Forum Hoplologije,

Treba li Tatjana Josipović doista biti ponosna na supruga: 'Amnestirao je Miloševića, a u srcima Hrvata vidi ustašku zmiju'

Autor: Iva Međugorac
Datum: ponedjeljak, 10. veljače 2014. u 17:48

Premda Tatjana Josipović misli da nema razloga požaliti što je podržala supruga, profesor Zdravko Tomac naveo je niz razloga zbog kojih hrvatski narod može biti nezadovoljan Josipovićevom politikom.

Profesorica Tatjana Josipović, supruga predsjednika Josipovića, u razgovoru za Večernji list izjavila ja kako joj suprug nije dao razloga da požali što ga je podržala u kandidaturi. No, profesor Zdravko Tomac smatra da je narod taj koji će na skorašnjim izborima suditi o predsjedniku Josipoviću. Premda nije u sukobu s predsjednikom, naš sugovornik često progovara i piše o njegovoj politici u kojoj se, ističe, poigrava nacionalnim interesima.

"Nezadovoljan sam Josipovićem radi mijenjanja istine. Narodu je potrebno otvoriti oči, a šutljiva većinska hrvatska treba kvalitetnog kandidata. I Mesić sve obrće na glavu", kaže Tomac. Dodaje da je ideološki rat u Hrvatskoj započeo Josipovićevim obećanjem u predsjedničkoj kampanji da će zacrveniti Hrvatsku. U njegovoj politici sporno je i to što mu je crvena zvijezda petokraka simbol demokracije i ljubavi, a u svojoj političkoj borbi ne uvažava činjenice. Ono što profesora posebno žesti jest Josipovićeva politika prema velikosrpskoj agresiji koju je prvo provodio sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem, a sada i sa Tomislavom Nikolićem.


"Svojom politikom on i Vesna Pusić Domovinski rat pretvaraju u građanski. Za Josipovića hrvatski narod ima ustašku zmiju u srcu, a on i ministrica vanjskih poslova razmatraju i povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije", navodi Tomac. Nadalje, misli kako nije dobro što Josipović hvali komunizam i antifašizam vrijeđajući pritom hrvatske branitelje i rat.

Bezbroj je primjera njegove politike koja se podudara s politikom Kukuriku koalicije, smatra naš sugovornik. "Mijenjanjem istine o prošlosti događaju se lutanja u budućnosti, a za Josipovića je i Tuđmanova politika ustaška. Takvim stavovima pomaže velikosrpskoj politici", kaže Tomac. Opasna je i njegova politika prema BIH te govor u sarajevskom parlamentu u kojem je optužujući hrvatsku politiku 90-ih za agresiju amnestirao Miloševića, smatra profesor. On bi, kao predsjednik države i poštivatelj Daytonskog sporazuma, morao štititi Hrvate u toj zemlji, a on provodi bošnjačku politiku. "Josipović se ne bavi niti gospodarstvom i siromašnima. Njega to ne zanima. On se bavi samo osvajanjem još jednog mandata, a cilj mu je svugdje se pojaviti, o svemu govoriti, a ne zamjeriti se. Pokušava biti staložen i pametan profesor, a izbjegavajući rizike dobiva poene. Vodi računa samo o javnosti, medijima i anketama koje su ga već proglasile pobjednikom. Toliko je samouvjeren da je jedne prilike rekao da bi pobjedio čak i Gotovinu", zaključuje Tomac.

Autor: Iva Međugorac

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... zmiju.html

Željko Primorac: Josipoviću važnija prava gay zajednice od radničkih prava .

Ponedjeljak, 10 Veljača 2014 09:48 .


-Nisu me pozvali da dam svoje mišljenje o Zakonu o radu- kazao je Ivo Josipović povodom napada sindikata zbog njegove ne brige i ne aktivnosti po pitanju nametanja novog Zakona o radu. Čovjek bi pomislio kako predsjednik Josipović u javnom životu sudjeluje samo prema pozivu, po principu automata sa kovanicama, ubaciš pet kuna i imaš predsjednikovo mišljenje o određenoj temi. Međutim, predsjednika demantira njegova svakodnevna prisutnost u medijima i iznošenje mišljenja o često trivijalnim stvarima u odnosu na Zakon o radu. Svjedoci smo samoinicijativnih nastupa predsjednika Josipovića o brojnim temama za koje on smatra kako su bitne za narod, državu i društvo.


Pažljivi promatrači uvidjet će kako se predsjednikove „društvene intervencije“ često podudaraju sa stavovima Kukuriku vlade, dok izostaje predsjednikov angažman u situacijama kada je nužna kritika vladinih pogrešnih poteza od institucije predsjednika države. Radi se o još jednoj potvrdi teza brojnih kritičara lika i dijela Ive Josipovića koji tvrde kako Josipović nikada nije prestao biti član SDP-a te kako nikada nije izašao iz uskih neokomunističkih okvira i postao hrvatski predsjednik.


Čovjek koji je za svoj predizborni slogan uzeo pojam „Nove pravednosti“, što bi podrazumijevalo uvođenje principa pravde i pravičnosti u sve segmente društva nikako nije smio zažmiriti, pa taman bio i operiran na jednom oku, na zakon koji pokušava dokinuti osnovna radnička prava. Radi se o pokušaju dokidanja mukotrpno izborenih radničkih prava, lakšem otpuštanju radnika, uvođenju dužeg radnog vremena, ukratko, radi se o smanjenju prava jedne od najugroženijih društvenih skupina. Kada bi trebala početi djelovati ta „Nova pravednost“ ako ne u ovakvim slučajevima? Međutim, Josipović je ovaj udar na radnike, njihovu djecu i obitelji odlučio prespavati, poručivši sindikatima kako nije reagirao jer ga nisu ni pitali za mišljenje.


Prisjetimo se samo na trenutak histerije oko referenduma o braku, tada je predvodnik Nove pravednosti gotovo predvodio juriš na sve one koji su bili za definiciju braka kao zajednice muškarca i žene. Njegovo mišljenje tada nije trebalo tražiti, štoviše, Josipović se uključio i u kampanju iako je to krajnje moralno diskutabilno s obzirom na funkciju predsjednika države. Čovjek bi pomislio kako u Hrvatskoj ima više pripadnika gay zajednice nego radnika kada se predsjednik tako angažirao oko prava na brak homoseksualnih osoba. Kako Josipovićev stranački kolega, Zoran Milanović, vodi državu i gospodarstvo uskoro bi zaista i moglo biti više pripadnika gay zajednice nego radnika, a tada će nestati i svi problemi Ive Josipovića i Zorana Milanovića. Milanović neće imati problema sa radnicima jer ih neće biti, a Josipović će konačno dobiti toliko željenu populaciju kojoj će biti predsjednik- većinsku gay državu i većinski gay narod.


Ivo Josipović ima brojne mane, ali nitko mu ne može kazati kako je glup. Ima nos za namirisati trendove u politici. Tako se pred novu predsjedničku utrku nikako nije želio zamjeriti moćnom poslovnom lobiju koji nastoji liberalizirati tržište rada i smanjiti stečena radnička prava. Josipović je procijenio kako će mu za reizbor biti nužne izdašne donacije od poslodavaca, dok će radnički dio glasova pokušati namiriti na temelju ideoloških sukoba u društvu. Angažiranost Ive Josipovića na temu prava pripadnika gay zajednice nije nimalo svjetonazorski uvjetovana već se radi o osluškivanju raspoloženja multinacionalnih korporacija sa Zapada, pogotovo onih medijskih čija će mu naklonost itekako trebati u izbornoj godini.


Dakle ni vjere ni stava, ni pravednosti ni pravičnosti već osobna korist i samo korist. Mogao bi to biti novi izborni slogan Ive Josipovića, Slavka Linića i njihove kume Marine Lovrić Marzel.



Željko Primorac

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=388

I. Miklenić: Zapanjujući nedostatak odgovornosti političara u Hrvatskoj

Objavljeno Subota, 15 veljače 2014 18:00


Zanemarena odgovornost



Prosvjedi koji su prerasli i u nasilje u većim gradovima Federacije Bosne i Hercegovine otvorili su brojna pitanja koja se godinama nije željelo rješavati, a izazvali su i relativnu rijetku pojavu - ostavke pojedinih političara, što znači da u BiH-u ipak ima političara koji sasvim ne bježe od svoje odgovornosti.

