Forum Hoplologije,

Pogledajte koji kandidati za EU izbore daju podršku LGBT osobama

Autor: hina
Datum: srijeda, 23. travnja 2014. u 14:48

Jozo Radoš (SDP, HNS, IDS, HSU), Mirela Holy (ORAH), Damir Heršak (HL-SR) i Nazif Memedi (Snaga Roma Hrvatske) iskazali spremnost da će se u Europskom parlamentu, budu li izabrani, zalagati za unapređenje i jednakost LGBT osoba.


U povodu izbora za Europski parlament, Lezbijska grupa Kontra provodi kampanju u kojoj poziva kandidate i kandidatkinje da potpišu "Come out" izjavu i tako prisegnu da će se zalagati za ljudska prava i jednakost lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba, a spremnost na to danas je iskazalo svega četvoro hrvatskih kandidata za Europski parlament.

Današnjem okruglom stolu, na kojemu su kandidati iznosili svoja stajališta o pitanjima zaštite prava LGBT osoba u EU i Hrvatskoj, odazvalo se četvoro od ukupno 275 kandidata za Europski parlament.

Jozo Radoš (SDP, HNS, IDS, HSU), Mirela Holy (ORAH), Damir Heršak (HL-SR) i Nazif Memedi (Snaga Roma Hrvatske) time su iskazali spremnost da će se u Europskom parlamentu, budu li izabrani, zalagati za unapređenje i jednakost LGBT osoba.

Ocjenuju kako postoje značajne razlike u pravima LGBT osoba između starih i novih članica Europske unije, pri čemu su u novim zemljama članicama još uvijek prisutni diskriminacija i predrasude, koji karakteriziraju i odnos prema LGBT zajednici u Hrvatskoj.

Izrazili su žaljenje što se na poziv Udruge Kontra nije odazvalo više kandidata, jer su ostali očito procijenili, bojeći se za glasove dijela biračkog tijela, da im zalaganje za prava LGBT osoba ne bi bilo korisno.

Jozo Radoš najavio je da će potpisati "Come out" izjavu jer su prava LGBT osoba jedno od područja kojima se bavi i EU parlament. Drži da je nužan slobodan razgovor o pravima LGBT osoba i razumijevanje njihove pozicije, kao i stvaranje pozitivnog okružja i tolerancije u EU i Hrvatskoj.

"Izuzetno je važno raditi na promicanju svih ljudskih prava, a posebice prava seksualnih manjina koje su jedna od najdiskriminiranijih manjina u Hrvatskoj", izjavila je predsjednica ORaH-a Mirela Holy i podsjetila kako kod nas postoji niz različitih predrasuda prema seksualnim manjinama.

Damir Heršak iz Hrvatskih laburista za Europski parlament natječe se drugi put. Taj deklarirani homoseksualac, ali prije svega lijevi intelektualac, smatra da LGBT zajednica u Hrvatskoj još uvijek nema tretman kakav bi trebala imati u modernoj i razvijenoj europskoj zemlji.

Nazif Memedi pravima LGBT zajednice pak pristupa kao pravima manjine čija su prava ugrožena, a za to Romi, kao još jedna ranjiva skupina u društvu, imaju razmijevanja.

Unatoč današnjem malom odazivu, predsjednica Kontre Sanja Juras pozvala je sve kandidate koji se natječu za Europski parlament da potpižu "Come out" izjavu, a građane da, izlazeći na izbore, uzmu u obzir koliko se pojedina lista zalaže za ljudska prava i prava LGBT osoba.

"Come out" izjava sadrži deset ključnih pitanja vezanih uz prava LGBT osoba na razini EU, koje je međunarodna mreža organizacija IGLA Europe iz Bruxellesa uputila na potpisivanje kandidatima u svim državama članicama EU.

Izjava predviđa usvajanje smjernica EU o jednakosti LGBT osoba, dovršenje antidiskriminacijskog zakona, borbu protiv homofobičnog i transfobičnog nasilja, zaštitu LGBT osoba koje traže azil itd.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... obama.html

Otvoreno pismo majkama: 'Majke, same ste krive što su vam kćeri gole na Facebook-u!'

