Forum Hoplologije,

MANIPULIRANJE BROJKAMA I ŠUTNJA O PREKIDU SIGNALA

VIDEO: Pogledajte sami i usporedite tko ne govori istinu – je li bilo 10.000 ili 50.000 ljudi!

Oko 50 tisuća ljudi okupilo se na “Skupu zajedništva 100% za Hrvatsku – zajedno do pobjede”. Sve je započelo misom za Domovinu u zagrebačkoj katedrali, koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, a koliko se ljudi okupilo već tada pokazuje činjenica da oko 2000 ljudi nije moglo ući u katedralu. Ubrzo nakon svete mise krenulo je okupljanje na Trgu bana Jelačića, na kojem, kako je i najavljeno, nije bilo političkih govora, nego su poslane vrlo jasne poruke.

Prema pisanju vecernjeg.hr, u potpori prosvjednicima okupilo se više od 20 tisuća građana, dok je HRT izvijestio kako se okupilo desetak tisuća ljudi na središnjem zagrebačkom trgu. Dnevnik.hr je prenio kako se na Trgu okupilo desetak tisuća okupljenih branitelja iz cijele zemlje.

O brojci ljudi koji su bili na Skupu zajedništva u subotu na Trgu bana Josipa Jelačića prepustit ćemo vam samima da odredite kroz usporedbu dva video isječka. Jedan je snimljen u subotu koji prikazuje da je Trg bana Jelačića bio pun.



Napomena: originalni video klip nije na usluzi You tube pa ga morate pogledati na linku ali sam pronašao sličan gdje se vidi koliko ljudi je bilo

Drugi video prikazuje veličanstveni doček hrvatskih generala iz Haaga kad su procjene prisutnih na trgu bile i do 100 000 ljudi koji su došli pozdraviti generale.



RTL u maniri RTS-a

”Skup na Trgu bana Jelačića ipak je imao političke poruke, iako su organizatori najavljivali da to neće biti politički skup. Skup je podržao i ratni zločinac Dario Kordić. Na skupu se okupilo oko deset tisuća ljudi”, tim riječima su, iskrivljavajući istinu i manipulirajući javnošću, novinari RTL-a u svojoj središnjoj informativnoj emisiji u nedjelju izvijestili o subotnjem skupu u Zagrebu pokušavši, očito, diskreditirati hrvatske branitelje i njihovu akciju.

Jer na skupu je bilo daleko više od deset tisuća ljudi (vjerojatno više desetina tisuća), a isticanje u prvi plan prisustva Darija Kordića i to riječima da je skup podržao ratni zločinac Kordić, posve je neobjektivno i pristrano informiranje te zlonamjerno manipuliranje javnošću. RTL, osim toga, nije ni spomenuo najvažniju informaciju, odnosno činjenicu da je televizijski prijenos na deset lokalnih televizija sa skupa po svemu sudeći prekinut smišljenom diverzijom te činjenicu da cjelokupna hrvatska javnost već dva dana priča o sabotaži kojom su vladajući htjeli spriječiti da javnost dozna koliku podršku branitelji u stvari imaju u javnosti.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/video-pogledaj ... -000-ljudi

O JEDNIMA SE IZMIŠLJA, DRUGE SE DOBRONAMJERNO BRANI

Misaona policija: Zašto Tomislav Klauški namjerno netočno tumači izjavu Anice Kovač? Zato što može.


U svojoj kolumni objavljenoj u ponedjeljak, stalni kolumnist portala 24sata.hr, Tomislav Klauški, komentirao je subotnji Skup zajedništva kojeg su inicirali branitelji iz Savske, a pridružilo im se oko 50.000 ljudi iz Hrvatske i dijaspore.

Tematizirajući često spominjanje riječi “zajedništvo”, kolega Klauški doveo ga je u korelaciju s pojmom “fašizam” i simboliku svežnja kojeg je teško slomiti, što je inače etimologija riječi fašizam. Pritom nije zaboravio u taj kontekst dovesti i izjavu Anice Kovač, uspješne manekenke i nekadašnje prve pratilje Miss svijeta, čiji je muž proslavljeni hrvatski nogometaš Robert Kovač. Ona je, u kontekstu prosvjeda spomenula kako je došlo vrijeme za čistu Hrvatsku.

To je bilo dovoljno za prokazivanje gospođe Kovač kao isključive nacionalistice i valjda fašistkinje koja podržava proces izgona Srba iz Hrvatske koji bi se valjda trebao dogoditi za koji mjesec. Anica Kovač vrlo je brzo pojasnila što je mislila:

Jasno mi je kako se to može krivo shvatiti i da je to u tom obliku možda krivo reći. Ono što sam mislila je to da se puno ljudi borilo za našu slobodu, za našu samostalnu državu, a Vlada i dio ljudi općenito ponaša se kao da to ne želi, kao da žele neku drugu prošlost… Kada kažem da je vrijeme za čistu Hrvatsku, mislim na to, da se ponosimo izborenom slobodom i samostalnom državom.

Eto, kaže gđa Kovač, radi se o stvarno osjetljivoj i emocionalnoj situaciji. Pa ti su ljudi tamo toliko dugo, bili su primorani prezimiti tamo. Da se ne može naći zajednički jezik, to me stvarno rastužuje i ne shvaćam to”.

I tu bi stvar bila završena da se ne radi o Hrvatskoj. Jer dovoljno je da netko tko nije “po ćeifu” dežurnim moralistima kaže ijednu krivu riječ. Čak i ako je nespretna, odmah će biti izvađena iz konteksta i toliko puta ponavljana da će postati opće mjesto i tretirana kao apsolutni stav. Sjetimo se pokojnog Ivana Milasa i njegovog “kilo mozga – 2 marke”.

Radi se naprosto o zamjeni teza, pa i same naravi riječi fašizam, koji je do te mjere danas lijepljen Hrvatima, da se njegovo svojstvo počelo smatrati kao imanentno Hrvatima. A pravi fašizam, ili bolje rečeno, totalitarizam, nije spominjanje riječi “zajedništvo” i “čistoća”, nego podjela na jednake i jednakije, difamacija ljudi na osnovi riječi izvađenih iz konteksta, na osnovu njihova porijekla ili sklonosti određenoj društvenoj skupini, pa bila to i određena politička stranka. U takvom light-fašističkom ozračju jednima je dopušteno govoriti sve i svašta, a drugima se važe svaka riječ i a priori ih se dočekuje “na nož”. U takvom odnosu se ne bira radi li se o intelektualcu ili političaru, čija riječ nesumnjivo ima veliku težinu i mora biti birana, za razliku od riječi nekod športaša ili estradne zvijezde, čija riječ nema ili ne treba imati težinu, pogotovo kad se radi o onima izrečenima u određenom kontekstu i s pojačanim emocionalnim nabojem. Sjetimo se hajke na Šimunića. Slično je i s Anicom Kovač. S druge strane, Severini se ne važu riječi i ne osuđuje ju se ama baš nikada. Ona je nacionale, ona je heroina, ona je zvijezda (isprika Anici što je ovdje stavljena u istu rečenicu sa Severinom, ali radi se o načelima i kriterijima prema kojima se različito postupa). Ali ona nije predmet komentiranja iako često daje jasne političke poruke.

