Forum Hoplologije,

‘PLAN B’: Izbjeglice prevesti na Trg svetog Marka, da Vladi izraze ‘zahvalnost’ za lažna obećanja i dobrodošlicu

Autor: Zoran Meter
Petak, 18. Rujan 2015. u 22:41


Potpuno kontradiktorni premijerovi stavovi i antologijske gluposti, prezentirane u svega pola sata proljevanja puke demagogije, u gledateljstvu istodobno izazivaju i mučninu i prijezir, a u nazočnim novinarima nevjericu.

Nakon tiskovne konferencije predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića na temu izbjegličke krize (bolje rečeno kaosa) koja je zahvatila Hrvatsku, poslužit ću se premijerovim riječnikom, uz mali vlastiti dodatak, i reći: Hrvatska je dokazala da ima srce, ali da nema muda! A o mozgu, o kojem nam Milanović tako iskompleksirano priča, već odavno znamo da ga u Vladi nema kao ni u narodu koji sve ovo može mirno slušati i trpjeti.

Milanović je u petak, po tko zna koji put nadvisio samoga sebe. On se otvoreno i bezobrazno poigrava sa zdravim razumom hrvatskog čovjeka. Također se, u maniri dezorjentiranog čovjeka koji je davno izgubio vezu s realnošću, zapliće u mrežu vlastitih obmana iz kojih više nema izlaza.

Potpuno kontradiktorni premijerovi stavovi i antologijske gluposti, prezentirane u svega pola sata proljevanja puke demagogije, u gledateljstvu istodobno izazivaju i mučninu i prijezir, a u nazočnim novinarima nevjericu.

Pomahnitalog se premijera ustrašeni mainstream novinari, razapeti između straha za vlastita radna mjesta i osjećaja profesionalne, ako hoćete i ljudske odgovornosti za ono što nam se zahvaljujući nesposobnosti i idiotizmu ove Vlade sprema, ne usuđuju pitati zdravorazumska i logična pitanja koja ovih dana postavlja svaki prosječni Hrvat, a to je, na koji konkretan način Milanović misli spriječiti daljnji ulazak barem 20 tisuća novih izbjeglica koji se kreću prema makedonskoj granici i za koji dan su pred hrvatskim vratima?

Novinari nisu uporni u traženju konkretnih odgovora i tu nastaje glavni problem. Oni se zadovoljavaju premijerovom demagogijom partijskoga tipa, o postojanju nekakvog „plana B“. Oni ne inzistiraju na pravu građana na informacije koje im je premijer dužan dati i pojasniti ustrašenim ljudima o čemu se u tom, po svemu sudeći nepostojećem planu (već eventualno samo ad-hoc rješenju donešenom zbog prebrze provale „plana A“ koji nije trajao niti 24 sata!) radi.

Novinari ne postavljaju „škakljiva“ pitanja tipa onih, tko je kriv za izostanak pravilne analitičke prosudbe ovakvog razvoja stanja i izradbu potpuno pogrešnog „plana A“, kada se već mjesecima znalo kako je zbog zatvaranja granice od strane Mađara, Hrvatska jedini logičan put emigranata prema Srednjoj Europi i dalje? Štoviše, u obzir se itekako morala uzeti i mogućnost da će i Slovenija zatvoriti svoje granice jer to nalaže zdrava logika koju analitičari moraju imati neovisno o svojoj ideološkoj orijentaciji koju u svom poslu moraju ostaviti po strani. Već desetak dana se znalo da je i Austrija zatvorila svoje granice isto kao i Njemačka na svom jugu, pa se postojeće planove, ukoliko ih je uopće bilo jer ih Milanović krije kao zmija noge, moralo modificirati i prilagoditi novom razvoju stanja.

I osobno sam u više navrata pisao i upozoravao na ovo što nam se upravo događa i što nas sve čeka ukoliko netko od odgovornih čvrsto ne udari rukom o stol i kaže ono što se mora glasno reći, a što naša Vlada i režimski mediji gotovo „sotoniziraju“ oslanjajući se obilato na vrisak protunacionalnih dežurnih liberalnih građanskih jurišnika. To je, da Hrvatska mora zatvoriti granice i izgraditi ogradu protiv ilegalnog (znači nezakonitog!) prelaska svoje granice jer ćemo u protivnom iznova postati povjesno slijepo crijevo i novo „predziđe kršćanstva“. Ako sam to i ja znao, onda su to trebali znati i Vladini dežurni analitičari. Oni primaju basnoslovne plaće, za što? Za propast glavnog plana nakon jednog dana?

A Milanović na konferenciji za medije kaže „neka (mu) netko kaže kako se gradi takva ograda“ i koliko će ona novaca koštati jer se, kao, radi o ravnici i kukuruzištima pa je to nemoguće. On ne želi samo baciti pogled preko Dunava i vidjeti kako su to Mađari brzo učinili na trostruko dužoj granici i po takvom istom terenu prema Srbiji. Milanović radije u svom „humanom“ zanosu i brizi za sve druge osim za vlastiti narod, kaže kako on s Mađarima neće ni o čemu razgovarati već samo sa Slovencima. Neka pojasni koja je stvarna razlika između mađarskog i slovenskog zatvaranja granica i zašto je slovenska humanija od one prve? Milanović ispada nedorastao problemu i neozbiljan i u očima susjednih EU zemalja, a što se može isčitati iz brojnih komentara njihovih građana na društvenim mrežama.


I konačno Milanović, na kraju vlastite verbalne utopije, na susretu s medijima poentira izjavom kako je sjednicu Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti on sazvao samo da udovolji predsjedničinom zahtjevu ali da to ionako ne znači ništa jer Vlada o svemu odlučuje.

Nakon ove krajnje degutantne i omalovažavajuće izjave glede same institucije predsjednika države, nema se što puno reći. Možda samo to, kako bi najbolji „plan B“ bio onaj, da Vlada u svojoj bezgraničnoj humanosti uistinu propusti ulazak novih tisuća i tisuća emigranata u našu zemlju, osigura im autobuse i vlakove do Zagreba i usmjeri ih na Markov trg. A onda neka ovi na Vladi iskažu svoj gnjev i „zahvalnost“ za njihova lažna obećanja i dobrodošlicu, kada to već ne želi učiniti vječno podatni i za manipulacije spreman hrvatski narod.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... icu-831613

POSTTUĐMANOVSKI REŽIMI UBILI ČOVJEKA U NAMA: Da je devedesetih Hrvatskom vladao Zoran Milanović milijun prognanika i izbjeglica umrlo bi od gladi!

Nedjelja, 20 Rujan 2015 12:35
Ivana



Migrantska kriza koja potresa Hrvatsku, kaos u Tovarniku i činjenica da smo postali ruglo Europske unije veće nego što smo dosad bili ne zabrinjava pretjerano prvog 'pizduna' Banskih dvora, Zorana Milanovića. U Hrvatsku je posljednjih dana, što ilegalno, što legalno, ušlo oko 30 000 migranata, koji i dalje pristižu. Trideset tisuća ljudi bilo je dovoljno da se Hrvatska, na čelu s ovakvom Vladom, koja ima podršku medijskih kriminalaca, raspadne. Zašto? Razumljivo je zašto šuti medijska mafija, no, zašto šute građani?

Sjećate li se devedesetih i 300 000 prognanika iz Hrvatske te 700 000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine? U isto je vrijeme Hrvatska zbrinula milijun izbjeglica i prognanika, branila svoje granice, obranila ih, nitko nije bio gladan a da bi imao razloga žaliti se s obzirom na okolnosti. Hrvatska je bila jedno veliko bojište, živijeli su u kakvom-takvom skladu izbjeglice i prognanici.


Kako smo u ratu usbjeli zbrinuti i popisati milijun ljudi, a danas strahujemo kako ćemo preko svog teritorija prebaciti nekoliko desetaka tisuća migranata, koji čak i ne žele ostati u Hrvatskoj? Razlika je, naravno, ogromna, devedesetih je Hrvatska ima vlast, a ne hordu koja traži način da migrante uvuče u izbornu kampanju svjesna da će ionako izbore izgubiti. Kad već gube ne biraju sredstva da taj poraz bude što manji, ne bi li poraz Milanović preživio na čelu partije, kao što je to uspjelo Ivici Račanu 2003. godine. Ovoj hordi nije stalo ni do čega, osim do vlasti.

Devedesetih su izbjeglice i prognanici zbrinuti, udomljeni, pružena im je puna medicinska skrb, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, bez obzira radilo se o Bošnjacima ili Hrvatima, tretirane su, srećom, jednako, neki od njih išli su na hemodijalizu na KBC Rebro, transplantirani su u Hrvatskoj, na kraju su se vratili u svoju Bosni i Hercegovinu, dakako, mnogi su odlučili ostati. Zar se tako ponaša država koja je navodno izvršila agresiju na BiH, kako tvrde neki hrvatski ljevičarski talibani i komunisti, što je u biti jedno te isto?

Dobro pogledajte fotografije stradanja, prognanika i izbjeglica devedesetih koja se dolazile prema Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima koji nisu bili direktno zahvaćeni velikosrpskom agresijom, i usporedite te fotografije s današnjim migrantima koji ilegalno prelaze hrvatsku granicu. Pogledajte kolone prognanika iz Vukovara, i usporedite to s kaosom u Tovarniku. Shvatiti ćete razliku koja postoji između njih, biti će vam jasno koja je razlika između najlon vrećice i novčanika u kojem ima dovoljno novaca za taxi do Berlina i usputni izlet ispod Brandenburških vrata.

