim napadima i to u vrijeme predizborne kampanje, iako je kao i svi mediji bio obavješten o kršenju slobode medija koje mu se događa tu pred nosom. No, to nije sve, Zdenko Duka je u nekoliko navrata pored svih prokomunističkih medija u Hrvatskoj Dnevno.hr proglasio ustaškim portalom koji po njemu ne bi trebao postojati, ali zato nema ništa protiv razno raznih "bljuvotina" koje rigaju protuhrvatski mediji.

Hrvatsko novinarsko društvo u Hrvatskoj potpuno je licemjerno i bez kredibiliteta jer u trenutku kada traže solidarnost prema ubijenim novinarima sami svojom šutnjom odobravaju "terorizam" koji se nad medijima i novinarima odigravao u Hrvatskoj u to isto vrijeme. I zbog toga mi danas ne šutimo, već smo jako glasni jer upravo za to se i borimo, zar ne? Protiv šutnje koju zagovara Zdenko Duka i za slobodu!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... utimo.html

Sirova mržnja Jelene Lovrić

Autor: Zdravko Tomac
Datum: srijeda, 21. siječnja 2015. u 09:44

U svojoj sirovoj mržnji prema svemu što je hrvatsko, u lažima i podmetanjima, i nakon provedenih demokratskih izbora za predsjednicu Hrvatske ona se nije mogla suzdržati od novih izljeva sirove mržnje.

Očekivao sam da će se nakon promjene vlasnika u Jutarnjem listu, odnosno da će gospodin Hanžeković onemogućiti grupu novinara koja već godinama sirovom mržnjom, uvredama i lažima zagađuje naš medijski prostor i nanose veliku štetu ne samo hrvatskim nacionalnim interesima, nego i demokratskoj stabilnosti i razvoju hrvatske države. Doduše ne vidimo više Davora Butkovića, što je veliki dobitak, jer on je bio prava novinarska sramota, a nametnuo se kao propovjednik morala koji je svima nama za velike novce prodavao laž kao istinu, a istinu kao laž. Samo da podsjetim da je Davor Butković izmišljao intervjue, da je stalno lagao i podmetao. Podsjetit ću samo kako je lažno optužio generala Antu Gotovinu da je "gangster i zločinac" te je strašno napao sve nas koji smo branili istinu o generalu Gotovini da smo od gangstera i zločinca napravili heroja.

Međutim, nažalost drugi medijski teroristi Jutarnjeg lista postali su još žešći. Njihove uvrede i laži su postale još strašnije. Evo nekoliko primjera. Jurica Pavičić u novogodišnjem broju Jutarnjeg lista napisao je: "HDZ je stranka koja je građane okrala, diskriminirala i kulturno degradirala." Za njega je HDZ komprimitiran za sva vremena i on jednostavno ne želi vidjeti ni jednu pozitivnu činjenicu i zaslugu HDZ-a. Za Juricu Pavičića je: "obilježavanja sjećanja na vukovarsku epopeju također prilika sijanja mržnje i laži." On tvrdi da se to obilježavanje "postepeno pretvara u sad već svako godišnju manifestaciju podgrijavanja nacionalizma i legaliziranja mržnje." Ni drugi kolumnisti Jutarnjeg lista ne posustaju u svojem sijanju mržnje prema svemu što je nacionalno. Ipak prednjači perjanica pete kolone Jelena Lovrić. Ovih dana ničim izazvana optužila je 100% invalide koji prosvjeduju u Savskoj 66 da se "pretvaraju u pretorijansku gardu nove predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i HDZ-a" te plaši narod da bi mogli izaći na ulicu i izazvati krvoproliće odnosno masovne prosvjede "ako bi netko imao hrabrosti donijeti odluku da izbor Kolinde Grabar Kitarović nije legalan odnosno da je protuustavan te da treba poništiti izbore."

Sramotno je što je Jutarnji list lansirao na velika zvona laž da Kolinda Grabar Kitarović po Ustavu nije dobila dovoljno glasova te da nije izabrana za predsjednicu Republike Hrvatske. Jutarnji list na naslovnoj stranici velikim masnim slovima tvrdi: "Ustavni sud mora reći je li Kolinda nova predsjednica". Naglasak je na riječi mora. Tekstovi u listu stvaraju izmišljen problem, stvaraju kaos, iako je potpuno jasno da je Kolinda Grabar Kitarović legalno i legitimno izabrana u skladu s Ustavom. Dakle, stvara se problem kojeg nema te se onda ide tako daleko da se predviđaju veliki sukobi, demonstracije pa i građanski rat ako netko bude imao hrabrosti poništiti izbore. Jelena Lovrić 100% invalide pretvara u pretorijansku gardu Kolinde Grabar Kitarović i prijeti građanskim ratom i prelijevanjem nezadovoljstva na ulicu. Očito je da gospođa Lovrić nikada nije, a ni neće oprostiti hrvatskim braniteljima što su srušili njenu Jugoslaviju, što su porazili agresorske tenkove JNA koje je ona prizivala u počecima agresije na Hrvatsku.

Kada je bilo najteže, kada su branitelji i građani ginuli od velikosrpskog i četničkog agresora braneći svoje domove i svoju domovinu Jelena Lovrić je pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i da naprave konačno reda u Hrvatskoj. Evo dokaza za tu tvrdnju. Miroslav Lazanski, koji je bio Kadijevićev "čovjek od povjerenja", koji je kao novinar Danas-a napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju (sada je novinar beogradske Politike), piše da mu je Jelena Lovrić u svib­nju 1991. godine, dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske rekla: "Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Jelena Lovrić je cijelo vrijeme optuživala Franju Tuđmana i državno i vojno vodstvo Hrvatske na sličan način kako je to činila velikosrpska promidžba odnos­no tvrdila je da je Hrvatska država utemeljena na zločinu, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu te izjednačavala odgov­ornost Miloševića i Tuđmana pretvarajući velikosrpsku agresiju u navodni sukob s podijeljenom odgovornošću. Jelena Lovrić je cijelo vrijeme izmišljala ustaštvo i sudjelovala u širenju velikos­rpske promidžbe da je Tuđmanova Hrvatska navodno nastavak Pavelićeve ustaške NDH.

Navest ću nekoliko primjera njene sirove mržnje prema svemu što je hrvatsko. U Jutarnjem listu od 05.03.2014. napisala je između ostalog napadajući biskupa Košića. "Tvrdnja biskupa Košića o postojanju pete kolone onih koji nikada nisu željeli slobodnu i samostalnu Hrvatsku poziv je na mržnju i bratoubilački rat." Zatim je dodala: "Tragično je da se u takvu hušačku kampanju uključuju i najviši crkveni velikodostojnici. Ne samo da sudjeluju nego je i intoniraju. Homilija, koju je održao sisački biskup Vlado Košić nije samo skandalozna. Njegova se molitva za Hrvatsku pretvorila u pravu političku, sotonsku misao." Zatim je takve svoje grozne optužbe, izmišljene, uzela kao krunski dokaz da bi zatražila da se takvi poput biskupa Košića izoliraju i da se stvori "sanitarni kordon oko biskupa Košića i Karamarkovih nostalgičara za jamama".

