Forum Hoplologije,

Ne vjerujte u 'istine' medijskih lopina o građanskoj inicijativi 'U ime obitelji',
kada bi rekli istinu o njima.... .

Utorak, 26 Studeni 2013 09:09


Posljednjih dana, kako se približava referendum o braku, točnije rečeno, obiteljski referendum, režimski mediji donose već po stoti puta istine koje su tek djelomične istine ili su istine koje zapravo i nisu istine kojih bi se netko trebao sramiti. Ne zavaravajte se, kako se približava 'DAN D', toga će biti sve više... Daleko je 1. prosinac.

Da, Željka Markić u najmanju ruku vrlo je bogata osoba, pa što? Nije sramota biti bogat, ali je sramota ukrasti, ne platiti porez, sramota je svoju zemlju ostaviti na cjedilu dok se sve okolo raspada pod udarom fašističkih nakaza s istoka. Tijekom Domovinskog rata Željka Markić sudjelovala je u obrani zemlje kako su u to vrijeme mnogi sudjelovali, bilo da je obilazila hrvatske branitelje, razgovarala s njima, širila istinu o Domovinskom ratu, nije se poput Ninoslava Pavića i Davora Butkovića zavukla u Sheraton i kukavički se skrivala po Zagrebu.

Za razliku od ozloglašenog tajkuna, bivšeg Sanaderovog zabavljača koji državi duguje stotine milijuna kuna, koji opstaje samo zato što mu to režim dopušta, inače, nešto slično nikad mu ne bi uspjelo u normalnoj zemlji Europske unije, čelnica građanske inicijative 'U ime obitelji' svoje obveze redovito i na vrijeme podmiruje.


Danas o bogatstvu Željke Markić pišu oni koji zapravo u normalnoj državi ne bi imali ni tablu s kredom za pisanje. Naime, jedan portal, radi se o portalu jedva pismenog vlasnika koji je jedva završio srednju školu, a koga je ozloglašeni mešetar, bjelosvjetski hohštapler, George Soros, kupio za polovni 'jugić', donosi 'pravu istinu' o Željki Markić,. Da podsjetimo, radi se o čovjeku, dakle, vlasniku portala, koji je svojedobno pisao po blogovima da je 'pedofil na Madagaskaru' te da su jedine 'potrebe Katoličke crkve je*at dječicu'..., zar će se u demokratskoj Hrvatskoj ovakav idiotizam, i istine ovakvih idiota, smatrati vjerodostojnim? 'Ajde, ako je faca, neka u Americi gazda tog portala napiše da je pedofil na Madagaskaru koji ne oprašta 16-godišnjakinjama..' Što mislite koliko bi bilo potrebno da takav 'medijski mogul' završi na ispitivanju?


Ukratko, ne vjerujte lešinarima ni kad pjevaju kao kanarinci.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... nu-o-njima

Željka Markić osoba je godine

Objavljeno Nedjelja, 24 studenoga 2013 18:0015 komentara

Vrijeđanje i etiketiranje vjernika„

Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju", davno je napisao Ivo Andrić, čovjek čija je misao bila daleko ispred svoga vremena. Ono što se kod mene bez nekog naročitog razloga i opravdanja ponekad pojavi jest dilema je li Andrić zaista bio toliko ispred svojeg vremena, ili su današnji agresivci (neću okolišati, već ću prst usmjeriti prema, u posljednjih nekoliko mjeseci, toliko spominjanim LGBT udrugama i današnjim ljevičarima) ostali toliko daleko u prošlosti.

Srećom, pogled na Andrićev opus i činjenicu da je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, ubrzo me u tim trenucima slabosti riješe tih dilema.

Nenad Stazić, član SDP-a i saborski zastupnik te čovjek kojeg je zbog brojnih njegovih izjava trebalo odavno zakonski isključiti iz političkog života, dostigao je vrhunac svoje govorničke karijere sljedećim citatom: „Očekujem da ova Markićka i njezina udruga za obitelj zatraži da se Ustavom zabrane jednoroditeljske obitelji. Djecu iz takvih obitelji pokupit će po kućama, strpati u kamione i odvesti u dom. A dom će osnovati u Jasenovcu".

Ova izjava koju osobno svrstavam na prvo mjesto govora mržnje otkad je neovisne Hrvatske, ostavila je bez komentara čak i njegove ljevičarske kolege koji se ne libe reći da ih ne čude odluke Ustavnog suda s obzirom tko tamo sjedi, kao što to elegantno i bez ikakvih posljedica radi Milanka Opačić.

Tko je uopće ta Markićka i zbog čega je jedna od najspominjanijih osoba u Hrvatskoj ove godine? Prije svega, gospođa Željka Markić majka je četvero djece. Zašto to spominjem i zašto smatram da je to važno? Upravo zbog toga što su među brojnim mrziteljima (nisam siguran da bi riječ „osporavateljima" bila ispravna) koji su između ostalog tvrdili kako osobe poput nje sigurno ničim ne doprinose natalitetu, ustvari ljudi koji obično u prvim godinama braka imaju velike dileme – pekinezer ili Shih Tzu.