Autor: A. PranjićDatum: četvrtak, 24. travnja 2014. u 09:43'


'Zato, molim vas, provjerite gdje vaše kćerke izlaze i što rade na internetu! Provjerite značenje riječi "thinspo". Sigurnost djece danas dobiva novo značenje s pojavom društvenih mreža, to je danas novo "pazi-kako-prelaziš-ulicu", navodi se u otvorenom pismu. Nakon što je ovih dana javnost uzbudila skandalozna stranica na popularnoj društvenoj mreži Facebook, ''Najveće dr*lje osnovnih i srednjih škola'', na kojoj su uz puna imena i prezimena objavljene provokativne fotografije maloljetnih djevojčica iz Hrvatske, ali i zemalja u regiji čuli smo svakakve reakcije. Iako je sramna stranica ugašena, to neće spriječiti na stotine i tisuće tek stasalih tinejdžerica da sebi i dalje zadaju nemoguće i za taj uzrast krajnje neprimjerene standarde ljepote i atraktivnog izgleda.

Pročitajte "Otvoreno pismo majkama tinejdžerica na Internetu" koje je napisala glumica, teatrolog, kazališna kritičarka, spisateljica i savjetnica za komunikaciju i društvene medije, a prije svega majka jednog dječaka, blogerica Mooshema.

"Drage mame,

posljednjih tjedana napisala sam nekoliko pisama vašim kćerima, odgovarajući im na njihova pitanja. One su inteligentne, pismene, razborite i ja sam bila oduševljena sa koliko promišljanja koncipiraju svoja pitanja upućena meni, i zabrinuta zbog stranputice na koju su skrenuli njihovi problemi.

Vašim kćerkama je trinaest, četrnaest, petnaest godina. Gle!

Njih brine izgled njihovog tijela i dijete. Zar?

Šta će one na ovom blogu, pitate se?

Ne brinite, ovaj blog je najsigurnije mjesto gdje su mogle zalutati i ostaviti svoje brige, jer druga mjesta ni blizu nisu tako sigurna. Međutim, počnite se plašiti: vaše kćerke su do mene stigle preko društvene mreže Ask.fm, i neophodno je, ne samo zbog toga, da podhitno počnete s njima razgovarati kao njihova majka, odgajatelj i čuvar. To je jedno odvratno i opasno mjesto na kojem je intimnost prevladana kategorija zbog iluzije anonimnosti. Ako ste se plašile Facebooka, onda znajte da je FB mala beba za Ask.fm.

Zato, molim vas, provjerite gdje vaše kćerke izlaze i što rade na internetu! Provjerite značenje riječi "thinspo". Sigurnost djece danas dobija novo značenje s pojavom društvenih mreža, to je danas novo "pazi-kako-prelaziš-ulicu".

E, pa na takvom mjestu, one pitaju kako da smršave, kako da imaju tanje bokove i rupu među njima, koliko dana mogu da ne jesti ništa i koliko će za to vrijeme smršaviti i kako će se približiti nekom izmišljenom, nemogućem modelu ljepote kojima ih bombardiraju sa svih strana. Tamo netko dijeli linkove ovog bloga i one preko njih dolaze do mene, hvala nebesima!

Vaše kćerke su, zaključujem iz njihovih briga napisanih u ispovijednom tonu, na najboljem putu da zakorače u poremećaj prehrane ili da oštete svoj metabolizam, zdravlje i svoje mlade organizme u razvoju. Tamo, i ne samo tamo, naučile su da je puno važnije kako izgledaju nego što znaju, da moraju izgledati na sasvim određen način da bi bile prihvaćene - ne sutra, u nekom budućem životu, nego već - danas, u krugu svojih vršnjaka. Cilj ne bira sredstva. Jedno od najpopularnijih je - gladovanje.

Stara je to tema, još od kada je žena postala "ljepša polovica" - da žena mora biti predmet ljepote. Jedino što danas, čini se, taj predmet, ta polovica mora da imati velike grudi, uzak struk, ravan trbuh i veoma, veoma tanka bedra, po mogućnosti s rupom između njih, da bi bile cjelina. I sve to na račun zdravlja i opće dobrobiti organizma, i zdravog razuma. Vaše kćerke su negdje usput povjerovale da neće biti sretne, niti uspješne, ne budu li odgovorile tom zahtjevu i modelu.

Morate im reći da to nije istina.

