Forum Hoplologije,

Markov trg
2 h ·

Čudni ljudi, čudnih imena vladaju Hrvatskom. Za njih su Hrvati govna, konjušari, niža rasa. Ti pljačkaši državnog proračuna, ideološki kriminalci, rasistički predstavnici ugroženih gangova udružili su se u zločinačku organizaciju multikulturalne mreže s jednim jedinim ciljem pljačkanja države i iživljavanja svojih bestijalnih sklonosti.
Međutim, kako je jedina konstanta ovih prostora nepredvidivost, tako je i njihova pobjedivost postala očita. Gusta magla koju su navukli polako se diže i razotkriva sramotu njihove neljudskosti. To su neprijatelji civilizacije, neprijatelji zakona, neprijatelji poretka, neprijatelji čovjeka. Njihova jedina misao je laž.

Dok je Hrvatska vodila rat preuzimali su banke. Potom su zasjeli na državni tron i u predugoj 'Pijanoj novembarskoj noći' petnaest godina krčmili državu. Sada su se usmjerili na energetski sektor, infrastrukturu, prirodne resurse. Tu je novac. Struja, voda, plin, šume, ceste to je nova meta. Poput karcinoma raširili su se državnim firmama koje upravljaju tim dobrima. Osnivaju firme na vlastitu babu, bez i jednog zaposlenika, zaduže je kreditima u stotinama milijuna kuna, onda plate siću nekom pijancu da je otkupi i dok ovaj pijan leži ispod šanka firma ide u stečaj i nikom ništa. Milijuni opljačkani bez ispaljenog metka, bez dana zatvora. Zakon im to omogućuje. Zakon koji su sami napisali po mjeri svoje prevare.

Skupo prodaju besmislene studije, projekte, mjere energetske učinkovitosti koje im izrađuju oni koji su ima sredili diplome, magisterije, doktorate, oni kod kojih su glatko prošli u ime buduće suradnje i lako dobivenih financiranja. Svi ti projekti koštaju boli glava, a ne vrijede pišljiva boba. Donose se zakoni koji se nameću kao tobože obavezni. Uzmu novac ljudima, a onda se pokaže da to nije bilo obavezno. Jednako razdjelnici toplinske energije, certifikati energetske učinkovitosti, koncesije za vjetroelektrane ili gradnja termoelektrana na ugljen koji će se uvoziti s kompletnom uvoznom tehnologijom i strujom koja će biti dvostruko skuplja od struje na slobodnom tržištu.

Ubili su Imunološki zavod histeričnom primjenom neobaveznih europskih standarda zbog raznih gluposti, poput visine stropova. U međuvremenu netko uvozi te supstance i prodaje ih po trostrukim cijenama nego što ih je Imunološki prodavao. Od legalizacije nekretnina ostao je samo težak harač na leđima pokradenog naroda.
Dug je popis tih zlodjela. Realizaciju omogućuje i čuva medijska agentura zadužena za stvaranje kolektivnih iluzija i blokadu istine.
Moguće je to samo zato jer je narod posvađan, razočaran, rezigniran, uplašen, opijen i zaražen strahom. Nema pastira, stado je razbijeno, gladni ga vukovi čereče. To je vrijeme, uvijek bilo, kada se pojavljuje vođa..!

https://www.facebook.com/markovtrg1/?fref=ts

Ukidaju li Most i Domoljubna koalicija Mesićev status, ili ga štite?

Autor: Marko Ljubić
Srijeda, 16. Ožujak 2016. u 20:15

Mesiću se na ovaj način daje novi impuls političkog života i otvaraju vrata za novi val neprijateljevanja protiv Hrvatske. Samo je pitanje dana kad će mu razni Soroši i tko ga god zatreba za svoje prljave ciljeve, zbog „nerazumijevanja“ hrvatske vlasti dati sve što treba.

Klub saborskih zastupnika Mosta podnio je amandman na prijedlog proračuna, da se stavka troškova Ureda bivšega predsjednika umanji za šesto tisuća kuna, te da mu se ostavi za funkcioniranje nešto manje od dvjesto tisuća kuna. To su obrazložili potrebom da se u teškoj situaciji u zemlji moraju poštivati istinski prioriteti, pa su predložili prenamjenu u korist civilnih invalida rata.

Prvo pitanje inicijatorima – Zbog čega takvo patetično obrazloženje i uvođenje civilnih žrtava rata u istu razinu s Mesićem?

Ta inicijativa mi je odmah zbog toga bila sumnjiva.

Mesić je na to žestoko reagirao.

Evo što kaže Mesić: „Inicijativa za drastično smanjivanje ionako već višekratno smanjivanog proračuna za Ured bivšeg predsjednika Republike Hrvatske nije ništa drugo nego perfidan, ali u isto vrijeme i savršeno proziran pokušaj ukidanja toga ureda, a da se to formalno ipak ne učini“.

Netočno i vrlo lukavo.

Inicijativa je to, koja zadržava ured. Znajući Mesića, on će ako ga netko pozove negdje, ali i bez toga, reći da ga nacionalistička i ustašoidna vlast progoni, ali ne smije ga – ukinuti zbog goleme potpore naroda. A to će većina medija i novinara za njim ponavljati kao papagaji.

Mesiću se na ovaj način daje novi impuls političkog života i otvaraju vrata za novi val neprijateljevanja protiv Hrvatske. Samo je pitanje dana kad će mu razni Soroši i tko ga god zatreba za svoje prljave ciljeve, zbog „nerazumijevanja“ hrvatske vlasti dati sve što treba.

A ovaj put – legalno i internacionalno.

Zatim Mesić objašnjava: „Praksa da bivši predsjednici imaju svoje urede i manji broj suradnika (u ovom konkretnom slučaju riječ je o samo jednoj stalno zaposlenoj osobi!) uobičajena je u mnogim zemljama. Jednako tako je uobičajeno da se bivšim predsjednicima omogućava nastavljanje, doduše neformalne, aktivnosti na međunarodnom planu na osnovi pozicije što su je stekli tijekom obnašanja najviše dužnosti u zemlji.“

E, ovdje je problem.

Mesić točno govori sve, a laže sve.

Tako se ponašaju civilizirane zemlje u kojima je isto tako sankcioniran standard da netko na funkciji predsjednika Republike ne radi otvoreno i izrazito protiv temeljnih nacionalnih interesa svoje zemlje. Zemlje razvijene demokracije takve predsjednike odmah smjenjuju, zatim i kazneno progone, a zauvijek ostaju trajno osramoćeni.

Tiče li se to Mesića?

Itekako.

Mesić iza sebe vuče kilometarsku kolonu vagona prljavština i sumnji. Za neke stvari ubitačne su i sumnje, ali držimo se činjenica.

On je jedini predsjednik Republike u povijesti suvremenih država koji je i prije, a i tijekom svoga mandata svjedočio u vrlo ozbiljno kontaminiranom međunarodnom procesu u Haagu, protiv svoga naroda i svoje države. Kad kažem kontaminiranom procesu, nemam namjeru navoditi dokaze, koje je što iz međunarodnih izvora, što iz hrvatskih izvora i to vrlo utemeljeno i dokumentirano dokazalo puno pravnika, znanstvenika i novinara.

To je činjenica.

Mesić je ne samo svjedočio protiv svoga naroda i svoje države, već i po većini mjerodavnih ocjena smišljeno iznosio lažne optužbe na račun pokojnog predsjednika Tuđmana ciljajući tako kompromitirati ne samo njega, nego sukladno scenariju djelovanja vrlo raširene agenture i specijalnom ratu protiv Hrvatske, izravno kriminalizirati same temelje državnosti.

Da je Hrvatska razvijena demokratska zemlja, da su mediji i društvo prošli tranziciju iz komunističkog i velikosrpskog režima u zreli demokratski sustav vrijednosti, te da je provedena lustracija i javnost zauzimala stavove na činjenicama, a ne na temelju plasiranih krivotvorina, Mesić nikada ne bi postao predsjednik Republike.

Mesić je od prvih dana obavljanja službe predsjednika Republike nanosio sustavno teške udarce hrvatskoj državnosti. Razorio je posve sustav državne sigurnosti, otvarajući vrata najstrožih tajni i arhiva, bez ikakvoga povoda i opravdanja novinarima u zemlji, te britanskim i inim agenturama i medijima i bez povoda i valjanoga opravdanja slao tužiteljstvu, dakle jednoj strani u sudskom procesu protiv hrvatskih časnika u Haagu, tisuće i tisuće dokumenata. A istodobno sprječavao obranu hrvatskih časnika i optuženika u pristupu tim dokumentima i arhivama.

To je radio Mesić.

Svugdje u svijetu bi bio trenutno opozvan s funkcije, ali i trenutno optužen za veleizdaju zemlje.

Ali, zbog razloga koje sam naveo, nije se to još uvijek dogodilo u Hrvatskoj.

Mesić dalje navodi: „Otkako sam prestao biti predsjednik Republike Hrvatske sudjelovao sam na brojnim međunarodnim skupovima, susreo se s velikim brojem što bivših, što aktualnih svjetskih državnika i održao niz predavanja u inozemstvu, o čemu je Ured redovno obavještavao medije, ali te informacije – na žalost – u pravilu nisu dopirale do hrvatske javnosti. Pomagao sam, koliko sam mogao, održavanju ugleda Hrvatske u svijetu, mada to uvijek i nije bilo najjednostavnije“.

Svakome sa zrncom razuma, ali i minimumom ponosa, mora biti signal za uzbunu ako takav čovjek danas putuje svijetom i „pomaže državi“ i „narodu“.

Mesić se voli deklarirati jednim od utemeljitelja političkoga pokreta za stvaranje države, što je formalno istina. Obavljao je visoke dužnosti, što je također istina.

Ali, što je ostalo?

Laži.

Gomila laži i prevara koje opstaju samo iz dva razloga. Jedan je očita i neviđena umreženost u sve dijelove sustava, prije svega medijsko-financijske moći, koji prikriva njegove svinjarije i stvarne činjenice, a promovira njegove dokazane laži. Drugi je prilično ozbiljna sumnja da njegova struktura pa i on sam skriveno i danas ima presudan utjecaj na političke procese u zemlji, pri čemu je u ovome slučaju bitno upozoriti na realnu utemeljenost takvoga utjecaja na – HDZ i na Most.

A nije malo ljudi koji vjeruju da je njegova tiha zaštita i predsjednica Republike.

Naime, njegovi dugogodišnji suradnici i po mnogima intimusi, prepoznaju se iza lidera obje te političke skupine. Mislim prije svega na Karamarka u HDZ-u, te na skupinu financijaša i gospodarstvenika iza Petrova, koje personificira Roglić.

Jako puno kadrovskih rješenja pa i političkih inicijativa, a još više nedostatak nužnih političkih namjera i programa, ukazuju na to.

Činjenica koja eklatantno ukazuje na razmjere prevare i medijske manipulacije je priča o tome da se Mesić „razišao“ s Tuđmanom zbog Tuđmanove politike „podjele Bosne i Hercegovine“.

Potpuna laž.

Svatko u zemlji običnim pregledom kalendara može pronaći podatak da je Mesić bio predsjednik Hrvatskog Sabora nekoliko mjeseci nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, kojim su prestali sukobi Bošnjaka i Hrvata. Tek nakon potpisivanja međunarodne garancije da BiH neće potpuno propasti i nestati, Mesić se razišao s Tuđmanom, nositeljem te međunarodne politike i garancije.

To je najobičnija istina i činjenica.

Zbog čega je dakle Mesić, prvo lagao, drugo, pokušao otvoreni državni udar u Hrvatskoj te 1994. godine?

Zbog dvije stvari.

Ni jedna nije niti njegova izvorna zamisao, niti – hrvatska politika, a još manje interes Hrvatske.

Prva je zbog toga što su se Amerikanci umiješali u sukob u BiH, uzeli uzde iz britanskih ruku, te natjerali Hrvate i Bošnjake da potpišu sporazum, čime su Britancima izbili najvažniji adut legalizacije srpskih dotadašnjih osvajanja, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH.