Naravno, ne generaliziramo, naravno, da među migrantima ima puno, usudili bi se reći da se radi o većini, ljudi kojima je rat odnio sve, baš kao i Hrvatima te Bošnjacima devedesetih, no, mi to sa sigurnošću ne znamo, nitko se ne brine za te ljude, nitko ih ne registrira, nitko ih čak ni ne pita što oni žele, zašto bježe, kamo bježe i što su ostavili za sobom... Tko ih progoni? Assad, Islamska država, američki 'osloboditelji'...? Nije, naravno, presudno, no, ako nam je stalo dobro bi bilo znati. Netko se zlu mora suprotstaviti, inače više ljudi neće imati kamo bježati. Kamo bi svijet pobjegao, gdje bi se sakrio, da je Hitler dobio Drugi svjetski rat?

Nitko ih ne pita što im treba, s njima se ne razgovara na ozbiljan način na koji se tretiraju migranti i izbjeglice u svim uređenim, demokratskim državama. Oni koji im pokušavaju pomoći, a među njima nisu medijski razbojnici koji dosad nisu udomili niti jednog migranta, čine to s ciljem da što prije odu. Drugim riječima, popijte, pojedite, prespavajte nekoliko sati i bježite iz Hrvatske. Tako se ponaša hrvatska vlast, tako se ponašaju hrvatski medijski razbojnici, tako se pod ovim režimom ponaša Hrvatska. Tko su ti ljudi uglavnom nikoga nije briga.

Kad je solidarnost u pitanju, kad se radi o organizaciji, volji, želji, entuzijazmu..., gdje su nestale devedesete? Posttuđmanovski režimu nisu mogli toliko uništiti Hrvatsku da bi ubili čovjeka u nama. Ili možda ipak jesu?

Hrvat devedesetih bio je puno bolji čovjek nego 'moderni' Hrvat 21. stoljeća.

http://www.tinolovka-news.com/index.php ... Itemid=549

Što se zaista skriva iza udbaškog plana B?

Ponedjeljak, 21 Rujan 2015 19:05


Svjedoci smo višemjesečne, izuzetno agresivne kampanje u kojoj se našoj mladeži savjetuje da napusti Hrvatsku, jer ovdje nema nikakve perspektive za život. Poslušnički mediji Zorana Milanovića i njegove vlade odradjuju to kao po tekućoj vrpci, te je odlazak mladih bio glavna tema bez koje nije mogao proći niti jedan jedini dan sve do dolaska migranata.

Namjerno se stvarala psihoza beznadja, kako bi se odlazak naših u inozemstvo pospješio, a rezultati su bili izvrsni. Više od 100.000 radno sposobnih Hrvata s obiteljima napustilo je Hrvatsku za vrijeme vladavine SDP-a.

Ako ljudi svakodnevno čitaju i slušaju na radmanoviziji kako će u Hrvatskoj živjeti loše, kako neće biti posla i kako će skoro pa umirati od gladi, logično je da će se okrenuti mjestima gdje preživljavanje nije toliko neizvjesno.

Time je odradjen prvi dio Milanovićevog plana, jer uz ionako lošu demografsku sliku toliki odlijev mladih vrlo brzo će Hrvatsku učiniti zemljom umornih staraca, koja je na putu da potpuno izumre kao takva.

Tek što je to odradjeno, na scenu stupa, ovaj puta doista, Milanovićev plan B.

A to je masovno useljavanje migranata u Hrvatsku, koji trebaju zauzeti mjesta Hrvata koje je njegova vlada uspjela istjerati iz zemlje.

Ne treba nikada zaboraviti na Milanovićevu izjavu o tome kako se ti ljudi trebaju integrirati, zaposliti i plaćati porez.

To što sada danima govori kako ti ljudi ne namjeravaju ostati u Hrvatskoj i kako smo mi samo usputna stanica, u potpunom je proturječju sa onim što je izjavio na početku migrantske krize, vjerojatno dok još nije vodio računa o tome što treba reći i dok je govori ono što doista misli.

Reći kako trebamo zaposliti migrante u zemlji u kojoj je trenutno gotovo 300.000 nezaposlenog domicilnog stanovništa, u zemlji u kojoj je mlade tjeraju van jer ovdje kao ne mogu živjeti, živa je potvrda onoga što Milanović i njegova vlada doista namjeravaju učiniti.

Nikada nam nisu oprostili što smo im srušili Jugoslaviju. To je za njih bila jedina domovina koju su imali, a Hrvatska je nekakva neprijateljska tvorevina u kojoj su, radi nedostatka lustracije i nastavka vladavine udbaša i komunista oni došli na rukovodeća mjesta.

Ipak, postaje sve očitije da se vladavina SDP-a primiče kraju, a postaje i upitno hoće li tako skoro doći ponovno na vlast nakon izgubljenih izbora.

Pa rade ono što oduvijek radili, pokušavaju zadati posljednji udarac zemlji koju nikada nisu htjeli, udarac od kojeg se Hrvatska možda nikada neće oporaviti.

Njegova, na prvi pogled suluda taktika kojom odbija zatvoriti granice, podići zid i poslati vojsku da te granice čuva postaje sve jasnija.


Milanović želi da u zemlju udje što veći broj migranata. Ne da ih ne želi spriječiti u tome, nego ih u biti otvoreno poziva, svojim izjavama kako Hrvatska neće zatvarati granice.

Usput naravno prodaje maglu ljudima kako će ti ljudi otići, jer im mi nismo glavni cilj.

Naravno da nismo, to uopće nije u pitanju, tko bi želio doći živjeti u zemlju u kojoj je Milanović premijer?

No, nemoguće je kako Milanović nije svjestan toga da će Madjarska i Slovenija jako brzo zatvoriti svoje granice u potpunosti, obzirom da im je vojska već tamo. Nemoguće je takodjer kako nije informiran o milijunima migranata koji su već u pokretu. Niti o tome da najmanje 80.000 migranata čeka sa srpske strane, dok srbi istovremeno mudro šute i upućuju ih kako što brže i sigurnije prijeći granicu i doći u Hrvatsku.

Onaj čas kada Madjarska i Slovenija zatvore granice, migranti nemaju kud iz Hrvatske. Koliko god željeli otići, neće imati kamo. A ogromne brojke migranata i dalje će nam se slijevati u zemlju, jedinu zemlju u EU koja nije zaštitila svoje granice i nije u stanju odbiti tu navalu. Svi će ti ljudi ostati u Hrvatskoj.

Svega je toga Milanović itekako svjestan. Kao što je svjestan i toga da Hrvatsku malo po malo izolira svojim stalnim svadjama sa svim susjedima, te ponašanjem koje bi u nekom trenutku moglo izazavati čak i oružani sukob sa Hrvatskom.

No, to i jest ono što Milanović i njegova vlada cijelo vrijeme pokušavaju uraditi. Oni će novu navalu izbjeglica, koja će biti daleko gora od ove, dočekati raširenih ruku.

Nema tog broja koji bi za njih bio prevelik, jer što ih više dodje, Hrvatska će prije propasti.

Stoga, nema zidova, nema žica, nema vojske. Hrvatska po njima treba i mora ostati nebranjena.

Milanovićeva dvolična lupetanja o humanosti služe samo tome da pridobije dio naroda koji će na to nasjesti. Jer, da je doista riječ o humanosti, onda bi utvrdili granice i puštali samo one kojima je život doista ugrožen. A oni koji bježe od sigurne smrti sigurno se ne bi odbili registrirati i dati svoje prave podatke, ukoliko im je doista cilj spašavanje golog života. Oni ostali, ekonomski migranti koji smatraju da su bolji od svih ostalih i da za njih ne vrijede pravila koja vrijede za sve druge morali bi jednostavno poštivati procedure koje vrijede za ulazak u nečiju zemlju.


Jer, ovo što rade ekonomski migranti, koji su u ogromnoj većini, ravno je terorističkom nasrtaju na granice jedne suverene zemlje. Istina, ne lete bombe (bar ne za sada), no 'letjet' će naša kultura, običaji, zakoni i sve ono što nas čini Hrvatima.

O ubačenom broju terorista možemo samo nagadjati, pa zvuči smiješno kada se kaže kako nam oni nisu sada primarna briga. Na žalost, nisu. Ono najvažnije je to da Milanović i njegova vlada, nakon što su iselili Hrvate, masovno useljavaju migrante za koje je pitanje vremena kada će za stalno ostati u Hrvatskoj u ogromnom broju.

Dan kada bi Hrvatska mogla posve nestati približava se.

I to će biti ostavšitina kćeri i sinova onih koje smo pobjedili u Domovinskom ratu, ali nismo bili dovoljno pametni da im onemogućimo da ikada više budu u situaciji upravljati našom zemljom.



Diana Majhen
» >

Komentari

+11 #1 From hell to cell 2015-09-21 15:45
iz kuta samo terorizma, bez dugotrajnih posljedica koje su nam udbaši natovarili u vidu skrbi za ovu hordu skakavaca koji nas blago rečeno - mrze.

A mrze nas skoro kao lovrićke ili tomići, jovanovići ili pupavci, mrze nas iz dna trbuha:

uz današnji sustav i vladu Hrvatske, i dvoje terorista sa jasnim ciljevima su sposobni napraviti tolike štete, i uzrokovati tolike žrtve da se Hrvatska ne oporavi godinama.

hipotetična situacija: samo dvoje "izbjeglica" trenutno šeću diljem Hrvatske, nitko ne zna tko su, niti kada su ušli, niti kaj im je na umu.
ostojina ih milicija nikad nije ni pokušala identificirat, jer se "oni toga jako plaše".

pošto posao obične ostojine milicije nije čuvati Hrvate nego naplaćivati im kazne i tako namicati svoje plaće, specijalaca mlatiti invalide ratne Branitelje po crkvama i "ustaše" po utakmicama, a tajnih službi hakirati hrvatske portale, prisluškivati Pečarića i žicom daviti urednike ili aktiviste - tko će to dvoje ikada uopće legitimirati?