Ono što meni osobno nikako ne ide u glavu je to kako se odjednom pojedini ljudi proglašavaju fašistima, rasistima i tome slično. Anica Kovač pripadnica je iseljene Hrvatske i odrasla je u pluralnom demokratskom društvu. Kao i Joe Šimunić. Za pretpostaviti je da je išla u školu, družila se i odrastala s osobama različitih nacionalnosti, rasa i vjera. Svoju međunarodnu karijeru gradila je također u pluralnom okruženju. U vrijeme kad je Lejli Šehović trebala biti oduzeta titula Miss Hrvatske, navodno zbog njezine nacionalnosti, jedna od prvih koja je stala u njezinu obranu bila je Anica. I sigurno ne zato što želi čistu Hrvatsku.

I onda se nameće pitanje: kako to da su određene skupine ili profili ljudi u Hrvatskoj “pretplaćeni” na epitete kao što je fašizam, rasizam, klerofašizam, desni klerofašizam (neologizam kolege Klauškog, koji valjda pretpostavlja da postoji i lijevi) i sl.? Očito zato što se u hrvatskom javnom prostoru neprestano stvaraju jezični okviri i pojmovi koji se lijepe svakome tko imalo odudara od uvriježenog mišljenja i profila onih koji diktiraju javni prostor. Radi se o totalitarnim jezičnim konstrukcijama (u temelju svakog totalitarizma i diktature je jezik), a njih održava i provodi, te usput nadzire misaona policija koja će, orwellovski rečeno, u svakom trenutku alarmirati, upozoriti i prokazati svaku zlomisao ne bi li eliminirala državnog neprijatelja koji se služi baš tim i takvim zabranjenim mislima. Jer, znate ono – “Rat je mir”.

U tom smislu, ako misaona policija odredi da je zajedništvo fašistički pojam, onda je to fašistički pojam. Ako je pojam “čisto” poziv na izgon svih drugačijih iz Hrvatske, onda je to nesumnjivo tako, i ako ga netko upotrijebi, mora biti obilježen kao fašist i prijeteći element. Čak i kad more njegovih drugačijih djela govore suprotno. Čak i kad je izvučeno iz konteksta. Čak i kad netko pojasni što je točno mislio. Ne vrijedi – etiketa je udarena – dotični ili dotična koriste zlomisao. S druge strane, pojedinci koji pušu u iste ideološke diple, uvijek su branjeni – ili je njihov govor mržnje pitanje stila, ili je pitanje slobode govora.

Očito, pojmovi poput “zajedništvo” i “čisto” ulaze u sferu zabranjenog govora i onaj tko bude ove pojmove rabio, bit će etiketiran. Pritom se rabi, svjesno ili nesvjesno, klasična zamjena teza oko prozivanja. Onaj koji proziva optužuje prozvanoga da on proziva i pritom ga etiketira. Iako sam i osobno skeptičan glede razvijanja ideologije zajedništva, i to zbog činjenice da ono može uspjeti jedino ako se društvo ili zajednica temelje na čvrstim i svjesnim individuama, ipak je to pojam koji usmjeruje prema jasnom određenju i ciljevima, ukoliko su oni postavljeni. Izjednačavati pojmove “fašizam” i “zajedništvo” je isto kao i usporediti Anicu Kovač i Severinu. Ne ide, ne ide i ne ide. Ni poslovno, ni prema etičkim kriterijima.

I na kraju, za one koji žele znati više: riječ zajedništvo latinski se kaže “communio”. Porijeklo mu nije u riječi komunizam (čiji model “zajedništva”, gle čuda, misaonoj policiji nije sporan), nego je složenica dviju riječi “cumi” i “munus”, što znači “suodgovornost za istu zadaću”. Ako je suodgovornost za istu zadaću, a to je oporavak teško uruđenog hrvatskog društva, fašizam, onda se bojim da svatko tko tu zadaću proglasi fašističkom, zaista ne želi dobro ovom društvu.

Što se tiče pojma “čisto”, počinjem se plašiti da je Immanuel Kant bio fašist jer je napisao “Kritiku čistog uma”. Bit ću siguran kad još jednom pročitam prvu Kantovu kritiku. Baš kao što sam siguran da bi mnogi današnji kolumnisti trebali malo manje pisati, a malo više čitati.

http://narod.hr/hrvatska/misaona-polici ... o-sto-moze

Manipulacija medija!

EVO KAKO HRVATSKI MEDIJI LAŽU: Objavili da je bilo 25 tisuća ljudi na Bleiburgu, a bilo ih je PREKO 6O tisuća!

Autor: Zrinka K.
Subota, 16. Svibanj 2015. u 19:32

Kome je u interesu srezati broj ljudi na Bleiburgu na pola?

Mediji u Hrvatskoj nisu neovisni i to je po Hrvate veliki problem. Mediji u Hrvatskoj u vlasništvu su društvanca iz sjene većinom Soroševih ili nekih drugih masonskih pijuna, a kojima je izuzetno bitno da Hrvati žive u magli, bar što se hrvatstva tiče te da ne znaju istinu, istinu o svom narodu.

Na Hrvatsku je ponovno izvršen napad, ovoga puta onaj informacijske dimenzije. Mediji oblikuju našu stvarnost, a većina ljudi jednostavno vjeruju u ono što im se plasira (bez kritičkog mišljenja) pa tako, na temelju većinom iskrivljenih informacija, kroje svoju zbilju.

Javna televizija koju svi Hrvati plaćaju, nažalost, apsolutno je u rukama vlasti, a koja trenutno nije na strani istine, već na strani jedne velike laži u službi antihrvatske politike. I to je jasno kao dan. Pravi primjer indoktrinacije hrvatskog stanovništva mogli smo vidjeti danas kada se obilježava 70-a obljetnica pokolja na Bleiburgu. Povjesničar Josip Jurčević za naš portal jutros je rekao kako se na Bleiburgu okupio veličanstven broj ljudi, neviđen do sada. Nakon toga svi hrvatski mediji izvještavali su kako je na Bleiburgu 25 tisuća ljudi. Na našu redakciju javio se nemali broj ljudi s Bleiburga koji tvrde da je ta brojka čista laž, te da je ljudi bilo preko 50 tisuća. HINA, također izvještava kako povjesničari izjavljuju kako je najmanja brojka okupljenih na Bleiburgu 50 tisuća. Kako doznajemo, i austrijske televizijske kuće izvještavale su o nevjerojatnom broju. Prema austrijskim medijima na Bleiburgu se okupilo nevjerojatnih 65 tisuća ljudi.

