Kako je suzavac Predraga Raosa pokrenuo epidemiju kvazi-moralne kuge u Hrvatskoj
“Predrag Raos je tako raskrinkao svoje rođake po (ne)moralu koji su ga se već i prije “nastupa” sramili, a koji će ga sada vjerovatno pokušati i izbaciti iz P.E.N. obitelji i proglasiti kopiletom. No već će biti kasno. Car je gol. Gol je i Raos, ali to smo već i prije znali.”
I kontroverzni intelektualac Predrag Raos progovorio o zdravstvenom odgoju
Svi su već vidjeli video: Predrag Raos je napravio svojevrstan šokantni performans protiv kolega pisaca koji su, kako je to Raos zorno rastumčio u kamere, htjeli i u njegovo ime podržati “ljubav za sve”, a što im on nikako nije htio dati za pravo, te je zbog toga pištaljkom i galamom odlučio prekinuti konferenciju za novinare. Pri tom je psovao i vrijeđao te je na kraju, kad su ga navodno htjeli zaključati u sobu, poprskao jednu ženu suzavcem (vrstom spreja kojeg žene npr. nose u torbicama kao obranu od silovatelja). Svakako, Raosovo prostačenje i ozljeđivanje žene nije nešto što bi jedan kršćanin ili kršćanka trebali podržavati i hvaliti. No to svi mi, bar se nadam, znamo. Htio bih reći nešto drugo.
Za početak, Predrag Raos je sve napravio u svom poznatom stilu. Svi koji su ga ikada gledali u bezbrojnim Malnarovim emisijama „Noćne more“, znaju da je to njegov standardni rječnik i nastup, sada tek pojačan pištaljkom i suzavac-sprejem. Nije, dakle, Raos nimalo lud, niti je „ispalio“, kako se to sad hoće odjednom prikazati. Nije lud ni onda kad se izruguje s Crkvom, a dosljedno tome, ni onda kad se izruguje s LGBT aktivistima i njihovim simpatizerima. Uostalom ovaj njegov performans je ljevičarskog nadahnuća. Sličnu stvar svakodnevno po cijelom svijetu rade aktivistice Femena, skidajući se gole i napadajući biskupe na konferencijama za novinare i sl. No eto, danas dok je vrlo moderno i pomodno, bar naizvan, biti prijatelj homića i njihovih ugroženih “prava na ljubav”, a u isto vrijeme napadati biskupe i razne zadrte i nezadrte popove, Raos, kojemu je pomodnost i “što će ljudi reći” zadnja rupa na svirali, odlučio je izvesti stvari na čistac, i na iznenađenje mnogih, napasti na svoj vlastiti ljevičarski tabor pokušavjući raskrinkanti licemjerje u koje su se njegovi kolege/ice zakrabuljili/e. Lako se je, naime, naslađivati i smješkati kada na primjer aktivistice Femena golih sisa napadaju na biskupe i gađaju ih krem-pitama u glavu, no šokantno je i prestaje ti biti smiješno kad netko istu tu taktiku upotrijebi protiv tebe koji se – jednako kao i nesretni napadnuti biskupi – smatraš naprednim, pravednim i moralnim, i tako učini da uvidiš da se i u tvoju moralnost i istinoljubivost ozbiljno sumnja.
A ako baš hoćete, Predrag Raos je, ustvari, napravio ono što bi mnogi “lijevi” htjeli ponekad, u pokojoj situaciji, napraviti, ali ih pomodnost drži u jarmu pa su potpuno nemoćni nad samima sobom za ostvariti bilo kakav čin koji bi išao „protiv struje“ i koji bi im dao autentičnost sazidanu makar, u nedostatku boljih, i na raosovskim anarhističkim principima. Sve vam to vrlo brzo postane jasno kad odete na lokalnu razinu, u male gradićke i sela, te u neslužbenim razgovorima čujete što mnogi “lijevi političari” potajno misle o homoseksualcima i cijelom tom aktivističkom pokretu. Zvuče, naime, vrlo slično Predragu Raosu dok u kafani govore o homićima, ali sve je to, kako se ono kaže, “of the record”; a kad je službeno i na dužnosti, kad se snima, tada su „protiv“ i bomboni im ispadaju iz ustiju. Uostalom, ogroman broj glasača SDP-a će, kako smo čuli u istraživanju, glasati “za”, i s time vam je odmah sve jasno.