Britanci su tada jedino imali mogućnost pokušati svojim davno pozicioniranim mrežama i prosrpskim agenturama srušiti državnu vlast u Hrvatskoj, prije svega Tuđmana. Bio je to sjajno osmišljen, organiziran i vrhunski operativno pripremljen klasičan udar, koji je za dlaku propao.
Za jedan glas u Saboru.

Tko se smije kladiti znajući sve što sam naveo, a da ne govorim stotine drugih činjenica, da od prvih dana uspostave države, ta opcija nije bila osmišljena u slučaju da ne uspije potpuni slom Hrvatske pred srpskom i JNA agresijom?

Nitko razuman.

Jer, točno tako rade ozbilje obavještajne službe i ozbiljne države kad pripremaju bilo što, a ne otvoreni rat i kasniju uspostavu političkih činjenica na rezultatima agresije. Agresiju na Hrvatsku je pripremala ozbiljna država, a još ozbiljnije su joj pomagale.

Nejasno mi je kako Karamarko nema toliko minimalno političkog senzibiliteta, da se u savršenoj poziciji javno otrese sjene koju mu u članstvu HDZ-a, ali i u najvećem djelu biračkog tijela desnice, čini Mesić i poveliki dio karijere uz njega?

Ili jednostavno ne može prijeći tu crtu.

Zbog čega?

Karamarkovo ponašanje na žalost jedino ustraje na nejasnoćama i izbjegavanju očitovanja o Mesiću i jednome djelu svoje prošlosti, koja se nikako sadržajno ne uklapa u deklarativne ciljeve, pa i stvarne politike i postupke, koje je moguće prepoznati jednim djelom i kod njega. Pod očitovanjem ne mislim na tu i tamo nekakav sitni verbalni sukob ili poruku.
To je parada, a očitovanje je politička inicijativa i – odluka.

Zbog toga mislim da je ova inicijativa Mosta, zapravo spašavanje „vojnika Mesića“ a ne njegovo ukidanje kako on poručuje, pokušavajući opet prevariti. Da je stvarna namjera marginalizirati njegovo djelovanje, ne bi bio bitan novac, iako se i tu moglo napraviti karikaturu od njegovoga „društvenog i političkog statusa u zemlji“, jer Mesić to zaslužuje.

Trebalo mu je ostaviti – pet kuna u proračunu. Ni kune više.

I, to bi bila poruka.

Ali važnije od toga, nužno je u inicijativi za takav amandman jasno i domaćoj i inozemnoj javnosti reći da je Mesić nečasna politička figura, za kojom se vuku stotine teških sumnji, dokaza i repova u svakom pogledu, od političkih do kriminalnih, te da on ne može ni na kakav način, pogotovo simbolički predstavljati hrvatski narod. To treba javno napisati i reći, kako nitko u svijetu ne bi imao iluzija oko Mesića.

Pa bi ga ja pitao, tko bi ga, tko drži do sebe u svijetu, ako izuzmemo opskurne poluljude i diktatore, te eventualno Savu Štrpca i slične kreature, primio ili pozivao u – goste.
Nitko živ tko bilo što vrijedi u svijetu neće riskirati za politički osuđenoga čovjeka, odreći se mogućnosti suradnje sa službenom hrvatskom državom. Zbog toga Mesića treba osuditi službena državna politika. To je – ukidanje.

A to je, ne znam shvaćaju li to današnji nositelji vlasti, pitanje vraćanja ponosa i satisfakcije golemoj većini hrvatskog naroda.

Što god učinila država, bilo koja vlast, jedna presuda u hrvatskom narodu živi i nitko je više nikada neće ukinuti. Ako na to Mesić misli, ima pravo.

Mesićeva stvarna funkcija u očima i svijesti goleme većine hrvatskoga naroda je – izdajnik i politička nakaza.Na njegovu žalost, što vrijeme bude više odmicalo, godine prolazile, sve je sigurnije da će se morati svakodnevno suočavati s takvim – ugledom.

A to je uvijek najprimjerenija kazna, odnosno nagrada svakome čovjeku.

http://www.dnevno.hr/vijesti/dnevni-det ... i-ga-stite

http://www.dnevno.hr/domovina/najmladi- ... sku-918539

SVE REČENO

NAJMLAĐI KORISNIK ‘BORAČKE PENZIJE’ IMA SAMO 12 GODINA! Maks nabrojao sve ofenzive na Hrvatsku!

Autor: T. Budak

Utorak, 03. Svibanj 2016. u 11:56
Poslije ove kolumne Maria Maksa Slavičeka, neće biti puno nejasnoća... Pročitajte.

“Pokušali su nas pokoriti vojnom silom i oružjem ali nisu uspjeli no . . . Politika Srbije koja želi dominirati nad republikama umjetne tvorevine bivše Jugoslavije nastavlja se”, najavne su riječi nove kolumne Maria Maksa Slavičeka poslije koje je manje – više sve jasno:

Medijska ofenziva

Nameću se kulturne, jezične, uljudbene norme i ponašanja koja nisu svojstvena hrvatskom puku. Stvaranje športskih liga, Big-Brothermultinacionalnih Big Brothera, nakaradnih sapunica u kojima se nameće srpski jezik, kadroviranjem i postavljanjem kadra koji na nacionalnoj TV prikazuje mahom serije, filmove, i emisije koje veličaju jugoslavensku veličinu i jugonostalgičarsko-balkanske i partizanske dominacije. S, naravno, napomenom da mediji u Hrvatskoj nisu u rukama nacije nego stranih korporacija

Estradna ofenziva

Još u jeku Domovinskog rata u glavnom gradu Hrvatske su kršni momci iz krim miljea započeli sa otvaranjem narodnjačkih klubova u kojima su hrvatsku mladež, posebice onu koja srećom nije na vlastitoj koži osjetila ratne strahote dojili srpskim melosom i harmonikom dugmetarom. Sve to pod izlikom „nije muzika ništa kriva“. Ti isti momci, ispostavilo se kasnije, bili su, a čini se da još uvijek jesu, pod palicom tajnih službi i njenog kadra koji ih je svojom pozicijom u strukturama nove vlasti štitila svim sredstvima dok nisu počeli svojom lakomošću gristi ruku koja ih je postavila. Nastavak te ofenzive danas se vidi kroz djelovanje i suradnju „hrvatskih“ estradnjaka koji ugošćuju srpske kolege i to one sa čijim su pjesmama na usnama četničke horde palile i žarile po Hrvatskoj. Ispada da je točna ona „Zašto kod nas još od prije samo srbin pjevat smije… by Dario Plevnik“. Širom Lijepe Naše održavaju se koncerti na kojima naša mladež usvaja „reči“cajke i „kulturu“ dojučerašnjeg agresora, a mi kakvi jesmo ne obaziremo se na to kao država sa ciljem zaštite kulturne autonomije i očuvanjem baštine.

Politička ofenziva

„Drugovi iz Komiteta“ koji su bili i jesu po svojoj vokaciji u svakoj stranci i vlasti kroz političke kanale i institiucije pisali su i pišu, te donose politiku “drugova”. Neprimjerena izmjena ustavnih odredbi na način da se ustav prilagodi dnevnopolitičkim ambicijama trenutne vlasti i nedostatak nacionalne strategije u svim segmentima je rezultat rada tih istih „drugova iz Komiteta“, koji su samo zamijenili partijske knjižice stranačkim iskaznicama. Ubacivanje svojih „elemenata“ koji su zbog nekih svojih grijeha dužni slušati te iste „drugove“ u braniteljsku populaciju, stvaranjem Zakona o udrugama još poratnih godina koji je za cilj imao stvoriti masu „neovisnih“ udruga koje bi u datom trenutku bili sredstvo provođenja politike „zavadi pa vladaj“ je jedan od modela i modusa djelovanja „službe“ koja se duboko ukorijenila u sve strukture novonastale hrvatske države zakone koji su stvorili preduvjete da hrvatskom iz sjene vladaju „nevladine“ organizacije. Organizacije koje promiču tezu izjednačavanja krivnje agresora i žrtve, samo što one nisu nevladine nego se financiraju od europskih i drugih vlada. Političari su dopustili da tuđa zastava bude istaknuta na hrvatskim institucijama, po nama, vojnicima, poznatim pravilima, zastava se na tuđem teritoriju i objektima postavlja kad se taj teritorij zauzme i i okupira. Velikosrpski plan povezivanja koridora Knin-Banjaluka-Beograd nastavlja se i dalje zapostavljanjem hrvatskog puka u BiH i stavljanjem na margine unutrašnje i vanjske Hrvatske politike. Neprimjerena izmjena ustavnih odredbi na način da se ustav prilagodi dnevnopolitičkim ambicijama trenutne vlasti i nedostatak nacionalne strategije u svim segmentima je rezultat rada tih istih „drugova iz Komiteta“, koji su samo zamijenili partijske knjižice stranačkim iskaznicama. Ubacivanje svojih „elemenata“ koji su zbog nekih svojih grijeha dužni slušati te iste „drugove“ u braniteljsku populaciju, stvaranjem Zakona o udrugama još poratnih godina koji je za cilj imao stvoriti masu „neovisnih“dodik i josipovic udruga koje bi u datom trenutku bili sredstvo provođenja politike „zavadi pa vladaj“ je jedan od modela i modusa djelovanja „službe“ koja se duboko ukorijenila u sve strukture novonastale hrvatske države.

Finacijska ofenziva

Već ranije spomenuti drugovi su stvorili i ozakonili pljačku i privatizaciju tvrtki, zatim su nastavili prodajom banaka i uvođenjem monetarne politike koja od nacije stvara dužničko roblje. Preuzmi, privatiziraj, opljačkaj, zaduži i rasprodaj a ljude izbaci na cestu je uhodani model djelovanja. Donošenje ovršnih zakona koji deru kožu s leđa običnom čovjeku. a tajkuni budu izuzeti, posebice oni čije tvrtke imaju pokrovitelje u inozemnim korporacijama. Uvoznički lobi koji je zahvaljujući podložničkoj i anacionalnoj organizaciji poreza i nameta na uvezenu robu deklasirao hrvatske proizvode i proizvođače. Dopuštanje i ozakonjenje enormnih kamatnih stopa, i do tri puta većih nego u istim bankama u Europi sa čime se u koheziji s otkazima stvara hrvatska sirotinja. Neprimjereno i nepotrebno zaduživanje sa cijem stvaranja virtualnog gospodarstva i fiktivne sposobnosti vlada da čine ono što im je temeljni cilj a to je da su dužni stvoriti uvjete kako bi svaki čovjek mogao zarađivati i živjeti od znoja ruku svojih. Stvaranje tajkuna koji voze skupe aute i jahte a da nisu platili obveze prema državi i radniku kao posljedicu ima još veću društvenu podjelu. Sve su to odradili „drugovi iz Komiteta“ koji su i onoj državi bili na povlaštenim položajima unutar Partije, poduzeća i sigurnosnog sustava.

Pravna agresija

Kao što su i obećali svojim mentorima iz Srbije, a kasnije i iz Europe, „drugovi“ su odustali od naplata ratnih šteta koje bi Srbija trebala isplatiti Hrvatskoj, nisu se zauzeli za povrat još uvjek okupiranih dijelova hrvatskoga teritorija, zadužili su se kakobranitelji u tamnici bi dojučerašnjem agresoru i njegovim simpatizerima te podupirateljima obnovili kuće koje su sami porušili i osigurali im povratak na teritorij koji su željeli zauzeti ratom. Dopustili su kriminalizaciju Domovinskog Rata i uhićenja najsvetijih simbola hrvatske obrane, hrvatskih generala, nastavljaju sa progonom i postupcima protiv hrvatskih branitelja. Organizirali su i dopustili da Srbija preuzme nadležnost nad istragama, ali i provođenje istraga svih možebitnih ratnih zločina i to u svim državama prostora bivše Jugoslavije i to na način da to provode istražitelji iz Srbije, što je po nama nedopustivo.