Postavlja se pitanje, za koga i po čijem nalogu su hrvatski mediji srezali broj ljudi na Bleiburgu čak za pola?

Ako se prisjetimo velikog braniteljskog skupa na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, moramo primijetiti istu medijsku retoriku. Svi masovni mediji izvijestili su kako je na Trg, braniteljima došlo potporu dati od 10 -15 tisuća ljudi. No, također se ispostavilo da je ljudi bilo, puno, puno više, od 30 do 50 tisuća prema nekim izvorima. Također, prijenos braniteljskog prosvjeda nevjerojatno je naprasno cenzuriran i prekinut, samo kako ljudi diljem Hrvatske ne bi mogli vidjeti zajedništvo Hrvata usmjerenih, ne na aktualnu antihrvatsku vlast, već na Hrvatsku nacionalnu svijest, koja očito mnogima smeta.

Hrvatski mediji itekako su skloni manipulaciji, a primjerice danas kada se obilježava obljetnica, prema riječima povjesničara Jurčevića, jednog od najvećih pokolja u povijesti Hrvata, internetski portali jedva da su popratili ovaj događaj. Taj događaj kao da su pokušali sakriti, a iz svega je bilo vidljivo kako se netko vraški potrudio obezvrijediti bleiburšku tragediju, a vrijeđanja Hrvata od strane političke vrhuške ne jenjavaju. Tako se Hrvati putem masovnih medija žestoko prozivaju za fašizam, za genocid i bujanje nacionalizma čime se otvaraju vrata jednom novom, ovoga puta subliminalnom ratu protiv hrvatske države i hrvatskih građana. Zapravo, više nismo sigurni da smo iz rata uopće ikada i izašli!

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... uca-801470

Mladi daleko najvažnijim događajem smatraju Domovinski rat

Objavljeno: 16 Lipanj 2015
Napisao/la Braniteljski.hr



Znanstvenici s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u ponedjeljak su demantirali tvrdnje da mladi podržavaju nasilje, veličaju NDH i teže autokratskim režimima, što su brojni mediji prenijeli nakon objave rezultata istraživanja projekta Europske komisije Myplace, u kojem je Institut sudjelovao od lipnja 2011.

Istraživanje projekta Myplace (Memory, Youth, Political Legacy and Civic Engagement) trajalo je do svibnja ove godine, a u sklopu projekta istraživalo se kako “sjene” (prošle, sadašnje i buduće) totalitarizma i populizma u Europi oblikuju društveno sudjelovanje mladih.

Institut Ivo Pilar rezultate je objavio prije dva tjedna, a brojni mediji interpretirali su ih tako da su ustvrdili kako mladi podržavaju nasilje, veličaju NDH i teže autokratskim režimima.

“S obzirom na dosadašnji tijek prezentacije rezultata, koji je obilježen s nekoliko snažno istaknutih tvrdnji koje se prenose lančanom reakcijom u mnogim našim medijima, dužni smo upozoriti na raskorak između rezultata istraživanja i njihova medijskog predstavljanja”, istaknuo je na konferenciji za novinare Benjamin Perasović, znanstveni savjetnik na Pilaru.


“Došlo je do lančane reakcije koja je naglašavala crnilo, beznađe i išlo se u interpretacije s teškim riječima. Oprema i neke druge stvari u tekstovima bili su neprimjereni te su omogućili dijelu aktera medijsko ispoljavanje ‘moralne panike’. Želimo ljudima ponuditi stvarne podatke”, rekao je Perasović.

Pojasnio je da se pitanje o procjeni opravdanosti nasilja odnosilo na slučajeve poput zaštite ljudskih prava, radnih mjesta, zaštite životinja, siromaštva, sprječavanje diktature i dr. Nije bila riječ o načelnom opredjeljivanju za ili protiv nasilja nego o osobnoj procjeni (ne)opravdanosti i stupnju (ne)opravdanosti nasilja u tim izdvojenim, specifičnim slučajevima. Stoga je tvrdnja o podržavanju nasilja dvostruko pogrešna i promašena, prvo zbog specifičnosti pitanja, a drugo zbog samih rezultata jer većina anketiranih mladih, kad je riječ o ponuđenim slučajevima za procjenu (ne)opravdanosti nasilja, ne podržava nasilje u bilo kojem od navedenih slučajeva.

Vezano za tvrdnju o veličanju NDH, Perasović je objasnio da je u ovom pitanju riječ bila o procjeni važnosti pojedinog događaja ili razdoblja povijesti, bez obzira na vrijednosni sud o tom događaju ili razdoblju. Ako je netko smatrao da je NDH najgore i najsramotnije razdoblje naše povijesti, ali baš zato važno, zaokružio je “jako važno” ili “važno” bez obzira na svoj pozitivni ili negativni sud o toj državi i razdoblju. “Anketirani mladi daleko najvažnijim događajem smatraju Domovinski rat, a potom Sporazum o pristupanju EU”, dodao je.

Kako mladi ocjenjuju demokratski i autokratski tip političkog sustava, naglasila je znanstvena savjetnica Renata Franc, pokušali su doznati preko četiri pitanja – dva su se odnosila na demokratski tip upravljanja, a dva na autokratski tip.

Nije bila riječ o jednom pitanju u kojem se trebalo opredijeliti za ovaj ili onaj tip upravljanja, već su mladi sudionici ocjenama od “vrlo loš” i “donekle loš” do “donekle dobar” i “dobar” ocjenjivali četiri ponuđena tipa upravljanja zemljom. Pitanja se nisu međusobno isključivala, što znači da netko može istovremeno podržati i demokratski i autokratski tip.

Istaknuvši da postotke podrške nasilju i autokraciji ipak ne treba zanemariti, Franc je rekla kako rezultati pokazuju da su mladi nezadovoljni i nemaju povjerenja u institucije te da su njihovi odgovori znak protesta spram postojeće situacije.

Nakon ovakvog medijskog manipuliranja znanstvenim činjenicama, poljuljano je povjerenje mladih, a i svih nas, u medije. Objektivnost, kao jedan od temeljnih načela novinarstva, zamijenjena je iskrivljavanjem znanstvenih spoznaja u svrhu dnevne politike i prodaje.