Morate im reći, dok budu tragale za tim modelom, da će biti jako, jako nesretne, jer gotovo nijedna žena nema takvo tijelo, a i kad ga ima, ono ne mora obavezno biti i sretno i zdravo. Recite svojim kćerkama da je važno i lijepo ono što one nose iznutra, a ne kakvu dekoraciju prave svijetu oko sebe. Vaše kćerke nisu ukrasni predmeti, niste ih zato rađale!

Guglajte "thinspo" (skraćenica od thin inspiration), fenomen proizvođenja motiva da se bude mršav do anoreksičnosti. "Duck face" i "selfie" samo su brijeg koji nam ometa vidno polje, u kojem bismo mogli i morali prepoznati da je glavni problem tinejdžerki danas - izgubljena prava mjera vrijednosti.

Primjetite, molim vas, da vaše kćerke očajne stoje pred ogledalom pokušavajući shvatiti što je krenulo naopako kad ni poslije mjesec dana gladovanja još uvijek nemaju rupu među nogama i nadlaktice koje mogu da obuhvate krugom koji pravi palac i srednji prst.

Kulturološki diskurs u vezi sa ženskim tijelom i imperativom vitkosti je toliko dominantan, da ćete morati podignuti glas da bi vas vaše kćerke čule. Ali, prije toga, morate to primjetiti, da znate sa čim se borite.

Ono što je nama svima potrebno, jest mijenjanje cjelokupne paradigme shvaćanja ženskog tijela, čija ljepota se jedino može i mora mjeriti samo uz pomoć svih onih nevjerojatnih stvari koje naše tijelo može napraviti. Znate li za djevojčicu iz jednog vojvođanskog sela koja je rođena bez ruku, i koja svojim stopalima čini čudesa pomoću kojih živi svoj svakodnevni i umjetnički život? To je ljepota! To je lekcija.

Nama je potrebno društvo, u kojem ćete vi, majke kćerki, biti prve promotorice širine pojma ljepote koji prepoznaje da se ljepota pojavljuje u najrazličitijim oblicima tijela. A ne u jednom jedinom modelu.

Na nama, majkama, je da neprestano i kritički, naglas, preispitujemo taj teror mršavosti i vanjskog izgleda. Nama, odraslim ženama, kao ni nama, djevojčicama u razvoju, nije potrebna još jedna laž: da je mjera ljepote naših tijela - razmak između bokova i količina masnoće oko našeg struka; da je mjera vrijednosti naših bića sadržana u proporcijama naših tijela; da naše tijelo mora odgovarati bilo čijoj ideji o tome kako treba izgledati, da smo mi ljepša polovica koja samo s ravnim trbuhom i napućenim usnama dobiva pravo da postane cjelina.

Vaše kćerke imaju samo jedan život i to jedno tijelo, i to je sve suviše dragocjeno da bi se potrošilo na sumnjive standarde medija i "show biznisa" koji iskorištavaju starlete i manekenke u težnji da stvore ideal. Ideal, koji ne dosežu čak ni same starlete i manekenke bez fotoshopa ili plastičnih operacija.


Vaše kćerke zaslužuju bolje od toga. Cijelo naše sutrašnje društvo ovisi od razgovora koji ćete voditi sa svojim kćerkama danas.

Ja ću ovakav razgovor neprestano voditi sa svojim sinom, jer želim da on vaše kćeri poštuje zbog toga kakve su, a ne kako izgledaju. A vama prepuštam da ohrabrite svoje kćerke da počnu drugačije misliti o sebi i pojmu ljepote. Ja sam im to već napisala. Ali, Vašim riječima i Vašem primjeru će više vjerovati.

Srdačno,

Moo"