Ne ulazeći u slojevitu problematiku stanja u cijeloj Bosni i Hercegovini, premda bi to za Republiku Hrvatsku trebao biti jedan od prioriteta, nije moguće ne zapaziti da čak u takvoj Bosni i Hercegovini dio političara pokazuje zrelost, i ljudsku i političku, dok se to za političare u Hrvatskoj, osobito kad su na vlasti, teško može reći. Više je nego jasno da je nezadovoljavajuće stanje i u BiH-u i u Hrvatskoj posljedica (ne)rada političara te da ne bi smjeli biti potrebni nikakvi protesti, osobito ne nasilni, kada bi političari pokazivali makar minimum odgovornosti.

Upravo je zapanjujuće koliko često izostaje odgovornost političara u Hrvatskoj, i to na svim razinama vlasti, i kako se često pribjegava eliminaciji slabijih uz obmanjivanje javnosti da je baš to izraz te odgovornosti. A da je sve još gore, očituje se u činjenici da dovoljno odgovorno ne rade ni tijela vlasti zadužena za poštivanje zakona i za prisiljavanje svih građana na minimum odgovornosti.


Najnovija događanja na hrvatskoj političkoj sceni prepuna su baš takvih primjera pa je dobro podsjetiti makar na neka od njih. Pritom ovom tekstu nije cilj suditi ikojoj osobi niti ulaziti s ikakvim pristranim interesom u kadrovske križaljke, već je cilj upozoravanje na nemogućnost poboljšanja stanja u Hrvatskoj ako se ne poštuje minimum odgovornosti za opće dobro.

Uzmu li se samo podaci o sadašnjem broju nezaposlenih, zatim podaci o zaduženjima koja je Hrvatskoj natovarila sadašnja Vlada te činjenica da se baš ništa ne poduzima da bi se barem umanjilo, ako se ne može spriječiti izumiranje hrvatskoga naroda, onda je sasvim očevidno da sadašnja Vlada nema dobrih rezultata i da za to netko treba snositi odgovornost.

Za opće dobro sigurno bi puno bolje bilo da se ta odgovornost preuzme odmah, sada nakon dvije godine neuspješnog upravljanja zemljom, negoli da se čeka još dvije godine, do izbora. Članovi Vlade trebali bi pokazati odgovornost prema općem dobru zemlje i njezinih građana i omogućiti da možda privremeno tehnička, stručna ekipa preuzme vlast i načini potrebne zaokrete. Budući da nema odgovornosti, članovi Vlade na takvo nešto i ne pomišljaju.



Nekompetentnost ministara

Gotovo je opće uvjerenje u hrvatskoj javnosti da je nekompetentnost ministara u sadašnjoj Vladi neusporedivo veća od svih prethodnih vlada, a onaj tko je sastavljao baš tu ekipu ne preuzima odgovornost za svoj loš izbor. Ni u jednoj dosadašnjoj vladi nije bilo toliko različitih incidenata u kojima su izravno ili neizravno sudjelovali pojedini ministri, a predsjednik Vlade na sve to zatvara oči, pravi se kao da ne postoji - ne preuzima odgovornost.

Umjesto da preuzme odgovornost predsjednik Vlade, koji otvoreno priznaje i da su u pojedina javna poduzeća u uprave ušli ljudi koji »ne znaju, ne mogu i neće«, ide dalje kao da je sve u najboljem redu. Nameće se pitanje: U kojoj su to školi takvi političari naučili imati vlast i moć, a ne prihvaćati istodobno i svoju osobnu odgovornost?

Još je očitiji izostanak odgovornosti u gotovo svim ministarstvima u kojima ministri ne preuzimaju odgovornost za neuspjehe, promašaje, čak ni moguća krivična djela. Nije li nevjerojatno da je političkom odlukom smijenjen pomoćnik ministra financija, kojega je netko »cinkario« medijima, a da je izostalo preuzimanje odgovornosti samoga ministra koji je svoga pomoćnika ne samo namjestio nego i podržavao i onda kad to više nije smio radi interesa stranke?

Ima li i može li biti opravdanja za nerad u Ministarstvu regionalnog razvitka i fondova EU-a što usprkos silnim i hitnim potrebama Hrvatska nakon pristupanja Europskoj Uniji nije povukla 540 milijuna eura iz europskih fondova za 2013. godinu, a istodobno je morala platiti svoju visoku članarinu? Ta sredstva silno bi dobro došla sve siromašnijoj zemlji, a to je i međunarodna bruka za Hrvatsku jer se zbog nesposobnosti djelatnika toga ministarstva Hrvatska osramotila ne samo u Europskoj Uniji.


Neodgovornost na svim razinama

Prvi čovjek tog ministarstva, čini se, i ne pomišlja da bi trebao preuzeti odgovornost. Što tek reći za Ministarstvo poljoprivrede koje ne samo da nije otvorilo europsku pomoć poljoprivredi u Hrvatskoj nego je svojim djelovanjem izravno pridonosilo uništavanju poljoprivrednih gospodarstva i uništavanju hrvatskoga sela. Premda je više puta tražena odgovornost prvoga čovjeka toga resora, ona je izostala. Nažalost, čini se, nema ministarstva u sadašnjoj Vladi koje se ne bi moglo upozoriti na propuste i krive poteze - ali odgovornosti za to nema!

Više je nego očito selektivno ponašanje djelatnika Državnog odvjetništva na svim razinama, no to dosada nikome nije bio povod za ostavku, tj. za preuzimanje odgovornosti. Slučaj sisačko-moslavačke županice samo je vršak goleme sante koja se krije od javnosti a koju tvore propusti, nemoralni i nezakoniti potezi nositelja vlasti i na županijskim, gradskim i općinskim razinama, a odgovornosti ni ostavaka - nema.

U javnost malo dolazi od nečuvenih, nemoralnih i nezakonitih ponašanja unutar različitih političkih stranaka, državnih agencija, javnih poduzeća, uključujući HRT, i drugih državnih tijela - a ostavaka nema jer nema odgovornosti. Ako se uzme u obzir sva količina neodgovornosti na svim razinama upravljanja i odlučivanja, onda je stanje u Hrvatskoj zapravo još uvijek više nego dobro.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

http://www.hkv.hr/vijesti/komentari/169 ... tskoj.html

Pobuna protiv Milanovića: Tajne službe žurno upozorile vladu i predsjednika da postoji realna opasnost od izlaska naroda na ulicu!

Autor: D.Boroš
Datum: ponedjeljak, 17. veljače 2014. u 20:14

Novi auti su definitivno posvađali hrvatske građane i vlast. Tek nakon što su shvatili da bi najnovija bahatost mogla izvesti ljude na ulicu koji bi tražili njihove glave, u Vladi su se posuli pepelom i odigrali predstavu za javnost. Prvo su se ministri javno usprotivili novim (pre)skupim autima, a onda je još Milanović izveo performans u kojem je hladno slagao da nije imao pojma što naručuju! Predstojnik Državnog ureda za središnju javnu nabavu Dario Janković, međutim, tvrdi da su mu upravo bahati ministri naručili automobile sa najluksuznijom opremom koja postoji. I nije teško zaključiti tko govori istinu, a tko laže!

Kupnja 1.500 (tisuću i petsto) novih automobila u vrijeme najteže gospodarske krize od hrvatskog osamostaljenja, teže čak i od ratnih vremena, ražestio je hrvatsku javnost i građane. Osude, zgražanje i kritike dolaze sa svih strana. Internet stranice Vlade i medija prepune su komentara ogorčenih građana koji pitaju: "Zar vas nije stid?", "Gdje vam je obraz bando lažljiva?"; "J... vas vaša štednja, mi trebamo krepati da biste se vi vozili u novim audijima?".

Zanimljivo da ljudi koji se javljaju s komentarima uopće to više ne rade pod pseudonimima nego javno, otvoreno potpisuju svoje riječi. Očito je ljudima prekipjelo.

No, nisu samo hrvatski građani žestoko reagirali na novu, nezabilježenu bahatost Milanovićeve vlasti. Prije nego će se premijer posuti pepelom i reći kako ništa nije znao, barem deklarativno SDP-ovi koalicijski partneri HNS-ovci su demagoški poručili kako to nije potez primjeren vremenu i trenutku u kojem živimo.

