Forum Hoplologije,

Prvi uspjeh ‘Urbane desnice’ u borbi za provedbu lustracije u Hrvatskoj


Autor: Damir Grund Objavljeno: 15-07-2014 u 20:21

Tek je nekolicina političkih stranaka imala hrabrosti odgovoriti na pismo koje je na četrdesetak ključnih adresa u Hrvatskoj poslala splitska udruga ‘Urbana desnica’. U njemu političare pozivaju da iznesu mišljenje o potrebi provedbe lustracije u Hrvatskoj. Glavnim političkim akterima i institucijama društva postavljena su sljedeća pitanja:

1. Koje je Vaše mišljenje o nužnosti provođenja lustracije u RH?

2. Što Vam govori podatak kako spadamo u svega nekolicinu europskih
zemalja koje nisu provele lustraciju, iako smo članica EU koja je donijela
Rezoluciju Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude
zločina totalitarnih komunističkih režima?

3. Imate li provođenje lustracije kao jednu od ključnih točaka u svom stranačkom programu?

4. Jeste li za donošenje Zakona kojim bi se osudili i zabranili svi simboli
totalitarističkih sustava i ideologija u Hrvatskoj, te na temelju kojega bi
se osnovao „Institut nacionalnog sjećanja“ po uzoru na poljski, koji bi se
bavio neovisnim istraživanjem svih zločina totalitarnih režima prošlosti?

Razotkrili pojedince koji se protive lustraciji

-Ovom akcijom bila nam je namjera jasno pokazati kojim pojedincima i organizacijama je u interesu provedba lustracije u RH, a kojima nije. Naime, u pripremi je Zakon o lustraciji, kojega trenutno dovršava naš pravni tim. Uskoro će biti predstavljen hrvatskoj javnosti. Akcija ‘Pismo’ je jasan pokazatelj postoji li politička volja da se lustracija provede regularnim putem ili lustracija mora doći od strane naroda putem referenduma. U svakom slučaju, ovu priču guramo do kraja-najavljuje Zvonimir Pavlinović, tajnik udruge.

Karamarko šuti

Do sada je stiglo tek nekoliko odgovora. Zanimljivo je da od HDZ-a o lustraciji ni riječi.

-Nedvojbena činjenica jest da sljedbenici totalitarnog komunističkog režima bivše Jugoslavije u Republici Hrvatskoj nikada nisu sišli sa vlasti, već su putem takozvane tranzicije i brisanjem vlastitih životopisa kao bivši komunisti zadržali sve poluge moći i vlasti do danas u svojim rukama. To je temeljni razlog zašto nije provedena lustracija u RH. Ukoliko hrvatske vlasti neće donijeti zakon o lustraciji bivših komunističkih kadrova, i to točno određenih, tj. onih koji su za vrijeme komunizma kršili ljudska prava, bilo kao naredbodavci i partijski funkcionari, bilo kao doušnici tajne policije, onda Hrvatska opet može postati žrtva veleizdaje u bliskoj budućnosti, jer bivši komunistički kadrovi u pravilu ne provode nacionalnu, nego internacionalnu politiku-upozoravaju u odgovoru koje u ime HSP-a 1861 potpisuje predsjednik Dobroslav Paraga.

Lustracija ili rasvjetljivanje?

-Smatramo da bi primjerenije bilo koristiti našu riječ za lustraciju a to je rasvjetljavanje. A rasvijetliti se u Hrvatskoj treba doista puno toga. I upravo zato u temeljnim aktima naše stranke stoji da mi ne robujemo ideologijama, da smatramo kako se ne treba iscrpljivati u borbi lijevih sa desnima već svu snagu treba usmjeriti ka borbi protiv zla. Iz niza primjera od kojih je možda primjer Poljske najbolji daje se iščitati da su svi oni koji su rasvijetlili svoju prošlost nakon toga i snažno gospodarski krenuli naprijed. I to bi trebao biti obrazac. Ali Poljska nije imala domovinski rat koji je uz zlo koje rat donosi donio i nešto to bi se moglo nazvati kao ‘masovno presvlačenje kaputa’. Po završetku rata ali i u samom tijeku rata u sam vrh vlasti ušli su ljudi koji su i u prijeratnom razdoblju obnašali visoke partijske dužnosti. Drugim riječima potpuno iluzorno bi bilo za očekivati da će netko inzistirati na tome da rasvjetljava vlastitu prošlost koja mu baš i ne služi na čast. Postoji i naš stav da je jedan od golemih zločina bezočna pljačka i otimačina koja se je događala i za vrijeme rata ali i kasnije. Uništeno je a i još se uništava naše obiteljsko srebro, nestalo je srednjeg sloja, privreda je na koljenima, nezaposlenih nikad više a izjednačio se je broj onih koji rade sa onima koji su u mirovini. Hrvatska biološki stari i izumire a tko god može državu napušta u potrazi za poslom. Ne postoji način da se ostvari napredak a da se i to ne rasvijetli-upozorava potpredsjednik Hrvatskih laburista, Zvonimir Međeral.

U Hrvatskoj je napravljana ‘protulustracija’

Provedba lustracije utemeljene na dobroj europskoj praksi jedna je od glavnih točaka Platforme Saveza za Hrvatsku.

- U Hrvatskoj je najteže provesti lustraciju jer je naš komunizam bio specifičan. Imali smo rat tijekom kojeg je došlo do navodnog pomirenja svih građana Hrvatske. No, pravog pomirenja nije bilo. Komunisti i ‘udbaši’ su se pritajili da bi kasnije krenuli u lustraciju hrvatske politike, hrvatske knin-300x184kulture, hrvatskih iseljenika… Hrvati iz dijaspore zbog toga se ne mogu vratiti u Hrvatsku, jer im ne daju ulagati. U Hrvatskoj se, dakle, dogodila ‘protulustracija’ jer su oni koje je trebalo lustrirati ‘očistili’ zdrave hrvatske snage – pojašnjava Mate Knezović, odvjetnik i predsjednik Obiteljske stranke, jedne od osam članica Saveza za Hrvatsku (HDSSB, Hrvatska zora, Hrast,Autohtona Hrvatska seljačka stranka, Zavjet za Hrvatsku, Obiteljska stranka, HSP, Akcija za bolju Hrvatsku). Dodaje da se lustracija u Hrvatskoj ne bi odnosila samo na visoke komunističke dužnosnike i agente tajnih službi već i na četnički element koji je, kaže, također prisutan u Hrvatskoj zbog takozvane pomirbe.

Lustracijom obuhvatiti privatizacisku pljačku

- Nitko od onih koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku ne bi u smio obavljati javnu službu. Lustracija bi, osim toga, trebala obuhvatiti i privatizacijsku pljačku. Jer vidimo da je čak i Ina na koljenima, Pliva je jedva preživjela, a tisuće hrvatskih tvrtki je uništeno i opljačkano. Zbog umiješanosti mnogih moćnih i preko noći bogatih ljudi u prljavštine, lustraciju će u Hrvatskoj biti iznimno teško provesti. No, to se mora učiniti, jer samo tako Hrvatska može naprijed. Lustracija je preduvjet razvoja, a preduvjet za lustraciju je da se na Markovu trgu napokon pojavi normalna hrvatska vlast – podvlači Knezović.


Iskustva Mandeline Južnoafričke Republike

Branko Borković, predsjednik Autohtone – Hrvatske seljačke stranke smatra, pak, da bi Hrvatska osim europske prakse, mogla koristiti i iskustva Mandeline Južnoafričke Republike.

- Oni imaju model kršćanskog oprosta i spoznaje grijeha. Nakon ukidanja apartheida ugnjetavači su trebali na javnom suđenju priznati grijehe i moliti oprost od onih koje su ugnjetavali. Kod takvih, u pravilu nije bilo osuđujuće presude. No, osuđivani su zato oni koji su odbijali to učiniti. Bijelci koji su prošli pokajanje, dobrovoljno su obično nastavili raditi za javno dobro i mahom su postajali drugi ljudi. Dogodilo se nešto slično onome što je prije dvije tisuće godina prošao Sveti Pavle. I on je najprije proganjao Isusa, no poslije se pokajao, da bi nakon toga postao jedan od najvjernijih Kristovih sljedbenika. Devedesetih godina prošlog stoljeća slične stvari su se događale u Južnoafričkoj Republici – napominje Borković koji je u dva navrata posjetio zemlju na afričkom jugu, gdje se iz prve ruke upoznao s tamošnjim modelom lustracije.