Dok prosrpski dio Europske unije likuje pobjedom nad Haškim sudom oslobodivši četničkog vojvodu, a istodobno prstom upire u hrvatske stradalnike kao nametnike hrvatskog društva i državnog proračuna, petokolonaška ekipa na čelu sa Mesićima, Jovanovićima, Milanovićima, Pusićima kao i „hrvatskim“ udrugama poput Documente i Antifašističke lige RH te uz ideološki i svjetonazorski savez s prijateljskom udrugom „Veritas“ Save Štrbca iz susjedne nam Srbije, kroz povijest stvaranja hrvatske države nameću silne proračunske obveze i dugove koje će generacijama iscrpljivati hrvatski narod.

Nabrojimo ih redom, a potom za svaku pojedinačno obrazložimo vidljive financijske posljedice na državni proračun RH. U početcima stvaranja hrvatske države dok je hrvatska mladost ginula u obrani i težnji za samostalnom Hrvatskom, tadašnji politički establišment preuzima ukazom, od strane onih koji razaraju i ubijaju Hrvatske građane (odnosno tzv. Jugoslavije) dva zakona vrlo „degutantnog“ značenja i s obveza federacije prebacujuih na trošak i obvezu državnog proračuna RH.

28. lipnja 1991.godine … Zakon o obvezama federacije za mirovine boraca NOR-a u Odluci

Hrvatskog sabora Klasa: 011-01/91- 01/106, Urbroj: 71-91- 1 od 28. lipnja 1991 godine, gdje se „Ukazom o proglašenju Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja koji se u RH primjenjuju kao republički zakoni“, prava umirovljenih sudionika NOR-a zadržavaju u istom omjeru i pravima kao što su bila definirana i u SFRJ i postaju obveza proračuna RH. – kako to da još i nakon sedamdeset godina od završetka II. svjetskog rata postoji 19.492 korisnika mirovine po statusu „sudionici NOR-a“ ?

– kako to da najmlađi korisnik „boračke penzije“ ima samo 71 godinu ?

– kako to da najmlađi korisnik obiteljske „boračke penzije“ ima samo 12 godina ? A kako izgleda „njihov“ Zakon i tko sve stoji u nasljednom redu sudionika NOR-a?

Čl. 31.

Članovi porodice palog borca iz čl.13. stav. 2. tačka 2. ovog zakona, članovi porodice vojnog invalida od I.do VII. grupe iz čl. 14. tačka 2. ovog zakona, kao i brat, sestra i unuk palog borca iz čl.13. stav. 2. tačka 3. ovog zakona imaju pravo na porodičnu invalidninu iako su članovi uže porodice ostvarili ovo pravo. Uzimajući u obzir da je obveza isplate mirovina borcima NOR-a nametnuta obveza na teret državnogproračuna RH, da se u državni proračun RH za te osobe nikada nije uplaćivala niti jedna kuna doprinosa i uz zračun troška na godišnjoj razini od oko 934 milijuna kuna koliko je potrebno za isplatu dolazimo do činjenice da je u dvadeset pet godina samostalnosti RH svoj državni proračun oštetila za dvadeset četiri (24) milijarde kuna.

31. prosinca 1991.godine … Zakon o preuzimanju saveznog zakona iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja vojnih osiguranika (osmišljen za pripadnike JNA) Dolaskom na vlast Kukuriku koalicije zajedno s udruženim prosrpskim i antifašističkim udrugama te uz svesrdnu podršku njihovog srpskog partnera u obliku stranke poštenih namjera SDSS-a, već i onako osakaćenom državnom proračunu RH i napaćenim i osiromašenim građanima RH nameću još dva tereta, ničim uvjetovanim osim njihovom neizmjernom brigom za one koji su uništavali i razarali Hrvatsku.

Uzimajući u obzir da je i ova obveza isplate mirovina vojnim osiguranicima JNA nametnuta obveza na teret državnog proračuna RH, te da se u državni proračun RH za te osobe nikada nije uplaćivala niti jednakuna doprinosa, a uz izračun troška na godišnjoj razini od oko 290 milijuna kuna koje su potrebne zaisplatu, dolazimo do činjenice da je u dvadeset pet godina samostalnosti RH svoj državni proračun oštetilaza sedam (7) milijardi kuna.Nažalost to nije zadnja riječ od strane JNA koja putem mirovinskog sustava iscrpljuje Hrvatsku i hrvatski narod. Dobro prikrivena i nikada objavljivana tajna odnosi se i na sukcesijske ugovore kojima je RH preuzela isplate bivšim, još prije Domovinskog rata umirovljenim pripadnicima JNA te bivšim službenicima u saveznim tijelima bivše SFRJ. Takvih po statističkim tablicama HZMO-a ima preko 150.000 tisuća s prosječnim mirovinama od 750.00 kuna. Ali i uz tako mali iznos mirovine, dobivamo podatak da je po ovoj osnovi za dvadeset pet proteklih godina isplaćeno preko trideset tri (33) milijarde kuna.

Zaključno, sukcesijski ugovori i preuzeti Zakon, za korisnike istog predznaka – JNA, po te dvije osnove hrvatski državni proračun u proteklih dvadeset pet godina koštali su četrdeset (40) milijardi kuna.

Najžalosnije u cijeloj toj priči je što su razno razne hrvatske antifašističke platforme u očima hrvatskih građana uspjele hrvatske branitelje predstaviti kao glavne antidržavne elemente, dok su od gore navedenih skupina pripadnika, JNA i boraca NOR-a stvorili poštene i radišne građane bez mrlje na obrazu.

25.travnja 2013.godine … Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi.

Zakon o područjima posebne državne skrbi iz 2003 godine mijenjaju Odlukom o „dopunama i izmjenama“ pretvarajući ga u katastrofu Hrvatskog državnog proračuna. Naime spomenutim izmjenama od 25. Travnja 2013. godine, Zakon potpisan od strane ljubitelja „partizanskih kapica“ i tadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića, mijenja se i nadopunjuje u članku 12a dopunom da na stambeno zbrinjavanje, osim izbjeglica, prognanika i povratnika, po novim kriterijima imaju i bivši korisnici stanarskog prava. Iako je Vlada Zorana Milanovića i njegovi antifašistički partneri, hrvatskom narodu predstavila jednustranu priče, činjenice su bitno drugačije. Europa za one koji su samovoljno napustili svoje stanove i time izgubili stanarska prava ne tereti za njihovo zbrinjavanje države nasljednice. Svakako, još je jednom vrlo bitno napomenuti, da ta radnja nije proistekla iz obveze RH prema EU već je poklon i dobra volja gore navedenih osoba i udruga, a sve s jedinim ciljem; financijskim uništavanjem RH.

Radi boljeg prikaza koliko takva „egzibicija“ i poklon države njezinim nelojalnim građanima košta, prije novo nametnutih „lojalnih“ korisnika stanarskih prava, možemo uzeti službenu izjavu Ivice Preskara iz 2013. godine, „načelnika Sektora za stambeno zbrinjavanje“ koji navodi da je regionalni stambeni program nastavak nacionalnog programa Hrvatske u koji je već uloženo više od šest (6) milijardi eura ili četrdeset pet (45) milijardi kuna sa čime je zbrinuto 3.540 „porodica“.

1.siječnja 2014.godine … Zakon o mirovinskom osiguranju

Analizom još niza drugih vidova anacionalnog i antihrvatskog djelovanja tog političkog korpusa uglavljenog u hrvatsko biće mogli bismo Vam napisati elaborate o tomu, no dovoljno je da se dokopate srpskog Memoranduma SANU 2 i vidjet ćete da smo u pravu.


Još jedan vrlo bitan element o kojemu šute sve dosadašnje Vlade i predsjednici Hrvatske je potraživanje naknade za ratne štetekoju su učinile JNA i Srbija na području Hrvatske. Nažalost kao i u svim ostalim slučajevima namećući krivnju hrvatskom narodu, antifašistički elementi udruženi u udruge, platforme, a po najnovijem i lige uspjeli su stvoriti klimu u kojoj malo građana razmišlja o toj činjenici. Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi od 1991. do 1999. godine izravna ratna šteta ugospodarstvu i na objektima iznosila je preko dvjesto trideset šest milijardi kuna, točnije236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM.

U isto vrijeme nematerijalna šteta u vidu izdataka za žrtve i stradalnike Domovinskog rata te branitelje po raznim osnovama iznosili su do tog razdoblja još dodatnih trideset šest (36) milijardi kuna.

Z A K L J U Č A K

Nažalost za sve hrvatske građane, antifašističke snage koje su se putem udruga i platformi uspjele infiltrirati u sve pore Hrvatskog društva uz predvodnicu sa SDP-om, HNS-om, SDSS-om i ostalim koalicijskim partnerima Kukuriku koalicije i ideološkim prijateljem Savom Štrbcem iz Srbije, uspjele su svojim medijskim angažmanom nametnuti krivnju hrvatskom narodu, a svojim radnjama i zakonskim rješenjima slomiti i financijski uništiti omraženu im tvorevinu „samostalnu Republiku Hrvatsku“. Šutnjom i odobravanjem ne samo da uništavaju hrvatski narod već uništavaju i svaki nadu i svjetliju budućnost našoj hrvatskoj djeci za bolje sutra. Stoga pod hitno treba ukinuti sve postojeće zakone koji nisu dio europskih propisa, a koji svojim postupcima obezvrjeđuju Domovinski rat, uništavaju Državni proračun RH i nagrađuju agresora te zatražiti povrat svih sredstava uloženih u mirovine koje nisu doprinosima pokrivene u Hrvatskoj od strane fondafederacije u čijem su se sastavu nalazile do preuzimanja. U protivnom Hrvatska država na veselje svih antifašističkih elemenata neće još dugo postojati. A Vi slobodno zbrojite sve cifre koje su se kroz samo ove zakone u porteklih 25 godina izvukle iz RH, pridodajte one koje su ukradene kroz pretvorbu i privatizaciju, i vidjet ćete silne milijarde dolara koje nedostaju kako bi Hrvatska bila ona davno obećana zemlja poput Švicarske, zaključio je naš sugovornik Guido Hornik

Vlasti se, Vlade i predsjednici kao i stranke na vlasti mijenjaju ali stanje ostaje isto, i dalje na štetu Hrvatske i Hrvata…

Bog Vas Blagoslovio uz poruku „ U mislima Domovina, u srcu odanost , u desnici snaga“. Ako dvojite, ako ste posustali i izgubili nadu, ustanite ponosno i recite sebi: „Ja sam HRVAT,unuk HRVATA, sin HRVATA i otac HRVATA, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara HRVATSKE i Hrvata , uz mene je svemogući Bog, a njegova ruka vodi moj put i mač. Ne tražim tuđe samo branim svoje i u tome leži moja snaga. Vjera, Ljubav i Domovina mojoj su duši hrana”.

U Ime H.V.R ČUVARI DOMOVINE

Mario Maks Slaviček

Tko stoji iza Bože Petrova i za koga rade hrvatske tajne službe?
Objavio/la: Sam Pusic
Nadnevak: Svibanj 26, 2016
in: Kolumne

Tko stoji iza Bože Petrova i za koga rade hrvatske tajne službe?

Na ovo škakljivo pitanje su nam u relativno kratkom vremenu jasno i nedvojbeno odgovorili upravo Petrov i Grmoja njihovim ponašanjem i izjavama. Njihove reforme od samog začeća su bile smišljena laž, a njihov ulazak u Sabor je imao svoj cilj, a to je zaustaviti lustraciju komunista, udbaša i kosovaca, dakle, najvećih lopova u Hrvatskoj, te progon hrvatskih branitelja. Sve drugo o njihovoj Ćupriji je bila laž pa tako i postotak glasova koje su navodno dobili na izborima.