Podsjetimo, Državni ured za središnju javnu nabavu objavio je prošli tjedan da država u najam putem operativnog leasinga uzima čak 1.581 vozilo. Prema okvirnom sporazumu javnog natječaja iz ožujka 2013. u idućih pet godina za te automobile iz državnog se proračuna trebalo potrošiti 271 milijun kuna. Vozila bi trebala biti isporučena do kraja ožujka, i to 1.423 automobila iz VW grupacije (Škoda, Volkswagen, Audi), 102 Opela, 56 Fiata. Gotovo sva ministarstva nabavljaju po jedan, a Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade čak devet Audija A6 3,0 TDI quattro S-troni, vrijednih preko 650 tisuća kuna - svaki.

Kada su vidjeli da je vrag odnio šalu i kada je na stol premijeru i predsjedniku Republike došlo upozorenje tajnih službi da bi ovo moglo izazvati takav revolt građana da nisu isključeni ni žestoki masovni prosvjedi u kojima bi se tražila njihova ostavka, počeo je igrokaz premijera i njegovih ministara. Ministar obrazovanja Željko Jovanović je prvi izjavio kako je apsolutno neprimjereno da bilo koji ministar vozi automobil od 647 tisuća kuna.

- Automobili još nisu isporučeni i tražio sam da se poduzme sve što je moguće kako bi se ta vozila zamijenila dvostruko jeftinijima, kazao je, ispričavši se za svojiu izjavu od dan ranije u kojoj je pitao "da li bi javnosti bilo prihvatljivije da on kočijom dolazi na posao?".

No, nije samo Jovanović bio protiv. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić je u jednom neslužbenom razgovoru svojim prijateljima kazao kako "im ovo s autima zaista nije trebalo", a svi su se ministri pravili iznenađenima što su nabavljeni baš ti skupi Audi.

Onda je premijer sazvao press konferenciju s koje je u svom bahatom stilu poručio kako oni zapravo štede, jer će ovaj kontigent biti jeftiniji od onog prije četiri godine. Onda je nešto nejasno "smuljao" da će se novi automobili drugačije preraspodijeliti i na kraju slagao da nije ništa znao o cijeni! Pa tko potpisuje nabavu državnih automobila – Ivo Sanader ili Zoran Milanović? Sa konferencije za medije u Banskim dvorima poručio je da se potpisano ipak mora poštivati, da su automobili kupljeni i nema mogućnosti raskidanja ugovora.

Izvori s Markova trga uvjeravaju nas kako su se u priču s automobilima uključile čak i tajne službe. Naime, prateći društvene mreže i internet stranice državnih institucija preko vikenda, analitičari tajnih službi su uputili žurni izvještaj predsjedniku Republike i Vladi u kojem upozoravaju da postoji realna opasnost od šireg narodnog bunta, kojem bi okidač mogli biti upravo novi automobili.

Prema dobro obaviještenim izvorima, službe su zabilježile nekoliko stotina puta više negativnih, ljutitih i uvredljivih komentara na račun aktualne vlasti, kao i poziva na masovne prosvjede i nasilno rušenje vlasti nego ikada prije, barem od kada se vodi takva statistika.

No, Milanović je sve to primio s velikom dozom nepovjerenja (on i ne skriva svoj prijezir prema obavještajnoj zajednici koju smatra HDZ-ovom tvorevinom) i pokušat će sljedećih dana ublažiti žestoke reakcije javnosti novim spinovima i lažnim obećanjima.

Na sreću, premijera i njegove ministre demantirao je predstojnik Državnog ureda za središnju javnu nabavu, Dario Janković, koji je izjavio kako su mu iz ministarstava naručili baš takve luksuzne automobile što sada opovrgavaju. Iako je i sam član SDP-a i njegovog Glavnog odbora, bivši predsjednik karlovačkog SDP-a i dva puta SDP-ov kandidat za gradonačelnika Karlovca, a današnji šef Državnog ureda za nabavu je, kažu suradnici, pobjesnio kada je vidio da se premijer i ministri posipaju pepelom pa ispada da je on naručio te skupe automobile, a ne ministri koji su točno specificirali da žele najluksuzniju opremu koja postoji na tržištu. I nije uopće teško zaključiti tko laže a tko govori istinu. Zar itko vjeruje da je Janković sve to naručio na svoju ruku, bez znanja premijera i vlade?

Sada treba očekivati prvo Jankovićevu smjenu, a onda i mimohod novih automobila. Naime, kolona koju bi oni mogli napraviti bila bi duga 30-ak kilometara ili da bi bilo jasnije - od naplatnih kućica na izlazu iz Zagreba u Lučkom do Karlovca.



Autor: D.Boroš

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ulicu.html

Sporno je kada za školovanje Hrvata u Australiji dajemo dva milijuna kuna!? Koliko su australski Hrvati milijardi kuna dali Hrvatskoj tijekom agresije?

.Četvrtak, 06 Ožujak 2014 21:24 Ivana ..Tweet .

Zoran Milanović, s obzirom na nepodnošljivu južinu ni proljeća ni zime u Hrvatskoj, posve opravdano, u maniri velikog ideologa Josipa Broza Tita, odlazi na dvotjedno putovanje u Australiju. Hoće li ponovno zaploviti maršalov Galeb?

Nije poznato hoće li se hrvatski premijer u Australiji sastati s Josipom Šimunićem, no, netko bi predsjedniku Vlade trebao reći da je Šimunić još uvijek u Zagrebu te se zapravo sastanak dva povjesničara može upriličiti i u domu Zdravka Mamića, pod pokroviteljstvom Jutarnjeg lista.

Naime, Hrvatska je trenutno u jednoj velikoj krizi, možda i najvećoj u posljednjih dvadesetak godina, predsjednik Vlade umjesto u Njemačku odlazi na noge Novom Zelandu, a onda i u već spomenutu Australiju. Njemačka bi, kao EUROPSKA gospodarska velesila, trebala biti hrvatski strateški partner, umjesto toga imamo najgore moguće odnose s jednom prijateljskom državom koja je uz Hrvatsku bila u najtežim danima Domovinskog rata. Kad je posljednji puta neki ozbiljniji hrvatski političar bio Berlinu, umjesto toga imamo Vesnu Pusić koja se udomaćila u Beogradu kod velikosrpskih fašista, amnestirajući ih, dva dana prije suđenja za genocid protiv Srbije u Haagu, od nedvojbenih zločina?

No, vratimo se premijeru. Zamjeraju hrvatskom predsjedniku Vlade navodnu darežljivost, naime, Milanović navodno sa sobom hrvatskoj zajednici u 'poklon' nosi ugovor temeljem kojeg će Hrvatska u narednih pet godina subvencionirati visokoškolsko obrazovanje australskih Hrvata cifrom od 450.000 australskih dolara, odnosno 2.268.000 kuna. To je, ukoliko je i istina, kao neki problem? Naime, neki kao da su, svakako namjerno, zaboravili ono što se u Hrvatskoj događalo tijekom Domovinskog rata. Hrvatska je u agresiji primila pomoć sa svih strana, uključujući i dijasporu, ponajprije dijasporu, pogotovo od australskih Hrvata. I to nije bio problem? Dok se mafija u Hrvatskoj bogatila, poglavito oni koji danas vedre i oblače hrvatskim medijima, australski, kanadski, američki, europski, azijski..., Hrvati dnevno su u Hrvatsku slali na stotine milijuna kuna pomoći.

Kako bi se Hrvatska obranila bez pomoći hrvatske dijaspore s obzirom na činjenicu da smo bili suočeni s brutalnim embargom koji je Hrvatskoj nametnula europsko-američka politička mafija? Jedan tenk na crnom tržištu, uz činjenicu da su naše institucije morale surađivati s najvećim ološem koji postoji na svijetu, švercerima koji su koristili agresiju na Hrvatsku kako bi se kroz basnoslovne provizije basnoslovno bogatili, stoji koliko svi dugovi nevjerojatno prezaduženog Ninoslava Pavića.