Tim teškim uvredama i optužbama biskup Košić izložen je zbog istine koju je rekao, jer je istina da postoji peta kolona. Ove optužbe, ali i njeno cijelo djelovanje pokazuju da je ona jedan od perjanica pete kolone. Jelena Lovrić je u ratu prizivala tenkove JNA, danas joj se priviđaju sotonske mise. Danas vidi bjesnilo, danas traži sanitarne kordone i izolacije ljudi koji govore istinu. Jelena Lovrić posebno mrzi hrvatske branitelje jer oni su zaustavili agresorske tenkove koje je ona pozivala. To im nikada ne može oprostiti. Posebno mrzi vukovarske branitelje i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara te ih izjednačava sa Martićevim harambašama i balvanašima. Ona stalno piše da su vukovarski branitelji opasnost za demokraciju. Ona ih potpuno izjednačava sa Martićevim balvanašima i harambašama te kaže: "Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku postavljajući balvane po prometnicama tako i danas samozvani stožeraši skidajući dvojezične ploče napadajući institucije hrvatske države."

U svojoj sirovoj mržnji prema svemu što je hrvatsko, u lažima i podmetanjima, i nakon provedenih demokratskih izbora za predsjednicu Hrvatske ona se nije mogla suzdržati od novih izljeva sirove mržnje. Kako nije mogla pronaći dokaze ona ih je izmislila. Pored vukovarskih branitelja i stopostotnih invalida, pored sirove mržnje prema Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i prosvjednicima u "šatoru" najviše mrzi Hercegovce jer su oni za nju najveći nacionalisti i opasnost za hrvatsku državu kao i branitelji.

Izmislila je da je navodno Kolinda Grabar Kitarović izgubila izbore u Hrvatskoj te da je tijesnu većinu dobila glasovima Hercegovaca. Dakle, svjesno je lagala da bi širila mržnju prema Hercegovcima te da bi poticala sukob i mržnju te netrpeljivost prema dijelu hrvatskog naroda. U svojoj mržnji išla je tako daleko da je čak napisala da je glasovima Hercegovaca, koji su navodno odlučili ishod izbora, Hrvatska postala država ograničenog suvereniteta.

Cijela konstrukcija laži i mržnje je zastrašujuća. Izmišlja i krivotvori rezultate izbora i to radi svjesno, jer je i sama znala da je istina da je Kolinda pobijedila i u Hrvatskoj i u dijaspori, odnosno da nije istina da je pobijedila glasovima Hercegovaca. Ali ta laž joj treba da bi Hrvatsku proglasila državom ograničenog suvereniteta, da bi osporila ustavno pravo državljanima Hrvatske izvan Hrvatske na ravnopravnost, da bi išla tako daleko da krivotvorinama raspiruje mržnju između dijelova hrvatskog naroda koju, nažalost, prema Hercegovcima vodi jedan dio politike i javnosti u Hrvatskoj po kojoj se Hercegovci proglašavaju uzrokom svih zala u Hrvatskoj.

Jelenu Lovrić ne smeta što su hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske obespravljeni. Što su im nizom propisa oduzeta mnoga neotuđiva ustavna prava. Ne smeta joj što su tim suspenzijama neotuđivih ustavnih prava hrvatski državljani izvan Hrvatske dovedeni u sramotan i ponižavajući položaj, što moraju putovati stotinama kilometara do izbornog mjesta, što se moraju posebno upisivati da bi mogli glasovati. Što ne mogu glasovati ako se prethodno ne upišu. To su sve obveze koje mi državljani u Hrvatskoj nemamo. Ne smeta joj što se odbija dopisno glasovanje koja je civilizacijska stečevina u demokratskim državama. Nju smeta da oni uopće imaju pravo glasa.


Možda je posebno ogorčena na Hercegovce jer su oni na čelu sa Blagom Zadrom davali živote u obrani Hrvatske kao dragovoljci. Možda ih zato mrzi jer nisu dozvolili tenkovima JNA, koje je ona pozivala u Hrvatsku da prođu, nego su ih svojoj hrabrošću, pa i svojoj žrtvom zaustavljali. Kako gospođa Lovrić sustavno krivotvori istinu o Domovinskom ratu, kako sustavno pokušava istinu pretvoriti u laž a laž u istinu, ona bez sumnje spada u perjanice pete protuhrvatske kolone. Govoriti istinu o tome ne može biti govor mržnje. Biskup Košić je bio na prvoj crti obrane u ratnoj Petrinji, doživio je rat izbliza, kao i mnogi drugi svećenici. I zato ima poseban osjećaj i obvezu braniti istinu o Domovinskom ratu. Strašno je što si gospođa Lovrić, prizivačica velikosrpske agresije i ljubiteljica tenkova JNA kao spasitelja Hrvatske i uvođenja reda u Hrvatskoj, uzima pravo one koji su obranili hrvatsku državu, kada brane istinu o toj obrani, optuživati za govor mržnje, pa čak i proglasiti ih rušiteljima demokracije i opasnošću za hrvatsku državu. Ona vidi pretorijance, ona ponovno poziva ulične sukobe, ona predskazuje, bez ikakvih dokaza, navodni kaos koji će nastati u Hrvatskoj ako branitelji ne prihvate ogromnu laž koju je izrekao bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović da je Vesna Teršelič savjest hrvatskog društva. Očito da gospođa Lovrić smatra da je i ona savjest hrvatskog društva te da ima pravo hrvatske branitelje, čak i 100% invalide, pretvarati u opasne pretorijance koji navodno prijete prolijevanjem krvi.

Hrvatski branitelji su s puškom u ruci stvorili i obranili hrvatsku državu. Strašno je i neprihvatljivo da novinarka, koja nije bila na njihovoj strani nego na strani agresora, sada dobiva ogromni medijski prostor, kako bi ponovno branila agresora, a optuživala branitelje. Dakle, ne radi se samo o sirovoj mržnji nego o organiziranom petokolonaškom djelovanju.

http://www.dnevno.hr/kolumne/zdravko-to ... ovric.html

Televizija 'regiona': N1 televizija i prognozom vremena dokazuje da je Jugoslavija tu!

Autor: I.Delić
Datum: subota, 24. siječnja 2015. u 17:26

Koja je ovo država na karti, pitaju se promatrači vremenske prognoze na N! televiziji.