Nije li Ćuprijin uzlet sličan uzletu Stjepana Mesića kada je pobijedio Budišu u utrci za predsjednika RH nakon velike Budišine anketne prednosti? Nakon tolike prednosti, Budiša je na kraju izgubio predsjedničke izbore samo zahvaljujući lažnim glasovima iz Srbije i BiH, glasovima ljudi koji nisu državljani RH. Čini mi se da je tako izabran i Josipović, a ka tome još uz blagoslov Ive Sanadera. I Mesić i Josipović su imali svoju tajnu bazu u Banja Luki, a možda je imaju i danas.

Čuprijanci nisu mogli dobiti toliko glasova na izborima da nije bilo više ćuprija koje Hrvatsku spajaju sa Srbijom i BiH-om. Najveći postotak Ćuprijinih lažnih glasova je došao iz Srbije i BiH, a tako se Domoljubnoj Koaliciji (DK) oduzelo najmanje 12 mandata. Posljednji su se brojili srbijanski i bošnjački glasovi iz Srbije i Bosne pa se nakon toga broj mandata DK smanjio upravo za toliko mandata.

Dakle, svi lažni glasovi su dodjeljeni Ćupriji umjesto koaliciji Hrvatska Raste (HR) jer bi namještanje izbora bilo očito. Izgleda da je to razlog zašto je Arsen Bauk manipulirao sa brojem birača. Nema nikakve sumnje da su iza ovog namještanja izbora stali predsjednica USRH Jasna Omejec i predsjednik VSRH Branko Hrvatin koji su svojim djelovanjem ostali odani Partiji. Ovo je teška povreda demokrastkih načela, ali sa ovakvim državnim tužiteljima i ovakvim sudcima Hrvatska je osuđena na nestanak.

Bože Petrov je mentalni i politički slijepac i duhovno sirotan, što nedvojbeno pokazuju njegove oči i izraz lica, jer sa njime netko upravlja iz pozadine. On živi u strahu! Zašto, to ne znam? Ovako se naprijed ne može. Nažalost, Čupriji se pridružio i predsjednik Vlade Orešković koji je razočarao mnoge Hrvate diljem globusa iako ga je na tu poziciju postavio HDZ.

I on je postao Ćuprijin igrač, ali ni danas nije jasno zašto. U kojoj nezakonitoj radnji je mogao sudjelovati kad se tako ponaša? Koliko je javnosti poznato, on je jedino mogao sudjelovati u prodaji Plive, slično kao što je Mudrinić sudjelovao u privatizaciji Hrvatskog Telekoma. Obojica su zbog zasluga stali na čelo tih kompanija. Nije li možda zbog toga Orešković manipulirao sa smjenom Lozančića? Koliko je vremena trebalo da se uklone neke nepoželjne informacije? Što je Petrov tražio od Lozančića?

Ovo nam pokazuje zašto bi trebali uvesti američki politički sustav jer ga se donekle može nadzirati, a izvršna vlast je odvojena od zakonodavne jer se predsjednik izvršne vlasti bira izravno. Isto tako birači bi trebali izabrati na izborima sve županijske državne odvjetnike, pa tako i glavnog državnog odvjetnika. Zar nije žalosno da USKOK i DORH nisu zatvorili ni jednog pravog lupeža niti su vratili oteto, ali su u zatvor strpali sitne lopove.

Sudce bi trebao imenovati predsjednik države, a potvrditi bi ih morao Sabor pod uvjetom da se vrati Županijski dom i smanji broj sabornika u Saboru. U Županijskom domu svaka županija bi trebala imati dva župana. Jedino tako bi mogli vratiti dostojanstvo hrvatskoj demokraciji. Sa američkim političkim sustavom građani bi izravno sudjelovali u izborima jer bi izravno birali predsjednika, sve saborske župane i sabornike po županijama. Današnji model hrvatske parlamentarne demokracije je toliko primitivan da nas podsjeća na feudalizam ili komunizam. Hrvatske manje gradove i općine bi trebali voditi volonteri umjesto profesinalaca.

Gospon Petrov ne želi smjeniti Glavnog državnog odvjetnika i bivšeg ravnatelja USKOK-a Dinka Cvitana, a rado bi opozvao prvog predsjednika Vlade, gospona Karamarka. Takvo ponašanje je toliko nelogično pa se moramo upitati: Tko stoji iza Petrova, posebice nakon njegovog protuzakonitog susreta sa ravnateljem SOA Draganom Lozančićem. Naime, za koga rade hrvatske tajn eslužbe?

Međutim, činjenice nedvojbeno pokazuje da su Mladen Bajić i Dinko Cvitan najodgovrniji za stanje u kojem se nalazi Hrvatska. Oni nisu zatvorili ni jednog pretvorbenog lupeža. Nikoga nisu progonili osim nekoliko hadezeovskih lupeža, ali im ne mogu ništa jer ih brane bivši jugoslavenski Tužitelji koji mogu ucjeniti svakog sudca Vrhovnog i Ustavnog Suda. Međutim, u zatvor su strpali sitne lopove. Sudi se hrvatskim braniteljima, ali se ne sudi srbskim i srbijanskim teroristima. Svi govore o pravnoj državi, ali nitko u Hrvatskoj nema pojma što pravna država jest.

Naime, Bajić i Cvitan su štitili okorjele komunističke, udbaške i kosovske lopove, a progonili su hrvatske branitelje uz pomoć lažnih svjedoka iz Srbije i BiH. Oni su ljudi niskoga morala koji su ponizili sve poštene Hrvate. Svakom razumnom čovjeku jasno da je ravnatelj SOA Lozančić zlorabio svoju poziciju dajući informacije samo Milanoviću i Ostojiću, ali ne i predsjednici države KGK, a ovi su ih prosleđivali svojim vjernim novinarima. Čak se na poljudskom stadionu pojavila svastika, ali do danas se ne zna tko ju je ucrtao mada su Milanovoć i Ostojić optužili HDZ. Najvjerojatnije je ucrtana po nalogu Ranka Ostojića. Uz pomoć svastike jugoslaveni su pokušavali dobiti izbore. Nisko, zar ne?

Da treba smjeniti Cvitana i Bajića najbolje će nam pokazati jedna općina u Hrvatskoj. Danas je ta općina najbogatija jer naplaćuje najveće režije i poreze, ali, unatoč svemu , ima najgoru infrastrukturu u državi. U toj općini se punih 40 godina događa pljačka svih građana i države. Tako su vikendaši opljačkani za više od 20 milijuna eura, a to je bio novac koji su vikendaši uplatili za elektrifikaciju, telefonizaciju i vodizaciju općine. Taj novac je nestao za vrijeme rata i sigurno se radi o ratnom profiterstvu. Neki od tih lopova su danas hrvatski tajkuni, a neki su sklonili ukradeni novac na sigurna mjesta.

Kako je taj novac je bestraga nestao, vikendaši su morali ponovno plaćati velike novce za elektrifikaciju i vodizaciju. Danas se priključak na vodu i kanalizaciju naplaćuje i do 30 tisuća kuna iako su obe mreže izgrađene državnim novcem. Svi radovi su izvedeni nestručno i aljkavo. Danas se električna mreža zamjenjuje novom na štetu HEP-a, a uskoro će se mijenjati vodovodna i kanalizacijska mreža jer je izgrađena nestručno i aljkavo. Ovako se troši novac poreznih obveznika u toj općini! Zar ovo ne liči na pljačku? Po nadzorm današnjeg načelnika općina je dodatno opljačkana za najmanje 30 milijuna eura.

O svemu ovome je bio informiran Dinko Cvitan kao ravnatelj USKOK-a mnogim kaznennim prijavama, ali ništa se nije dogodilo. Ponovo je na to upozoren kad je postao Glavni državni odvjetnik, ali do sada nije bilo nikakve reakcije. O svemu ovome je bio informiran i bivši Glavni državni odvjetnik Bajić, ali opet uzalud. Zar sve ovo, gospon Petrov, jasno ne ukazuje na korupciju u USKOK-u i DORH-u i ne pokazuje zašto pod hitno treba smjeniti i procesuirati Dinka Cvitana i Mladena Bajića.

Ako su toliko pošteni, neka narodu objasne kako danas jedan načelnik općine može isplaćivati mjesečne rate kredita u iznosu od 15 tisuća eura sa plaćom oko 13 tisuća kuna. Istina ima kafiće koji rade oko mjesec dana u godini, a zarada iznosi, kako je izjavio načelnik, više od 4 milijuna kuna. Zar ovolika zarada jasno ne ukazuje na pranje ilegalno stečenog novca? Ljudi moji, je li to moguće, jednom je uskliknuo Mladen Delić. Ovdje se još radi o klasičnom sukobu interesa općinskog načelnika jer on donosi zakone i propise o poslovanjue u toj općini?

Sve ovo su razlozi, gospon Petrov, zašto DK Oreškovićevoj Vladi mora uskratiti podršku jer ovako se ništa ne može mijenjati mada su Hrvatskoj nužne svakojake promjene. Ne može se na ključnim pozicijama zadržati jugoslavene i mijenjati Hrvatsku. Hrvatska se napokon mora odreći komunizma i komunističkih zakona ako želimo postati rasvnopravna članica EU i ako želimo izići na svjetsko tržište.

http://kamenjar.com/tko-stoji-iza-boze- ... ne-sluzbe/

Nakon Karamarka, ljevica bi skinula glavu i Hasanbegoviću!

HDZ je stajao i gore, bio je na dnu nakon Sanadera. A onda su se digli. Ako dođe do novih izbora, tko kaže da Hasanbegović ne bi pobijedio Milanovića u prvoj izbornoj jedinici?!
Datum objave: 07.06.2016 | 22:33 Autor: Velimir Bujanec

Zašto bi HDZ trebao poslušati savjete lijevo-jugoslavenskih komentatora?! Zar stvarno netko misli da im Jelena Lovrić želi dobro? Zašto Vaso odjednom valja Mostu, a zbog priče o diplomskom radu ne tako davno, nisu ga htjeli u Vladi?! Ljudi, ne dajte Karamarka - on nije slučajna meta! Milanović ga prezire, a Mesić pljuje – znači da čovjek vrijedi. Da mu je važnija dobrobit nacije nego fotelja, već je dokazao kada je odustao od premijerskog mjesta, nije stvar u “častohleplju” – nego u ideologiji.

Nazvao me jedan prijatelj, obiteljski čovjek, ratnik… Bio je pripadnik elitnog 1. Hrvatskog gardijskog zdruga. Rekao je: “Velimire, okrenu li sada HDZ-ovci leđa Tomislavu Karamarku, dok sam živ, neću im dati svoj glas!” Pitao sam ga – zašto, iako i sam slično razmišljam, ali me ipak zanimalo što će čovjek reći, koji su njegovi argumenti. Odgovorio je: “Izdaja je najgora poruka. Ništa nije zgriješio, a skinuli bi mu glavu zbog vlastitih fotelja. Ako Stipe Mesić pljuje po Karamarku, ako to čine lijevi mediji, oni koji nas ne vole, onda u tom Karamarku mora biti nečeg dobrog!” Ovom odgovoru dodat ću samo informaciju da je čovjek sve donedavno bio skeptičan prema Tomislavu Karamarku. No, sada ga odjednom fanatično simpatizira. I doista, sad i ja postavljam pitanje: treba li HDZ nasjedati na ono što pišu mediji i komentatori koji bi najradije da “stranka opasnih namjera” nikada i nije postojala? Od kada to HDZ-ovci trebaju poslušati mišljenje neke Jelene Lovrić, Velimira Viskovića, Davora Butković, Bere Jelinića, Zorana Pusića ili Miljenka Jergovića?! Zar zaista novi Yutel poznat po nazivu “N1” misli da može diktirati političke procese unutar Domoljubne koalicije?! Ekstremno lijeve, jugoslavenske portale neću niti spominjati… Uvjeren sam da HDZ-ovci nisu toliko glupi pa da pomisle kako im Ninoslav Pavić ili pop Tolj žele dobro! Već smo jednom vidjeli kako je prošao Ivo Sanader, koji je s đavlom tikve sadio… I zato je Karamarko meta – on je drukčiji, ne želi paktirati s muljatorima, jugoslavenima i ljudima kojima se naprosto ne može vjerovati, koji ne vole ovu zemlju i kojima je punina džepa jedini motiv za javno djelovanje i lažno moraliziranje. On ne pristaje na kompromis i svjestan je Milanovićeve prijetnje definirane uzrečicom “MI ILI ONI”. Svjestan je plana o priređivanju pakla, koji je upravo na djelu.