Samo Stjepan Mesić u jednom danu je zapjevao u Australiji i na temelju svog glazbenog umijeća dobio nekoliko stotina tisuća kuna koje je izgubio. Naime, reformirani ustašoid izgubio je ček na kojem je bilo ispisano 50 000 australskih dolara. I to je dakako u redu, sa strane lopovskih hrvatskih medija? Zamislite koliko je u Hrvatsku stiglo novaca a o kojima Mesić, zauzet pjesmom, nije govorio ako je samo on u jednom danu izgubio deset posto onoga što je Milanović navodno ponio u Australiju kako bi se mladi Hrvati obrazovali.
- S povećanjem sredstava iz potpore Vlade RH Centar u sljedećem petogodišnjem razdoblju namjerava značajno unaprijediti svoje nastavne i znanstvene kapacitete. Nastavni kapaciteti će se unaprijediti kroz reorganizaciju i restrukturiranje kolegija koji se bave hrvatskom kulturom i poviješću. Cilj je ponuditi atraktivnije kolegije koji će privući veći broj studenata hrvatskog ali i nehrvatskog podrijetla, i osigurati regrutiranje i produkciju poslijediplomskih studenata. Time će se osigurati veći prihodi od školarina, ali i dati poticaj za veći upis u jezične kolegije koji i dalje ostaju temelj Centra hrvatskih studija. U znanstvenom kontekstu Centar će nastojati postati centrom izvrsnosti kroz povećanje znanstvenih kapaciteta, broja i kvalitete publikacija, te unaprjeđenju znanstvene suradnje s institucijama u Hrvatskoj, u Australiji i drugdje u svijetu – navodi se u Vladinom priopćenju kojim opravdavaju Milanovićev put preko sedam mora i isto toliko gora, dok njegova Vlada sramotno šuti glede okupacije Ukrajine i dolaska srpskih fašista na Krim.

Naravno, u pravu je Vjekoslav Krsnik kada kaže da je ovo Milanovićevu putovanje skupo i promašeno, posebno u ovom trenutku kada Hrvatska gospodarski i moralno odumire, međutim, sitniš za školovanje mladih australskih Hrvata nije i ne može biti sporan Ni danas, ni sutra, ni za dvadeset godina.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... m-agresije

Australski Hrvati organiziraju prosvjede protiv Milanovića: SDP-ovci su zaštitnici Titove komunističke partije koja je u prošlosti preko Udbe počinjavala terorističke zločine

Autor: A.R.
Datum: petak, 07. ožujka 2014. u 20:05

Milanovićev SDP, 'reformirani' komunisti, doživaljavaju veliki otpor od građana Hrvatske, a Vlada odgovara uhićenjima, zatvaranjima, prebijanjem (Darko Pajičić) i slanjem ljudi u ustanove za psihički oboljele (Marko Francišković), a sve to dok se sve više i više građana izbacuje iz svojih domova, uz to se ratni veterani marginaliziraju i demokratski referendumi ignoriraju.
Australski Hvrati planiraju prosvjed pod nazivom "Stop Zoran Milanovic", njihovo priopćenje vam prenosimo u cijelosti.

U više od 24 godine, hrvatska zajednica u Australiji nije održala prosvjed protiv osuđivanja komunizma.

Zoran Milanović, hrvatski premijer, planira posjetiti gradove Sydney, Canberru i Melbourne. Njegova vlada i stranka posljednji su ostaci komunističkog razdoblja, njihova politika je autokratska i sama sebi svrha, a demokracija postaje farsa u Hrvatskoj. Vlada pod palicom Zorana Milanovića poduzela je prve korake da Hrvatska još jednom postane nacija u zarobljeništvu.

Kao što su pokazala zadnja izvješća, nakon što se Ukrajina otarasila iz šake komunizma morala je opet ustati protvi prokomunističkog i autokratskog predsjednika.

Hrvatsku to još čeka s trenutnom vladom i trenutno je pod paskom produžene ruke diktature. Građani se uhićuju, nepotizam cvijeta, a korupcija je u rastu.

Milanovićev SDP, 'reformirani' komunisti, doživaljavaju veliki otpor od građana Hrvatske, a Vlada odgovara uhićenjima, zatvaranjima, prebijanjem (Darko Pajičić) i slanjem ljudi u ustanove za psihički oboljele (Marko Francišković), a sve to dok se sve više i više građana izbacuje iz svojih domova, uz to se ratni veterani marginaliziraju i demokratski referendumi ignoriraju.

SDP-ovci su zaštitnici Titove komunističke partije koja je u prošlosti preko Udbe počinjavala terorističke zločine na australskom tlu, bacala eksplozive, činila odstrjele (Pero Čović).

Dok je svijet osudio komunizam i mnogi narodi, uključujući Njemačku, uveli su lustraciju da se riješe komunizma, Zoran Milanović i njegov SDP slave komunizam, podižu spomenike i odaju počast komunizmu.

Hrvatska zajednica osuđuje Milanovićevu turneju po Australiji, a hrvatski klubovi i centri zabranili su mu dolazak u njihove prostorije.

Prosvjedi "STOP Zoran Milanović" održat će se u Sydneyju, Canberri and Melbournu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/117 ... ocine.html

'Milanović, Pusićka i Josipović na putovanju osnivaju vladu iz sjene'

Autor: Iva Međugorac
Datum: ponedjeljak, 10. ožujka 2014. u 17:50

"Mislim da građani Hrvatske napokon mogu odahnuti jer dok su na putu članovi Vlade neće donositi nikakve odluke kojima bi se građanima uskrati socijalna prava te ugrozio standard. Građani mogu biti spokojni.", ističe Milinović.

Ako je suditi po luksuznom životu kojega članovi Vlade vode za njih su kriza i recesija nepoznati pojmovi. Nakon što su se nedavno počastili pametnim telefonima i luksuznim automobilima na red su došla i putovanja. Plejadu vladinih putovanja za naš portal prokomentirao je HDZ-ov Darko Milinović. Prema njemu ovaj niz putovanja u ovakvoj krizi zapravo je neodgovoran. "Razumijem da Milanović ide na put, ali nakon toga odlazi i Pusić. To je dokaz da u ovoj Vladi zapravo vlada anarhija", ističe naš sugovornik. Međutim, ne vidi Milinović samo negativnu stranu ovih putovanja. "Mislim da građani Hrvatske napokon mogu odahnuti jer dok su na putu članovi Vlade neće donositi nikakve odluke kojima bi se građanima uskrati socijalna prava te ugrozio standard. Građani mogu biti spokojni", ističe Milinović. Kritičan je HDZ-ovac i prema sve većem broju poreza kojima se kako kaže otežava život građana kojima se redovit udara po džepu. "Ova putovanja govore o ozbiljnosti Vlade. Još nam je samo falilo da predsjednik Josipović ode, a on bi mogao otputovati malo istočnije. Ne može se desiti da svi odu, to je dokaz da među njima nema koordinacije", smatra Milinović. Premijer je trebao najaviti svoje putovanje od deset dana te reći da Vladu ostavlja u rukama ministrice Pusić. Morao joj je reći da bude u Hrvatskoj dok je on na putovanju, objašnjava naš sugovornik. "Među njima nema komunikacije. Kad Linić najavi porez na nekretnine, HNS ipak odluči da poreza neće biti. U Vladi svatko ima svoju politiku i stječe se dojam da zemljom vladaju tri Vlade", priča HDZ-ovac. Jedna vlada je ona koju vodi ministrica Pusić, druga je pak Milanovićeva dok treću vodi IDS. "Ova nekoordiniranost još je jedan dokaz da Vlada mora otići", zaključuje Milinović.

Komentar na niz putovanja iznijela je i pravašica Ruža Tomašić. Ona također smatra kako je za Hrvate bolje da su vladajući na putu. "Josipović će im se uskoro pridružiti. Tko zna, možda osnivaju Vladu iz sjene", kaže Tomašić te dodaje da su nju u Australiji dočekali kao junakinju. "Milanovićev problem je u tome što ne priznaje iseljenike, a ljudi nisu budale. U Hrvatskoj ljudi zbog straha za obitelj, egzistenciju i posao moraju šutiti, ali tamo ljudi mogu reći sve što misle. Iseljenici pamte sve Milanovićeve glupe izjave", pojasnila je naša sugovornica.