Kritičari na društvenim mrežama, točnije Facebooku pitaju se čiju kartu na vremenskoj prognozi prikazuje nedavno pokrenuta regionalna N1 televizija. Sumnjičavi su stoga zbog ove karte koja zorno prikazuje zemlje regije, kako to vole reći zagovornici zapadnoga Balkana, te im se zato samo po sebi nametnulo pitanje kakva nam se to poruka šalje s malih ekrana. I znači li to da se desno orijentirane stanovnike Hrvatske svjesno proglašava ludima kada kažu da se radi na uspostavi neke nove Jugoslavije ili pak regiona.

Takvi ljudi nepravedno se, kazuju polemičari na fejsu, nazivaju paranoičnina, a kao argument za svoju tezu priložili su fotografiju koja po njima pokazuje da je Jugoslavija tu. U mislima i idejama mnogih.

"Pogledajte samo ovu "prognostičku kartu" na TV N1 (koju producira moćni CNN uz par domaćih marioneta), pa mi odgovorite KOJA JE OVO DRŽAVA NA KARTI", ljutito je napisao jedan građanin.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -foto.html

U “REGION” VJERUJU JOŠ SAMO – TRNORUŽICE!


25.01.2015

Svjedočimo raznoraznim pokušajima mrvljenja i pritisaka na sve hrvatsko. Nakon ćirilićnih ploča u Vukovaru, ponižavanja branitelja, bolesnih „ofrljizama“ na kazališnim daskama kreiranih od redatelja i intendanta nacionalnog teatra kojemu se gadi sve hrvatsko, preko gnušanja domaćih „ljevičara“ prema legitimnom i ispravnom pozdravljanju novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović sveukupnog stanovništva Hrvatske koje počinje s: „Hrvatice i Hrvati,…“ i dalje slijede budalaštine koje samo tako miroljubiv i tolerantan narod kao što su Hrvati može trpjeti a da ne „prokuha“.

Nevladina organizacija Naša Srbija šalje po Hrvatskoj božićne čestitke adresiravši ih – na ćirilici! Svaki Kinez i Japanac zna da ne može adresirati svoju poštu koju šalje u Europu ili Ameriku, uopće u ostali svijet na kineskom ili japanskom, ali braća Srbi ne znaju da se u Hrvatskoj, kao i u spomenutom ostalom svijetu adresira na – latinici. Prije 25 godina smo doduše učili ćirilicu u školi, no stasale su generacije i generacije poštara koji nisu bili školovani u Jugoslaviji. Nameće se zaključak da su te nevladine organizacije prespavale četvrt stoljeća i sad su u stanju šoka. Predlažem promjenu njihovog imena u – Trnoružice. I zbog toga što je odgovor Hrvatske pošte bio iznimno korektan i ljubazan – kao prinčev poljubac iz spomenute bajke: „ takav način adresiranja nije u skladu s Pravilnikom o pismovnim pošiljkama te Općim uvjetima“. Poljubac broj 2 bio je: „Ovdje nije riječ ni o kakvoj lošoj namjeri“. A poljubac broj 3: „, izuzetno nam je žao što se to dogodilo i razumljivo nam je da je ovakav tijek događaja kod pošiljatelja prouzročio razočaranje zbog nedostavljene čestitke.“ Može li miroljubivije od toga?! Slijedi i pomirljivo objašnjenje zbog čega nije bilo moguće isporučiti neispravno adresirane pošiljke čestitara. Bez pitanja koliko su takve čestitke adresirane na ćirilici ustvari mišljene kao provokacija. Pružena ruka u svakom smislu, ne treba nama Pusićka objašnjavati kako civilizirano komunicirati sa donedavnim neprijateljem i današnjim susjedom. Znamo mi to dobro i sami.

Našu beskrajnu trpeljivost i želju za suživotom dokazuje i N1, najnoviji projekt regije i televizija koja svakodnevno donosi vijesti i vremensku prognozu iz te iste regije . Onima koji su živjeli u Jugoslaviji, obrisi države na ekranu N1, bit će poznati. Sada je obrnuta situacija: pokušava nam se servirati da smo mi prespavali vlastiti Domovinski rat, da smo ga vjerojatno izgubili (ako ga je uopće bilo) i da se, gle čuda!, ponovo nalazimo u zemlji koja već četvrt stoljeća ne postoji i koja se čak štoviše, na jezivo krvav način raspala. Ne, reći će gđa Pusić, to nisu obrisi države, to je samo region/regija (ovisi o tome da li je trenutno u Beogradu ili Zagrebu). Ovo je prilično šizofrena situacija u kojoj sudjeluju mnogi, pa je vjerojatno riječ o kolektivnoj amneziji, a svakom slučaju o fenomenu kojim bi se trebali pozabaviti psihijatri. Jer, sve se uklapa: ignoriraju se braniteljski prosvjedi već četvrt godine, istih onih koji su prije četvrt stoljeća svojom krvlju, životima i žrtvama stvorili Hrvatsku, dok nam pred očima sijeva karta – Jugoslavije?! Kao karta nečega čiji smo mi dio?! Nezamislivo! I tu leži krunski dokaz nenadmašne miroljubivosti Hrvata koji to u vlastitoj zemlji civilizirano trpe i dostojanstveno toleriraju. „Pa gde su bre te ustaše?! Što ne reaguju?“ – pitaju se unezvijereno provokatori. Nema ih, zato i ne reagiraju, odgovorit ćemo sa smiješkom. I s dva poljupca.

Ingrid Runtić

http://hop.hr/u-region-vjeruju-jos-samo-trnoruzice/

Zašto crvenoj bagri toliko smetaju 'devedesete'?

Vesna Škare Ožbolt gostovala je na, za neke u Hrvatskoj, ratno-profiterskoj N1 televiziji, takozvanom balkanskom CNN-u, na kojem rade novinari koji su uglavnom novinarsku reputaciju stekli 'mračnih devedesetih', kako danas mediji tretiraju najslavnije hrvatsko razdoblje hrvatske države.


Intervju je vodio bivši SDP-ov glasnogovornik, točnije, glasnogovornik koalicije Račan-Budiša, Tihomir Ladišić, bivši novinar Hrvatske televizije, jedan od sijača straha, koji je i dok je bio na javnoj televiziji bulaznio o opasnostima povratka u devedesete. Tijekom tog intervju novinar je bivšoj bliskoj suradnici prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, spomenutoj Vesni Škare Ožbolt, komentirajući spektakularni doček Branimiru Glavašu sinoć u Osijeku nametnuo odgovor da se radilo o atmosferi kao devedesetih, dakle, u 'Tuđmanovoj desetljeću'.Što onda ako je doček Glavašu podsjećao na atmosferu i euforiju devedesetih? Kakve to veze ima? Naši su roditelji devedesetih ginuli da bi legalni ratni profiteri danas po njima mogli nesmetano pljuvati.