Na predsjedništvu HDZ-a Milijan Brkić iznio je navodno, mišljenje da se Karamarko mora povući s mjesta prvog potpredsjednika Vlade. Evo jedno friendly pitanje za Vasu: ako te Most nije htio za ministra branitelja zbog napuhane afere oko diplomskog rada, zašto misliš da si im sada odjednom prihvatljiv?! Pa oni cijelo vrijeme igraju šibicarsku igru: vrte kutije u kojima nema ničega – to je Most, to je Božo Petrov! Osobno je nepošteniji i prljaviji od Karamarka sto puta, a pravi se fin dečko, psihijatar, pomalo filozof – gotovo propovjednik. Zar on stvarno misli da neka provincijska sekta nadobudnih “čistunaca” može taocima držati cijelu naciju?! Neka kaže nešto više o svojoj stipendiji u Mostaru, neka izađe pred novinare i odgovori na pitanja poznaje li Vicu Blagajića i kakve je prirode njihov odnos… Je li moguće da je neki kvazi-tajkunčić nekom Mostovcu poklonio koje odijelo?! Jesu li kokošarima u međuvremenu porasli apetiti?! Zbog čega bi jedan Karamarko morao odstupiti zbog “afere” koja uopće nije afera - i to prije nego što je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa kaže svoje, a Petrov ne bi trebao odstupiti, iako ga je Stipe Gabrić - Jambo prijavio Uskoku zbog sumnje u milijunsku pronevjeru. Nisu li to dvostruki kriteriji i zar Hrvati zaista misle da su u Mostu samo teške “poštenjačine”?! Pa pogledajte im samo odijela iz vremena prije nego što su došli na vlast – i sada! Pogledajte Bulja – čovjek si je ufurao da je akademik, taj kao da zna sve: o fizici bi podučavao akademika Paara, a o teologiji nadbiskupa Bozanića…

Danas čitamo da je varaždinska organizacija HDZ-a zatražila od Karamarka da odstupi! Ha – ha – ha! Jake li organizacije! Dečki, tko vas je na to nagovorio?! Mislim da znam. Indikativno je da uvjerljivo najslabija organizacija diže svoj glas protiv Karamarka, a ona najjača – gospićka, podržava predsjednika stranke. I to je putokaz kojim treba ići zbunjeno HDZ-ovsko člansto, ali i medijski izmanipuliran hrvatski narod. Kažu mi neki, “Karamarko bi svojim odlaskom pokazao da mu je stalo do Hrvatske i da je patriot”. Moj odgovor glasi: on je to već dokazao kada je premijersko mjesto ustupio Tihomiru Oreškoviću, unatoč činjenici da u parlamentu ima najveći broj ruku. A Orešković mu je jako lijepo vratio – na ključna savjetnička mjesta postavio je ljude Ive Josipovića, u politiku je vratio politički mrtvog Ivića Pašalića, a u dogovoru s Mostom u ministarstvima ostavio cijelu vojsku Milanovićevih uhljeba. Hrpa neradnika i skojevaca zaposlenih preko veze u zadnje četiri godine, sjede u ministarstvima, raznim agenicijama i državnim tvrtkama, ne rade baš ništa, vise po društvenim mrežama i po cijele dane vode virtualni politički rat diktiran sa Iblerova trga. Ok, neki su i iz HNS-a, čije je kadrove HDZ ostavio, naivno vjerujući da će sutra možda s njima ići u koaliciju. Sada je valjda jasno da je i to bila zabluda, jer Vrdoljak se jasno svrstao protiv Karamarka, valjda kako bi se još jednom dodvorio Zoranu Milanoviću, ali i nekim krugovima unutar HDZ-a.

Ključno pitanje za karijerne kalkulante: vjeruju li pojedini HDZ-ovci zaista u to da će Most i druge političke filijale Zorana Milanovića koje im glume prijatelje, odjednom stati kada na pladnju dobe glavu Tomislava Karamarka?! Vjeruju li zaista u dobre namjere medija koji lažiraju ankete i cijelo vrijeme vode Milanovićevu paklenu kampanju? Pa, prvi sljedeći na redu, nakon Karamarka, bio bi dr. Zlatko Hasanbegović. Nije nikakva tajna da je postao ministrom upravo zahvaljujući povjerenju i osobnom izboru Tomislava Karamarka. Kada su mu htjeli skinuti glavu, Karamarko ga nije dao. U više je navrata sa otvorenim simpatijama govorio: “Ne dam Hasu, po cijenu pada Vlade!” I obični članovi HDZ-a to su prepoznali. Zato je Hasanbegović dobio najviše glasova na 17. Općem saboru stranke u Lisinskom. Zasukao je rukave i pošteno radio svoj posao od prvoga dana. Poanta dolaska na vlast u cijelome svijetu je da makneš one koji provode politiku protiv koje si se borio. Za to je dobiven legitimitet na izborima. Zašto i neki drugi ministri nisu radili ko’ Hasanbegović? Jedni kažu da nisu mogli tako djelovati zato jer im nije dopustio Most. Drugi kažu da bi se to odmah protumačilo kao “provođenje čistki”. Treći jednostavno nisu bili sposobni bilo što učiniti. I narod se onda s pravom pita: pa zašto ste onda uopće na vlasti?! Zbog privilegija, talova ispod stola, skupih limuzina u kojima se sada vozite ili zbog toga jer je narod od svih vas očekivao promjene - da budete drukčiji od Zorana Milanovića i Vesne Pusić… Pa mogli ste upravo od SDP-a i HNS-a naučiti kako se ponaša kada se preuzme vlast. Zbog čega riskirate da vam sutra leđa okrenu mladi, pametni i obrazovani – vaši ljudi koji i dan danas, doživljavaju mobbing po ministarstvima, frustrirani i nemoćni, ostavljeni na cjedilu od vlastite stranke.

Već mjesecima svjedočimo suludom scenariju u kojem ljevica nameće teme i “afere”, poziva na ulicu i rušenje… Nigdje vijesti o pozitivnim potezima Vlade, samo svađa i ideologija, Jasenovac i prošlost… A Milanović promatra iz prikrajka… Vreba poput zvijeri i planira povratak na vlast. Zašto mediji inzistiraju na izmišljenoj “aferi” o privatnom poslu Karamarkove supruge koja ni na koji način nije prekršila zakon, niti je oštetila državni proračun, a prešućuju gomile stvarnih afera Kreše Milanovića, Ivana Vrdoljaka, Tihomira Jakovine, Ante Kotromanovića, Anke Mrak – Tarataš, Vesne Pusić, Ivana Jakovčića i mnogih drugih… Zašto nitko ne postavi pitanje odakle Mostu novac za kampanju i je li tu bilo možda nekih udbo-mesićevskih donacija? Koji su to tajkuni i s kakvim motivima financirali nedavni prosvjed za Borisa Jokića? Kada bi dobili odgovore na postavljena pitanja, možda bi ljudi napokon razumjeli tko i zbog čega napada Tomislava Karamarka. Zašto su tjednici koji se prodaju u svega dvije tisuće primjeraka, odjednom postali “relevantni” i odakle im novac za reklamu u udarnim televizijskim terminima? Pa nije li Ivo Josipović promovirao prvi broj Nacionala? A kada bi javnost još znala tko je organizirao tu promociju, slika bi bila mnogo jasnija…

Karamarko nije dao Hasanbegovića i tu je naljutio ideološke neprijatelje u većini medija, ali i parazite u vlastitim redovima, koji su naprosto ljubomorni na veliku popularnost ministra kulture. Dosljedno je Karamarko svake godine posjećivao i Bleiburg, na užas raznih Pusića, Teršelićki i ostalih uhljeba koje je na državnu sisu namontirao Zoran Milanović. Koaliciju s Bandićem u Zagrebu, predsjednik HDZ-a uvjetovao je ukinućem imena “Trga maršala Tita”, a ne nekim talom ispod stola, kao što bi to učinili mnogi drugi. Nikada u životu nije izdao oca Martina koji je u prošlom ratu bio hrvatski vojnik i sudionik tragičnog Križnog puta. Od Udbe je Karamarko napadan da je “udbaš”, a od lopova da je “kriminalac”. I onda, kruna svega: proziva ga deložirani Stipe Mesić, koji je diljem svijeta od dijaspore skupljao čekove kao salatu, stanove kupovao “pozajmicama” od prijatelja, a dokumente protiv hrvatskih generala dostavljao stranim sudovima i državnim neprijateljima…



S idejom o rušenju Tomislava Karamarka javio se čak i Vladimir Šeks. Prvo ga je identificirao, pa ga je locirao – još samo preostaje da ga uhiti i transferira! A o uhićenju se stvarno razmišljalo. Slično scenariju s Mamićem i Bandićem: kada se medijskim reketarenjem Karamarka nisu mogli riješiti iz Vlade i stranke (kao Mamića iz Dinama ili Bandića iz Zagreba) – sjetili su se da bi ga mogli strpati u Remetinec! Orešković i onako ne kontrolira službe, Ostojino para-obavještajno podzemlje i dalje je aktivno, a običan čovjek s pravom se pita: pa dobro, zašto su toliko zapeli, kome se to Karamarko toliko zamjerio?! Možda onima koji od države uzimaju pet i pol milijuna dolara na godinu, u arbitraži INA-MOL, a prvi potpredsjednik Vlade to je htio spriječiti? Onima preko kojih je Milanović kupovao prijateljstva kao posvjedočenja o vlastitom “patriotizmu”… Karamarko se sigurno zamjerio i Perkoviću, još prije toga - Boljkovcu, nekim Hrvatskoj nesklonim diplomatima, čak i mafijašima, ali i udbaškim tajkunima koji kontroliraju medije… Zamjerio se i korumpiranim kadrovima u policiji, tajnim službama i pravosuđu. Možda - svima njima zajedno? Da je Tomislav Karamarko zaista onakav kakvim ga se opisuje – da je ko’ Putin ili Orban – miševa koji mu danas rade o glavi ne bi bilo nigdje. Niti dr. Franjo Tuđman nije bio simpatičan, mediji su ratovali s njime, izmišljali su “afere” njegove obitelji, strašili su naciju tobožnjim “pritiscima izvana”, sankcijama... Danas je Hrvatska članica Europske unije, članica NATO saveza, relativno smo sigurna zemlja i s čime to nas danas bilo tko u svijetu može ucjenjivati?! Možda je Karamarkov problem upravo u tome što je neucjenjiv?! Što se ispriječio nekim igrama, iza kojih stoje puno veći interesi - pa ga se sada pod svaku cijenu mora maknuti. Učini li to HDZ – zaista su gotovi. Dečki, klicali ste Ivi Sanaderu pa ga “zatukli”, iako sada presude protiv njega ničicom padaju… Klicali ste Jaci Kosor - pa je izbacili (ok, to je bilo s razlogom). Klicali ste i Karamarku koji je od njih dvoje sto puta ispravniji i čestitiji – pa ako se sada i njega riješite zbog vlastitih guzica – sumnjam da ćete više ikada i na jednim izborima dobiti glasove! Zapravo, slažem se s tezom mog prijatelja specijalca, s početka teksta. Hrvatski narod treba hrabre i odlučne političare, ne trebaju biti niti simpatični, niti previše elokventni, ne trebaju se slikati s pudlicama niti imati namontiran lažni osmijeh na licu - trebaju voljeti ovu zemlju i znati kako vladati njome, naposljetku – kako je izvući iz krize. Sve drugo je spin i trasa za povratak Zorana Milanovića na vlast. A to nitko normalan ne želi.


http://direktno.hr/en/2014/kolumne/5042 ... 4%87u!.htm

RAZMOTRIMO POLITIČKE ODLUKE KOJE SUCA BOŽU PETROVA PRETVARAJU U SLUČAJ PETROV

Objavio/la: Ivona B Nadnevak: Lipanj 08, 2016in: Kolumne


Zajedničko Petrovu i Grmoji u Metkoviću, te Kovačiću u Omišu je bilo to da su brutalno istjerali na ulicu dio zaposlenih u gradskim upravama i poduzećima, pri čemu je najčešća krivnja tih ljudi bila – pripadnost suparničkim strankama.



