Forum Hoplologije,

ISPOD POVRŠINE
Dok su u Srbiji sve glasnije ratne trube, u Hrvatskoj opet poznata politička šutnja?!


Na vlasti u Srbiji političari su koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku.

Autor: Ante Gugo

Ako je suditi prema političkim zbivanjima u proteklih nekoliko godina, a posebno prema onome što se događa zadnjih pola godine, rat između Hrvatske i Srbije nije ni izbliza gotov. Dokazuju to paljenja hrvatske zastave diljem Srbije i Hrvatske, koja su postala tako učestala da su nas prestala i iznenađivati. Protuhrvatska medijska histerija u Srbiji vratila se istim metodama kojima je od polovice osamdesetih godina prošlog stoljeća pripreman rat koji je počeo 1991. godine. Na vlasti u Srbiji političari su koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, a danas im je retorika ista kao i u srbijanskog političkog čelništva u doba pripreme rata. Prema Clausewitzu, rat je nastavak politike oružjem. Hoće li ova i takva politika u Srbiji konačno prestati?

Mnogi nas danas uvjeravaju u to da rata više ne može biti jer je Hrvatska članica EU-a, a i u NATO savezu je. Takve bih podsjetio da su Grčka i Turska bile članice NATO saveza kad su vrlo žestoko ratovale zbog Cipra. EU je obećavao sve i svašta Ukrajini dok veliki ruski medo nije tamo zarežao i pokazao zube. U Bruxellesu se danas prave kao da tamo nikad nisu bili prisutni i da nisu ništa obećali, dok Rusija sve otvorenije pokazuje apetite na prostoru jugoistočne Europe.

Možda i nije najrealnija opcija da novi rat bude nametnut Hrvatskoj, ali činjenica je da svijet ne zna što bi s Republikom Srpskom u BiH. Nitko nema koristi od današnjeg američkog posipanja pepelom zbog takvog političkog dogovora kojim je BiH dobila srpsku državu u državi. Oni i dalje ne znaju kako riješiti problem. Oni jednostavno odbijaju razumjeti etničke sukobe i tradicionalne podjele. Oni ne shvaćaju da se građansko društvo gradi stoljećima mira, a ne potpisom na nekome sporazumu i slanjem trećeg pomoćnika državnog tajnika da postavi ultimatum lokalnim šerifima.


Hoće li Hrvatska moći ostati neutralna ako u BiH izbije rat?

Naravno da neće. Nije tu u pitanju samo opstanak hrvatskog naroda u toj državi. Riječ je i o geostrateškim interesima kojih se Hrvatska nikad ne smije odreći. Riječ je o opstanku hrvatske države. Hrvatska jednostavno ne smije BiH ostaviti na cjedilu u slučaju srpske agresije zbog specifične granice koju imamo duž Save i Une, ali i preko potonje rijeke. Nažalost, zbog poruka koje sve češće stižu iz Srbije, a posebno zbog opominjućeg ponašanja medija u Srbiji, razmišljanja o mogućem novom ratu nitko odgovoran ne može odbacivati. Kako spriječiti da naša djeca ne vode rat koji mi očito nismo završili? Od posipanja pepelom po glavi bivšeg američkog veleposlanika Galbraitha zbog odluke da nas SAD prijetnjama zaustavi prije konačnog vojnog poraza velikosrpske politike, ponavljam, danas nemamo previše koristi. Što napraviti?


Na vlasti u Srbiji političari su koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, a danas im je retorika ista kao i u srbijanskog političkog čelništva u doba pripreme rata. Prema Clausewitzu, rat je nastavak politike oružjem. Hoće li ova i takva politika u Srbiji konačno prestati?


Problemu treba pristupiti odgovorno i ozbiljno. Mogućnost obnove, odnosno izbijanja novog rata ne smije se zanemariti, a da bi to bilo spriječeno, treba upotrijebiti najjača i najoštrija politička sredstva za slamanje politika koje nas guraju u nove ratove. Posebno mi u Hrvatskoj nemamo pravo okretati glavu od onoga što se zbiva u Srbiji. Ne mogu nam predstojeći izbori i mogućnost da vlast prevagne zbog jednog ili dva glasa biti izlika da u vlastitoj državi kazneno ne progonimo one koji omalovažavaju naše državne simbole, šaljući tako poruku da Republika Hrvatska nikad nije ni trebala postati samostalna i suverena. Ne može nam globalni interes da se ne izazivaju politički potresi u Srbiji, koji bi tu državu mogli približiti Rusiji, biti važniji od vlastite sigurnosti.

Ovu sadašnju, memorandumsku, promiloševićevsku i pročetničku vlast u Srbiji treba slomiti i natjerati na priznavanje poraza velikosrpske ideje. Takav razvoj političkih događaja ima samo jednu alternativu, a ona se zove – rat, koji će nam prije ili kasnije opet biti nametnut. To nam jasno poručuje intelektualna budućnost Srbije, beogradski studenti sa svog skupa organiziranog uz podršku aktualne srbijanske vlasti. Radio-televizija Srbije posebno je angažirana u krivotvorenju povijesti i širenju retorike kakvom je osamdesetih godina prošlog stoljeća narod u Srbiji bio uvjeravan da rat nema alternative. Opet oni šire strahove od obnove NDH, opet bude mitove o mlijunima pobijenih Srba svaki put kad svi Srbi nisu živjeli u jednoj državi, opet šalju poruke da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi.

Nažalost, veliku pomoć u takvome pripremanju terena za neki novi rat srbijanski mediji i političari imaju u Hrvatskoj. Ovdje nema puno onih koji su željni rata, ali ima ljudi koje možemo nazvati ratnim profiterima od pripreme rata. Preveliki se novac vrti oko političkih i društvenih inicijativa koje tobože zagovaraju konačno pomirenje Hrvata i Srba, a u stvari održavaju stanje dugotrajne napetosti, jer dok traju tenzije, trajat će i njihov rad, koji netko obilato financira. Znači li to da bi onda trebalo prekinuti svaki oblik političke komunikacije sa Srbijom i čekati da oni sami postanu svjesni svojih stoljetnih političkih pogrešaka ili da treba prekinuti mirovne inicijative? To bi tek bila pogrešna politika. Razgovarati treba, ali mirovne inicijative moraju postati iskrene i bez materijalnog interesa u pozadini. Nitko ne smije primati plaću za takav posao.

Hrvatska diplomacija treba prestati biti, nogometnim riječnikom rečeno, obrambeni igrač. Krajnje je vrijeme da preuzmemo aktivnu ulogu u politici pomirbe sa Srbijom. Zašto su naši političari prešutjeli inicijativu srbijanskog premijera Vučića o zajedničkome danu sjećanja na sve žrtve rata? Zašto država financira Srpsko narodno vijeće da bi ono pričalo samo o jednome dijelu srpskih žrtava u Domovinskom ratu? Ne bi li bilo pošteno da Pupovac i SNV imaju jednaki odnos prema svim žrtvama rata koji je Srbija nametnula Hrvatskoj?

Nažalost, u Hrvatskoj je prilično zanemarena činjenica da su prve žrtve srpskih ubačenih terorista, JNA i pobunjenika iz Hrvatske – upravo Srbi. Gotovo šest mjeseci prije pogibije Josipa Jovića na Plitvicama, u zaleđu Obrovca kod mjesta Žegar, 22. studenog 1990. srpski teroristi napali su policijsku patrolu. Tom prilikom poginuo je redarstvenik Goran Alavanja, dok je Stevan Bukarica bio ranjen.

Zašto Milorad Pupovac ne bi pozvao Vladu Republike Hrvatske da podigne spomen-obilježje Srbima koji su poginuli u Domovinskome ratu braneći svoju domovinu Hrvatsku? Istražujući za nedavno objavljenu knjigu „Oluja koju nismo mogli izbjeći“, naišao sam na podatke koji svjedoče da je puno Srba dalo svoj život za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. Zašto Vlada Republike Hrvatske ne bi financirala takav spomenik i pozvala srbijanskog predsjednika i premijera da ga svečano otkriju kad bude podignut? Zašto im ne bismo dali priliku da se konačno i nedvosmisleno izjasne o dvama pitanjima.

Prvo, priznaju li međunarodno priznatu samostalnost i suverenost Republike Hrvatske priznavanjem žrtava vlastitog naroda koje su pale na tom putu? Drugo, jesu li im pripadnici srpskog naroda koji su dali svoj život za hrvatsku domovinu, manje vrijedni od onih koji su oružjem krenuli protiv Hrvatske i Hrvata? Mislim da je to najmanje što možemo napraviti u interesu sprječavanja novih ratova. Toliko dugujemo vlastitoj djeci.

http://www.politikaplus.com/novost/1257 ... D-POVRSINE

Goran Alavanja nije prvi hrvatski redarstvenik poginuo u Domovinskom ratu!

skol. 20th, 2015 u Aktualno, Hrvatska Objavio/la Fighter



Balvan revolucija“, odnosno početak oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj, započeta 17. kolovoza 1990. godine, rezultirala je nepriznavanjem hrvatskog suvereniteta i proglašenjem paradržave Republike SAO Krajine. Povodom 25. godišnjice od početka „balvan revolucije“ u pojedinim medijima je ponovno aktualizirano pitanje: tko je prva hrvatska žrtva, prvi hrvatski branitelj koji je poginuo u Domovinskom ratu?

Premda je široj javnosti ipak poznatije da je prvi hrvatski redarstvenik, 22-godišnji Hrvat Josip Jović, poginuo na Plitvičkim jezerima 31. ožujka 1991. godine na „krvavi Uskrs“ , u novije vrijeme nameće se da je to pak Goran Alavanja, 27-godišnji Srbin iz Karina Donjeg. Goran Alavanja poginuo je 23. studenog 1990. godine na raskrižju kod Obrovca, više od tri mjeseca nakon početka „balvan revolucije“ i mjesec dana poslije pobune policajaca srpske nacionalnosti u Zadru, iza koje su isti samovoljno otišli na prostor samoproglašene „Zajednice srpskih općina“ i presvukli odoru.

Više o tome bilo je riječi na konferenciji za medije benkovačkog UHDDR-a, nedavno održanoj u Gradskoj vijećnici u Benkovcu.

„Nije nosio hrvatski grb“


– To je veliki apsurd i sramota koja je itekako uznemirila hrvatske branitelje s područja Benkovca. O pokojnicima zaista sve najbolje, ali Alavanja ne može biti hrvatski branitelj.

Možda je prva žrtva Domovinskog rata kojeg su ubili njegove kolege, ali hrvatski branitelj sigurno nije, tvrdi Nedjeljko Genda, predsjednik benkovačkog UHDDR-a, pritom naglasivši kako mu je zaista teško govoriti o mrtvim osobama, ali smatra da, kao udruga, moraju reagirati na neistine kojima se želi revidirati povijest.