-Zlostavljači koji su se pokajali nisu, dakle, išli u zatvor, no kasnije nisu mogli biti politički dužnosnici ni službenici vlasti. Sličan model mogli bi primijeniti u Hrvatskoj. To znači da oni koji bi priznali pljačku u pretvorbi i privatizaciji ne bi morali ići u zatvor, ali bi im se oduzela nelegalno pribavljena imovina, a zabranilo bi im se javno i političko djelovanje, kao i onima koji su im to zakonima omogućili. U isto vrijeme, obeštetile bi se i žrtve pljačke. I predstečajne nagodbe potpale bi pod lustraciju, jer se i tu pogodovalo pljački – podvlači Mladi Jastreb, koji ne misli da je lustraciju teško provesti, no smatra da je teško doći u položaj da se ona provede.

Pripadamo li mi europskoj obitelji?

U udruzi Urbana desnica nabrajaju zemlje koje su do sada provele lustraciju. To su: Njemačka (provedena denacifikacija), Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Makedonija, Albanija, Litva, Latvija, Estonija i Ukrajina koja je trenutno u fazi provođenja lustracije.

-Te zemlje rasčistile su sa dijelom svoje prošlosti, a Poljska i istočni dio Njemačke nakon provedene lustracije doživjele su gospodarski procvat. Provođenje lustracije u Makedoniji otvorilo je i pitanje privatizacije provedene u toj zemlji devedesetih godina. Međutim na karti možete vidjeti i spektar zemalja koje nisu provele lustraciju i ne žele se odreći mračnog dijela svoje prošlosti koje su obilježile političke likvidacije, tajne službe, političko jednoumlje i represija. Te zemlje su: Rusija, Bjelorusija, Moldavija, Srbija, BiH, Crna Gora, Slovenija i Kosovo. U ovaj spektar spada i Hrvatska. Govori li Vam to nešto? Pripadamo li mi uopće ‘europskoj obitelji’ koja se sasvim jasno ogradila od bivšeg komunističkog sistema? – pitaju se u splitskoj udruzi najavljujući ujedno nove akcije.



Pisma su još sredinom svibnja odaslana na sljedeće adrese: Hrvatska demokratska zajednica, Socijaldemokratska partija, Hrvatska narodna stranka, Hrvatska građanska stranka, Istarski demokratski sabor, HDSSB, Samostalna demokratska srpska stranka, Hrvatska stranka umirovljenika, ORAH, Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske, Hrvatska seljačka stranka, Hrvatski laburisti – Stranka rada, HSP AS, HSP, Demokratski centar, Hrvatska zora, Obiteljska stranka, Autohtona hrvatska seljačka stranka, Nacionalni forum, Jakša Baloević, Ivan Grubišić, Damir Kajin, Veljko Kajtazi, Matica Hrvatska, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatska čista stranka prava, Furio Radin, HBK, Hrvatski Caritas, HDSSD, HSP 1861, Autohtona – hrvatska stranka prava, Zavjet za Hrvatsku, Ivo Josipović, Vlada RH, Zoran Milanović, Josip Leko – Predsjednik Sabora, Srpski demokratski forum, HVIDRA iV eterani 4. gardijske brigade.

http://www.hrvatski-dom.hr/prvi-uspjeh- ... hrvatskoj/

Vlada koju će voditi HDZ provest će lustraciju?

Društva koja su se suočila sa svojom totalitarnom prošlošću i ekonomski se bolje razvijaju




AUTORI:
Davor Ivanković,
Iva Puljić Šego


Hoće li HDZ kada se vrati na vlast donijeti zakon o lustraciji? Vrlo vjerojatno. Predsjednik stranke Tomislav Karamarko još u vrijeme kad je bio ministar policije zapaženo je isticao potrebu da Hrvati raskrste sa svim totalitarizmima, pa tako i komunističkim, koji je rezolucijom Vijeća Europe izjednačen s fašizmom i nacizmom. U Hrvatskoj, međutim, taj “spoj” i jednakost totalitarizama još uvijek ne ulaze baš lako svima u glave. A ta potreba proizlazi i iz programa Europske pučke stranke (EPP) u kojem stoji da se u bivšim komunističkim zemljama koje su članice EU lustracija mora provesti. Upravo je HDZ zajedno s mađarskim Fidesom, Građanskom platformom iz Poljske te slovenskom Demokratskom strankom inicirao da ta točka uđe u program EPP-a koji je prihvaćen uoči izbora za Europski parlament u ožujku na kongresu te stranke u Dublinu.


Zasluge HDZ-a

HDZ je sa spomenutim strankama izradio amandman o lustraciji koji je ušao u službeni program EPP-a. Tema lustracije ponovno je postala aktualna nakon što su svi HDZ-ovi zastupnici u Europskom parlamentu, kao i HSS-ovka Marijana Petir potpisali pismo koje su zastupnici EPP-a uputili šefu Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru sa zahtjevom da jedan od povjerenika u EK bude zadužen za pitanje europske povijesti i sjećanja na žrtve totalitarizma. Tu je funkciju, među ostalima, u prošlom sazivu EK imala Viviane Reding. Davor Ivo Stier, HDZ-ov eurozastupnik, objašnjava da je ta funkcija iznimno važna jer se upravo na taj način bori protiv revizije povijesti i relativizacije totalitarnih zločina. On podsjeća na program EPP-a i zaslugu HDZ-a da u njega uđe odredba o provođenju lustracije u bivšim komunističkim zemljama, sada članicama EU, ali naglašava da lustracija mora biti isključivo suočavanje s prošlošću, a ne revanšizam.

– Lustracija je instrument za demokratizaciju društva. U Španjolskoj je zadnji Frankov kip uklonjen nakon 20 i više godina – odgovorio je na pitanje ima li smisla i načina provoditi lustraciju 25 godina nakon pada komunizma. U HDZ-u potvrđuju da je došlo vrijeme da se i Hrvatska konačno suoči s posljedicama i zločinima svih totalitarizama.

– Ova vlada to ne čini, ali će to učiniti sljedeća hrvatska Vlada, pod vodstvom HDZ-a, ne zbog revanšizma, toga neće biti, nego zbog ozdravljenja hrvatskog društva – kaže međunarodni tajnik HDZ-a dr. Miro Kovač. Dodaje da su, na kraju krajeva, postkomunistička društva koja su se aktivno suočila sa svojom totalitarnom prošlošću danas i ekonomski puno bolje razvijaju.

– Te su se zemlje gospodarski odlijepile od Hrvatske. Došlo je vrijeme za temeljite promjene u Hrvatskoj – kaže Kovač.

Lustracija je, inače, od postkomunstičkih država najpotpunije provedena u bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Iz javnog života uklonjeni su svi oni koji su aktivno radili u tajnim službama komunističkog režima. Oni više nisu mogli biti učitelji, profesori, novinari ili urednici u medijima niti se smiju kandidirati za političke i parlamentarne funkcije.

Lustracija nije progon

Lustracija je provedena i u Poljskoj, a puno blaže i u ostalim postkomunističkim državama. Nije se, međutim, radilo o nekakvom progonu, nego se od bivših agenata totalitarnih službi samo tražilo da se sami ne javljaju i kandidiraju za navedene poslove. Ako su to poštivali, nitko ih nije javno spominjao, ako su se pak javili i prikrili svoju prošlost pa bili otkriveni, onda su zakonski odgovarali. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nije proveo lustraciju, a nije na nju ni pomišljao. Ideološki to ne bi bilo u skladu s njegovom osnovnom premisom iz ranih devedesetih – pomirbom, a praktično, u uvjetima izloženosti oružanoj agresiji puno moćnijeg protivnika i pobuni domaćeg srpskog stanovništva – svako spominjanje lustracije onemogućilo bi formiranje vojske, policije, obrane. Njegova je politika bila privlačenje svih onih iz komunističkog aparata koji su željeli samostalnu Hrvatsku. Nakon njegove smrti nijedna politička snaga na vlasti nije dirala to potencijalno “osinje gnijezdo”.

Kako je sada HDZ opet u oporbi, opet se spominje lustracija i čišćenje društva od taloga bivših komunističkih elita i agenata, a potencira se njihova današnja nazočnost u javnom životu.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/vlada-k ... iju-951268

Zlatko Komadina: Druga Sabu treba spasiti!