http://www.dnevno.hr/magazin/lifestyle/ ... ook-u.html

Pedofilski skandali svjetske elite
Tweet 23.04.2014 11:15

Ovaj tekst objavljen je krajem ožujka na blogu Večernjeg lista na temu 'suludih teorija zavjere' koje su se nažalost pokazale istinitima. Dugo smo se premišljali da li objaviti ili ne objaviti tekst, no većinu podataka iz teksta moguće je provjeriti brzom pretragom na internetu, a dobar dio pedofilskih priča bio nam je od prije poznat iz vlastitog istraživanja ove teme. Primjerice, o zlodjelima američkog republikanca Lawrencea Kinga snimljen je dokumentarni film „Zavjera šutnje“. Režirao ga je britanski režiser Timothy Tate, koji je prošle godine s Judith Reisman gostovao u Hrvatskoj i koji je nakon sabotaže njegova filma „Kinseyevi pedofili“ u Cinestaru izjavio kako je navikao da mu se događaju takve stvari kada se radi o pedofiliji. Naime, „Zavjeru šutnje“, dokumentarni film o pedofilskim skandalima u Franklinu, naručio je Discovery Channel, ali nakon što je film bio gotov, urednici te kuće zbog straha su odustali od prikazivanja. Timothy Tate je dugi niz godina ukazivao na zlostavljanja djece u sklopu sotonističkih rituala u Velikoj Britaniji, o čemu govori ovaj tekst, te je zbog toga bio omalovažavan i diskreditiran. Međutim, nakon otkrića groznih bezbrojnih zločina Sir Jamesa Savilea s BBC-a, u britanskoj javnosti se sve više piše o tim ritualima u mainstream medijima.

Autor ovog teksta bavi se temama podsvjesne manipulacije u medijima s naročitim naglaskom na fenomen subliminalnih poruka, o čemu je napisao knjigu „Subliminalne poruke i manipulacija putem marketinga“. On se pita 'gdje nestaju naša djeca?', koje godišnje nestane oko 8 milijuna. Svi oni koji prate tekstove koje objavljujemo o spolnom odgoju koji se provodi u Hrvatskoj i drugdje u svijetu redovito se pitaju tko smišlja takve perverzne programe čija je očita namjera rana seksualizacija djece i destrukcija dječjeg zdravlja i duše. Liberali koji se spremno hvataju za sve što zvuči i malo progresivno samo su naivni promicatelji ovakvih ideja. Međutim, idejni kreatori ovakvih programa daleko su više poremećeni.


Okultni rituali elite – ‘Oči širom zatvorene’ i pedofilsko-sotonistička žrtvovanja

Autor: Ratko Martinović


Objavljeno: 28. ožujak, 2014.


Kada pričamo o ritualima elite i filmu ‘Oči širom zatvorene’ i ‘Deveta vrata’ (zanimljivo, to su jedina dva filma za koje je obitelj Rothschild otvorila vrata svojih dvoraca tijekom snimanja) nužno se osvrnuti na priče iz stvarnog svijeta. A to više nisu ‘sulude teorije zavjere’ nego stvarne afere, prvenstveno povezane s BBC-em, britanskim i američkim ‘celebrity’ krugovima i narkokartelima. Zato ću prvo nastojati demistificirati ‘pedofilski lanac’ sam po sebi, a onda ćemo navesti i rituale kroz filmove.


Pedofilsko-sotonistička hobotnica u Britaniji i SAD-u


Priča počinje još 1993. kada je SAD bio potresen nakon optužbi upućenih vrlo popularnom republikancu Lawrencu Kingu, inače prvom sveamerički istinski popularnom afroameričkom političaru. Isti je godinama rukovodio organiziranim pedofilskim lancem iz Boys Towna u Nebrasci, ikone američke brige o potrebitima. Perverzije su zataškane od strane najviših instanci, a po nekim indicijama u ‘igri’ su bili i Reagan i Bush. King je na kraju odležao deset godina zbog pronevjere 40 milijuna dolara, a milijun je isplatio Paulu Bonacciju presudom iz 1999. godine jer se nije želio pojaviti u sudnici čime je, prema sucu, potvrdio krivnju. U optužnici su stajale točke poput otmice, kontrole uma, sotonističkih rituala i pedofilije. Poznat je i slučaj Marka Foleya iz 2006. kada je optužen za pedofiliju i morao je odustati od svoje senatorske pozicije, te se ispričao svima iako je pedofiliju porekao. U Nizozemskoj je osnovana i prva pedofilska stranka (‘Party for Neighbourly Love, Freedom and Diversity’), a azijski političari godinama odlaze sa dužnosti zbog ove bolesne prakse.

