Forum Hoplologije,

Demistifikacija Tita mnoge boli; Radman nije zaboravio metode iz komunizma

Na HRT-u je nedavno, suprotno uređivačkoj politici koju ta kuća provodi, prikazan dokumentarni serijal Zločini komunizma u Hrvatskoj autora Krešimira Čokolića. U njemu je tridesetak uglednih povjesničara iz Francuske, Austrije, Rusije, Slovenije i Hrvatske otvoreno i kritički govorilo o zločinima koje je počinio Titov režim i iznijelo svoju ocjenu krvavoga totalitarizma koji je, u skladu sa svojom naravi, na našim prostorima ubijao, zatvarao i progonio neistomišljenike. To u istinski demokratskoj državi s istinski demokratskim medijima ne bi trebao biti nikakav problem, ali u Hrvatskoj na Hrvatskoj radioteleviziji jest. Zbog toga je serijal godinu dana čekao dozvolu za emitiranje, a kad ju je konačno dobio, prikazane su samo prve tri epizode, dok četvrta, zaključna, nije. Budući da je serijal nastao na temelju znanstvenoga skupa održana u Matici hrvatskoj te da je Matica sudjelovala u njegovoj pripremi, Vijenac je razgovarao njezinim glavnim tajnikom, Zorislavom Lukićem.

Gospodine Lukiću, zašto neće biti prikazana četvrta epizoda dokumentarnog serijala Zločini komunizma u Hrvatskoj?


Na HRT-u kao razlog navode proizvoljni izbor sugovornika koji je u njoj napravio autor Krešimir Čokolić. Pravi razlog nalazi se međutim negdje drugdje, jer su sugovornici u četvrtoj epizodi isti kao i u prve tri. U četvrtoj epizodi ne pojavljuje se nijedan novi govornik. A da se i pojavio neki novi govornik, vodstvo HRT-a nema nikakvih zakonskih ovlasti programski sadržaj koji je prošao redovnu uredničku proceduru zaustavljati. Od 1990. nijednu emisiju vodstvo HRT-a nije zaustavilo zbog sadržaja. Bilo bi zanimljivo saznati tko od tridesetak sugovornika u seriji smeta HRT-ovu vodstvu, oni to ne navode. Također, dobro znamo da nedavnim serijama o Titu i Hrvatskome proljeću prije prikazivanja nitko nije kontrolirao sastav sugovornika.


Koji su onda stvarni razlozi skidanja epizode?

Stvar je u njezinu sadržaju. Naime, završna, četvrta, epizoda govori o posljednjim godinama komunističke vladavine u Hrvatskoj. Sugovornici u njoj, primjerice, postavljaju pitanja o odgovornosti hrvatskih komunističkih vlasti za razoružavanje hrvatskoga naroda prije agresije, govore o prijelazu komunističkih kadrova u novu državnu upravu i preuzimanju bitnih pozicija u hrvatskom gospodarstvu, komunizam označuju rasizmom i aparthejdom, a Pokret nesvrstanih besmislenim. Posebno je važna teza kojom se osporava postkomunistička tvrdnja o navodnim zaslugama komunista za suvremeno ostvarenje hrvatske države. Postkomunisti, naime, tvrde kako se današnja Hrvatska temelji i na odlukama ZAVNOH-a i Ustava iz 1974, što je navedeno u današnjoj ustavnoj preambuli. Istina je, međutim, da se hrvatski Ustav poziva na dio odluka ZAVNOH-a koji govori o samostalnosti Hrvatske, a ne na dio politike hrvatskih komunista koji su Hrvatskoj namijenili i proveli njezino smještanje u komunističku Jugoslaviju. Komunisti s osnivanjem samostalne demokratske Hrvatske nemaju ništa. Ona nije bila niti je mogla biti u njihovu programu, otkad su nastali pa do 1990. borili su se za Hrvatsku u komunističkoj Jugoslaviji. Sve to vrlo neugodno zvuči postkomunistima i rado bi to sakrili. No sve dvojbe o tome pitanju mogu se riješiti jedino emitiranjem četvrte epizode. Vodstvo HRT-a iz nasilja nad zakonom ne može se izvući drukčije.

Je li tu riječ o klasičnoj cenzuri, kakva je upravo bila karakteristična za vrijeme komunizma?

Sve dok četvrta epizoda ne bude emitirana, možemo govoriti o klasičnoj cenzuri, o sprečavanju iznošenja misli pojedinaca s kojima se cenzor ne slaže.

HRT ipak najavljuje njezino emitiranje.

HRT najavljuje emitiranje, ali uz popratnu stručnu raspravu, a kako bi to trebalo izgledati, još je nepoznanica. Tko bi u toj raspravi mogao sudjelovati, ne znam. U svakom slučaju ne vidim stručnjake koji su pozvaniji od tridesetak sugovornika u seriji. A nije mi jasno ni kako bi netko uopće mogao utjecati na gledatelje da izgovoreno u seriji shvate drukčije nego je rečeno. Što upute tumača gledateljima mogu promijeniti?

Rasprava o svakom pitanju, pa i o ovome, posebno ako je stručna, dobrodošla je, no četvrtu epizodu treba jednostavno pustiti i o njoj nakon toga raspravljati koliko god tko želi. Ovako ostaje dojam da je HRT želi trajno zabraniti, što će hrvatsko demokratsko društvo, siguran sam, spriječiti. Gledat ćemo je prije ili poslije, a HRT će snositi posljedice svoje zabrane. Što prije shvate, to bolje. Devijacije u demokratskim društvima moguće su, ali ih ona prevladavaju pritiskom javnosti, institucija ili drugim demokratskim sredstvima. Tako će biti i u ovom slučaju.

No ne samo što je četvrta epizoda bunkerirana nego je cijeli dokumentarac godinu dana čekao na prikazivanje – zašto? Što je nekom zasmetalo u govoru o komunističkim zločinima?

Zaustavljanje serije započelo je odmah nakon njezina dovršenja u proljeće 2013. Na prve upite iz Matice hrvatske nakon njezina završetka o terminu njezina emitiranja dobili smo odgovor tadašnje glavne tajnice HRT-a, dakle Uprave HRT-a, u kojem stoji da će seriju netko morati pregledati prije emitiranja. Uprava, međutim, nema nikakve zakonske ovlasti napraviti tako nešto. Nastavili smo s pitanjima o sudbini serije, tomu su se pridružili i drugi pojedinci, pa smo kao rezultat dobili prikazivanje prve tri epizode. Nećemo odustati od zahtjeva da se emitira i četvrta.


Pokazuju li pokušaji blokiranja serijala želju vodstva HRT-a da spriječi javnu kritiku komunizma?

Drugog objašnjenja nema. Naravno da nije lako razumjeti zašto se o nečemu što je s povijesne scene neslavno nestalo prije četvrt stoljeća ne bi smjelo govoriti kritički. Naše je ipak, bez obzira na neshvatljivu motivaciju nekih poteza, trajno upozoravati na kršenje slobode izražavanja misli. Uprava HRT-a očigledno je jako zainteresirana spriječiti iznošenje istine o zločinima komunizma.

Zbog čega?

Oni to mogu činiti iz različitih razloga. Mogu biti osobno zainteresirani zbog svoje prošlosti, mogu štititi određenu političku skupinu, gospodarski lobi, nečiji medijski monopol…

Je li tu dakle riječ o utjecaju politike na HRT?

Danas je na vlasti u Hrvatskoj politička stranka koja je nastavak nekadašnje vladajuće komunističke partije. Teško je tu okolnost zanemariti u ovome slučaju.

Na početku prve epizode serijala francuski povjesničar i sveučilišni profesor Stéphane Courtois vrlo jasno tumači da antifašizam ne znači i demokraciju, nego da antifašizam, u slučaju SSSR-a i Jugoslavije, znači totalitarizam. Je li onda ispravno, u hrvatskom slučaju, govoriti da je „kapa partizanka kapa ljubavi“?