Autor: T. Pšenko
Datum: srijeda, 03. rujna 2014. u 11:01

Komadina je u vijestima HRT-a rekao da će po terminu "politička korupcija" Sabo ući u anale političke i sudske prakse u RH.

- Ono što treba reći je da pojavu treba osuditi, ali druga Sabu treba spasiti - naglasio je Zlatko Komadina, potpredsjednik SDP-a, u svojem komentaru nepravomoćne presude bivšem gradonačelniku Vukovara Željku Sabi, osuđenom na godinu dana i četiri mjeseca zatvora zbog pokušaja podmićivanja dvaju vijećnika HDZ-a. Međutim, Komadina nije pojasnio kako bi se trebalo spasiti "druga Sabu".

Komadina je u vijestima HRT-a rekao da će po terminu "politička korupcija" Sabo ući u anale političke i sudske prakse u RH.

Podsjetimo, kako danas brani Sabu, tako je branio i Linića. Komadina je smatrao da je Sabo bez obzira na korupcijske afere morao biti kandidat SDP-a na izborima u Vukovaru te da je razlog gubitka tog grada "autobusna podrška HDZ-a svom kandidatu" i da Sabo nije imao jasnu podršku SDP-a.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... asiti.html

Ma sve vas "drugove" konačno treba lustrirati i spriječiti da više zagađujete hrvatsko tlo i prostor

EdgarFranjul wrote:Vlada koju će voditi HDZ provest će lustraciju?

Mazanje očiju, koga se preostalo lustrirati? Prošlo je 25 godina od pada SFRJ, većina ljudi koje bi trebalo lustrirati su već počinili štetu i uživaju u svojoj "zasluženoj" mirovini. Koga će se lustrirati, kad su ostali potomci. Milanku bre? Lepog Zoku? Bepa Lignju? Veselu Pussy? Oni su svi trajno politički mrtvi nakon sljedećih izbora ako ima zrna soli u glavama ovog stanovništva (namjerno ne kažem naroda jer malo je naroda zapravo ostalo pod navalama kolonizacije s istoka i odseljenja trbuhom za kruhom). Tako da i ta lustracija ako se provede, neće imati smisla jer ako se takne u potomke komunističkog kadra iz ex-yu koji obilno i danas rade štetu pod barjakom bratstva i jedinstva svojih predaka, naći će se neka razvijeno-zapadna Viviane Dušebrižnić i opaliti nam sankcije jer, eto, proganjamo nevine ljude koji ne mogu biti odgovorni za grijehe svojih otaca i sami smo time totalitarni režim. Krug besmisla zatvoren. Smisao riječi lustracija je nestao sa smrti Franje Tuđmana, da je bilo volje, imao je dovoljno godina da pokrene proces, ali to bi isto značilo da bi sam sebi izmakao stolicu ispod guzice i zato se to nikad nije provelo.

Kad smo već kod lustracije, evo članka iz Jutarnjeg (nije da su baš glasilo od povjerenja i točnosti, ali dobro je znati)

TAJNI RADNI MATERIJAL HDZ-a

I Franjo Tuđman je bio za Zakon o lustraciji, ali ga je Vladimir Šeks zaustavio


CROPIX
Autor: Darko Hudelist
Objavljeno: prije 14 h i 2 min



ZAGREB - Tuđman je uvijek govorio da želi okupiti različite sastavnice hrvatskoga nacionalnog bića, odnosno da želi pomiriti sinove ustaša i partizana


Zakon o lustraciji, i sve ono što uz njega obvezatno ide, jedna je od onih tema koja, već i na sam spomen riječi “lustracija”, budi strasti. Mislim da bi stoga bilo vrlo umjesno, i nadasve korisno, pokušati napisati takav članak o tome u kojem ne bi bilo iskazivanja nikakvih emocija – a ponajmanje ne onih koje asociraju na strasti. Članak, dakle, koji bi bio utemeljen isključivo na golim činjenicama – pa kad njih imamo na stolu, da onda, eventualno, idemo dalje.

Trebalo bi, zapravo, razjasniti dvije stvari. Prvo, odmotati barem onu najelementarniju kronologiju priče o lustraciji u proteklih još malo pa četvrt stoljeća postojanja samostalne hrvatske države. Ta je kronologija vrlo kompleksna, bogata detaljima, a na trenutke i uzbudljiva, da ne kažem dramatična. A još uvijek, uglavnom, nepoznata i nerazjašnjena.

A drugo, trebalo bi nešto dublje ući i u motive i ciljeve današnjega (Karamarkova) HDZ-a - ili, recimo, nekih skupina unutar HDZ-a - koje se vrlo eksplicitno zalažu za donošenje Zakona o lustraciji, i u ovo današnje vrijeme. I ako je ikako moguće - steći barem najosnovniji uvid u skicu ili radnu verziju tog Zakona, ako ona u ovome trenutku uopće postoji.

Po pitanju točke br. 1. porazgovarao sam s nekim bivšim visokim dužnosnicima HDZ-a i hrvatske države koji su tijekom 1990-ih čitavo vrijeme bili u neposrednoj blizini predsjednika HDZ-a i RH dr. Franje Tuđmana.

A u vezi s točkom 2. - sastao sam se i porazgovarao s nekim HDZ-u bliskim ljudima koji su mi pomogli da steknem koliko-toliko cjelovitu sliku o namjerama aktualnog vodstva HDZ-a, kad je riječ o tom Zakonu.

Počinjem od kronologije, tj. od jajeta. I već se na toj razini sudaramo s nekim predrasudama ili krivim predodžbama o tom problemu, točnije rečeno s dvije velike zablude koje su u zadnjih nekoliko godina sasvim nezasluženo stekle status gotovo neupitnih povijesnih istina.

Prva zabluda glasi da je predsjednik Franjo Tuđman bio izričito protiv donošenja Zakona o lustraciji. To nije točno: dr. Tuđman je bio za taj Zakon - ali ne odmah (tj. ne tako dugo dok u Hrvatskoj traje rat) i ne bez ispunjavanja određenih (pred)uvjeta.

A druga je zabluda da je u pozadini svega toga - tada, u Tuđmanovo vrijeme - bio obračun vladajućeg HDZ-a s tadašnjim oporbenim strankama, ponajprije s Račanovim SDP-om. Sasvim obrnuto - radilo se o obračunu (i to na trenutke nemilosrdnom) pojedinih grupacija unutar samoga HDZ-a.

- Pitate me zašto predsjednik Tuđman nije proveo lustraciju? - rekao mi je, u razgovoru što sam ga s njim vodio prije nekoliko dana, nekadašnji visoki dužnosnik HDZ-a i RH. - Kad postavljate takvo pitanje, morate dobro znati u čemu se sastojala bit Tuđmanova projekta stvaranja HDZ-a. On je uvijek govorio da kroz taj pokret želi okupiti različite sastavnice hrvatskoga nacionalnog bića, odnosno da želi pomiriti sinove ustaša i partizana. Na tom su projektu, po predsjedniku Tuđmanu, svi bili dobrodošli - osim onih koji su okrvavili ruke. To je ujedno bio i glavni Tuđmanov kriterij: u HDZ-ovu pokretu nije bilo mjesta ubojicama, ni u doslovnom ni u figurativnom smislu te riječi.

I tu sada dolazimo i do samih začetaka ideje o lustraciji.

...
http://www.jutarnji.hr/ovo-je-karamarko ... o/1217350/

ODGOVORI NA ČESTA PITANJA

Što je zapravo lustracija i kako je provesti?

Što točno označava pojam lustracije?

Lustracija je provjera i uklanjanje iz javnog političkog i medijskog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima (npr. članovi komunističke partije, službenici njihovih tajnih službi i njihovi doušnici). Provodi se u nekim državama Europe počevši od pada realsocijalističkih režima kao dio opće dekomunizacije društva, a ranije je provedena i pri denacifikaciji poratne Njemačke.

Lustraciju su nakon pada željezne zavjese od svih bivših socijalističkih zemalja najdosljednije provele Poljska, koja je potom doživjela i najveći rast gospodarstva i svog geopolitičkog utjecaja te Njemačka u svom istočnom dijelu. Više o samom poljskom modelu provedbe lustracije možete saznati ovdje. http://urbanadesnica.hr/odgovor-iz-polj ... -sjecanja/

Znači li to kako se lustracijom ujedno i osuđuje totalitaristički komunistički režim?