Novinari raznih medija, kako one mafije koja ne plaća porez državi, tako i one bande koja je legalnom pljačkom hrvatskih građana spašena bankrota, već danima 'upozoravaju' na opasnost od povratka u devedesete, galame o atmosferi koja u Hrvatskoj podsjeća na 'mračne devedesete', zašto? Što je u tom desetljeću bilo toliko loše ako je tih godina stvorena, obranjena i dobrim dijelom obnovljena Hrvatska? Što je devedesetih bilo toliko lošije nego danas kada nam BDP pada tisuću godina zaredom a gospodarstvo zapravo i ne postoji, mada rata nema? Danas iz državnog proračuna, na ovaj ili onaj način, režim financira brojne medije i takozvane neprofitabilne portale, što je to ako ne pljačka, koliko god bila legalna?

Sotoniziranje devedesetih je, naravno, započelo sustavno, namjerno iz drugih razloga, sotonizacijom najslavnijeg desetljeća hrvatskog dvadesetog stoljeća pokušava se sotonizirati proces stvaranja hrvatske države, pokušavaju se sotonizirati oni ljudi koji su bili na čelu tog procesa, prije svega predsjednik Franjo Tuđman, što je posebno čudno s obzirom na činjenicu da Tihomir Ladišić danas ne bi sjedio u studiju 'ratno-profiterske' televizije da nije bilo devedesetih, u devedesetima on je postao novinar, u devedesetima Hrvati su prisilno počeli financirati gladni polubračni par Ogresta-Merlić, koji je radio na javnoj televiziji, da bi se Dubravko nedavno preselio na N1 televiziju, u devedesetima se Soros sjetio svoje gladne mladunčadi u Hrvatskoj te im je počeo bacati mrvice sa svoga stola da bi oni mahali repom poput poslušnih psića, u devedesetima su današnji tajkuni postali tajkuni, poput Nine Pavića i Marijana Hanžekovića, u devedesetima je počeo lagati i halucinirati Denis Latin, dakle, što je toliko loše bilo u tim devedesetima ako se u tom desetljeću obogatio nevjenčani par Viktor Ivančić-Heni Erceg?

Sve ovo kasnije što se događalo tek je bila nadogradnja, debela nadogradnja, no, ipak nadogradnja, uvijek je prvi milijun kuna bilo najteže skucati, ratni profiteri su to vrlo dobro znali. Najmanje je za ovo divljaštvo kriv Franjo Tuđman, iako je moralno odgovoran, zanemario je činjenicu da ratni profiteri imaju svoje suučesnike u ondašnji vladama, također legalne ratne profitere, te da je amoralno, koje je stvorilo razne ništarije današnjice koje pljuju po devedesetima, uzelo maha.

Dok se Tuđman bavio ratom i obranom zemlje ništarije su se bogatile i zašto onda tim ništarijama, pritom, naravno, NE mislimo na nikoga konkretno nego govorimo općenito u kontekstu ove bolesne antituđmanovske histerije, toliko smetaju devedesete kada smo devedesetih uzgojili i stvorili uz državu i ništarije? Za kraj što bi bila Vesna Škare Ožbolt da nije bilo devedesetih? Manekenka?

02.02.2015 17:44
Autor: PortalOko.hr
Foto: PortalOko.hr

http://www.portaloko.hr/clanak/zasto-cr ... e/0/69940/

ŽARIŠTE SUKOBA U HRVATSKOJ: Umjesto srpskih topova, hrvatske 'topuzine'

Autor: Marko Ljubić
Datum: utorak, 03. veljače 2015. u 07:34


Medijske «topuzine» u Hrvatskoj nastavljaju svoj pohod. Jelena Veljača se grozi fašizma na svakome ćošku, Ante Tomić moli za razum i sumnju, Jelena Lovrić dokazuje zašto nam ne treba predsjednička lenta i upozorava kako se Tuđmanu smijala tadašnja Europa. Europa se smije gubitnicima, a Tuđman je bio pobjednik, Europa se smije aktualnoj vladi koja proizvodi svojim namjerama i neznanjem sirotinju pa joj onda kao psima baca otpatke za preživljavanje. Europa se smije tome što Jelena Lovrić može javno djelovati, kao pripadnik totalitarne oligarhije i danas, Europa se smije vladi koja ne zna i neće iskoristiti milijarde kuna za razvoj svoje zemlje.

Kako smo i naglasili u zadnjem tekstu, srž svih sukoba i trajne napetosti u Hrvatskoj danas, jest posve suprotstavljen odnos prema hrvatskoj suverenosti.

U tom kontekstu treba gledati ideje i inicijative koje su nastajale tijekom samoga rata, tada ne toliko javno vidljive zbog nužne i tihe izgradnje infrastrukture u novim okolnostima, a potom eksplodirale uz silnu pomoć inozemnih političkih i navodnih «civilnih» centara, nakon 2000. godine, da bi danas te ideje i politike postale – službene državne politike u Hrvatskoj.

Kako je to moguće?

Ako hoćeš sravniti Hrvatsku, proizvedeš ili kupiš – topove. Ako i usprkos topovima ne uspiješ – proizvedeš ili kupiš EPH, preuzmeš HTV, «profesionalce» s dubokim repom u komunističkom sustavu postaviš na sva važnije mjesta u institucijama, osnuješ stotinjak građanskih udruga i igre mogu početi.

Stvari su puno jednostavnije nego izgledaju. Naime, samo treba javno pratiti «trag» buke koju prave vrlo glasni nositelji cijeloga spektra krinki počevši od «razuma» do «ljubavi». A stancaju se dnevnom dinamikom, pa Jelenu Lovrić svojim umotvorinama zamjenjuje Jelena Veljača, Butkovića novolistni Mijić, tvornica SDSS-a «Novosti» radi u tri smjene na proizvodnji «srpske kulture» sa prekaljenim sorosovcima, a država - plaća.

Kako, dakle, zadržati moć upravljanja društvenim procesima, poluge države i svih relevantnih institucija, u situaciji kada ne smiješ ozakoniti klasičan teror iz komunističkoga razdoblja, kada moraš zbog legitimacije ići svake četiri godine na izbore i kada više ne smiješ koristiti srpske topove za održanje ili uvođenje poželjnoga stanja. Za to postoji više povjesno provjerenih modela, a jedan od najsigurnijih je – proizvodnja svojih «topuzina».

Kako proizvesti i koristiti medijske topuzine?

Hrvatski novinar (Dežulović) u jeku krvoprolića u Vukvaru ulazi s postrojbama srpskoga okupatora u taj grad. Do tada su te postrojbe ubile nekoliko hrvatskih i inozemnih novinara. Da bi stvari bile jasnije onima koji su medijskom proizvodnjom zaborava pogubili slike tih događaja, posve relevantno je usporediti te slike sa slikama kojima svjedočimo na svim svjetskim televizijama iz Iraka i Sirije. To je usporedivo s današnjim ulaskom bilo kojeg neutralnog novinara sa zapada u središte islamističkog Kalifata i praćenje njihovih vojnih pohoda. Zar ima razlike u zvijerstvu tadašnjih osloboditelja Vukovara i ovoga čemu svjedočimo prema dostupnim informacijama iz Kalifata?