Antifašizam je Courtois podijelio na dvije podvrste, demokratski i nedemokratski. Kada dakle govorimo o nedostacima i zločinima komunizma, nije riječ o napadu na antifašizam, nego o kritiziranju nedemokratskih sadržaja komunizma, ne sporeći njegov udio u antifašističkom pokretu. Skrivanje slabosti komunizma antifašizmom zapravo je uvreda antifašizmu i njegova zlouporaba za skrivanje vlastitih zlodjela. Komunistički antifašisti nemaju na to pravo, svoj antifašizam moraju oprati od zločina komunizma jer će se tek tako moći priključiti svjetskom demokratskom antifašizmu. Partizanski pokret u Hrvatskoj mora se također razdijeliti na demokratski i nedemokratski. Broj odgovornih za organizaciju komunističkih zločina ne može biti velik te bismo njihovim izdvajanjem mogli doći do nove, druge nacionalne pomirbe.

Često se u javnosti, pa i među nekim intelektualcima, čuje razmišljanje da je komunizam manje zlo od nacizma jer je ideja komunizma dobra, samo je realizacija bila loša. Time se onda otvara mogućnost obnove komunizma, ovaj put na ispravan način. Je li takvo tumačenje opravdano?

Odgovor na to pitanje dan je u seriji; tezu o dobroj idejnoj osnovi komunizma stvorili su sami podupiratelji komunizma, dok su tezu o lošoj ideji nacizma dali protivnici nacizma. Svatko će o svojim idejama i pogledima govoriti uvijek dobro, i nacisti bi to činili da su u mogućnosti. Temeljna ideja komunizma opisana u Komunističkom manifestu, međutim, nije dobra, ona u sebi sadrži radikalne oblike nasilja, a tako se komunizam i razvijao. No čak i da je istinita, teza o dobrim idejama komunizma ne bi bila relevantna, jer broj komunističkih žrtava nije ništa manji od nacističkih. Europska Unija to je potvrdila svojim poznatim stavom i deklaracijama o osudama obaju totalitarnih režima, nacizma i komunizma. Nikakve verbalne dosjetke postkomunista to ne mogu promijeniti.

Dokumentarni serijal donosi sasvim nove spoznaje o povijesnim događajima, suprotne onomu što je govorila komunistička historiografija. Tako u filmu, primjerice, u pogledu rezolucije Informbiroa povjesničari govore da je Staljin Titu rekao „ne“, a ne obrnuto, kako su nas godinama poučavali.

Ako je vjerovati anketama, Tito je na listama zaslužnih Hrvata često pri vrhu, a građani kao njegovu zaslugu ističu to što nas je izvukao iz staljinističkog komunizma. Povjesničari sada, međutim, dokazuju da je Staljin Tita izbacio iz komunističkog bloka jer je Tito provocirao zapadne sile izražavanjem teritorijalnih pretenzija prema Italiji i Austriji, te zbog njegovih političkih ambicija u Grčkoj. Sve to moglo je izazvati vojnu intervenciju Zapada protiv Istoka, a Staljin je bio svjestan da u tome sukobu nema šanse jer nije imao nuklearno naoružanje. Zato je izbacio Tita iz bloka.

Je li Titov režim ipak bio „mekši“ od Staljinova?

Povjesničari u serijalu pokazuju da Tito ni u jednom bitnom aspektu nije bio „mekši“ od Staljina. Dopustio je kupnju traperica i espresso-kavu, ali na bilo kakvu kritiku reagirao je gdjekad i žešće od Staljina. Titov režim ne samo da nije bio bitno blaži od Staljinova nego je Tito u provođenju nekih nasilnih metoda bio veći staljinist od Staljina. Logično je da Titovi pristalice teško slušaju ovu argumentaciju. Navodnu političku uspješnost Tita temeljito ruši u seriji izneseno saznanje o tome da su njegova tri ključna politička „projekta“, Jugoslavija, komunizam i pokret nesvrstanih, propala. Nadalje, legenda o tome da su mu na pogrebu bili najveći svjetski političari demistificirana je navođenjem činjenice da su pogrebu prisustvovali i neki od najvećih svjetskih zločinaca, Idi Amin i Gadafi.

Zašto u Hrvatskoj nije napravljena temeljita revizija povijesti nakon sloma komunizma?

Postkomunisti etiketiraju drukčije tumačenje povijesti komunizma od njihova terminom revizije, kojim su se u prošlosti služili u brojnim procesima likvidacije takozvanih unutarnjih neprijatelja partije koji su se usudili misliti makar i minimalno drukčije od komunističkih vođa. Zato se osjećam dosta nelagodno kada me netko nazove revizionistom. No gledajući na to pitanje bez ove povijesne konotacije, revizija je uobičajen postupak bilo koje znanstvene discipline. Što drugo znanstvenik i radi nego neprekidno istražuje, pa i aktualno stanje u nekom znanstvenom pitanju? Jedino u pitanju ocjene komunizma ne bi se smjelo istraživati jer je netko (komunisti) nekada (u komunizmu) utvrdio „konačnu“ istinu.

Zašto se danas ne napravi revizija?

Hrvatski povjesničari koji se bave tim razdobljem objavili su već brojna djela, ali nailaze na zapreke u korištenju arhivskog gradiva u Hrvatskom državnom arhivu, a arhivi u, primjerice, Beogradu ili Moskvi ne dočekuju ih otvorenih vrata. U Sloveniji je upravo u tijeku velika javna rasprava o korištenju arhivskim gradivom iz toga razdoblja. Problem je i što znanstvene rezultate o komunističkim zločinima mediji teško puštaju u javnost.

Je li to možda zato što nam medije vode kadrovi iz bivšeg režima, poput Gorana Radmana, glavnog ravnatelja HRT-a, koji je istu dužnost obnašao i u komunizmu?

Sigurno. Goran Radman pokazuje da svoju dužnost obavlja na štetu hrvatskoga društva. Radman je bio zadnji šef jugoslavenske komunističke omladinske organizacije, a na sadašnju funkciju izabrala ga je današnja Socijaldemokratska partija. Čitavu svoju karijeru, dakle, pripada toj političkoj opciji, a očito je zadržao neku vrstu njihova razmišljanja i ponašanja iz onoga razdoblja.

Treba reći da je Radmanu prilagođen i Zakon o HRT-u, koji mu daje faraonske ovlasti. Pri donošenju Zakona Europska Unija upozorila nas je na demokratske nedostatke u njemu, ali naša se Vlada na to oglušila. Zbog toga ne trpimo neke izravne posljedice, ali šteta za naše cijelo društvo nastupa neizravno. Od sama početka ova Vlada ruši usvojene europske demokratske standarde, a to neće proći nezapaženo. Dodajmo tomu i slučaj Nevena Matesa, čovjeka iz staroga sustava zbog čijega imenovanja također trpimo ozbiljnu štetu.

Može li se samo iz tih primjera zaključiti da je Hrvatskoj potrebna lustracija?

Lustraciju su prihvatile gotovo sve zemlje bivšega komunističkog bloka u Europi. Ona je provođena na različite načine i s različitim rezultatima. U Hrvatskoj bi, po mome mišljenju, trebalo provesti lustraciju kojom bi se bivše komunističke obavještajce i visoke vladine službenike trebalo udaljiti iz javnoga života.

Ali što napraviti s onim komunističkim funkcionerima koji su se uključili u obranu Hrvatske?

Točno je da je velik broj pripadnika i suradnika tajnih komunističkih obavještajnih služba prihvatio poziv Franje Tuđmana na nacionalnu pomirbu i aktivno se uključio u obranu zemlje. Osim toga, dio njih mirno se povukao iz javnih službi, čime je dijelom lustracija u Hrvatskoj provedena i bez donošenja takva zakona. No upravo događaji kakav je ovaj sa serijom o komunističkim zločinima govore da tema o lustraciji nažalost nije završena. Mislim da je sada više nego očigledno da Goran Radman zbog cenzure koju provodi ne bi smio biti glavni ravnatelj HRT-a. Ravnatelj HRT-a iz komunističkog razdoblja nije zaboravio metode kojima se tada služio, a čini se da pojedinci takve metode i ne mogu zaboraviti.