Totalitaristički komunistički režim, kao i svi zločini počinjeni za vrijeme tog režima osuđeni su Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine. Usvojena je 30. lipnja 2006. godine od strane Sabora Republike Hrvatske.
Pravni temelj ove Deklaracije je sadržaj Rezolucije 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine.

Znači uzmemo li u obzir usvojenu Deklaraciju i europsku Rezoluciju 1481, imamo čvrst pravni temelj za donošenje hrvatskog Zakona o lustraciji. Naročito uzmemo li u obzir činjenicu kako su takav zakon usvojile gotovo sve europske zemlje bivšeg Istočnog bloka.

Hoće li to značiti progone i ustavnu diskriminaciju svih pripadnika bivšeg totalitarističkog režima?

Lustracijski zakon temeljen je na Ustavu RH.
Svi pripadnici bivšeg totalitarističkog režima neće moći obnašati javne funkcije niti sudjelovati u radu javnih hrvatskih medija. Ukoliko su bili samo pripadnici npr. komunističke partije, a da pri tom nisu počinili zločine, neće ih obuhvatiti sudski procesi. Moći će se nesmetano baviti privatnim poslovima, ali javne funkcije neće moći obnašati.

Ukoliko se utvrdi kako su sudjelovali, poticali ili činili zločine za vrijeme totalitarističkog režima, tada će biti obuhvaćeni sudskim procesima.
Ustavom RH ograničavaju se prava i slobode ukoliko se radi o zaštiti slobode i prava ljudi, zaštite pravnog poretka, javnog morala i zdravlja (članak. 16.). Prava i slobode se prema Ustavu RH mogu ograničiti zakonom.


Na koji način će se vršiti provjera osoba iz bivšeg totalitarističkog režima i tko će je vršiti?

Prije svega, usvajanjem Zakona o lustraciji, otvorit će se svi arhivi bivše totalitarističke tvorevine i oni će postati javni. Kao što je to postao registar branitelja.

Po službenoj dužnosti te arhive će pregledavati neovisni istraživački tim organiziran u obliku Instituta (Institut se osniva prema Zakonu o ustanovama). Članovi tog istraživačkog tima okupljeni unutar Instituta bit će podređeni Statutu kojim se propisuje njegovo unutarnje uređenje. Također, članovi tog istraživačkog tima prema Zakonu o lustraciji bit će također provjereni prije pristupanja radu Instituta. Osim čiste prošlosti, članovi tog istraživačkog tima neće moći biti članovima ni jedne političke opcije, kao ni obnašati javne funkcije u RH.

U osnivanju tog instituta surađivat će se sa europskim Institutima koji već godinama egzistiraju po pitanju istraživanja zločina totalitarističkih režima na prostoru EU, kako bi postigli što bolje rezultate u svom istraživačkom radu. Financiranje rada Instituta bilo bi bazirano na sredstva fondova EU i međunarodnih organizacija koje se bave ovom tematikom.

Dakle, takav Institut (po uzoru na poljski Institut nacionalnog sjećanja) bi istraživao arhive, prikupljao podatke i prosljeđivao prijave pravosudnim tijelima koje bi kasnije sastavljale optužnice protiv počinitelja kaznenih dijela u vrijeme totalitarističkog režima.
Također bi takav Institut bio zadužen za provjeru prošlosti kroz sve prikupljene podatke i arhive, svih kandidata koji pretendiraju na određenu javnu funkciju. Morali bi uz svoju prijavu i životopis, dostaviti i potvrdu Instituta kojom bi se jamčila čista prošlost kandidata na određenu javnu funkciju.

Hoće li Zakon o lustraciji biti vremenski određen?

Zakon o lustraciji provodit će se u vremenskom periodu od 30 godina. Nakon isteka od 30 godina, prestat će se sa njegovom provedbom, jer će “priroda” učiniti svoje i gotovo više ni jedan pripadnik bivšeg režima neće biti na životu.

Je li sada već kasno za ovakav zakon u Hrvatskoj?

Još nije kasno za ovakav zakon, jer još uvijek imamo bivše kadrove na istaknutim funkcijama u državi, a egzistiraju i kroz naš politički život. Omiljena floskula onih kojima provedba ovog zakona nije u interesu je upravo to kako je kasno za usvajanje takvog zakona. Važno je napomenuti kako ovo nije samo čišćenje iz javnog života pojedinaca iz bivšeg režima, nego i čišćenje jedne takve ideologije iz javnog života. U demokratskim društvima nema mjesta poklonicima totalitarističkih ideologija, naročito uzmemo li u obzir kako su se mnogi od njih danas regrupirali i u nevladine organizacije za “zaštitu ljudskih prava”.

Smatrate li kako treba provesti djelomičnu lustraciju ili potpunu lustraciju u Hrvatskoj?

Definitivno poptpunu lustraciju. Provesti je bez obzira na ime i prezime osobe nad kojom se provodi. Nema i ne smije biti nedodirljivih. Osobe koje su bile dijelom totalitarizma, ne mogu i ne smiju provoditi demokraciju i pričati o ljudskim pravima. Vrijeme je da rasčistimo sa prošlošću, napokon stavimo točku i krenemo u izgradnju bolje budućnosti čistog obraza, kao što su to učinile mnoge europske zemlje slične povijesti.

http://urbanadesnica.hr/sto-je-zapravo- ... -provesti/

Lustracija je pročišćenje hrvatskog društva od komunističkog mentaliteta'

Autor: I.Galešić
Datum: ponedjeljak, 15. rujna 2014. u 09:09

"SDP i njihovi ideološki istomišljenici provedbom lustracije zapravo bi prestali postojati na hrvatskoj političkoj sceni i potpuno je jasno zašto lustraciju niti ne spominju, navodi Akcija za bolju Hrvatsku u svom priopćenju
Lustracija je pročišćenje hrvatskog društva od komunističkog mentaliteta koji Hrvatsku vodi u propast, navodi u svom priopćenju Akcija za bolju Hrvatsku. Kažu i kako trenutačnoj vlasti nije u interesu provedba lustracije jer bi tada nestali s hrvatske političke scene.


Priopćenje Akcije za bolju Hrvatsku koje potpisuje predsjednik organizacije mr. Željko Cvrtila, prenosimo u cijelosti:

Lustracija nije osveta za počinjene zločine u vrijeme komunizma, jer zločinci za svoja nedjela moraju odgovarati pred sudom. Lustracija je pročišćenje hrvatskog društva od komunističkog mentaliteta koji Hrvatsku vodi u propast i sve dok Hrvatskom vlada mentalitet podaništva, nepotizma i korupcije hrvatska društvo tonut će sve dublje u ponor moralne, ekonomske i svjetonazorske krize.

Komunistički mentalitet duboko je usađen u svijesti onih koji su Hrvatskom vladali gotovo četvrt stoljeća, neovisno da li se radi o HDZ-u, SDP-u ili nekoj od njima pridruženih stranaka. Upravo iz njihovih redova javlja se najveći otpor prema lustraciji, jer lustracija bi izbrisala njihov način vladanja i način života općenito. Od takvih ljudi često ćemo čuti kako hrvatski narod ne zanima lustracija niti bilo kakva ideološka tema, nego samo način kako se prehraniti i platiti račune, no to su samo jeftine floskule onih kojima je upravo ideologija omogućila povlašten status i enormno bogaćenje. Najočitiji primjer katastrofalnih posljedica neprovođenja lustracije vidimo kroz kriminalnu pretvorbu i privatizaciju te rasprodaju svega vrijednog u Hrvatskoj, a proveli su ju velikom većinom oni koji su u bivšoj državi u tim firmama bili na rukovodećim položajima kadrovirani od Partije. Da su takvi ljudi lustrirani hrvatski narod danas bi živo u blagostanju, a ne ponižen do ispod granica ljudskog dostojanstva od strane onih kojima su radišnost, poštenje i život od vlastitog rada potpuna nepoznanica.