Čak 4% (4392) od svih katoličkih svećenika u SAD-u je optuženo za seksualno zlostavljanje djece i pedofiliju pri čemu je evidentan progon. Irsku je zaprepastio ‘đavolji’ svećenik Brendan Smyth koji je u periodu od četrdeset godina bludničio nad više od sto dječaka i djevojčica i prilikom svake optužbe je premještan iz župe u župu. Nakon javnog otkrića zbog zataškavanja 1994. su razotkriveni irski kardinali i vlada. Belgiju je pak zgrozio biskup Bruggea, Roger Vangheluwe, koji je priznao zlostavljanje vlastitog nećaka, te je ostavku uručio Ivanu Pavlu II. 2007. godine je u sjevernoj Britaniji razbijen pedofilski lanac uz šest uhićenih islamista, a dobro poznato je da je u arapskim zemljama teško razlučiti običaje i pedofiliju (mora se ipak distancirati ženidba s maloljetnom djevojkom i zlostavljanje djece). Uhićeni su i pedofili šamani iz Južne Amerike, kao i brojni budisti na Tajlandu tako da je pogrešno pa čak i zlonamjerno tvrditi da su kršćanski svećenici u najvećem broju prijestupnici.


No, tema nikada nije bila ovako medijski eksponirana sve do otkrića kako je Sir James Savile – britanska medijska i modna ikona te prijatelj kraljevske obitelji i premijera – seksualni prijestupnik, zlostavljač i pedofil koji je kroz desetljeća silovao na stotine i tisuće djece. Dokle idu optužbe dovoljno govori činjenica kako je naknadno optužen da je od 1955. do 2009. seksualno zlostavljao čak 450 pojedinaca, i to samo kroz ono što je prijavljeno policiji. Tijekom života je u više intervjua upitan voli li djecu, a svaki puta je odgovarao da to nije istina i da zbog takvih stvari ‘ne posjeduje niti računalo’ jer bi svi ‘sumnjali u skidanje dječje pornografije’. Nitko ga unatoč ogromnom broju indicija nije procesuirao, vjerojatno zbog zaštite s najviših instanci. Pokopan je uz najveće počasti, kao veliki humanitarac i stup zabave u Britaniji.


Elitni rituali

Laburistički zastupnik Tom Watson prvi je pokrenuo lavinu izjavivši kako je pedofilska mreža kojoj je pripadao Savile bila povezana i s bivšim vladinim dužnosnicima, a pedofilska mreža i danas postoji usred britanske vlade. David Cameron, koji je družio sa Savileom, odmah je reagirao s izjavom da je ‘istinski šokiran’. Detaljniji uvidi u javnoj televiziji BBC su pokazali kako su kolege novinari još od sredine sedamdesetih štitili Savilea i banalizirali pedofiliju, te cenzurirali sve što bi pokrenulo optužnicu. BBC je tako postao središte skandala, leglo bolesti, no svi uporno zanemaruju poveznice najviših političkih instanci i možebitnog pedofilskog lanca. Cyril Smith, poznati britanski parlamentarac, također je nakon smrti ekspresno optužen za pedofiliju, a žrtve poput Michaela Robertsa tvrde kako se sve odvijalo kroz ‘sotonističke rituale na kojima su sudjelovali Michael Horgan (Robertsov očuh), Smith, Savile i brojni drugi’.


U priču se uključuje i Edward Heath, konzervativni premijer Britanije s početka sedamdesetih kojeg je žrtva Michael Shrimpton optužio da je najviše rangirani pripadnik sotonističke crkve ikada u britanskoj Vladi, te je silovao i ubijao djecu koju mu je donosio Savile. Ove teške optužbe i dokaze navodno je skrivao Ministar zdravstva John Hunt, lord najvišeg reda kraljevske obitelji i vitez Vatikana (orden dobio od Ivana Pavla II.) koji je također bio skriveni dugogodišnji pedofil. Poveznica s kraljevskom obitelji, izuzev prijateljstva, svakako dolazi i od Sir Anthonyja Blunta, povjesničara umjetnosti, špijuna SSSR-a i bliskog rođaka Kraljice Majke Elizabete. Tu u igru ulazi i Lord Victor Rothschild koji je stan iznajmljivao i dijelio s Bluntom, te se i za njega sumnja da je bio dvostruki agent i vođa lanca pedofilije i okultizma. Ovaj Rothschild je poznat i kao zoolog i član think-tankova vezanih uz društveni inženjering. Rothschild je bio prijatelj i s Winstonom Churchillom, te su surađivali u MI5 agenciji, a mnogi sumnjaju kako je upravo ova tajna služba vodila glavnu riječ u zataškavanju ovog pedofilskog lanca. David Icke smatra kako sve ide do vrha, i da su u ovakvim ritualima akteri i princ Charles, kao i kraljica Elizabeta II., za što ipak nema nikakvih dokaza. Bivši i pokojni član parlamenta Geoffrey Dickens baratao je dosjeom o svim pedofilima u lancu, no isti netragom nestaje u velikoj istrazi MI5, a zagubio ih je Leon Brittan, bivši čelnik te službe.