Podsjetimo, premijer Zoran Milanović odlučio za radno putovanje u Australiju. Omiljenu ministricu vanjskih poslova i prvu potpredsjednicu Vlade hrvatski građani počastili su putovanjem u Čile gdje će sudjelovati na inauguraciji novoizabrane predsjednice Michelle Banchelet. Predsjednik Sabora Josip Leko odlučio se za posjet Nizozemskoj. I doista, vladajući su državu ostavili u rukama Branka Grčića i rastršali se po svijetu. No, obzirom na to kako vode državu ne bi bilo zgorega da odaberu destinaciju na koju će otputovati i s koje se neko vrijeme neće vraćati jer država bi se na ovaj način mogla voditi sama. Hrvatski narod pritisnut ovrhama i neplaćenim računima navikao je na odricanje pa ćemo već nekako i za putovanje bez povratka odvojiti još koju kunu. Ne treba niti njih previše kriviti jer kako bi iz zatamljenih stakala luksuznih automobila uspjeli spoznati što ostavljaju iza sebe kada odlaze u, kako oni to vole reći, uređene zemlje. A ostavljaju jezivu, bolnu sliku. Sliku poniženih hrvatskih umirovljenika koji umjesto u zasluženoj mirovini životare kopajući svoje dostojanstvo sa svakom novom bocom koju izvuku iz smeća. Sve je više onih koji svoju koricu kruha pronalaze prekapajući smeće pred vilom kojekakvih tajkuna. Teškim životom žive i hrvatski radnici koji iz mjeseca u mjesec preživljavaju s mizernim plaćama.

Pitaju li se Milanovićevi ministri na putovanjima u kojem smjeru putuje država sa 380 tisuća nezaposlenih? Pitaju li se imaju li djeca hrvatske sirotinje za sendvič, knjigu ili pak izlet, na koji oni redovito odlaze ne donoseći sa sobom ništa osim troškova i suludih obećanja u koje više nitko ne vjeruje? Dok kreditni rejting Hrvatske tone u smeće pitaju li se vladajući što znači odricanje? Što znači odricanje radnika čija uplakana lica svakodnevno gledamo jer mjesecima nisu dobili plaću? Što znači odricanje mladih koji odlaze iz domovine tražeći bolje sutra u zemlji koja će cijeniti njihovo znanje i sposobnost?

"Ova Vlada nije vlada skandala i krađa nego rada", kultna je to rečenica Zorana Milanovića. No, uz mnogo filozofiranja u protekle dvije godine hrvatske se javnost nagledala skandala i krađa praćenog s izuzetno malo rada. Koliko dobro rade svjedoče i afere koje se množe kao gljive nakon kiše. Unatoč tome, Milanović je jasno poručio da ne planira rekonstrukciju Vlade, očito zadovoljan postignutim. A zašto bi i rekonstruirao Vladu u kojoj ministri na uštrb građana odgovornost prebacuju jedni na druge tolerirajući time vlastiti rad i nestručnost. Bilo kako bilo, Milanovićeva vlada uspjela je u jednom - izbiti hrvatskom narodu vjeru u bolju budućnost i poštene političare.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... sjene.html

Rat dijaspore i premijera se nastavlja: Milanoviću, jesi svjestan koliku si nam štetu nanio na australskoj državnoj televiziji!

Autor: Anita RadovčićDatum: utorak, 11. ožujka 2014. u 09:55


Kako si rekao da ti imaš razumijevanja kako su Hrvati Australije tako nastrojeni (u negativnom smislu), jer su tako "odgojeni" u Hrvatskim domovima (klubovima). Kako i tvoja rodbina isto ide u iste domove, ali ne oni nisu takvi, i nikada nemogu biti takvi (kao ostali). Pa kakvi su to "ostali" koje ti spominjes? Jesi li mislio reći možda DOMOLJUBI? U cijelosti vam prenosimo priopćenje Darka Oreča, predstavnika hrvatskih iseljenika u Australiji i organizatora prosvjeda protiv Zorana Milanovića.



Svi Hrvatski klubovi, centri i crkve odbili su dobrodošlicu Zoranu Milanoviću. To više nisu vijesti već je opće znanje, ne samo Hrvata u Australiji nego je ta vijest stigla i do Hrvatske i cijelog svijeta.

Zasto onda prosvjedi?

Prosvjedi protiv Zorana Milanovića imaju više razloga. Što se tiče domovine, svrha je skrenuti pažnju na teške uvjete u kojima Hrvatski narod živi, nasilje nad Hrvatima poput Darka Pajičića, zatvaranje Hrvata poput Marka Franciškovića, skretanje pažnje na progonjene i zatočene Hrvate poput Veljka Marića, nedemokratsko ponašanje Vlade i politike Zorana Milanovića, antihrvatske politike spomenute Vlade, negiranje legalnih zahtjeva za referendume poput referenduma koji je pokrenuo Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, sabotiranje referenduma o obitelji te guranje sporednih zakona koji su u konfliktu s tim istim referendumom te guranje zakona o "životnom partnerstvu" koji je kontra usvojenog referenduma. Ima dosta situacija gdje se može pisati kako je vlada Zorana Milanovića u direktnom sukobu s demokracijom i gdje narušava pravo čovjeka i zakona, gdje ta ista politika provodi antihrvatsku politiku i narušava suverenitet i dignitet Hrvatske.

Tko bi čuo za bojkot Hrvata Australije i zabranu ulaska Zorana Milanovića u hrvatske domove da nije bilo javnih prosvjeda?

Sve bi to prošlo mirno, tiho i ostavilo dojam da je Zoran Milanović došao i otišao iz Australije i kako se on sastao sa najuspješnijim Hrvatima Australije, vladom Australije i sve je ok. Izvršio bi svoj 'spin' uspjeha s jedne strane a s druge strane bi uspio uvesti raskol ne samo između Hrvatske zajednice u Australiji, stvorio bi dvije struje, podobnih i nepodobnih, a u istom mahu bi uspio odstraniti Hrvate Australije od domovine. Dalje bi etikete o domoljubima bile ostale po staroj jugo-formuli.

"Iseljena Hrvatska je fašistička emigracija". To Milanoviću pali i u Hrvatskoj gdje svaki izraz o domoljublju je njemu fašisticki pozdrav i slavljenje Hitlera i Musolinija kao što je izjavio na SBS Australskoj televiziji.
No, ministrica Vesna Pusić je istog mišljenja, ne ustručava se to javno i govoriti, etikirati iseljenu Hrvatsku kao ekstremnu. Takve riječi smo slušali desetljećima od strane komunističke Titove jugoslavije. Naravno takvom mentalnom sklopu to samo uvjeravanje o nekakvom "antifašizmu" i da su oni nekakvi antifašisti stvara dojam u njihovoj glavi, a sigurno u njihovom djelovanju, da su u konstantnom ratu protiv nekakvih fašista. Konstantno traže protivnike te ih proglašavaju fašistima kako bi oni zavadili i vladali.

Stavimo karte na stol i pogledajmo stvari kako jesu

Oni nisu nikakvi antifašisti već su oni jednostavno komunisti. Nisu oni jedini, pogledajmo današnju situaciju u Ukrajini. Ukoliko slušate komuniste koji zastupaju gašenje demokracije, njima pokret za demokraciju je fasištički.
Današnji komunisti nisu sposobni drugačije razmišljati nego cijeli svijet gledaju kroz prizmu godina od 1941. - 1945. Njima svijet ne postoji prije 1941. niti poslije 1945. godine.

Kada čovjek dobro posluša interviju Zorana Milanovića na australskoj televiziji onda je sve jasno. Milanović tvrdi da mržnja kako on kaže ne postoji u Ukrajini kao što je kod nas postojala u "bivšoj Jugoslaviji". Da Ukrajina nije prošla što smo mi prošli te da situacija nije ista ili slična.

Očito je Milanović učio neku drugu povijest nego cijeli svijet, jer očito Milanoviću nije poznato da je Ukrajina prošla jednu od najbrutalnijih povijesti gdje su Staljinovci (komunisti) pobili gotovo pola Ukrajinaca kako bi komunisti zavladali. Da, ali su to komunisti, to su antifašisti koji su stvorili mir?! Kada svijet gleda kako spasiti Ukrajinu, staviti pritisak na Rusiju kako bi odustali od agresije nad Ukrajinom, Milanović otvoreno govori na SBS-u da je to gotova stvar. Nisu li takvi "proroci" govorili isto nama 1991. godine, da smo gotovi? Da, bolje da smo se složili sa Miloševićevim komunistima i klekli pod kamu. Pa tako su se komunisti i ponašali prema Hrvatskoj, a i sada na isti način podržavaju svoju komunističku braću.

Milanovic i dalje na SBS-u nama daje lekciju o Domovinskom ratu, spominje Oluju. Kaže da je u jednu ruku vodstvo četnika dalo naređenje iseljavanja pobunjenim, a u drugu ruku govori i osuđiva Hrvatsku vojsku za zločin i da je tadašnja hrvatska vlada kriva što nije zaštitila iste, te naziva Hrvatsku vojsku zločincima, razbojnicima, pa onda ponovo kako su Hrvatski generali (Markač i Gotovina) na kraju bili pušteni na slobodu i to potpuno čisti i nedužni. Milanoviću, jesi li svjestan što govoriš?