Često ćemo čuti i kako je sada kasno za lustraciju i kako ju nema tko provesti, što je zapravo pogubna neistina jer za raščišćavanje sa onim što guši hrvatsko društvo nikada nije kasno. Teza o tome da se radi o ljudima u poodmakloj životnoj dobi također nije istinita jer svjedočimo kako su akteri osiromašivanja hrvatskog naroda itekako vitalni i uspješno vode svoja poslovna carstva. Isto tako pogubna je neistina da djeca ne trebaju odgovarati za grijehe svojih roditelja ako znamo da ista ta djeca baštine plodove tih grijeha i u ne malom broju slučajeva su po dinastijskom ključu nastavili tamo gdje su očevi stali. Umreženost bivših komunističkih kadrova te njihovih bioloških i ideoloških nasljednika toliko je čvrsta da gotovo nitko izvan te mreže nema nikakve šanse za bilo kakvim normalnim radom, ulaganjem i stvaranjem novih vrijednosti. No usprkos tomu Hrvatska ima stručne i sposobne ljude neokaljane prošlosti i podrijetla koji su u vrlo kratkom vremenu spremni preuzeti sve vodeće dužnosti u društvenom i političkom životu i ima ih dovoljno da Hrvatsku vrate na put prosperiteta.

Ono što imamo prilike čuti iz redova HDZ-a kako će lustraciju provesti na način da će osuditi komunističku ideologiju i zabraniti simbole komunizma, tek je puko bacanje prašine u oči naivnom biračkom tijelu i još jedno u nizu lažnih predizbornih obećanja. HDZ-u je lustracija neprihvatljiva vjerojatno iz razloga jer se dobar dio onih koje bi trebalo lustrirati nalazi u njihovim redovima i visoko su rangirani u stranačkoj hijerarhiji ili su na druge načine usko povezani s njima. Po tome možemo zaključiti da u slučaju HDZ-ovog povratka na vlast nećemo doživjeti nikakve promjene već samo sitne kozmetičke korekcije koje će nas i dalje voditi u provaliju.

SDP i njihovi ideološki istomišljenici provedbom lustracije zapravo bi prestali postojati na hrvatskoj političkoj sceni i potpuno je jasno zašto lustraciju niti ne spominju. Njihovim nestankom HDZ bi izgubio ulogu kvazi zaštitnika Hrvatske od komunizma koju si je sam dodijelio i to je još jedan od razloga zašto se lustracija godinama izbjegava.

U gospodarskom smislu, ne provedena lustracija u posljednjih dvadesetak godina, koštala nas je milijarde kuna zbog kriminalne pretvorbe, nepotizma, rasprodaje nacionalnih resursa, pogodovane javne nabave, nepotrebnih konzultantskih poslova i korupcijskih dilova. Dakle, problem je upravo u ogromnom financijskom interesu, odnosno u tome što bi provedba lustracije izbila iz džepova milijarde onima koji su do njih naučili dolaziti zbog povezanosti temeljene na komunističkom mentalitetu međusobnog pogodovanja i štićenja partijskih drugova.

Stoga i ozbiljni gospodarski analitičari govore da se lustracija mora provesti prema pozitivnim iskustvima europskih država koje su, kažu, upravo zbog uspješno provedene lustracije, iz sivila komunizma razvile u moderne demokratske i ekonomski stabilne države u kojima ljudi dostojno žive od svoga rada, države koje ne zaobilaze strani investitori i iz kojih se mladež ne iseljava u potrazi za boljim životom.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... iteta.html

Nino Raspudić: Lustracija nije samo simbolička, već itekako i realna potreba

Autor: Ivica Granić / 7Dnevno / 10. listopada 2014.
Datum: ponedjeljak, 13. listopada 2014. u 19:35

Nino Raspudić hrvatski je filozof i književni kritičar, prevoditelj i publicist. Aktivan je u medijima kao intelektualac, piše kolumne, gostuje na tv i radiju, te kritički komentira društvena i politička pitanja.

Stoga smo s njim razgovarali o aktualnom političkom stanju u Hrvatskoj, strankama, događanjima oko predstojećeg referenduma, Josipu Brozu Titu, medijima, situaciji u BiH i trećem entitetu, nekim njegovim polemikama i - nogometu.

U jednom intervjuu ste izjavili kako ste šokirani time što se događalo oko "lex Perković". Smatrate li dragocjenim sve to skupa što se dogodilo, jer nam je, na neki način, razotkrilo pravu anatomiju političke moći u Hrvatskoj?

Upravo na toj tezi sam i inzistirao. Slučaj Perković je pokazao koliko su strukture bivšeg totalitarnog režima jake i dan danas. Isti oni koji su do jučer poslušno skakali na svaki mig iz Bruxellesa, odjednom su postali ljuti suverenisti, spremni riskirati i sankcije, ali ne zato da bi zaštitili neki nacionalni interes, već da bi zaštitili od izručenja starog udbaša optuženog za organiziranje ubojstva političkog emigranta na tlu Njemačke. Do slučaja Perković smatrao sam da je lustracija potrebna kao simbolički čin raščišćavanja s totalitarnim nasljeđem, no nakon svega što se dogodilo pokazuje se da lustracija nije samo simbolička, već itekako i realna potreba. Nadam se da će suđenje u Njemačkoj i sve ono što će iznijeti na površinu djelovati katarzično na hrvatsku javnost po tom pitanju.

Je li doista HDZ, u slučaju dolaska na vlast, spreman raščistiti s ostavštinom bivše propale države, kako najavljuje, ili je sve to skupa prije izborna predstava za birače?

Želim im vjerovati i nadam se, ako dobiju izbore, da će učiniti presudne korake u tom smjeru. Ali ponešto sumnje izaziva činjenica da npr. koaliraju s HSLS-om čiji se čelnik protivi lustraciji, te to što im predsjednička kandidatkinja izjavljuje kako ne smatra potrebnim preimenovati najljepši zagrebački trg koji još uvijek nosi ime Trg maršala Tita.

Kakvo je vaše mišljenje o JB Titu, a posebno o Trgu maršala Tita u Zagrebu?

Dvije temeljne vrijednosti za koje se Josip Broz borio i u ime kojih su počinjeni golemi zločini - komunizam i Jugoslavija, završili su u ropotarnici povijesti. Demokratska Hrvatska nastala je kao antipod tim vrijednostima. Stoga mi je potpuno neprihvatljivo da taj Trg i dan danas nosi ime po njemu, pogotovo u funkciji maršala. Dvije rezolucije EU parlamenta govore o osudi totalitarnih komunističkih režima i potrebi demontaže njihovog nasljeđa. U kontekstu: Hrvatska, demokracija, Europa, ne vidim mjesto za tekovine maršala Tita.

Koliko su, po vašem mišljenju, hrvatski mediji vjerodostojni, može li im se vjerovati, mislim na globalnu sliku?

Svugdje u svijetu mediji su pod određenim utjecajem politike, ali u razvijenijim društvima oni, unatoč uvijek prisutnoj "obojenosti", ne idu ispod profesionalnih standarda. U nas to nažalost nije slučaj. Cenzura danas, zahvaljujući prije svega "demokratizaciji" informiranja koju je donio Internet, nije moguća, ali je moguća manipulacija vidljivošću i relevantnošću. Ono što je specifikum hrvatske medijske scene jest raskorak između vrijednosti koje dijeli većina društva i onoga što promiču dominantni mediji, a što se vidjelo na prošlom referendumu.

Dosta ste polemizirali s bosanskim franjevcima. Jednom ste izjavili kako na vas nisu bitno utjecali hercegovački franjevci. Imate li neku kritičku opservaciju prema bosanskim ili hercegovačkim franjevcima?


Nisam polemizirao s bosanskim franjevcima, već sa šačicom "daidža", izrazitom manjinom unutar franjevačke provincije Bosne Srebrne, koji su danas izravno u službi bošnjačke politike, kao što su njihovi mentori iz udruženja Dobri Pastir bili u službi titoističke politike, dok su im subraća ležala po zatvorima. Vodeći se logikom redodržave u kojoj narod ne mora imati političkih prava, već je važno da je njima kao posrednicima između naroda i vlasti (bila ona beg, partija ili današnji bošnjački unitarizam) dobro, odšutjeli su političko eliminiranje vlastitog naroda. Ukoliko niste pokazivali dovoljno oduševljenje što su Bošnjaci Hrvatima izabrali Komšića, "daidže" bi vam nabijali na nos Čovića, HDZ, Posavinu, Dodika i slične "argumente". Zamjeram njihovoj subraći iz provincije, ali i hercegovačkim franjevcima, zašto na takve pojave, vjerojatno iz komocije, nisu reagirali ranije.