– Alavanja je kao policajac radio u Biogradu i tražio je premještaj u Benkovac, jer nije želio nositi hrvatski grb. U tzv. Krajini je bio slavljen kao prva žrtva ustaša. U rješenju za krajinsku mirovinu koju su koristili njegovi roditelji piše da je ubijen kao pripadnik jugoslavenskih oružanih snaga, govori Genda, dodajući kako imaju cjelokupnu dokumentaciju propisa poginulih i ranjenih milicajaca Službe javne bezbednosti (SJB) Benkovac, na kojem se nalazi i Goran Alavanja i ranjeni Stevan Bukarica.još jednom navodi da Alavanja, iako je u registru hrvatskih branitelja od 2006. godine, nije bio prvi hrvatski redarstvenik , nego je bio milicajac u Biogradu, koji je začetkom srpske oružane pobune pobjegao u Benkovac u koji je prvi hrvatski redarstvenik ušao tek, gotovo pet godina poslije, za vrijeme Vojno redarstvene operacije Oluja


„Upisan je u registar branitelja“

– Svima je poznato da hrvatski policajci tada uopće nisu mogli u Benkovac i Obrovac, jer su ih držali pobunjenici. Na Alavanjin pogreb uopće nisu smjeli doći predstavnici hrvatske vlasti i policije. Nadgrobni govor je držao tadašnji predsjednik SDS-a za općinu Benkovac Zdravko Zečević, budući premijer tzv. SAO Krajine, a na Alavanjinom posljednjem počivalištu u Karinu Donjem ni do dan danas uopće nema nikakvog hrvatskog obilježja, govori Genda.

Te kobne noći krajem studenog 1990. godine, rafalom iz strojnice ubijen je Goran Alavanja, teško je ranjen policijski, odnosno milicijski inspektor Stevan Bukarica, dok je Jovo Graovac ostao neozlijeđen. Svo troje policajaca odnosno ondašnjih milicajaca, nisu nosili uniformu i grb MUP-a RH, odnosno „šahovnicu“, već oznake jugoslavenske milicije. A Bukarica, nakon što je bio zbrinut u Zadru i u Krapinskim Toplicama, kao i Graovac, otišao je na „drugu stranu“ kao pripadnik specijalne policije tzv. SAO Krajine, pojašnjava Genda.

Tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac je potvrdio da je Goran Alavanja prvi ubijeni hrvatski policajac, te je u Registar branitelja upisan 2006. godine kao poginuli pripadnik MUP-a RH. Roditelji Gorana Alavanje ostvarili su sva prava prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja.


– Mi u UHDDR-u grada Benkovca imamo toliko dokaza da možemo svima dokazati gdje je bio i za koje ideale je poginuo Goran Alavanja, uvjerava Genda. Potom je naglasio kako je prvi poginuli za Hrvatsku redarstvenik Josip Jović i da će tako ostati zauvijek.

– Po tko zna koji put ponavljamo, ako je Goran Alavanja zaista bio prvi hrvatski redarstvenik, onda će mu UHDDR Benkovac na groblju u Karinu Donjem prvi o svom trošku podignuti spomenik s hrvatskim obilježjima, poručio je Nedjeljko Genda.

IZVOR: G.Š./Braniteljski portal

http://www.gradjanska-akcija-official.c ... g.comments

UMJESTO REGIONA

Kolinda inicira stvaranje nove Austro-Ugarske krajem rujna u New Yorku?

Autor: Marcel Holjevac
Četvrtak, 03. Rujan 2015. u 21:40

Jedna iznimno bitna inicijativa predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović prošla u sjeni prepucavanja oko datuma izbora, i nedavanja podrške Vesni Pusić za čelno mjesto u UN-u. Poznato je da je upravo Vesna Pusić izraziti zagovornik politike tzv. "regiona", ex-jugosfere, ex-SFRJ, koju guraju prije svega Englezi, ali u zadnje vrijeme i Njemačka. Naravno, svi oni imaju svoje legitimne geopolitičke interese, no i mi imamo - svoje, a ovo je inicijativa koja ide u tom smjeru.

Je li inicijativa Kolinde Grabar-Kitarović pravi odgovor na politiku “regiona”, je li to prvi put nakon Tuđmana da je Hrvatska poduzela vanjskopolitičku inicijativu i da se ponovo počela petljati u stvari koje je se tiču i u kojima ima legitiman interes? U razgovoru za austrijsku agenciju APA tijekom nedavnog Foruma Alpbach u Austriji, predsjednica je rekla da će krajem ovog mjeseca u New Yorku, tijekom održavanja opće skupština Ujedinjenih naroda, na rubovima tog velikog summita održati sastanak s čelnicima EU članica na potezu Jadran – Baltik. Te zemlje bi se, po njenoj zamisli, počele povezivati i zbližavati u zasebnu grupu unutar EU. Ona je zapravo već pokrenula stvari – u tišini i bez previše pompe, kako i inače radi. Kolinda Grabar-Kitarović je dakle inicijator sastanka u New Yorku, i na njega je već pozvala čelnike Austrije, Mađarske, Slovenije, Češke, Slovačke, Poljske, i baltičkih država: Latvije, Litve, Estonije. Taj potez je pojasnila time da će lideri tih zemalja ionako već biti tamo, pa očito u tome vidi priliku da se osnuje nova unutareuropska asocijacija poput V4, poznate kao Višegradska skupina, i to na inicijativu Hrvatske.

“Ako pogledate zemljovid od Baltika do Jadrana, onda vidite da je to prirodna crta“, rekla je za austrijsku agenciju APA hrvatska predsjednica, te navela kako je moguća suradnja u gospodarstvu, prometnoj infrastrukturi, i energetici. Inicijativa može pomoći “kako bismo koordinirali naše pozicije u pitanjima EU“, rekla je Grabar Kitarović. Dakle, radi se o stvaranju zajednice zemalja koje povezuje prije svega pripadnost prostoru Srednje Europe – ili, preciznije, nekadašnje Austro-Ugarske monarhije. Istina, Austro-Ugarska je obuhvaćala i sjever Italije, jedno kratko vrijeme i BIH i veći dio Vojvodine, dijelove današnje Ukrajine, ali ne i baltičke države. No, jasno da se ovdje ne radi o doslovnom preslikavanju nekadašnje monarhije, čije su se granice uostalom često i mijenjale. Baltičke države su, pored toga, povijesno vezane prvenstveno na Njemačku i Poljsku, i svakako pripadaju istom civilizacijskom i kulturnom krugu. Usto, radi se pretežno o katoličkim zemljama, odnosno zemljama gdje je katoličanstvo ostvarilo presudan kulturni utjecaj i obilježilo razvoj i kulturu tih zemalja. Iznimka je tu tek donekle Češka, jedina europska zemlja koja je već stoljećima pretežno ateistička i ireligiozna (zbog sukoba luterana i katolika) i Estonije, koja je pretežno pravoslavna (od baltičkih država, Latvija je podijeljena između luterana i katolika u otprilike jednakom broju, dok je Litva izrazito katolička). To ne treba nikog zbunjivati – uostalom, i “jugosfera” je stvarana po principu bivša SFRJ minus Slovenija plus Albanija. Srećom, ta pametna britanska ideja je propala u startu.

Dakle, ne treba biti preveliki genije da bi se vidjelo da se tu radi o inicijativi za povezivanje prvenstveno po liniji nekadašnje Austro-Ugarske. Kolinda Grabar-Kitarović je taj smjer svoje politike uostalom već i najavila u predizbornoj kampanji, rekavši kako ona jest za blisko povezivanje sa susjedima, ali da za nju susjedi i regija nisu samo Srbija i BIH, da su za nju “regija” i Mađarska i Češka. A usto, Hrvatska nikad nije ušla u “Višegradsku skupinu”, koju čine Mađarska, Skovačka, Češka i Poljska, u koju prirodno spada. i to se pokazalo kao katastrofalno za Hrvatsku i ekonomski i politički: naravno, i to je bio čin sabotaže usmjeren na odvajanje Hrvatske od njenog prirodnog okruženja i trpanja na “Zapadni Balkan”. Osovina Baltik-Jadran je zapravo u neku ruku i proširenje Višegradske skupine.

Ima li Kolindina inicijativa možda korijene u Titovim “nesvrstanima”? Ne mislim pritom jasno na sastav, već prije svega na porijeklo same ideje. Podsjetimo, Tito je svojevremeno pao u Staljinovu nemilost zbog vlastitih neumjerenih ambicija da postane regionalni “mali Staljin” i ratnohuškačke politike u Grčkoj u vrijeme kad je Rusiji odgovaralo smirivanje tamošnje situacije i građanskog rata. Nakratko se okrenuo Americi, no kad je Amerika postavila zahtjeve za demokratizacijom zemlje, ponovo se okreće Rusiji u kojoj je tada već Hruščov na vlasti. Kad ponovo nakon intervencije u Mađarskoj dolazi u nemilost Rusa, koji ga smatraju krivcem za tamošnju pobune, spas nalazi u iniciranju “pokreta nesvrstanih”. Kolinda sigurno nije u takvoj situaciji, no svjesna je da postoji snažan pritisak da se zemlje bivše SFRJ međusobno što više povežu (bez Slovenije, naravno, jer tamo nema nikakvog interesa za tako što niti relevantne političke snage koja bi podržala takvo povezivanje). Isto tako je svjesna da ne može računati da će Njemačka štititi hrvatske geopolitčke interese, jer ima vlastite koji mogu biti u koliziji s našim. Dakle, sličnost s nesvrstanima je tu ta što i Kolinda, poput Tita, pokreće vlastitu inicijativu kao protutežu postojećim blokovskim interesima u svijetu, odnosno Europi. Razlika je međutim što je Titova inicijativa okupljala kuse i repate, diktature (pretežno) i demokracije, južnoameričke, afričke i azijske zemlje, koje zapravo međusobno nisu imale ništa zajedničkog, pa je tako taj pokret vrlo kratko trajao i izgubio svaki smisao prestankom hladnog rata.

Ovdje se pak radi o zemljama koje su međusobno vrlo bliske, koje dijele zajedničku povijest, kulturu, a nalaze se i na manje više sličnom stupnju razvoja (Austrija je ispred ostalih, no oduvijek je i bila). Pored toga, radi se o zemljama koje su sve – osim opet Austrije – nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 1989. bile komunističke diktature, i dio sovjetskog bloka u koji nipošto nisu spadale temeljem svoje povijesti i kulture, pa tako u svim tim zemljama postoji jak otpor komunističkom totalitarizmu, ali i velikoruskom imperijalizmu, a povezivanje s tim zemljama svakako ide na ruku i demokršćanskoj opciji u koju spada i HDZ (komunisti i ljevica u tim zemljama u pravilu jako slabo kotiraju.). To su zemlje s kojima – na stranu uloga Bana Jelačića u slamanju revolucije u Mađarskoj – nikad nismo bili u ratu, niti smo s njima imali neraščišćenih računa, za razliku od odnosa sa zemljama ex-Jugoslavije.

I, usto, sve su to države članice EU, što bitno olakšava povezivanje: praktički se radi o “srodnim regijama” u istoj državnoj zajednici. To su zemlje jedinstvenog i specifičnog kulturnog prostora Mitteleurope, toliko različitog od mediterana s jedne strane, i sjevera Europe s druge strane, ali opet s utjecajem kako lepršave razigranosti i opuštenosti mediterana i strogosti i discipline sjevera, zemlje koje su u jednom kratkom periodu povijesti, kad su bile povezane u državnu zajednicu pod Habsburzima, predstavljale najbolje od oba svijeta. I, ta zemlja je bila i te kako uspješna, za razliku od umjetne tvorevine Jugoslavije, nastale u kabinetima britanskih lordova nakon poraza monarhije u Prvom svjetskom ratu, sastavljene od posve nespojivih kultura i naroda koje nije vezivalo ništa osim dalekog srodstva, a i to je upitno. Dok su obje Jugoslavije obilježile diktature, nasilje, i gospodarski neuspjesi, Austro-Ugarska u svojem kratkom vijeku doživljavala veliki gospodarski, kulturni i civilizacijski napredak.