Ako im se dijete i dogodi te im naruši taj savršeno mirni bračni sklad, obavezno nabave malog psića koji će zamijeniti bracu ili seku, jer za podizanje drugog djeteta, jasno, novca nema. Slobodno vrijeme koje im preostane nakon skupljanja pseće kakice po gradskim ulicama, takvi ljudi obično troše na ogovaranje i pljuvanje tamo neke Markićke koja eto svojim životnom primjerom i stavovima šteti natalitetu.

Zbog čega se ja od prvog dana divim gospođi Željki Markić? Najmanje poradi toga što imamo vjerujem slične ili iste neke životne stavove, te još manje poradi činjenice da sam i sam uime udruge „U ime obitelji" skupljao potpise za referendum. Ono čemu sam se divio tada, a nakon svih događanja još više divim i danas, bila je njezina svjesna odluka da postane predmetom poruge, vrijeđanja i ismijavanja od strane onog dijela naroda koji se glasno bunio protiv tobožnje diskriminacije koja će se dogoditi prođe li referendum, a koji su u čitavoj ovoj priči pokazali neviđene razine mržnje, agresije i u konačnici – diskriminacije prema osobama drugačijih životnih stavova.

Jalovi argumenti

Slušajući toliku graju koja se javljala kroz lijeve hrvatske medije, a koja je sama po sebi bila usmjerena kontra referenduma (ili za referendum, ali sa „uputom" da se mora glasati „protiv" bez obzira što o tome mislili, kao što je to političkim žargonom radila Vesna Pusić), slučajni bi promatrač pomislio da su protivnici bili prepuni argumenata koje stoga nisu mogli plasirati iz prve.
Međutim, dovoljno je i malo zagrepsti ispod površine da bi se vidjelo da se zapravo radilo o vrlo jalovim i netočnim argumentima poput onih da su pravo na brak ili na djecu temeljna ljudska prava (država dakle svim svojim građanima država treba osigurati ova prava?). Netočnost i jalovost ovakvih argumenata koji su služili kao polazna točka za pisanje tekstova koji su bili ništa više doli prelijevanje iz šupljeg u prazno, detaljno je analizirana u pojedinim medijima pa ne vidim potrebe ovdje raditi isto.

Glasna i agresivna manjina kojoj je u određenim situacijama uzmanjkalo uvreda zorno je pokazala još nešto, a to je da su usprkos silnoj intelektualnoj nadmoći kojom raspolažu, na ljestvici moralnih vrednota na samom dnu. Jer napadati i ismijavati nekoga zbog toga jer ima drugačije životne stavove na način na koji su oni to radili, samo je dokaz kako oni koji tako glasno upiru prstom u druge zbog diskriminacije, zapravo su najveći diskriminatori od svih.Jedino što bih iz čitave te priče izdvojio kao vrhunski primjer pogrešnog shvaćanja bio je komentar Branimira Pofuka, novinara Večernjeg lista: „Zar se u Hrvatskoj podrazumijeva da se obitelji u ime obitelji odriču svojih homoseksualnih sinova, kćeri, unuka, nećaka i nećakinja?".

Nije mi naročito jasno kako bi definicija braka mogla značiti odricanje od različitih ili značiti išta od onoga što je intelektualna „krema" hrvatskog društva više nego pogrešno tumačila (namjerno ili ne, u to ne ulazim), ali ljudima koji jedno vrlo otvoreno i jednostavno referendumsko pitanje uspijevaju ovako pogrešno shvatiti želim ništa više doli intelektualnog prosvjetljenja u godinama koje su pred njima. A najjači argument od svega bio je da "većina ne smije i ne može odlučivati o pravima manjine". Obrnuto dakle može, i to bi onda bilo normalno?

Čitava priča oko referenduma bila mi je interesantna i još zbog nečega. Glasna i agresivna manjina kojoj je u određenim situacijama uzmanjkalo uvreda zorno je pokazala još nešto, a to je da su usprkos silnoj intelektualnoj nadmoći kojom raspolažu, na ljestvici moralnih vrednota na samom dnu. Jer napadati i ismijavati nekoga zbog toga jer ima drugačije životne stavove na način na koji su oni to radili, samo je dokaz kako oni koji tako glasno upiru prstom u druge zbog diskriminacije, zapravo su najveći diskriminatori od svih.

Nisam primijetio da su osobe koje su bili za referendum vrijeđali svoje neistomišljenike, ali zato novinari jutarnjeg lista nisu imali poteškoća oko imenovanja fotografije na kojoj se nalaze članovi udruge „U ime obitelji" nazivom – idioti (na što su nas morali upozoravati začuđeni mađarski blogeri).

Diskriminacija

Ono što se ponekad zapitam jest da tko uopće čini te agresivce, koja točno skupina ljudi? Mislim da se ponajviše radi o ateistima, agnosticima i općenito ljevičarima (desničara i katolika među njima sigurno nema, ili se pojavljuju u promilima), a prema posljednjem referendumu i velikim lažljivcima. Jer otkud toliki broj deklariranih katolika (čak 86.3% prema posljednjem referendumu), ako se prema medijskim napisima čini da smo ustvari ateistička zemlja, gdje katolici medijski prostor dobivaju na kapaljku, a i kada dobiju, obično bivaju propisno izvrijeđani?