čak i kad bi imali lažne, ali savršene dokumente - u ovokvom bi im sustavu bil nepotrebni

Niti eksplozivi i ostalo oružje im nije nikakav problem, jer to kaj je neki mujan slučajno nabaso na kombi krcat eksplozivom i dugim cijevima ne znači kako 50 takvih kombija nisu prošli bez ikakve zapreke.

Samo dvoje takovih "izbjeglica", sa današnjom tehnikom i sigurnosnim stanjem kakvo jest... ajme nama

I to sve ako gledamo samo Hrvatsku, a da nas nije briga za ostatak eu.
ako su ovi udbaši sposobni napraviti
toliku štetu u samo desetak dana, kaj nam je za očekivat ubuduće - dajte si mašti na volju.






http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=25

KOMENTAR

Antun Babić: Kuda će Hrvatsku odvesti njezini jadni političari?

Zahvaljujući dubokom neznanju i neodgovornosti velike većine hrvatskih političara, od najviše državne razine pa do najmanje mjesne zajednice, Hrvatska sve sliči Titaniku na kojem se plesalo i ludo zabavljalo i nakon kobnom sudara sa gigantskom santom leda. Neznanje hrvatskih političara dublje je i od Marijanske brazde u Tihom oceanu. Tužno, jako tužno, je gledati hrvatske političare kako u medijima jedni druge optužuju i okrivljuju za niz katastrofa koje su u zadnjih nekoliko godina pogodile Hrvatsku – od gospodarskog kolapsa, financijskog bankrota, nezaustavljivog demografskog sloma, masovnog iseljavanja, pa do izbjegličke krize.

Osim nesposobnosti upravljanjem izbjegličkom krizom i nesposobnosti hrvatske diplomacije da na vrijeme uoči i oštro upozori hrvatski državni vrh (i Predsjednica RH je primatelj svih važnijih diplomatskih bilješaka), nesposobni hrvatski političari najodgovorniji su za sve što nam se u Hrvatskoj danas događa. Osim hrvatskih političara, za današnje stanje u Hrvatskoj, rasulo hrvatske kao samostalne države i rasap hrvatskog društva, još su odgovorniji hrvatski glasači koji od 2000. godine uporno i tvrdoglavo glasaju za one, na jednoj i drugoj strani, koji nam lažu, koji nas varaju i koji nas kradu.

Za nas Hrvate u politici jednostavno ne vrijedi poslovica – “Onaj koga je ugrizla zmija i guštera se boji”. Mi na svakim novim izborima dajemo potporu sve većim i opasnijim zmijama. Ne, onim Josipovićevim, nego onim nedomoljubnim i međunarodnim agentima.

S novcem koji ćemo potrošiti za zbrinjavanje stotina tisuća izbjeglica iz Azije i Afrike, makar bili u prolazu, i dalekoročnom tj. osmišljenom politikom u zadnjih 25 godina mogli smo u Hrvatsku vratiti najmanje dvjesto tisuća Hrvata iz iseljeništva i stvoriti gospodarski i vojnu jaku državu s kojim se ne bi loptala ni Europska unija ni ostatak svijeta. Ovako, prije ili kasnije, i ono malo Hrvata koji će u njoj ostati, ako ne napravimo radikalan zaokret, u idućih pedeset godina iz Hrvatske će se iseliti ili integrirati u društvo i državu, na području Hrvatske, koja neće ni podsjećati na državu, narod i kulturu koju su naši preci izgradili, očuvali i obranili od našeg dolaska na obale Jadranskog mora prije tisuću i četrsto godina.

Sve nemirnije spavam i sve sam više i duboko zabrinut za budućnost Hrvatske. Vjerujte mi, političari koji nam se danas nude, čast iznimkama, kao spas, samo su klonovi onih političara koji su nas doveli u očajno stanje u kojem se danas nalazimo.

*mr.sc. Antun Babić, bivši je savjetnik predsjednika Tuđmana

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/antun-babic-ku ... politicari

TOMAC O MILANOVIĆU

On je bezobrazan, nekulturan i štetan, umislio da vodi nebesku Hrvatsku

Zoran Milanović je nekoliko mjeseci prekasno zaigrao na domoljubne karte. Njegova Vlada je poremetila odnose sa susjednim zemljama te je nespremno dočekala migrante

Datum objave: 23.09.2015 | 21:48 Autor: direktno.hr

U Bujici je večeras gostovao profesor Zdravko Tomac koji je, najavljujući sutrašnju splitsku promociju knjige Pobjednici i gubitnici, komentirao migrantsku krizu u Hrvatskoj, zašto se Markov trg ne bi trebao preimenovati u Trg Franje Tuđmana, te se osvrnuo na predizbornu kampanju SDP-a.


Na pitanje što misli o prijedlogu premijera Zorana Milanovića da bi Markov trg, a ne Trg maršala Tita preimenovali u Trg doktora Franje Tuđmana, profesor Zdravko Tomac je istaknuo da tim prijedlogom „premijer želi diskreditirati Crkvu, hrvatsku povijest, ali i Franju Tuđmana“, dodavši da je „još skandaloznije objašnjenje da bi trg trebao dobiti ime po Tuđmanu, ne zato jer je bio prvi predsjednik i stvaratelj države, nego jer je bio ratni predsjednik“.

„Oni su proturječni. S jedne strane veličaju Tuđmana, a s druge i dalje idu s programom koji ga negira. Koalicija Raste Hrvatska, nema povratka na staro – ta je parola komprominitrana nakon 2. svjetskog rata, kad je značilo da ćeš završiti u logoru ili ostati bez glave. Što je to za njih, povratak na staro?“, pitao se Tomac.

U knjigama ''Pobjednici i gubitnici'' te ''Sudbinski izbori: mi ili oni'', pokazao sam da je taj povratak na staro za njih - svako domoljublje i povratak na Tuđmanovu suverenističku politiku.

Osvrnuo se i na – kako sam ističe u knjigama – „ulogu crvenih medijskih brigada“ na budućim parlamentarnim izborima.

„Poznata je strategija komunista, ali i svih totalitarista – stalno govoriti i ponavljati laži kako bi ostale u svijesti ljudi i postale istina. Posramili su se i odrekli imena Kukuriku koalicija i uzeli novo - Hrvatska raste, ali – što raste? Raste javni dug, odlazak ljudi u inozemstvo, broj blokiranih i siromašnih, ne raste broj zaposlenih, niti BDP. U četiri godine na vlasti, Hrvatsku su na svim područjima doveli do katastrofe, a hvale se da je bolje“, istaknuo je Tomac.

Prokomentirao je Tomac i migrantsku krizu u Hrvatskoj.

„Vlada i Milanović su se ponašali potpuno neodgovorno. Prvo su tvrdili da nemaju program za mogući dolazak migranata te da će u Hrvatsku stići tek nekoliko tisuća ljudi, no kad je predsjednica rekla da se očekuje oko 40 tisuća ljudi, počeli su joj se izrugivati. Nisu uopće shvatili što se događa. Od 40 tisuća ljudi koji su do sada ušli u Hrvatsku, 30 tisuća su mladi ljudi s opremom koji su organizirani i imaju dugoročne ciljeve. Kolinda Grabar Kitarović je obrazovana i politički zrela, poznaje svjetsku politiku i strategije, prošla je NATO i s pravom je rekla da se gospođa Merkel zaletjela u svojoj humanosti i činjenici da Njemačkoj treba radna snaga, pozvavši izbjeglice u Njemačku. No, kada je shvatila da će doći milijun migranata, onda je povukla kočnicu“, objasnio je Tomac, istaknuvši da je premijer zakašnjelim reakcijama na migrantsku krizu „nanio Hrvatskoj veliku štetu“.

„Oni su zaustavili promet kamiona na granici koja je međunarodni glavni pravac i time nisu kaznili Srbiju. Zatvorio je legalne granične prijelaze, a ilegalne otvorio Pa Hrvatska će platiti kad nas tuže zbog toga“, ocijenio je Tomac.

Na pitanje jesu li Mađari prijatelji ili neprijatelji Republike Hrvatske, Tomac je kazao da je „povijesna istina da su Mađari dozvolili Hrvatskoj da se naoruža i otvorili svoje granice te na diplomatskom i političkom planu pomagali i bili čvrsto uz Hrvatsku. Do dolaska ove Vlade, odnosi su bili odlični“.

Komentirao je Tomac i premijerov odgovor „Šaraj malo, brate“ srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću.


„Milanovć je bahat, bezobrazan, nekulturan i štetan, a u razgovorima - umjesto da odgovori - skoro pa uvijek prelazi na napade. On je umislio da je na čelu nebeske Hrvatske“, ocijenio je Tomac.

Nadalje, osvrnuo se i na ukidanje saborskog imuniteta direktorici kampanje HDZ-a, Josipi Rimac.

„Pa ja očekujem još dvije do tri optužnice do početka izbora. Upozorio sam ljude iz HDZ-a da će se to dogoditi. Rekli su mi da ne brinem, jer hrvatski narod nije neobrazovan i time SDP neće dobiti izbore“, kazao je Tomac.