U trideset godina od 1870. godine do 1900. sagrađeno je 27.000 kilometara željezničkih pruga, i Austro-Ugarska time dostiže Njemačku i Veliku Britaniju po omjeru broja stanovnika i kilometara pruga. Industrijska proizvodnja je porasla za preko 300% u samoj Austriji, a van nje, gdje je prije nije niti bilo, i osjetno više. Hrvatska se tada naglo urbanizira, a unatoč tome poljoprivredna proizvodnja brzo raste. Zagreb je tada brzo rastao i do početka rata postao kakvim ga danas znamo: iako nije bio veleban poput Beča, Pešte, ili Praga, imao je sva kulturna obilježja srednje Europe, tada je stvoreno sve što u njemu arhitektonski i urbanistički vrijedi, a svakodnevni gradski život je imao sva obilježja visokog stupnja kulture i civilizacije. Svi mi koji smo imali djedove i bake koji su živjeli u Zagrebu u doba KuK monarhije, čuli smo istu priču: bila je to jedina stvarno uređena i napredna država “na ovim prostorima”, daleko ispred svega što je došlo kasnije. Nije stoga teško razumjeti “mitteleuropsku nostalgiju”: za razliku od jugonostalgije, ona ima svoje posve realne temelje. Realni BDP po glavi stanovnika je rastao oko 1.76% godišnje u Austro Ugarskoj od 1870 do 1913., osjetno brže nego u istom razdoblju nego u Britaniji (1%), Francuskoj (1.06%), i Njemačkoj (1.51%). Iako nije ekonomski dostigla te zemlje jer je industrijski razvoj i time razvoj kapitalizma započeo bitno kasnije, Austro-Ugarska je bila vrlo liberalna, demokratična i bogata zemlja za svoje vrijeme.

No, ovdje treba spomenuti da je Kolindina inicijativa i određeno kontriranje upravo djelovanju Vesne Pusić, koja kao ministrica vanjskih poslova Hrvatske sustavno radi na udaljavanju Hrvatske od srednjeeuropskih korijena i približavanju “Zapadnom Balkanu”, zbog čega je često prozivana i ministarkom spoljnih poslova Regiona, a isto je radio i njen prethodnih Ivo Josipović. Zato je odbijanje Predsjednice da podrži kandidaturu Vesne Pusić za čelnicu UN-a tek nebitan moment, vrh ledenog brijega, dok se pravi sukob između dvije najmoćnije žene u Hrvatskoj zapravo vodi na razini geopolitike. Naravno, jasno je i očito koji je stvarni interes Hrvatske i tko ga promiče, a tko je tek transmisija Londona i Washingtona, pa pomalo i Berlina.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/k ... rku-827411

Dujmović: Smiješno je kad se titoist Milanović kune u hrvatstvo. Pa nismo idioti

Idući tjedan predsjednica raspisuje izbore. HDZ ovaj tjedan predstavlja gospodarski program. SDP ga prema anketama navodno sustiže. U HRT-ovoj emisiji Otvoreno gostovali su Jasmina Popović, komentatorica na HRT-u, Ivan Hrstić, kolumnist Večernjeg lista , Tihomir Dujmović, kolumnist Slobodne Dalmacije i Boris Rašeta, kolumnist 24 sata i 24 Express.

Otpočetka izbjegličke krize u Hrvatskoj nagledali smo se najneobičnijih i ružnih stvari, a “glavni problem je u tome što je premijer Milanović zakasnio s procjenom situacije koju je trebao napraviti još prije tri mjeseca”, rekao je Tihomir Dujmović.

Složio se i Boris Rašeta koji smatra da ne samo Hrvatska, već niti jedna zemlja nemaju rješenje. Ako Milanović pošalje policiju ili vojsku, skočit će sam sebi u usta, jer je obećao da neće. Ako to ne učini, onda ako se dogodi još jedan veliki val, poen ide HDZ-u.

Jasmina Popović vidi izbjegličku krizu kao temu sa širokim kontekstom i posljedicama koja se koristi u predizborne svrhe, a za SDP-ov motivacijski skup rekla je da je izgledao neprirodno.

Ivan Hrstić predviđa kaos ako se zatvore granice, a dotad će izbjeglice prolaziti, građani će biti zadovoljni, a Milanović će veselo jahati prema izborima.


Što je s Planom 21?

Tihomir Dujmović upozorio je da se uopće ne govori o gospodarskim i drugim problemima koji su nastali u mandatu ove vlade i “umjesto da raspravljamo o Planu 21 od jedne pa do druge točke, da vidimo ima li razloga dat još jedan mandat Milanoviću, sad po zamisli velikog Amerikanca, koji savršeno amerikanizira kampanju”, to je sve u drugom planu, samo “taj Amerikanac zaboravlja što je Milanović i što je SDP.”

A “priča izgleda fantastično” nastavlja Dujmović, Milanović “počinje vikati Hrvatska, a meni smiješno, i publika nenavikla na SDP-ovom skupu, ona uopće i ne zna da treba reći Hrvatska jer to nikada ne viče na skupovima, pa zastave na skupovima.”

“On je izgubio jednu drugu stvar iz vida. Kad je Milanović došao na vlast upravo na HTV-u na pitanje Tito ili Tuđman rekao je Tito. Sad u ova dva mjeseca on trči s tablom i zakucava tablu Tuđmanovog imena na aerodrom, drži se za srce, stoji ispred zastave, kune se u hrvatstvo. On podcjenjuje pamet. Zar on stvarno misli da četiri i pol milijuna idiota živi u ovoj zemlji i da ne pamte što je tri i pol godine govorio”, podsjetio je Dujmović.

Što se tiče programa, Dujmović kaže da se zaboravlja da SDP nema program. “SDP-ov stranački program piše Antun Vujić, imamo stranku koja je na vlasti koja uopće nema programe, ni gospodarskog, ni socijalnog, ni političkog, a mediji ih ništa ne pitaju.

Svaki novinar koji vidi nekog iz HDZ-a ili Karamarka, pita gdje im je program. A imate sto SDP-ovaca koji se svaki dan motaju po televizijama, svi okreću glavu i nitko ih ne pita osnovna pitanja.

Na temelju kojeg programa vi vodite državu!? Na temelju kojeg je programa SDP socijaldemokratska stranka? Nemate jedan jedini papir. Jednu jedinu knjigu koju je na tu temu preveo je pokojni Boris Maruna, nemate jednog šalabahtera, sve stara literatura iz SKH”, podsjeća Dujmović.

Slučaj Klabot zvoni na osvetničko ponašanje


O slučaju smjene zapovjednika ATJ Lučko Alana Klabota Ivan Hristić rekao je da taj slučaj “zvoni na osvetničko ponašanje. Priča da se nekoga smjeni jer je rabio u privatne svrhe službeni automobil, jasno je da se radio o opravadanju za nešto drugo”, a s Hristićem složio se i Dujmović spominjući moguću osvetu od nekog od lavova ili lavica iz SDP-a.

Predizborne ankete u službi su manipulacije

Kod pitanja anketa Dujmović je jasno rekao da ankete služe u Hrvatskoj za manipuliranje javnog mnijenja.

“Zadnja četiri izborna ciklusa sve su agencije osim jedne promašile. Ta agencije koje mi danas slušamo tvrdile su da Josipović ima 65 posto popularnosti. Nakon toga u pristojnoj zemlji, uzmete ključ, zaključate vrata, i prestanete se time baviti. Oni nakon petnaest dana ponovno nastavljaju.” Dujmović veliki problem vidi u hrvatskim medijima koji daju povjerenje takvim agencijama jer umjesto da nakon tih nevjerodostojnih otkažu suradnju i prestanu od njih uzimati podatke i “kažu hvala, nakon četiri izborna ciklusa sve ste promašili. Mi ne možemo odgajati naciju kad ponovno uzimamo agencije koje su imaju pogrješne rezultate”, zaključio je.

Ivan Hristić problem s anketama između ostalog vidi i u tome jer agencije zanemaruju hrvatske izborne posebnosti, “izborne jedinice, broj birača, ne znamo koga taj broj anketiranih predstavlja. Agencije prodaju poluproizvod koji naručitelji interpretiraju kako im odgovara”, kazao je Hristić.

Izvor: Narod.hr/hrt

http://narod.hr/hrvatska/dujmovic-smije ... smo-idioti

NAGLI ZAOKRET Švicarska dobila nacionalističku antiimigrantsku vladu, iduća je Švedska?

Autor: Marcel Holjevac
Srijeda, 21. Listopad 2015. u 08:40

Nakon što su na referendumu zabranili minarete, Švicarci su izabrali novu vladu - nju vodi stranka čiji je osnovni program antiimigracijski, a stranka SVP se često nalazila na udaru medija kao rasistička. Ipak, svi su vjerojatno vidjeli neki od njihovih upečatljivih postera, koji su sjajan primjer izravne i jasne komunikacije.

Švicarska nije među prvim zemljama po izboru imigranata, jer tamo nisu baš darežljivi oko socijalne pomoći, i ne može se dobro živjeti ako se nema novca a ne radi se. Usto, nisu članica EU. Ipak, razvoj događaja je upućivao da će se ovo dogoditi – predizborne ankete i rezultati izbora već godinama ukazuju na rast SVP-a, a “seoba naroda” udarila je pečat pobjedi stranke koju nazivaju sramotnom, crnokošuljaškom, fašističkom.

No, Švicarska je, kako god je etiketirali, jedna vrlo uređena zemlja u kojoj nitko ne baca papiriće ni opuške po cesti, u kojoj ni krave već odavno ne smrde (tehnologija!) iako to nije promijenilo ništa na idiličnom izgledu tamošnjih sela, i iako je svaka travka uvijek uredno pošišana na odgovarajuću veličinu. Uostalom, je li Švicarcima za zamjeriti? Nekoć je simbol Švicarske bila Heidi, a danas je to sve više burka i marama. Švicarci su posebno osjetljivi na red, rad, i disciplinu, a useljenici se ne uklapaju uvijek najbolje u bogato, ali strogo švicarsko društvo, niti uviđaju da je bogatstvo tog društva proizašlo upravo iz strogo postavljenih društvenih pravila i hijerarhije.

