Re: Kukuriku...
Posted: Mon Jun 23, 2014 8:24 pm
Bista u Uredu predsjednika koja je puno više od simbolike
Iz izvještaja o jučerašnjom obilježavanju Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica pokraj Siska vrijedil se malo temeljitije osvrnuti na dio o bisti Josipa Broza Tita u Uredu predsjednika. Naime, s njom u svezi Ivo Josipović kao jedan od nositelja detuđmanizacije ipak je osjetio potrebu pozvati se na autoritet Prvoga hrvatskog predsjednika i reći kako će bista jugoslavenskoga diktatora koju je Tuđman ostavio u Uredu predsjednika „biti i u Uredu budućeg predsjednika, tko god da to bude".
Namjerno brkanje
Ivo Josipović je jučerašnjim isticanjem biste Josipa Broza Tita u Uredu predsjednika po ne zna se koji puta pokazao da „ne razumije" razliku između antifašizma i komunističkog terora, odnosno da se drugo ne može opravdati prvim. Komunistički teror bio je duboko nečovječan kao što su bili fašizam i nacizam, druga dva totalitarna režima koja su odnijela nebrojeno puno nevinih žrtava.
Pri raspravi o tome je pozivati se na Franju Tuđmana zadnja vrlo ružna Josipovićeva manipulacija, budući da je Prvi hrvatski predsjednik djelovao u daleko složenijim okolnostima rata i potrebe međunarodnoga priznanja i afirmacije hrvatske države. Nastanak hrvatske države mijenjao je, naime, poredak uspostavljen od strane međunarodne zajednice predvođene zemljama antifašističke koalicije, pri čemu je prva asocijacija s hrvatskom državom nakon JOSIPOVIC-Hudelistdesetljeća jugoslavenske propagande kod tih međunarodnih čimbenika bila vrlo često NDH.
Stari recept
Josipovićevo insistiranje na bisti Josipa Broza Tita u predsjednikovom Uredu zato je samo nastavak insistiranja na podjelama u hrvatskom društvu koje njemu kao cjelini nisu donijele ništa dobroga, ali jesu baštinicima vremena kada se razlika između antifašizma i komunističkog terora nije smjela ni spomenuti u javnosti. Danas se ova razlika smije spomenuti, ali svatko tko to učini bit će još uvijek u opasnosti da ga se politički etiketira kao revizionista sklonog ustaštvu, čime će u začetku biti doveden u inferioran politički položaj.
Radi se o starom receptu. Držeći u inferiornom položaju samu ideju hrvatske nezavisnosti zbog opasnosti od navodne ustaške zmije u njedrima hrvatskoga naroda, jugoslavenske vlasti desetljećima su sve do krvavoga raspada vrlo uspješno prema međunarodnoj javnosti opravdavale svoj nedemokratski sustav vladanja nad hrvatskim narodom.
Josipović sve to jako dobro zna
Sve to Ivo Josipović jako dobro zna pa zato baš za hrvatski Dan antifašističke borbe i obljetnicu Jazovke, kad je hrvatska javnost posebno senzibilizirana na temu 2. svjetskog rata, spominje bistu u Uredu predsjednika, čiji je značaj tamo puno više od simboličnog. Osim što ona zorno ukazuje na to da Hrvatska nije dostigla razinu demokratskog razvoja dovoljnu za obračun s komunističkim zločinima, ona, što je posebno važno, javno demonstrira jednu političku silu. Hrvatskom i dalje vladaju strukture koje kad zatreba mogu biti i jesu jače od elementarnih demokratskih standarda i povijesnih činjenica. Štoviše, predsjednik nam je poručio da će tako biti i dalje, tko god nakon demokratskih izbora došao na njegovu funkciju.
Ali, kao što su antifašističke ideje pobijedile u 2. svjetskom ratu, a komunistički se poredak urušio padom Berlinskog zida, tako treba vjerovati da će nestati na koncu i politički čimbenici u Hrvatskoj koji svoju političku snagu crpe iz ideoloških krivotvorina, iza čega se zapravo krije njihova duboka nesposobnost za uvođenjem Hrvatske u društvo razvijenih zapadnih zemalja. Tad će i Ured hrvatskog predsjednika biti oslobođen sramotne činjenice da u svojim prostorima drži bistu jednog diktatora, a hrvatski narod će se bez povijesnih podmetanja i ideoloških okova moći napokon okrenuti budućnosti u okvirima samostalne države koju je tako hrabro izborio u Domovinskom ratu.