„Zoran Milanović kao osoba ne ulijeva povjerenje, nazvao sam ga hokus-pokus premijer, jer je stalno u proturječnosti sam sa sobom, no ima neke konstante. Prva je da brani Tita, no kada čovjek vidi mjesto kao što je Huda jama gdje je 2000 ljudi bilo živo zakopano, pita se kakav je to danas čovjek – inteligentan i obrazovan – koji kaže i ponavlja da je Tito najbolje što su Hrvati imali. Zato sam predložio da bi ga trebalo odvesti u Hudu jamu da tamo provede 5 do 6 sati. Hoće li i nakon toga ići na sjednice antifašista i govoriti da je Tito najbolje, da smo nacionalisti? On želi sada Tuđmana ukrasti HDZ-u, ateisti žele ukrasti papu i Angelu Merkel. Žele zaboraviti Lex Perković“, zaključio je Tomac.

Osvrnuo se i na politički odnos premijera Zorana Milanovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

„Predsjednica je otvorila povijesne procese koji se ne mogu zaustaviti – pobjedom na predsjedničkim izborima je rehabilitirala domoljublje i tada je ukinut strah od priznavanja i isticanja hrvatstva i domoljublja. Kada su vidjeli kako je uspješna i voljena u hrvatskom narodu, pokušali su je potpuno diskreditirati“, ocijenio je.

„Par mjeseci prekasno je zaigrao na domoljubnu kartu. Isticanjem Tuđmana i sukobom sa Slovenijom i Mađarskom mislio je da će postati heroj hrvatskoga naroda, vojni mimohod u Zagrebu je trebao biti njegova zasluga, no glavna točka je trebao biti Sinj i alka, gdje je premijer trebao biti promoviran i prihvaćen od hrvatskog naroda kao vođa. Kada je vidio u Kninu da će dobiti zvižduke i u Sinju, naglo se razbolio i kukavički je pobjegao. Nije mogao otrpjeti da još jednom doživi zvižudke, a Kolinda ovacije“, kazao je Tomac.


http://direktno.hr/en/2014/direkt/25744 ... vatsku.htm

NE MOGU SE SUOČITI S ČINJENICAMA
Procjene Milanovića i njegovih ministara potpuno krive! Hoće li se barem ispričati?

Iako su se pokazali potpuno nesposobni upravljati migrantskom krizom, Vlada premijera Milanovića i njegovi ministri istaknuli su se u obračunavanju sa svima koji upozoravaju na ozbiljnost situacije, posebice sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Kakvu to sliku o Hrvatskoj ostavlja u inozemstvu, Vladu Zorana Milanovića i njegove ministre uopće ne zanima. Pri tome se nisu birale riječi, niti se vodilo računa da se u kriznim vremenima unutarnje podjele ostavljaju po strani i nastoji pronaći rješenje. Jer situacija je za Hrvatsku svakoga dana složenija, a pitanje je dana kada će postati kritična.

Na primjer, u vrijeme kada je u Hrvatsku preko kukuruzišta već ušlo 20.000 migranata, predsjednica je 18.09.2015.g izjavila kako se u narednim danima očekuje dolazak još barem 40.000 migranata te izrazila mišljenje da će biti neizbježan angažman Hrvatske vojske koja bi tijelima zapriječila ilegalne ulaske u Hrvatsku. Isti dan krenuo je koordiniranih val omalovažavajućih izjava na račun nje i svih onih koji su upozoravali na takvu mogućnost.

Istu večer, iako je izgubio kontrolu nad državnom granicom, ministar unutarnjih poslova Ostojić je komentirao: “nemam pojma o čemu to predsjednica priča” i ne zna odakle joj te informacije, ali da bi, ako nešto zna, bilo dobro da mu to javi. Možda je mislila na neki dugogodišnji proces, rekao je Ostojić.

Tijekom današnjeg dana broj migranata u Hrvatskoj će premašiti 60 000 tisuća, tako da se izjava predsjednice pokazala točnom. Dok je za „dugogodišnji proces“ dolaska migranata koji je prognozirao Ostojić trebalo svega 6 dana!

Milanović koristi migrantsku krizu kao predizbornu kampanju

Slijedećeg dana, 19.09.2015.g. ujutro, Zoran Milanović na 13. Konvenciji SDP-a Zagreb u Tvornici kulture, izjavljuje; „Pogledajte samo ovaj primjer izbjeglica, stožeri za histeriju rade punom parom, ali uzalud, jer mi smo ti koji imamo srce i strategiju za rješavanje problema. Govori se o zatvaranju granice i angažiranju vojske, pa nek’ se kaže što se time misli, ili neka se, dovraga, šuti – rekao je premijer koji je nedugo nakon toga zatvorio službene granične prijelaze, a migrante pustio da i dalje nekontrolirano ulaze u Hrvatsku preko kukuruzišta.

U popodnevnim satima ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić ustvrdio je da “saveznici gospodina Orbana zajedno djeluju, Vulin iz Srbije, Karamarko u Hrvatskoj i Orban, zajedno”. “To je ista ekipa, iste riječi protiv hrvatske Vlade koriste sva trojica”, tvrdi Ostojić i poručuje kako je proteklih dana u Hrvatskoj bio na djelu “stožer za histeriju”.

U večernjim satima, gostujući u Dnevniku NoveTV, u istom tonu nastavio je ministar obrane Ante Kotromanović te poručio, kako Hrvatskoj u rješavanju izbjegličkog problema ne treba paralelni sustav i “bukači koji dižu paniku i histeriju”, istaknuvši da nadležne službe imaju planove i znaju što hoće, pa nema potrebe slati vojsku na granicu, kako to predlaže predsjednica Republike.“ A potom je Kotromanović dao izjavu koja je osim što se pokazala netočnom i profesionalno posve neshvatljiva; “Mi smo vlast i birani smo da upravljamo u ovakvim situacijama i ne treba nam sad paralelni sustav i netko tko nema informacije. Mi pratimo informacije, što se događa u Turskoj, Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, naši su ljudi na terenu, imamo informacije što nam je činiti.“

Potom se pohvalio radom operativaca obavještajne službe na terenu, u trenutku dok su oni navodno provodili operaciju važnu za nacionalnu sigurnost države. Takvo što još nikada nije viđeno u bilo kojoj zemlji EU. O takvim aktivnostima nikada se javno ne govori dok su one u tijeku, a u pravilu ih se nikada ne komentira, niti kada su okončane.

Izjavu je zaključio posve netočnom informacijom, koju je valjda dobio od svojih „operativaca“; „Zadnje informacije govore da se u Srbiji trenutno nalazi između 15.000 i 20.000 izbjeglica, i da velik dio njih ide prema Rumunjskoj.“ Kao što nam je poznato nitko od njih nije išao prema Rumunjskoj, nego su svi završili u Hrvatskoj.

Sve u svrhu pobjede na izborima

Kada se nacionalni interesi podrede predizbornoj kampanji, a javna komunikacija Vlade prema svima ostalima pretvore u izrugivanje ispod svake granice dobrog ukusa, to kod stranih veleposlanika u Hrvatskoj, koji o tome svakodnevno izvješćuju svoje vlade vjerojatno izaziva podsmijeh. Količina neshvatljivih, javno izrečenih, ponižavajućih izjava, od strane Vlade i resornih ministara, koji migrantsku krizu nisu bili u stanju kontrolirati niti 24 sata, pokazuje razinu njihove frustracije. Osobito stoga što su svjesni kako vrijeme za Vladine improvizacije i Ad hoc rješenja ubrzano ističe. A tada nikakve izjave ma koliko bile neprimjerene, više neće imati nikakvog učinka, niti svrhe, čak niti spram SDP-u, naklonjenog biračkog tijela.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/procjene-milan ... -ispricati

Kovač i Reiner: Milanović je kapitulirao u insceniranom ratu sa Srbijom


Domoljubi nisu oni koji Hrvatsku gospodarski uništavaju i na vanjskopolitičkom planu diskreditiraju, domoljubi su oni koji već tri i pol godine pobjeđuju na izborima i koji će nakon pobjede na izborima Hrvatsku napokon preporoditi, rekao je Kovač

Datum objave: 26.09.2015 | 18:36 Autor: H/ib

Motivacijski skup SDP-a u HDZ-u su opisali kao igrokaz instant domoljublja na kojemu se licemjerno mahalo hrvatskim zastavama iako su ih "ti isti" ismijavali kada su isticane na predizbornim skupovima HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje.

Na konferenciji za novinare održanoj u subotu poslijepodne međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač ocijenio je i tragikomičnim današnji prizor na konvenciji SDP-a gdje se pljeskalo "kapitulantu Milanoviću" koji je jučer "kapitulirao u trgovinskom ratu insceniranom sa Srbijom".

Kovač i saborski zastupnik HDZ-a Željko Reiner oštrim su riječima napali politiku aktualne vlade i motivacijski skup koji je SDP održao danas u pripremi za predstojeće parlamentarne izbore.

"Nakon što je jučer gospodin Milanović kapitulirao pred civiliziranom Europom i nanio štetu Hrvatskoj i Europskoj uniji, danas smo imali prigodu vidjeti igrokaz konvencije SDP-a pod krilaticom 'Hrvatska raste'. No ono što uistinu raste jest dug Hrvatske, koji je dosegao 290 milijardi kuna, raste broj blokiranih, broj hrvatskih građana koji moraju iseliti iz zemlje trbuhom za kruhom, broj obrta i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji su se zatvorili i broj gladnih u repovima pred pučkim kuhinjama", ustvrdio je Reiner.

Vjerojatno ova nesposobna vlada, dodao je, rastom naziva i nestanak oko 80 tisuća radnih mjesta i pad standarda građana za 10 posto tijekom njenog mandata.