Tko je mogao jamčiti i zašto, jednom hrvatskome novinaru sigurnost, a istovremeno ubiti Sinišu Glavaševića?

Pada li nekome na pamet iskušati takvu «hrabrost» ili «predanost» novinarstvu i objektivnosti među današnjim novinarima? Nemojmo se zafrkavati, jel tako!
Ovo je posve tipičan model stvaranja autoriteta za modeliranje društvenih odnosa. Na kojoj se točki društva vodila presudna bitka za nesmetano održavanje optimalnoga vladajućega poretka, moći i utjecaja za razdoblje nakon Domovinskoga rata, kad se vidjelo da Srbija neće uspjeti topovima?

Ključni mehanizam nakon vješto izvedene privatizacije bio je potpuno preuzimanje najvažnjijih medija u Hrvatskoj. To je majka svakoga preuzimanja, a posebno otvoreno neprijateljskog kakvo se događa već godinama u Hrvatskoj nad – Hrvatskom.

Svjedočili smo prethodnih dana (pogledati Dnevno.hr) dijelu saznanja o stanju u EPH nakon još jednog preodjevanja tog proizvođača istine i javnog nadzornika državnoga sustava. Ako medijska kompanija svojim proizvodom na slobodnom tržištu ne može pokriti ni minimalne troškove i godinama gomila gubitke, onda je tržišnim kriterijima gledano jedino objašnjenje za to da proizvod koji prodaju ne valja. Ako uprava takve kompanije istovremeno isplaćuje honorare i plaće ključnim kreatorima lošeg proizvoda, usporedive s najefikasnijim europskim medijskim grupama na tržištu, nešto tu smrdi. To je posve siguran znak da EPH nije na tržištu, a ljudi koji stvaraju njegov medijski proizvod nisu novinari – već obični plaćenici.

Zbog čega?

Tvrtka koja godinama proizvodi strahovite gubitke, koja nema tržišni proizvod, koja nije u stanju platiti državi svoje obveze, a posluje, isplaćuje takve plaće i honorare, zapravo je obična batina naručitelja, djelovanje iste je totalna zloupotreba medijskih i tržišnih sloboda, njeni ciljevi su po definiciji sporni i destruktivni, njeni vlasnici – obični tekliči, a medij - alatka. To su činjenice, to je tržišna logika, to je temelj suvremene socijalne logike u uređenim i razvijenim europskim državama, to je istina na kojoj počiva slobodni svijet koga, gle čuda, upravo takvi propovjedaju s militatnom isključivošću. I imaju potporu svih nevladinih, «cehovskih», «kulturnih», «intelektualnih», a prije svega inozemnih prosvjetitelja, usprkos potpuno suprotnim standardima koje njihove države štite doma.

Ukratko, svaki rad mora imati neku svrhu, neku vrijednost, a ovdje je, a to nije slučaj samo u EPH, umjesto tržišta kao univerzalnog arbitra – netko drugi bio i ostao arbitar, evaluator, naručitelj.


Nije li posve razumno postaviti si pitanje – je li taj čovjek (Pavić) normalan, ili ima neke skrivene namjere i ciljeve koji se ne mjere na tršištu?
Netko tko zagovara svemoć razuma trebao bi to pitati i sebe i druge.
Upravo takvi, na prvim crtama «vjerovanja u razum» kako bi rekao Ante Tomić, topnički spriječavaju svakome razumu, istinskoj kritici, analitičnosti i u konačnici običnom intelektu svaku sumnju, da ne ukazujemo na više od toga. A «vjeruju u sumnju»!? Čiju?

Kao i uvijek, postavlja se pitanje, ne tko ima pravo sumnjati, kritizirati, misliti, jer to pravo je na apstraktan način dostupno svima, već tko može ostvarivati to pravo.
Model djelovanja je posjedovanje potpune kontrole nad javnom scenom, na sve načine spriječiti prodor drugačijega mišljenja u najširu javnost, selektivno plasirati činjenice i od njih stvarati poželjnu poruku, dakle zadržavati ekskluzivno pravo na ostvarivanje prava na slobodu mišljenja, ocjenu slobode, razuma, ljubav, mržnju, definicije uljudnosti, prosperiteta, domoljublja, građanskih prava, a istovremeno histerično zagovarati ta prava i eksluzivitet za – svakoga.

Otprilike kao jednako izborno pravo za sve, ali jedni moraju putovati tisuću kilometara za ostvarivanje tog prava što ga čini apstrakcijom, kao pravo na slobodan let u svemir čovjeku kojemu ne dopuštaš minimalne uvjete za održavanje gologa života.

Kako sam već naglasio u zadnjem tekstu, klasična pila naopako. Kada ne platite porez državi, napadajte Thompsona zbog toga, nema veze što je izmišljeno, kada ste u privatizaciji drpili sve što vrijedi, nađite zgodan profil kako bi na njega svalili svu lopovštinu i povežite to sa sumnjom u opravdanost postojanja države. Ako ste «znanstveno» promovirali skladnost kontroliranoga uvođenja tržišnih kriterija kao Vesna Pusić s autentičnom idejom o 200 obitelji u osvit epohalnih promjena, onda optužite Tuđmana za to, ako trebate nagaziti branitelje, platite žrtvu srpske agresije ili logoraše. Tako se to radi.

Postavlja se pitanje, jesu li milijuni ljudi toliko blesavi da je moguće tako njima manipulirati, kako ispada u ovom tekstu?

Ne radi se tu o nečijoj blesavosti jer ljudi znaju ono što im je dostupno i na temelju toga zauzimaju osobna stajališta. Stvari se postižu relativizacijom, selekcijom informacija, ismijavanjem i sustavnom proizvodnjom sumnje u sve potencijalno drugačije i što je najvažnije, još uvijek van potpune kontrole, od institucija, medija, autora, intelektualaca i – političara. A nakon toga prozvodnjom trendova za generacije koje nemaju jasan – identitet. Takvima ne treba lagati. Dovoljno im je ostaviti prostor za bijeg od istine pa će sami krivotvoriti realnost.
To je model proizvodnje poželjne političke i medijske oporbe, kakav je u zadnjim godinama bio Sanaderov i Kosoričin HDZ, ili recimo na medijskoj sceni zagrebački Večernji list.

Teško je zaboraviti na kojim se kriterijima stvarala poželjnost Ive Sanadera. Uz naravno golema interesna pogodovanja vlasniku EPH, koja, vidi čuda, nitko danas ne stavlja u gomilu njegovih zločestoća. Jurica Pavičić, Pavićev autorski stup, gnjevno je nakon otkrivanja laži koju su zapravo sami proizveli, zavapio – «Sve nas je zaje*ao svojim Hristos se rodi»!?
Zamislite molim vas, čovjek na čelu države šest godina radi što god hoće pred otvorenim očima takvih novinarskih veličina, samo jer je rekao – Hristos se rodi!?