Pristranost nacionalne televizije već je postala poslovična. To se posebno moglo vidjeti po tretmanu izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj, gdje je jedna strana dobivala znatno više medijskoga prostora…

Slučaj bivšega komunističkog javnog tužitelja Ante Nobila, koji je mjesecima u hrvatskim medijima dobivao golem prostor u pokušaju sprečavanja izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj u tom je smislu još dramatičniji. Kako je on dobivao tako veliki prostor u medijima? Nije li logično pomisliti da je iskoristio ostatke svoje nekadašnje moći za to? Posebno smeta što je to iskoristio da difamira ubijenoga Stjepana Đurekovića. Obitelj i zastupnici pokojnoga Đurekovića, s druge strane, u medijima nisu dobili nijednu ozbiljnu priliku. Brutalno ubijen Đureković prikazan je kao negativac, a osumnjičeni za sudjelovanje u ubojstvu Perković kao hrvatski heroj. Načitali smo se i naslušali toga da je Đureković pobjegao zbog navodnoga gospodarskog kriminala, da je njemački agent, da je s njim pobjegla neka dama, a da je s druge strane Perković štitio hrvatsku obalu od hrvatske političke emigracije koja je „planirala dizati u zrak hotele po Dalmaciji“. Dok za Perkovićeve „zasluge“ znamo svi, druga strana medijski je u potpunosti blokirana. Đurekovićevoj udovici ne znamo ni ime, a kamoli kako živi od suprugova ubojstva 1983. Ne znamo kako je stradao njihov sin… Upravo tragikomično zvuči Perkovićevo tumačenje okolnosti u kojima je pribavio ključ prostorije u kojoj je organizirano ubojstvo na Đurekovića. Trebali bismo valjda povjerovati da mu je ključ trebao za to da tamo popije kavu.

Ali odakle takva usmjerenost urednika na HRT-u? Ne dolazi valjda sve od Radmana?

Ne, takav pakleni medijski sklop nije bio moguć bez više moćnih režisera. A to se ubuduće može spriječiti jedino tako da se provede lustracija. Za Nobila ima sasvim dovoljno poslova u pravničkim vodama dalje od javnosti. Lustracija nam je nužna i zbog toga što su Nobilo i Perković dokazali kako zbog zaštite vlastitih interesa mogu ugroziti i cijelu državu. Pa zbog njih je Hrvatska doživjela prijetnju sankcijama od strane Europske Unije. Ugled nam je Uniji ozbiljno narušen i pitanje je koliko će vremena trebati da ga povratimo.

Što mislite, hoće li najljepši zagrebački trg i za deset godina nositi Titovo ime?

Vjerujem da neće. A nadam se da ćemo to riješiti sami i da nećemo morati čekati nalog iz Bruxellesa, kao u slučaju Perković. Nadam se da će što skorije biti primjereno riješeno i pitanje trga i spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu.

Je li bio ispravan potez ukidanje saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom?

Bio je potpuno pogrešan, a ova ili neka druga vlada to će ispraviti prije ili poslije. Pozivaju nas da se ne bavimo više partizanima i ustašama, a oni umjesto podupiranja povijesnih istina i postizanja nacionalnoga konsenzusa o njima, iz ideoloških razloga brišu memoriju o nepravedno stradalu dijelu svoga naroda. Potezi moraju ići u sasvim drugom smjeru, svaka žrtva mora se evidentirati, dostojno obilježiti mjesto pogibije, moraju se stručno obraditi podaci o žrtvama, a žrtve komemorirati na dostojanstven način.

U dokumentarnom filmu kritizirali ste bivšega predsjednika republike Stjepana Mesića, koji je na neki način pokušao opravdati partizanske pokolje tvrdeći da su ubijeni to i zaslužili. Bez obzira na mentalni sklop bivšega predsjednika, kojemu kazna bez suđenja nije moralni problem, tko je sve zapravo bio u izbjegličkoj koloni na Bleiburgu?

Mesić je iznosio tezu po kojoj su u Jasenovcu svi ubijeni nevini, a da su na Bleiburgu među stradalima bili i oni koji nisu bili nevini. Današnji relevantni hrvatski povjesničari kao Martina Ravančić i Vladimir Geiger iznose da je na Bleiburgu i križnim putovima ubijeno najmanje između 50 i 55 tisuća Hrvata i nekoliko desetaka tisuća pripadnika drugih naroda. Sasvim je irelevantno je li među njima bio i neki ratni zločinac. Nije ni takav trebao biti ubijen bez suđenja, a zločin nevinima ostaje neovisno o tome. Nadalje, Mesić to navodi bez ikakve mogućnosti dokazivanja teze. Da dokazi o tome postoje, iznio bi ih on ili netko drugi. Dakle, kod Mesićeve izjave riječ je o klasičnom primjeru umanjivanja zločina što bi, gledajući na zabranu umanjivanja nacističkih zločina i na svjetski proces izjednačavanja nacizma i komunizma, trebalo postati kazneno djelo. Mesić će tada morati paziti što govori jer će biti kažnjen, a do tada ostaje nam samo u javnosti prokazivati njegove nakazne stavove. Simptomatična je njegova postkomunistička zaslijepljenost i u ocjeni najnovijih zbivanja u Ukrajini. Pripada malobrojnim pojedincima koji su našli za potrebno stati na stranu Rusije i suprotstaviti se prijedlogu o donošenju sankcija protiv nje. A njegovo „radno mjesto” plaćamo desetak milijuna kuna godišnje.


S obzirom na podatke o broju ubijenih na Bleiburgu, može li se govoriti o pojedinačnim zločinima, motiviranim osobnom osvetom?

Najjasnije odgovore na to pitanje daju dokumenti iz svibnja 1945. navedeni u knjizi Vladimira Geigera Josip Broz Tito i Bleiburg. Dokumenti Ozne potvrđuju da su komunistički zločini planirani i provedeni organizirano. U njima, među ostalim, stoji: „Bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji će sutra biti protiv nas.“ Ozna je davala i ovakve upute: „sve zarobljenike i druga lica koje brigade budu hvatale i upućivale diviziji, uzimati u postupak i prečišćavati. (…) Oficire čistite sve redom, osim ako za nekoga dobijete od OZN-e ili partije da ga ne treba likvidirati. Uopšte u čišćenju treba biti energičan i nemilosrdan.“ Sam Tito 9. svibnja 1945. u Beogradu je rekao: „Upućujem poziv svim zavedenim koji su služili s oružjem u ruci okupatoru, bez obzira da li se oni nalaze u četnicima, ustašama, domobranima i tako dalje, da odmah polože oružje i predaju se najbližim vlastima. U isto vrijeme izjavljujem da narodi Jugoslavije – graditelji nove, srećnije Jugoslavije, neće dozvoliti nikome da ih ometa u njihovim naporima u toj izgradnji. Sa svima onim koji bi to produžili naš narod i naša vojska će nemilosrdno postupiti.“ U Ljubljani 27. svibnja 1945. Tito pak kaže: „Što se tiče ovih izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice – to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo manji dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja van naše zemlje. Ova manjina nikada više neće da gleda ove naše divne planine, naša cvatuća polja. Ako bi se to dogodilo, onda će to biti vrlo kratkog vijeka.“ Kako su u logor sprovođeni njihovi zarobljenici, Partija u lipnju 1945. bilježi u svome izvješću: „Prilikom praćenja zarobljenika opazilo se je da naši borci ne znaju mrziti zarobljenog neprijatelja. Oni su sa zarobljenicima suviše blago postupali. Desilo se je i takovih slučajeva, da je neki borac izvodio iz kolone zarobljenike svoje poznanike ili prijatelja te da ih tako sačuva. Objašnjavanjem borcima tko su ti zarobljeni i što su napravili našem narodu, borci su počeli drugačije gledati na zarobljenike i znali su ih mrziti. Mržnja prema neprijatelju se je osjetila kod kažnjavanja ustaških i četničkih zločinaca gdje borci nisu iste ubijali zbog naređenja, već zato što ih mrze.“

Načelnik Ozne Aleksandar Ranković 1945. piše zagrebačkoj vlasti: „Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zgb-a od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima.“

Dakle, Tito i ostali članovi užega vodstva KPJ osobno su organizirali, nadzirali i poticali komunističke zločine pri kraju rata i u poraću, a u tome je razdoblju ubijen gotovo isti broj ljudi kao u znatno duljem četverogodišnjem ratnom razdoblju koje mu je prethodilo.

