Forum Hoplologije,

Štemer, a ne klimavac: Milanoviću je mjesto na ulici, ne u kabinetu

Autor: Marcel Holjevac
Datum: utorak, 17. veljače 2015. u 21:53

U hrpi gluposti koju je danas Milanović (po tko zna koji put) nadrobio, jednu valja izdvojiti kao poseban biser. Na pitanje je li čestitao Kolindi, odgovorio je kako je o tome rekao sve što je imao i dodao "Ja vam nisam klimavac". Pa nisu ga pitali za erektilnu disfunkciju, nego za kućni odgoj!

Jednom sam napisao kako nitko nije tako temeljito razorio mit o ljevici kao kulturnoj, urbanoj i civiliziranoj, spram navnodno krkanske i mačističke konzervativne demokršćanske struje. Taj mit zadnjih dana razaraju mnogi, od notorne Gojanice i komentatora poput Tomića, ali Milanović je ponovo dokazao da uopće ne razumije što to znači "pristojnost", "civilizirano ponašanje", ili "građanska kultura".

To je na tragu njegovih već danih izjava o tom predmetu. Nedavno je u emisiji "Javna stvar" na HRT-u na pitanje hoće li konačno čestitati predsjednici Kolindi Grabar Kitarović odgovorio: 'Ne znam što znači to čestitati. Nisam čestitao ni Sanaderu. To nije stvar kućnog odgoja. Ja sam takav, idem glavom kroz vrata, a ne kroz zid. Neke čestitke nisu iskrene, u javnosti se insistira na licemjerju.'

To upravo jest stvar kućnog odgoja, i ničeg drugog! Kulturan čovjek ide kroz vrata tako da stisne kvaku, a ne tako da se zabije glavom u njih, kulturnim ljudima glava služi za razmišljanje, a ne za probijanje zidova. Čestita se protivniku, a ne "svojem"! Čestita mu se jer se tako priznaje javno izražena volja građana: čestitajući protivniku, pristaje se na pravila demokratske igre. Čestita se narodu koji je glasao. Ako se ne čestita, to znači da se ne priznaje poraz i volja naroda izražena na izborima.

Usto, kućni odgoj nije isto što i licemjerje. Kronični bezobrazluk i neodgoj se ne mogu pravdati "iskrenošću", jer iskrenost uključuje i mogućnost da se na pristojan način izrazi neslaganje. Čestitanje protivniku nije "licemjeran čin", već čin civiliziranosti. Iskren je i jedan Mamić, samo nije civiliziran. Kad bismo svi prihvatili Milanovićevo tumačenje iskrenosti, vjerojatno bismo umjesto "gospodine, ne slažem se s vama" rekli "teraj se u tri...". Jedno i drugo je iskreno. Samo potonje nije kulturno.

Boksači nisu licemjerni zato što jedan drugom nakon što se pošteno isprebijaju stisnu ruku, nego se sportski ponašaju. U protivnom ne bi bili boksači, nego ulični štemeri i obični divljaci. Isto rade i nogometaši kad nakon poraza pruže ruku pobjedniku. To je pristajanje na pravila civiliziranog društva, na sportska pravila igre, a ne licemjerje. Civilizirano ponašanje, koje on smatra licemjerjem, omogućuje da živimo bez nasilja, da se smjene vlasti vrše bez da netko nekog mora viljuškarom micati iz fotelje, omogućuje nam upravo suprotno od onog što on misli - da živimo u društvu u kom licemjerje nije potrebno. Zato ćemo svi mi, ako smo imalo civilizirani, čestitati kolegi na promaknuću kojem smo se sami nadali, a nećemo reći "ej smrade zgaziću te, ja sam trebao biti unaprijeđen a ne ti". Jer se time ne deklariramo kao iskreni, nego kao balkanski krkani koji ne priznaju pravila i koji nisu u stanju podnijeti poraz.

A civiliziranost je povezana i s dostojanstvom. Ovakvo ponašanje nije dostajanstveno, i Milanović time sramoti sve nas, ne samo sebe. Samo luzeri i slabići nemaju snage čestitati boljem, i nemaju kontrolu nad vlastitim egom. Milanović ne može nadići taštinu, ali niti svoju navodnu prošlost zagrebačkog uličnog štemera. Jer, kako rekosmo, sportaši se sukobe, pa si pruže ruke. Milanović je izgleda pravo dijete ulice, kakvim su ga njegovi PR-ovci u početku i predstavljali kako bi građanima bio bliži i simpatičniji. A na ulici, znamo, nema fair playa. No, nama treba premijer, a ne uličar. Treba nam zreo čovjek, a ne nadureno derište kojem netko treba opaliti dvije odgojne za uho, jer su roditelji to očito propustili uraditi.

On je jednom rekao da odbijanje čestitanja 'nije stvar kućnog odgoja već stvar garda'. Dobro da nije još Kolindi, kao pravi "muž", odvalio šamarčinu! Onako iskreno i od srca. A gard može zauzeti kad se potuče na cajkama. Što bi neodraslom i nezrelom klipanu i mamlazu poput njega bolje pristajalo nego glumiti nešto što nije: premijera civlizirane države. Ja mu sa svoje strane želim da se što prije vrati na ulicu s koje je i došao, jer tamo i spada.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... inetu.html

Ljevičarska djela i nedjela:Kad govore o Hrvatskoj, vide Jugoslaviju, kad govore o ljubavi mrze vas

Veljača 19, 2015 Kada govore o Domovinskom ratu, oni vide građanski rat. Kada govore o pobjedama, oni vide zločine. Kada govore o hrvatskim žrtvama, vide krivce.

Kada malo bolje usporedite domaću liberalno-ljevičarsku retoriku s njihovim djelima dolazite do zanimljivog zaključka kako je jedno s drugim u potpunoj suprotnosti. Kada se riječima zalažu PROTIV nečega oni to zapravo čine. I obrnuto: kada su verbalno ZA nešto, djelima su na potpuno suprotnoj poziciji.

Primjerice kada govore da su protiv mržnje, oni u stvari mrze. Kada se zalažu za toleranciju oni su ne tolerantni. Kada se nazivaju antifašistima, oni su fašisti. Kada zagovaraju dostojanstvo, oni ga gaze. Kada govore o borbi protiv kriminala, oni ga čine. Kada upozoravaju na pljačku u privatizaciji i pretvorbi, oni su je izveli. Kada zagovaraju ljudska prava, oni ih krše.

Kada govore o ravnopravnosti ljudi bez obzira na vjersku, nacionalnu i političku pripadnost oni se ponašaju diskriminatorno. Kada govore o vladavini prava, oni je krše. Kada govore o gospodarskom oporavku, oni čine sve da se to ne dogodi. Kada govore o slobodi ili slobodama, oni ih žele suspendirati. Kada govore o demokraciji, oni se ponašaju totalitarno. Kada govore o naciji, oni su anacionalni. Kada govore o tradicijama, oni im se rugaju.

Kada zagovaraju socijalna prava, oni ih smanjuju. Kada govore o smanjenju poreza, oni ga podižu. Kada govore o natalitetnoj politici, oni smanjuju dječje doplatke. Kada govore o Domovinskom ratu, oni vide građanski rat. Kada govore o pobjedama, oni vide zločine. Kada govore o hrvatskim žrtvama, oni vide krivce. Kada govore o Hrvatskoj, oni vide Jugoslaviju. Kada uvode red, oni stvaraju nered. Kada govore o pravdi, oni stvaraju nepravdu.