U Hrvatskoj već više od desetak godina nema slobode medija, jer realno se zapitati da kakva je to sloboda medija u kojoj je 90% vodećih hrvatskih medija u rukama ljevice. Ovo je također razotkrilo i sve one pojedince željne „pravde" i koji su 90-ih godina rigali vatru po HDZ-u i Tuđmanu zbog tobožnje „diktature medija" – istina je bila jedino u tome da oni nisu mogli kontrolirati medije u mjeri u kojoj su htjeli, jer Hrvatsku državu nikako nisu prihvaćali te su pokušavali naći načine kako da istu destabiliziraju i da se vrate miloj im i dragoj i neprežaljenoj Jugoslaviji.

Što se tiče njihove retorike, meni ista zapravo odgovara. Nikad nisam čitao takve portale (jutarnji.hr, index.hr, net.hr i drugi) niti će se to u dogledno vrijeme promijeniti, ali ponekad si dadem oduška pa otiđem na neki tekst koji se tiče katolika i onda pogledam komentare njihove publike (tekst dakako ne čitam). Ovo ne činim kako bih od njih dobio prosvjećenje, već u trenucima slabosti kada pomislim da sam se prema nekome ponio netolerantno, pogledam što oni pišu i tek tada se uvjerim da sam zapravo iznimno tolerantan čovjek.

Nije potrebno previše truda kako biste ovo mogli provjeriti, no kao primjer – upišite u tražilicu Jutarnjeg ime mlade Zrinke Pezer i pronađite tekst u kojem obrazlaže svoje životne stavove (na koje u potpunosti ima pravo). Vidjet ćete u tim komentarima koliki je stupanj diskriminacije onih kojima su usta puna borbe protiv diskriminacije.

Osobno nemam ništa protiv svih tih skupina ljudi niti me interesiraju njihova shvaćanja i osobna uvjerenja, usprkos činjenici da oni osjećaju vrlo jaku potrebu da se upliću u moja shvaćanja i uvjerenja, kao što svi osjećaju potrebu gaziti Crkvu kojoj ionako ne pripadaju. Ono što me smeta kod njih je način komunikacije prema ljudima koji nisu istog uvjerenja, dakle prema ljudima poput mene. Iako će oni na ovo reći da smo i mi desničari i katolici isti takvi, mislim da se u medijima pojavilo previše napisa koji ipak potvrđuju suprotno.

Ono što se promijenilo u 2013. godini jest i nova klasifikacija vjernika. Prije desetak godina bio sam katolik, prije 5 godina bio sam gnjavator katolik, a danas sam katoliban. Na isti način promijenilo se i društvo, pa umjesto u ponosnom hrvatskom društvu u kojem sam živio sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, danas živim u pokatoličenoj jazbini. Usprkos činjenici da biti katoliban u pokatoličenoj jazbini nekome može izgledati kao nepoželjna osobina, mene takva klasifikacija čini iznimno ponosnim čovjekom i ne bih je mijenjao za ništa.

Jer povijest je nebrojeno puta pokazala kako je neformalno i formalno odbacivanje Boga i katoličke tradicije (preciznije – u zemljama u kojima je dotad dominirala) dovelo do moralnog srozavanja društva (odnosno onoga što osoba zdravog razuma definira kao moralno), a i mislim da je najgore što bi mi se tijekom ovozemaljskog života moglo dogoditi jest da me netko opiše kao osobu modernih liberalnih životnih svjetonazora. Biti takav – kao što je jednom prilikom rekao Luciano Pavarotti opisujući ono što proživljava prije koncerata – to zaista ne bih poželio niti najgorem neprijatelju.

bbird.me

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... odine.html

Istraživanje pokazuje: Uvjerljiva većina je 'ZA' brak kao životnu zajednicu muškarca i žene!

U emisiji Fokus Željka Markić je izjavila da su ona i njezini suradnici referendumskom inicijativom željeli spriječiti da jedna „agresivna vlada“ iza koje ne stoji većina građana Hrvatske totalitarnom metodom promijeni pojam i sadržaj braka. U ponedjeljak navečer je u HTV-ovoj emisiji Fokus objavljeno istraživanje agencije Promocija plus koje pokazuje da bi 68 posto ispitanika koji su rekli da će 1. prosinca izaći na referendum glasalo za to da se u Ustavu brak definira kao životna zajednica muškarca i žene, a protiv te definicije glasalo bi 26,7 posto ispitanih.

Prema toj anketi, najveću podršku ustavnoj definicija braka dali bi birači izvanparlamentarne stranke Hrast, njih 87,5 posto te birači najveće oporbene stranke HDZ-a, njih 85,7 posto.

Većina birača lijevo liberalnih stranaka glasala bi na referendumu protiv predložene ustavne definicije braka, ali ne svi. Čak 39,5 posto, dakle više od trećine birača SDP-a, glasali bi prema istraživanju Promocija plusa za inicijativu "U ime obitelji", a najslabiju podršku ta inicijativa ima među biračima stranke Vesne Pusić, 23,7 posto.