Lobiranje za ‘konsenzusni međugeneracijski seks’


Iz tog vremena dolazi i mišljenje think-tank grupe ‘Nacionalno vijeće za građanske slobode’ koje je došlo čak pred parlamentarni ured za reviziju kaznenog zakona. Naputak u izvješću grupacije bio je da ‘dobrovoljna dječja seksualna iskustva s odraslima nemaju nikakve posljedice, te takav zaključak zahtjeva promjene u stavovima kako su svi slučajevi pedofilije štetni’.

Fabijansko društvo je još početkom prošlog stoljeća smatralo kako je putem seksualnog odgoja bitno djecu ranije uvesti u svijet odraslih radi formiranja nacionalne garde maloljetnih dobrovoljaca koja će u dalekoj budućnosti biti stup borbe s neposlušnim građanima. Pedofilija je s obzirom na klasu ljudi koji je prakticiraju tako postala gotovo ekskluzivna disciplina, a ne bolest zbog koje se odgovara kazneno pa je pravo pitanje što će tek biti praska u budućnosti. Britanski vrhovni sud prvi je dopustio da se pedofili brišu iz registra zlostavljača ukoliko petnaest godina nemaju niti jedan prijavljeni slučaj protiv sebe. Takav pravni presedan argumentiran je kršenjem Akta o ljudskim pravima i EU pravne stečevine. Uslijedila je ogromna debata, a registar je postao gotovo nebitan orijentir. Članak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj također ostavlja prostora za buduće interpretacije.

‘Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti … i i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi …, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije’, navedeni je paragraf, a ukoliko se jednog dana udovolji sve češćim pedofilskim strankama diljem Europe, poput navedene nizozemske, onda će ljubav prema djeci u budućnosti postati ‘seksualna i/ili spolna orijentacija/izražavanje’. Tako je ‘pao’ Stuart Hall, voditelj šoua ‘It’s a Knockout’ i radijski nogometni komentator. Bolesni Stuart je tako gotovo četrdeset godina silovao i zlostavljao djecu. Prilikom ispitivanja i iznošenja dokaza priznao je kako je seksualno zlostavljao četrnaest djevojčica, među kojima je najmlađa imala svega devet godina. Najgore je upravo to što ovo nije bio izdvojeni slučaj nego već dobro uhodana praksa.


Nakon što je Hall uhićen, državni odvjetnik Nazir Afzal proglasio ga je ‘oportunističkim grabežljivcem’, no zanimljivo je kako su upravo pravosudni kanali godinama ‘zviždanje’ britanskog autora Davida Ickea nazivali ‘neutemeljenim ludostima’. Paralelno su uhićeni i William Roche, glumac s najdužim stažom u sapunicama (‘Coronation Street’) koji je priznao silovanje petnaestogodišnjakinje, a bolje nije prošao niti Jimmy Tarbuck. Ovaj sedamdesettrogodišnjak navodno je silovao dječaka još u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, a proslavio se kao komičar i voditelj kvizova. Prije par mjeseci su uhićeni i marketinški stručnjak Max Clifford (69), voditelj emisije ‘Top of the Pops’ DJ Dave Lee Travis, rocker Gary Glitter i komičar Freddie Starr. Icke navodi kako je ovakav trend vidljiv sve do najviših instanci i kraljevske obitelji, no klupko do te mjere još nije odmotano. ‘Prije dvadeset godina imao sam slučajeve sa žrtvama Jimmyja Savilea. On nije samo zlostavljao normalnu djecu i djecu s posebnim potrebama nego je u sve uključivao i sustave vjerovanja uz pripadajuće rituale, čineći žrtvama privid da ima posebne moći, te će ih ukoliko ga ne poslušaju kazniti nakon smrti’, izjavila je psihoterapeutkinja dr. Valerie Sinason. ‘Oni sotonisti koji su pedofili tim ‘činima’, ‘magijama’ i prijetnjama straše djecu, te se na taj način razlikuju od ostalih sotonista – a upravo takav bio je i Savile’, dovršava doktorica.