O. Barišić
http://www.hkv.hr/vijesti/politika/1793 ... staje.html
Iz izvještaja o jučerašnjom obilježavanju Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica pokraj Siska vrijedil se malo temeljitije osvrnuti na dio o bisti Josipa Broza Tita u Uredu predsjednika. Naime, s njom u svezi Ivo Josipović kao jedan od nositelja detuđmanizacije ipak je osjetio potrebu pozvati se na autoritet Prvoga hrvatskog predsjednika i reći kako će bista jugoslavenskoga diktatora koju je Tuđman ostavio u Uredu predsjednika „biti i u Uredu budućeg predsjednika, tko god da to bude".
Namjerno brkanje
Ivo Josipović je jučerašnjim isticanjem biste Josipa Broza Tita u Uredu predsjednika po ne zna se koji puta pokazao da „ne razumije" razliku između antifašizma i komunističkog terora, odnosno da se drugo ne može opravdati prvim. Komunistički teror bio je duboko nečovječan kao što su bili fašizam i nacizam, druga dva totalitarna režima koja su odnijela nebrojeno puno nevinih žrtava.
Pri raspravi o tome je pozivati se na Franju Tuđmana zadnja vrlo ružna Josipovićeva manipulacija, budući da je Prvi hrvatski predsjednik djelovao u daleko složenijim okolnostima rata i potrebe međunarodnoga priznanja i afirmacije hrvatske države. Nastanak hrvatske države mijenjao je, naime, poredak uspostavljen od strane međunarodne zajednice predvođene zemljama antifašističke koalicije, pri čemu je prva asocijacija s hrvatskom državom nakon JOSIPOVIC-Hudelistdesetljeća jugoslavenske propagande kod tih međunarodnih čimbenika bila vrlo često NDH.
Stari recept
Josipovićevo insistiranje na bisti Josipa Broza Tita u predsjednikovom Uredu zato je samo nastavak insistiranja na podjelama u hrvatskom društvu koje njemu kao cjelini nisu donijele ništa dobroga, ali jesu baštinicima vremena kada se razlika između antifašizma i komunističkog terora nije smjela ni spomenuti u javnosti. Danas se ova razlika smije spomenuti, ali svatko tko to učini bit će još uvijek u opasnosti da ga se politički etiketira kao revizionista sklonog ustaštvu, čime će u začetku biti doveden u inferioran politički položaj.
Radi se o starom receptu. Držeći u inferiornom položaju samu ideju hrvatske nezavisnosti zbog opasnosti od navodne ustaške zmije u njedrima hrvatskoga naroda, jugoslavenske vlasti desetljećima su sve do krvavoga raspada vrlo uspješno prema međunarodnoj javnosti opravdavale svoj nedemokratski sustav vladanja nad hrvatskim narodom.
Josipović sve to jako dobro zna
Sve to Ivo Josipović jako dobro zna pa zato baš za hrvatski Dan antifašističke borbe i obljetnicu Jazovke, kad je hrvatska javnost posebno senzibilizirana na temu 2. svjetskog rata, spominje bistu u Uredu predsjednika, čiji je značaj tamo puno više od simboličnog. Osim što ona zorno ukazuje na to da Hrvatska nije dostigla razinu demokratskog razvoja dovoljnu za obračun s komunističkim zločinima, ona, što je posebno važno, javno demonstrira jednu političku silu. Hrvatskom i dalje vladaju strukture koje kad zatreba mogu biti i jesu jače od elementarnih demokratskih standarda i povijesnih činjenica. Štoviše, predsjednik nam je poručio da će tako biti i dalje, tko god nakon demokratskih izbora došao na njegovu funkciju.
Ali, kao što su antifašističke ideje pobijedile u 2. svjetskom ratu, a komunistički se poredak urušio padom Berlinskog zida, tako treba vjerovati da će nestati na koncu i politički čimbenici u Hrvatskoj koji svoju političku snagu crpe iz ideoloških krivotvorina, iza čega se zapravo krije njihova duboka nesposobnost za uvođenjem Hrvatske u društvo razvijenih zapadnih zemalja. Tad će i Ured hrvatskog predsjednika biti oslobođen sramotne činjenice da u svojim prostorima drži bistu jednog diktatora, a hrvatski narod će se bez povijesnih podmetanja i ideoloških okova moći napokon okrenuti budućnosti u okvirima samostalne države koju je tako hrabro izborio u Domovinskom ratu.
O. Barišić
http://www.hkv.hr/vijesti/politika/1793 ... staje.html