Sve u svemu, zgražati se nad primitivnošću Predraga Raosa nije osobito kreativno. I u ovom slučaju Raosova “nastupa” vidimo na svim stranama kako je danas moderno napumpavati svoj ego status zgražajući se nad ovim ili onim, prokazujući ove ili one “moralne gube” misleći da isključivo “ja”, na visini moje pravednosti, izmičem uperenom kažiprstu. No čim upreš kažiprst u nekoga, odmah je na tebi ista ona guba na koju prstom ukazuješ, jer ta guba i nije ništa drugo nego upiranje kažiprsta u drugoga ili drugu, u „gubavicu“, dok u isti čas smatraš samu sebe „čistom“. Sveprisutno zgražanje je tako posljedica snobovski izmoraliziranog društva koje je u stvari potpuno dekadentno, a ovamo glumi moralnost i ljubav.
U vremenu kad je moral sveden na osobnu preferenciju, izbor – kao u šoping centru u kojem s polica biraš samo ono što ti paše – odjednom je postalo moderno, koliko god to bilo apsurdno, pozivati se na neki objektivni moral koji bi kao trebao vrijediti za sve. No kako u vremenu sveopćeg relativizma, morala praktički više nema, jer jednostavno nema referentne točke na osnovu koje bi se hijerarhijski posložile moralne vrijednosti, preostaje jedino zgražanje – neka vrsta isprazne malograđanštine. Sad ćemo, stoga, danima morati slušati moralne prodike i jadikovke. No ovaj put to neće raditi, mnogima mrski, „popovi“, već će njihovo mjesto dežurnih moralizatora zauzeti zamjenske “moralne vertikale” društva.
Treba dakle biti pošten i ne raditi od Raosa borca na “našoj strani”. Raos je nekakva nazovi subkultura i, upravo suprotno od onoga što se komentira po forumima, ne bi bilo bolje da je bio pristojan jer bi upravo s tom eventualnom pristojnošću postao navlas isto ono što zastupaju i oni koje je napao – malograđanski čuvar moralnog poretka, poretka koji u sekularnom svijetu, iskorjenjenom iz svake tradicije, više uopće ne postoji, a takvo malograđanstvo Raosu nije ni na kraj pameti.
Možda bi se moglo s pravom reći da Raosov performans poručuje kolegama sljedeće: vi koji govorite u ime morala kojeg ste sami ukinuli – pozivanjem na slobodu izbora, ujednačavanjem svega na isto, odustajanjem od hijerarhije vrijednosti – sada ćete se kao u zrcalu ogledati u mome liku i tamo ćete vidjeti same sebe onakvima kakvi zaista jeste – ljudi bez morala koji govore o moralu. Jer kvazi-moral koji vi zastupate proizvodi upravo ovakve kao što sam ja i kao što ste vi: psovače i bludnike – ja sam to otvoreno, a vi prikriveno. Nemojte se stoga zgražati nada mnom, jer se tako ustvari zgražate nad samima sobom.
Predrag Raos je tako raskrinkao svoje rođake po (ne)moralu koji su ga se već i prije “nastupa” sramili, a koji će ga sada vjerovatno pokušati izbaciti iz P.E.N. obitelji i proglasiti kopiletom. No već će biti kasno. Car je gol. Gol je i Raos, ali to smo već i prije znali. Ipak, ponavljam još jednom, način na koji je Raos postigao svoj cilj nema ništa sa kršćanstvom, sa vjerom i ljubavi, makar njegov performans povećao broj onih koji će biti “za”. On ovim također nije učinio nikakvu uslugu kršćanima, već je jedino možda učinio uslugu onome koji će eventualno uz pomoć prepoznavanja samoga sebe u Raosu, zamjetiti svoje licemjerje i vratiti se u vlastitu realnost koja nema mnogo veze ni s ljubavlju ni s tolerancijom, a još manje s ičijim pravima.