Složio se sa zaključkom SDP-ova skupa kako nema povratka na staro, navodeći pritom da "nema povratka za Jovanovića, Marasa, Zmajlovića, Pusić, Stazića" i da će hrvatski građani na izborima odlučiti da "za to nema povratka".

Reiner je ustvrdio kako se u nedostatku bilo kakvog programa za izlazak Hrvatske iz krize u koju ju je ta vlada dovela, odjednom poseže za "instant domoljubljem" i "dvolično i licemjerno se na konvenciji maše hrvatskim zastavama, a donedavno su ti isti ismijavali hrvatske zastave na predizbornim skupovima naše predsjedničke kandidatkinje".

Pljeskalo se jednoj reformskoj gubitničkoj politici, demografskom i vanjskopolitičkom gubitniku, Milanoviću koji je krenuo kao nepripremljeni, lažni humanist i sada se pretvorio u ratnika koji želi sa susjedima sukobe; na kraju je kapitulirao na sramotu svoje vlade, sebe, ali u prvom redu Hrvatske, ustvrdio je Kovač.

Kazao je da se SDP sada hvali domoljubljem te upitao gdje je bila ta stranka kad je srpski ministar Vulin došao u Hrvatsku i vrijeđao hrvatski narod i državu i kad se palila hrvatska zastava na beogradskom stadionu.

"Domoljubi nisu oni koji Hrvatsku gospodarski uništavaju i na vanjskopolitičkom planu diskreditiraju, domoljubi su oni koji već tri i pol godine pobjeđuju na izborima i koji će nakon pobjede na izborima Hrvatsku napokon preporoditi, spašavati gospodarska mjesta, nova stvarati, mlade ljude po mogućnosti zadržavati u zemlji i vratiti te koji će na kraju zemlju pomiriti sa susjedima i konačno integrirati u Europu", poručio je Kovač zaključivši da je "to HDZ, to je domoljubna koalicija predvođena Tomislavom Karamarkom".

http://direktno.hr/en/2014/direkt/26031 ... rbijom.htm

ISPOD POVRŠINE
Milanović uvodi političku diktaturu: Poštuj Predsjednicu ako želiš biti smijenjen!

Ne bi li za zapovjednika antiterorističke jedinice trebala vrijediti ista pravila kao i za ministre i pomoćnike ministara?

Autor: Ante Gugo

Zaklinjući se u demokraciju Zoran Milanović u društvo uvodi sve elemente diktature. On neće izvesti vojsku na ulice, ali drugim sredstvima ruši Ustav i institucije države. U tome je dosljedan. Javno je negdje na sredini svog premijerskog mandata rekao da Ustav treba ukinuti. Da je govorio iskreno dokazuje ponašanje prema predsjednici Republike. Sad bi najradije i nju ukinuo, ali kako to ne može, cijenu plaćaju svi koji ne misle kao on. Oni koji u vrijeme Milanovićevog premijerskog mandata poštuju instituciju Predsjednika Republike ne prolaze dobro.



Smjena zapovjednika Antiterorističke jedinice „Lučko“ klasičan je dokaz o tome kako se Milanović obračunava sa svima koji se usude otvoreno pokazati poštovanje prema predsjednici Republike, gospođi Kolindi Grabar-Kitarović. Podsjetimo se, ona je bila pozvana na obljetnicu osnutka te slavne legendarne postrojbe koja se u Domovinskom ratu pokazala kao jedna od najboljih ratnih postrojba na svijetu. Njezini zapovjednici i danas su u dobroj mjeri veterani Domovinskog rata ili oni koji su ponosni što su nasljednici takvim ljudima. Osobno mi je nezamislivo da bi junak Domovinskog rata, pripadnik ATJ „Lučko“ mogao podnijeti prijavak nekome tko je izjavio da je Hrvatska slučajna država ili da je Hrvatska imala građanski rat kojeg je sama izazvala svojim postupkom prema Srbima. Sve ovo Milanović jest izgovorio.

Znam da je ovdje riječ o policijskoj postrojbi i da je tu demokracija reducirana. Međutim, ako su junaci našeg Domovinskog rata imali mogućnost izbora onda je savršeno jasno zašto su na svoju proslavu pozvali osobu koja je na vlastitoj inauguraciji poljubila hrvatsku zastavu i zašto nisu htjeli pozvati onoga koji na stranačkoj konvenciji radi klaunovski igrokaz od držanja ruke na srcu tijekom intoniranja himne. Specijalci iz Lučkog su pozvali Predsjednicu.

Nedugo nakon njezine proslave smijenjen je zapovjednik postrojbe. Kažu, čak je dvaput koristio službeni automobil u privatne svrhe. Da bi bilo jasnije i da bismo mogli raspravljati o tome, pokušat ću napraviti neke usporedbe.

Alen Klabot, junak Domovinskog rata, bojovnik koji je prošao skoro sva hrvatska bojišta smijenjen je jer je u razmaku od devet mjeseci dva puta koristio službeni automobil za privatne svrhe i tako, a to je važan naglasak u priopćenju ravnateljstva policije, nenamjenski trošio državni novac. Neću biti odvjetnik gospodina Klabota. Pretpostavit ću da treba odgovarati za ovo što je počinio. Pogledat ću u dubinu ovog problema s druge strane.

Ne znam koliko puno novca je Klabot mogao potrošiti s dvije nenamjenske vožnje službenim automobilom, ali da je vozio dva puta oko Ekvatora nije mogao potrošiti ni blizu onoj sumi za koju je Državna revizija utvrdila da je nepotrebno potrošena bahatošću ministra Zmajlovića. On je unajmio nove luksuzne poslovne prostore za potrebe Ministarstva zaštite okoliša, iako to nije bilo potrebno i stari prostori su bili funkcionalni, ali i puno jeftiniji. Riječ je o tridesetak milijuna kuna uzalud potrošenog novca. Ministar Zmajlović nije smjenjen.


Ministar pomorstva i prometa, osim po prevrtanju leuta, ostat će zapamćen i po tome što je u svom mandatu obnavljao željezničke pruge na kojima je ukidao prometovanje vlakova. Koliko je tu novca uzalud bačeno, sam dragi Bog zna. Ljudi to teško mogu i izračunati. Neće Hajdaš-Dončiću biti zaboravljeno ni prekidanje gradnje Pelješkog mosta, zbog čega je izvođačima radova isplaćena odšteta od 264 milijuna kuna. Rekao je ministar da će on umjesto nepotrebnog mosta graditi autocestu preko Neuma. Onda su ga nazvali iz BiH i obavijestili da bi i njih trebalo nešto pitati. Šamarčinu su mu odvalili iz EU kad su ga podsjetili da postoji nešto što se zove Schöngenski granični režim. Danas Hajdaš-Dončić opet sve priprema za gradnju Pelješkog mosta. Još nije smijenjen.

Možda ovi slučajevi nisu previše nalik ovome sa smijenjenim zapovjednikom ATJ Lučko, pa ću zato navesti još dva. Ministar zdravlja Siniša Varga uhvaćen je na privatnom izletu na skijanje u inozemstvo sa službenim automobilom. Priznao je. Nije smijenjen.

U lipnju 2013. Jakša Puljiz pomoćnik ministra regionalnog razvoja izazvao je prometnu nesreću na autocesti A1 u tunelu Plasina. Bio je na privatnom putu u službenom automobilu. U sudaru su sudjelovala još dva vozila i bilo je i ozlijeđenih. Rečeno je tada da Puljiz neće biti smijenjen jer on ima pravo na službeno vozilo 24 sata dnevno. E sad, pitam ja premijera Milanovića i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, zar rang zapovjednika ATJ Lučko po pravu na upotrebu službenog automobila nije jednak rangu pomoćnika ministra? Ne bi li zapovjednik antiterorističke jedinice zbog svog posla trebao imati službeni automobil na raspolaganju 24 sata dnevno i ne bi li i za njega trebala vrijediti ista pravila kao i za ministre i pomoćnike ministara?

Naravno, u ovom slučaju problem nije u rangu niti u pravilima. Ovdje se radi o klasičnom političkom obračunu i o slanju poruke kako će se provesti svi oni koji uvažavaju instituciju Predsjednika Republike. Stvar je tim gora što na jednoj strani imamo Predsjednicu koja ljubi zastavu, a na drugoj premijera koji kaže da je naš Domovinski rat bio građanski i da smo ga sami skrivili. I koji se sprda s držanjem ruke na srcu tijekom intoniranja himne. Premijer ovakvim političkim progonom dijeli državu na dva suprotstavljena tabora. On omalovažava ustavni poredak i institucije države. On poručuje da je spreman na obračun sa svima kojima on nije vrhovni politički autoritet. On tiho uvodi političku diktaturu.

http://www.politikaplus.com/novost/1276 ... D-POVRSINE

KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA GLASA KONCILA

Ivan Miklenić: ‘Najtanji’ saziv Hrvatskoga sabora; Ne zaboravimo ‘lex Perković’

Sedmi saziv Hrvatskoga sabora službeno je završio svoj rad u ponedjeljak 28. rujna pa bilo bi veoma poželjno, potrebno i u službi općega dobra da stručnjaci pomno, precizno, studiozno i u skladu sa znanstvenom objektivnošću analiziraju djelovanje Hrvatskoga sabora u mandatu od 2011. do 2015. godine. Dok takvih analiza nema, a što, vjerojatno je, nije slučajno, prikladno je makar djelomično, letimično i površno osvrnuti se na djelovanje te, makar formalno, najviše i najvažnije hrvatske institucije državne vlasti, ističe u uvodniku posljednjeg broja Glasa koncila glavni urednik Ivan Miklenić.