Mogao bih tako nabrajati i nabrajati. Ali učinite mali test i u bilo kojoj situaciji kada iz tih političkih, svjetonazorskih ili vladajućih krugova začujete bilo kakav stav ili odluku promotrite rezultat i vidjeti ćete kako je potpuno suprotan od onoga što je bilo deklarirano kao namjera ili ciljano postignuće. Zanimljiv je to paradoks.

Vjerojatni je razloga što se njihove ideje temelje na ljudskoj fikciji, a ne na logici naravnih zakona i društvenih silnica. Njihov je poriv mijenjati postojeće i to uvijek drastično, potpuno, iz temelja, revolucionarno. Prošlo je stoljeće obilovalo takvim primjerima, ali i početak ovog je donio nešto slično, manje drastično, ali jednako štetno.

Marko Jurič/Markov trg

http://www.maxportal.hr/ljevicarska-dje ... -mrze-vas/

Zašto su svi nervozni zbog Kolindinog zahtjeva za ostavkom premijera?

Traži li predsjednica ostavku izuzetno uspješnog mandatara i njegove Vlade - ili najneuspješnijeg tima ministara u neovisnoj Hrvatskoj?

Datum objave: 24.02.2015 | 13:30 Autor: Vladimir Milinović

Jučerašnji prijedlog predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović premijeru Milanoviću da podnese ostavku i tako osigura pretpostavke za poboljšanje stanja u Hrvatskoj izazvao je šok i nevjericu velikog dijela medija, komentara, analitičara i dežurnih 'pundita', a zadovoljstvo građana - koje su masovno izrazili na društvenim mrežama.

Njen su potez, kojeg su 'velike' novine nazvale ishitrenim i histeričnim, pohvalili čak i Facebookeri koji su bili izrazito protiv njene predsjedničke kandidature. Ono što me u svemu tome iznenađuje je količina nervoze i, nazovimo to jasno - straha - s kojom je dočekan zapravo sasvim logičan prijedlog. Zar ankete već tri godine ne pokazuju da je više od pola građana nezadovoljno Vladom te joj ne daje prolaznu ocjenu? Nije li činjenica da je na posljednjoj anketi agencije 2x1 komunikacije postalo bjelodano da je 74,9% od 3000 ispitanih sasvim nezadovoljno radom Vlade? Nije li premijer izgubio potporu čak i svoje vlastite stranke - koja ga je umalo smijenila tijekom glasovanja o sudbini Slavka Linića?

Govorimo li zapravo o istom premijeru?

Je li riječ o istom premijeru - Zoranu Milanoviću - koji je svog obiteljskog zubara postavio za ministra zdravstva, a koji nakon toga svakog tjedna kreira novu aferu?

Govorimo li o Vladi u kojoj je ministar poljoprivrede osoba kojoj je propala poljoprivredna apoteka, a koji je svoju novu, mladu ženu instalirao u Europski parlament?

Traži li se tu ostavka Vlade čiji je glavni ministar Branko Grčić, ekonomist koji nije bio u stanju pročitati tekst uvjeta za korištenje zadnje tranše EU fondova, pa je prijavio projekte koji su odbačeni naprosto iz formalnih razloga - nedovoljno diversificirane strukture kapitala?

Je li to Vlada u kojoj okolišem upravlja amaterski enolog Zmajlović?

Je li riječ o Vladi čiji su članovi bili Slavko Linić - izbačen uporabom na sudu oborenih optužbi za korupciju, te Mirela Holy - natjerana u ostavku temeljem slanja e-mail poruke?

Traži li se ostavka neke apstraktne Vlade - ili Vlade koja nije htjela spasiti Imunološki zavod, ali je zato potpisala ugovore o dugoročnom najmu raskošnih ureda i prostorija?

Govorimo li o mandataru - Zoranu Milanoviću - koji ima izrazito jaku oporbu unutar vlastite stranke, iz koje su tijekom njegove uprave nastali ORAH, lista Milana Bandića i lista Slavka Linića, kao izravni i uspješni konkurenti za vlast?


Doista ne razumijem zašto je zahtjev za ostavkom takvog premijera i takve Vlade skandalozan.

Jedini racionalan razlog za toliko otrovnu reakciju može biti spekulacija po kojoj je Milanović ionako namjeravao dati ostavku kako bi isprovocirao prijevremene izbore u svibnju, pa ga je ova situacija dovela u teškoće sa PR-ovskom prezentacijom te odluke. Ili je riječ, jednostavno, o egoizmu koji potpuno zakriljuje realnost.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/9127/ ... mijera.htm

Milanović radikalizira lažne optužbe protiv HDZ-a od prije 25 godina

Je li Milanović SDP-u već nametnuo strategiju kaosa, odnosno, strategiju da on i njegova stranka imaju pravo i na nedemokratske metode kako bi spriječili HDZ?

Datum objave: 28.02.2015 | 09:14 Autor: Zdravko Tomac


Prije 25 godina održan je povijesni prvi opći Sabor HDZ-a na kojem je donesen povijesni program borbe za stvaranje samostalne hrvatske države i na kojem je za predsjednika HDZ-a izabran dr. Franjo Tuđman. Taj opći Sabor HDZ-a izazvao je pravu histeriju komunista, Jugoslavena i titoista koji su ga proglasili obnovom ustaštva i Nezavisne države Hrvatske.

Ivica Račan, tadašnji predsjednik SKH SDP, rekao je onu čuvenu rečenicu: "HDZ je stranka opasnih namjera". Od tada do danas HDZ na čelu s dr. Tuđmanom u povijesnom razdoblju stvaranja i obrane samostalne hrvatske države bio je ključna, presudna stranka bez koje ne bi bilo Hrvatske, usprkos svih pogrešaka koje je činio. Poslije smrti Franje Tuđmana nastupila je velika kriza, gubitak izbora i predsjedničkih i parlamentarnih. Na vlast su došli Stipe Mesić i Ivica Račan. Od tada traje retrogradni proces povratka na titoizam i političko jugoslavenstvo i detuđmanizacija Hrvatske i pretvaranje herojskog doba stvaranja države na čelu s Tuđmanom u navodno mračnu noć i diktaturu. Istovremeno se provodi sotonizacija ne samo dr. Franje Tuđmana nego i Domovinskog rata. Nakon smrti Ivice Račana, dolaskom Zorana Milanovića na čelo SDP-a, ti procesi povratka u prošlost još su se više ubrzali. Milanovićeva agresivnost i lažne optužbe protiv HDZ-a prevršile su svaku mjeru. Račan je nazvao HDZ strankom opasnih namjera ali se ipak priklonio onoj struji u SDP-u koja je politički dozvolila održavanje Sabora HDZ-a, koja je prihvatila da u Zračnoj luci izdaje putovnice i vize za oko 150 izaslanika iz cijelog svijeta koji su do tada tretirani kao ustaška i neprijateljska emigracija. Prihvatili su i da se u Dvorani Lisinski masovno vijore hrvatske zastave, kako su govorili, bez socijalističkih obilježja. Uostalom, tadašnji SKH SDP priznao je legalnost i legitimnost Tuđmanove i HDZ-ove vlasti. Dao je značajan doprinos uspjehu Tuđmanove vlasti učestvovanjem u Vladi demokratskog jedinstva.