U emisiji Fokus Željka Markić je izjavila da su ona i njezini suradnici referendumskom inicijativom željeli spriječiti da jedna „agresivna vlada" iza koje ne stoji većina građana Hrvatske totalitarnom metodom promijeni pojam i sadržaj braka. Ustvrdila je da su u središtu njihova zanimanja djeca. "Djeca, posvajanje djece je ključno. Djeca su itekako vezana uz pitanje braka", ustvrdila je predstavnica Inicijative Želja Markić.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -zene.html

Pet dana do referenduma: Izdržite još malo, neće ovo zlo dugo trajati .

Utorak, 26 Studeni 2013 23:54 gosti ..Tweet .


Preostala su nam još pet dana, treba izdržati svu ovu mračnu silu, bulumentu neobrazovanih divljaka, ratnih profitera, poremećenih režimskih slugu i jurišnika koji tjednim razaraju sve one koji su se usudili misliti drugačije od njih. Hrvatski narod zna tko su oni, zna da se radi o legalnim lopovima, o bivšim zatvorenicima, sadašnjim i bivšim pijanicama, uglavnom parazitima na grbači tog naroda, Hrvati, dakle, znaju pa ipak peče nepravda.

Pet dana kao vječnost, pet dana koliko nam je preostalo do referenduma o braku, svaki dan napadi iz prorežimskih medija ili s portala bivše Sorosove mladunčadi ( Mladunčad k'o mladunčad, bleji dok ne poraste. ), sve su intenzivniji kako vrijeme odmiče. Jedna radikalna budaletina, koju mediji smatraju vrsnim psihologom, je navodno izjavila da će se objesiti ukoliko referendum o braku uspije, naravno, očekujemo da će to svoje obećanje ispuniti te da će do ritualnog vješanja doći na Trgu bana Jelačića u Zagrebu kako bi Hrvati vidjeli kako takozvani ljevičari ispunjavaju svoja obećanja. Zamislite psihologa koji javno poručuje građanima da će izvršiti samoubojstvo, kakva to budaletina od psihologa mora biti, osim ukoliko se ne radi o mentalno poremećenoj osobi koja tvrdi da su djeca u domovima mentalno zaostala? To već, kada bismo se koristili rječnikom dubrovačkog katolika iz SDP-a, Spermića, pardon Spremića, baca pomalo na fašizam, i više nego pomalo.

I tako danima, iz dana uz dan, dok se referendum o braku približava, referendum kojim se nikome prava ne uskraćuju i koji ništa u Hrvatskoj neće promijeniti, niti će referendum 1. prosinca preobratiti nekog heteroseksualca ili homoseksualca, referendumom se, ponovimo još jednom, ništa ne mijenja. No, zato ne jenjavaju frontalni napadi iz lopovskih medija prema svima onima koji se usude podržati ustavnu definiciju braka koja bi trebala potvrditi da je brak zajednica muškarca i žene, posebno stradavaju 'poznati Hrvati, nakon Thompsona na red je došla Blanka Vlašić, zatim Štimac i evo najnovije žrtve – Dario Šimić, ,usudio se reći da je potomak Adama i Eve a ne Davora Butkovića i Ive Sanadera, zamislite koliki je to grijeh Darija Šimića?

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... go-trajati

Potpora 80 organizacija za ljudska prava ustavotvornom referendumu u Hrvatskoj
Objavljeno Srijeda, 27 studenoga 2013 18:00



Hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu: Potpora 80 organizacija za ljudska prava ustavotvornom referendumu u Hrvatskoj

Dragi zastupnici Republike Hrvatske u Europskom parlamentu,

u nedjelju, 1. prosinca, građani vaše zemlje bit će pozvani da se na referendumu izjasne o pitanju hoće li brak biti „životna zajednica žene i muškarca''.

Mi, niže potpisani, predstavnici 80 organizacija za ljudska prava iz cijele Europe i šire, pozdravljamo referendum kao nastojanje da se očuva i učvrsti najosnovnije ustanove ljudske civilizacije: brak i naravnu obitelj.

S obzirom na to da EU nije nadležna za definiranje braka, želimo vas ohrabriti da ostanete uz svoje sugrađane i poduprete ih na svaki mogući način kao njihovi službeni predstavnici u Europskom parlamentu. Referendum je potpuno sukladan s hrvatskim pravom i pravom EU.

Vrlo je velika zauzetost na razini cijeloga naroda u korist institucije tradicionalnoga braka; to ne predstavlja nikakav čin diskriminacije, kao što neki sugeriraju. Naprotiv, to je odraz razumijevanja koje ljudi imaju da brak ne može biti ništa drugo, nego zajednica muškarca i žene te da je to temeljno dobro društva u cjelini.

Prihvaćanje ovakvoga razumijevanja braka ne oduzima ničija prava. Ono jednostavo čuva i štiti najbolji i najpotrebniji okvir za rađanje djece i za podizanje i formaciju budućih naraštaja.
Sadržaj referenduma 1. prosinca ima čvrsto uporište u međunarodnom pravu. On odražava kako zrelost hrvatskoga naroda, tako i zrelost same demokracije u Hrvatskoj jer istinski teži zajedničkom dobru – ne samo jednoga dijela društva, nego svih građana i zemlje u cjelini.