Izvor: narod.hr

http://www.braniteljski.hr/hrvatska/883 ... vinski-rat

MRŽNJU PREPUSTIMO ONIMA KOJI OD NJE ŽIVE
Ruža Tomašić: Mediji tendenciozno i neobjektivno prate moj rad

Predsjednica HKS-a i zastupnica u Europskom parlamentu Ruža Tomašić uputila je članovima i simpatizerima HKS-a otvoreno pismo u povodu tendencioznog i neobjektivnog praćenja njezina cjelokupnog rada u hrvatskim medijima.

Pismo prenosimo u cijelosti:

“U Hrvatskoj postoje svakojaki političari; međutim, postoje i svakojaki mediji i novinari. Posao novinara trebao bi biti objektivno i nepristrano izvještavanje kako bi čitatelji mogli formirati svoje mišljenje na činjeničnom stanju.

Nažalost, većina medija u Hrvatskoj uzela si je za zadaću da javno mnijenje formira sukladno svome životnom i političkom svjetonazoru iz razloga što to moraju ili što su uvjerenja da je samo njihova istina prava istina.

Tako je već postala tradicija da hrvatski mediji gotovo nikada ne objavljuju ono što radim. Primjerice, prije nekoliko dana sudjelovala sam u okruglom stolu o jedinstvenoj ribarstvenoj politici u Splitu. Zanima me jeste li igdje pročitali ovu informaciju?

Međutim, vrlo revno izvještavaju svaki puta kada dam bilo kakvu izjavu o agresoru na Republiku Hrvatsku, te spretno izokrenu svaku izjavu u ‘govor mržnje’.

Iako svaki puta kažem apsolutnu i činjenično utemeljenu istinu, takva istina ne uklapa se u njihovu percepciju, kako mene osobno, tako i mog političkog angažmana. Budući da nisam pristalica široko raširene teze o izjednačavanju krivnje, moji se govori uredno karakteriziraju kao govori mržnje.

Svjesna sam da postoje novinari koji pišu na navedeni način iz razloga jer se boja gubitka posla. To u potpunosti razumijem, jer danas živimo u vremenu “velike demokracije”. Ovim vas pismom samo želim motivirati da i dalje moj rad pratite na internetskim stranicama Hrvatske konzervativne stranke, te na mome službenom facebook profilu. Na taj način ćete se objektivno upoznati s mojim radom u Europskom parlamentu, kao i mojim cjelokupnim političkim angažmanom.

Mržnju ćemo prepustiti onima koji se njome hrane te onima koji od nje i sasvim pristojno žive”, zaključuje svoje pismo Ruža Tomašić.

Izvor: Narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/ruza-tomasic-m ... te-moj-rad

SLUČAJ DEŽULOVIĆ I DRUGOVI

Trojica, trojica su pala – ali previše ih je još u zraku!

Autor: Joško Čelan/ 7 Dnevno/ 19. lipnja 2015.Četvrtak, 25. Lipanj 2015. u 18:57

Presuda dvaju splitskih sudova, Općinskog i Okružnog, i ono što je uslijedilo mala je, ali slatka narodna pobjeda, ali hoće li Hanžeković dopustiti ozbiljnije pohrvaćenje Slobodne Dalmacije i ostatka svoga carstva? Teško...

Boris Dežulović dobio je otkaz u Slobodnoj Dalmaciji, a Jurica Pavičić i Ante Tomić iz solidarnosti s njim također su otišli iz ove novinske kuće – to je, svakako, vijest koja bi zaslužila barem godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva, kad bi takvo, hrvatsko, uopće postojalo (ono koje danas nosi taj časni naslov zapravo je, i u komunizmu i u nezavisnoj Hrvatskoj, desetljećima već zadrto jugoslavensko, a ono drugo „hrvatsko katoličko“ postoji uglavnom na papiru).

Ta vijest u javnosti je odjeknula onoliko koliko je to odredio nevidljivi, a djelotvorni „centralni komitet“, koji željeznom rukom vlada svim bitnim medijima u zemlji – a možda i koju mrvicu više, jer riječ je o vodećim udbomasonskim „punjenim pticama“, koje su pritom priredile političku melodramu, sasvim u skladu sa svojim smjernim dramaturškim umijećima.

Priča je općenito poznata zainteresiranoj javnosti, ali novinarska uviđavnost nalaže da ju se barem najsažetije ponovi: desetorica splitskih Hrvata, među njima i potpisnik ovih redaka, 27. svibnja 2012. javno je iskazala svoje neslaganje s održavanjem homoseksualnog mimohoda u Splitu. Dan kasnije rečeni novinar složio je u Slobodnoj Dalmaciji tipično dežulovićevski psovački tekst pod naslovom „Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji“, zbog čega je spomenuta desetorica tužila i Slobodnu i novinara.

Dok ta druga tužba još čeka ishod, ova protiv splitskog lista je i drugostupanjski riješena: Slobodna mora isplatiti svakom od tužitelja po 15.000 kuna plus kamate. EPH-ov gazda Marijan Hanžeković na to je Dežuloviću dao otkaz – iako je rekao da to nije on (ne, nego je urednik Slobodne Ivo Bonković, možete zamisliti!) – a onda su ona druga dvojice „velikana“ stala zajedno „pred streljački stroj“ s, kako su rekli, „najboljim europskim komentatorom“ – postoji, naime, i ta titula (kakva „država“, takav i komentator!).

Dežulović je na to ponovno pao u vrućicu i opet je psovao, ali sad su mu se pridružili i navedeni pobratimi, Tomić i Pavičić. Dežulović, kao i njegov jedan riječki ekvivalent pri tome su, kao u transu, za nas opet uporabili riječi „gnjide“. One su već koštale njihove nakladnike jednog dobrog novog automobila, a mi ćemo – pretpostavljam, iako se još nismo čuli, jer smo slobodarska, ali sasvim neformalna hrvatska skupina – svakako provjeriti može li se sličan račun za grijehe ispostaviti i orjunašima riječkog Novog lista. Oni su svojim protuhrvatskim djelovanjem u gotovo sedam desetljeća zaslužili, ne samo da ih se ovako kazni, već da – što bi bilo normalno u svakom demokratskom i samosvjesnom društvu – jednostavno nestanu s javne pozornice. Ali, ovakvi Hrvati kakvi jesmo – osobito oni iz sjevernog primorja – morat ćemo ih još prilično dugo trpjeti (uostalom, o svemu bitnom ionako presudno odlučuje spomenuti nevidljivi „centralni komitet“)

Račanovo „etničko čišćenje“ Hrvata

Što bi ovaj odlazak „trojice u mrak“ imao značiti?