Petar Nodilo SJ
Kako je suzavac Predraga Raosa pokrenuo epidemiju kvazi-moralne kuge u Hrvatskoj
12
Print Friendly
“Predrag Raos je tako raskrinkao svoje rođake po (ne)moralu koji su ga se već i prije “nastupa” sramili, a koji će ga sada vjerovatno pokušati i izbaciti iz P.E.N. obitelji i proglasiti kopiletom. No već će biti kasno. Car je gol. Gol je i Raos, ali to smo već i prije znali.”
I kontroverzni intelektualac Predrag Raos progovorio o zdravstvenom odgoju
Svi su već vidjeli video: Predrag Raos je napravio svojevrstan šokantni performans protiv kolega pisaca koji su, kako je to Raos zorno rastumčio u kamere, htjeli i u njegovo ime podržati “ljubav za sve”, a što im on nikako nije htio dati za pravo, te je zbog toga pištaljkom i galamom odlučio prekinuti konferenciju za novinare. Pri tom je psovao i vrijeđao te je na kraju, kad su ga navodno htjeli zaključati u sobu, poprskao jednu ženu suzavcem (vrstom spreja kojeg žene npr. nose u torbicama kao obranu od silovatelja). Svakako, Raosovo prostačenje i ozljeđivanje žene nije nešto što bi jedan kršćanin ili kršćanka trebali podržavati i hvaliti. No to svi mi, bar se nadam, znamo. Htio bih reći nešto drugo.
Za početak, Predrag Raos je sve napravio u svom poznatom stilu. Svi koji su ga ikada gledali u bezbrojnim Malnarovim emisijama „Noćne more“, znaju da je to njegov standardni rječnik i nastup, sada tek pojačan pištaljkom i suzavac-sprejem. Nije, dakle, Raos nimalo lud, niti je „ispalio“, kako se to sad hoće odjednom prikazati. Nije lud ni onda kad se izruguje s Crkvom, a dosljedno tome, ni onda kad se izruguje s LGBT aktivistima i njihovim simpatizerima. Uostalom ovaj njegov performans je ljevičarskog nadahnuća. Sličnu stvar svakodnevno po cijelom svijetu rade aktivistice Femena, skidajući se gole i napadajući biskupe na konferencijama za novinare i sl. No eto, danas dok je vrlo moderno i pomodno, bar naizvan, biti prijatelj homića i njihovih ugroženih “prava na ljubav”, a u isto vrijeme napadati biskupe i razne zadrte i nezadrte popove, Raos, kojemu je pomodnost i “što će ljudi reći” zadnja rupa na svirali, odlučio je izvesti stvari na čistac, i na iznenađenje mnogih, napasti na svoj vlastiti ljevičarski tabor pokušavjući raskrinkanti licemjerje u koje su se njegovi kolege/ice zakrabuljili/e. Lako se je, naime, naslađivati i smješkati kada na primjer aktivistice Femena golih sisa napadaju na biskupe i gađaju ih krem-pitama u glavu, no šokantno je i prestaje ti biti smiješno kad netko istu tu taktiku upotrijebi protiv tebe koji se – jednako kao i nesretni napadnuti biskupi – smatraš naprednim, pravednim i moralnim, i tako učini da uvidiš da se i u tvoju moralnost i istinoljubivost ozbiljno sumnja.
A ako baš hoćete, Predrag Raos je, ustvari, napravio ono što bi mnogi “lijevi” htjeli ponekad, u pokojoj situaciji, napraviti, ali ih pomodnost drži u jarmu pa su potpuno nemoćni nad samima sobom za ostvariti bilo kakav čin koji bi išao „protiv struje“ i koji bi im dao autentičnost sazidanu makar, u nedostatku boljih, i na raosovskim anarhističkim principima. Sve vam to vrlo brzo postane jasno kad odete na lokalnu razinu, u male gradićke i sela, te u neslužbenim razgovorima čujete što mnogi “lijevi političari” potajno misle o homoseksualcima i cijelom tom aktivističkom pokretu. Zvuče, naime, vrlo slično Predragu Raosu dok u kafani govore o homićima, ali sve je to, kako se ono kaže, “of the record”; a kad je službeno i na dužnosti, kad se snima, tada su „protiv“ i bomboni im ispadaju iz ustiju. Uostalom, ogroman broj glasača SDP-a će, kako smo čuli u istraživanju, glasati “za”, i s time vam je odmah sve jasno.