Tu i takvu Švicarsku je 2011. i 2012. zahvatio val kriminala, naročito provala i krađa, počinjenih od strane tražitelja azila i onih koji u zemlji borave bez dozvole. “Otišli smo na vikend u Valais kad su dvije djevojke odvijačima provalile u naš stan na trećem katu, ali iznenadio ih je stariji susjed koji živi dva kata ispod nas. Nisu uspjele ništa ukrasti, no kad ih je zaustavio i krenuo zvati policiju jedna od njih ga je ubola odvijačem u trbuh”, ispričala je za swissinfo portal žena iz Berna koja je htjela ostati anonimna. Prema studiji iz 2012. od početka “arapskog proljeća” – čiji su začetnici ovih dana dobili Nobela za mir – broj slučajeva na sudovima protiv useljenika iz Sjeverne Afrike porastao je spektakularno: provale u automobile su među tom populacijom povećane za 1,500% – ne sto pedeset, tisuću petsto, dobro ste pročitali, krađe iz dućana su porasle 390%, provale 150% i otimanja torbica 130%. Prema statistikama savezne policije za 2012., tri četvrtine svih krivičnih djela u Švicarskoj počine državljani Švicarske, a čak 25% tražitelji azila i ilegalni useljenici, ljudi bez dozvole boravka, koji se u Švicarskoj ne broje u milijunima, već u tisućama. U Švicarskoj živi manje od 50.000 tražitelja azila, pa ipak, oni su, zajedno s onima kojima je azil odbijen, odgovorni za četvrtinu svih krivičnih djela u zemlji od osam milijuna ljudi! U navedenim godinama zabilježen je znatan porast imovinskih delikata za 11, odnosno 10%, a porast kriminala je vezan za porast broja ilegalnih useljenika. “Ilegalni useljenici” su pritom uglavnom ljudi kojima je azil odbijen – ali njima, naravno, ne pada na kraj pameti napustiti Švicarsku.

Prošle je godine 1.150 ljudi iz Tunisa, Alžira, Maroka i Libije, pretežno mladih tražitelja azila, optuženo za razne zločine od kantonalne policije u Cirihu. Od 2009. do 2012, ukupni broj zločina koji se istražuju a u koje su upleteni ljudi iz sjeverne Afrike se utrostručio. “To je postao velik problem za nas i naše stanovništvo, i ne pomaže osobnom osjećaju sigurnosti”, kaže Christiane Lentjes, koja vodi kriminalne istrage u kantonalnoj policiji Cirih. U kantonu Vaud, prema riječima policije, operira banda od 200 okorjelih kriminalaca iz sjeverne Afrike koja se bavi provalama, dilanjem droge, seksualnim robljem, i svim ostalim oblicima kriminala. Sjevernoafrikanci stvaraju probleme i u relativno mirnom ruralnom kantonu Jura na sjeverozapadu. Tamošnje bande djeluju individualno i nisu povezane s mrežama sjevernoafrikanaca izvan Švicarske, za razliku od onih u Cirihu i Bernu.

“Imali smo slučaj dvojice ljudi koji su provalili u 100 auta u samo mjesec dana prije nego smo ih zaustavili, i zatvorili na mjesec dana,” kaže šef policije kantona Jura Olivier Guéniat. “Ali oni izađu van na slobodu kao tražitelji azila kojima je on odbijen. Ako ih ponovo sretnemo na ulici zabilježimo da su ilegalno u zemlji, ali ne možemo ih protjerati a njih nije briga a oni nastavljaju s krađama”. U Juri je mali broj ljudi – njih manje od 20, i svi naravno imigranti – odgovoran za porast pljački i provala od preko 60%, kaže Guéniat.

Dosta pažnje izazvala je i reklama za stranku koja se sastojala od gornje dvije slike – prvo je u medijima objavljena gornja, s četiri djevojke, a na idućoj stranici donja, vjerojatno snimljena negdje na bliskom istoku.

Sve je to presudilo izbore u Švicarskoj. No SVP se protivi i potpisivanju ugovora između Švicarske i EU koji bi, kako je rekao glasnogovornik SVP-a, “temelje izravne demokracije u Švicarskoj doveo u pitanje”. SVP je predizbornu kampanju usredotočio isključivo na useljavanje, obećavajući pooštavanje imigracijskih zakona i sprječavanje zloupotrebe prava na politički azil. SVP je osvojio 28 posto glasova, a drugoplasirani socijaldemokrati 18,6 posto. U sljedećem sazivu Nacionalnog vijeća SVP će imati 65 zastupnika u 200-članom tijelu, a socijaldemokrati 44 zastupnika. Liberalno-demokratska stranka (FDP) će biti zastupljena s 33 zastupnika.

SVP je inače često kritiziran zbog plakata koje možete vidjeti, s crnom ovcom, ali i referenduma o minaretima koji su potakli. No, izgleda da će i tradicionalno “lijeva” Švedska krenuti stopama Švicarske. Anti-imigrantska stranka “Švedski demokrati” sada je najveća stranka, prema anketama i ispitivanjima javnog mnijenja u Švedskoj. U kolovozu su izbili na prvo mjesto po popularnosti, i iako su dvije do sad najveće stranke mijenjale i zakone kako bi Demokrate spriječili u dolasku na vlast, izgleda da ih neće uspjeti spriječiti. Švedski demokrati sada imaju podršku 25,2 posto birača, što ih stavlja ispred vladajućih socijaldemokrata s 23,4 posto i umjerenjaka desnog centra s 21 posto. Tommy Nilsson, šef te stranke za jug Švedske, rekao je za britanski Telegraph: “Bilo je previše imigracije i previše prosjaka iz istočne Europe. Ljudi počinju shvaćati da je to ozbiljan problem za Švedsku “. Švedska je lani primila 85.000 imigranata, a ove godine će i više. U švedskim gradovima caruje kriminal i seksualno nasilje, naročito Malöu i nekim četvrtima Stockholma u koje je bijelcima postalo nemoguće ući bez velikog rizika da budu ubijeni. Romske bande su također problem, jer prisiljavaju djecu i djevojke s malom djecom na prošnju. Poruka Demokrata u podzemnoj željeznici u Stockholmu, koja je uvijek puna prosjaka, kaže: “Ispričavamo se zbog nereda ovdje u Švedskoj. Imamo ozbiljan problem s prisilnim prosjačenjem. Međunarodne bande zarađuju na očajnicima! Naša vlada ne radi ono što bi trebala. Ali mi ćemo to uraditi. Rastemo rekordnom brzinom. Mi smo oporba i obećavamo stvarnu promjenu! Mi smo švedski demokrati!”
http://www.dnevno.hr/uncategorized/svic ... ska-845239

Zahvala jadnih… napaćenih… “izbjeglica”!?

Listopad 21, 2015 Hrvatska,

HVALA vam što zatvarate oči i ne vidite gladno dijete u vašem susjedstvu.. Hvala vam što ne vidite djecu vaših sugrađana koja idu u školu sa starim cipelama koje propuštaju kišu…hvala vam na toplim dekama koje mi i tako nakon koji km bacimo…hvala vam što ih niste odnijeli baki u selo do vašeg…koja nema ni drva…hvala vam za hranu.. koju nam nesebično donosite.. a i nije baš nešto.. pa mi to bacimo u prvi grm…

Hvala vam što niste nahranili tisuće gladne djece.. i hrvatske.. i one kojoj zbilja treba pomoć..

Hvala vam na vašoj humanosti…koju ne pokazujete za one koji su vam omogućili slobodu…da i vi niste još izbjeglice..i prognanici!!

Hvala vam na besplatnom prevozu…hvala vam što vaša djeca to nemaju.. a nama plaćate…

Za zahvalu ćete dobiti .. KURAC!!

I to ne u slikovnom izdanju.. o ne.. uskoro ćemo silovati vaše žene.. kćeri.. uskoro ćemo skidati ONO (KRIŽEVE) u ime čega vi ovo sad radite!!

Marija Tomljenović/Foto:facebook

Humanitarna oholost koštat će nas opstanka, ništa od zatvaranja granice


Europa, a s njom i Hrvatska su pokazali kako su beskrajno glupi i slijepi u svojoj civilizacijskoj, filantropskoj napuhanosti. Mislite li da je Rimsko carstvo propalo na drugačiji način?

Datum objave: 23.10.2015 | 22:38 Autor: Marko Jurič

Europa pa ni Hrvatska uopće nisu svjesni što znači ova najezda migranata, što se to zapravo događa? Analize situacije se kreću unutar okvira shvaćanja toga kao jednokratne humanitarne krize 'teške' cca milijun useljenika s pretpostavkom da će ta se ta brojka uvećati za možda još nekoliko stotina tisuća. Milijun, milijun i pol, to je brojka koju Europa uz benevolentnu Njemačku može progutati i nastaviti se busati u svoja prepotentna prsa naduta humanističkom ohološću. Uvjerenje većine jest kako će se sve to nekako samo od sebe primiriti pa će se nakon toga europski, s njim i hrvatski humani uberman, moći busati u svoje nadute grudi i prosipati pamet koliko je važan, milosrdan, pravedan, velikodušan, koliko je bolji od ostalih.

Međutim, stvari ne idu tim tokom. Ovo što se sada događa uopće nije neki prolazni afroazijski monsun koji nam je donio nešto 'izbjegličkih oborina' pa će sukladno svojoj naravi sam nestati čim oslabi anticiklona. Ne, ovo je tek početak jedne velike seobe naroda čiji je svršetak nemoguće predvidjeti. Što se rezultata tiče on nagovješćuje katastrofu, zapravo propast ovakve europske civilizacije. Mi Europljani uopće ne poznajemo te ljude. Ne znamo što oni žele, koji su njihovi vrijednosni sustavi, što ih pokreće, motivira, kako oni nas promatraju, kakvima nas vide.

Mediji su potpuno klišeizirali sliku migranta i to je uvijek nekakvi student medicine iz Damaska koji samo želi negdje u Njemačkoj ili Švedskoj završiti fakultet i potom liječiti ljude, poštivati zakone i plaćati poreze. Odmah pored njega, tumara izmučena žena koja sa sobom vodi malo dijete lijepih okruglastih očiju, izgladnjelo i premoreno od puta koje samo želi popiti čašu toplog mlijeka i možda poigrati se nogometnom loptom. Takva slika jest zapravo ono što bismo mi htjeli da ti migranti jesu. Međutim, mi to ne znamo, a puno je indikacija koje upućuju na nešto sasvim drugo.

Drugim riječima, u Europu pa tako i u Hrvatsku puštamo nekakve svemirce, vanzemaljce čiju narav, namjere i sposobnosti opće ne poznajemo. Jeste li negdje pročitali neku reportažu novinara koji je proveo šest mjeseci s tim izbjeglicama na putu iz Turske preko grčkog Lezbosa, Đevđelije, Srbije, Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Austrije i Njemačke? Niste, jer takva reportaža, takva analiza nije napravljena. Mi uopće ne znamo o čemu ti ljudi pričaju, maštaju, planiraju i na što su spremni. Uvečer, kad otpočinu o čemu vode razgovore ispred šatora? Kako gledaju na policiju koja ih dočekuje na svim tim granicama koje prolaze milom ili silom legalno i ilegalno? Imaju li uopće poštivanje prema državama čiji ih organi reda nisu mogli kontrolirati, čiju su granicu prešli bez pitanja? Smatraju li te države i njihove zakone kao nešto ozbiljno čega se trebaju plašiti i što moraju poštivati kada su se već kod dolaska uvjerili da su ta pravila preslaba za njih, za njihovu snagu, brojnost i spremnost da idu do kraja? Jer svugdje gdje su prošli naišli su na policiju koja je ustuknula, naišli su na sustave koji im podilaze, daju sve što je potrebno samo da oni što prije prođu, da odu. Što mogu ti ljudi zaključiti, nego da ih se ti sustavi, te države, ti ljudi plaše. Oni osjećaju tu opsjednutost humanizmom kod svojih domaćina. Ti ljudi iz Pakistana, Afganistana, Iraka, Sirije i tko zna otkud sve, nisu glupi, nego vrlo proračunati i promočurni jer ih je život takvim učinio. Hoće li oni taj europski humanizam doživjeti kao znak slabosti te Europe?