Čini mi se prilično jasnim odgovor na ovo pitanje, ali ipak htio sam čuti mišljenje one šačice preostalih Hrvata, koji u Slobodnoj nisu „etnički očišćeni“ nakon Račanova državnog udara na ovaj list u svibnju 2001. i masovne infuzije više desetina feralovskih orjunaša sljedećih godina. Ta nekolicina s kojima sam razgovarao, a koji su željeli ostati anonimni, tješili su i mene i sebe da ih (Hrvata u Slobodnoj) ipak ima više nego što se to čini prema već dugogodišnjem jugonacionalističkom profilu lista. Ključni dokaz im je činjenica da su sadašnjeg glavnog urednika Ivu Bonkovića, prvi put nakon dugog vremena, slobodno izabrali novinari te da je on protukandidata Ivicu Ivaniševića porazio u omjeru 70:30. Bonković je, naime, nekakav HSLS-ovski profil, čak je svojedobno bio i stranački angažiran, dok je Ivanišević najgori zamislivi smojinsko-tomićevsko-dežulovićevsko-pavičićevski… i da-ne-nabrajam-kakav-sve-još tip.

Svi s kojima sam razgovarao rekli su mi da je velika većina, nakon njihova odlaska, odahnula, jer im je dozlogrdilo njihovo višedesetljetno pljuvanje po ljudima. Slobodna Dalmacija se danas, upravo prema ovim „podatcima iznutra“, prodaje u 25.000 primjeraka – i to 10.000 u samom Splitu, 10.000 u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a 5000 u ostatku Hrvatske, što je (zasluženo) bijedno. Gazda Hanžeković nije se javno izjašnjavao o političkom profilu lista, ali moji sugovornici misle da je on svjestan kako je u barem dvotrećinski većinskoj hrvatskoj i katoličkoj Dalmaciji ovakav borbeno orjunaški splitski dnevnik neodrživ.

Iz ovih razgovara saznao sam i da je jedan od najžešćih dežulovićevsko-feralovskih profila, Davor Krile, istina, ostao bez komentatorske rubrike, ali ne i bez posla. To podsjeća da ih je „od te pašte“ ostalo još više nego dovoljno – osim njega, Damir Pilić, Vladimir Matijanić i cijela jedna muška i osobito ženska bulumenta, koja ne će tek tako lako pustiti hrvatstvo „u svoju butigu“.

Naravno, osim ako to veliki gazda 33. stupnja to ne dopusti…

Hanžeković između naroda i Imperija

Pa hoće li Hanžeković to dopustiti? To, naime, da kao u drugim normalnim, ali malobrojnim zemljama novine budu koliko-toliko posvećene obrani istinskih narodnih probitaka, a ne, kao što je u Hrvatskoj slučaj, interesa odnarođenih elita i njihovih stranih nadvladara?

Nije vjerojatno. Ninoslav Pavić je, u skladu s jugokomunističkim atavizmima iz čijeg je okrilja ispilio, pravio izravno neprijateljske novine – smatrajući, među ostalim, da su Hrvati „krvoločan narod“ i da im, nakon pobjede u Domovinskom ratu, treba tretman kakav je zasluživala Hitlerova Njemačka „nakon 1945. godine“. Može li i hoće li Hanžeković bolje?

Teško. On je član Rockefellerove Trileterale, ali i mason navodno najvišeg 33. stupnja, a poznato je da je na čelu svjetskog masonskog pokreta sam London, odnosno britanska kraljevska kuća, kojoj je trajna geopolitička odrednica slaba, a najbolje nikakva Hrvatska, te jaka Srbija. Tu počinje duga i zamršena priča, i o masoneriji, i o geopolitici, koju je dobro ovom prilikom ostaviti po strani.

Ipak, bit će zanimljivo vidjeti kako će se stvari dalje odvijati. Hanžekoviću i njegovoj braći u Hrvatskoj „formacijski“ je zadana odanost britanskim geopolitičkim probitcima – a to je uvijek „Jugosfera“ ili „zapadni Balkan“, a nikako Hrvatska. S druge pak strane, Hrvati sporo, ali ipak postupno – posebno nakon uspješnog referenduma o braku, a sada i dugim prosvjedom branitelja – uče kako treba braniti državu i sebe u uvjetima globalizatorsko-liberalne oligarhijske vladavine. Tako uče i kako se, u ovoj internetskoj eri, boriti i protiv odnarođenih medija. Hanžeković će, budući da je medijsko carstvo koje su mu braća povjerila financijski dobrano uzdrmano, morati izići narodu ususret – barem toliko da nešto zaradi. A možda pokaže i da bi ovdašnje masonstvo moglo barem malčice biti i hrvatsko, a ne uvijek jugonacionalističko i velikosrpsko.

Drugim riječima: slučaj Borisa Dežulovića, omiljenog londonskog novinara u Hrvatskoj i njegovih dvaju pajdaša, pokazuje da će možda biti bolje. Ali, ne treba se nadati previše: odluka dvaju splitskih sudova, Općinskog i Okružnog, mala je i slatka pobjeda, ali za stvaranje pravog hrvatskog, umjesto sadašnjeg „zapadnobalkanskog“ informacijskog sustava trebat će proliti još mnogo znoja i pohabati živaca – o svemu ostalom da i ne govorimo…

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/t ... aku-810876

JOŠ JEDAN MANJE...
+
‘JUTARNJI’ SE RIJEŠIO DOMOLJUBA! ‘Dobio sam otkaz jer sam ‘desno’ orijentiran i jer sam pisao za Braniteljski portal. Njima naredbe dolaze s Kalemegdana!’

Autor: S. Vučković
Srijeda, 01. Srpanj 2015. u 20:43

"Pretpostavljam da su im upravo te "istine" koje sam pisao za Braniteljski najteže pale, pa mi se čini da sam zato dobio otkaz. Domoljublje je, čini se, postalo opasno i kažnjivo'', kazao je za naš portal Željko Huljev.

Željko Huljev, novinar Jutarnjeg lista koji je vrlo uspješno punio rubriku “crna kronika”, nakon deset godina je dobio otkaz.