Izvor: matica.hr

http://narod.hr/hrvatska/demistifikacij ... komunizma/

Slučaj Alfier, ili kako HRT odjavljuje program

Autor: Marcel Holjevac
Datum: petak, 11. travnja 2014. u 16:42

"Dragi gledatelji, gonite se u vražju mater zatucanu i doviđenja". To bi mogla postati službena odjava na HRT-u.

"Hrvatska je dva sata leta od Engleske, a tisuću svjetlosnih godina od nje, u što smo se na nedavnom referendumu imali priliku uvjeriti", rekao je voditelj Stipe Alfier u Dnevniku HRT-a pred deset dana. Za tu mudru izjavu on i urednik Smrtić zaradili su prijavu Povjerenstvu od strane v.d. rukovoditelja Informativno-medijskog servisa Tomislava Špoljara. Etičko povjerenstvo HRT-a danas je donijelo odluku po kojoj urednik i voditelj Stipe Alfier nije kriv za istup u središnjem Dnevniku 29. ožujka na prilog o statusu homoseksualnih parova u Engleskoj i zaključilo kako sporna rečenica "nije komentar nego odjava".

To mišljenje dijeli čak osam od devet članova povjerenstva, a izdvojeno mišljenje imao je predsjednik Povjerenstva Nikola Kristić, koji je dao i ostavku. Njihovo obrazloženje glasi: "Odjava koju je Alfier izgovorio nije bio komentar ili osvrt kojim se htjelo mijenjati, iskrivljavati ili tumačiti činjenice iz priloga na temelju svojih ili tuđih stajališta ili mišljenja. Voditelj je u odjavi upotrijebio rečenicu, stilsku figuru koja je bila "rubna", s obzirom na kontroverznu temu iz priloga ne samo u hrvatskome društvu nego i puno šire, ali kojom se nije nikoga izravno prozivalo ili vrijeđalo, već kritički propitivalo ističući činjenicu različitosti bez predznaka dobro ili loše, te je ostavljala dovoljno prostora najširem krugu gledatelja i cjelokupnoj javnosti da se sami odrede o "štetnosti" ili "korisnosti" objavljene informacije".

Iz ovakvog priopćenja se može zaključiti, prije svega, da je zgrada HRT-a na Prisavlju nekoliko minuta autom od sjedišta Nove TV i RTL-a, ali da su profesionalni standardi koji tamo vladaju udaljeni tisuću svjetlosnih godina. Isto tako, možemo zaključiti da je Zagreb možda samo dva sata leta od Londona, ali da BBC i HRT dijele tisuće svjetlostnih godina: dok je prvom zadatak promovirati britansko gledište svugdje po svijetu, i raditi emisije - od dokumentaraca o životinjama do kuharskih emisija Jamie Olivera - koje će promicati Britaniju i njene interese, veličati njenu prošlost i povijest i širiti svijetom svijest o Britaniji kao nečem pozitivnom - iako se radi tek o ocvalom imperiju na izdisaju - dotle se HRT ne samo da ne prezentira hrvatsko gledište i štiti hrvatske interese, niti promovira Hrvatsku u svijetu, već se bavi zaglupljivanjem Hrvata, promoviranjem Britanije u Hrvatskoj i tretiranjem Hrvata kao stanovnika neke bušmanske gubernije koju bi ti isti Britanci trebali doći malo civilizirati.


Za one koji bolje prate situaciju, i sami gay brakovi su određen oblik kulturnog imperijalizma, povezani s vječnom borbom britanskih medija i politike protiv katolika, koja traje tamo od Henrika osmog. Nemoguće je ne primijetiti da su gay brakovi kao koncept produkt puritanskog i protestantskog svjetonazora i kulture, koji je katoličkom svijetu uglavnom nametnut i koristi se, u političkom kontekstu dakle, pustimo sad po strani ljudska prava, upravo za dokazivanje kulturne superiornosti i naprednosti protestantskih država - Švedske, Nizozemske, Amerike, Engleske. Nije teško primijetiti koje države prednjače u legalizaciji i promoviranju istospolnih brakova i što im je zajedničko: osim toga, Švedska i Nizozemska su uvijek bile, upravo po vjerskoj osnovi, britanski sateliti u vanjskoj politici, a isto tako ambasade tih država prednjače u financiranju građanskih udruga koje uglavnom promiču svjetonazor koji je nespojiv s katoličkim i koje se pretežno i bave borbom protiv "zatucane" RKC. S druge strane, RKC, naravno, ne može "amenovati" istospolne brakove jer bi time odbacila temeljne svoje dogme, i praktički postala rimska protestantska crkva. Politički cilj je, jasno, zemlje koje pripadaju katoličkom kulturnom i civilizacijskom krugu dovesti u "inferioran" položaj, prezentirati ljude koji dolaze iz tih kultura kao zaostale. O širim konzekvencama takve britanske politike na Balkanu bi se moglo pisati mnogo više nego što su okviri teme: poanta je, kulturološko naslijeđe s politikom i te kako ima veze, i koristi se kao sredstvo pritiska.

U svakom slučaju, legitimno je da London, bio on na dva sata leta, štiti svoje interese, kao što je legitimno da mi štitimo svoje, i da državna TV kuća štiti te iste interese i promovira naše poglede i kulturu, a ne da pomaže prikazati je inferiornom. Manje pasivan i malo uspravniji narod bi na ovakav postupak javne TV reagirao pozivom na bojkot pretplate - koja nije do li legalizirana pljačka, naročito nas koji ne gledamo niti želimo gledati i jedan program HRT-a koji se ionako davno ne emitira u eter, pa nema razloga zašto se ne bi naplaćivao samo onima malobrojnima koji ga po toj cijeni žele pratiti.


No na stranu što ja nemam ništa da budemo što dalje od spomenutog imperija, dao Bog da smo stvarno nekoliko tisuća svjetlosnih godina od Londona, iako sam siguran da bi Alfier, i da je na BBC-ju tako nešto rekao o protivnicima istospolnih brakova, odletio, jer BBC ipak pazi da nikog izravno ne vrijeđa, naročito ne svoje gledatelje, i ima visoke profesionalne standarde. Vratimo se samom priopćenju etičkog povjerenstva. Priopćenje je sprdačina, jer je jasno da se tu upravo radi o bezobraznoj i nekulturnoj upadici, a ne o "odjavi". Odjava je "laku noć", a "laku noć bagro zaostala" nije odjava niti komentar, nego jednostavno uvreda pa je cijelo lamentiranje povjerenstva radi li se o komentaru ili odjavi promašeno.

Zanimljivo je i da po njima tom uvredom gledateljima - kojih je dvije trećine proglašeno zaostalima - nije povrijeđen etički kodeks. Kakav etički kodeks ta TV uopće ima? Etički kodeks prokomunističke televizije s Titovim omladincem na čelu, reliktom totalitarnog režima s hotelom u Sloveniji? Etički kodeks televizije koja je napravila neviđenu čistku kadrova i postavila politički podobne novinare koji sa strukom nemaju veze ? Etički kodeks televizije koja se ne bavi vijestima niti činjenicama, već davanjem bahatih i zluradih komentara, čiji novinari se raspamete kad im dođe Lepa Brena? Etičkom kodeksu televizije koja daje otkaz svojoj novinarki jer nije sama sebi proturječila u emisiji i jer je imala stav o nečem, a istovremeno promovira čovjeka koji je na dan pada Vukovara u Dnevniku prosuo čitav arsenal velikosrpskih laži na račun utemeljitelja vlastite države?

Nejasno je o kakvom se kodeksu radi. O onom kojeg su novinari, studirajući na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, mogli naučiti od načelnika katedre za etiku, Milana Kangrge, koji je rekao da su svi oni, južno od Karlovca, dinaroidi ljudi preodređeni genetikom za niži duhovni razvoj, za život u plemenskim društvima bez sposobnosti da razumiju najosnovniju etiku, a posebna priča su Hercegovci kojima je u kultunom i genetskom kodu zapisana sklonost lopovluku?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ogram.html

HRT-OVCI U SLUŽBI PARTIJE: Živio građanski vjeronauk! Maja S.... ponovno protiv većine građana koja ih financira!