Današnji SDP, na čelu s Milanovićem, otišao je u svojim optužbama i mnogo dalje od stranke opasnih namjera. Milanović i njegov SDP, danas HDZ, nazivaju kriminalnom zadrugom i zločinačkom organizacijom, te javno govore kako imaju pravo svim sredstvima, ne samo demokratskim nego i nedemokratskim, spriječiti tu kriminalnu zadrugu i zločinačku organizaciju da preuzme vlast u Hrvatskoj. Prema svim pokazateljima, bez obzira kada bili parlamentarni izbori, nakon pobjede na predsjedničkim izborima, HDZ i njegova koalicija će uvjerljivo pobijediti i nakon predsjedničke vlast preuzeti u svoje ruke i Hrvatski sabor i Hrvatsku vladu. Postavlja se s pravom pitanje je li Milanović SDP-u već nametnuo strategiju kaosa odnosno strategiju da on i njegova stranka imaju pravo i na nedemokratske metode kako bi spriječili HDZ da na demokratskim izborima preuzme nakon predsjedničkih dvora i Banske dvore i Hrvatski sabor.

Pokušat ću analizirati političku poziciju Zorana Milanovića koji, po mom mišljenju, istinski vjeruje da je mesija, da je spasitelj Hrvatske, da je njegov program tako sjajan i velik da su ciljevi toliko veliki da u njihovom ostvarivanju ima pravo na sva sredstva. Nema nikakve dvojbe da je Milanović ateist, on ne vjeruje u Boga i ne poštuje Deset zapovijedi Božjih, ali on nije nevjernik, on vjeruje u njegov socijalistički raj u Hrvatskoj. On sebe i svoju stranku prikazuje kao svjetlo i dobro, a svoje protivnike kao tamu i zlo. On sebe vidi kao spasitelja, kao lučonošu koji ima pravo na sva sredstva u osiguravanju pobjede svjetla nad tamom i dobra nad zlom. On sebe i svoje naziva nebom a svoje protivnike kršćane podzemljem. Na temelju takvog svog umišljenog mesijanstva on političke protivnike pretvara u neprijatelje, podzemlje, tamu, zločinačku organizaciju, kriminalnu udrugu, ne samo u stranku opasnih namjera nego u stranku koju treba institucionalno, izvan institucionalno, demokratski i nedemokratski, dakle svim sredstvima, spriječiti da pobjedi na demokratskim izborima.

Milanović ne skriva svoju strategiju, on ju izražava rečenicom "mi ili oni", i poduzimanjem mjera, uključujući i stvaranje političkog kaosa pa i podupiranja uličnih sukoba s ciljem spriječiti pobjedu HDZ-a. Najnovija istraživanja javnog mijenja pokazuju da nema nikakve šanse za pobjedu na izborima. I zato treba očekivati da će on blokirati sustav, posebno predsjednicu države, te da će koristiti represivni aparat kako bi zakočio demokratske procese i promjene. Nema nikakve dvojbe da je Milanović mentalni komunist po strukturi svijesti, da je fundamentalist koji smatra da u ostvarivanju svojih političkih ciljeva koji su navodno tako veliki da ima pravo na upotrebu svih sredstava, uključujući i ne demokratska. Staljin je to vrlo jednostavno objasnio: "naši ciljevi su tako veliki da su sve žrtve opravdane i da su sva sredstva dozvoljena u ostvarivanju tako velikih ciljeva". I Slobodna Milošević koji je nanio toliko zla bio je mentalni Staljinist a ne samo ekstremni velikosrpski nacionalist. Poznata je njegova rečenica u kojoj je on svoju zločinačku politiku opravdavao primjenjujući i demokratske i ne demokratske metode. Milom i silom, institucionalno i izvan institucionalno, demokratski i nedemokratski sve je dozvoljeno što je u interesu velike Srbije i srpskog naroda, govorio je Milošević.

Za Milanovića i njegove mentalne komuniste i političke Jugoslavene HDZ je oduvijek bio zlo a Tuđman diktator a herojske vremena stvaranja hrvatske države i njene obrane bili su mračno doba vladavine diktatora i zločinca Tuđmana.

U takvoj atmosferi ovih dana svečano je obilježena 25. obljetnica prvog Općeg Sabora HDZ-a održanog 24. i 25. veljače 1990. godine. na kojem je za predsjednika HDZ izabran Franjo Tuđman i usvojena povijesna platforma stvaranja suverene i samostalne hrvatske države. Danas je svim objektivnim povjesničarima i analitičarima, pa i običnim ljudima, jasno da bez HDZ-a kao masovnog političkog pokreta i narodne stranke ne bi bilo moguće ostvariti povijesne težnje hrvatskog naroda za svojom samostalnom i suverenom državom. Bila je to prilika da se još jedanput podsjetimo na one važne povijesne dane kada se odlučivalo biti ili ne biti ali i da HDZ ponudi novi program izlaska iz krize. Hrvatska se nalazi u velikoj krizi, sadašnja Vlada je nesposobna izvući Hrvatsku iz krize, svaki dan njene vlasti stvara nove probleme. Ali oni se ne žele odreći vlasti. Oni su se odlučili na stvaranje političkog kaosa i korištenje svih oblika svoje vlasti kako bi obnovili sve moguće ideološke i političke sukobe odnosno kako bi izazivanjem političkog kaosa pokušali spriječiti da na demokratski način izgube vlast. Prvi dani predsjednikova Kolinde Grabar Kitarović pokazuju da Zoran Milanović namjerno opstruira obnašanje njenih dužnosti, da je spreman u krajnjoj liniji tako zaoštriti političku situaciju da može doći i do prolijevanja krvi. Na sreću, upravo u svom sjajnom govoru predsjednik HDZ Tomislav Karamarko, na Milanovićevu strategiju "mi ili oni" ponudio je istu strategiju s kojom je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila na izborima. Ponudio je strategiju novog zajedništva na rješavanju krupnih problema sadašnjosti i budućnosti bez odgovaranja na grozne optužbe Zorana Milanovića koji HDZ proglašava tamom, zlom, kriminalnom udrugom i zločinačkom organizacijom te prijeti da će silom onemogućiti da na demokratski način dođu na vlast.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/9429/ ... godina.htm

Ljevičarske falange oglasom traže ljude za odrađivanje prosvjeda

Ljevičarskim falangama Occupy Croatia i Zoranu Ercegu-branitelju, koji se za sada okupio sam oko sebe, pridružila se i nepostojeća Radnička fronta. Možda se Ercegu-branitelju javi netko tko je bio na drugoj strani


Datum objave: 04.03.2015 | 20:28 Autor: Marko Jurič

'Antibraniteljska revolucija' traži revolucionare! Zoran Erceg-branitelj očajnički traži još jednog kao što je on. Toliko očajno da je stavio ovaj oglas na svoj facebook profil:

Oglas Zorana Ercega


Ljevičarskim falangama Occupy Croatia i Zoranu Ercegu-branitelju, koji se za sada okupio sam oko sebe, pridružila se i nepostojeća Radnička fronta. Možda se Ercegu-branitelju javi netko tko je bio na drugoj strani, a koga će ministar Matić i pomoćnik Glavašević sukladno definiciji o građanskom ratu preparirati u hrvatskog branitelja.