Ponajprije svakom imalo pomnom promatraču hrvatske političke scene i društvenih događanja uvjetovanih službenom državnom politikom pada u oči da se ni u svom sedmom sazivu Hrvatski sabor nije izborio da bude u duhu hrvatskoga Ustava stvarno, a ne tek formalno, najviša i najvažnija hrvatska institucija službene državne vlasti.


U hrvatskom Ustavu jasno piše da Vlada za svoje djelovanje odgovara Hrvatskomu saboru, a u praksi, i u djelovanju sedmoga saziva, Hrvatski je sabor postao puki instrument u rukama Vlade, odnosno onih koji usmjeravaju Vladu, pa je saborska većina, tj. zastupnici pripadnici vladajuće Kukuriku koalicije, odrađivala »posao« kao dobro podmazana glasačka mašinerija, katkad bez uključivanja čak i minimalnoga kriterija zdrave logike i zdravoga razuma, a kamoli zdrave kritičnosti koja bi bila znak svijesti o dostojanstvu narodnoga zastupnika.

Koliko je poznato, do sada ni jedan saziv Hrvatskoga sabora nije zadavao toliko posla Ustavnom sudu niti je imao toliko sporenja s Ustavnim sudom i poništavanja odluka kao u upravo zaključenom mandatu i to, bez sumnje, svjedoči o svojevrsnom nasilju nad politikom odnosno političkom nametanju neprimjerenom demokratskom poretku.

Ubrzo nakon svoga konstituiranja Hrvatski je sabor, na razini svojega predsjedništva, donio odluku o ukidanju ili uskraćivanju simboličkoga pokroviteljstva nad spomenom na žrtve bleiburške tragedije na Bleiburškom polju sredinom svibnja.

Ta je odluka odmah na početku mandata zadala velik udarac krhkim nastojanjima nacionalnoga pomirenja i očitovala političku volju vladajuće Kukuriku koalicije da zaustavi, makar za svojega mandata, kotač povijesti i omogući oživljavanje dijela komunističke baštine.

Neosporna je činjenica da je upravo saziv u posljednjem mandatu Hrvatskoga sabora najviše kumovao zaustavljanju procesa demokratizacije i favoriziranju interesa moćnika iz komunističkoga miljea. Ne smije se tom posljednjem sazivu zaboraviti veliku kompromitaciju Republike Hrvatske u samom času ulaska države u Europsku uniju po donošenju sramotnoga zakona nazvanoga »lex Perković«. Da se ništa drugo ideološki negativno i neprimjereno nije dogodilo uz sudjelovanje Hrvatskoga sabora u ovom mandatu osim otkazivanja pokroviteljstva nad Bleiburgom i »lex Perković«, bilo bi više nego dovoljno, iz aspekta demokracije i općega dobra, za negativnu ocjenu djelovanja toga saziva.

No, većina u Hrvatskom saboru nije iskazivala svoju ideologiziranost samo tim odlukama, nego i u drugim prilikama, jer vladajućoj koaliciji bilo je važnije u svom mandatu nametati ideološke zasade negoli rješavati stvarna pitanja hrvatskih građana sve do posljednjih mjeseci mandata kad je to činjeno ponajprije kao predizborna kampanja u svrhu pridobivanja glasova na parlamentarnim izborima.

Nije moguće ne spomenuti odnos zastupnika vladajuće većine prema inicijativi »U ime obitelji«, osobito prema referendumu o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene uz neviđeno i u demokraciji nedopustivo ideološko svrstavanje zastupnika vladajuće koalicije.

Ne smije se zaboraviti ni donošenje ideologiziranoga Obiteljskoga zakona, koji je Ustavni sud potpuno obeskrijepio, a vladajuća većina ponovno ga je nebitno promijenjenoga izglasala na posljednjoj sjednici Hrvatskoga sabora.

Ili odnos vladajuće većine prema pitanju samoga referenduma kao izraza izravne demokracije: neprimjereni zakon, premda je o njemu bilo puno rasprava, nije promijenjen, pa je i na taj način usporena demokratizacija u hrvatskom društvu. Proces demokratizacije hrvatskoga društva zakočen je i odbijanjem promjene izbornoga zakonodavstva, a bez toga temeljnoga oslobođenja nije moguć napredak ni na kojem području društvenoga života, ni u politici ni u gospodarstvu. Vladajućoj većini bili su očito važniji parcijalni, stranački interesi negoli opće dobro čitavoga društva pa je tome podredila i instrumentalizirala i sam Hrvatski sabor.

Popis pak propusta, neispunjenih obećanja za stvarne reforme ili stvarni zaokret primjeren hrvatskim gospodarskim komparativnim prednostima iznimno je dugačak i posljedice tih propusta, bili oni namjerni ili plod nesposobnosti, Hrvatska će još jako dugo trpjeti. U tom segmentu prolaznu ocjenu ne može dobiti ni većina zastupnika koji su bili u opoziciji u tom sazivu jer su premalo učinili i jer su omogućili da Kukuriku koalicija zapravo nije imala stvarne, ozbiljne i poduzetne opozicije. Da je bilo drugačije, sada, kad je saborski saziv službeno raspušten, relevantne bi političke stranke mogle javnosti predočiti koje su to zakonske prijedloge imale i koja su to rješenja za krucijalna pitanja hrvatskoga gospodarstva i hrvatske katastrofe s tolikim iseljavanjem, zaduživanjem, izumiranjem sela i propadanjem poljoprivredne proizvodnje, ponudile, a da ih je vladajuća većina odbacila. Očito je da je za hrvatsko društvo više nego dobro da je zaključen jedan od »najtanjih« mandata Hrvatskoga sabora i da će se uskoro birati novi saziv koji bi ipak morao biti bolji.

Izvor: Narod.hr/Glas koncila

http://narod.hr/hrvatska/ivan-miklenic- ... x-perkovic

MARCEL HOLJEVAC

Tjedni pregled hrvatske političke gluposti

Autor: Marcel Holjevac/ 7 Dnevno/ 2. listopada 2015.
Subota, 03. Listopad 2015. u 15:32

Što mu stoji kao Woody Allenu uloga Terminatora. To smo najbolje imali priliku vidjeti na stranačkoj konvenciji SDP-a, kad je mlatarao rukama i maltene mjerio visinu kukuruza.

Za SDP spremni

Kad sam nedavno u tekstu “Evo zore, evo dana, evo Freda i Zorana” napisao kako će Milanović do izbora pozdravljati sa “Za dom spremni” i pjevati Juru i Bobana, zapravo sam se šalio. Ali Milanović me je, izgleda, shvatio ozbiljno. On uvijek sve shvaća ozbiljno, jedino njega jadnog nitko ne shvaća ozbiljno. Da bi ispao ozbiljniji, pokušao je glumiti velikog patriota. Kakve veze s patriotizmom ima Milanović osim što je pao s “Patria” oklopnog vozila i prosuo se k’o šaka špekula pred cijelom nacijom u nemuštom pokušaju preseravanja i izigravanja frajera? Nikakve, ali i dalje izigrava frajera.

Što mu stoji kao Woody Allenu uloga Terminatora. To smo najbolje imali priliku vidjeti na stranačkoj konvenciji SDP-a, kad je mlatarao rukama i maltene mjerio visinu kukuruza. Većina komentara, na društvenim mrežama i po kafićima, pa čak i medijima, se svodi na to da je puk’o k’o kokica, prolupao skroz. Da malo vuče na onog s brčićima. U svakom slučaju nije djelovao baš normalno. Ne djeluje ni inače, ali ovaj put se posebno potrudio ispasti totalni neuračunljivi manijak. Kamere su ga zabilježile u bezbroj preseratorskih poza, od kojih je teško izdvojiti najkomičniju. Je li to ono kad diže palac u vis ili izbacuje ruku prema naprijed u stilu fašističkih pozdrava stisnutom šakom? Doduše možda se čovjek fura na Supermana. Ali to mu tek stoji kao Anki Mrak-Taritaš minica i štikle.

Kratica SDP je nekoć značila “Stranka demokratskih promjena” i bila je dodatak na “SKH”. Onda je SKH nestalo i ostalo je, nakon što je demokratske promjene devedesetih odradio HDZ, ono SDP. Koje je sad značilo “Socijal demokratska partija”. Bez Hrvatske, jer nije stala u naziv. I partija, a ne stranka, iako baš nije zgodno jer je srbizam. Ali morali bi mijenjati kraticu u SDS da su htjeli biti stranka, a ne partija. A to bi tek bilo nezgodno. A sad to SDP znači “Stranka patriota i domoljuba”.

Mi ga naravno moramo podsjetiti da se domoljublje dokazivalo 91. na ratištu, barem što se tiče njegove generacije, a ne 2015. u Domu sportova. Nama ne mora dokazivati ništa, uostalom sve je već glede svog udboljublja dokazao na početku mandata, u slučaju vojnika Perkovića. Iako, ne mogu poreći da mi je zanimljivo vidjeti Milanku Opačić, Željka Jovanovića i razne Ostojiće i Grčiće kako mašu zastavicama i s ushitom plješću na domoljubne govorancije u dvorani ispunjenoj hrvatskim obilježjima.