Autor: D.Boroš
Datum: četvrtak, 17. travnja 2014. u 18:41

Jovanovićevo ministarstvo otvoreno pokazuje da mu cilj nije odgoj nego preodgoj djece, odnosno nametanje svog svjetonazora preko pedagoški potpuno nekompetentnih aktivista iz nevladinih udruga čiji svjetonazor ne dijeli dvije trećine hrvatskog stanovništva. Cilj aktualne vlasti, opet nije dobrobit djece i prosperitet društva, već podilaženje lijevo-liberalnim udrugama koje bi vratile jedan "stari vjeronauk" samo pod novim imenom. A tu je uloga hrtovaca "severa", "mikleuševički", "šimurina" i ostalih neprocjenjiva. A glavna meta za iživljavanje opet će im biti Udruga GROZD.

Početkom travnja započela je javna rasprava o uvođenju građanskog odgoja koji bi od školske godine 2014./2015. trebao postati dio obrazovnog sustava kao redovni ili izborni predmet u hrvatskim školama. Namijenjeno mu je 35 sati godišnje, čime bi Hrvatska postala jedna od vodećih europskih zemalja po broju sati građanskog odgoja u školama. Taj bi se predmet predavao u 7. i 8. razredu osnovne, te u 1. i 2. razredu srednje škole, a od jeseni bi se prvo uveo u sedme osnovne i prve razrede srednje.

Nakon javne rasprave, potkraj lipnja treba se objaviti nastavni plan i program te krenuti sa stručnim usavršavanjem i pripremom priručnika za nastavnike i udžbenika za učenike. Dakle, želja je predlagatelja da mladi kroz Građanski odgoj steknu "kompetencije i postanu aktivni, informirani, odgovorni građani", a u ovih mjesec dana u više od 30 gradova održavaju se brojne radionice i javne rasprave s učenicima, nastavnicima i roditeljima, u kojima sudjeluju samo one udruge koje bezrezervno podržavaju Jovanovićev model – dakle Mreža mladih Hrvatske, Centar za mirovne studije, GONG-a, B.a.b.e., Forum za slobodu odgoja, Kuća ljudskih prava te još neke koje su bile i za zdravstevni odgoj, a posebno su se istaknule kao protivnici referenduma o braku.

Nakon kraha s nakaradnim zdravstvenim odgojem, sada se eto kreće u novi pokušaj "preodgoja omladine". Iako će i to, čini se, biti vrlo kratkog vijeka "jovanovićevi" su ponovno u "ofenzivi".

Nametanje jedne ideologije

Iako je ministar Željko Jovanović svojevremeno izjavljivao kako "udruge nemaju što tražiti u školama", očito se ta zabrana odnosila samo na one koje ministru nisu bile po volji. Naime, one udruge koje s ministrom dijele njegov svjetonazor ne samo da mogu predlagati programe, već svoje projekte i programe sustavno provode u školama. Takve "podobne" udruge je Ministarstvo sada angažiralo u uvođenju građanskog odgoja. Nakon neuspjelog projekta zdravstvenog odgoja, građanski odgoj je nova platforma za nametanje jedne isključive ideologije.

Treba podsjetiti kako je Ustavni sud prošle godine ukinuo zdravstveni odgoj u školama, a kao prvi argument je naveo nepoštivanje prava roditelja. Ministarstvo je ponovo uvelo isti program, ali u odnosu prema roditeljima ništa se nije promijenilo, jer sada se i kroz građanski odgoj svoj djeci nameće ista ideologija i krše roditeljska ustavna prava na slobodu izbora. Također u javnoj raspravi o zdravstvenom odgoju je većina roditelja zatražila da se u škole uvede program zdravstvenog odgoja koji je izradio stručni tim udruge GROZD, kako bi roditelji mogli birati između dva programa. To mišljenje roditelja Ministarstvo međutim nije željelo ispuniti jer je Jovanović uporno ponavljao kako udruge nemaju što raditi u školama.

Ministarstvo, očito ima dvostruke kriterije i otvoreno pokazuje da im cilj nije odgoj nego preodgoj djece, odnosno nametanje svog svjetonazora preko pedagoški potpuno nekompetentnih aktivista iz nevladinih udruga. Uza sve to, ovakav način je protivan zakonu, jer se zakonski udruge smiju baviti samo neformalnim obrazovanjem. Iz brojnih primjera može se zaključiti kako cilj Jovanovićevog ministarstva, pa i aktualne Vlade, opet nije dobrobit djece i prosperitet društva, već podilaženje raznim interesnim skupinama: lijevo-liberalnim udrugama (kroz građanski odgoj), farmaceutskom lobiju (kroz zdravstveni odgoj), nakladnicima i ostalima.



Dakle, lobiranje za Građanski odgoj potpuno je palo u ruke onih desetak nevladinih organizacija, koje su promovirale rodnu ideologiju, agitirale protiv referenduma o braku, neuspješno pozivajući građane da glasuju "protiv".

Pčelica Maja pokazala pravo lice

Nažalost u sve se opet uključila i Hrvatska televizija, točnije dio političkih novinara koji kroz raznorazne informativne i druge emisije ponovno agitiraju za svjetonazor koji s njima ne dijeli dvije trećine hrvatskih građana i roditelja koji su na referendumu glasali "za". Točnije koji ne dijeli dvije trećine onih koji ih financiraju i hrane.

Prvi i najbolji primjer što će se događati slijedećih mjeseci dok Jovanović i Milanović ne počnu preodgajati hrvatsku djecu po svom ukusu, dogodio se ovoga tjedna u emisiji "Hrvatska uživo". Naime, urednica emisije Maja Sever pozvala je u studio jednog vrlo angažiranog srednjoškolca koji kao papagaj ponavlja samo formulacije ministra Jovanovića, zatim predstavnicu jedne od minornih udruga koje se zalažu za rodnu ideologiju i predsjednicu Udruge GROZD-a Kristinu Pavlović.

Neobjektivna kakva već jest, Severica je razgovor započela nemogavši sakriti prijezir prema sugovornici s druge strane stola.

- Dobro recite nam gospođo Pavlović zašto ste protiv uvođenja Građanskog odgoja?, upitala je ljutita Maja.

- Mi nismo protiv uvođenja Građanskog odgoja, štoviše smatramo da je on potreban, ali smo samo protiv toga da na njemu ponovno rade oni koji su se zalagali za rodnu ideologiju. I ništa više.

- Dobro, niste nam rekli zašto ste protiv, nije se dala "nepristrana" voditeljica.

- Ne nismo protiv, nego nismo za to da ga radi samo jedna strana čiji svjetonazor nije primjeren većini hrvatskog društva, odgovorila je predsjednica GROZD-a.

- Dobro, sada kad nismo dobili argumente protiv idemo vidjeti što on dobro donosi našoj djeci, nastavila je aktivistica Maja, koja za vrijeme razgovora nije skivala svoje emocije. Kada bi dala riječ Jovanovićevoj strani, novinarka se (svjesno ili ne) smješkala, klimala glavom i odobravala, a kada bi progovorila gospođa Pavlović koju je stalno prekidala i upadala joj nepristojno u riječ, Maja Sever je pokazivala grimase gadosti i prijezira.

- Još ćemo o tome puno govoriti u našim emisijama, poručila je na kraju svima koji ne misle kao ona.

I ne treba sumnjati da će se Radmanova televizija i njeni novinar(čić)i itekako angažirati ne bi li se ponovno uveo njihov "vjeronauk" u škole. Samo umjesto "marksizma" i "teorije i prakse samoupravnog socijalizma" sada će se on zvati "Građanski odgoj i obrazovanje - ala Željko Jovanović". Samo se treba nadati ne zadugo.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ncira.html

Josipović spašava HTV-ovu urednicu Lelu Knežević od otkaza!

Autor: I.BabićDatum: petak, 29. kolovoza 2014. u 10:55

Urednica emisije "Hrvatska uživo", koja je inače siva eminencija Ive Josipovića na Prisavlju, sedam dana u kontinuitetu u kolovozu nije došla na posao i to bez opravdanog razloga pa je Pravna služba HRT-a protiv nje pokrenula stegovni postupak. Međutim, navodno je Pantovčak već dao signal da se Lelu Knežević ne dira

Pravna služba Hrvatske radiotelevizije pokrenula je stegovni postupak protiv urednice emisije "Hrvatska uživo" Lele Knežević zbog teške povrede i kršenja Ugovora o radu. Od Ravnateljstva HRT-a tako su zatražili da joj se uruči izvanredni otkaz Ugovora o radu zbog nedolaska na posao u mjesecu kolovozu u kontinuitetu od sedam dana. Urednica emisije "Hrvatska uživo" nije naime otvorila bolovanje niti je bila na godišnjem odmoru.