Sve u svemu, zgražati se nad primitivnošću Predraga Raosa nije osobito kreativno. I u ovom slučaju Raosova “nastupa” vidimo na svim stranama kako je danas moderno napumpavati svoj ego status zgražajući se nad ovim ili onim, prokazujući ove ili one “moralne gube” misleći da isključivo “ja”, na visini moje pravednosti, izmičem uperenom kažiprstu. No čim upreš kažiprst u nekoga, odmah je na tebi ista ona guba na koju prstom ukazuješ, jer ta guba i nije ništa drugo nego upiranje kažiprsta u drugoga ili drugu, u „gubavicu“, dok u isti čas smatraš samu sebe „čistom“. Sveprisutno zgražanje je tako posljedica snobovski izmoraliziranog društva koje je u stvari potpuno dekadentno, a ovamo glumi moralnost i ljubav.
U vremenu kad je moral sveden na osobnu preferenciju, izbor – kao u šoping centru u kojem s polica biraš samo ono što ti paše – odjednom je postalo moderno, koliko god to bilo apsurdno, pozivati se na neki objektivni moral koji bi kao trebao vrijediti za sve. No kako u vremenu sveopćeg relativizma, morala praktički više nema, jer jednostavno nema referentne točke na osnovu koje bi se hijerarhijski posložile moralne vrijednosti, preostaje jedino zgražanje – neka vrsta isprazne malograđanštine. Sad ćemo, stoga, danima morati slušati moralne prodike i jadikovke. No ovaj put to neće raditi, mnogima mrski, „popovi“, već će njihovo mjesto dežurnih moralizatora zauzeti zamjenske “moralne vertikale” društva.
Treba dakle biti pošten i ne raditi od Raosa borca na “našoj strani”. Raos je nekakva nazovi subkultura i, upravo suprotno od onoga što se komentira po forumima, ne bi bilo bolje da je bio pristojan jer bi upravo s tom eventualnom pristojnošću postao navlas isto ono što zastupaju i oni koje je napao – malograđanski čuvar moralnog poretka, poretka koji u sekularnom svijetu, iskorjenjenom iz svake tradicije, više uopće ne postoji, a takvo malograđanstvo Raosu nije ni na kraj pameti.
Možda bi se moglo s pravom reći da Raosov performans poručuje kolegama sljedeće: vi koji govorite u ime morala kojeg ste sami ukinuli – pozivanjem na slobodu izbora, ujednačavanjem svega na isto, odustajanjem od hijerarhije vrijednosti – sada ćete se kao u zrcalu ogledati u mome liku i tamo ćete vidjeti same sebe onakvima kakvi zaista jeste – ljudi bez morala koji govore o moralu. Jer kvazi-moral koji vi zastupate proizvodi upravo ovakve kao što sam ja i kao što ste vi: psovače i bludnike – ja sam to otvoreno, a vi prikriveno. Nemojte se stoga zgražati nada mnom, jer se tako ustvari zgražate nad samima sobom.
Predrag Raos je tako raskrinkao svoje rođake po (ne)moralu koji su ga se već i prije “nastupa” sramili, a koji će ga sada vjerovatno pokušati izbaciti iz P.E.N. obitelji i proglasiti kopiletom. No već će biti kasno. Car je gol. Gol je i Raos, ali to smo već i prije znali. Ipak, ponavljam još jednom, način na koji je Raos postigao svoj cilj nema ništa sa kršćanstvom, sa vjerom i ljubavi, makar njegov performans povećao broj onih koji će biti “za”. On ovim također nije učinio nikakvu uslugu kršćanima, već je jedino možda učinio uslugu onome koji će eventualno uz pomoć prepoznavanja samoga sebe u Raosu, zamjetiti svoje licemjerje i vratiti se u vlastitu realnost koja nema mnogo veze ni s ljubavlju ni s tolerancijom, a još manje s ičijim pravima.
Petar Nodilo SJ
http://www.bitno.net/vijesti/kako-je-su ... hrvatskoj/