Izjavili ste kako niste, iako ste Mostarac, navijali za Bosnu i Hercegovinu na prošlom Svjetskom prvenstvu? Zašto?

Danas je to reprezentacija samo jednog, bošnjačkog naroda. I ja to respektiram i nemam s tim problema. Ali imam problema s hinjenjem da je to reprezentacija svih, a pogotovo s onim što ona tobože treba simbolizirati, a to je sretna BiH ravnopravnih naroda. Ne mogu se identificirati ni sa čim što simbolizira državni sklop koji mi najbližoj rodbini krši ljudska i politička prava.


Pratio sam vašu polemiku s Ivom Bancem, u kojoj vas profesor Banac optužuje za nekakvu desnu antizapadnu poziciju. Kakve veze imate s tim? Što je desno, a što protuzapadno u vašem političkom ili profesionalnom životu?


Optužba je potpuno nebulozna i protumačio sam je kao grčevitu Bančevu potrebu da pokaže bezuvjetnu lojalnost američkoj politici prozivajući "nepoćudne" poput mene. Probošnjačka američka politika - koja nije donijela ničega dobroga ni Bošnjacima, već ih politički konfrontirala s Hrvatima - u BiH je potpuno promašena i njeni rezultati se danas jasno vide, a izgleda da su i sami toga svjesni jer više od godinu dana nisu imenovali novog veleposlanika u Sarajevu. Kritizirao sam američku politiku podržavanja platforme koja je politički eliminirala malobrojniji narod i činit ću to i dalje ako se ona nastavi u tom smjeru. Ali jednako tako podržat ću svaki američki potez kojeg budem smatrao pozitivnim i konstruktivnim. Dakle, nemam nikakav apriorni antiamerički ili antizapadni stav, ali ne mislim pljeskati politici koja mi roditeljima oduzima politička prava.

U toj polemici zapitali ste se, "koji je moj interes u američkom omogućavanju Bošnjacima da Hrvatima u BiH određuju političke predstavnike"? Ljudima u Hrvatskoj nije posve jasno o čemu se tu zapravo radi?

Napisao sam stotine stranica na tu temu. BiH je složena i krhka država koja je nakon Daytona krenula u krivom smjeru. Uz aktivno asistiranje međunarodne zajednice Federacija BiH je, nametnutim promjenama izbornog zakona, koje je omogućilo brojnijem narodu da malobrojnijem odabire političke predstavnike, pretvorena u ekskluzivni bošnjački entitet, uz postojeći srpski, koji je, unatoč deklarativnom protivljenju, ustvari cijelo vrijeme osnaživan. Žalosno je što je donedavno i Hrvatska aktivno sudjelovala u političkom eliminiranju vlastitog naroda u susjednoj državi. Stipe Mesić je u tome najbolji primjer.

Čini li vam se doista kako je profesor Banac, poput Amerikanca Joea iz Vrdoljakovih Prosjaka i sinova, početkom devedesetih došao iz Amerike s pozom "kokoš po pečena, povarena, nerasičena"?


Da.

Kako tumačite da danas nekad žestoki antituđmanist Ivo Banac, pokušava biti toliko blizak Karamarku koji opet poziva na povratak Tuđmanu? Je li se Banac možda obratio na tuđmanizam?

Banac želi participirati u vlasti. Ta potreba je bila toliko jaka da je u Račanovoj vlasti pristao na tri mjeseca biti čak i ministar zaštite okoliša. E sad, kako možeš biti ministar u toj "komunjarskoj" vladi, a danas biti korifej antikomunizma? Ako Karamarko pristane na to udvaranje, imat će problema objasniti svom biračkom tijelu, kakav je to povratak Tuđmanu s Bančem u timu.

Vratimo se na BiH. Kakvo je vaše mišljenje o trećem entitetu i o TV programu na hrvatskom jeziku?

TV kanal na svom jeziku je nešto što imaju i manjine u razvijenim europskim demokracijama. Kakav je realan status Hrvata u BiH koji su formalno konstitutivan narod, najbolje govori to pitanje. Treći entitet je jedno od mogućih rješenja nacionalnog pitanja u BiH. Ono danas više nije tabu. O trećem entitetu kao o mogućem rješenju govori i zadnje izvješće Međunarodne krizne skupine. Nacionalna prava nije nužno zaštititi i teritorijalno, ali nakon što je iskompromitiran model institucionalne zaštite, kakav je postojao u Federaciji BiH prije intervencije međunarodne zajednice u izborno zakonodavstvo i bošnjačkog preglasavanja, neki oblik etnoteritorijalnog preustroja ostaje jedino rješenje.

Komentirali ste nedavno facebook objavu Denisa Latina kojom "Svima čestita dan pobjede i dan domovinske pljačke i paleža!", a prije nekoliko godina, komentirajući izraelski napad na Gazu, Latin je kazao kako "mu je ponekad žao što Hitler nije ostvario neke svoje zamisli." Kako je moguće da takve osobe uopće rade bilo kakav javni posao, posebno kako je moguće da rade odgovoran posao na nacionalnoj televiziji?

Takve izjave najbolje govore o samom autoru, ali i o strukovnoj udruzi i mediju koji to tolerira.

Tom prilikom ste pozvali vladajući SDP koji ima saborsku većinu koja imenuje ravnatelja HRT-a, dakle mehanizme kontrole u svojim rukama, na reakciju. "Ako ne reagirate, ostaje kao izravna derivacija vaše političke volje. Pa vi vidite", napisali ste. Je li bilo ikakve reakcije vladajućih?

Nije bilo nikakve reakcije, a time su prešutno potvrdili da nisu ni sami daleko od takvih stavova.

Poznato je da podupirete referendum Udruge U ime obitelji. Smatrate li kako je predstojeći referendum problem i SDP-u i HDZ-u, i je li HDZ pogriješio, govoreći u kontekstu predsjedničkih izbora, što se vrlo jasno odredio protiv referenduma?

Bez obzira hoće li se prikupiti dovoljno stotina tisuća potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma, cijela akcija je već dala važne rezultate. Prije svega istjerala je stvari na čistac i pokazala tko je na kojoj strani. Ta svrstavanja će sigurno ostaviti posljedice na buduća politička događanja.

Smatrate li kako je predloženi prag od 3 posto na razini europskog prosjeka i bi li u Sabor ušlo manje stranaka nego sada? Komentirajte činjenicu kako bi zabranom prije izbornog koaliranja građani točno znali koliki je legitimitet pojedinih stranaka?

Nemam što smatrati ili ne smatrati. Činjenica je da većina europskih zemalja ima prag između 2 i 5 posto. Laž je da bi s pragom od 3 posto u Sabor nahrupile desetine marginalnih stranaka. Neka oni koji to iznose nabroje koje su to silne stranke koje u Hrvatskoj dobivaju između 3 i 5 posto glasova. Ovako se na koalicijskim listama ušlepavaju u Sabor marginalne strančice za koje niti ne znam koliki im je legitimitet. Samo HDZ-ova predizborna koalicija već sada sadrži osam stranaka.

Jedna velika politička stranka pokušava nas ovih dana uvjeriti kako oni koji podržavaju referendum rade kampanju za Josipovića, pa ispada da su, kako ste jednom kazali, Željka Markić i biskupi komunjare i Jugoslaveni, a Jandroković i Darinko Kosor posljednji branitelji hrvatstva i katoličanstva. Kako to komentirate?

Mislim da sam dovoljno kazao ističući taj apsurd. HDZ-ovo pravo je da bude protiv referenduma. No medijska strategija koju su odabrali i "argumenti" su im ispod zadovoljavajuće razine.

Koji su osnovni elementi na brzinu sklepane strategije opstrukcije referenduma velikih stranaka?

Prvo se strašilo javnost da će to destabilizirati sustav. Zemlja koja je već šest godina u krizi i ne vidi joj se kraj, upravo vapi za razmrdavanjem postojeće političke scene pa je taj argument u startu bio promašen. Onda su lagali da će s pragom od tri posto mnoštvo marginalaca ući u Sabor, pa su napravljene projekcije iz kojih se jasno vidi da to ne drži vodu. Onda im više nije bio problem što prijedlog sadrži, nego ono što ne sadrži, pa su prigovarali da ne rješava diskriminaciju hrvatskih državljana koji žive u inozemstvu, a koju su sami 2010. izglasali, na čemu su si opet zabili autogol.