Kakav je to ključni krteriji prhvatljivosti jednog hrvatskog državnika? Govori li taj nesretni uzvik zapravo kako je jedini i isključivi kriterij državničke i opće prhvatljivosti u Hrvatskoj – odnos prema Srbima? Što to govori o stanju hrvatske suverenosti?


Upravo nasilno naguravanje odnosa prema Srbima, Srbiji i hrvatskim Srbima kao presudnog kriterija opravdanosti hrvatske države danas je jedan od ključnih modela zadržavanja hrvatskoga naroda u polukolonijalnom odnosu prema Beogradu ili figurativno – držanje Milorada Pupovca guvernerom Hrvatske.
Vrijednosni model kojim se to radi i kojim se odjevaju sve namjere u formu prihvatljivosti je autentičan politički, sociološko - politološki zombi, antifašizam. U potrazi za nastavkom svoga praktičnog postojanja zapravo je samo preodjenuo totalitarni komunizam i velikosrpsku ideju.

To je uporišna točka koja ne dopušta aktiviranje svih nacionalnih potencijala hrvatskoga društva, na kojoj se eliminira medijsko političkim, zakonskim i financijsko gospodarskim inženjeringom mogućnost goleme većine hrvatskoga naroda, a zadržavaju sve poluge kontrole u rukama destruktivne manjne. To je nužan pravac urušavanja hrvatske državnosti i stvaranje fikusa čije se upravljanje izuzima iz autentičnog političkog tijela nacije, u centre koji ne smiju dopustiti nikakvu konkurentnost utjecaja i moći.

Upravo zbog toga su političke poruke o investicijskom bumu, ulagačkoj i poduzetničkoj klimi, blagostanju, najobičnije papazjanije, jer nikada Zoran Milanović ne bi upravljao Hrvatskom s Marasima, Pusićkama i sličnim likovima, nikada ne bismo imali ovakav sastav Sabora, društvene «veličine» u svim strukturama, kada bi u Hrvatskoj stvarno postojala konkurencija, klima aktiviranja inventivnosti, poduzetništva, kada bi postojali okviri za slobodnu utakmicu kompetencija i ideja na svim područjima. Tada bi se društvena moć posve drugačije rasporedila, teško bi je bilo kontrolirati, a izostanak presudne količine društvene moći značio bi današnjm vladarima Hrvatske – gubljenje svih pozicija, a nerijetko i slobode.

Više sam puta već isticao, kako ni stotine nobelovaca na svim područjima ljudskoga djelovanja ništa bitnije ne može promjeniti u Hrvatskoj uz ovakve političke realnosti.

Nije moguće razvijati ništa ako se sukob ključnih faktora vodi o smislu postojanja toga nečega. A u Hrvatskoj je od prvih koraka stvaranja samostalne države ispod površine bjesnio žestoki sukob vrlo moćne i malobrojne društvene strukture, koja je protiv svake hrvatske suverenosti i goleme većine hrvatskoga naroda koji ju je stoljećima želio.

Model kontrolirane opozicije.

Potpuna kontrola nad procesima, a kao garancija nastavka destrukcije nacionalne suverenosti, postiže se izravnim djelovanjem na političkom i institucionalnom planu, potporom nositeljima, ali, možda i važnije od toga, stvaranjem privida kritičnosti, opozicije i alternative u javnosti. Kontrolirane alternative. Zbog toga je moguće mirno vladati zemljom u neprekinutoj recesiji šest godina, a petnaest godina posve otvoreno i sve bjesomučnije s najviših državnih pozicija osporavati same temelje hrvatske državnosti.

Mnogi se pitaju, zašto danas u Hrvatskoj nema moćnog dnevnog lista neupitne konzervativne provenijencije ili takve nacionalne televizije?

Tko će financirati moćan konzervativni medij?

Kako je moguće da «desničarski, konzervativni, ognjištarski i profašistički» privatizacijski lopovi nemaju minimum mozga, ako su već uspjeli drpiti, kako trubaduri navodne ljevice viču, stotine milijardi nacionalnoga bogatstva, proizvesti moćne medijske poluge kojima bi, prvo branili svoj «lopovluk», drugo, pokazali logične pretenzije preuzimanja kontrole nad državom. To je posve logična, posve normalna svrha svake moći, svake, pa i tržišne utakmice, svugdje u svijetu. Ne postoji moćna korporacija koja nema logične pretenzije na upravljanje cijelim društvenim tokovima, a to se radi utjecajem na državne vlasti, svugdje u svijetu.
Nije li tako prozirno i posve kontradiktorno, da vrhunski magovi navodne nacionalne pljačke, nemaju zrno soli u glavi?

Naravno da imaju. Samo što su ti magovi upravo oni koji ukazuju i dnevno zabavljaju naciju «lopovima», «profiterima», držeći monopolne pozicije na istinu, istovremeno provodeći politike i ciljeve svojih inozemnih i tuzemnih kolonijalnih gospodara. Ili, u prijevodu, neka Jutarnji, Slobodna ili Večernji list, neka HTV, Nova TV ili RTL pošalju novinara istraživača provjeriti s koliko je novaca Todorić na samome početku počeo graditi svoje današnje carstvo? Neka provjere koje su ga banke financirale, kako je dobivao kredite, kako ih je otplaćivao?

Iza dreke o desničarskim lopovima u privatizacji, rodijacima i pajdašima koji su pokrali «samoupravljače» i društveno vlasništvo, krije se gola činjenica da konzervativci, ognjištari i rodjaci imaju za janjetinu, otići vani na utakmicu hrvatske repke, dobru pijaču, eventualno bogovski auto i – gotovo. Gdje je novac, tko su veliki meštri privatizacijske ceremonije – zorno se vidi u prevlasti nad medijma u Hrvatskoj.

A ni taj novac, ni moć nije u funkciji razvoja hrvatske državnosti, već njen mlinski kamen.


http://www.dnevno.hr/kolumne/marko-ljub ... uzine.html

Domovinski rat u očima stranih medija

Ispis
E-mail

Objavljeno: 11 Veljača 2015
Napisao/la Ivana Njavro



Od samog početka otvorene agresije na Republiku Hrvatsku strani su mediji izvještavali o stanju na ratištu. Bilo je raznih izvještaja, ovisno o stajalištima koje je zastupala politika zemalja otkud su bili novinari. Oni koji su zagovarali Jugoslaviju su gledali kroz prste odlukama Beograda i djelovanjima JNA. Zajedničko svima je bilo što su svoje medijske kuće izvještavali o ratu sa pristojne udaljenosti, uglavnom informacijama skupljenim na press konferencijama. Neki su zaista ušli u sam žar borbe ne bi li svijetu prikazali pravu istinu. Neki su i stali na stranu žrtve, pa su u svojim izvještajima apelirali svjetsku javnost na pomoć Hrvatskoj. Neki su novinari i poginuli u potrazi za istinom. Ovim potonjim ljudima treba zahvaliti što su svijetu odaslali pravu sliku stanja u bivšoj Jugoslaviji i što su svojim izvještajima vršili pritisak na svjetsku javnost odnosno na svjetske državnike da reagiraju.