No, govor je bio tim jadniji što je stilom podsjećao malo ma Mussolinijeve govorancije. Naročito što se tiče govornikovih napuhanih poza i samohvale. Ovaj teatar apsurda kao da je režirao Frljić osobno. No, kad bolje razmislim, nije on tako dobar režiser. Vjerojatnije je da je režiser ovog dramskog obrata ipak savjetnik Brown. Već ga vidim kako šapuće Milanoviću: “Zoki, na centru se dobivaju izbori, na domoljublju, makar i hinjenom! Ako treba, izmoli i očenaš i zdravomariju na Kamenitim vratima! Kuni se u Boga dok govoriš! Znaš i sam da ti je stranka pod stigmom jugoslavenstva, nisi bio u ratu, SDP je izašao iz sabornice kad se glasovalo o neovisnosti! Samo lupaj po patriotizmu! Zakači se sa Srbima, izvrijeđaj ih, zarati s njima ako treba! Zapamti: ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti!”

I tako smo u konačnici vidjeli jednu vrlo neukusnu i himbenu predstavu. I promašenu: dojam je da bi neki u SDP-u i mater prodali za ostanak na vlasti, pa i vlastitu stražnjicu, a ne samo vlastite principe i ideale. Luđačke poze “velikog vođe” i juriš na novi mandat pod šahovnicom zapravo manje podsjećaju na Führerove govore, a više na Chaplinov film o Führeru, “Veliki diktator”: oni su jednostavno komedijaši. Ljevičari često vole citirati izreku Sameula Johnsona – “domoljublje je posljednje utočište sviju hulja”, ali upravo na svom primjeru dokazuju da je ta rečenica istinita, samo ne u onom smislu u kojem je oni citiraju: ne radi se o tome da je domoljublje nešto loše, već o tome da se iza njega svi takvi skrivaju kad ih se razotkrije i kad više nemaju kamo. Uostalom, kad bi znali tko je tu rečenicu prvi izgovorio i kome je bila upućena, ne bi taj citat nikad izgovorili. Johnson je, naime, bio ideolog britanskog kolonijalizma, a “domoljubi” iz njegove izreke – patrioti koji su se borili za neovisnost britanskih kolonija.

Kad jedna stranka ovako izađe iz svog prirodnog habitusa i zađe na tuđi teren koji im je inače nepoznat, to je siguran znak panike. Takve agresivne taktike nikad ne uspijevaju, jer će birači desnice ionako glasati za HDZ, makar si Milanović slovo U istetovirao na čelu, ali će ga vjerojatno napustiti dobar dio njegovih birača. Naročito urbanih intelektualaca pomalo odvojenih od realiteta, koji prirodno više naginju SDP-u, i kojima možda primitivna, nekulturna i agresivna, na momente upravo necivilizirana Milanovićeva retorika i nije privlačna. Uostalom, on ne vodi čak ni u namještenim i plaćenim anketama IPSOS-a. A svi znamo da ako IPSOS kaže da je razlika tri posto u korist HDZ-a, da je to u stvarnosti trideset posto u korist HDZ-a.

SDP je bio simpatičniji dok je bio ono što jest. Dok je Milanović pred prošle izbore šetao gradom u gomili ljudi, kad su ga probali prikazati kao “jednog od nas”, običnog, malog čovjeka, ali smirenog i staloženog. Opuštenog, bez kravate, ali kulturnog i pristojnog i nadasve poštenog, za razliku od HDZ-a kojem je Sanader nalijepio gadnu stigmu kriminalne stranke. Milanović, kojeg smo upoznali u mandatu je sve, samo ne to. Ovom konvencijom je samo potvrdio svoju izvještačenost, ali i bezidejnost. SDP u ovom trenutku ne zastupa baš ništa, nikakvu ideju, nikakav svjetonazor – tek želju da se ostane na vlasti pod svaku cijenu. I zato je spreman koketirati i koalirati sa svim i svačim kako bi to ostvario. To se zove – neprincipijelnost. Da je ovaj pomak SDP-a prema domoljublju iskren, bio bi dobrodošao, ali on je iznuđen predstojećim gubitkom izbora, to je tek očajnički pokušaj da se spasi što se spasiti da.

Ćudoredni bećarac

Ćudoredna policija ide dalje. Jedna cura u košulji plavoj je osiguravala folklornu manifestaciju u Valpovu, pa prijavila policiji, tj. sebi samoj, 24-godišnjeg Slavonca koji je u povorci pjevao bećarac, a stihovi koji bi ga zbog seksizma mogli koštati 5000 kuna su bili: “Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi…” Optužni prijedlog kaže da se ogriješio o Zakon o ravnopravnosti spolova. Moram priznati da ne razumijem gdje se tu ogriješio o ravnopravnost: da je pjevao “Mali moj, ti u plavoj bluzi dođi bliže pa mi se naguzi”, bi li bio izabran za gay frienda godine, ili što? Je li protuprirodni blud, ako se žena, da prostite, naguzi?

Razne feminističke, gay, i ostale udruge sve više svojom potrebom za moraliziranjem i kažnjavanjem ljudi za nedolično ponašanje prema zaštićenim ljudskim vrstama idu na jetra svakom iole normalnom. Mogu li ti ljudi podnijeti i najbenigniju šalu na svoj račun? Normalan čovjek se nasmije kad se netko s njim šali, ako šala nije maliciozna. Ali za to treba biti čovjek. Najgore od svega je što oni stalno govore o toleranciji, a istodobno iskazuju potpunu netoleranciju prema svima i svakom. Ako ih netko pogleda ispod oka, taj ih mrzi. Ako se netko šali na njihov račun, to je govor mržnje, seksizam, homofobija, rasizam, što god.

Ovaj put je žrtva bio slavonski bećarac. Kao i dubrovački Linđo i brojne druge folklorne vrste, i bećarac je žanr koji se sastoji od izrugivanja i seksualnih aluzija. Jedno i drugo je posve ljudski, i u normalnim sredinama izaziva samo smijeh i dobro raspoloženje sviju. Ali, u današnjem nervoznom i nabrundanom svijetu, gdje se svatko osjeća ugroženim od svega i svakog drugog, gdje su ljudi sve nesigurniji u sebe i gdje se ženska emancipacija svodi na to da žene imitiraju muškarce – poručujući time da je biti žena zapravo nešto loše i manje vrijedno, i da je ono što je specifično za žene bezvrijedno, a ono što je tipično za muškarce uzor. Time se, zapravo, vrijeđaju žene i ženstvenost, a ne promiče ravnopravnost spolova! Upravo suprotno. Samo, malo tko to želi uvidjeti.

A što se bećarca tiče, bećarac bez seksualnih aluzija i grubih šala bio bi kao kulen bez paprike, bljutav i sterilan. Ali, “sterilan” je riječ koja najbolje opisuje smjer u kojem danas svijet ide. I Crkva u srednjem vijeku je bila tolerantnija prema takvim stvarima kao što su šaljive narodne pjesmice! Ako nećemo smjeti govoriti ništa što ikog na ovom svijetu vrijeđa, onda nema smisla uopće govoriti o tome da postoji sloboda govora. Da ne govorim o licemjerju svih onih udruga koje su ponavljale “Je suis Charlie”, braneći nešto što stvarno jest govor mržnje i zlobe, a sada kad treba braniti obično benevolentno zezanje, nema nikog!

Da je policajka čemu, ona bi mu odgovorila onako kako se to radilo oduvijek – duhovitim protustihom, a ne prijavom. To bi bilo ljudski, pokazala bi inteligenciju. A što se zakona tiče – zanimljivo je kako se nitko ne osvrće na tipične rap stihove u kojima je svaka druga riječ “bitch” ili “hoe”, i u kojima se o ženama govori isključivo kao o kurvama na cracku koje treba ponižavati na sve mile načine i koristiti ih samo kao seksualne objekte. K vragu, čak i na Zrću će DJ ponekad dobaciti nešto tipa “I’m in Croatia, bithces”, a cure će uzvratiti skandiranjem i cičanjem, nipošto prijavom. Ali, eto uvijek se negdje nađe netko tko ljudima kvari zabavu i smatra da je to u redu. I to obično s one, kakti “liberalne” strane. Što je kod tih današnjih liberala uopće liberalno, kad svima sve brane osim možda pobačaja?

Ministarski tuljani

Amerikanci imaju mornaričke specijalce poznate kao “Navy seals” – mornaričke tuljane – a mi imamo specijalce od ministara koji izigravaju tuljane kao takve. Onako kad popadaju u more čisto da ih čovjek ne razlikuje od morske medvjedice. Koja je isto tako zaštićena vrsta, kao i ministri. Samo za razliku od njih, ona je simpatična. I bilo bi šteta da izumre.

Dakle, ovi naši specijalci – Hajdaš Dončić, Lorencin i Zmajlović – sudjelovali su na regati “Latinsko idro” (zasad još nema dvojezičnog ćiričnog) i prevrnuli jedrilicu, te završili u moru, krenuvši Čobankovićevim stopama. On se svojedobno skoro utopio na raftingu. Kako su morski psi u Jadranu prilično rijetki, pa time i beskorisni, sve je prošlo bez posljedica za zdravlje ministara, a navodno ni Jadran nije bitnije zagađen time što su se čak trojica ministara u Vladi RH istodobno našli u njemu. Barem tako tvrdi Lorencin. Stradali su jedino njihovi mobiteli. Znate, to su oni specijalni mobiteli za ministre oko kojih se diglo dosta frke zbog njihove cijene od 40 milijuna kuna. Vlada se branila time da to nije preskupo i da su, zapravo, uštedjeli sedam milijuna kuna.

Ovo možda objašnjava visoku cijenu mobitela. Naime, ne samo da su morali biti dvojezični, nego su morali biti i prilagođeni osobama s posebnim potrebama. Ali i uz takve turbopametne mobitele trojica ministarskih genijalaca nisu uspjeli saznati hoće li biti jake bure. Ubuduće je, možda, ipak bolje da se ministri klone “Latinskog idra” i prebace se na “Regatu za osobe s posebnim potrebama”. A nama ostaje da se zabrinemo o činjenici da kormilo ove države u rukama drže ljudi koji nisu u stanju kormilariti niti malenom jedrilicom, a da je ne prevrnu. Sve čega se prime, doživi brodolom.