Okruženje odrastanja i stasanja tih ljudi je vrlo surovo, okrutno, brutalno, ali ne za njih, nego za europske standarde. Svakodnevica tih ljudi je, za prosječnog Europljana, poput specijalističke obuke zelenih beretki. I to u rasponu od vještina preživljavanja, samoobrane, agresivnosti, ili sposobnosti simulacije jadnika i nevoljnika. Već prema potrebi. To su ljudi čiji jezik u Europi nitko ne razumije, a većina njih govori engleski. Dakle, oni mogu znati što Europa za njih sprema, kako ih doživljava i koliko ih se boji, dok u obrnutom smjeru informacija gotovo uopće nema.

I onda kad ti ljudi stignu na cilj, negdje u Njemačku ili Švedsku prvo što će napraviti jest telefonirati kući. Javiti doma svojima da su stigli živi i zdravi i da im je dobro. Nekakvi socijalni džeparac koji će dobiti je veći od plaće koju su imali kod kuće pod uvjetom da su uopće mogli naći posao. Sasvim sigurno da će svoje dojmove još malo i uljepšati kako bi svoju riskantnu odiseju prikazali kao dobru ideju koja im se isplatila. Jer kad pogledate strukturu tih izbjeglica u velikoj su većini to muškarci u dobi od tridesetak godina. Dakle, ljudi koji su došli bez svojih obitelji, braće, sestara, supruga, djece, roditelja, koji su došli kao izvidnica. Kada jave doma svojima da im je tamo u Njemačkoj 'super', da su dobili stan, krevet, redovnu hranu, da idu na besplatno učenje njemačkog jezika i stjecanje neke stručne kvalifikacije što će pomisliti i poželjeti njegovi u Pakistanu, Iraku, Afganistanu ili Siriji? Pa naravno da će i oni htjeti doći i maknuti se iz učmale bijede, nesigurnosti, korumpiranosti i siromaštva u svojim državama. Dakle, nakon svakog migranta koji će stići u Njemačku vrlo brzo će za njim i po njegovim uputama krenuti desetine njegovih rođaka, znanaca, prijatelja, članova obitelji. Drugim riječima, ovaj migrantski val generira i potiče sam sebe, svakim uspješnim dolaskom na cilj u blagodat, komociju i sigurnost europske civilizacije. Što znači da će se migrantski valovi samo povećavati. Neograničeno.

Europa, a s njom i Hrvatska su pokazali kako su beskrajno glupi i slijepi u svojoj civilizacijskoj, filantropskoj napuhanosti. Taj idiotski umišljaj autodestruktivnog humanizma, ta humanitarna oholost prijeti da Europu košta opstanka. Sloge nema. Jedinstvene politike nema. Spremnosti da se na vanjske granice Europske unije pošalje zajednička vojska i policija nema. Umjesto toga svaka će država natezati žicu oko svojih granica i maksimalno se iscrpljivati igrajući lovice s tim nepreglednim tisućama i milijunima koji će u narednim godinama nadirati iz svih mogućih pravaca. Što će više migranata biti u Europi to će Europi biti teže zatvoriti granice.

Mislite li da je Rimsko carstvo propalo na drugačiji način? Ne, stvari su se događale potpuno identično. Siromašni emigranti onoga doba, odnosno barbari, tražili su bolji život na prostoru ondašnje Europske unije. Propadanje Rima je trajalo barem jedno stoljeće. Carstvo je propadalo u etapama. Bizant je uspio preživjeti. Bio je bliže tim barbarima, tim emigrantima onoga doba. Bolje je poznavao njihov mentalitet i možda je zato uspio opstati.

Bugarska i Mađarska su za sada najbolje reagirale. Prepoznale su što se zbiva i podigli ograde oko svojih država. Zemlje Višegradske skupine su odbacile bilo kakve primisli da i one postanu utočište ovodobnim 'barbarima'. Međutim, iskompleksirana njemačka politika, jednako kao i švedska, norveška koji se vole praviti važne svojim civilizacijskim dosezima, osobito u prostoru beskraja nametnutih ljudskih sloboda svih vrsta i naravi sada zapravo plaćaju danak svoje civilizacijske i kulturne oholosti. Dovoljno je sjetiti se njihovih emisara koji su za vrijeme Domovinskog rata dolazili ovdje kao posrednici i izmiritelji. Za njih, mi smo bili nekakve divlja plemena koja ne znaju ništa drugo nego se samo klati i pljačkati. Čini se da dolazi vrijeme kada će imati prilike pokazati nam kako treba s drugačijima.

Hrvatska je potpuno nespremna, ne razumije što se događa i srlja grlom u jagode. Vrlo brzo će granice na sjeveru prema Njemačkoj biti zatvorene i više ti ljude neće imati kamo. Hrvatska će postaviti nešto ograde prema Srbiji, ali tu je granica s BiH koju će biti teško kontrolirati. Pitanje je što će biti u Srbiji jer će tamo nastati veliki čep i tko zna kako će se to odraziti na stabilnost te države. Tu je i BiH u koju će se preliti dio izbjeglica. Kako će se izbjeglički val i njihovo zadržavanje odraziti na multietničnost BiH?

Europa stari. Natalitet je u padu. U Hrvatskoj isto tako. Ljudi su se okrenuli hedonizmu, postali sebični, bezosjećajni a sad su još umislili i da imaju odgovornost za cijeli svijet. Radije će se brinuti za pse ili mačke, evo sad i za neke neidentificirane subjekte, nego da imaju vlastitu djecu. Samo kad pogledate reklame za neke obiteljske potrepštine uvijek ćete vidjeti nasmiješene oca, majku i jedno dijete. Izgleda da smo postali umorna i istrošena civilizacija. Znate li koliko se djece u Europi godišnje pobaci, odnosno ubije? Tri milijuna. Čini se da će ovi migrantski valovi biti upravo na toj godišnjoj razini. Je li to slučajno? Kršćanstvo je temelj europske kulture. Barem bio do sada. To pretpostavlja da europski ljudi vjeruju u Boga stvoritelja. Možda se tom Stvoritelju ne sviđa ovakva ohola, sebična i nesložna Europa, koja ne želi živjeti, koja ubija svoju nerođenu djecu i više drži do pasa i mačaka pa je zato odlučio poslati neke nove ljude. Hrvatska, nažalost, sve više liči na takvu Europu.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/28609 ... ranice.htm

PROPALA INTEGRACIJA

Muslimani u Danskoj – za uvođenje šerijatskog zakona!

Autor: Marcel HoljevacSrijeda, 28. Listopad 2015. u 08:22

Multikulturalizam je mrtvorođenče. Još pred desetak godina izbio je veliki skandal u Austriji kad je jedna tamošnja studija pokazala da se oko 60% Turaka koji žive u Austriji ne želi uklopiti u društvo, i da ih ne zanima život po zakonima i pravilima koja inače vrijede u Austriji. Danski muslimani danas idu i korak dalje, pa podržavaju uvođenje islamskih zakona.

Gotovo 40 posto muslimana u Danskoj željelo bi da se zakoni u Danskoj baziraju u cijelosti ili djelomično na Kuranu, prema istraživanju koje je proveo Jyllands-Posten. Na te podatke je ljevica reagirala s nevjericom i ljutnjom, a euroskeptici i antiimigrantske stranke pak tvrde kako to pokazuje da su muslimani u Danskoj upravo ono što oni godinama tvrde da jesu: problem. Konkretno, oni tvrde da je “broj muslimana u Danskoj problem”. Sociologija kao znanost im daje za pravo: imigranti se uvijek ponašaju jednako i njihovo je ponašanje definirano njihovom brojnošću, prije negoli ičim drugim. Kad su svedeni na pojedince, gledaju se što bolje uklopiti. Kad njihov broj prijeđe određeni postotak, počnu se izolirati i zatvarati u svoje zajednice. A preko opet određenih postotaka, pokušat će svoju kulturu nametnuti svima ostalima kao dominantnu. Pozivanje na multikulturalnost tu ima smisla koliko i marksističko pozivanje na “klasnu svijest”: ljudi u konačnici ipak gledaju svoj interes.

Istraživanje Jyllands-Postena pokazuje tako da preko 10 posto danskih muslimana koje je Wilke, agencija za ispitivanje javnog mišljenja, antiketirala smatra da bi danski zakoni trebali biti zasnovani isključivo na Kuranu, dok preko jedne četvrtine njih smatra kako bi danski zakoni trebali biti bazirani dijelom na učenju iz Kurana ali uz zadržavanje nekih odredbi danskog ustava.

Imam iz Aarhusa, Radwan Mansour, također smatra kako bi Danska trebala imati zakone bazirane na Kuranu: on međutim kaže da ne vidi nikakav konflikt između danskog ustava i šerijatskog prava. “Kad bi Danska bila islamska zemlja, njeni zakoni bi trebali biti zasnovani na Kuranu”, kaže on. “Ali Danska nije islamska zemlja (ne još, op. M.H) – mi ne odlučujemo – pa mislim da bi trebalo uzeti u obzir oboje, i Kuran i Ustav. Kad se radi o pravdi, o dodjeli resursa i takvim stvarima, tu postoji jedno fino suglasje između jednog i drugog”, citiraju ga danski mediji. Što on misli o tome kako bi se Ustav i Kuran složili oko odsjecanja ruku lopovima ili kamenovanja nevjernih žena (uključujući onih koje nisu prevarile muža svojom voljom, dakle silovane se žene također kamenuje) nije navedeno.

Danska pak antiimigracijska “Narodna stranka” ističe rezultate tog ispitivanja i smatra da je to argument za zabranu dalje imigracije: u Danskoj je već prije ove najezde iz Afganistanta i Iraka koja se sad slijeva preko Hrvatske prema njima bilo oko 5% muslimana – oko 280.000 – u zemlji koja ima nešto malo više stanovnika od Hrvatske.

Vlada, kao i u većini država sjevera Europe, negira te podatke i tvrdi da ih je osjetno manje, ispod 4%, no u to nitko ne vjeruje. Tim više što u Danaskoj živi velik broj muslimana koji su tamo bez dozvole i bez ikakvih papira, i nitko stvarno ne zna koliko ih je. U Kopenhagenu i službeno ima preko 10% muslimana, i njihov broj raste eksponencijalnom progresijom. Ali iako za sad još razmjerno malobrojni, oni čine 51,5 posto osuđenih silovatelja. Najzastupljeniji među silovateljima su Iračani, Iranci i Somalijci. Ukratko, šanse da će imigrant počiniti silovanje su deset puta veće nego za domicilnog stanovnika. Kod pljački i ubojstava je slično. Imigranti predstavljaju sve veći sigurnosni problem, a kako im broj raste sve su agresivniji u zahtjevima.