Mi, predstavnici organizacija za ljudska prava iz cijele Europe i šire, čvrsto podupiremo Hrvatsku u ovom referendumu. I čestitamo vam što imate građane koji su javno angažirani i koji aktivno participiraju u demokraciji vaše zemlje.

S poštovanjem,

Sophia Kuby, Executive Director
European Dignity Watch, Brussels, Belgium
Rue Limauge 14, 1050 Brussels Phone: +32 477 57 00 46
Email: skuby@europeandignitywatch.orgOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
(Contact on behalf of the signatories)
Antoine Renard, President
European Federation of Catholic Family Associations, Brussels, Belgium
Daniel Wisniewski, Director
World Youth Alliance, Brussels, Belgium
Hedwig von Beverfoerde, Board member
Initiative Familienschutz, Germany
Anne Giraud, President
Femina Europa, France
Aleksander Stępkowski, President
Ordo Iuris Institute for Legal Culture, Poland
Ben Harnwell, Founder
Dignitatis Humanae Institute, Rome, Italy
Peter Cameron Smith, Chief Administrative Officer to the UN for IRLF
The International Right to Life Federation
Johannes de Jong, Board Member
European Christian Political Foundation, Netherlands
Luca Volontè, President
Novae Terrae Foundation, Italy
Delphine Michard, European Delegate
Comité Protestant évangélique pour la Dignité Humaine, Brussels, Belgium
Edmund P. Adamus, Director
Marriage&Family Life Archdiocese of Westminster, United Kingdom
Tomasz Sieniow, President
The Rule of Law Institute, Poland
David Freeman Prentis, President
Liga pár páru České republiky, o.s., Czech Republic
Ieva Berzina, Chair of the Board
Latvian Identity Support Association, Latvia
Leonor Tamayo, Head of International Area
Profesionales por la Ética, Spain
Pavel Kutina, Member of Elders Council
Úhelný Kamen, Czech Republic
Carlos Eduardo Schaffer
Österreichische Gesellschaft zum Schutz von Tradition, Familie und Privateigentum, Austria
Lina Galgatāvičūte, Member of the board
Kristīgo juristu asociācija (Cristian Lawyer association), Latvia
Ignacio Arsuaga, President
HazteOir.org, Spain
Guido van Beusekom, General Manager and Board Member
European Christian Political Movement, Netherlands
Alvaro Zulueta, Executive Director
CitizenGo, Spain
Sharon Slater, President
Family Watch International, USA
Radim Ucháč, President
Hnutí Pro život Czech Republic
Gádor Joya, President
Drecho a Vivir, Spain
David Manly, Director
Family & Life Ireland
Austin Ruse, President
Catholic Family and Human Rights Institute, New York, USA
Mechthild Löhr, President
Christdemokraten für das Leben, Germany
Kateřina Ucháčová, President
Res Claritatis, Czeck Republic
Christine de Marcellus Vollmer, Presidente
Alianza Latinoamericana para la Familia
James P. Kelly, III, President
Solidarity Center for Law and Justice, P.C., USA
Igor Vovk, Director
Zavod iskreni.net, Slovenia
Roger Kiska, Senior Legal Counsel
Alliance Defending Freedom, Austria
Michael van der Mast, General Counsil
Schreeuw om Leven / Cry for Life, Netherlands
Isilda Pegado, Presient
Federação portuguesa pela Vida, Portugal
Inês Avelar Santos, President
Vida universitária, Portugal
Pavel Parfentiev, Presient
For Family Rights NGO, Russia
Maria Tatiana Jaroszynska, President
Fundacja Ruchu ku Cywilizacji Milosci im. St. Pruszynskiego, Poland
Jana Jamborová, Secretary General
New Women for Europe, Brussels, Belgium
Antonio Pinheiro Torres, President
Juntos pela Vida, Portugal
Alexey Komov, Presient
Family and Demography Foundation, Russia
Raul Sanchez, Secretary General
European Large Families Confederation (ELFAC), Spain
Ruslan Tkachenko, President
Moscow City Parent's Committee, Russia
Marija Marolt, Director
Zavod Božji otroci, Slovenia
Dr. Ing. Marie Oujezdska, Director
National centre for family- Czech republic
Mariusz Dzierżawski, Member of Foundation Council
Fundacja Pro - prawo do życia , Poland
Anna Zdort, Board Member
Stowarzyszenie Rodzin im. bł Mamy Róży, Poland
Paweł Woliński, President
Fundacja Mamy i Taty , Poland
Elisabeth Montfort, President
Nouveau Féminisme Européen, France
Krystyna Kalagasidis, President
Catholic Families Association of Legnicka Diocese, Poland
Dr. Ulrich und Maria Wolff
Institut der Schönstattfamilien, Germany, Austria, Switzerland
Tomasz Elbanowski and Karolina Elbanowska
Stowarzyszenie i Fundacja Rzecznik Praw Rodziców , Poland
Małgorzata Lusar, President
Stowarzyszenie Głos Rodziców, Poland
Marcela Dobešová, President
Fórum života, Slovakia
Gustavo Berton, President
Movimiento Embrión Humano, Spain
Mila Todorovic, President
Centre for Reproducitve Ethics PRO BABY, Belgrade, Serbia
Jesús Herrera, President
Voto Católico, Colombia
Cornel Barbut, Vice-President
Association of Catholic Families "Vladimir Ghika", Romania
Dieter Endres, Founder
Family Life Mission, Germany
Mihaela Djorgova, Vice Chairman & Executive Director
Association Society and Values, Bulgaria
Toma Bružaitė, Executive Director
Free Society Institute, Lithuania
Paul Moynan, President
Hope Alive, Belgium
Rainhard Kloucek, Secretary General
Paneuropa Movement, Austria
Amparo Medina Guerrera, Coordinadora
Red Vida y Familia, Ecuador
Nuno von Amann de Campos, President
ACMedia – Associação Portuguesa de Consumidores dos Media, Portugal CNAF – Confederação Nacional das Associações de Família, Portugal
Fernando Ribeiro e Castro, President
President of apfn - portuguese large families association, Portugal
Norberto Dominguez, President
Impulso Joven, Spain
Vjačeslavs Kotigovs, Member of the board
Family Foundation Latvia
Alexandra de Skinner-Klée, President
Asociación La Familia Importa, Guatemala
Carmen Croxatto, President
Red por la Vida y la Familia, Chile
Karina Ordoñez, President
Instituto de Política Familiar, Chile
Steven W. Mosher, President
Population Research Institute, USA
Carlos Polo, President
IDEAS para América Latina, Perú
Jesús Magaña, President
Unidos por la Vida, Colombia
Miguel Hazim R., President
Movimiento de Accion Cristiana, Dominican Republic
Arvids Ulme, Chairman
The Environmental Protection Club of Latvia
Julia Regina de Cardenal, President
Fundación Sí a la Vida, El Salvador
Jorge Nicolás Lafferriere, Director
Centro de Bioetica, Persona y Familia, Argentina
Irene de Alfaro, President
Enlace, Guatemala