Božo Petrov je zategao pojam političke odgovornosti i steriliziranog poštenja u politici na Karamarku do – pucanja Vlade. Bilo bi, prije svega pristojno i moralno da je i sam spreman izdržati takav ispit. Zar ne?

Osobno sam jako nesklon inflaciji pojma nacionalni interes. Zbog toga sam, ponukan današnjim i prije svega sinoćnjim izjavama, odlučio postaviti pred Petrova drugačije zrcalo i razumno utemeljena pitanja, koja od njegovoga lika i djela mogu dati bitno drugačiji prikaz od onoga koji sam vidi i koji projicira u javnosti.

Da vidimo, može li ritam i melodiju nametnute kampanje izdržati – njen autor.

Tko je Božo Petrov?

Petrov je bio dvije godine gradonačelnik maloga mjesta, jednoga od stotina takvih u Hrvatskoj.

Nakon toga je potpuno izvan uobičajene logike i bilo kakve nacionalne relevantnosti, u javnost plasirana priča o mladom, lijepom i sposobnom rukovodstvu Metkovića koje je pobjedilo Jamba, srezalo gradske troškove, smanjilo sebi plaće na minimalac i uvelo red.

I otpustilo neradnike.

Javnost treba znati da je istoga trenutka u vrlo sličnim realnim uvjetima u Hrvatskoj bilo bar deset uspješnijih, mlađih, ljepših i nezavisnijih gradonačelnika o kojima se stjecajem okolnosti ni danas ništa ne zna.

Kako to?

Da nije možda bilo neko izvlačenje na HRT-u i u oligarhiji koja je odlučivala što je poželjan obrazac nove ili drugačije Hrvatske, pa kuglice pale na Petrova i Kovačića u Omišu?

Vjeruje netko?

Paralelno s pričom o Petrovu nastala je priča o mladom, sposobnom, odlučnom i valjda lijepom gradonačelniku Omiša, nezavisnom da nezavisniji ne može biti, koji je – prodao gradski auto. Jer mu ne treba.

I, naravno, sredio opake i zle Hadezeovce.

Tako su paralelno nastali Grmoja i Petrov u Metkoviću i Kovačić u Omišu.

Zajedničko Petrovu i Grmoji u Metkoviću, te Kovačiću u Omišu je bilo to da su brutalno istjerali na ulicu dio zaposlenih u gradskim upravama i poduzećima, pri čemu je najčešća krivnja tih ljudi bila – pripadnost suparničkim strankama. Neki su potpuno obiteljski stradali, neki doživjeli slom, a velika većina ih je tužbama – dobila ili dobiva satisfakciju, jer Petrov i Kovačić nisu poštovali zakone, čime su jako ugrozili proračune svojih gradova.

Posljedice tih odluka neće oni platiti, iako su ih – donijeli.

Treba li napomenuti da u slici o njima, koju je stvarao Radmanov HRT, nema takvih informacija.

Od tih tipova nastala je nacionalna priča, prije svega nevjerojatno učestalim pojavljivanjem na Radmanovoj televiziji, na koju su gradonačelnici sličnih, mnogih mjesta u Hrvatskoj, mogli doći jedino da su ubili desetak ljudi ili da su uhvatili Karamarka kako – obija kiosk.

Zašto?

Više sam puta to napisao, idemo ne isključiti jednu vrlo izglednu mogućnost.

Vrlo očito se u tome može prepoznati Josipovićev politički rukopis, koji je ispod krinke uglađenog gospodina i neutralnog predsjednika, a po priznanju i samih insajdera, na sve načine tražio mogućnost potpunoga uništenja HDZ-a, ali i desnice uopće. A i vrapci na grani znaju da je Radman na čelu HRT-a bio Josipovićev izbor. Josipovića s tim ljudima povezuju i raniji stalni pokušaji da se stvori nekakav treći put iz čega je nastao don Grubišić, te priča o „novoj „Republici“, koju je pozivom na „sekularnu Republiku“ isticao Ivan Kovačić na demonstracijama za reformu ili protiv vlade. Kako tko želi.

Petrov i Kovačić su nastali u mjestima i regijama u kojima je HDZ godinama vladao i imao manje više uvijek stabilnu premoć u odnosu na ljevicu.

Slučajnost?

Možda. A možda i nije.

Priča o formiranju Mosta u čije ime govori njegov rodonačelnik Petrov zapravo je upravo u tome, u toj namjeri, a sve ostalo je rutina. U nastavku se nekolicina ljudi iz manjih mjesta u Hrvatskoj, a izvan vodećih stranačkih političkih matrica – prirodno, i vrlo vjerojatno malo potaknuta, odlučila udružiti u skupinu za parlamentrane izbore.

Ako ništa, onda zbog sigurne javne promocije.

Slučajno?

Možda jest, možda nije.

Da vidimo koje je to političke odluke donio Petrov u vremenu nakon izborne noći do danas.

Prvo, ući u zajedničku Vladu s Domoljubnom koalicijom.

Prirodu te odluke, ali i bitnost političkog karaktera Mosta, prije svih Bože Petrova, vrlo znakovitom čini inzistiranje na preimenovanju svjetski usvojenoga politološkog termina – koalicije, u nešto drugo. To drugo je suradnja, sporazum, savez, partnerstvo i kako sve ne, a u biti je politička namjera Bože Petrova da javno opravda svoju izjavu ovjerenu kod bilježnika da neće stupiti ni s kim, izuzev u tripartitnim odnosima, pojedinačno u – koaliciju.

Zato je pojam koalicija bio – zabranjen.

Iako je sitnica, to jako puno govori o karakteru i kvalifikaciji političara koji je drugi nosivi stup Vlade.

Govori, da se na takvoga čovjeka jednostavno – ne može osloniti.

Jer je nesiguran, bježi od odgovornosti, podilazi javnosti i posve sigurno neće biti spreman suočiti se s neprijateljstvom antifa medija i najavljenim paklom s ljevice.

Drugo, ključna politička odluka je bila, a iza nje je višestruko stao upravo Petrov u javnosti, da Most neće pristati ni na kakvu suradnju bez potpune kontrole nad MUP-om i pravosuđem. Petrov je osobno inzistirao na Vlahi Orepiću, a vrlo vjerojatno i na ministru Šprlji, sucu iz Metkovića na čelu ministarstva pravosuđa.

Što ta dva resora znače u svakoj državnoj vlasti?

Znače izravnu kontrolu nad instrumentima progona, prije svega nad istražnim organima i institucijama?

Petrov i Most su to dobili.

Pet mjeseci nakon formiranja Vlade, poznate su slijedeće posljedice Petrovljeve političke odluke.

Evo ih:

Na čelnim mjestima su sve do skandalozne provale ili fingirane provale u samo središte MUP-a ostali, uz izričitu zaštitu pomoćnici i kadrovi Ranka Ostojića i Zorana Milanovića, o čijim su teškim zloupotrebama države objavljeni neopozivi podaci i dokumenti, a djelom ih je nacija mogla vidjeti u otvorenim televizijskim prijenosima njihovoga djelovanja tijekom mandata. Nakon skandala bez presedana, uz obrazloženje Vlahe Orepića, da je nekolicina tih ljudi smjenjena uz njihovu suglasnost, što je eufemistički termin pun amnestiranja od odgovornosti, pa i one hijerarhijske, Orepić nije ni pomislio – podnijeti ostavku. Uz sve to javno je uhvaćen u laži, jer je smjenjenom Ostojićevom ravnatelju Dominiću, umjesto istrage zbog sumnjivih poslova tijekom mandata, darovao auto na dvogodišnje korištenje!

Petrov nije ni pomislio, smjeniti ga.

A to je abeceda morala, odgovornosti, demokracije. Baš svega za što se javno zalagao.

Petrov je na mjesto predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost usprkos sumnjama u izravnu umješanost Ranka Ostojića u teške zloupotrebe države, doslovno nametnuo tog čovjeka HDZ-u.

Politički gledano – s tim je zatvoren krug zaštite i spriječavanja istraga u MUP-u, ali i u drugim važnim resorima države, za koje je postojalo stotine indicija. Pa i više od toga.

Daleko više.

Tu političku odluku donio je Božo Petrov.

Iako nitko u Mostu nije nevin.

Nije ni u HDZ-u, ali o tom potom, jer ovo je priča o tome – koliko Petrov može biti vjerodostojan jamac zaštite nacionalnih interesa, s obzirom da se o Karamarku što zasluženo, što nezasluženo ionako previše govori.

I, kad je kampanja, neka čitatelji imaju pozicije za razmišljati o ponudi Bože Petrova. Uostalom upravo za to se i on sam zalaže, zar ne?

Idemo dalje slijediti događaje i razmišljati glasno.

Božo Petrov je kao službeni lider Mosta zadržao na najvišim državnim funkcijama pod novom Vladom veliki broj visokih dužnosnika Kukuriku koalicije, a istodobno je radikalno testirao najviše standarde uzoritosti na kadrovima HDZ-a. Od Crnoje preko Brkića.

Božo Petrov je svojom političkom odlukom zadržao na mjestu ravnatelja Državne geodetske uprave Markovinovića, koga je na to mjesto doveo Ivan Vrdoljak tijekom prošloga mandata, iako iza njega postoje vagoni nevaljaština i repova. Petrov ga ja nastavio štititi iako je – znao za barem nekoliko vagona.

Petrov je javno obznanio svoju političku volju o ravnatelju USKOK-a Cvitanu, riječima da on „ne vidi razloge za njegovu smjenu“. To je prvorazredna politička odluka.

Evo zašto.

Prvo, USKOK i DORH su ključni instrumeni uz PNUSKOK koji se bave istragom kriminala, a posebno onog najopasnijeg. Samo iz posve banalnih događaja zadnjih desetak godina, svakome je u Hrvatskoj jasno da u najmanju ruku Cvitan i Bajić – ne uživaju baš nikakvo povjerenje hrvatskoga naroda. Pod tim mislim na neovisnost o politici, kompetencije, poštenje i spremnost na principijelan progon kriminala od najnižih djela do onih najviših.

Tu mislim i na ratne zločine.

Pored toga postoje objavljeni dokazi da je Bajić, čiji je Cvitan bio pomoćnik godinama, redovito i to neovlašteno pa i vrlo indikativno hodočastio stranim veleposlanicima i izravno ih involvirao u državne tajne, što jest po definiciji – djelovanje USKOK-a i DORH-a.

Iza njegovoga djelovanja postoji čitav niz sumnji u pogodovanje tajnim i istražnim službama BiH, onima pod kontrolom bošnjačke politike u Sarajevu, za progon najviših zapovjednika HVO-a.

Slučajno ili stjecajem okolnosti, Cvitan koga je Božo Petrov politički javno obranio i prije bilo kakve rasprave u Saboru, upravo u tom vremenu podigao je optužnice protiv Jamba u Metkoviću i Škaričića u Omišu.

Božo Petrov je sa svojom političkom skupinom spriječio redovno preuzimanje upravljanja javnim kompanijama u državnom vlasništvu od strane aktualne Vlade, što je abeceda ponašanja i temeljni prag preuzimanja potpune odgovornosti pred narodom za svaku vlast.

I, konačno, Božo Petrov je nakon svega toga, donio političku odluku o smjeni potpredsjednika Vlade Karamarka. Ta odluka je – odluka o rušenju ovakve Vlade.

Kad je takvu odluku donio Petrov?

U jeku najteže kampanje ljevice, antifa, međunarodnih sponzora tih grupacija i to na svim spektrima mogućega utjecaja na Vladu. I, na javnost.

Koji je bio razlog?