Lela Knežević je, kako Zakon o radu i predviđa, bila dužna u slučaju bolesti ili spriječenosti dolaska na posao nadređenima dostaviti potvrdu o nesposobnosti o radu - što nije učinila. Nije otvorila ni godišnji odmor, kojeg je, kako neslužbeno doznajemo, iskoristila još u srpnju.

Da stvar bude još zanimljivija, upravo u to vrijeme viđena je u društvu predsjednika države Ive Josipovića u Dubrovniku, s kojim se u pratnji svog supruga Branimira Pofuka družila na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Opće je poznato kako je Lela Knežević osoba od apsolutnog povjerenja predsjednika države. I ona i njezin suprug intimni su prijatelji Ive Josipovića, a upravo ona na HTV-u osigurava da se o predsjedniku priča o hvalospjevima kao i da ga se prati na svim događanjima diljem Hrvatske, ma koliko neki od njih beznačajni bili, i to sve na račun hrvatskih pretplatnika.

Lela Knežević, iako ne ispunjava uvjete, radi na mjestu urednice emisije "Hrvatska uživo", a na to mjesto došla je radeći kao tajnica u Desku Informativnog programa s jedva završenom srednjom školom.

Iako Zakon o HRT-u jasno nalaže da svi novinari i urednici moraju imati završen fakultet, zbog prijateljstva s predsjednikom prešlo se i preko toga. Tako je osoba koja u životu nije napisala niti jedan novinarski tekst preko noći postala jedna od najvažnijih ljudi u Informativnom programu HTV-a.

Na televiziju ju je doveo Miroslav Lilić, a povezuje ih isto rodno mjesto – Siverić. Kako tvrde dobro upućeni izvori s Prisavlja, upravo je ona ta koja koordinira koje vijesti će se obrađivati, kako će izgledati središnji Dnevnik, a bez njezinog odobrenja nema imenovanja niti jednog urednika u središnji Dnevnik. Tako je na te zahtjevne funkcije postavila svoje osobne prijatelje – Sanju Mikleušević-Pavić i Stipu Alfiera, s kojima se redovno druži, posjećuje u obiteljskom domu i preko njih odrađuje sve što joj se naredi iz Pantovčaka.

Da stvar bude još tragičnija, niti u posljednjem u nizu incidenata Leli Knežević neće pasti ni dlaka s glave. Navodno je osobno Ivo Josipović stopirao otkaz koji je već sastavila Pravna služba. Goran Radman je bez obrazloženja cijeli slučaj pospremio u ladicu, a Lela Knežević nastavila je bezbrižni godišnji odmor u društvu aktualnog predsjednika.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... tkaza.html

ANALIZA STANJA NA HRT-u:

Objavljujemo poražavajuće podatke o stručnim kvalifikacijama najvećih HTV-ovih zvijezda!

Autor: I.Babić
Datum: utorak, 02. rujna 2014. u 09:59

Kad bi se odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji strogo primijenile, deseci HTV-ovih zvijezda koje svakodnevno 'obrazuju' i uveseljavaju hrvatsku javnost trebali bi dobiti otkaz suradnje. Naime, frapantno je koliko njih nemaju visoku stručnu spremu što je preduvjet za poslove i funkcije koje obavljaju
Nedavno smo pisali o slučaju urednice emisije "Hrvatske uživo" Lele Knežević koju je od izvanrednog otkaza zbog nedolaska na posao osobno spašavao predsjednik države Ivo Josipović. Ni ona, iako prima plaću veću od osam tisuća kuna, nema adekvatnu stručnu spremu ni za radno mjesto novinarke na državnoj televiziji, a kamoli urednice u Informativnom programu.

Međutim, Lela Knežević tek je jedna od mnogih novinara, urednika, montažera, snimatelja i producenata na državnoj televiziji koja ne ispunjava uvjete propisane Zakonom o HRT-u za radno mjesto za koje prima plaću. I dok su stotine mladih i obrazovanih novinara na burzi i pokušavaju pronaći posao, brojni kadrovi na Prisavlju ne moraju strahovati da će zbog nedostatka temeljnih stručnih kvalifikacija za rad izgubiti radno mjesto.

U njezinoj redakciji "Hrvatska uživo" na mjestu urednika sa srednjom školom nalaze se još dvije osobe - Branko Nađvinski i Ana Jelinić. Oboje su zaposleni kao provjereni HDZ-ovi kadrovi, koji su nakon smjene vlasti 2000. godine odmah promijenili političke šinjele i postali gorljivi ljevičari i "borci" za pravdu. Primaju više od 10 tisuća kuna plaće, a radni učinak im je gotovo ravan nuli. Nađvinski jedva uspijeva odraditi dvije emisije tjedno, a koliko su loše potvrđuje njihova niska gledanost.

Ana Jelinić još je gora - tjednima nije proizvela ni minutu programa, a sama određuje kada će i koliko raditi. U prosjeku napravi dvije do tri reportaže mjesečno koje pretplatnici plaćaju više nego što je CNN svojedobno plaćao Christiane Amanpour.

U redakciji je i Saša Kosanović, koji je sa srednjom školom novinarska perjanica "Hrvatske uživo", a najdraže mu je kada treba odraditi poslove od posebnog povjerenja poput difamacije Crkve, branitelja ili hrvatskih generala.

U desku Informativnog programa situacija je još složenija - Sanja Gvozdanović kao urednica 4. Programa HTV-a ima višu stručnu spremu. Naime, kadar kojeg je osobno na HTV dovela Mirjana Rakić završila je Višu pedagošku, ali predano odrađuje sve što joj se naredi - i sve to za plaću od 16 tisuća kuna!

Katja Biočina koja vodi dopisničku mrežu također ima srednju školu, ali znatno manju plaću - 11 tisuća kuna.

Stipe Alfier studirao je 11 godina zemljopis na Filozofskom fakultetu, ali ni to nije omelo Mirjanu Rakić da ga sa srednjom školom zaposli u prestižnoj redakciji Vanjske politike.

Robert Zuber je sa srednjom školom postao urednik, a osim plaće od 8 tisuća kuna, primao je godinama mjesečni dodatak na plaću po osobnoj odluci Mirka Galića. U međuvremenu je ipak uspio diplomirati i za to je nagrađen novim koeficijentom i plaćom od 15-ak tisuća kuna.

Danijela Trbović je sa srednjom školom vodila skoro sve mozaične i zabavne emisije na HTV-u u posljednjih dvadesetak godina. Sama se prije nekoliko mjeseci pohvalila kako je konačno u 50. godini života uspjela završiti fakultet. Vjerojatno će sada i njezina plaća biti uvećana za nekoliko tisuća kuna kako bi se i ona približila kolegama koje primaju 15 i više tisuća kuna.

U Informativnom programu trenutno su zaposlena svega dva producenta koja ispunjavaju uvjete za to radno mjesto. Imaju, naime, visoku stručnu spremu. Svi ostali su, mimo svih pravila i bez natječaja, sa srednjim školama dobili radna mjesta s prosječnom plaćom od 6 tisuća kuna. Javna je tajna kako nitko od njih već godinama nije napustio zgradu na Prisavlju pa su novinari i snimateljske ekipe prepušteni sami sebima kada odu na teren jer su se producenti izborili da posao obavljaju iz svojih luksuznih fotelja u udobnosti svojih ureda.

Situacija je još gora kada se pogleda tko je sve zaposlen na radnim mjestima montažera i snimatelja. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji su završili fakultet, iako je za njihovo radno mjesto predviđena visoka stručna sprema. Oba voditelja smjene montažera u Informativnom programu imaju srednju školu, ali i plaću od 7 tisuća kuna. Manje od 20 posto snimatelja u programu završilo je fakultete.