http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/1641 ... tskoj.html

Verzija za ispis

Što se krije iza traženja prava na brak homoseksualnih parova?

27/11/2013


U kontekstu današnje uzavrele globalne rasprave o istospolnom 'braku' rusko američka novinarka Masha Gessen je nedavno u radio emisiji na australskom „ABC Radio„[1] otvoreno govorila o ciljevima homoseksualnih aktivista kojima i oni pripada. M.Gessen priznaje da ona kao lezbijka ne želi instituciju braka nego njegovo radikalno redefiniranje i na kraju potpunu eliminaciju. Homoseksualni parovi ne žele brak, niti za sebe ali ni za druge.

Evo što je novinarka rekla u radio intervju:

"Jasno je da bi homoseksualni parovi trebali imati pravo na brak, ali također mislim da je jednako tako posve jasno da institucija braka ne bi trebala postojati. Borba za homoseksualni brak uključuje laganje o tome što ćemo učiniti s brakom kad dobijemo zakonsko pravo. Institucija braka će se promijeniti, i to je naš sljedeći korak. I još jednom ponavljam, mislim da brak uopće ne bi trebao postojati. Imam troje djece koji imaju pet roditelja i ne vidim razlog zbog kojeg bi moja djeca treba imati pet zakonskih roditelja. Upravo sam upoznala novu partnericu koji ima svoje dijete kojem je biološki otac moj brat. Biološki otac moje kćeri je čovjek koji živi u Rusiji, a moj usvojeni sin također ga smatra svojim ocem. Na ovaj način je petero roditelja razdijeljeno u dvije skupine po troje. I htjela bih živjeti u pravnom sustavu koji bi podržavao ovakve situacije kao što je moja, i govorim o sustavu koji nema veze sa današnjom institucijom braka.“

Ovih dana je u javnost izašla slikovnica „Sve je to obitelj“[2] u kojoj se opisuje upravo obitelj u kakvoj živi Masha Gessen, riječ je o tzv. patchwork obitelj (zakrpana obitelj) u kojoj nema tate i mame, nego su članovi mame i mame, tate i tate a djeci je objašnjeno da su na svijet došli dogovorom između jedne mame i prijatelja koji ne voli žene nego muškarce. A to se predstavlja kao nešto normalno pa i poželjno. Slikovnica se može naći u knjižnicama a distribuciju je omogućilo Ministarstvo kulture RH.

U kratkom vremenu, homoseksualci su instituciju braka od želje da je unište, proglasili svojim idealom. U samo nekoliko desetljeća homoseksualni aktivisti spram institucije braka i obitelji pokazali su neviđenu oprečnost kakvu ne poznaju ni najradikalniji politički pokreti. U vrijeme seksualne revolucije, redom su napadali sve kršćanske obiteljske vrijednosti i rekli kako je “brak bolesna i represivna institucija!” a na svojim paradama su izvikivali kako je „smisao seksualne revolucije ukidanje svih društvenih institucija”, pri čemu se ponajprije misli na obitelj. Martha Shelley, jedna od najpoznatijih lezbijskih aktivistica govori: “Mi smo muškarci i žene koji su se od svojih prvih sjećanja pobunili protiv spolnih uloga i obitelji.”[3]