Milanoviću, tvoj izlet po Australiji se sastoji i od posjeta ratnih spomenika i muzeja. Koliko smo upućeni ti imas čast postaviti vijenac na te spomenike u čast poginulim australskim vojnicima. Ti isti poginuli australski vojnici ginuli su po tuđim zemljama. Hoćeš li Australcima djeliti lekciju kako je australska vojska zločinacka kao sto tvrdiš na proslavama Oluje Hrvatima? Zašto ne, jer među tom Australskom vojskom bilo je i Hrvata. Mogu zamisliti kako bi prošao da daš takvu nekakvu izjavu na takvom mjestu. Mogu ti kazati da ne bi dobro prošao jer prvu pljusku bi dobio od počasne garde jer australski vojnik ne bi mirno stajao, a tebe slušao kako pljuješ po njegovoj braći, a od australske države bi dobio deportaciju zbog vrijeđanja časnih vojnika i ugleda države.

No, i ostale floskule na SBS-u su isto tako sjajne. Kako si rekao da ti imaš razumijevanja kako su Hrvati Australije tako nastrojeni (u negativnom smislu), jer su tako "odgojeni" u Hrvatskim domovima (klubovima). Kako i tvoja rodbina isto ide u iste domove, ali ne oni nisu takvi, i nikada nemogu biti takvi (kao ostali). Pa kakvi su to "ostali" koje ti spominjes? Jesi li mislio reći možda DOMOLJUBI? Da, mi jesmo domoljubi, mi smo Hrvati i jasno je da je tebi ime HRVAT jako mrsko pa kada se obraćaš HRVATIMA u domovini ti ih nazivas "građanima" kao da si ti nekakav rimski car i vlasnik imperije pa su svi ostali samo građani i nemaju pravo nazivati se imenom HRVAT.

Skužili smo da se pravdaš da nisi Titova lutka jer nisi bio član komunističke partije niti njegove policije (Udbe). Pa kako onda možeš druge nazivati ekstremistima i govoriti da su pod utjecajom fašista i nacista, tu spominješ i Hitlera i Musolinija. Nije li istina da i oni nisu bili članovi nekakvih nacističkih ili fašističkih stranaka? Ali ipak ti nas osuđivaš bez dokaza, to radiš i upotrebljavaš istu retoriku kao što je upotrebljavao Tito i njegova partija. Dalje insinuiraš da Australija njeguje fašizam što Europa ne bi nikada dozvolila. Tu si prilijepio pljusku cijeloj Australiji i etikirao Australiju da je fašistička drzava. Pa onda koja država za tebe nije fašistička ili taj vaš "antifašizam" pripada samo državama gdje vlada komunizam poput Sjeverne Koreje ?

Milanoviću, jesi svjestan koliku si nanio štetu hrvatskoj državi i hrvatskoj zajednici u Australiji takvim glupostima koje si izjavio na SBS televiziji?
Ima mnogo toga. Jesi ti sada svjestan zašto smo tebe i cijelu Hrvatsku i svijet upozorili da dižemo javne prosvjede ako ti dođeš u Australiju? Jesi li sada svjestan zašto su svi Hrvatski domovi tebi zabranili ulaz i gostoprimstvo?
No, nisi ti ništa shvatio jer si bahat, samovoljan, a vjerojatno je to bila i tvoja namjera, obratiti, osramotiti Hrvatsku i uvesti razdor u Australiji.

Ajde onda makar nešto napravi pozitivno, reci otvoreno Australiji da se duboko ispričavaš što je tvoja stranka, nasljednici komunističke partije, slala Udbine agente da izvršavaju terorističke napade na australskom tlu i bacala ljagu na Hrvate. Reci sustralskoj vladi da ovi četnici koji marširaju ulicama Australije u četnickim uniformama i kokardama da su to zločinci koji su klali nedužan hrvatski narod, TRAŽI OD AUSTRALSKE VLADE DA UKINU TE ZLOTVORE IZ SVOJIH REDOVA NA PROSLAVI DANA BORACA i da je Tito podržavao taj šljam!

Prosvjedi protiv Milanovića su uspjeli prije nego što je on krenuo za Australiju i prije nego što smo otiskali prvu plakatu, a da je bio samo JEDAN prosvjednik isto bi znacilo njegov poraz. Jer je cijela Hrvatska u Australiji ustala protiv njega i njegove antihrvatske politike.

HRVATI AUSTRALIJE PREKO BOJKOTA, HRVATI AUSTRALIJE I VEĆINE DOMOVINE PREKO NAŠIH PROSVJEDA SU TEBE I TVOJU KOMUNISTIČKU I ANTIHRVATSKU POLITIKU ODBACILI. KAZALI SMO NISI DOBRODOŠAO MEĐU HRVATE DOMOVINE I AUSTRALIJE.

Hrvatski tisak i mediji u Hrvatskoj, Australska državna televizija SBS su to potvrdili preko cijele Hrvatske i Australije.

Braćo i sestre Hrvati, ponovo smo skupa kao jedan!

Darko Oreč

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/117 ... iziji.html

DIVLJAŠTVO: Barbarski napad Zorana Milanovića na vukovarske branitelje u Bruxellesu

Petak, 21 Ožujak 2014 15:13
Ivana



Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, hrvatski branitelji Vukovara te općenito braniteljska populacija, doživio je danas nečuveni udar primitivizma od strane aktualnog premijera Republike Hrvatske, ujedno i ratne kukavice, Zorana Milanovića. Ovako primitivan napad Stožer ne pamti još od vremena suludih eskapada SDP-ovog jastreba, Nena Stazića koji je branitelje proglasio šovinistima.

Naime, predsjednik stranke koja je početkom devedesetih dezertirala iz Sabora kada se glasovalo o hrvatskoj samostalnosti u 'srcu Europske unije', dakle, Bruxellesu, obrušio se na one koji su pokrenuli inicijativu glede referenduma o ćirilici. Posve je razumljiva suluda retorika aktualnog premijera s obzirom na činjenicu da je Milanović, kao ratna kukavica, uglavnom ljubomoran na hrvatske branitelje koji se nisu skrivali u birtiji u Trnju dok je Vukovar gorio nego su branili zemlju pred fašističkom agresijom iz Srbije. Inače, ovo je drugi barbarski napad aktualnog premijera na Domovinski rat u samo dva dana. Naime, ako se sjećate prije dva dana sekretar SDP-a izjavio je da ga 'nije briga što je tamo netko u nekoj Glini govorio 1990. godine' misleći pritom na fašističke izjave pobjednika srpskih parlamentarnih izbora, bivšeg četnika Aleksandra Vučića. Premijer je zaboravio da se nakon Šešeljevih mitinga na Banovini dogodio zastrašujući pokolj te da gotovo nitko od Hrvata koji su ostali na okupiranim područjima nije preživio okupaciju.

Šef partije nastavlja svoje barbarsko nedemokratsko ponašanje te je o referendumu o ćirilici rekao da Sabor treba odlučiti o inicijativi , za koju je prikupljeno više od 700 tisuća potpisa građana, no dodao je kako on smatra da je "taj referendum sramota", spomenuo je u tom kontekstu i "barbarsko ponašanje" Dakle, Milanović barbarin zapravo nema pojma što govori. On priča o europskim vrijednostima a kada je trebalo braniti Hrvatsku i Europu od Barbara i fašista s istoka sakrio se u birtiju i nije izlazio dok ga tata nije spakirao na sigurno. Zašto dečko iz Trnja nije sa svojim sugrađanima, brojnim Zagrepčanima, branio Hrvatsku, zašto se sakrio da bi danas bulaznio kako je bio premlad? Zna li Milanović koliko je godina imala najmlađa žrtva Ovčare?