Huljev se tome uopće ne čudi:

– Već neko vrijeme osjećao sam neobjašnjivu napetost i neku čudnu nedorečenost od strane urednika. Cijela situacija je eskalirala otkazom jer se prošlog mjeseca nisam našao na platnoj listi, iako sam jedan od najproduktivnijih novinara. Danima sam tražio objašnjenje i vrtio se u krug, a onda mi je objašnjeno da “više ne odgovaram urednicima, te da žele neke nove naslove” , kazao je Huljev i napomenuo kako mu je sasvim jasno što to ‘Jutarnjem’ ne odgovara:

– Riječ je o mojoj političkoj opredijeljenosti kojom nikada nisam opterećivao medijsku kuću za koju sam radio niti sam svoje stavove ikada unosio u tekstove. Kao vanjski suradnik, honorarac koji je radio na ugovoru o djelu, imao sam odriješene ruke u smislu suradnje s drugim medijima. To sam povremeno činio za Braniteljski portal koji ovih dana proživljava napade najgore vrste. Bivšeg urednika Braniteljskog portala, Mladena Miloševića, očekuje zatvorska kazna u trajanju od 22 mjeseca, pa bih rekao da je sve ovo dio scenarija koji stiže ravno sa Kalemegdana. Jer, kako drugačije objasniti ovakvo ekspresno “rješavanje” domoljuba iz medija – doznajemo od Huljeva, dragovoljca Domovinskog rata koji je kroz sve ove godine pisao za Slobodnu Dalmaciju, Šibenski portal i druge.

– Na “Jutarnji” sam došao preko Stanka Jurića i redovito slao tekstove. Koristio sam svoj laptop i svoj mobitel, a plaća mi je iznosila 2.907 kuna. Vjerujem da sam im pomalo otpočetka bio trn u oku, ali su se odnosi zaoštrili kada sam tekstove na Braniteljskom počeo potpisivati punum imenom jer smatram da iza istine treba stajati. Sve napisano, uvijek potkrijepim dokumentacijom i fotografijama, tako da ne znam zašto im je to smetalo. Pretpostavljam da su im upravo te “istine” koje sam pisao za Braniteljski najteže pale, pa mi se čini da sam zato dobio otkaz. Domoljublje je, čini se, postalo opasno i kažnjivo – kazao je za naš portal Željko Huljev.

http://www.dnevno.hr/domovina/jutarnji- ... ana-812447

novinari intervjuiraju - novinare

HTV dotaknuo dno prilogom o Mamiću: što utajivači poreza misle o utaji poreza?

Autor: Marcel Holjevac
Četvrtak, 02. Srpanj 2015. u 22:04

Nakon gledanja današnjeg Dnevnika još sam uvjerniji da problem HRT-a treba riješiti po grčkom receptu. Dnevnike HTV-a gledam više nego rijetko, jer nemam sat vremena za sjedenje pred televizorom da bih saznao ono što se na Al Jazeeri može saznati objektivnije u pet minuta. Ali današnji prilog o Mamiću me stvarno šokirao.

Na stranu što je prilog trajao petnaestak minuta, što je na normalnim televizijama inače gotovo pa vrijeme trajanja cijele emisije dnevnih vijesti, koje traju dvadesetak minuta. Televizija nije medij koji podnosi ekstremno dugačke vijesti. Tko želi čitati podrobne analize, ima za to tiskane medije. Dvadeset minuta je sasvim dovoljno, plus deset za sport i vrijeme, da bi se reklo sve što se ima reći u formi vijesti, a mišljenja i komentari spadaju u neke druge emisije i druge medije. No, to što je prilog o Mamiću trajao otprilike koliko i čitanje osuda druga Trockog na partijskom plenumu CK u Moskvi početkom prošloga stoljeća je manji problem. Pa i to što smo u njoj gledali desetak godina stare snimke Mamića kako trga košulju.

Nije tako velik problem niti to što je emisija po običaju bila navijačka i neobjektivna, iako su se urednici trudili, neuspješno, ostaviti dojam objektivnosti. O Mamiću su uglavnom pitali njegove zaklete neprijatelje, primjerice bivšeg ministra Jovanovića, čije je mišljenje o Mamiću, obzirom da dotični u ovoj državi više ne predstavlja nikog i ništa, nije uopće relevantno. Jovanović je doduše zaprijetio da će isušiti nogometnu močvaru, pa ga je močvara izvozala kao malu bebu. Ali zna se što o Mamiću misli Jovanović.

Ali apsolutno dno je što je dobar dio tog ekstremno dugačkog priloga zauzelo mišljenje stanovite Dee Redžić, novinarke portala Index. Dakle, javna TV, koju plaćamo milijardu i četiristo milijuna kuna godišnje, koja nam pije krv na slamčicu i otima sirotinji mjesečno osamdeset kuna za pretplatu za program koji uključuje najgore TV dnevnike, gore od socijalističkih iz šezdesetih godina kad su se po 15 minuta čitala izvješća sa sjednica CK, ali bar nisu trajali sat vremena, koja nam otima novac za reprize “Dinastije” iz osamdesetih i kaubojskih serija iz šezdesetih koje koštaju malo više od ništa, i za reprize partizanskih filmova koji koštaju i manje od ništa, koja zapošljava preko tri tisuće ljudi, NEMA SVOG voditelja ili urednika, komentatora, nekog, koji bi dao komentar na uhićenje Mamića zbog utaje poreza, nego komentar traži od novinarke privatnog portala. I to portala čiji je vlasnik pravomoćno osuđen za utaju poreza. I to zato jer je eto ona nešto pisala protiv Mamića. I to ne naročito kvalificirano. Tko nije???

Otprilike, kao kad bismo mi iz Dnevnog nazvali Tomića ili Dežulovića i pitali ih što misle o nečem, te to objavili kao prilog. Naravno, HTV može i treba pitati relevantne igrače iz svijeta nogometa pitati što znaju o tom slučaju, pitati iz za kraći komentar, recimo Ćiru, nogometaše, ljude iz HNS-a, izbornika, policiju. Ali zašto novinarku privatnog portala? Zašto je njeno mišljenje relevantno? Ima li HTV ikog na plaći tko ima svoje mišljenje, ako već misle da komentari, po socrealističkom modelu agitpropa, uopće spadaju u Dnevnik? No najveći problem nije ni što je Dea novinarka, problem je što je ona već godinama radi za Matiju Babića, koji je nedavno pravomoćno osuđen za utaju milijun kuna poreza, plus još nekoliko milijuna za koje je oštetio svoju tvrtku, dakle njene vjerovnike. Dakle, za isto ono za što trenutno USKOK sumnjiči Mamića!!!

Ukratko, HTV, umjesto da da činjenice, daje komentar. Umjesto da da svoj komentar, svog komentatora, kuća od 3500 zaposlenih zove novinarku Indexa da da svoj komentar. I onda osoba koja radi za dokazanog pronevjeritelja i utajivača poreza palamudi neko dulje vrijeme o tome kako je strašno da u ovoj zemlji postoje ljudi poput Mamića, koji se bave utajama poreza. Jer, Mamić je optužen samo za to, ne i za nešto drugo.