Spomenuta Radnička fronta za sada nikog ne okuplja jer nitko ne zna tko su i gdje se nalaze zato jer se izgleda nigdje ne nalaze, budući su, očito, fikcija SDP-ovih spin doktora sa svrhom 'raskrinkavanja opasne braniteljske urote' kodnog imena Savska 66. Za Radničku frontu znamo samo iz napisa nekad slavnih dnevnih novina koje danas pišu kako im SDP-ove PR agencije diktiraju ucjenjujući ih udjelom u marketinškom kolaču.

Što reći osim da je evidentno kako je osnovni problem te 'Antibraniteljske revolucije' kronični manjak ljudi. Naime, ljudi su stvarnost, a ne ideološka fikcija, medijski spin ili lažljiva politička spletka. Jedno je pričati i prosipati mudrolije poput Freda Matića, Zorana Milanovića ili ostalih vremešnih SKOJ-evaca, a sasvim drugo kada se riječi trebaju pretočiti u dijela, u ljude. Lako je to primijetiti ako malo pažljivije usporedite njihovu retoriku s onim što čine. Jedno je s drugim u potpunoj suprotnosti.

Primjerice kada govore da su protiv mržnje, oni u stvari mrze. Kada se zalažu za toleranciju oni su ne tolerantni. Kada se nazivaju antifašistima, oni su fašisti. Kada zagovaraju dostojanstvo, oni ga gaze. Kada govore o borbi protiv kriminala, oni ga čine. Kada upozoravaju na pljačku u privatizaciji i pretvorbi, oni su je izveli. Kada zagovaraju ljudska prava, oni ih krše. Kada govore o ravnopravnosti ljudi bez obzira na vjersku, nacionalnu i političku pripadnost oni se ponašaju diskriminatorno. Kada govore o vladavini prava, oni je krše. Kada govore o gospodarskom oporavku, oni čine sve da se to ne dogodi. Kada govore o slobodi ili slobodama, oni ih žele suspendirati. Kada govore o demokraciji, oni se ponašaju totalitarno. Kada govore o naciji, oni su anacionalni. Kada govore o tradicijama, oni im se rugaju. Kada zagovaraju socijalna pravima, oni ih smanjuju. Kada govore o smanjenju poreza, oni ga povećavaju. Kada govore o natalitetnoj politici, oni smanjuju dječje doplatke. Kada govore o Domovinskom ratu, oni vide građanski rat. Kada govore o pobjedama, oni vide zločine. Kada govore o hrvatskim žrtvama, oni vide krivce. Kada govore o Hrvatskoj, oni vide Jugoslaviju. Kada uvode red, oni stvaraju nered. Kada govore o pravdi, oni stvaraju nepravdu.

Učinite mali test. Kada iz tih lijevih političkih i svjetonazorskih krugova začujete neki stav promotrite rezultat i vidjeti ćete kako je suprotan od namjere. Zanimljiv je to paradoks. Njihov je poriv mijenjati društvo uvijek drastično, potpuno, revolucionarno, a sadržajno tako da sebi priskrbe poziciju 'eksploatatora', kako oni to vole reći.

Kako bilo stvara se privid. Kao ljudima je tobože dosta nečega što su oni prozvali 'teror šatoraša'. Tu njihovu virtualnu realnost odrađuje ljevičarska kuka i motika uprizorena od tri do pet lakrdijaša koja tipka po facebooku s više lažnih profila stvarajući privid spontanog bunta urbanog vox populija. Između gutljaja pive ti ostarjeli i pregladnjeli hipiji za parsto kuna grčevito pokušavaju oploditi zadnju etapu svojih proćerdanih života kukavnim nasrtajem na one kojima ljudski nisu dorasli – na branitelje. Ali ti profućkani likovi uz nečuvenu medijsku potporu zapravo samo potpisuju priopćenja SDP-ovih spin doktora kojim tobože raskrinkavaju braniteljske manipulacije iza kojih, gle čuda, stoji upravo politička konkurencija odnosno glavna oporbena stranka HDZ.

I onda se sve to ukrasi epitetima fašisti, ustaše itd., a oni napredni, kakvi već jesu, istinski politički pregaoci, redom uokvireni u antifašističke inicijative samo žele riješiti gorući hrvatski problem – šator u Savskoj 66. Panem et circenses je stara rimska prokušana formula vladanja gladnim i izrabljivanim narodom. Upravo je to načelo 'kruha i igara' razlog za novo okupljanje, za novi prosvjed, novi juriš na mrsku im adresu u Savskoj ulici. Dati ljudima novu kost oko koje će se glodati. Sociolozi bi rekli da je to jedan veliki društveni spin, preusmjeravanje pozornosti i ogorčenosti javnosti s izvorišta problema na posljedicu. Faktografski rečeno s Banskih dvora na Savsku 66.

Tako ćemo ponovo ćemo gledati kolonu mračnjaka koji će bez dozvole u pratnji policije biti dovedeni pred branitelje u Savskoj 66. Stari đankiji će s megafona vrištati kako su leba gladni, tri sumnjiva lika će se zaletjeti u kordon policije, a lijevi novinarski falangisti će tome posvetiti naslovne stranice. Naslovi će upućivati kako je u Hrvatskoj započela antifašistička revolucija, iako se zapravo radi o generiranju antibraniteljskog raspoloženja. Zvuči podlo, iracionalno, fantastično, ali nije ni najmanje jer je organizirano od vladajuće nomenklature. Cilj je stvoriti klimu za micanje šatora iz Savske. Nakon toga je na redu oporba. Predizborna je kampanja očito počela. Zoki i ekipa se neće tako lako predati. Igraju se s vatrom. Kad se ovako fabriciraju tenzije svašta se može dogoditi pa i krv pasti. Njih to, očito, nije briga jer će ionako sve gledati na televiziji.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/9761 ... svjeda.htm

ISPOD POVRŠINE
Otvoreno pismo premijeru: Radite svoj posao i spriječite kamatarenje građana!

Mangup ste Vi. Nećete nas vi nazad. Samo naprijed, u zdrav mozak.
Autor: Ante Gugo

Gospodine Milanoviću, izjavili ste na Rabu da je kamatarenje to što rade zadruge Raiffeisen banke. Dugo Vam je trebalo da to shvatite. Što ste napravili da to spriječite? Nije da niste mogli. U stvari, još uvijek možete. U slučaju Lex Perković smo vidjeli da ste u stanju zakon preko noći donijeti. Svašta Vi možete, pa tako i vlastitom narodu prijetiti referendumom. Zanimljivo je to, posebno stoga što baš ovih dana nastojite novim zakonom onemogućiti narodu da organizira referendum.


Predsjedniče Vlade, netko će reći da mi je prešlo u naviku pisati Vam otvorena pisma. Netko Vam ipak mora reći kad ne radite dobro. Većina Vaših suradnika, koliko sam primjetio, ne usuđuje se ili uopće ne razgovaraju s Vama. Zahvaljujući Vama i Vašem upravljanju državom zadnje dvije tri godine imam viška vremena, pa zašto Vam ne bih ukazao na gluposti koje radite. Ne bojte se, neću večeras pisati djelo enciklopedijskog formata. Zadržat ću se na samo dva, već spomenuta primjera.