- Sabor treba odlučiti, ja smatram da je taj referendum sramota, to su rekli i ovdje u EU, odnosno u Europskom parlamentu, kada je inicijativu Biljane Borzan potpisalo i nekoliko istaknutih zastupnika pučke stranke, konkretno iz Njemačke. To je jasna poruka njihovim prijateljima u Hrvatskoj što su europske vrijednosti, a što je barbarsko ponašanje - rekao je Milanović.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... bruxellesu

Predsjedniče, Hrvatska se ne temelji na antifašizmu i petokraka je simbol totalitarnog režima


Autor: Marcel Holjevac

Datum: srijeda, 26. ožujka 2014. u 14:51


"Hrvatska se temelji i na antifašizmu čiji je simbol ta zvijezda petokraka", rekao je predsjednik Josipović komentirajući najavu Tomislava Karamarka, u međuvremenu relativiziranu, kako će zabraniti petokraku kao simbol totalitarnog režima kad dođe na vlast. "Hrvatska se temelji i na antifašizmu čiji je simbol ta zvijezda petokraka", kaže predsjednik Josipović. Niti se Hrvatska temelji na antifašizmu, niti to piše u ustavu, niti je petokraka simbol ičeg do komunizma.

Karamarko, čiju je izjavu komentirao, je od miljenika ljevice kakvim je bio nakon što je kao nestranački ministar unutarnjih poslova u vladi Jadranke Kosor strpao Sanadera iza rešetaka, dospio do velikog sotone u trenutku kad je rekao da ga vrijeđa da ga netko zove antifašistom. I tad, kao i sad, je pokazao politički antitalent relativiziravši kasnije tu svoju izjavu. Ali, u osnovi, bio je u pravu. Niti je antifašizam ono za što se predstavlja, niti je zvijezda simbol suprotstavljanja fašizmu, jer je zapadni saveznici u borbi protiv Hitlera nisu koristili, zazirali su od nje jednako kao i od svastike, kao što uostalom nisu koristili ni sam termin "antifašizam": on je ostao rezerviran za antidemokratske, nehumane komunističke režime. Naprotiv, zvijezda je oduvijek striktno komunistički simbol, bila je to i mnogo prije pojave fašizma i prije nego je skovan termin "antifašizam".


Uostalom, licemjerno je zvijezdu proglašavati antifašističkim simbolom zato jer su je nosili partizani u drugom svjetskom ratu, jer bi tada pozdrav "za dom spremni" trebalo tretirati isključivo kao domoljubni, obzirom da su ga obilno koristili borci u domovinskom ratu - u kom su njihovi neprijatelji rušeći Vukovar nosili antifašističku zvijezdu, a zanemariti da su ga koristili i ustaše, kao što se zanemaruje da su zvijezdu nosili svi komunistički silnici, a samo mali dio onih koji su se borili protiv nacizma.


Komunisti 'uljepšavaju' svoju prošlost

Upravo je "antifašizam" i njegovi (navodni) simboli ono na što je udbaška nomenklatura posebno osjetljiva, a ne treba čuditi zašto ga uporno pokušava progurati kao "temelj Hrvatske" i ono što Hrvatsku povezuje sa zapadnim svijetom. Oboje je, jasno, laž - Hrvatsku s Europom i Zapadom povezuje mnogo toga, kršćanstvo, pa i demokratski sustav koji je i temelj Europe, a ne nikakav antifašizam, naprotiv ujedinjenje Europe i njeno konačno oslobođenje od diktature je upravo provedeno padom "antifašističkog" Berlinskog zida 1989., njemu je naime i službeno ime bilo "antifaschistischer shutzwall", antifašistički obrambeni zid. Taj naziv jasno govori da su "antifašisti" demokraciju i liberalizam zapada zapravo smatrali fašizmom. Po Josipoviću se ni Staljinov antifašizam ne bi smjelo osuditi, jer su se pod crvenom zvijezdom borili svi Rusi a ne samo komunisti!

No, razloge zašto uporno iznistiraju na "antifašizmu" nije teško dokučiti. Dojučerašnji komunisti nekako moraju "uljepšati" svoju prošlost pa se pozivaju na antifašizam kao civilizacijsku tekovinu jer više nije prikladno govoriti o diktaturi proletarijata. Obitelj Josipović je stekla u "antifašizmu" znatno bogatstvo, koje je kasnije u demokraciji, naročito turbulentnih devedesetih, samo povećala. Otac Ive Josipovića Ante je bio član izvršnog biroa CK SKH, i čelnik komisije koja je na dugogodišnje zatvorske kazne osudila, u ime "antifašizma" i prema listi za odstrel koju je napisao drug Vlado Bakarić, Savkine pristaše koji su proglašeni "profašističkim elementima". Dakle, "antifašizam" je temelj društvenog povlaštenog društvenog položaja udbaške klike, temelj neravnopravnosti građana, i daje im mogućnost da svoje protivnike proglase ustašama kad god je to oportuno i kad netko ugrozi njihove financijske interese i pozicije, po istoj matrici po kojoj se nekoć nepoćudne proglašavalo hereticima i shodno time ih isključivalo iz društva "pravovjernih". Karamarko je među prvima prozreo o čemu se radi, ali nije imao hrabrosti niti političke mudrosti ustrajati na tome i to obrazložiti, kad se na njega srušilo drvlje i kamenje.

Zašto je antifašizam bitan udbaškoj opciji?

Antifašizam je njima bitan upravo zato jer daje privid legitimiteta antidemokratskoj komunističko-udbaškoj opciji u demokratskom društvu. Takav "antifašizam" je magla. Netko tko ne prati politiku mogao bi pomisliti da je an­ti­fašizam sam po se­bi do­bra stvar, jer ako se antifašizam suprotstavlja fašizmu, tko bi onda uo­pće mo­gao bi­ti pro­tiv an­ti­fašizma osim, na­ra­vno, samih fašista? Josipović i ostala djeca udbaša nas žele uvjeriti da bi­ti protiv an­ti­fašizma u stva­ri zna­či bi­ti fašist, no to je pogrešna logika koju je svojevremeno razjasnio naš vjerojatno najveći filozof, Neven Sesardić, u svom odličnom tekstu "Crveno i crno o komunističkom antifašizmu". On je građanska suprotnost članu partitokracije Josipoviću: 1982. je kao mlad čovjek je započeo intelektualni rat s marksistima na Filozofskom fakultetu, uz pjenjenje parijskih lojalnih profesora Milana Kangrge i Gaje Petrovića. Inače potječe iz ugledne građanske obitelji, otac mu je bio sudac i 1971. je dao ostavku jer nije htio suditi Gotovcu, upravo kad je Josipovićev otac napredovao u hijerarhiji jer je bio spreman presuditi svakom po naređenju partije.


"Ako je fašizam moj ne­pri­ja­telj", piše Sesardić, "to ni­ka­ko ne zna­či da ne­pri­ja­telj mo­jeg ne­pri­ja­te­lja (tj. an­ti­fašist) mo­ra nu­žno bi­ti moj pri­ja­telj. Da­pa­če, sa­svim je mo­gu­će da ne­pri­ja­telj mo­jeg ne­pri­ja­te­lja bu­de me­ni još i ve­ći ne­pri­ja­telj ne­go onaj pr­vi ne­pri­ja­telj!" I nastavlja, "on mo­žda sve to ra­di sa­mo za­to da bi uklo­nio svo­jeg ri­va­la u to­ta­li­ta­ri­zmu te ta­ko do­bio pri­li­ku da me po­djar­mi i da me sam mal­tre­ti­ra i te­ro­ri­zi­ra ko­li­ko ho­će". Na primjer: ako je Al Capone pobio cijelu mafijašku bandu Bugsa Morana na valentinovo, to ne znači da je on antimafijaš, nego samo vođa konkurentske mafijaške bande, koja se protiv one prve borila zbog teritorija. Naravno da je onom kog mafija reketari svejedno koja to familija radi, "fašistička" ili "antifašistička".

Dakle, za prosudbu "antifašizma" je bitno vidjeti koji su razlozi za nečije suprotstavljanje fašizmu. Termin "antifašizam" seže u 1935. godinu, kad Kominterna radi zaokret nakon totalnog neuspjeha sintagme "klasna borba" i uvodi "antifašizam" kao novi oblik pakiranja komunističke ideologije. U igru ulazi Narodna fronta kojoj su na čelu komunističke partije pojedinih država i od kojih se očekuje da oko sebe okupe ostale pristalice te politike koji i ne moraju biti komunisti, ali je važno da podržavaju vodeću ulogu komunista. Dakle: od samog početka "antifašizam" je nastavak lenjinističkog vangardizma, gdje Partija nastupa kao Bogom dani vođa društva čija je pozicija neupitna zbog njene amoproglašene "naprednosti" i ne podliježe demokratskoj izbornoj provjeri. Tako je u ratu crvena zvijezda "uvaljena" i onima koji s komunizmom nisu htjeli imati veze.