Politička odgovornost Tomislava Karamarka.

Dobro.

Prihvatimo to kao razlog. I, uzmimo da Petrov ima pravo.

Ali, smijemo li zanemariti činjenice koje sam naveo i posljedice političkih odluka Bože Petrova?

Bilo bi potupno nerazumno i potpuno nemoralno.

Smije li se, kad se već donosi odluka takve razine kakva je rušenje Vlade, zanemariti nekoliko posljedica odluka Bože Petrova.

Evo ih:

1) Nije se ni pokušalo ozbiljno istražiti izvjesna teška zlodjela, među koja spada svakako i izravni udarac na nacionalni ugled hrvatskoga naroda i status zemlje u svijetu – poljudskom svastikom. Ako dođe na vlast Milanović, nikada se neće otkriti počinitelj.

2) Čitav niz najavljenih procesa istražnih državnih organa među koje spadaju golema afera i očiti teški kriminal s remontom MIG-ova s nevjerojatnim štetama ugledu, materijalnim i obrambenim resursima zemlje je potpuno zanemaran i izravno ovisi o volji Cvitana i Bajića. Indicije ukazuju na izravnu odgovornost Kukuriku vlade i njenih najvažnijih ministara. Dođe li na vlast ta ekipa, nikada se neće kazniti počinitelji.

3) Teška i vrlo opasna afera s kršenjem pravilnika EK o korištenju EU fondova koja je otkrivena s izravnom odgovornošću Kukuriku vlade i njenih najvažnijih ministara također bez aktualne Vlade i utjecaja Sabora, neće vrlo vjerojatno biti riješena. Radi se o zlouporabi više od pola milijarde kuna.

4) Zahtjevi za istragom nakon objavljenih svinjarija u HAVC-u izravno ovise o volji Cvitana i Bajića, pa je po obrascu njihovoga ponašanja do sada, više nego izvjesno da neće ni pokušati raspetljati ta pitanja, ako Milanović dođe na vlast.

5) Desetine javno objavljenih dokumenata upućuju da je Vesna Pusić višestruko zloupotrijebila svoj položaj u MVP koristeći sklone antifa udruge, GONG, CMS, platformu 112, Documentu i ostale za financiranje nevjerojatnih poslova u egzotičnim zemljama Afrike, Azije, u susjedstvu ili na istoku Europe. Jasno je kao dan da nikada nitko za to neće odgovarati, niti će se istražiti vrlo moguća prljava sprega Kukuriku politike i najprovikanijih udruga, pri čemu kriminal nimalo nije isključen. Jer, znajući za kandidaturu Vesne Pusić, vrlo je lako moguće da je odobravanje novca tim njenim „nevladinim“ udrugama, zapravo kanal pranja novca, odnosno mita raznim egzotičnim ministrima vanjskih poslova.

Dakle, više je nego indikativno da je upravo rušenjem Vlade, kakva je god bila, zaustavljen čitav niz procesa koji bi mogli odgovoriti na potencijalno teška zlodjela i teške zloupotrebe države, a u izravnu korist nositelja bivše vlasti.

To su golemi udari na – nacionalne interese.

Naveo sam samo jedan dio jako ozbiljnih indicija kako bi rekao Ivan Vrdoljak, a još njega nisam ni spomenuo.

Može li se isključiti slijedom svega da je Božo Petrov svjesno, ciljano i s namjerom od prvoga dana zapravo radio za bivšu vlast, odnosno interese skupina uvezanih s njom?

Možda može, možda ne.

Nemamo sve podatke, jer institucije nisu uradile svoj posao.

I, neće nikada, ako dođe na vlast Milanović.

Zašto onda nije koalirao s njima?

Jer nije mogao jamčiti pozicije i sigurnost položaja većini članova Mosta uz Milanovića, pravilno ocjenjujući da će mu biti lakše ucjenjivati Karamarka, jako oslabljenoga i nesigurnoga u stranci, nakon loših rezultata izbora.

Znači li ovo sve da je Petrov trojanski konj Kukuriku koalicije, odnosno krugova u sjeni, koji skrbe o političkim interesima antifa i ljevice?

Možda jest, možda i nije.

Zavisi tko ocjenjuje.

Upravo to je poučak Petrovu i njegovim kolegama, koji bi morali imati na umu kad šalju poruke o poštenju, principima, odgovornosti i nacionalnom interesu. Pogotovo bi morali razmisliti, koliko svojim ponašanjem prije svega pogoduju rulji koja razbija i pljačka dućane ulicama i urla – drž’te lopova.

Zrcalo je gadna igračka.

Autor: Marko Ljubić/Dnevno.hr

http://kamenjar.com/razmotrimo-politick ... aj-petrov/

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara
Završna faza specijalnog rata protiv Hrvatske

U petak navečer dva milijuna Hrvata, koji su prema službenim podacima HTV-a gledali direktan prijenos nogometne utakmice Hrvatska – Češka, izravno je svjedočilo jednoj od uspješnijih operacija specijalnog rata protiv Republike Hrvatske. Specijalnog rata koji je nastavak djelovanja protiv Hrvatske još od ratnih 90-tih godina i koji se, makar je to teško vjerovati, najintenzivnije provodi upravo sada iz krugova unutar Hrvatske koji sada javno djeluju, uopće se ne skrivajući pošto hrvatska država nema mehanizme zaštite hrvatske nacionalne sigurnosti. Samo ćemo podsjetiti na dvije najpoznatije specijalne operacije provođene u početnoj najosjetljivijoj fazi Domovinskog rata, a to su operacije „ Opera“ i „Labrador“.

Operacijom „Opera“ je skupina agenata KOS-a, sastavljena od vojnih i civilnih stručnjaka za psihološko – promidžbeno djelovanje imala zadatak da svjetskoj javnosti hrvatsku vlast i novostvorenu državu predstavi kao profašističku i stvori protuhrvatsko raspoloženje kod široke međunarodne zajednice. Sastavljanjem lažnih i kompromitirajućih tekstova u vodećim medijima, montažama video zapisa s ciljem prikazivanja lažnog stanja u svrhu obmane domaće i svjetske javnosti, poglavito je bio cilj uvjeriti Izrael i Židove širom svijeta da je Republika Hrvatska nastavak Pavelićeve NDH.

Operacija „Labrador“ je provedena u Zagrebu tijekom rata sa ciljem kompromitiranja Hrvatske i sprječavanja međunarodnog priznanja njene neovisnosti. Dva bombaška teroristička napada odigrala su se 19.08.1991. godine na Židovski centar i Židovsko groblje na Mirogoju, srećom bez ljudskih žrtava. Zanimljivo je da je Josip Manolić, koji je u to vrijeme postavljen za voditelja hrvatske obavještajne agencije, tvrdio da su hrvatski ekstremisti odgovorni za ta nedjela. Kada su postrojbe ZNG-a i hrvatske policije zauzele sjedište Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva, među zaplijenjenim materijalima nađene su šifre i računalne diskete sa podacima o operaciji „Labrador“. Manolić je posve demantiran 2002. godine, kada je bivši major KOS-a Mustafa Čandić na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu potvrdio da je operacija djelo kontra-obavještajne službe JNA. Iz dostupnih izvora se procjenjuje da su u to vrijeme agenti KOS-a na vezi imali oko 640 visoko pozicioniranih i izuzetno dobro informiranih osoba, od kojih dio njih i danas djeluje u javnom prostoru Republike Hrvatske.

Kada se iz današnje perspektive sagleda operacija „Poljudska svastika“, koja se može ravnopravno postaviti uz bok ranije navedenim specijalnim operacijama, mnoge su stvari jasnije svakome tko želi držati oči otvorene. Pravi počinitelj još nije identificiran iako Poljud posjeduje video sustav sa 86 kamera. Geometrijski savršena svastika, sa dimenzijama oko 15 metara nikako nije mogla biti ugravirana na poljudski travnjak na brzinu, bez šablone i prosto je nevjerojatno da u tim okolnostima i uz pojačano osiguranje prije važne međunarodne utakmice nitko od aktera nije uočen. Poslije ukazanja svastike na splitskom travnjaku, jedan naš dnevni list preko cijele naslovne stranice piše „ Hrvatska će biti izbačena sa europskog prvenstva zbog FAŠIZMA“. Cilj je definiran, operacija ide dalje.

Analizirajući nezapamćeno blaćenje Hrvatske koje je u ekspanziji zadnjih pet godina i koje je savršeno orkestrirano u svim segmentima hrvatskog društva i nezainteresiranom promatraču mnoge stvari postaju jasnije. Stjegonoše antihrvatske kampanje svakako su dio vlasnika određenih medija i dio novinara iz HND-a predvođeni specijalcem Sašom Lekovićem. Dugo godina obučavan u Srbiji i financiran od strane protuhrvatskih medijskih mogula, lakoćom je instaliran na mjesto predsjednika HND-a i medijsko protuhrvatsko orgijanje dobilo je novi zamah. Kulturnu scenu vrlo uspješno „zagađuju“ takozvani „kulturnjaci“ predvođeni imenima koji su svoju ljubav prema Hrvatskoj pokazali u ratnim godinama nizom čudnih načina, a najčešće izbivajući tada iz Hrvatske i čekajući da nas oslobodi JNA. Njihova ikona, Oliver Frljić, čija je umjetnički izričaj nedavno ocijenjen u Austriji kao „glup te ciničan bez mjere i smisla“, brijunski glumački parazit, Rade Šerbedžija i pisac pitomac JNA, Ante Tomić, kojeg slavodobitno u Splitu dočekuju kantama izmeta, najznačajniji su predvodnici i uzdanice „pljuni na svoju zemlju“ kulture.

Indikativna je stalna medijska eksponiranost povjesničara Tvrtka Jakovine koji ne propušta priliku difamirati hrvatsku suvremenu povijest i Dragana Markovine koji se javno zalaže za povratak Jugoslavije.
Pojedini pripadnici hrvatske diplomacije zadnjih desetak godina učinkovitije i djelotvornije su prikazali hrvatski narod kao fašistički od bivše jugoslavenske diplomacije koja se to trudila napraviti punih 75 godina. Eklatantan dokaz je stalna zastupljenost bivših pripadnika stare jugoslavenske diplomatske garde u kreiranju politike i kadroviranju unutar hrvatske diplomacije. Umirovljenički kadar iz jugoslavenske diplomacije dan danas čini više od 10 posto ukupnog broja veleposlanika i generalnih konzula Republike Hrvatske. Nije li Titov kadar i Budimir Lončar, bivši šef jugoslavenskih vanjskih poslova, poznat kao najzaslužniji čovjek za uvođenje embarga na uvoz oružja za Hrvatsku, u njenim najtežim ratnim 90-tim godinama, kreator službene politike vanjskih poslova zadnjih desetak godina u Republici Hrvatskoj. Činjenica je da na Diplomatskoj akademiji MVP-a predaju profesori koji javno zazivaju povratak Jugoslavije.

Hrvatski reprezentativni sport je ostao jedini segment društva koji je do sada odolijevao urušavanju hrvatske suverenosti i jedino su sportaši dizali ponos i domoljubni zanos naciji u vrijeme kada se sve vrijednosti besramno gaze. Zato je nova operacija specijalnog rata, „bengalkom na Hrvatsku“, odrađena na najprofesionalniji mogući način i uz pomoć stručnjaka iz više područja. U zemlju u kojoj je zadnjih par mjeseci u terorističkim napadima ubijeno više desetaka ljudi i u kojoj se u ovom trenutku održava najveća sportska manifestacija na svijetu uz sigurnosne mjere prve kategorije, organizirati dostavu i unos na stadion desetak kilograma eksplozivnih tvari može samo vrlo profesionalno organizirana skupina, a nikako nekakvi pijani huligani i narkomani, kako nas želi po uzoru na Manolića, uvjeriti ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić. Sve je modelirano po davno viđenim receptima UDBE. Sjetite se Maksimira i utakmice Dinamo – Crvena Zvezda. Prljavi posao obavile su Arkanove „Delije“ uz obilatu suradnju iz redova tadašnje milicije i njihovog komandnog kadra koji su u pravilu postali visoko pozicionirani u Hrvatskoj vojsci, policiji i sigurnosnim službama. Nemoguće je u ovim uvjetima na stadione gdje se održava Europsko prvenstvo unijeti količinu eksplozivnih tvari ekvivalenta dvadesetak protuoklopnih ručnih granata (BRK) ako nemate pomoć ljudi unutar sigurnosnih sustava Francuske i Hrvatske. Sigurno će dio krajnjih izvršitelja ovog izdajničkog čina na stadionu u Saint Etienneu tek sada postati svjesni da su poslužili neprijateljima Hrvatske, a ne da su borci za pravedne odnose u HNL-u i HNS-u. Ako netko tko za sebe tvrdi da je domoljub ima istovjetne stavove s Babićevim portalom INDEX HR koji sa svojim novinarskim jugo-talibanima vodi bespoštednu borbu protiv hrvatstva i katoličanstva mora se ozbiljno zamisliti i resetirati.