I dok pretplatnici redovito plaćaju sve lošiji i lošiji program, vodeća imena HRT-a ne razbijaju glavu oko svojih primanja. Bez obzira na činjenicu kako je središnji Dnevnik po gledanosti pao na najniže grane u posljednjih desetak godina, za sve lošiji program nitko ne odgovara. Ni smjenom, ni smanjenjem plaća. Možda će najavljena mjera rezanja pretplate konačno uvesti reda na Prisavlju ili će po starom dobrom običaju politički poslušnici i dalje ostati zaštićeni. Tko će, kada i kako konačno uvesti red na Prisavlju, za sada još uvijek ostaje otvoreno pitanje.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... jezda.html

NOVA SJEČA KADROVA NA HRT-u: Na intervenciju Ive Josipovića, Tatjana Munižaba preuzima Studio 4 – jedinu oazu kritičkog novinarstva na HRT-u

Autor: I.Babić
Datum: petak, 05. rujna 2014. u 14:34

Novom kadrovskom sječom, iz emisije "Studio 4" miču se dosadašnje urednice i voditeljice te emisije Tončica Čeljuska i Mirjana Posavac koje su među rijetkima na HRT-u objektivno, profesionalno i kvalitetno informirali javnost o zbivanjima u Hrvatskoj.

Na uredničkom kolegiju Hrvatske radiotelevizije koji se održao prije nekoliko sati odlučeno je da HTV-ova urednica i novinarka Tatjana Munižaba preuzima uredničku palicu nad vrlo gledanom i utjecajnom emisijom "Studio 4" kako bi tamo tamo "zavela red" među urednicima i novinarima koji su kritički, ali i vrlo profesionalno te objektivno izvještavali o aktualnim političkim zbivanjima u Hrvatskoj.

Također doznajemo iz krugova na Prisavlju, kako je Munižaba oktroirana na mjesto glavne dirigentice emisije "Studio 4" na inzistiranje predsjednika države Ive Josipovića.

Novom kadrovskom rošadom, iz emisije "Studio 4" miču se dosadašnje urednice i voditeljice te emisije Tončica Čeljuska i Mirjana Posavac koje su među rijetkima na HRT-u objektivno, profesionalno i kvalitetno informirali javnost o zbivanjima u Hrvatskoj.

Od ove najnovije Radmanove, a zapravo Josipovićeve kadrovske sječe jedino se uspio spasiti Jozo Barišić koji će prema svemu sudeći i dalje ostati u "Studiju 4".

Tatjana Munižaba, koja je donedavno uređivala Dnevnik 3, poznata je hrvatskoj javnosti po svom izrazito navijačkom i pristranom novinarskom i uredničkom radu kojeg u eteru nikada nije ni skrivala. U svojim adrenalinskim istupima u eteru je znala raditi česte gafove pa je njen Dnevnik 3 više ličio na zbirku jeftine i patetične poezije, a manje na informativnu emisiju

Njeni prilozi, televizijske najave i općenito uređivanje bili su primjeri klasične političke propagande s ciljem veličanja aktualnih političkih garnitura.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... hrt-u.html

SKANDALOZNO: HTV po nalogu Josipovića izbacio sve kadrove Kolinde Grabar-Kitarović iz priloga o summitu NATO-a u Walesu

Autor: I.Babić
Datum: subota, 06. rujna 2014. u 12:33

Kad je Goran Radman, taj politički propagandist hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, doznao za prilog o skupu NATO-a u kojem se pojavljuje i Kolinda Grabar - Kitarović, doslovno je poludio i smjesta na raport pozvao v.d. rukovoditelja IMS-a Tomislava Špoljara i zapovjedio mu da se "sporni" kadrovi s Grabar - Kitarović trebaju hitno izbaciti iz TV priloga

Na Prisavlju još jedan skandal! Naime, doznali smo kako se u četvrtak (4. rujna) uoči samog emitiranja središnjeg Dnevnika Hrvatske radiotelevizije odvijala prava mala drama. Naime, središnja vijest svih hrvatskih televizijskih kuća tog dana bio je veliki summit NATO-a u Walesu pa je tako i HTV izvještaj o tom događaju objavio kao udarnu temu.

HTV-ov prilog o skupu NATO-a snimljen je i montiran na vrijeme za objavu u središnjoj informativnoj emisiji, međutim svega pola sata prije početka emitiranja Dnevnika nastao je oko tog priloga cijeli jedan kaos.

Naime, u gotovom i spremnom prilogu, kojeg je potpisala novinarka Alenka Marina, na više mjesta su se pojavljivali kadrovi Kolinde Grabar - Kitarović, pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, i koja je po logici stvari na summitu NATO-a sudjelovala na najvišoj razini.

Kad je Goran Radman, taj politički propagandist hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, doznao za prilog u kojem se pojavljuje i Grabar - Kitarović doslovno je poludio i smjesta na raport pozvao v.d. rukovoditelja Informativnog medijskog servisa Tomislava Špoljara i zapovjedio mu da se "sporni" kadrovi s Grabar - Kitarović trebaju hitno izbaciti iz TV priloga o skupu NATO-a.

Špoljar sav u bunilu pola sata prije početka Dnevnika (sic!) zove Ankicu Posavljak, koja je tog dana sa Stipom Alfierom uređivala Dnevnik, te joj je održao bukvicu i naredio da do početka emitiranja Dnevnika premontira prilog, odnosno da mora iz njega izbaciti sve kadrove Grabar – Kitarović.

Kako je naređeno, tako je i učinjeno. Tko je gledao središnji Dnevnik u četvrtak, mogao je primijetiti kako u prilogu o NATO-vom summitu nema niti jedan jedini kadar Grabar – Kitarović.

Ali je zato prilog prepun Josipovićevih kadrova kako sam "baulja" po kongresnoj dvorani NATO-a u Newportu, a i posebno se emitirala njegova izjava u kojoj je nešto bezlično promrmljao o potrebi nekakvog dijaloga u rješenju ukrajinske krize.


Inače, NOVA TV i RTL su tog dana u svojim izvještajima o skupu NATO-a imali dosta slika Grabar - Kitarović. NOVA TV je čak objavila i jedan kadar u kojem se američki predsjednik Barack Obama vrlo srdačno zadržao u kraćem razgovoru s Grabar - Kitarović.

Cijeli ovaj slučaj zorno pokazuje dokle je Goran Radman upregnuo HRT u službu Josipovićeve predizborne kampanje i kako je na Prisavlju zaveo jedan pravi mali teror u kojem ne samo da nije dozvoljeno bilo što kritički izvijestiti o hrvatskom predsjedniku, nego svaki novinar i urednik, kad god je to moguće, treba i mora u svakom svom izvještaju isticati i veličati rad i "zasluge" predsjednika Ive Josipovića.

Inače, zadnja neslužbena informacija koju smo dobili na Prisavlju je da HTV-ova urednica Lela Knežević, koju je Josipović ovih dana osobno spašavao od otkaza zbog nedolaska na posao o čemu smo prije nekoliko dana bili pisali, odlazi u njegov izborni stožer na Pantovčak.

Središnji Dnevnik pogledajte ovdje. http://www.hrt.hr/enz/dnevnik/254893/

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... alesu.html

O KAKVOJ ŠTEDNJI PRIČAJU?

11:37, 08.09.2014.



Čilić je tek jedan od dokaza da HRT nema sluha za ono što hoće ljudi u Hrvatskoj

Večeras hrvatski tenisač Marin Čilić igra finale Otvorenog prvenstva Sjedinjenih Američkih Država, suparnik mu je Japanac Kei Nishikori koji je u polufinalu nadvisio Novaka Đokovića. Naš Čilić koji je također u polufinalu potukao teniskog golijata, Rogera Federera lagani je favorit svjetskih kladionica.

Cijela Hrvatska uzbuđena je i sretna zbog Čilićevog uspjeha. Sjajne partije našeg tenisača koji je bio nepravedno osuđen i suspendiran zbog navodnog uzimanja dopinga, što su mjerodavne instance kasnije i priznale, ipak u Hrvatskoj ne uživa posvemašnje simpatije.