Već duže vrijeme branitelji prirodnog braka, tj. braka između muškarca i žene nastoje ukazati kako homoseksualni aktivisti ne traže pravo na brak nego rušenje braka[4] kao jednog od važnih nositelja tradicionalnih vrijednosti društva.[5] Idu do te mjere da svoja prava ostvaruju tako da drugima uskraćuju pravo javno osporavati njihove zablude. Zato je vrlo čest slučaj medijski linč ali i zakonski progon onih koji u javnosti staju uz nauk Crkve po pitanju braka i spolnosti.[6]
Brak je moguć samo između muškarca i žene, sve drugo je protunaravno. Homoseksualci nemaju mogućnost ostvariti pravo komplementarno zajedništvo prave plodne ljubavi otvorene životu. Kako sami svojim izborom ne mogu ostvariti brak sada nastoje drugima oduzeti ili barem umanjiti to pravo. Ovdje je potrebno skrenuti pažnju na traženje prava gdje se u velikom broju slučajeva zanemaruje druga strana. Traže se i zahtjevaju prava ali se odbacuju obaveze koje idu za određenim pravima što dovodi do neodgovornosti u koju se društvo urušava. Gledajući u kojem smjeru se sve pokreće, čovjek ostaje u nevjerici. No nakon što se laž ponovi nekoliko puta s vremenom je pitanja sve manje i ono što je u početku bilo šokantno sada postaje normalno. Žalosna tipična priča ispranih mozgova koja uzima sve više svojih žrtava. Zapadna kultura je odavno izgubila mogućnost da o moralnim stvarima raspravlja razumno jer kultura relativizma nema objektivnog moralnog standarda.

Britanski novinar i publicist Brendan O’Neill pridonio je u svibnju 2013. godine raspravi povodom prijedloga da se u Velikoj Britaniji uvede istospolni 'brak'[7]. Prenosimo dio njegovog članka „Borba za jednakost ili rat za različitost“:

„Traženje ˝jednakosti˝, poistovjećivanje, tiranija relativizma; napokon, nijekanje ljudima da vrše to pravo na pametnu, kulturnu diskriminaciju i na donošenje sudova o različitim načinima na koje ljudi žive. U tako zagušljivoj društvenoj klimi gdje se sve poistovjećuje, zaista je važno da ljudi zauzmu stav i počnu diskriminirati.

No, kad ministri i aktivisti govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, što zapravo pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? Možda mi nedostaju uvjeti i talenti da bih mogao raditi ono čime se Royal College of Music bavi, ali treba li to stati na put mom jednakom pravu da pohađam tu ustanovu?

Istina je da ustanove diskriminiraju svakodnevno. Moraju to činiti, jer bi bez toga izgubile svoj identitet, smisao, svoje značenje. Kad bi Royal College of Music bio prisiljen primiti čak i one koji nemaju veze s glazbom, prestao bi postojati u roku jednog desetljeća, popustio bi pod težinom pritiska da ne smije diskriminirati, da nikad ne smije donositi sudove utemeljene na primjerenosti i podesnosti osobe da pohađa tu ustanovu.“[8]

Na primjer koji je dao O' Neill, možemo dodati čitav niz drugih primjera koji potvrđuju da iza prava uvijek stoje određeni uvjeti. Može li netko tko ne zna voziti auto reći da je to njegova stvar i da ima pravo voziti auto kao i oni koji imaju vozačku dozvolu. Tko tog čovjeka potiče na takvo nešto ugrožava i njega i druge. Ili što kada netko traži diplomu iako nije položio ispite, nije li to teška povreda za one koji su do diplome došli zahvaljujući uvjetima koje su uredno ispunili. I tako se primjeri nižu u nedogled.

Homoseksualci traže jednaka prava koja im ni u kojem trenutku nisu oduzeta. Naime, i oni mogu sklopiti brak s osobama suprotnog spola. Kao i u svemu, da bi ostvarili neko pravo moramo za to imati zadovoljene uvjete. Većina homoseksualnih parova ne žele brak ukoliko bi na njega imali zakonsko pravo, njihov cilj je rušenje tradicionalne obiteljske etike. Prema podacima zadnjeg Popisa stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine u Hrvatskoj ima svega 70 istospolnih zajednica[9], odnosno 140 osoba koje žive u takvoj zajednici što u ukupnom stanovništvu iznosi 0,004%.

Bez muškarca i žene nema obitelji, a bez obitelji sve vrijednosti postaju relativne, tj. nestaju a na njihovo mjesto dolaze interesi koji narušavaju dostojanstvo čovjeka. Obitelj je srce društva, ona ga oplemenjuje i stalno podsjeća da su kvalitetni međusobni odnosi, ljubav, opraštanje, odricanje i pomaganje ono što nas čini ljudima.