Ivica Čutura, univ.spec.dipl.ing.sigurnosti
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara
Trg hrvatskih branitelja 1
Vukovar
E- mail: vustozer@gmail.com
Web: http://stozerzaobranuhrvatskogvukovara.hr/
Fb: https://www.facebook.com/stozer.hrvatsk ... .9?fref=ts
https://www.facebook.com/groups/vustoze ... ts&fref=ts
tel: +385 98 463 436
+385 95 877 3973

SDP i njegovi mediji HDZ-u četiri godine smjenjuju predsjednika, a onda mu novoga postavljaju objavom na HRT-u

Dnevnik ppetra - Uto, 21/06/2016 - 01:30


SDP i njegovi mediji HDZ-u četiri godine smjenjuju predsjednika, a onda mu novoga postavljaju objavom na HRT-u

I tako dva opskurna lika iz HDZ-a, koji su svojim opstrukcijama pokušavali pogurati MOST prema SDP-u, preko iskakanja i kritiziranja HDZ-a, u trenutcima kada se MOST opredjeljivao s kime će formirati vlast, pokušavaju uz pomoć SDP-medija i SDP dijela HDZ-a, doći „na svoje“.
http://pollitika.com/o-slucajnosti-ime- ... spickovina

Četiri godine svi mediji dizali su im popularnost, dok je istodobno sva moguća medijska mašinerija, agencije za ispitivanje popularnosti, zajedno s MOST-om, ali i dijelom HDZ-a upregnuta u sotoniziranje predsjednika HDZ-a koji je stabilizirao stranku i dobivao jedne izbore za drugim.

Tomislav Karamarko nije svetac, kao niti jedan čovjek, kao niti jedan političar, ....ali ovakva agitpropska haranga nije viđena od komunističkih vremena.

Iz poznatih razloga MOST se ipak opredijelio za HDZ, ali stalno su ga ponižavaii, blokirali i tripartitno djelovali, a onda su uslijedila događanja kojima smo svjedočili ovih zadnjih mjeseci.

SDP-ov izborni gubitnik koji je izgubio 6 izbora od HDZ-a, imao je i ima podršku u svojoj stranci, članovi su stali uz njega, dok nasuprot tome, HDZ-ov vrh stranke sada izgleda bezobzirno pokušava eliminirati T. Karamarka, zato što, kako kažu: „nije uspio presložiti vladu“ ,valjda „europski civiliziranu“ s Pupovcem, SDSS-om ((kao u Sanaderova vremena ), Radinom, Vrdoljakom, Petrovom, ili Orepićem.

Ali, to bi bio manji problem, da istodobno ne pokušavaju u vrh HDZ-a instalirati osobu po izboru SDP-a, SDP-ovih medija, te SDP-ovih analitičara i agencija za ispitivanje popularnosti.

Biti će sramota za HDZ ako na to pristanu.

Uz pokušaje prikazivanja Hrvatske kao fašističke zemlje, ocrnjivanje zemlje po svijetu, oni koji su izvršili medijsku čistku, stvorili gomilu parazita po raznoraznim udrugama, koji su crtali svastiku na Poljudu, organizirali ove terorističke nerede na nogometnoj utakmici u Saint –Etiennu, ......preko MOST-a i ideje tripartitne vlasti, sve vrijeme su svoje SDP-ove članove održavali na vlasti.

Koji će biti mogući, slijedeći samouništavajući potez HDZ-a?

Ulazak u veliku koaliciju i jednopartijski sustav?

Kao u u Njemačkoj, gdje samoprozvana europska carica njemačkom narodu u „demokratskom duhu“ ugrožava sigurnost, uskraćuje referendum o sudbini te zemlje, a viče da je Orban diktator, koji svom narodu omogućuje referendum?

A u Hrvatskoj?

Možda Europi poželjno objedinjavanje neokomunista i anacionalista svih stranaka?

Dirigirano s Plenkovićem na čelu?

Valjda zato dogovorena politička prostitucija, tako brzo dogovoreno popunjeni Ustavni sud, na čelu s onima koji su nekada sudili u socijalizmu za verbalni delikt, koji su se lažno predstavljali, ili oni koji viču "Pipl mast trast as" i "Smrt fašizmu-sloboda narodu"?

Kome odgovara potpuna destabilizacija Hrvatske, rušenje Vlade, otvaranje svih mogućih ideoloških i svjetonazorskih sukoba i potpuno urušavanje Hrvatske?

Navodna fašizacija i ustašizacija Hrvatske je smišljen politički projekt kojim se provodi unutarnja i vanjska agresija na bitne nacionalne vrednote i simbole hrvatskog identiteta .

U EU medijima pišu da se Hrvatskoj neće dozvoliti da ide putem kojim su već daleko otišli Mađarska i Poljska, a to je put izgradnje suverene, čvrste nacionalne države koja brani svoju suverenost i svoj identitet, te koja ne dozvoljava da stranci i moćne strane institucije i države odlučuju o bitnim nacionalnim interesima.

Zato će nam EU moćnici još agresivnije i podmuklije pokušavati krojiti sudbinu, te suzbijati naše pravo na hrvatsku suverenost.

Sramotan dio HDZ-a upregnuo se u rušenje vlastite stranke, po planovima SDP-a, u izgradnju plavog SDP-a, kako bi se zauvijek zaštitio kriminal neokomunističkih struktura i kako bi se zauvijek održala njihova politička moć.

Uz to, napominju da će biti stranka koja će se svima svidjeti.

Da, takav HDZ svidjet će se svim SDP-ovcima, svim SDP-ovim medijima, SDSS-u, HNS-u, MOST-u, Documenti, Savi Štrbcu, Srbiji, goljpovcima, GONGU, indexašima, jutarnjašima, večernjašima, Europi, .., ali neće se svidjeti Hrvatima. Zato će takav HDZ biti novi Sanaderov HDZ, na putu potpunog samouništenja, što će se sviđati svima.nabrojanima.

A malo o" moralu" i "časti" ovih HDZ-ovaca, koji zagovaraju instaliranje Šeksova kadra i njihovoj makijavelističkoj prevrtljivosti:

-To su ljudi (?) koji se ponašaju prema predsjedniku stranke uliznički, a zatim u "roku odmah", zavjerenički traže njegovu smjenu i apeliraju na njegovu čast, dok su sami bez časti.

-Ti ljudi(?) bi HDZ (najveću hrvatsku nacionalnu stranku) pretvorili u otirač MOST-a i Bože Petrova, u suradnika SDSS-a i Pupovčeva partnera (kao Sanaderovci), u SDP-om kadroviranu podružnicu, u medijskog poslušnika, u žrtvu vlastitih kanibalističkih poriva, a samo da bi sačuvali svoje fotelje.

http://pollitika.com/sdp-i-njegovi-medi ... m-na-hrt-u

UNUTARNJA AGRESIJA NA HRVATSKU
20. srpnja, 2016.



“Agresija nastupa s pozicija velikosrpskog četništva, orjunaškog jugoslavenstva, antikršćanskog anarhoidnog liberalizma. Agresija uspijeva zahvaljujući hrvatskim slugama unutar državnih i stranačkih struktura koji je omogućuju, a dijelom i provode. Struktura i metode sustava te agresije. Primjeri: Pupovčev Bilten mržnje i pozivanja na nasilje (Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015).”

LINK:https://www.youtube.com/watch?v=697BrONeINM

Priredio: Franjo Dobrović

U utorak 19. srpnja u emisiji Markov trg na Z1 televiziji gostovali su prof. dr. sci. Zdravko Tomac i Marko Vukadin. Prva tema razgovora bili su unutarstranački izbori u HDZ-u, pa nezadovoljstvo branitelja zbog otvaranja poglavlja 23 i 24?

“Hrvatska ne može biti partner u postupku Haaga protiv šestorice. Pustimo prošlost okrenimo se budućnosti, pa što su radili zločine ako su mislili na budućnost? Nema pomirbe, ne može biti i ne smije biti jer pomirba sa zločinom znači prihvatiti zločin i pretvoriti se u zločinačko društvo u zločinačku državo, to se ne smije, svaki takav pokušaj mora se odlučno spriječiti i kazniti. Ako do 1. rujna ne ispune naše uvjete nazvat ćemo našu diplomaciju pravim imenom, izrekli su ultimativnu prijetnju predstavnici braniteljskih udruga Vladi zbog otvaranja poglavlja 23 i 24 u pregovorima sa Srbijom. Dakle to je to. Ništa bez konkretne akcije, bez pravih ultimatuma od kojih će se zatresti Hrvatska.”, odgovorio je prof. Tomac

Popis nepoćudnih Hrvata

Je li Hrvatska kontinuirano izložena duhovnoj i intelektualnoj agresiji, kroz medije, nevladine udruge i pojedine stranke ili lobije?

“Agresija nastupa s pozicija velikosrpskog četništva, orjunaškog jugoslavenstva, antikršćanskog anarhoidnog liberalizma. Agresija uspijeva zahvaljujući hrvatskim slugama unutar državnih i stranačkih struktura koji je omogućuju, a dijelom i provode. Struktura i metode sustava te agresije. Primjeri: Pupovčev Bilten mržnje i pozivanja na nasilje (Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015).”

Sastavljanje i objavljivanje popisa nepoćudnih Hrvata je li to kazneno djelo, je li to šovinistički čin iskazivanja mržnje prema Hrvatima?

“Govor mržnje kod Ante Tomića koji sikće otrov po ministru Hasanbegoviću i Marijani Petir. Je li smisao ovakvih drskih napada skretanje pozornosti javnosti i opterećivanje i izazivanje agresivnog odgovora prema Srbima, političkim Jugoslavenima, NGO sustavu, stvaranje atmosfere sukoba i podjela u društvu. I još bi malo tu agendu NGO-a koji su i u ovom proračunu dobili isti iznos, pa onda HAVC sa svojim projektima, zapravo ta kulturna strategija.Podjele hrvatskog društva na partizane i ustaše slabe snagu nacije i preusmjeravaju energiju na jalovu unutrašnju borbu…”

Propast ideje pomirbe

Kako provesti u djelo Tuđmanova ideju pomirbe ako strane u pomirbi nemaju jednaki zakonski tretman, jer kako pomiriti legalno i ilegalno?

Treba li sukladno Rezolucijama Vijeća Europe sve totalitarizme zabraniti ili legalizirati? Kako izvesti pomirbu kada jedna strana tu pomirbu ne želi?

“Neuspjeh ideje Tuđmanove pomire to najbolje oslikava. Gdje su danas djeca partizana i ustaša? Ovi prvi drže sve pozicije, sve važne poluge u državi, a ovi drugi su na rubu zakona, zabrane, kažnjavanja, siromaštva, potpuno marginalizirani i bačeni u situaciju očaja. Očito pomirba u Hrvatskoj nije moguća i to ne zato što to ne žele obje strane, nego zato što to ne želi jedna strana, strana djece partizana.”, zaključio je prof. Tomac. T

http://www.tjedno.hr/unutarnja-agresija-na-hrvatsku/