Da ne bude zabune: o Mamiću mislim da je prije svega robovlasnik. Mislim da su ugovori koje on potpisuje s nogometašima kojima je manager ne samo lihvarski, nego u najgorem značenju te riječi robovlasnički. Da su nelegalni, i da zbog toga treba trunuti u zatvoru. Ako ne i zbog utaje poreza, koja se u Hrvatskoj, obzirom da ovo ipak nije civilizirana zemlja poput Njemačke gdje se za utaju poreza ide na dugi niz godina u zatvor pa da se baš radi o sto eura, tradicionalno kažnjava s tri mjeseca guljenja krumpira. Pa je tako i vlasnik Indexa, koji tvrdi da nije vlasnik Indexa, prošao s nekoliko mjeseci dobrotvornog rada za taj “sitni prekršaj” težak ukupno šest milijuna kuna.

No, krajnje licemjerno je da, kao prvo, bilo tko tko radi za dokazanog utajivača poreza daje moralne osude ljudi poput Mamića. Ako je Mamić utajio pet-šest milijuna poreza, treba ga, kao i ostale, poslati da guli krumpire, ne u zatvor. Jer, ili ćemo sve kažnjavati za to, ili nećemo nikog. Svima jednako. A kao drugo, ako na HTV-u otpuštaju Karolinu Vidović-Krišto jer je pustila “jednostran prilog”, onda neka pogledaju svoj večerašnji prilog o Mamiću pa neka otpuste sami sebe. I kao treće, ako misle davati komentare vijesti, neka to povjere nekom od svojih tri i kusur tisuće ljudi. A ako misle za komentare pitati ljude izvana, onda neka ne pitaju novinare, kolege, nego one koji imaju neku insidersku informaciju, ili one čije je mišljenje, zbog funkcije koju obnašaju, relevantno. Ali to je valjda previše očekivati od nacionalne TV kuće: njihov domet je uglavnom zaustavljati prolaznike na Trgu bana Jelačića i pitati ih na Dan državnosti znaju li što se danas slavi. I likovati kad ne znaju.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... eza-812856

NEZADOVOLJNI RADOM HND-A
Osnovano novo novinarsko društvo – udruga ‘Hrvatski novinari i publicisti’

S ciljem zaštite digniteta struke i profesionalnih prava svih novinara, osnovana je udruga profesionalnih novinara i publicista – “Hrvatski novinari i publicisti” (HNIP), priopćili su u petak iz te novoosnovane udruge.

Osnivačka skupština koja je održana u četvrtak, 2. srpnja, izabrala je radno predsjedništvo koje će HNIP voditi do Izborne skupštine najesen, a sačinjavaju ga Katja Kušec, Marko Jurič i Hrvoje Juvančić.

“HNIP je definiran kao strukovna udruga koja štiti i afirmira profesiju, zagovara tradicionalne vrijednosti novinarske profesije i prema svim sudioncima demokratskih procesa postavit će se jednako. Cilj nam je profesionalno se baviti poslom i da nismo dijelovi nikakvih političkih i aktivističkih struktura”, rekla je za Hinu članica Radnog predsjedništva Katja Kušec.

Istaknula je da je ideja o osnivanju postojala dugi niz godina, a razlog osnivanja je, kaže, bilo proceduralno kršenje svih pravilnika i statuta središnje, krovne novinarske udruge – Hrvatskog novinarskog društva.

Kušec je dodala da je ideja kulminirala nakon što su kod Izborne skupštine Ogranka HND-a pri HTV-u organizirali izbore, gdje se pokazalo da je “statut nešto što se može aproksimativno tumačiti”. Središnja udruga, istaknula je Kušec, iako je upozoravana da je pri izbornim aktivnostima bilo nezakonitih izbornih aktivnosti, nije uvažila njihovo upozorenje “pa su vidjeli da nema druge već se sami organizirati”.

“Ono što se zove poštovanje zakona i procedure, što bi u našem poslu trebao bio aksiom i ključna stvar, ako se ne držimo tih zasada u našoj udruzi, otkud nam pravo da prozivamo ono što se događa u društvu i državi”, upitala je Kušec.

Na osnivačkoj skupština pojavila su se brojni novinari – s HRT-a su bili Tončica Čeljuska, Hrvoje Juvančić, Karolina Vidović Krišto, Ivo Lončar, Helena Krmpotić, Branimir Farkaš, Mario Raguž, Jozo Barišić, Siniša Kovačić, a među novinarima i urednicima s drugih TV kuća bili su Velimir Bujanec i Ozana Bašić.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/osnovano-novo- ... publicisti

OTVORENO PISMO DR. DR. H. C. JOHANNU TRUMMERU

Dr. Josip Stjepandić: Styrijina hrvatska izdanja su neokomunistička propagandna glasila

Dr. Josip Stjepandić otvorenim pismom obratio se sveučilišnome profesoru Johannu Trummeru, predsjedniku austrijske Katoličke medijske udruge, otvorenim pismom u kojem upozorava na skandalozno stanje u hrvatskim izdanjima Styria Media Group AG koja je u vlasništvu te udruge.

Bezuspješno se nekoliko puta obraćao vodstvu Styrije Hrvatska, a njegovo otvoreno pismo donosimo u cijelosti:

“Štovani gospodine Professor Dr. Dr. h.c. Johann Trummer,

ovim otvorenim pismom obraćam Vam se s pun povjerenja, da bih Vas upozorio na skandalozno stanje u hrvatskim izdanjima Styria Media Group AG, gdje su po mome mišljenju neophodni žurni pomaci. Budući sam se već bezuspješno obraćao vodstvu Styria-e Hrvatska, ovaj je korak neizostavan, nakon što sam putem interneta doznao da Vi nadzirete Media Group u Vašoj funkciji kao predsjednik od Katholischer Medien Verein.

Kao negdašnji doktorand na Tehničkom Sveučilištu Graz izdanja Styria-e upoznao sam 80-ih godina prošlog stoljeća, npr. die „Kleine Zeitung“: male, fine, objektivne, u katoličkom duhu. S tim iskustvom obradovao sam se kad je izdavačka kuća „Večernji list“ svojedobno ušla u sastav Styria-e, jer sam očekivao osjetno poboljšanje kvalitete.

Na žalost, moja očekivanja nikad nisu bila ispunjena. U međuvremenu je došlo do pogoršanja, o čemu se mora otvoreno govoriti.

Ukratko: „24 sata“ u potpunosti je, a „Večernji list“ u velikoj mjeri antikatolički, jer prenose sliku svijeta, koja se vrlo teško može spojiti s katoličkom vjerom. U međuvremenu to su postala dva propagandna glasila u neokomunističkom ruhu. Zašto je došlo do toga, postoje mnoge spekulacije – i u stručnim krugovima. U to se pak ne bih htio miješati.