Na čemu trenutačno radite u svojoj struci?

Pišem knjigu "Filozofija u Italiji".

Dobro, niste bacili izmet na Antu Tomića?

Budući da sam policijski ispitivan, u interesu istrage ne smijem ništa reći o tom slučaju.

Pratite li nogomet?

Da. Najintenzivnije mostarski "Zrinjski", reprezentaciju Hrvatske i Serie A.

Što se događa s Dinamom i navijačima, gdje je pukla ta nit koja je u Maksimir dovodila i po 40 tisuća gledatelja? Je li u pitanju isključivo Zdravko Mamić?

Bojim se da je problem dublji i duži. Šteta je što su generacije dječaka i djevojčica u Zagrebu odrasle, a da ih očevi nisu vodili na utakmice, kao što je to prije bio običaj. Bit će teško vratiti nogometnu publiku nakon takvog prekida tradicije.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... treba.html

Projektom Holy, Josipović pokušava sačuvati vlast, prevariti Njemačku i spriječiti lustraciju!

Autor: 7Dnevno/24. listopada, 2014.
Datum: nedjelja, 26. listopada 2014. u 11:07

Ako njemački sud presudi da su Partija i Udba funkcionirale kao "zločinačka organizacija" koja je provodila državni teror nad političkim oponentima, te da je dio tih struktura i danas utjecajan u hrvatskoj državi, to znači da lustracija prestaje biti predmet političkih rasprava i postaje nužna provedba sudske presude

Drug Leko je ozbiljan i smrknut. Njegov drug Stazić također. Drug Josip Leko poručuje kako se "povijest ne može promijeniti, ma što tko mislio da mislio" i time pokazuje koliko je Visoki pokrajinski sud u Münchenu na pravome putu. A put vodi prema sudskom utvrđivanju, a potom i osudi dijelova bivše partijske nomenklature i bivše nomeklature komunističkih obavještajnih službi kao zločinačke organizacije.

Na taj koncept zločinačke organizacije koji se dade iščitati iz optužnice i dosadašnjih sudskih spisa, već prvog dana suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, ukazala je odvjetnica Zrinka Pavlović, pravna zastupnica Gizele Đureković. Tumačila je gđa. Pavlović kako se prema njemačkoj sudskoj praksi, u slučaju da u predmetu Đureković bude presuđeno postojanje zločinačke organizacije, svaki njezin član tretira kao supočinitelj ubojstva, kao da je osobno imao prst na okidaču ili ruku na onoj sjekiri kojom je bivšem direktoru Ine, Stjepanu Đurekoviću razmrskana glava. I to je, dakako, poslije prešućeno, kao svaka opasna misao.

Drugovi profesionalci znaju za posljedice

Upravo taj koncept zločinačke organizacije sledio je lica starih partijskih profesionalaca - od Nenada Stazića preko Josipa Leke do Ive Josipovića. Drugovi profesionalci jako dobro znaju koje su posljedice. Ako njemački sud presudi da su nekadašnja Partija i njezina operativno-obavještajna poluga Udba raspolagale posebnim strukturama - "zločinačkim organizacijama" - koje su provodile državni teror nad političkim oponentima i svima ostalima koji su došli u sukob s partijskom oligarhijom, te ako sud potvrdi ono što već piše u pravomoćnoj presudi Krunoslavu Pratesu, da je dio tih struktura i danas utjecajan u hrvatskoj državi i u gospodarstvu, to bi značilo imati presudu po kojoj je hrvatska država i danas kontaminirana ostacima zločinačke organizacije. A to dalje znači da lustracija prestaje biti predmet političkih rasprava i postaje samorazumljiva nužnost slijedom pravomoćne presude.

Nije, naime, zamislivo, da njemački sud pravomoćnom presudom utvrdi postojanje i način funkcioniranja, a vjerojatno čak i poimenačno utvrdi neke pripadnike stare komunističke zločinačke organizacije koji su i danas infiltrirani i utjecajni u hrvatskom sustavu, a da se hrvatsko Državno odvjetništvo na to i dalje oglušava, da hrvatska vlast slijedom te presude ne donese odluku o lustraciji. Drugovi profesionalci to znaju. Znali su to čim su vidjeli koju vrst dokumenata traži njemački sud, osobito kada se zainteresirao za arhiv Centralnog komiteta Partije. Zato su drugovi, još prije početka suđenja, digli i Istok i Zapad i Sjever i Jug u veliku ofenzivu za očuvanje komunističkog nasljeđa i izbjegavanje lustracije!


Projekt Mirela s ORaH-om

Velika ofenziva ima dva ključna cilja: prvi je difamirati njemački sud, a drugi je očuvati vlast i utjecaj starih struktura na predstojećim predsjedničkim, parlamentarnim, a nakon uhićenja Milana Bandića i na vjerojatnim zagrebačkim gradskim izborima. Glavni jurišnik na njemačko sudstvo je Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo. Vođa ofenzive za zadržavanje vlasti je predsjednik Ivo Josipović. Ključni politički projekt proizveden za tu namjenu je Mirela Holy - s ORaH-om.

Već sama Nobilova medijska topnička priprema za suđenje pokazuje da on ovaj postupak ne namjerava dobiti. Nije Nobilo tako loš odvjetnik da bi obranu svojeg klijenta pred njemačkim sudom započinjao optužbama protiv njemačke države i njezine obavještajne službe BND za terorizam. Nisu to optužbe koje bi mogle zastrašiti Visoki minhenski sud i predsjedavajućeg suca Daustera, a nisu niti namijenjene minhenskom sudu, već ponajprije hrvatskoj javnosti.

Zahvaljujući totalnoj kontroli nad hrvatskim mainstream medijima to mu je i uspjelo - priča o Udbinim zlodjelima još jednom je potisnuta Nobilovom objavom rata Njemačkoj. Verbalnim ratom protiv Njemačke, Nobilo ne pomaže okrivljeniku Perkoviću u suđenju pred minhenskim sudom, ali pokušava pomoći Ivi Josipoviću u mobilizaciji Istoka i Zapada za obranu komunističkog nasljeđa. Josip Perković nije tako loš obavještajac da ne bi znao, kako mu ovakva Nobilova taktika može samo naštetiti pred sudom. Osim u slučaju ako već ima (zajedno s Nobilom) pripremljen scenarij pokajništva, nakon što tužitelj iznese dokaze, pa mu je zapravo svejedno.

Scenarij bi bio sljedeći: drug Josip nema izbora doli propjevati i pokajati se pred nepravednim njemačkim sudom, ali zato treba nabrijati hrvatsku javnost protiv njemačke nepravde i omogućiti drugu Ivi da, gotovo automatizmom, osvoji drugi predsjednički mandat, da potom preko projekta Mirela s ORaH-om nastoji napraviti privid nekog trećeg puta i sačuvati na parlamentarnim izborima vlast lijeve koalicije. Bilo bi to mnogo lakše ako s projektom Mirela prethodno uspije u Zagrebu, nakon insceniranog rušenja Milana Bandića i njegove garniture.

Projekt Mirela s ORaH-om, čije je začudno rastuće rejtinge nedavno analizirao naš portal dnevno.hr., iznimno je bitna karika u sveobuhvatnoj ofenzivi za očuvanje nasljeđa komunizma. Bivša predstavnica alternativne scene u SDP-u, kratkotrajna SDP-ova ministrica, a potom stranačka odmetnica koja cijelu svoju profesionalnu i političku karijeru, zapravo, duguje Partiji, osnovala je političku stranku ORaH u prosincu prošle godine, baš u vrijeme kada je nakon višekratnih pokušaja opstrukcije, izručenje Josipa Perkovića minhenskom sudu postalo izvjesno. Samim tim, izvjesnim je postalo i otvaranje komunističkog totalitarnog nasljeđa u Hrvatskoj.

Vesna Teršelič - nekadašnja alternativna nada


A onda, pod okriljem Pantovčaka, koji je zapravo središte moći starih komunističkih struktura i središte opstrukcije njemačkog suda, izrasta politički fenomen: stranka bez programa, pod vodstvom nekadašnje darkerice - doživljava navjerojatan procvat. U samo tri mjeseca doseže 7,8 posto popularnosti u famoznim rejting anketama, u lipnju joj već popularnost raste na 13,8, u srpnju i dalje raste na 15,50, da bi u rujnu sa 17,9 posto pretekla Milanovićev SDP! Bio je to gotovo prigodan rekord.