Na Hrvatskoj (sic) televiziji, naime, lagano su preskočili prijenose njegovih dvoboja iz New Yorka, a kruna bezobrazluka je stigla u petak. Ljudi koji su željeli gledati Čilićev dvoboj protiv Japanca trčali su susjedima koji imaju satelitsku televiziju ili su bjesomučno tražili kafiće koji su opremljeni satelitskim kompletima kako bi pogledali meč našeg tenisača. Jer, HRT nije prenosio sad već antologijsku pobjedu Čilića protiv Federera,

Čemu onda pretplata na gledanje državne televizije kad televizija koja se naziva državnom ne prenosi dvoboj najviše sportske razine našeg najboljeg tenisača, dvoboj kojeg gledaju milijuni ljudi, samo ne gledaju ljudi čiju zemlju tenisač iz tog dvoboja predstavlja.

Da sve bude kao u nekoj noćnoj mori, ta Hrvatska televizija istovremeno prenosi košarkašku utakmicu Srbije i Grčke, a drugi dana lakonski odgovara na prozivke tisuće srditih ljudi:

- Štednja!s

Vidjevši da je vrag odnio šalu, jer po forumima i medijima osjetilo se bilo naroda koji je bijesnio zbog izbjegavanja prijenosa dvoboja Marina Čilića u HRT-u odlučili su se pokriti ušima i ustvrditi:

- Dati ćemo sve od sebe da uspijemo otkupiti prijenos finala.

Sada je posve svejedno hoće li HRT izravno prenositi finalni dvoboj Čilića. HRT je pokazao svoje lice. A ljudi su se snašli na različite načine, kontaktirali prijatelje i susjede, a Grad Zagreb čak je organizirao i prijenos na glavnom zagrebačkom trgu.

Takvo ponašanje mjerodavnih na Hrvatskoj televiziji je licemjerno. I sada ako HRT uspije dobiti prijenos iz New Yorka ispada kao da je ta državna institucija učinila neku veliku uslugu svojim gledateljima. To nipošto nije slučaj. Hrvatska televizija jednostavno nema sluha za ono što veseli hrvatski narod. A to je već ozbiljan slučaj koji zahtijeva promjene!

Čilić je u cijeloj priči samo – tko zna koji dokaz po redu!

Izvor: kk

http://narod.hr/sport/cilic-je-tek-jeda ... hrvatskoj/

OPASNA CENZURA NA JAVNOM SERVISU

14:35, 18.09.2014.


Kovač: HRT se koristi u predizborne svrhe Ive Josipovića

Nedopustivo je i neprihvatljivo da se Hrvatska radiotelevizija, koja je javni servis građana, koristi u predizborne svrhe jednog kandidata, kandidata SDP-a i Vlade, predsjednika Ive Josipovića, istaknuo je šef izbornog stožera HDZ-A za predsjedničke izbore i međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač.

Kovač je naveo primjer izvještaja s NATO summita u Cardiffu, kada su u središnjem Dnevniku HRT-a, cenzurirani svi kadrovi u kojima je Kolinda Grabar Kitarović s visokim svjetskim dužnosnicima poput Baracka Obame, Davida Camerona i Angelom Merkel, dok su i prilozima drugih televizijskih kuća objavljeni.

Kao drugi primjer cenzure Grabar Kitarović, Kovač je naveo otkazivanje dogovorenog termina intervjua u HTV-ovoj emisiji 19. rujna, u zamjenu za koji su ponuđane druge emisije u listopadu.

Zbog cijele situacije iz HDZ-a apeliraju na hrvatsku javnost i Programsko vijeće HRT-a, kojemu će uputiti i službeni dopis te ozbiljno razmišljaju o tome treba li Kolinda Grabar Kitarović kao predsjednička kandidatkinja HDZ-a, uopće sudjelovati u HTV-ovim emisijama dok se ova situacija ne utvrdi, istaknuo je Kovač.

“Na HRT-u je prisutna opasna cenzura”, istaknula je saborska i predsjednica Odbora za medije HDZ-a Sunčana Glavak, osvrnuvši se na cenzuriranje Kitarović za vrijeme NATO summita četvrtoga rujna, naglasivši kako su kadrovi na kojima je HDZ-ova predsjednička kandidatkinja prikazani samo u Dnevniku 3, koji je igrom slučaja ukinut ovoga tjedna.

“Pristojba koja se plaća iznosi milijardu i 400 milijuna kuna. To je pristojba koja je najveća izravna potpora bilo kojem javnom poduzeću u Hrvatskoj”, istaknula je Glavak dodavši kako bili glasači ove ili one političke opcije imate pravo biti jednako informirati .

Glavak je kazala kako su nakon što je Kitarović telefonski sudjelovala u Studiju 4, započele kadrovske smjene i u toj emisiji. Europarlamentarka HDZ-a Ivana Maletić nekoliko je puta pozivana na gostovanja u emisijama HRT-a, no obje emisije su otkazane, navela je.

“Prateći središnji Dnevnik HRT-a došli smo do podataka kako je u kolovozu Josipović bio prisutan 1960 sekundi, a Kitarović 516 sekundi. U rujnu je Josipović bio prisutan 562 sekunde, za razliku od Kitarović koja je bila 252 sekunde, istaknula je Glavak..

Nakon što je Kitarović izrazila zabrinutost za sigurnost vezanu uz stanje zrakoplovstva, o tome se oglasio i predsjednik Josipović, što je na HTV-u bilo popraćeno sa 603 sekundi, dok je Kolinda Grabar Kitarović bila svega 53 sekunde, navodi Glavak.

“Ako je sve iznijeto dirigirano, riječ je o opasnoj cenzuri koja je nezamisliva u uređenim demokracijama”, kazala je Glavak.

“Ozbiljne televizijske kuće i servisi ispunjavaju javnu funkciju, a to znači ulaganje u kreativne snage i reforeme, a reforme na HRT-u se događaju kroz česte kadrovske promjene, tzv. nepodobnih i promjene sheme, a mi neznamo što javni servis radi u slijedća 24 sata”, zaključila je Glavak.

Na pitanje novinara je li usporedivo stavljati predsjedničke kandidate u isti kontekst jer kampanja nije počela te je jedan kandidat predsjednik kojega se više prati, Kovač je kazao kako je riječ o predkampanji u kojoj je normalno da urednici i novinari moraju osigurati da dva kandidata imaju ravnopravan status, što trenutno nije slučaj.

“Ne treba biti zabrnut za rejting Grabar Kitarović, koji je jako dobar i raste, reakcije ljudi na nju su sjajne, a to je ono što je bitno”, komentirao je Kovač nedavni intervju Grabar Kitarović na jednoj lokalnoj televiziji.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/kovac-hrt-se-k ... osipovica/

Uredniku Dnevnika HRT-a, važnije Fender gitare od Domovinskog rata

Komentar na Dnevnik HTV1: http://www.hrt.hr/enz/dnevnik/258825/ od 14.10.2014. via E-mail

U jučerašnjem središnjem dnevniku HTV-a urednika Stipe Alfiera, na malom, ali znakovitom primjeru, pokazao se odnos koji tzv. državna televizija ima prema državotvornom Domovinskom ratu. Naime, u prilogu koji je trajao svega 50 sekundi, ugurale su se sve nagrade koji je odličan film „Broj 55“ redatelja Kristijana Milića do sada požnjeo, ali i okrugli stol koji je nakon projekcije filma uslijedio, sa temom o medijskoj zastupljenosti domovinskog rata na javnoj radioteleviziji.

Da je to za Stipu Alfiera uređivački potpuno nebitna tema, potvrdilo se već na sljedećem prilogu – o, za naše prilike potpuno irelevantnom, privatnom muzeju gitara u nekom Švedskom gradiću, koji je dobio više od 3 puta veću minutažu!

Ovakvom uređivačkom politikom Stipe Alfier je zorno pokazao kako se teme iz domovinskog rata na HTV-u namjerno marginaliziraju, čak i kada se radi o filmu koji je, nekim čudom, snimio upravo HTV. Nadajmo se da će barem zbog te činjenice, kada na HTV-u budu odlučivali koji će film beskonačno reprizirati, odabrati upravo ovaj, odlično snimljen i na činjenicama utemeljen film o događajima iz Domovinskog rata jednostavnog naziva „Broj 55“.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/glas-naroda/uredniku-dn ... skog-rata/