Rekli bi stari Zagorci da se ja Vašoj socijalnoj neosjetljivosti i nemoralnom odnosu spram građana čudim k'o pura dreku.


Ako nikad ranije, trebao sam kao i svi građani, shvatiti kakvi ste onog trenutka kad ste Željku Jovanoviću dopustili da tiska nove udžbenike sa starim sadržajem. Tako ste onemogućili razmjenu, naslijeđivanje i kupovinu već korištenih udžbenika u državi u kojoj je tada bilo više od 300.000 građana s blokiranim računima.


Gospodine Milanoviću, znate li Vi uopće što to znači kad su građanima blokirani računi? Jeste li svjesni da oni ne mogu legalno steći nikakav novac, pa ni kupiti knjige svojoj djeci. Umjesto da im olakšate takvu situaciju i omogućite da mlađa braća i sestre naslijede knjige od starijih ili da neka djeca kupe korištene, višestruko jeftinije udžbenike, a ona druga nešto zarade prodajom svojim korištenih knjiga, Vi ste im to onemogućili kako biste izdavačima omogućili još veću zaradu. Vaš ministar Jovanović, jedan od vaših pretorijanaca iz SDP-a, naredio je da djeca moraju imati nove udžbenike u kojima se nalazi stari sadržaj. Kako će to ostvariti građani u državi s 370.000 nezaposlenih, u kojoj 325.000 građana ima blokirane račune, to Vas nikad nije previše zanimalo. Da jest, napravili biste nešto do sad da pomognete ljudima.


Iako sve ovo znam, ja se i dalje čudim Vašoj reakciji na Rabu k'o pura dreku. Još uvijek mi nije jasno kako ste to shvatili tek sad, nakon tolikih deložacija i nakon više godina kamatarenja. Kad Vas je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pozvala da proglasite moratorij na ovrhe, jer puno toga je mutno u cijelom tom procesu kamatarenja i deložacija, niste reagirali. Zamjenica Vašeg ministra pravosuđa se oglasila i rekla da je s Ovršnim zakonom sve u redu. Dakle, nemate namjeru proglasiti moratorij na ovrhe.



Gospodine Milanoviću, zar Vama nije poznato da je kamatarenje kazneno djelo u Hrvatskoj?! Vi ste danas izjavili da zadruge Raiffeisen banke kamatare, ali ne pokazujete ni najmanju namjeru Ovršni zakon staviti izvan snage i proglasiti moratorij na ovrhe koje se provode baš po zahtijevu tih zadruga Raiffesien banke i baš po odredbama tog Ovršnog zakona. Zar i Vama to nije čudno?! Ovršni zakon dopušta ovrhe koje su nastale na način koji je drugim zakonima zabranjen. Stvarno Vam tu ništa nije čudno, gospodine Milanoviću?!


Nedavno su naši mediji objavili, predsjedniče Vlade, da su Vam strani bankari zaprijetili Europskom komisijom zbog zamrzavanja tečaja švicarskog franka. Navodno su Vam poručili da oni tako gube dio zarade. Tada ste to prešutjeli. Niste se postavili onako kurčevito i prgavo, kako Vi to inače radite. Da ste tad nešto rekli, obvezali biste se nešto i napraviti i konačno se suprostaviti moćnom bankarskom lobiju koji se već digao na noge protiv predsjednice Republike koja traži moratorij na deložacije. Sjećate li se, gospođa Grabar-Kitarović traži moratorij na deložacije koje se provode i po sustavu kamatarenja o kojem ste vi govorili na Rabu. Ona je o tome progovorila službeno i poslala zahtijev Ustavnom sudu, a Vi ste govorili pred ljudima koji su potencijalni glasači na lokalnim izborima koji će biti održani za par dana. Sve je jasno, ali ja se i dalje čudim k'o pura dreku. Teško mi je povjerovati u takvu bešćutnost i takav cinizam.



Dobro je, gospodine predsjedniče Vlade, šaliti se i zbijati psine, ali ne na račun sirotinje. A baš to Vi radite. Vi se pred Rabljanima čudite toj podloj ideji stranih kreditnih zadruga koji kamatare i ovrhama dolaze do nekretnina baš na turistički atraktivnom Rabu. Ako Vas je to toliko zabrinulo, zašto to ne zabranite?! Zašto ne proglasite moratorij na deložacije? Zašto ne ukinete mogućnost da Fina građanima blokira račune bez najave i bez provjere valjanosti dokumentacije na temelju koje se to radi? Gospodine Milanoviću, zašto ne pristupite izradi novog Ovršnog zakona?


Sjećate li se da su te blokade računa umotvorina Slavka Linića, tipa kojeg ste se riješili iz Vlade, što je jedan od Vaših rijetkih dobrih poteza. Zašto ne popravite štetu koju je on napravio dok ste ga držali u Vladi?


Vidim, gospodine Milanoviću, da ste naciji zaprijetili organiziranjem referenduma. Lako je Vama. Vi možete na Vladi donijeti odluku da se održi referendum i gotovo. Mislim da bi bilo moralno, gospodine predsjedniče Vlade, da to ne radite. Vi biste trebali stati pred naciju, onako mangupski, kako Vi to znate, i reći da idemo prikupljati potpise za referendum po Vašoj ideji koju u Saboru promovira Peđa Grbin. Što mislite bi li ikad bio održan Vaš referendum kad bi se potpisi za njega prikupljali samo u prostorima lokalne uprave? Hoćete li nam, gospodine Milanoviću, svojim primjerom pokazati da je Vaš prijedlog dobar i da ga ne želite uvaliti narodu. Promovirate zgodan slogan koji kaže: „Naprijed, a ne nazad“. Kad sam vidio što u Saboru predlažete o referendumu i kad sam Vas danas čuo kako naciji prijetite referendumom, shvatio sam duboku poruku tog slogana. Stvarno ste nas u stanju gledati u oči i općiti s nama u zdrav mozak. Nadam se da ne zamjerite što nisam upotrijebio onu riječ na „j“. Mangup ste Vi. Nećete nas vi nazad. Samo naprijed, u zdrav mozak.


Gospodine Milanoviću, vratimo se na naftne bušotine. Zaprijetili ste nam danas da bismo mogli ostati bez zarade! Ma bez koje zarade? Tko će bušiti u Jadranu i tko će zarađivati od toga? Imate li možda namjeru raditi onako kako to radi Iran, koji je zbog toga neprijatelj onima koji kod nas žele bušiti? Hoće li to biti naše bušotine i hoće li se od njih finacirati država tako da građani ne moraju plaćati poreze? Što?! Niste znali da je to tako u Iranu? Mislili ste da je njihov nuklearni program stvarno opasan za nekog? Stvarno ste to misli pokraj onoga što radi Sjeverna Koreja zadnjih desetljeća bez da itko reagira ozbiljno? Budimo ozbiljni gospodine Milanoviću.


Hoće li naftu iz našeg Jadrana sebi uzimati stranci i na tome zarađivati, onako kao što nam je Bechtel gradio autocestu s turskim radnicima ili će naftu za našu korist bušiti naša domaća naftna kompanija. Ops... Rekao sam nešto o čemu je bolje ne pričati. Naša naftna kompanija. Kako to sjetno zvuči. Odmah se sjetim da ste Mađarima u Ini nabili neke porezne zaostatke, kako biste ih omekšali u pregovorima koji se vode o upravljanju Inom. Oni su to prihvatili bez prosvjeda i dok cijene nafte u svijetu padaju nama gorivo već pet tjedana za redom poskupljuje.