Marina Periša

[1] Audio snimka izjave Mashe Gessen: http://www.abc.net.au/radionational/pro ... ed/4058506
[2] http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/do ... itelj.html
[3] http://www.glas-slavonije.hr/kolumna/21 ... -meteorima
[4] http://zdravstveniodgoj.com/news/je-li- ... bt-pokreta
[5] Uključujući tu i homoseksualne aktiviste u ovom našem dijelu svijeta, kako vidimo na ovom videu sa njihovog okupljanja u Zagrebu u svibnju 2013. god.: http://www.youtube.com/watch?v=EcMO33Yhj7c#t=0
[6] http://www.bitno.net/vjera/slaven-letic ... -obitelji/
[7] http://www.mercatornet.com/articles/vie ... difference
[8] http://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/ ... licitosti/
[9] www.dzs.hr

http://www.katolik.hr/aktualnomnu/osvrt ... ih-parova/

četvrtak, 28. studenoga 2013.


Predrag Raos protiv politizacije udruge


Kada su određeni ljudi odlučili ispolitizirati američku udruga filozofa (APA) i reagirati kao udruga vezano uz određena vanjskopolitička događanja, Ayn Rand je zapisala;

Niti jedna profesionalna organizacija nema pravo zauzeti ideološki stav u ime svojih članova. Čovjekove ideje, uključujući politička uvjerenja, su isključivo na njemu da ih odredi i ne može ih delegirati ili propisati nitko drugi. To nije stvar "profesionalne etike," nego individualnih prava. Praksa donošenja ideoloških rezolucija je uzaludno i nemoralno sredstvo ratovanja pritiskom grupe. Upravo zbog svih razloga zbog kojih bi filozof, kao misleći pojedinac, trebao zauzeti snažno stajalište o političkom pitanju, on ne bi smio dopustiti da to stajalište za njega zauzme kolektiv; on bi, prije svih drugih ljudi, trebao znati da čovjekova uvjerenja ne treba određivati ili propisivati većina glasova.


Raos je slično reagirao, nije mu svidjelo što udruga književnika P.E.N. želi u ime svih poslati poruku s kojom se oni ne slažu. Ako pojedinačni član ima određene sumnje, njegovo je pravo izraziti ih kao privatni građanin, ali kolektivno izražavanje kao cjeline, je očito neprikladno. Pretpostavljam da je Raos član, ili možda samo brani načela udruge.

U svakom slušaju, što god vi mislili o Raosu i njegovu stilu, ovih je dana glavni borac za slobodu izražavanja.


PS

Nisam siguran koliko toga zajedničkog ima između Raosa i Rand, pretpostavljam ne puno. (Inače, Rand je homoseksualne prakse smatrala nemoralnim. No, kao što sam već spominjao, vrijednost Rand je u citatima poput gornjeg.)

http://katoliksdnakace.blogspot.com/

http://www.24sata.hr/politika/pogledajt ... aca-343170

OBAVEZNO POGLEDATI CIJELU SNIMKU!!!!!


RAOS - SVAKA ČAST!!!!!


Ovo je borba za demokraciju i istinu, a svim ljubiteljima pedera dajem kompliment.

Debakl koncerta 'Građani glasuju protiv': Toliko ljudi Thompson okupi kad kupuje kruh u Čavoglavama

.Petak, 29 Studeni 2013 09:36 gosti ..Tweet .Brojni pjevači, pet-šest, pred ne baš puno publike, dali su potporu onima koji će ove nedjelje glasovati 'PROTIV' ustavne definicije braka kao zajednice muškarca i žene. Ponovimo, obični građani koji će na referendumu ove nedjelje zaokružiti PROTIV zaslužuju svako poštovanje, kao i oni koji će glasovati ZA, no, oni koji sve rade iz demagogije i pukog interesa ne zaslužuju ništa, posebno ukoliko se pritom služe govorom mržnje kao oruđem u borbi za vlastitu 'istinu'.

Kako smo već pisali na središnjem zagrebačkom trgu, Trgu bana Jelačića, ukazala se i poznata pevaljka, nesuđena kraljica bakra i ostalog željeza, Severina Vučković, koja je također protiv tradicionalnog shvaćanja braka, naime, ona to radi radije s oženjenima, poskrivečki, odnosno da nitko ne vidi osim onih koji imaju internet, dakle oko dva milijuna Hrvata... Dosad je, navodno, uspjela srozati čak četiri puta svoje zaruke, svaki puta s drugom osobom. Može li ona biti za brak, kao 'brak'?

Dakako, na Trgu se našlo mjesta za i Milu Kekina, poznatog po tome da ima povlašten status kada je parkiranje automobila u Zagrebu u pitanju. Čuli ste, vjerujemo, za Ivanku Mazurkijević, koja je u svojoj čitavoj karijeri na svojim koncertima okupila fanova koliko i Thompson samom pojavom na prozoru svoje kuće u Čavoglavama ili kada odlazi po kruh u istom mjestu. Nemojmo zaboraviti spomenuti i glumicu Natašu Janjić, uz konstataciju da starleta Hrvatske televizije, koja je u svojoj kući pronašla tuđe ženske gaćice, nakon čega joj je bivši muž savjetovao liječenje, ona to odbila, a on je ostavio, Danijela Trbović, nije pjevala, niti su kreštali Pavić te Butković, gazde Jutarnjeg lista. Da jesu možda bi se na Trgu okupilo više od trideset ljudi, da se malo našalimo kad se već Jutarnji list može šaliti tako što širi mržnju naokolo.

Foto: Boris Kovačev/Cropix

http://www.tinolovka-news.com/koncerti/ ... avoglavama