“Kad netko vjeruje kako bi Kuran trebao imati ključnu ulogu u legislativi i životu zajednice, i kad netko vjeruje – kako su prethodna istraživanja pokazala – kako bi žene trebale hodati pokrivene, tada on ne želi biti dijelom danskog društva i države i pogrešno je ponašati se kao da su oni bili ovdje prvi a mi smo došli kasnije. To nije samo diluzija, to je neviđena nepristojnost i bezobrazluk”, kaže Martin Henriksen, glasnogovornik Danske narodne stranke.

Henriksen se u toj izjavi pozvao na nedavno istraživanje koje pokazuje da čak 77 posto danskih muslimana smatra da Kuran treba “slijediti u svemu”, odnosno da se muslimani moraju ponašati posve u skladu s onim što piše u Kuranu. To je porast od 15 posto u odnosu na isto takvo istraživanje provedeno 2006: to samo dokazuje da su u pravu oni koji upozoravaju da ponašanje muslimana određuje njihova brojnost, i da apologeti političke korektnosti koji se nadaju da će “preodgojiti” muslimane i privoliti ih da se asimiliraju na kršćanske vrijednosti i zapadni način života onako kako su isprali mozgove domicilnom stanovništvu žive u snovima i iluzijama.


Taj porast onih koji smatraju da treba u svemu slijediti Kuran je iznenađenje i za Jens Peter Frolund Thomsena, profesora društvenih znanosti na University of Aarhus koji se specijalizirao za odnose između Danaca i muslimana u Danskoj. “Ovdje imamo indikacije da vjerska uvjerenja utječu na određena politička mišljenja i stavove. Naše sekularno društvo, u kom su politička moć i vladavina zakona poštovani iznad svega ostalog, je nešto oko čega brojni imaju rezerve. Pokazuje da demokratske norme nisu uzeke korijena mešu svim grupama imigranata”, rekao je Thomsen Jyllands-Postenu. Kojeg li iznenađenja! Kao da je demokracija zapadnog tipa, kao i vladavina prava, nešto što je imanentno islamskim društvima!

Europa počiva na rimskom pravu, grčkoj filozofiji, i kršćanskom moralu – i niti jedan od ta njena tri noseća stupa nije kompatibilan s etosom useljenika iz islamskih država, niti će to ikad biti.

Unatoč tome Fatih Alev, koji vodi Danski islamski centar, kaže da je integracija “proces koji traje” i kako će se oni integrirati u dansko društvo. “Muslimani su uvijek uspijevali pomiriti islamsko učenje s raznim tradicijama i običajima raznih država u kojima su živjeli, to je proces koji traje i mi moramo način da prakticiramo islam u kontekstu Danske”, kaže Alev pomirljivo.

Treba li mu vjerovati?

Iskustvo raznih drugih država, od vremena proroka Muhameda do danas, pokazuje da su muslimani u pravilu, kad bi im brojnost i prilike dozvolili, jednostavno pokorili domicilne narode, nametnuli im diskriminirajuće zakone za “nevjernike”, poput poreza, ili ih, najčešće, jednostavno istrijebili. Jer, osnovni zakon Islama je – prevesti na tu vjeru svakog kog se može, a kazniti ostale koji ne žele prijeći na nju.

U travnju, Danska konzervativna stranka pokrenula je pak kampanju u kojoj pozivaju na “borbu protiv radikalnog Islama i njegovo istrijebljenje”: oni tvrde da Islam ima mnogo toga zajedničkog s nacizmom (kad smo kod toga, svi masovni pokreti imaju mnogo toga zajedničkog s nacizmom, pa i onaj za “ljudska prava”). U izjavi za ruski RT Danska konzervativna stranka je navela: “Naša kampanja je usmjerena na zaustavljanje tog vida islamizma, vida koji ima mnogo toga zajedničkog s nacizmom, i to je ono što mi zovemo “Naci islamizam”. To je oblik islama koji prakticiraju ISIL i Boko Haram”.

No ne dijele svi Danci zabrinutost oko imigranata. “U Danskoj mi imamo oko šest posto muslimana, pa prema tome, imamo oko 2,5% stanovništva koje zagovara uvođenje šerijatskog zakona.

Kog briga? Mi imamo brojne grupe te veličine u Danskoj, koje su za ovo ili ono ili protiv ovog ili onog. Kad mi Danci putujemo u inozemstvo, mi slavimo Božić i jedemo svinjetinu, poštujemo deset zapovijedi, i ljudska prava kako ih je UN definirao, i što onda”, kaže Danac Claus Bork.

No, bojim se da je Claus kompletno promašio poantu ovdje: kršćani neće nikog ubiti samo zato jer nije njihove vjere, niti su to ikad činili, a uvođenje šerijatskog zakona u Dansku baš i nije isto što i jedenje svinjetine za Božić.

Na drugoj strani stoji stručnjakinja za Islam Tina Magaard koja godinama već upozorava da je politika umirivanja Islama ustupcima i tolerancijom koju zagovaraju političari zapravo pokazivanje znakova slabosti koje neće rezultirati ničim do li još agresivnijim Islamom. U oštrom kontrastu s mišljenjima drugih “stručnjaka za Islam” na nacionalnoj TV koji su još od krize s karikaturama Muhameda pozivali na mir i uklanjanje karikatura, Tina Magaard objašnjava bez dlake na jeziku kakve su stvarne namjere islamista: to je nametanje dominacije domicilnom stanovništvu i njegovo potpuno pokoravanje. Ona je često kritizirala i obavještajne službe u Danskoj, konkretno PET, zbog ignoriranja islamističke prijetnje i ugrožavanja sigurnosti građana. Islamofobi su ponešto ipak postigli: danska vlada je, za razliku od švedske, zakupila oglasni prostor u određenom broju bliskoistočnih novina gdje oglasom upozoravaju buduće migrante da u Danskoj nisu dobrodošli, i da Danska neće više primati azilante.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ona-848150

Njemačka: Preko 80 posto imigranata nesposobno, vlada predviđa 400 000 novih zahtjeva za socijalnu pomoć

Premda su mnogi europski političari tvrdili kako se iza masovne invazija imigranata, koje većinom čine muškarci, krije „nova radna“ snaga – ili bolje rečeno novi oblik „robovlasništva“ – pokazalo se kako će Njemačka u prvom redu uvesti oko 1,2 milijuna nesposobnih, od čega će većina ubrzo otići po svoje socijalne pomoći, otkriva vladin dokument koji je procurio u javnost.

29. Listopad 2015. - Zanimljivosti


Savezna agencija za zapošljavanje (Bundesagentur für Arbeit, BA), objavila je dokument u kojem se nalazi procjena i ključne statistike koje ranije nisu bile dostupne javnosti.

Među novootkrivenim činjenicama tako se navodi i to da preko 80 posto imigranata nema nikakvih radnih sposobnosti, odnosno kvalifikacija, a većinu ih čine muškarci mlađi od 45 godina. Također se navodi očekivanje da će biti podneseno najmanje 400 000 novih prijava za dobivanje socijalne pomoći, odnosno, naknada za nezaposlene.

Sadržaj dokumenta objavio je portal njemačkog nezavisnog tjednika Junge Freiheit, što su naravno oni kontrolirani mediji potpuno ignorirali. U dokumentu se optimistično tvrdi da unatoč enormnim troškovima za imigrante, to su zapravo dobre vijesti. Napisano preko čitavog slajda prezentacije dokumenta, stoji: „Integracija izbjeglica je šansa za BA i društvo u cjelini. Međutim, svi moraju stati rame uz rame.“

Zlatna prilika za BA, da pretvori imigrantsku invaziju u svoju prednost, možda je razlog za njihov optimizam. Kako dokument objašnjava, veliki broj novih prijava za naknade za nezaposlenost, koje će trebati obraditi u što kraćem roku, znači da će agencija morati zaposliti 3500 novih radnika.

Novi zahtjevi i novo osoblje dolaze uz određenu cijenu, a dokument procjenjuje da će to iznositi oko 855 milijuna eura slijedeće godine, uz dodatak 35 milijardi eura (!) koje su već predviđene za slijedeću godinu. Dodatni troškovi uključuju 640 milijuna eura za isplate naknada i 65 milijuna za novo osoblje – prikladno carstvo za agenciju u vrijeme nacionalnog kaosa.


Dio dokumenta koji je procurio u javnost

Mnogi od ovih novih zaposlenika trebali bi biti imigranti – što je zgodna metoda skidanja novopridošlica s naknada za nezaposlene, dok se istovremeno uzima plaća iz državnog proračuna. Dokument čak navodi i iskustvo jednog takvog imigranta, „Abdoulaye N.“, 40-godišnjaka iz Nigera, koji je predstavljen kao uspješan primjer.

Usmjeravan kroz razne agencije, on je pronašao posao u uredu u Dortmundu kao „specijalist za posredovanje“ za svoje kolege imigrante. Slični programi zapošljavanja postoje već i u propaloj Švedskoj, gdje nacionalna agencija za imigraciju zapošljava po 100 novih ljudi mjesečno – od čega većinu čine upravo tek pridošli imigranti.

Mnogim imigrantima će ipak teško biti naći posao, a što je činjenica koju agencija BA i sama priznaje u dokumentu. Prema brojkama koje su objavljene u prezentaciji, ogromna većina onih koji dolaze su mladi i neobrazovani.

Samo osam posto imigranata ima nekakav stupanj akademskog obrazovanja, a čak 81 posto ih je potpuno neobrazovano. Ako Njemačka uveze 1,5 milijuna imigranata, kako se čini da bi i moglo biti ove godine, to znači da će oko 1,2 milijuna netom dovedenih biti na razini nižoj od osnovnoškolaca!

Dokument također nudi usporedbu između dobnih profila imigranata i domaćih Nijemaca. Dok je među Nijemcima oko 32 posto onih između 15 i 35 godina, kod imigranata je takvih 73 posto.

Ovi podaci u izrazitoj su suprotnosti s onim što je tvrdio Njemački savezni ured za imigraciju i izbjeglice, kada su naveli kako su imigranti u prosjeku zapravo bolje obrazovani nego njemački susjedi, odnosno stanovnici zemalja u susjedstvu Njemačke.

Tvrdilo se tako da su imigranti obrazovani u 90 posto slučajeva, ali ove brojke i općenita logika – pogledajte malo zemlje od kuda dolaze – dovode u pitanje tvrdnje prema kojima je Europa preplavljena novom generacijom „doktora znanosti.“

BA je priznala da je ovaj dokument istinit, a to je učinila na poziv i pitanje novinara portala Breitbart. Kako je dokument procurio u javnost, BA nije željela komentirati, ali su željeli istaknuti kako dokument niti nije bio „tajni.“

Izvor: Breitbart

http://pandora.kreativisti.org/njemacka ... lnu-pomoc/

Glas Koncila 44 (2158) | 1.11.2015.
Intervju
Darko Grden

ADMIRAL DAVOR DOMAZET LOŠO, GEOSTRATEŠKI I VOJNI ANALITIČAR
Potreban je oštar i zajednički zaokret svih europskih država

| Foto: GK/B. Čović

Foto: GK/B. Čović

»Sada planeri sele taj narod na duhovno, a dobrim dijelom i populacijski ispražnjen sjever Europe, ponajprije kako bi oslobodili prostor o kojem govorimo, a ujedno destabilizirali Europu kao potencijalnu silu na svjetskoj geopolitičkoj pozornici. Upravo ovaj migracijski val pokazuje nedostatak europskoga identiteta. Opažamo, naime, kako je mnogima svejedno kako će sutra izgledati Europa.«

»Državne se granice - kad je o Hrvatskoj riječ - moraju poštivati. To zahtijeva Ustav Republike Hrvatske, ali i normalan odnos prema ostalim članicama Unije. Mi nismo schengenska granica, ali jesmo vanjska granica EU-a te stoga moramo na granici poštivati sve njezine zakone. U poduzimanju potrebnih mjera sigurnosti od samoga je početka trebala sudjelovati Hrvatska vojska.«

Razmjeri migrantske krize suočavaju Europsku uniju i čitavu Europu s brojnim pitanjima. Neka od njih su geostrateške i civilizacijske naravi. Sugovornika o tim aspektima krize Glas Koncila pronašao je u admiralu Davoru Domazetu Loši, jednom od ključnih ljudi u Domovinskom ratu, koji je prerastao u uspješnoga publicista, a ovdje govori kao stručnjak koji se već 40 godina bavi geostrategijom i vojnim umijećem.