Srbi s Milanovićem izgubili strpljenje nakon tri dana!

Milanović je prošlog tjedna uspio u nečemu u čemu je inače teško uspjeti. Ispao je divljak pred EU-om i učinio da Vučić izgleda kao dobar dečko koji se drži propisa i ugovora. A u ovom tjednu mu se pogoršalo, pa je prvo u dugoj i besmislenoj govoranciji – u kojoj je pokušao objasniti neobjašnjivo, to jest, zašto je zatvorio granice za legalan promet ljudi i roba, a nije ih zatvorio za ilegalne prelaske – Srbe proglasio barbarima. Potom su ga srpski mediji izvrijeđali da je ustaša i opasni kreten. A Vučić posve izdominirao situacijom, smireno mu rekavši da ga ne petlja u predizbornu kampanju u Hrvatskoj i da “od Hrvatske ne traži ništa i da pusti njega i Srbiju na miru”, što je pristojan način da se kaže – “skini mi se s one stvari”.

Potom se na srpskoj TV vadio da nije rekao da su Srbi barbari, nego da su to neki drugi. Valjda ovi što dolaze iz Sirije. Potom mu je sa svih strana – iz svijeta, iz Njemačke, iz Srbije i iz Hrvatske, poručeno da to nije način na koji se jedan premijer smije izražavati, što god mislio o Srbima.

Potom je Milanović pokušao objasniti Srbima da im on nije najbolji, nego jedini prijatelj u Hrvatskoj i da 80 posto hrvatskih Srba glasa za njega. I da ga trebaju voljeti. Potom su mu Srbi odgovorili odličnim tekstom – “10 razloga zašto trebamo voljeti Zorana Milanovića”. Srbi su, naime, oduševljeni time što je u sukobu jedne države članice EU-a i Srbije, EU stala na stranu Srbije. Da će tako biti, najavio sam uostalom u prošlotjednoj kolumni – i za to stvarno ne možemo kriviti nikog, do li sebe, najmanje EU. Zeznuli smo stvar, realno. A Srbi mu u spomenutom tekstu poručuju: “Ako želite biti uspješni, radite sve suprotno od onog što radi Milanović”. Reč da bi rekli…

Uglavnom, Srbi su otpilili Milanovića nakon što je tjedan dana od njih radio idiote. Srbijanski političari su rekli da više s njim neće razgovarati, razgovarat će s novom vladom kad dođe. A zapitaju li se Srbi kako je tek nama – od nas Milanović radi idiote već skoro četiri godine. I još ga nismo uspjeli otpiliti.

Rašomon na Prevlaci

O tome kako Milanović koordinira rad Vlade najbolje svjedoči to što se on i njegovi ministri nisu uspjeli iskoordinirati niti oko toga što će narodu slagati u vezi Prevlake. Ako pitate Lorencina, tamo se gradi kompleks hotela s pet zvjezdica. Ako pitate Vargu, vjerojatno će vam reći da se tamo gradi najsuvremenija bolnica u regionu. Ako pitate Grčića, tamo se odvija najveća strana investicija u povijesti neovisne Hrvatske i šire, toliko tajna da se ne smije ništa znati o tome. Ako pitate Mornara, tamo se gradi sveučilište spram kojeg će Harvard djelovati patuljasto.

Ali kad su pitali Ostojića, on je za središnji Dnevnik HRT-a rekao kako se tamo gradi prihvatni centar za imigrante. Rekao je da radovi na njemu traju već pet dana. Kad je to u javnosti postalo tema dana, javio se uvijek dobro informirani premijer i ispalio, onako krkanski, kako samo on zna i rekao da je to o centru za izbjeglice na Prevlaci čista laž: “To je podvala onih koji šire paniku u Hrvatskoj. Namjerno to rade i vidimo koji su to ljudi i kako su koordinirani pred izbore… Hrvatska ima pravo reći: naša vrata su otvorena, ali tamo gdje mi kažemo. To je na sjeveru. Dolje, u Dubrovnik, neka se ne dolazi. Onaj tko tamo vodi ljude, a ovdje se radi o organiziranom dovođenju, radi zlo tim ljudima.“

Dakle, optužio je praktički svog ministra policije da je HDZ-ovac i zlotvor i peta kolona. Optužio oporbu da je koordinirana. Čisto zato jer oni nisu koordinirani i jer nije imao pojma što je njegov ministar dan ranije rekao. Onda je Ostojić odlučio pojesti ono što inače nije za jelo i rekao da nije rekao ono što je rekao i da se na Prevlaci ne grade kampovi za izbjeglice, već kampovi za one koji će vraćati izbjeglice u Crnu Goru. Što prelazi granice drske i bezobrazne laži i ulazi u područje čistog vrijeđanja inteligencije birača. I napomenuo, kako bi štetilo turizmu kad bi izbjeglice dolazili tamo. Što je, naravno, oduševilo Slavonce koji s pravom pitaju – a što su tu oni, Bangladeš?


Imigranti i dotepenci

Ako je vjerovati propagandi, imigranti koji naviru s Bliskog istoka su sve redom doktori, atomski fizičari, pravnici. Blago Siriji i Afganistanu uz toliko visokoobrazovanih! Mediji u Hrvatskoj i svijetu su nam probili mozak time kako su ti ljudi veliki dobitak za Europu i Hrvatsku. Zašto onda njihove zemlje izgledaju kako izgledaju i zašto onda službene statistike govore o 16 posto nepismenih u Siriji i više od 60 posto u Afganistanu, nitko ne objašnjava. A i lica koja vidimo na TV baš nekako ne djeluju previše intelektualno. Uostalom, da parafraziram Vesnu Pusić, doktori znanosti ne putuju čamcem preko mora nego poslovnom klasom. Liječnici iz Sirije ne moraju bježati na ovaj način, oni jednostavno pošalju CV i dobiju posao u Engleskoj i Njemačkoj gdje doktora i inženjera fali, kao i svi drugi.

No, kakve to veze ima s Hrvatskom? Prije dva dana smo imali priliku u prilogu u Dnevniku vidjeti promociju novih doktora znanosti i umjetnosti Zagrebačkog sveučilišta. U Hrvatskom narodnom kazalištu njih 292 promovirao je rektor Damir Boras. Naravno, novinare je najviše zanimalo, hoće li svi ti ljudi, u čije smo školovanje uložili milijarde, otići van s parolom – “Znanje nije roba, ali je kapital”. Jer, samo lani je iz zemlje otišlo četrdesetak tisuća ljudi, uglavnom visokoobrazovanih. Jedan novi znanstvenik je ipak odgovorio da neće. Ostat će ovdje, iako zna da bi ga vani puno bolje platili. Kamera je ulovila i njegovu doktorsku diplomu. Zove se Tomislav, rođen je u Širokom Brijegu.

Da, teško je naći Hercegovca u Zagrebu koji nije odškolovao svu svoju djecu barem do razine fakulteta, ako ne i dalje. Ali medijska propaganda o tim “došljacima” je išla u posve drugom smjeru; prikazivalo ih se kao primitivnu bagru koja pljačka Hrvatsku i koju treba protjerati na kamenjar s kojeg je i došla, da ne smrdi po našem finom i kulturnom Zagrebu. Deset godina su nas pilili s tim šovinističkim pričama. Arapi su pak tim istim ljudima dobrodošli. I tko god kaže da nisu svi oni atomski fizičari, i nije siguran da ih baš želi u EU-u, taj je ksenofob i mrzitelj…

Zašto je u redu mrziti Hercegovce, a nije u redu ne željeti da EU nasele milijuni nepismenih i pretežno primitivnih i nepismenih muslimana iz Afganistana i Iraka? Zašto ste u prvom slučaju fin i kulturan ljevičar, a u drugom zadrti desničar i ksenofob?

Čemu služi vojska?

Na kraju, moramo se nakratko vratiti Milanoviću. On je posve dominirao ovim tjednom. Nakon što je na opću nevjericu tijekom posjeta prihvatnom centru za izbjeglice u Opatovcu ispalio: “Mi možemo biti zadovoljni kako je ovo organizirano za razliku od naših susjeda koji ne rade apsolutno ništa”, rekao je, govoreći o osiguravanju granica, kako Hrvatska nema dovoljan broj pripadnika policije za taj posao, a vojska nije obučena da to čini! “Preostaje, dakle, jedino angažman pričuvnih snaga, što znači dizanje ljudi s radnih mjesta”, rekao je.

Ja sam očito čitav život proveo u posve pogrešnom uvjerenju kako je posao vojske da čuva granice. I da je vojska obučena upravo za taj posao, zapravo da je to jedini posao za koji je vojska zapravo obučena. A da je posao policije kontrola dokumenata na graničnim prijelazima. Naravno, vojska nije obučena za carinske poslove, no izbjeglice ne ulaze legalno, zar ne?

Čak i da stavimo po strani idiotariju da vojska nije obučena za čuvanje granica – recimo da je Milanović mislio na posao granične kontrole, iako je i tada izjava beskrajno glupa – po kojoj logici vojska NIJE obučena za neki posao, a rezervisti jesu???

Ali ni to nije najgore. Naime, jedino u vojnim huntama policija čuva granice, a vojska unutarnji red u državi i režim. A Milanovićeva razmišljanja očito idu upravo u tom smjeru.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/t ... sti-838352