Mediji kroje misao prosječnog čovjeka. Ljudi uglavnom nesvjesno upijaju ono što vide i čuju. Stoga, uloga medija u Domovinskom ratu bila je od velike važnosti. To je znao i agresor. Srbi su pokušali izvesti obmanu lansirajući u svijet vijesti o tobožem građanskom ratu, o ponovnom rađanju ustaške ideje, o hrvatskim zločinima nad srpskim civilima u većinskim srpskim selima u Hrvatskoj, itd. Nakon nestanka ruskih novinara Viktora Nogina i Genadija Kurinoja, beogradska „Politika ekspres“ objavljuje da su ih zarobile snage MUP-a i ZNG-e u Dubici. Sličnih priča u režiji srpskih medija ima bezbroj. Hrvatska se maksimalno trudila da do svjetske javnosti dođu istinite informacije, ali to nije bilo lako. Neprijateljska agresorska vojska je činila sve da onemogući pristup stranim novinarima tamo gdje bi se mogao vidjeti njihov zločin i prava istina. Srpska propaganda je bila jaka i Srbija je u početku vodila u tom psihološko-informativnom ratu. Svjetska javnost je bila zbunjena. Malo tko je, osim susjednih zemalja, znao što se uopće događa. „Zajednička jugoslavenska vojska pokušava uspostaviti primirje među Hrvatima i Srbima“ „Hrvati pale kuće susjedima srpske nacionalnosti“ , „Srbi iz Hrvatske žele svoju državu“ „Hrvatska želi van iz Jugoslavije“ neki su od brojnih naslova koji su obišli svijet. Opće javno mnijenje kao da je bilo da je taj rat neizbježan, kao kakav potres ili poplava. Prevladavao je stav; svi su oni isti, balkanska plemena, naučila živjeti u sukobima, stanje rata im je u prirodi.
Tek krajem ljeta 1991. stvari se mijenjaju. Srpska agresorska politika se više nije mogla sakriti. Australski središnji dnevnik prikazuje opsežni prilog o ratu u Hrvatskoj, u kojem se naglasak stavlja na antiratni prosvjed australskih Hrvatica u Sydneyu. (https://www.youtube.com/watch?v=52w9gAQAphw)

Ovdje treba spomenuti ugledni engleski list „The Guardian“ koji je 22.listopada, kada se, dakle, jasno znalo tko je tko u ovom ratu, objavio članak pod naslovom „Vukovarski vukovi i poigravanje srpskim vojnicima“. Ovdje se tvrdi da Vukovar brane paravojne formacije, nacionalistički odredi, crnokošuljaši. Dakako da je izvor ovih informacija Beograd, u cilju kompromitiranja hrvatske vojske i obrane svojih neljudskih postupaka. No, valja spomenuti da su neki znakovi razuma dolazili iz same Srbije. Naime, u tjedniku „Vreme“ u listopadu 1991.autor Dragan Veselinov piše da Milošević ide dalje samo zato jer Europska zajednica daje zeleno svjetlo. Osuđuje Europu jer nije u mogućnosti sankcionirati njegovo ponašanje i prekinuti rat.

U studenom 1991. BBC izvještava o alarmantom stanju u Vukovaru. Izvjestitelj Martin Bell navodi kako srpske jedinice nabavljaju svakim danom sve više oružja iako tvrde da se nadaju prekidu vatre, čime sugerira prave srpske namjere. Također, kaže kako je hrvatskim braniteljima ponuđeno primirje ako se predaju, ali da Hrvati to ne žele jer se boje kakav bi masakr JNA i srpska paravojska mogle počiniti.
https://www.youtube.com/watch?v=bMcjgPFd2qw
Dnevnik francuske televizije TF1 također dotiče temu Vukovara i stravičnih srpskih zločina i razaranja.
https://www.youtube.com/watch?v=27aQqioOg34

Nakon pada Vukovara, iako prekasno, definitivno padaju sve maske. Svijetu postaje kristalno jasno tko je agresor, a tko brani svoje. Iako su slike mučenih i prognanih ljudi na ulicama obašle svijet, te snimci pijane srpske paravojske koje maršira u Vukovar pjevajući „Bit će mesa, bit će mesa. Klat ćemo Hrvate“, najveće zgražanje svjetske javnosti nad srpskom agresijom dogodit će se nakon 6.prosinca 1991. Dubrovnik, grad sa izvrsno očuvanom historijskom gradskom jezgrom koja je uvrštena na popis UNESCO-ve svjetske baštine, poznat kao turističko odredište, zbog čega je sedamdesetih godina 20. stoljeća bio demilitariziran, jer se smatralo da kasarnama i vojsci nije mjesto u jednom turističkom središtu, biti će silovito napadan u jesen 1991. a najveći udar će biti na blagdan Sv.Nikole '91. Ovaj snimak je prikazala svaka veća svjetska medijska kuća, jasno dajući do znanja da je riječ o kulturocidu.
https://www.youtube.com/watch?v=3rWdTtPuo_o

Krajem 1991. svi će strani mediji uglavnom staviti naglasak na nužnost priznanja republika Hrvatske i Slovenije, te o neizbježnoj potrebi postavljanja mirovnih snaga UN-a duž hrvatskih bojišta. Njemački „Tageszeitung“ donosi izvrstan članak o realnim mogućnostima „plavih kaciga“ na području Hrvatske. Autor se pita koliko UN uopće išta može napraviti kad odašiljanje plavih kaciga pretpostavlja; odluku Vijeća sigurnosti, suglasnost sukobljenih strana, te dovoljan broj postrojbi koje članice UN-a moraju staviti na raspolaganje, a ta su sva tri uvjeta u tadašnjem slučaju bila problematična. Francuski radio „France International“ opsežno proučava ulogu UNPROFOR-a u Hrvatskoj, dovodi u pitanje njihovo djelovanje u spriječavanju sukoba te isiče potrebu postavljanja istih preventivno i u BiH. Svi su složni u tome da se nešto mora poduzeti da se suzbije vojna moć Beograda jer će se sukob nastaviti u Hrvatskoj i vjerojatno proširiti dalje u BiH.

Zahvaljujući objektivnim novinarima, slika Domovinskog rata koja je poslana u svijet se znatno razlikovala krajem 1991. od one kakva je bila početkom sukoba na području bivše Jugoslavije. Zadnjeg dana 1991.godine američki Washington Post objavljuje članak znanstvenika Patricka Glyna koji opisuje svoj put do Osijeka.