U rujnu, naime, njezin politički pokrovitelj Ivo Josipović odlazi na godišnje zasjedanje Glavne skupštine UN-a u New York, presreće negdje bivšeg američkog podpredsjednika Al Gorea, danas kontroverznog borca protiv globalnog zatopljenja, pred kojim hvali zelenu Mirelu kojoj Al Gore, navodno, šalje pozdrave. Bila je to najvažnija vijest s predsjednikova puta u New York: Al Gore šalje pozdrave Mireli! Bio je to, ujedno, najveći dosadašnji uspjeh Mirele Holy, doktorice nečeg što se zove ekofeminizam i koju su kontrolirani mediji odmah počeli promovirati kao buduću premijerku.

Po načinu proizvodnje, projekt Mirela s OraH-om, neodoljivo podsjeća na sličan proizvod komunističkih obavještajnih struktura kojeg su pokušali lansirati kao kontroliranu udbaško-kosovsku alternativu krajem osamdesetih, kada se već vidjelo da je komunizam na zalasku. Boja je također bila zelena, nova alternativna nada se zvala Vesna Teršelič - pojavila se niotkud, s margina tadašnje omladinske štampe. No, projekt je propao još prije izbora, a Vesna je prešla na nove zadatke koje uspješno odrađuje do današnjih dana, pri čemu još uvijek nije javno poznato - tko je, odakle i što joj je službena profesija?

Ne ponavlja se samo model, ponavljaju se i okolnosti. Danas, kao i prije četvrt stoljeća, proizvodnjom vlastite kontrolirane alternative, komunističke strukture nastoje zadržati moć i vlast. Tada su nastojale spriječiti rušenje komunizma, danas nastoje spriječiti rušenje komunističkog nasljeđa, odnosno lustraciju. Novi mandat Josipovića na Pantovčaku, uz vodeću ulogu Mirele Holy u velikoj lijevoj koaliciji, u Banskim dvorima procjenjeni su kao - opcija nade. Tko će se usuditi pitati ozelenjelu bivšu darkericu za Udbu? A ona to ne zna. Profilirajući se vanjskopolitički, ona je već i javno izrazila simpatije za Putinovu Rusiju i otklon od Zapada, na što nitko od velikih službenih analitičara u Hrvatskoj nije okom trepnuo! Pa, to je naša Mirela, što zna Mirela tko je Putin?

Primjetna i njemačka konzultantska uloga

Provedba lustracije slijedom buduće presude njemačkog suda, za Karamarkov HDZ nije pitanje želja, već pitanje vjerodostojnosti HDZ-a kao europske pučke stranke, politička obveza i dokaz poštovanja presude. Osvoji li vlast, HDZ to mora učiniti bez obzira na to koliko će taj proces obuhvatiti i sam HDZ. Nije sporno da je i HDZ premrežen udbaškim kadrovima, poglavito bivšim sitnijim ili nešto krupnijim doušnicima, ali je klasična udbaška podvala - teza kako upravo HDZ najviše strepi od lustracije.

Pa nije Karamarkov otac bio član Izvršnog komiteta CK SKH okrutne 1972. godine, niti je Tomislav Karamarko bio izdanak najuže komunističke oligarhije pripreman da i sam postane njezin dio. Nije Milijan Brkić bio najbliži Račanov suradnik u vrijeme kada je Partija, sukladno optužbama njemačkog suda, odlučivala o Đurekovićevoj likvidaciji, niti HDZ drži pod ključem arhive s partijskim tajnama. U svakom slučaju, koncept lustracije kojeg navodno priprema HDZ, a objavljen je prije nekoliko tjedana u jednom tjedniku, izazvao je očekivano komešanje.

Jer, suprotno pokušajima bivših šefova Udbe da lustraciju svedu na prozivku i sramoćenje bivših doušnika, riječ je o vrlo ozbiljnom konceptu u kojem je primjetna i njemačka konzultantska uloga.



Cilj lustracije - osloboditi državu i društvo iz ralja zločinačke organizacije

Meritum procesa je devet kategorija pripadnika bivšeg sustava podložnih lustraciji: u prvoj su pripadnici nekadašnje tajne policije Udbe i KOS-a i njihove tzv. "operativne veze", u drugoj je rukovodeći kadar nekadašnje milicije, a u trećoj rukovodeći kadar nekadašnjeg Sekretarijata za pravosuđe. U četvrtoj su svi pripadnici obavještajno-sigurnosnih organa bivše JNA koji su prešli na hrvatsku stranu. Tu spadaju i najzanimljiviji, pripadnici tzv. "ratne mreže" koju je KOS uspostavio u sklopu priprema za rat od 1986. godine, a koji su i danas vrlo utjecajni u vrhu hrvatske države i svim sferama društvenoga života.

To je zapravo onih tristotinjak suradnika o kojima je u svome svjedočenju u Haagu, u postupku protiv Miloševića, govorio bivši major KOS-a Mustafa Čandić, priloživši u tajnom dijelu suđenja i popis novinara i javnih djelatnika koje je on osobno imao na vezi. Među njima su, kako svjedoče oni koji su vidjeli listu, i mnogi danas eksponirani hrvatski opinion-makeri. U petoj su kategoriji dužnosnici nekadašnjeg CK SKH, određene kategorije profesionalnih djelatnika u bivšem Centralnom komitetu, bivši općinski i gradski komunistički funkcioneri, predsjednici komiteta za ONO i DSZ.

U šestoj su kategoriji bivši javni tužitelji, u sedmoj bivši suci i šefovi zatvora, u osmoj svi zaposlenici saveznih institucija koji su prešli i rade u današnjim institucijama RH, a u devetoj svi čelnici javnih poduzeća i ustanova, posebno čelnici sveučilišta i fakulteta.

Dakle riječ je o komunističkoj partijskoj i obavještajnoj oligarhiji u najužem smislu. Uz izuzetak "operativnih veza", odnosno suradnika udbaša i za hrvatski demokratski razvoj izuzetno bitnih "ratnih" suradnika KOS-a koje bi tek trebalo identificirati, svi ostali na koje se može primjeniti devet lustracijskih kategorija evidentirani su ili čak i javno poznati.

Poanta lustracijskog procesa nije u njihovu javnom otkrivanju, ni u njihovoj prozivci, niti u njihovu pretvaranju u građane drugoga reda. Poanta lustracije je onemogućiti da upravljanje ključnim polugama države i društva ponovo preuzme struktura koja je pred njemačkim sudom okrivljena kao "zločinačka organizacija".

Ako se to već dogodilo, što u Hrvatskoj jest slučaj, cilj lustracije je osloboditi državu i društvo iz ralja zločinačke organizacije. Bez hajke, bez velikih prozivki, može i sasvim tiha, gotovo e-lustracija.

Za rad na određenim mjestima u institucijama države, bilo bi potrebno potpisati izjavu o eventualnoj pripadnosti nekoj od devet navedenih kategorija. Ako je ta pripadnost i postojala, za mnoga mjesta to čak i nije problem. Problem je ako nadzorno tijelo otkrije laž. Apsolutno čiste od pripadnosti lustracijskim kategorijama trebale bi ostati tek ključne pozicije u pravosuđu, osobito u DORH-u, u sigurnosnom sustavu, na nekim drugim unaprijed definiranim osjetljivim mjestima sustava.

Problem je aktualne vladajuće oligarhije što bi i nakon tako blage lustracije izgubila svoje ključne poluge vladanja: sigurnosne službe, pravosuđe s naglaskom na DORH, koji posljednjih godina odlučuje izbore u Hrvatskoj, izgubila bi medije kao domino-efekt, a potom bi u fokus neovisnog pravosuđa došli i izvori njihove ekonomske moći. Zato se diže Istok i Zapad, zato Nobilo pokreće rat s Njemačkom, zato je drug Leko smrknut, zato drug Ivo ubrzano napuhava projekt Mirela s ORaH-om. Hrvatski problem nije lustracija. Problem je u tome što su oni koji bi u svakoj demokratskoj državi trebali biti lustrirani, u Hrvatskoj potpuno preuzeli upravljanje državom i društvom i izbacili – sve ostale.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... aciju.html