Kako ste ono rekli, gospodine Milanoviću? Naprijed, ne nazad. Da, ovo je baš ravno u čelo. Općite s nama u zdrav mozak!

http://www.politikaplus.com/novost/1183 ... je-gradana

Rat Josipovića i Milanovića kao ogledalo sukoba UDBA-e i KOS-a


Ako bi pokušali pojednostaviti dva glavna centra moći, dakle bivši Ured Predsjednika RH i Vladu RH, mogli bi reći kako se radi o dvije različite centrale. Jednu bi mogli kolokvijalno opisati kao bivšu udbašku, a drugu kao bivšu KOS-ovu

Datum objave: 07.03.2015 | 14:34 Autor: Marko Jurič

'Ono što ti je Brkić rekao da im je Josipović nudio da zajedno ruše Milanovića i postave Pusićku je istina', ispričala mi je sinoć jedna kolegica novinarka koju ću za ovu priliku opisati kao vrlo blisku Uredu Predsjednika za mandata Ive Josipovića. Izjava glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića u mojoj emisiji 'Markov trg' prema kojoj je Ivo Josipović slao signale HDZ-u da zajedno sruše Milanovića i postave Vesnu Pusić izazvala je veliku buru ne samo zato što ju je izgovorio visokopozicionirani član HDZ-a, nego i zato što je vrlo logična ako je stavimo u situaciju.

Najprije na osobnoj razini. Naime, poznato je da postoji veliki animozitet na liniji Milanović – Josipović. Predsjednik vlade Zoran Milanović ima snažan temperament i ego pa često pada pod njihov utjecaj. U takvoj strukturi ličnosti osobni emocionalni interesi nadilaze sve ostalo pa tako i interese funkcije koju obnaša. S takvom osobom nije lako surađivati jer iracionalno ponekad nadvlada racionalno. Drugim riječima, sam sebi i ekipi koja ga prati zabija autogolove, a koje onda netko drugi mora mukotrpno ispravljati. Takvom je Milanoviću bilo vrlo bolno promatrati koliku popularnost ima Josipović, predsjednik kojeg je de facto on 'izmislio' jer ga je kao šef SDP-a predložio i podržao. Joipović je taj animozitet sasvim sigurno i te kako osjećao jer je u konačnici stvarao problema njegovim planovima.

Potom, Josipovićevu sklonost urotama i zavjerama je nedavno posvjedočio i novinar Gordan Malić izjavivši kako ga je Josipović vrbovao da zajedno s njim, s tadašnjim Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i ondašnjim novinarskim mogulom i tada vlasnikom EPH-a Ninoslavom Pavićem sudjeluje u rušenju HDZ-a. Budući se ta ponuda dogodila u kontekstu istrage afere Kamensko, možemo pretpostaviti da se taj razgovor Malića i Josipovića dogodio 2012. Ili 2013. godine. Brkić je u mojoj emisiji napomenuo kako je ta Josipovićeva ponuda stigla u HDZ prije godinu i pol dana. Dakle u vrijeme kada možemo pretpostaviti postojanje barem još jedne Josipovićeve zavjereničke ponude.

Zanimljivo je primijetiti kako je vrijeme koje Milijan Brkić navodi kao vrijeme slanja Josipovićevog poziva HDZ-u da zajedno idu rušiti Milanovića istovremeno i vrijeme kada Ministarstvo financija stavlja omču oko vrata Ninoslavu Paviću. Naime, Ministarstvo financija je u rujnu 2013. godine izdalo rješenje kojim je potvrdilo potraživanja vjerovnika EPH u iznosu od 1,7 milijardi kuna. Rujan 2013. je razdoblje koje se podudara s vremenom koje Brkić navodi kao vrijeme Josipovićeve nemoralne ponude HDZ-u. Posljedica tog rješenja Ministarstva financija je predstečajna nagodba nakon čega je Pavić ostao bez svojeg medijskog carstva koje je ubrzo prešlo u ruke odvjetničkog ureda Marijana Hanžekovića. To rješenje Ministarstva financija, oko kojeg se ovih dana vodi spor na Upravnom sudu jer dio vjerovnika smatra da je procjena ministarstva bila prenapuhana, je koštao Pavića životnog mu djela - moćne medijske toljage EPH. Mislim da u kontekstu ovakvih informacija nije teško zamisliti Ninoslava Pavića koji u jesen 2013. godine sav izbezumljen dolazi kod Josipovića i sveg glasa viče i psuje Milanovića da je lud i da ga treba maknuti. Josipović je sasvim sigurno imao osobitu empatiju prema takvom gubitku jer je EPH bio i te kako važna poluga realizacije i njegovih planova.

A koji su to mogli biti planovi Ive Josipovića kao predsjednika RH-a? Ako bi pokušali pojednostaviti dva glavna centra moći iz tog razdoblja, dakle Ured Predsjednika RH i Vladu RH, mogli bi reći kako se radi o dvije različite centrale. Jednu bi mogli kolokvijalno opisati kao bivšu udbašku, a drugu kao bivšu KOS-ovu. Naravno to je vrlo pojednostavljena kategorizacija, ali zapravo suštinski pogađa u bit. Vlada RH je sastavljena od pretežito SDP-ovog kadra, a koji je značajnim dijelom bio aktivan u strukturama Službe državne sigurnosti Socijalističke Republika Hrvatske. Kadrovski sastav Josipovićevog Ureda Predsjednika RH je bio vrlo 'regionalnog' karaktera. U njemu se moglo lako prepoznati obavještajce bivših jugoslavenskih službi koji su se prilagodili novim okolnostima. Prema dokumentima koje je objavio Wikileaks, u knjizi opisao Radivoj Cvetičanin, ili iz onih dobroobavještenih izvora moglo se zaključiti kako su neki od njih danas vezani na neke inozemne ili srpske agenture.

Svakako suradnja tih dviju centrala - Banskih dvora i Pantovčaka u to vrijeme nije bila upitna. Međutim, ona se nije poklapala u svim segmentima. Pogotovo jer su uz jednu i uz drugu bili navezani razni poslovni interesi te domaći i strani gospodarski lobiji. Stoga nije teško zamisliti da su jedni drugima ulazili u prostor i bili konkurencija. E sad kada tome pridodamo i nezgodnu Milanovićevu narav, ispunjeni su svi uvjeti za sukob pa stoga ponuda HDZ-u da sudjeluje u parlamentarnom puču ne bi trebala biti začuđujuća.