Josipović besramno laže

Komunisti na taj način privlače razne snage u okrilje Narodne fronte, da bi te saveznike poput HSS-a i ostalih građanskih struja koje su im bili saveznici u ratu nakon prodora Crvene Armije po istočnoj Europi i Jugoslaviji što likvidirali, što pozatvarali. Takav je slučaj bio i sa domaćim ZAVNOH-om, čiji je vođa Hebrang likvidiran (objesio se o cijev radijatora u zgradi u kojoj nije bilo radijatora). A upravo se ZAVNOH, a ne nikakav antifašizam, spominje u Ustavu RH!

To Josipovića ne smeta da i dalje besramno laže kako je "antifašizam ugrađen u hrvatski ustav": Naprotiv, u njemu se nigdje ne spominje riječ "antifašizam", ali se spominje nešto drugo - "na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izrađenom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost", kaže Ustav.


Dakle, ako bismo se baš htjeli pozivati na Ustav, onda bismo trebali zvijezdu, kao simbol komunizma, odbaciti. Uostalom, i u Rusiji Staljin i crvena zvijezda simboliziraju komunizam i odbačeni su, iako se i Staljin borio protiv Hitlera, mnogo uspješnije nego Tito kojem je Crvena Armija "oslobodila" pola države uključujući i Beograd. Nitko danas ne traži da se trgovi u Rusiji i dalje zovu po Staljinu jer je bio "antifašist", a ni u Hrvatskoj to pogotovo nitko ne traži. Naprotiv, hrvatski antifašisti za njega ne žele ni čuti. I sama činjenica da su na Golom uglavnom završili "antifašisti", i to zato jer su navodno podržavali Staljina, koji je bio vođa "antifašističkog" (i antidemokratskog) dijela svijeta, zapravo govori da se tu nije radilo ni o kakvom suprotstavljanju fašizmu nego Titovom "nacional-komunizmu", kako je njegovu doktrinu okrakterizala britanska enciklpedija.


Antifašizam je, prema tome, kao pomoćna doktrina komunističkog pokreta oblikovan još prije dolaska Hitlera. Sadržajno on znači: svi politički, gospodarski i socijalni problemi dolaze iz zapadnog, građanskog svijeta. Poredak koji stvaraju komunisti je oslobođen tih problema, pa je komunizam, po toj matrici, sam po sebi antifašizam. Zapadni svaeznici su, naravno, prokljuvili tu matricu te nisu imali dvojbe oko izbjegavanja termina "antifašizam": uz Churchilla i Roosevelta se taj pojam nigdje ne spominje, ali uz Staljina i Tita često.

Crvena doktrina

"Antifašizam" je doktrina neslobode, diktature. Svi režimi koji su se poslije Drugog svjetskog rata pozivali na antifašizam, štoviše ga imali kao ustavno određenje, imali su strogu korelaciju s neslobodom i tlačenjem. To im je bila doktrinarna obaveza. Taj crveni teror sasvim sigurno ne može biti nešto pozitivno samo zato jer je onemogućio bijeli, ili crni, teror.

Tito, budući antifašist, je još na V zemaljskoj konferenciji KPJ u jesen 1940. u zagrebačkoj Dubravi govorio o tome kako su Francuzi i Englezi zapalili drugi svjetski rat. U stvari, do napada na SSSR budućim "antifašistima" borba protiv fašizma nije padala na kraj pameti, i partija je pozivala članove da se ne pridružuju niti jednoj strani: njima su jedni i drugi jednako bili neprijatelji a nauk partije da će se kapitalisti i nacisti međusobno uništiti. Tada je još bio na snazi sporazum o nenapadanju između SSSR-a i Trećeg Rajha (sporazum Ribentrop - Molotov). Ustaše po dolasku na vlast već od 10. travnja hapse nekoliko viđenijih komunista, no Nijemci to zabranjuju i tako se komunisti slobodno šeću jer ih eto štite Nijemci, naime još su saveznici! Stvar se mijenja tekom napadom na SSSR: tih 70 dana "antifašistima" ne pada na pamet dizati ustanak!

No i sam ZAVNOH, koji se za razliku od antifašizma stvarno i spominje u ustavu, je upitan. Tko god racionalno, sine ira et studio, pročita odluke ZAVNOH-a može vidjeti da je to papazjanija koja ne može nositi temelje države: uostalom, države se ne temelje na ideologijama već je temelj njihova postojanja nešto posve drugo. Po ZAVNOH-u je Hrvatska određena kao "država hrvatskog i srpskog naroda", Srbohrvatija. On kao takav ne može biti, bio spomenut u preambuli Ustava ili ne, temeljem Hrvatske.

Nakon domovinskog rata, počinje i preslagivanje Srba u antifašiste, pa su tako i četnici sebe proglasili antifašistima (po toj logici partizan je tek jedna modifikacija četnika, komunizirani četnik, što za mnoge od njih i nije bilo daleko od istine). Nedavno je čak u Srbu izbila svađa oko toga: tada je naslov u jednim dnevnim novinama glasio, "Ustanak su slavili i četnici tvrdeći: Ukrali su nam ga komunisti". Iz Hrvatske perspektive, mogu im samo poručiti: to je bio vaš zajednički ustanak, a imali ste i zajednički cilj. Detalji oko toga tko je tog dana, koji Josipović i dalje slavi kao dan ustanka iako Hrvatska ima jedan drugi datum kao službeni praznik, okrenuo svećenika Gospodnetića na ražnju i slično nisu toliko bitni: i jedni i drugi su 1991. zajedno napali Hrvatsku, kao što su tada zajednički poklali Hrvate iz susjednog sela u kom nije bilo nikakvih ustaša.

Karakter samih zbivanja u Srbu, gdje se i dalje u prisustvu Josipovića svake godine slavi antifašistički ustanak, je ono što je problematično. Ustanak je obilježila antihrvatska histerija i ubojstva, pljačka i čišćenje od svih Hrvata na tom prostoru. I to bi trebalo slaviti? Ako se ne slave orgijanja ustaških postrojbi, onda nije jasno zašto moramo slaviti četničko / partizanska orgijanja, osim kao političko ulizivanje Pupovcu. A cijela ta proslava klanja Hrvata se provodi pod pokroviteljstvom hrvatskih institucija, pod firmom "antifašizma"!

Detoksikacija Hrvata

A ni Pupovac ne može a ne spomenuti svako malo antifašizam. Na Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća koja je u Lisinskom okupila oko 1700 sudionika iz svih krajeva Hrvatske nazočio je lani i hrvatski premijer koji se istaknuo jednom od svojih poznatih retoričkih bravura. "Antifašizam je jelovnik zdrave hrane s kojeg svatko uzme što mu treba, a u kaosu Drugoga svjetskog rata Srbi i Hrvati su ostvarili takvo bratstvo po oružju, razumijevanju i interesima kao nitko drugi u Europi", reče Milanović. I ostade živ.

Zaključno, komunizam je sam po sebi zločin. Zločinci se još trude to interpretacijski prikriti, prestrojavanjem u "antifašiste", no cijela njihova infrastuktura je pala pa tako i i interpretaciju čeka neumitni pad. Detoksikacija Hrvata od antifašizma međutim slabo ide, jer se u Jugoslaviji komunizam nije, kao drugdje, povezivao s ruskom okupacijom. Usto, "antifašisti" su doktrinaciju provodili sjekirom, podmićivanjem, zastrašivanjem, toljagom, metkom, manipulacijom, izluđivanjem, a dio toga opstaje i danas, dovoljno je pogledati hrvatske medije. Katalog njihovih "vrijednosti" je navlas isti kao i nacistički: teror, diskriminacija, jednopartijski sustav, kult velikog vođe. Naime komunizam je izvorno i suštinski antidemokratski i anticivilizacijski pokret, i ne može mu i ne smije biti mjesta u demokratski uređenom društu jer on u sebi sadrži poziv na rušenje svih demokratskih stečevina i ljudskih prava. Nasilje je temelj komunističke filozofije kao i nacističke i zato ona i njeni simboli trebaju biti zabranjeni, a ne slavljeni. A temelj demokratske Hrvatske može i treba biti jedino i samo pobjeda u domovinskom ratu i demokratski izražena volja naroda na referendumu, a ne nekakave, crvene ili crne, vojske iz prošlosti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ezima.html