Mene strašno smeta da ovi listovi posve očigledno manipuliraju, pače svjesno krivo informiraju, te time izazivaju veliku štetu, makar su formalno „bliski Crkvi“ i navodno imaju jednog svećenika (don Ivan Tolj) u svome vodstvu.

Postupanje ovih listova vrlo je jednostavno: nakon nekog važnog dogadaja u životu Crkve u Hrvatskoj, oni izvuku aferu iz šešira i razglabaju o njoj na mnogo prostora, da bi pokazali tamnu stranu takove „zle Crkve“. To je matrica, koju iz komunističkog vremena jako dobro znamo.

To nije samo sablazan, koju se mora bezuvjetno ukloniti, nego i uvrjeda za zdravu pamet.

Neposredan povod za ovo pismo je intervju s evangeličkim teologom Peterom Kuzmičem, koji je objavljen u „Večernjem listu“ od 8. lipnja 2015, u kojem grubo kritizira svoje katoličke kolege. Ovaj samozvani „papin znanac“ tamo tvrdi, da „neki hrvatski biskupi s nacionalističkih pozicija nastupaju antidemokratski i antiekumenski te tako politizacijom i zloupotrebom nacionalne religije pod krinkom domoljublja sebe predstavljaju kao najpouzdanije čuvare hrvatstva i nezaobilaznu paralelnu vlast“.

Ništa u toj tvrdnji nije istinito, ona me pak podsjeća na najgore dane Titova komunizma. Iz vlastita iskustva mogu posvjedočiti, da Hrvati mogu i moraju biti posebno ponosni na svoje pastire. Dok u današnjoj Hrvatskoj jedna državna funkcija odkazuje za drugom, Katolička Crkva, a napose njezina hijerarhija, jedna je od rijetkih organizacija, koja zemlju čuva od podpune propasti.

Zašto je pak taj intervju mora biti objavljen SADA? Jasno, da bi se prigušio prevladavajući dojam Papinog posjeta u Sarajevu, kojeg je neokomunistička vlada in Hrvatskoj naprosto ignorirala.

Dalje bih Vam želio navesti tri druga primjera:

1. U prosincu 2013. u Hrvatskoj je proveden referendum, kojim je brak utvrđen kao zajednica žene i muškarca. Neokomunistička vlada i njoj vjerni mediji su prije toga proveli veliku, ekstremno neukusnu antipropagandnu kampanju. Na koncu je i „Večernji list“ stao na vladinu stranu, te je ignorirao završnu proslavu građanske inicijative. U privitku imate moj mail, koji sam tada poslao glavnome uredniku te upravi kuće, koji je ostao bez odgovora.

2. „Večernji list“ zapošljava kolumnista Branimira Pofuka, koji izgleda ima zadaću da kritički promatra hrvatske biskupe. Tako je jednu rečenicu iz uvoda biskupa Vlade Košića za vrijeme godišnje komemoracije za hrvatske mučenike u Udbini 30.8.2014 uzeo za povod, da iz toga isplete cijelu kolumnu:

http://www.vecernji.hr/hrvatska/perpetu ... oba-959506

Na koncu dolazi do zaključka, da „dok je papa Franjo jednostavno evanđeoski dosljedan molitelj za mir protiv svakog rata, njegov biskup Košić svoj pastirski križ pretvara u vagu kojom prosuđuje krive i prave i nepogrešivo razlučuje mučenike od mučitelja.“ Svaka sličnost s gore citiranom izjavom P. Kuzmiča sigurno je posve slučajna!?

Po toj metodi moglo bi se uzeti iz svake propovijedi po jednu rečenicu, koja bi se dala kritizirati. Sama činjenica, da jedan „katolički“ izdavač plaća kolumnista da analizira biskupovu homiliju prema sadržaju koji bi se mogao kritizirati, apsolutno je bez presedana!

3. Kratko nakon što je novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske preuzela svoju službu, pozvala je vrlo popularnog franjevca da blagoslovi njezin novi ured. To je običaj, koji u Hrvatskoj spada u tradiciju: svatko se rado dade blagosloviti. Iz tog poteza predsjednice mogla bi se izčitati mnoga pozitivna simbolična značenja. Usprkos tomu, već drugi dan javio se u „Večernjem listu“ „drug“ Silvije Tomašević, dopisnik iz Rima, koji tu ulogu obnaša još iz komunističkog vremena, da bi novoj predsjednici očitao lekciju:

http://www.vecernji.hr/hrvatska/predsje ... rna-991488

On je glatko utvrdio da je blagoslov ureda predsjednice naprosto nedopustiv, jer u Hrvatskoj ima i „drugih“, ne samo katolika. Zanimljivo je da se ti „drugi“ uopće nisu javili za riječ.

Takvih bi se primjera moglo skoro proizvoljno nizati. Treba samo pročitati grube komentare čitatelja ispod nekih članaka u internetskom izdanju „Večernjeg lista“.

Moja kritika upućena je manje prema pojedninim novinarima, a više protiv vodećih urednika koji odlučuju TKO će ŠTO pisati.

Tako su mnogi kolumnisti, kritični prema režimu (Tihomir Dujmović, Ivan Starčević, Ivan Šola) odpušteni, nakon što su kritički pisali o nekim potezima bivšeg predsjednika Josipovića. Reda radi napominjem, da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište Josipovića osudilo zbog veleizdaje i da je pitanje smjene vlasti, kad će mu se suditi pred regularnim krivičnim sudom.

Uvjeren sam da je dostignuta točka kad su neophodne odlučne mjere u Styria Hrvatska, da bi se spriječila još veća šteta. Ili se odijeliti od tog doslovnog stranog tijela u koncernu Styria (Komunistička Partija bila bi sigurno prirodni kupac) ili uzpostaviti tamo uredničku politiku, koja slijedi naputak od Katholischer Medien Verein.

Budući uredništvo „Večernjeg lista“ kritična pisma čitatelja već dulje vrijeme naprosto ignorira (primjer: pismo Prof. Dr. Zdravka Tomca, bivšeg dopredsjednika hrvatske vlade), sadržaj ovog pisma podijelit ću ne samo s hrvatskim biskupima, nego i sa širom javnošću.

Okolnosti, koje su dovele do ovog pisma, duboko žalim i istodobno se nadam da sam Vam dao poticaje za Vaš budući rad.

Sa štovanjem

Podpisano: Dipl.-Ing. Dr. techn. Josip Stjepandić

Bensheim, 20.6.2015″

*Dr. Josip Stjepandić je stručnjak na području suvremenih tehnologija i inovacija, koji desetljećima živi i radi u Njemačkoj, ali prati događaje u domovini.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/dr-josip-stjep ... na-glasila