Dio te Brkićeve informacije kako je Josipović za mandatara umjesto Milanovića htio postaviti Vesnu Pusić se savršeno uklapa u opisanu podjelu struktura. Naime, ministrica Pusić je bila neusporedivo bliža Josipoviću po svojim 'regionskim' ambicijama. Mogli bi tu nizati razne situacije u kojima je Josipović iskazivao posebne simpatije za naše prekodrinske susjede. I to od legendarne 'hrestomatije dokumenta' koju je opisao bivši srpski veleposlanik Cvetičanin, do isprike u Vukovaru predsjedniku Tadiću, ili bulažnjenje o ustaškim zmijama, ili zapošljavanje notornog četničkog apologeta Jovića na mjesto 'Glavnog analitičara' u Ureda Predsjednika, ili savjetnika mu besmrtnog ministra vanjskih poslova SFRJ Budimira Lončara, ili istražiteljicu Tužiteljstva Haškog suda Danju Šilović Karić koju je postavio za glasnogovornicu ili razne sinove raznih jugoslavenskih vojnih i obavještajnih časnika koji su mu bili i lijeva i desna ruka.

Stoga sinoćnji razgovor s spomenutom kolegicom novinarkom koja mi je spremno potvrdila vjerodostojnost izjave Milijana Brkića, bio je tek još jedan kamenčić u mozaiku raskrinkavanja hrvatske stvarnosti premrežene raznim agenturama. Pobjedom Kolinde Grabar Kitarović stvari kao da su se počele polako raščišćavati. Ta jedna, snažna, antidržavna i antinacionalna politika koja je uzjašila ovu zemlju i ovaj narod prije petnaest godina odlaskom Ive Josipovića s Pantovčaka izgubila je svoj vrlo važan položaj. Ostalo je još nekoliko žilavih kota koje je potrebno ukloniti, ali ostavimo to za neku drugu priliku.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/9953 ... -KOS-a.htm

Lustig: Progon Bandića podsjeća na holokaust

Potpisivanje peticije za Bandića


Autor: Vedran Brkulj
13.3.2015 15:06:39


Branko Lustig, filmski producent i redatelj, dr. Slobodan Lang i Zdravko Tomac tri su prva potpisnika peticije 'Stop političkim hapšenjima' koju je pokrenuo Klub liste grupe birača Milana Bandića kako bi dao potporu gradonačelniku koji se nalazi u Remetincu


Osim u Praškoj pet gdje su prostorije Bandićevog kluba, peticija će se moći potpisati i na središnjem gradskom trgu te putem interneta.

Govoreći o peticiji, Branko Lustig, koji od povratka iz SAD-a u Zagreb organizira Festival židovskog filma i dobiva dotacije iz Grada, kazao je da nije bilo Bandića, festival nikada ne bi bio održan.

Usporedio je Bandićevo uhićenje s događajima koji su se događali za vrijeme holokausta. 'Ovo što se danas događa manje ili više nekako miriše na ona vremena. Je li to što se događa u Zagrebu neki odjek događaja iz Pariza, Londona, Litve, Mađarske, Poljske ili nije, ja ne znam, ali sve miriše na to i zato sam se osjećao kao poštovatelj svih onih šest milijuna koji su nestali u holokaustu koji su politički nestali sa Zemlje. Osjećao sam potrebu da potpišem ovu peticiju', kazao je Lustig.

Slobodan Lang pripomenuo je kako ovo što se događa diljem Hrvatske nije pravna država i da se ne smije dozvoliti oduzimanje prava na stvaranje pravne države.

'Ne dajte prednost pravu pred pravdom, ne smije se dopustiti da se legalno stavi ispred legitimnog. Stepinac je pravno osuđen i Hrvatsko proljeće je pravno osuđeno, i zakoni o holokaustu su bili pravni, ali ne i pravedni', naglasio je Lang.

Dodao je kako je Bandić dobar čovjek i kako Hrvatska neće znati pretvoriti dobre ljude u snagu, nego će dati prednost lošem. 'Takva Hrvatska nema šanse', poručio je.

Podsjetimo, Državno odvjetništvo ustvrdilo je u četvrtak, reagirajući na medijske napise i izjave Bandićevih pristaša, da se Uskok nije vodio 'nikakvim kalkulacijama i određivanjem tajminga' kada je zatražio vraćanje Bandića u zatvor, kao i da mu država naplati jamčevinu od 15 milijuna kuna uz koju je ranije pušten da se tijekom istrage brani sa slobode.

Zahtjev za povratkom u Remetinec Uskok je potkrijepio sumnjama da je Bandić, od prosinca 2014. do veljače 2015. od svjedoka ispitanog u Uskoku 'u dva navrata zatražio da promijeni iskaz' kao i da 'potpiše dokumente za koje je znao da nisu istiniti'.

Tužiteljstvo sumnja i da je Bandić tijekom prosinca 2014. i siječnja 2015. kao utemeljitelj i predsjednik Zagrebačke zaklade za pomoć osobama oboljelim od cerebrovaskularnih bolesti, sačinio i vlastoručno potpisao antedatirani dokument, u kojem je neistinito naveo da se sve slike i skulpture koje su donirane spomenutoj Zakladi pohranjuju i skladište na adresama na kojima su i pronađene tijekom pretraga, iako je znao da navedene umjetnine nisu donirane spomenutoj Zakladi i da Zaklada nije njihov vlasnik, već su njegova imovina.

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/ ... kaust.html

Kriza Kukuriku demokracije: spremni upotrijebiti radikalnija sredstva


Trenutni ravnatelj državne RTV nije jedini koji se drži tog načela. Nažalost, primjenjuju ga i Premijer i njegov unutarnji krug, instrumentalizacijom vladinih agencija za provođenje zakona (tužilaštva i policije) koji provode represiju


Datum objave: 15.03.2015 | 10:35 Autor: Davor Gjenero

U razdoblju nakon završetka pristupnih pregovora s Europskom unijom Hrvatska je doživjela ozbiljnu demokratsku regresiju, daleko radikalniju od onih koje su se događale u drugim novim demokracijama nakon završetka pristupnih pregovora. To razdoblje regresije poklapa se s mandatom aktualne administracije, tako da je posve jasno na koga valja adresirati odgovornost za uspostavljene procese.

Hrvatska je tako ozbiljno demokratski regredirala da ne zadovoljava neke temeljne kriterije za procjenu je li neki poredak demokratski ili nije.

Demokratskima smatramo ona društva u kojima je vlast ograničena. Elementarna razina ograničavanja vlasti je njena podjela, i to ona horizontalna (zakonodavna, izvršna, sudbena, administrativna i monetarna vlast), a i vertikalna. Međutim vlast mora biti ograničena i efikasnim djelovanjem načela vladavine prava, a zakoni, koje vladajući donose, moraju se odnositi univerzalno na sve građane, pa i na one koji ih donose. U Hrvatskoj su u ovom mandatu donesena barem tri zakona, na koje su se prilijepila imena osoba zbog kojih su oni doneseni (Lex Komadina, Lex Perković i Lex Čačić), što govori da stranke vladajuće koalicije ne obavljaju jedan od temeljnih poslova stranaka – ne poopćavaju posebne interese nego se bave zaštitom interesa pojedinaca, povlaštenih skupina i interesnih grupa, vezanih uz vladajuće strukture.

Ograničeni mandat izvršne vlasti u demokratskim je porecima inicijalno značio da se u pravilnim vremenskim razmacima ponavljaju izbori i propituje povjerenje birača u izabrane predstavnike. Međutim, u suvremenim demokracijama, koje nastoje biti „participativne", dakle, nastoje uključiti građane u donošenje ključnih političkih odluka, ne smatra se da je vrijeme jedino ograničenje mandata, a da u vremenskom razdoblju na koje je izabrana i tako dugo dok ima većinu u parlamentu, izvršna vlast može činiti što joj je drago. Stranke na izborima nastupaju s političkim programima, a građani glasuju za stranke i koalicije, a ne za pojedince, koji se natječu za zastupnička mjesta, i to radi toga da bi se osigurala predvidivost i proračunljivost političkog procesa.