„Varljiva je predodžba koju Amerikanci gaje o sukobu Hrvata i Srba kao kakvom obračunu zaostalih plemena u mračnom kutku Europe, još opterećeni time da jedni druge unište. Ipak, Hrvatska je, i u toj mjeri u kojoj većina Amerikanaca to ne može ni zamisliti, jedno doista tolerantno, kultivirano europsko društvo. Zagreb mi se zapravo čini civiliziranijim od etnički podijeljenog Chicaga u kojem sam odrastao. Doista ono što ostavlja najjači dojam u Hrvatskoj je nedostatak ogorčenosti ratom. Ovdje nema desetine one žestine koja je, na primjer, obuzela Ameriku u vrijeme zaljevske epizode. Zapravo, moglo bi se reći da samo prevladava tuga... „

http://www.braniteljski.hr/zanimljivost ... nih-medija

Šefovi HRT-a namjerno odabrali Elizabetu Gojan da se izruguje Kolindi!


Podivljao sam kada sam doznao da će Elizabeta Gojan voditi tu emisiju. Znao sam da će to ispasti neprofesionalno, a znam da su ju odabrali baš zato da bi ispalo nakaradno, ističe izvor s HRT-a

Datum objave: 15.02.2015 | 19:47 Autor: Damir Kramarić

Nakon što su društvene mreže, ali i telefoni te mailovi gotovo svih hrvatskih redakcija, u nedjelju doslovce bili zatrpani komentarima negodovanja i zgražanja zbog neskriveno zločestog i neprofesionalnog komentiranja inauguracije Kolinde Grabar-Kitarović od strane novinarke Elizabete Gojan, u javnosti se nametnulo pitanje: jesu li Goran Radman i njegovi ljudi s HRT-a namjerno za ovu prigodu odabrali novinarku koja ne skriva da ne voli novu predsjednicu.

Istražujući pozadinu ovog rijetko viđenog skandala (ne samo u Hrvatskoj, već i u povijesti europskih i svjetskih javnih televizija) razgovarali smo s više urednika i novinara Hrvatske televizije, koji su nas uvjerili da su i oni, baš kao i većina gledatelja, bili iznimno frustrirani zbog odluke da Elizabeta Gojan vodi emisiju povodom inauguracije nove predsjednice.

Svi na HTV-u su znali da će Gojan pokvariti prijenos

No, ono što je još važnije i još tužnije jest činjenica da su nas naši sugovornici – redom istinski profesionalci na HTV-u - uvjeravali da su šefovi s Prisavlja namjerno odabrali grotesknu voditeljicu, odnosno osobu koja će u prijenosu pokušati ismijati Kolindu Grabar-Kitarović!


''Podivljao sam kada sam doznao da će Elizabeta Gojan voditi tu emisiju. Znao sam da će to ispasti neprofesionalno i ružno, a znam da su ju odabrali upravo zato da bi to ispalo nakaradno. Poznato je da javne televizije u svijetu takve događaje komentiraju neutralno i decentno, tako da događaj bude u prvom planu, dok su komentari sporedni i u pravilu pristojni i neutralni. Tako se to vani uvijek radi i to znamo svi mi koji se bavimo ovim poslom. Činjenica da je Hrvatska televizija odabrala voditeljicu koja je ironičnim i zluradim komentarima pokvarila prijenos ne može, dakle, biti slučajna. Od njezinih komentara uopće nisam čuo Olivera Mlakara, pa sam brzo prebacio na Novu TV. Na HTV-u su, bez ikakve sumnje, namjerno opstruirali inauguraciju'', ističe jedan od naših izvora s Prisavlja.

Nema sumnje da je Elizabeta Josipovićev kadar

Pojasnio je potom cijelu pozadinu odabira Elizabete Gojan. Na Hrvatskoj televiziji je, kaže, opće poznato da je ona odavno kupljena od strane struktura na vlasti, odnosno od strane Ive Josipovića.

''Nije slučajno da je Elizabeta Gojan predsjednica Hrvatskog novinarskog društva na HRT-u. Ona je tamo postavljena kako bi HND držala pod kontrolom, odnosno kako HND ne bi reagirao na brojne svinjarije, odnosno na mnoge neopravdane otkaze na HRT-u i kako bi odrađivala ovakve stvari, poput prijenosa inauguracije Kolinde Grabar-Kitarović. Nema sumnje da je Elizabeta Gojan Josipovićev kadar. Ona za njih radi što treba i kako treba, a zauzvrat na Hrvatskoj televiziji radi što god poželi, putuje gdje hoće i kada hoće. Prijenose iz Jasenovca i slične ozbiljne događaje obično su radili Branimir Bilić ili Petar Štefanić i oni su to komentirali vrlo neutralno, onako kako takve prijenose i treba raditi. Jedan od njih, ili netko tko to radi podjednako neutralno, trebao je voditi i prijenos inauguracije, a nikako Elizabeta Gojan'', ističe naš izvor, a slične argumente čuli smo i od drugih novinara i urednika Hrvatske televizije s kojima smo razgovarali u nedjelju popodne.

Pridodamo li svemu ovome i činjenicu da se na vrlo sličan način javna televizija osramotila i prije nepuna dva mjeseca, odnosno prilikom grotesknog prednovogodišnjeg sučeljavanja predsjedničkih kandidata na HTV-u, nije teško zaključiti da je vodstvo HRT-a namjerno sabotiralo odlučujuću debatu uoči predsjedničkih izbora, kao i inauguraciju nove predsjednice.

Sličan skandal vidjeli smo na sučeljavanju predsjedničkih kandidata

Podsjetimo ovdje da je sramotno osmišljeno i neprilično vođeno sučeljavanje predsjedničkih kandidata na Hrvatskoj televiziji u petak 26. prosinca naprasno skraćeno za najmanje 30 minuta, što je direktno.hr-u tada potvrdio dobro obaviješteni izvor na Hrvatskoj televiziji.

Insider direktno.hr-a tada nam je ispričao da srozavanje ugleda HTV-a nipošto nije slučajno, a cilj tako površnog sučeljavanja (vodila ga je Danijela Trbović) bio je pogodovati Ivi Josipoviću. Namjera je, kaže, bila da se ne postavljaju prava pitanja, da se ne ide u dubinu i suštinu pa su zato odabrali koncept 'Najslabije karike', čak i voditeljicu tog kviza.

Naš izvor tada je ispričao da se sustavnim rušenjem kvalitete Informativnog programa Hrvatske televizije namjerno pogoduje komercijalnim televizijama. One potom bilježe veću gledanost od HTV-a pa tako preuzimaju i veći dio 'oglašivačkog kolača', a uslugu vraćaju pristranim izvješćima u korist vladajuće garniture.

Sve što je tada novinaru direktno.hr ispričao insider s Hrvatske televizije, kasnije su potvrdili brojni događaji, odnosno pristrani prijenosi na javnoj, ali i pojedina neskriveno pristrana izvješća na komercijalnim televizijama.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/8561/ ... lindi!.htm