Programirana seoba dio je upravljane krize

Ratovi u Iraku i Afganistanu traju već godinama, u Siriji više od četiri godine, a i od značajnih ISIL-ovih osvajanja u Iraku i Siriji i masovnoga protjerivanja pučanstva prošlo je više od godine dana. Kako to da je ovakav nezapamćeni val izbjeglica, barem kad je riječ o takozvanoj »balkanskoj ruti«, krenuo u Europu tek u posljednje vrijeme? Je li to slučajno?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Ništa što se u politici događa nije slučajno, rekao je još američki predsjednik Theodore Roosevelt. Sve što se događa - a ovdje je riječ o geopolitičkom pitanju - to je negdje i planirano. Ovakva programirana seoba naroda nastala je prije desetak, a možda i više godina. U geopolitici se, naime, govori o trojim vratima Euroazije. Prva su područje od Hrvatske do Izraela, druga su Perzijski zaljev i Indijski ocean, i treća su Koreja i Vijetnam. Onaj tko u 21. stoljeću bude kontrolirao ta vrata, bit će gospodar svijeta. Ključna su prva vrata Euroazije, uz koja je vezan jugoistok Europe, Crno more, Kavkaz, Kaspijsko jezero, Kazahstan - sve do Filipina. Tu se nalazi 60 posto pričuva fosilnih energenata, dvije trećine pitke vode i - ono o čemu se još puno ne govori - tu započinje te se proteže na cijelu sjevernu Afriku područje gdje ima najviše Sunčeve energije na zemlji, a sutra će ta energija zamijeniti fosilna goriva. Zato se želi ovladati tim prostorom.

To se radi takozvanim upravljanim krizama. Po toj je teoriji kriza nešto poželjno, jer što kriza dulje traje, zarada je veća. Zato se ni jedna kriza brzo ne rješava jer to omogućuje što dulju kontrolu. Konkretno, kad govorimo o Islamskoj državi, ta skupina kontrolira naftna polja Iraka i Sirije, a to je između 10 i 12 posto svjetskih pričuva nafte. Svjedoci smo da izbjeglice imaju novca. Otkud im novac? Od nafte koja se dijelom izvozi preko Saudijske Arabije. Sve upućuje na to da čitava operacija ima dva cilja: isprazniti prostor na kojemu se vode sukobi kako bi se on lakše nadzirao i eksploatirao te ugroziti Europu dodatnim urušavanjem njezina kršćanskoga identiteta.

Asimetrični ili iregularni rat

Govorite o identitetu. Zar je i to u geopolitičkom smislu važna riječ?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Identitet je vrlo važan. Kad pogledamo što ISIL uništava, dolazimo do zaključka da, osim što stvara nemoguće uvjete za normalan život ljudi, uništava memoriju triju civilizacija: babilonske, helenističke i konačno istrebljuje - u doslovnom smislu te riječi - posljednje kršćane na tom području. Dakle, uništava kulturni i duhovni identitet toga područja. S druge strane stoji pitanje kršćanskoga identiteta Europe. On je sustavno uništavan počevši od Francuske revolucije, preko Buržujske revolucije 1848. godine, Oktobarske revolucije, nacizma, komunizma pa sve do današnjega militantnoga liberalizma. Sada planeri sele taj narod na duhovno, a dobrim dijelom i populacijski ispražnjen sjever Europe, ponajprije da bi oslobodili prostor o kojem govorimo, a ujedno destabilizirali Europu kao potencijalnu silu na svjetskoj geopolitičkoj pozornici. Upravo ovaj migracijski val pokazuje nedostatak europskoga identiteta. Opažamo, naime, da je mnogima svejedno kako će sutra izgledati Europa. Kao da je svejedno što je bilo jučer i što će biti sutra. Oni koji su planirali ovu seobu na to su računali. Jednako kao što su računali na ljudsku samilost, na humanizam kao možda jedini relikt kršćanstva u mnogim europskim sredinama.

Europa uopće nije očekivala ovakav razvoj

Negdje ste već govorili o novom obliku rata...

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Da, govorim o ratu zato što je riječ o zauzimanju teritorija. No nije riječ o klasičnom ratu dviju strana za teritorij, nego se taj oblik rata naziva asimetričnim ili iregularnim ratom. Taj rat nema ni početka ni kraja, ni vojnika, ni bojišnice ni odlučujuće bitke. A ipak je rat jer se, kao što sam rekao, zauzima teritorij, što je bitni cilj svakoga rata.

Ako je ipak rat, kako se onda boriti? Koliko god se riječ rat ne rabila u klasičnom smislu, ipak su pred nama nenaoružani ljudi, žene, djeca, pa sama ta riječ ružno zvuči...

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Jasno, velika većina tih ljudi uopće nije svjesna da su manipulirani, misle da idu za boljim životom i vjeruju u sve ono čime im je netko očito dugo punio glave. Dakle, u asimetričnom ratu nije se moguće suprotstaviti simetrijom, nego također asimetrijom. Koliko ja vidim, stanje su razumjeli jedino Vladimir Putin i njegovi stratezi, a od političara EU-a shvatio ga je Viktor Orban. Ostali političari - u ovom slučaju ne može se govoriti o državnicima - nisu ga razumjeli. Tu je razlog svoj ovoj zatečenosti, neslozi i zbrci. Poglavito se u teškom stanju našla Njemačka.

U prilog ovomu što govorim ide još jedno obilježje koje se dade zapaziti kod migranata - ne govorim o izbjeglicama, jer oni to nisu, bili su to do trenutka kad su napustili svoje sigurne logore u Turskoj, Jordanu ili Libanonu - a koje također upućuje na to da je riječ o dobro pripremljenom scenariju. Oni nastupaju kao moduli. Kreću se u skupinama, naprijed idu žene i djeca, ili muškarac koji na ramenima nosi dijete - ide se, dakle, na osjećaje, na humanost - a iza njih idu muškarci od 20 do 40 godina, dakle u najboljoj životnoj dobi. Moduli među sobom imaju vezu, a neki u njima zacijelo i vezu prema vani, s nekim tko upravlja. I svi govore isto. Većina želi u Njemačku. A ta je Njemačka najjača gospodarska sila Europe, odnosno EU-a. Ili žele u sjever Europe. Bojim se da je riječ o smišljenom popunjavanju prostora i da je ovo tek prvi val. Gotovo pet milijuna ljudi već je spremno u izbjegličkim logorima u Libanonu, Turskoj, Jordanu. Tu su i milijuni onih koji žele otići iz Afrike, i to ne samo sa sjevera, nego iz središnje Afrike. Moglo bi se raditi i o 50 milijuna ljudi, a to Europa jednostavno ne može izdržati. Ako imamo na umu da je riječ o modularnoj strukturi te da ti ljudi dolaze iz jedne civilizacije u posve drugu civilizaciju, ne vidim baš nikakav način i metodu da oni prihvate tekovine civilizacije u koju dolaze. Sjetimo se da je nedavno Saudijska Arabija licemjerno ponudila Njemačkoj da će joj izgraditi stotinjak džamija. A migrante, kao, ne može primiti.

Dojma sam, dakle, da Europa uopće nije očekivala ovakav razvoj događaja i time je u asimetričnom ratovanju izgubila prvi dio bitke. Očito da nitko, primjerice, nije pročitao ili ozbiljno shvatio tursku strategiju pod nazivom »Strateška dubina - 2071«, koju je objavio sadašnji predsjednik vlade Ahmed Davutoglu. Dokument predstavlja strategiju Turske do 2071. godine, dakle tisuću godina od nastanka Otomanskoga Carstva. Riječ je o projektu neoosmanizma, tj. širenja utjecaja na području nekadašnjega carstva. Na Zapadu bi taj projekt sezao do Beča odnosno južnih dijelova Slovačke. Sve bi to područje trebalo biti pod turskim utjecajem. Sadašnji egzodus velikoga broja muslimana u Europu uklapa se u tu strategiju.

Nedavno, kad je Angela Merkel došla kod turskoga predsjednika Erdogana, moglo se zapaziti da on, kao nekada sultan, sjedi u svojoj zlatnoj stolici. A raspravljaju navodno o milosti EU-a da primi Tursku. Stvarnost je pak takva da sada Turska vodi igru.

Svaka država treba postati modul

Kako bi, po Vašem mišljenju, trebala izgledati europska strategija?


ADMIRAL DOMAZET LOŠO: U ovom bi slučaju svaka država - jer svaka je slučaj za sebe, ima svoje posebnosti, s obzirom na položaj, oblik, ustroj i drugo - trebala pronaći rješenje i braniti svoje granice. Drugim riječima, svaka država također treba postati modul. A uzajamno se sve moraju koordinirati, a ne ovako kao što se u Hrvatskoj vodi politika svađanja sa svima. Državne se granice - kad je o Hrvatskoj riječ - moraju poštivati. To zahtijeva Ustav Republike Hrvatske, ali i normalan odnos prema ostalim članicama Unije. Mi nismo schengenska granica, ali jesmo vanjska granica EU-a te stoga moramo na granici poštivati sve njezine zakone. U poduzimanju potrebnih mjera sigurnosti od samoga je početka trebala sudjelovati Hrvatska vojska - ne da bi pucala u ljude, nego da bi pomogla policiji u izvanrednom stanju za koje policijske snage nemaju dovoljno kapaciteta.

Kad je riječ o Europi, EU se kasno sjetila da je glavni problem Turska, tj. Grčka kao propusni ventil i njezina vrlo zločesta politika. Grčka se osvećuje Njemačkoj zbog financijske krize. Osim toga Grčka je politika pod utjecajem Anglosaksonaca. Mislim da je dosadašnja politika EU-a za sada izgubljena i da je potreban oštar i zajednički zaokret svih europskih država - Europske unije i ostalih - u vidu pritiska na Grčku. Tu je jedini odgovor.

Iza projekta Wall Street i londonski City

Je li Angela Merkel pogriješila kad je pozvala imigrante na masovni ulazak u Njemačku? Poznato je da je Njemačkoj kao industrijskoj velesili potrebna radna snaga, no je li se kancelarka nadala ovomu?


ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Tko govori o argumentu radne snage, taj ne želi dobro Europi. Kako se može govoriti o radnoj snazi ako će to promijeniti civilizacijsku sliku Europe? Mora se, međutim, još nešto razumjeti. Europa je nakon Drugoga svjetskoga rata u rukama Anglosaksonaca. NATO je vojna snaga u njihovim rukama. Na teritoriju Njemačke nalazi se NATO-ovo zapovjedništvo za Europu i sama ta činjenica već po sebi mnogo toga govori. Njemačka je gospodarski div, ali je politički i vojni patuljak. Nju je uvijek kad digne glavu lako tući hipotekom nacizma i to se svako malo i čini.

Smatram da je poziv gospođe Merkel imigrantima s geopolitičkoga stajališta velika pogrješka. Možemo dvojiti ili razmišljati zbog kojih je razloga to napravila. Moguće je da nije prosudila da će taj val biti toliki, u što sumnjam jer Njemačka ima jaku obavještajnu službu i ima informacije. Moguće da je kancelarka bila pod nekim političkim pritiskom zbog kojega je to izjavila. No kad je vidjela kamo to vodi, pokušala je korigirati svoju politiku. Sada je to, međutim, teško. Ako smo rekli da je riječ o novoj vrsti rata, onda je teško korigirati strategiju kad je operacija već krenula. Zato je došlo do prijepora između službenoga Berlina i Bavarske, koja zajedno s Austrijom pokušava poduzeti određene mjere. Da je gospođa Merkel pogrješno postupila, pokazuje njezin susret s Erdoganom. To je bila njezina Canossa.

Zanimljivo je da se Sjedinjene Države, a poglavito Velika Britanija, drže po strani kad je riječ o migracijskoj krizi...

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Naravno kad to i jest njihov plan. Iza cijeloga ovoga projekta stoji Wall Street u New Yorku i londonski City, tj. multinacionalne kompanije koje imaju od toga profit. Oni, tj. njihovi politički eksponenti, i jesu osmislili upravljene krize gdje se god može zaraditi.


Rusija više nije na koljenima«

Sada je u Siriji na scenu snažno istupila Rusija. Kad je o njezinoj ulozi riječ, zanimljivo je također da se već dulje ima dojam da je Ukrajina zaboravljena...

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Krize su se mogle proizvoditi - tada je s time i počelo - nakon pada Berlinskoga zida, kad je George Bush stariji rekao da dolazi novi svjetski poredak, a on podrazumijeva apsolutnu dominaciju SAD-a, u savezništvu poglavito s Velikom Britanijom. Prva upravljana kriza bila je kod nas. Oni su pustili Miloševića da radi ono što je radio. Sjetimo se samo lorda Carringtona: Brzo i bez mnogo prolijevanja krvi. Ili Jamesa Bakera koji je Miloševiću dao zeleno svjetlo da ide stvarati veliku Srbiju. Ta je kriza završila tako da su Srbiji oteli Kosovo, ali su joj kao nadomjestak dali Republiku Srpsku, koja je, usput rečeno, nastala na genocidu. Potom je slijedila Pustinjska oluja, tj. prvi rat u Iraku, nakon toga Afganistan, pa ponovno Irak, pa obojene revolucije, pa Arapsko proljeće. Željeli su uzeti i Ukrajinu, ali to više nije moguće. Rusija više nije na koljenima, nego je svjetska velesila. Ona je i bila svemirska, nuklearna i energetska velesila. Još je samo trebala konsolidirati gospodarstvo, a i to joj je dobrim dijelom uspjelo. Tu je i Kina koja je sa 1,3 milijarde stanovnika, s velikim iseljeništvom i sa silnim gospodarskim rastom također postala globalni igrač. Već je s pojavom tih dviju sila osporena moć SAD-a.

Spomenuli ste Ukrajinu. Nama je ona po mnogočemu bliska i simpatična. No što bi bilo da Ukrajina prijeđe u NATO-ov blok? Tri baltičke zemlje već su u NATO-u, a s Ukrajinom bi taj savez, u kojemu, kao što sam rekao, dominiraju Anglosaksonci, izišao na Crno more. Moćna Rusija jednostavno ne može dopustiti da bude opkoljena. Ukrajinska je politika bila nerealna, a Putin je jedva čekao da Zapadu pokaže zube. I u slučaju Sirije, svojega saveznika, Putin je pustio da se situacija razvija do određene točke, a onda je rekao dosta. Koliko ja razumijem stvari, ruska intervencija je poruka SAD-u da to više ne može raditi. Osim toga, Rusija je sada pokazala da se ne odriče političkoga testamenta Petra Velikoga, a to je izlazak na topla mora. Sirija je i Rusiji bitna jer joj otvara put u dubinu Euroazije. Zato su tamo Rusi smjestili svoju pomorsku bazu. Odgovor na tu rusku strategiju jest ovaj val migranata u Europu.

Ovdje nije naodmet spomenuti još jednu geopolitičku konstantu. Sankcije zbog Ukrajine Anglosaksonci su nametnuli Europi kako bi je gurnuli u konflikt s Rusijom. A Prvi i Drugi svjetski rat bio je, globalno gledano, samo sukob, krvarenje osmišljeno da se iscrpe Njemačka i Rusija da bi Anglosaksonci mogli vladati Europom u 20. stoljeću. Vjerojatno su i Europa i Rusija shvatile: Nećemo se valjda sada po treći put sukobljavati. Od sankcija, uostalom, više trpi Europa nego Rusija. Geopolitički gledano, potrebnija je Rusija Europi nego što je Europa potrebna Rusiji.

U političkom smislu ništa ne može biti istovjetno, ali ove geopolitičke prilike sliče na vremena prije Prvoga svjetskoga rata, u kojemu se srušila geopolitička slika padom četiriju velikih carstava, austrougarskoga, njemačkoga, ruskoga i turskoga.

»Ne vidim mogućnost brzoga smirivanja«

Nakon geopolitičkoga prikaza možda bi bilo dobro osvrnuti se na još neka pitanja. Jedno pitanje koje je Glasu Koncila kao katoličkom tjedniku osobito na srcu. Vidite li u doglednom vremenu mogućnost mira na Bliskom istoku, kako bi se ovi ljudi koje gledamo, a s njima i tamošnji protjerani kršćani, vratili u zemlje koje su njihove te tamo mogli dostojanstveno živjeti?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Teško je to. Imamo mi svoju pouku, koja je po obujmu i potencijama daleko ispod ove krize. Koliko se Hrvata vratilo u Bosnu i Hercegovinu, posebno u Republiku Srpsku? Pa ni u oslobođene hrvatske krajeve mnogi se nisu vratili. A u sadašnjoj krizi ne vidim mogućnost brzoga smirivanja stanja. Moramo biti svjesni da je ovo upravljana kriza i da je upravo stvorena s ciljem da što dulje traje. Ne može se nešto što se stvaralo najmanje deset godina smiriti u roku od nekoliko mjeseci, nego je za stabilizaciju potrebno najmanje dvostruko vremena, dakle 20 godina.

Postoji još jedan plan za destabilizaciju regije, a to je stvoriti veliku kurdsku državu. No to bi značilo srušiti, odnosno prekrojiti četiri velike države, Siriju, Irak, Iran i Tursku. To bi pak značilo nove sukobe. U sadašnjoj situaciji najjednostavnije je krenuti od stabilizacije Sirije, gdje je kriza i kulminirala. Mora doći do stabilizacije država u međunarodno priznatim granicama - a ne proizvoljno ih rušiti u ime pseudoljudskih prava, za što je tipičan primjer i Libija. Sve drugo vodi u remećenje geopolitičke ravnoteže i u nove sukobe. Žao mi je pritom Kurda, jednoga od najstarijih naroda, koji nemaju svoju državu. No treba znati da se ovdje hrvaju veliki, a kad se veliki hrvaju, u pravilu stradavaju maleni.

Policentrični svijet - mirniji svijet

Ovaj vaš prikaz doimlje se vrlo zaokruženim, plauzibilnim. No ostavlja gorak okus u ustima. Ima li ipak nade u neki mirniji svijet?

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Rekao sam na početku da je u korijenu ovih sukoba ideja o novom svjetskom poretku, koja podrazumijeva dominaciju jedne svjetske sile. Taj poredak ima i svoju vrlo opasnu ideologiju, ideologiju globalizma koja potire sve razlike, religijske, kulturne, nacionalne, pa i spolne. A znamo da je ljepota svijeta koji je Bog stvorio upravo u njegovim različitostima i u njihovu skladnom uklapanju u cjelinu. Rekao sam također da dominacija jedne svjetske supersile polako opada. Spomenuo sam kao velesile Rusiju i Kinu, a osim njih jačaju i Indija te čitavo područje Latinske Amerike. Tu je i Europa, koju bih trenutačno stavio tek na šesto mjesto. Polako se ipak oblikuje policentrični svijet i kad se on ustabili, mislim da će svijet ući u mirniju fazu.

Europa koja diše s oba plućna krila

Gdje u tim svjetskim geopolitičkim previranjima vidite mjesto Europe? Briga za njezinu budućnost, a onda i za budućnost Hrvatske jest, u konačnici, i povod ovomu razgovoru.

ADMIRAL DOMAZET LOŠO: Za odgovor ću se poslužiti dvjema proročkim porukama sv. Ivana Pavla II. Prva je: Europo, otvori svoja vrata Kristu. Upravo ova kriza pokazuje koliko Europa, pritom poglavito mislim na zapadnu Europu, pati zbog krize identiteta, zbog toga što ne zna tko je i što želi biti pa se onda ne zna na pravi način postaviti prema izazovu. Europa mora biti svjesnija svojih kršćanskih korijena, svoje kršćanske tradicije. Sve vrijedno što Europa ima i što je na njoj čitavomu svijetu privlačno i poželjno - od pojma jednakosti svih ljudi, ljudskoga dostojanstva i ljudskih prava preko organizacije vremena i gospodarstva do znanosti - prošlo je kroz kovačnicu kršćanstva.

No čini mi se da je svojevrsna apostazija zapadne Europe otišla predaleko. Stoga šansu za duhovnu obnovu Europe vidim upravo u zemljama koje su bar donekle očuvale svoj kršćanski, u ovom slučaju pretežno katolički identitet. Nadalje, šansu za duhovni oporavak vidim u većem povezivanju s ruskim pravoslavljem. Mi u Hrvatskoj odveć smo skloni pravoslavlje poistovjetiti sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. No ta je Crkva previše zaokupljena svetosavljem, a to nije izvorno pravoslavno kršćanstvo, nego ideologija. Dijalog s ruskim pravoslavljem vodi k onomu što je spomenuti veliki papa nazvao Europom koja diše sa svoja oba plućna krila.

Što se politike tiče, vjerujem da će uskoro morati doći do promjene europske geopolitike. Europska će unija na to jednostavno biti prisiljena. U tom svjetlu vidim prigodu za ono o čemu govori Predsjednica Republike, o povezivanju europskih zemalja od Baltika do Jadrana. Taj potez i mimo političkih implikacija možemo uvjetno nazvati novim, identitetskim »antemuralis christianitatis«, pri čemu treba imati na umu i sve što sam rekao o Rusiji i ruskom pravoslavlju. U tom ću kontekstu podsjetiti i na važnost predstojećih parlamentarnih izbora, čiju važnost, s obzirom na novonastale prilike, uspoređujem s prvim slobodnim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. godine.

http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=27297