Vladajuća koalicija, koja se zapravo raspala još u proljeće 2013, kad je nominalni vođa koalicije pokrenuo političku kampanju protiv „mlađe članice" koalicije, IDS-a, i pokušao neprijateljski preuzeti njegovu političku utvrdu, odavno više ne krije da politički program, na osnovu kojeg su joj birači dali povjerenje, više ne smatra valjanim. U demokratskom društvu odricanje od političkog programa, kojim su dobiveni izbori, značilo bi da predsjednik Vlade podnosi ostavku i prepušta predsjedniku Republike da pokuša sastaviti novu parlamentarnu većinu, koja će definirati alternativni program, ili da zastupnici vladajuće koalicije podnose ostavke na zastupničke mandate i tako provociraju ponovljene izbore.

U demokraciji politička stabilnost jest vrednota, ali stabilnost nije vrijednost sama za sebe. Relativno pouzdana većina glasova u parlamentu ne može u demokratskom poretku biti osnovica za „držanje" vlasti, ako Vlada nema nikakvog programa i ako nikakve skupne vrijednosti više ne povezuju vladajuću većinu. Vlada, koja odustaje od svih programa, što ih je najavljivala, a samo se održava na vlasti i priprema populističke mjere da bi „potkupila" biračko tijelo na idućim izborima i tako spriječila potpuni debakl najveće stranke vladajuće koalicije, u demokratskim bi porecima bila ismijana i od parlamentarne opozicije, ali i od javnosti i medija, koji djeluju kao „psi čuvari demokracije", odnosno kao svojevrsna kontrolna vlast u društvu.

Još je jedna važna „ustava" kojom se u demokratskim porecima ograničava presizanje vladinih ovlasti. Demokratskim se društvima smatraju samo ona koja mogu funkcionirati unutar čvrstog proračunskog ograničenja. Vlade, koje ne mogu kontrolirati proračunski deficit i koje se ne drže smjernica fiskalne politike, koje je jedini ovlašten donositi parlament, nisu demokratske vlade. Nisu bez razloga pitanja proračunskog deficita i javnog duga definirana kao maastrihtški kriteriji svim članicama Europske unije. Zadavanje tih kriterija, pak, nije samo pitanje ekonomske održivosti i makroekonomske stabilnosti zemalja članica, nego i test njihova demokratskog potencijala. S državama, koje ne mogu poštivati maastrihtška ograničenja, nešto nije u redu, ne samo u ekonomskom smislu, nego i u pitanju demokratskog poretka. Vlada Zorana Milanovića niti se ne trudi pridržavati se čvrstoga proračunskog ograničenja, već je relativizirala značenje načela fiskalne odgovornosti, koje je Hrvatska usvojila u prošlom mandatu, kao dio europskih demokratskih kriterija, a prema deficitu i razini javnog duga odnosi se jednako „relaksirano" kao i prema svom vlastitom političkom programu. Jedino joj je važno što se dulje održati na vlasti. Za to što se program, radi kojeg su izabrani, ne ostvaruje i što zbog izostanka bilo kakve racionalne vladine aktivnosti i zbog rastrošnosti deficit ostaje nekontroliran, a javni dug raste u nebo, vladajuće nije briga.

Demokracije, kao što smo vidjeli, nema bez ograničenja i kontrole, a posebice ne bez stupa kontrolne vlasti u društvu – bez autonomnih profesionalnih medija. Privatni mediji, prepušteni tržištu, u Hrvatskoj su odavno trivijalizirani. Posredstvom Ministarstva kulture Hrvatska dodjeljuje sredstava za očuvanje pluralizma medija i zaštitu javnog dobra u medijskom prostoru.

Međutim, ta se sredstva dodjeljuju prema kriteriju političke naklonosti, a ne prema kriterijima zaštite javnog interesa. Najveća javna medijska kuća, HRT, ponovno se profilira u „državnu radio-televiziju", a njena struktura upravljanja raspada se jednako ubrzano kao i strukturne veze među članicama vladajuće Kukuriku koalicije. Vodstvo javne radio-televizije, osim toga se, usred krize vladajućih struktura, našlo u svojevrsnom vakuumu. U podjeli moći između Predsjednika i Premijera, koji su dolazili iz iste vladajuće koalicije, najveći utjecaj nad državnom televizijom bio je izborio bivši Predsjednik. Strukturu upravljanja državnom medijskom organizacijom nije tako snažno potresao njegov poraz na predsjedničkim izborima, koliko definitivni razlaz bivšeg Predsjednika s njegovom dotadašnjom strankom i, prije svega, nominalnim šefom vladajuće koalicije i predsjednikom Vlade. U takvim je uvjetima trenutni glavni ravnatelj državne radio-televizije shvatio da gubi utjecaj, pa je procijenio da uspostavljanje posve otvorenoga autoritarnog modela vladanja institucijom i represija, koja bi mogla izazvati strah svih podložnika, bez obzira na njihovo političko opredjeljenje, ostaju jedini model kojim se može održati na čelu institucije.

U političkoj borbi pobjeđuje onaj koji pokaže da je spreman upotrijebiti radikalnija sredstva – pravilo je koje važi za političke odnose u nedemokratskim ili protudemokratskim sustavima. Trenutni ravnatelj državne RTV nije jedini koji se drži tog načela. Nažalost, primjenjuju ga i Premijer i njegov unutarnji krug, instrumentalizacijom vladinih agencija za provođenje zakona (tužilaštva i policije) koji provode represiju prema onima što ih vlast smatra ozbiljnim i opasnim protivnicima.

Nulta tolerancija prema korupciji jedno je od obilježja demokratskih društava. To znači da se ogrezle u korupciju ne dijeli na „vaše i naše", da se ne može relativizirati korumpiranost, a da oni koji su i na bilo koji način povezani s korupcijom moraju biti udaljeni od obavljanja javnih poslova.

Ova administracija relativizirala je koncept nulte tolerancije – sama je na vlast došla zbog osuda korupcije u prethodnoj administraciji, ali pripadnike svoje skupine štiti od političke odgovornosti, čak i nakon što su pravomoćno osuđeni. Takav odnos, u kombinaciji sa zloupotrebom državnih represivnih aparata i partijskom kontrolom policije i tužilaštva, doveo je do nepovjerenja javnosti u načelo vladavine prava i utjecaj sudbene vlasti kao one koja će ograničiti samovolju i prekoračenja ovlasti izvršne vlasti u Hrvatskoj.

Ukratko, samo tri i pol godine nakon završetka pregovora o članstvu u Europskoj uniji, čime je Hrvatska dobila svojevrstan certifikat kao funkcionirajuća demokracija, pokazuje se da su demokratski deficiti vrlo duboki, da su građanske slobode i prava sve više ograničeni, da postajemo državom tek djelomičnih sloboda, a da je vlast neograničena i da ne poštuje standarde ograničenja vlasti koji važe u svim demokratskim porecima i koji su dio standarda za članstvo u EU.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/1047 ... edstva.htm