Žrtvovanje djece postaje statistički trend

Globalni lanac pedofilije na najvišim pozicijama sve je bogatiji za nove članove, a posljednje ime u nizu koje se povezuje s ekipom bivši je američki predsjednik Bill Clinton, nekidan je izvjestio Daily Mail. Nakon što su uhitili Jeffreya Epsteina, poznatog biznismena, i to zbog podvođenja maloljetnih prostitutki i orgijanja s dječjim seksualnim robljem, otkrilo se da je na njegov otok bluda na Karibima svojevremeno dolazio i prijatelj Bill Clinton. Kako se to događalo u višestrukim navratima, a Clinton je povezan i kao prijatelj s uhićenim ženskim osobama koje su ‘raspačavale’ gole slike djece (čak je neke od njih zvao i na vjenčanje kćerke) čini se da će biti pozvan na obavijesni razgovor. Epstein je inače prijatelj s većim brojem poznatih osoba, ali je baš Clinton upleten u više različitih sumnjivih indicija. Otok Little St. James bio je središte pedofilije nalik onoj na britanskom BBC-u. Epsteinu ovo nije prva ovakva optužba jer je 2005. osumnjičen da je četrnaestogodišnjakinji platio za seks i tada je odležao trinaest mjeseci i zabilježen je u registar pedofila. Clinton je pak posjećivao otok u razdoblju od 2002. do 2005. godine. ‘Sjećam se da sam pitala Jeffreya što Clinton radi na otoku, a on se nasmijao i rekao da mu duguje uslugu’, rekla je jedna od zaštićenih svjedokinja na suđenju i dodala da su orgije bile svakodnevne pa je teško i prisjetiti se tko je sve bio na otoku. Seksualne robinje su protiv svoje volje tako podvođene političarima, biznismenima, plemstvu, akademicima, prenosi The Enquirer. Zanimljivo je da je britanski autor David Icke još 1998. govorio o ovakvim praksama elite, no svi su ga sve donedavno smatrali ‘ludim teoretičarem zavjere’, iako je godinama radio na BBC-u i bio novinar.

Procjenjuje se da godišnje nestane oko 8 milijuna djece, među kojima su i djeca koja su pobjegla od kuće kao i ona koja su oteta. Poznato je da mnoga djeca koja su nestala završe kao robovi dječje prostitucije, pedofilije, prisilnog rada i prisilnog ratovanja. Većina njih se vrati kućama, neka budu spašena, no mnogo djece nestane bez traga i glasa, te postanu samo dio tužne statistike. Pitanje je – gdje nestaju naša djeca?

ICMEC u svom izvještaju iz veljače 2014. navodi porast u broju prijava nestale djece, i to iznad 40%, podaci su iz 2008. i odnose se na brojke iz 2003. Britanska studija navodi nevjerojatno povećanje od 88% u prošlom desetljeću. Također je primjećen i pad postotka vraćene djece. Dakle, unatoč tehnološkom napretku, kao i zalaganjima brojnih organizacija, unatoč donesenim zakonima i međunarodnoj suradnji, broj nestale djece kao i broj iskorištavane djece je u porastu. Bez obzira na službena negiranja, djeca su uključena i u trgovinu organima. Ova trgovina također spada u organizirani kriminal, jer je u nju uključeno više osoba, poput agenata koji traže donore (bez obzira jesu li dobrovoljni ili ne), medicinskog osoblja, medicinskih stručnjaka, banke organa i drugih.

Meksički narkokartel simbolički nazvan ‘Vitezovi Templari’ optužen je da je za obred inicijacije u redove koristio kanibalističke rituale žrtvovanja i hranjenja dječjim mesom, prenose mediji. Pokojni vođa kartela Nazario Moreno je osobno naredio da novi članovi odanost moraju dokazati konzumiranjem ljudskih organa, jer je primarno djelovanje kartela vezano upravo uz šverc organima, najčešće dječjim. Izaslanik meksičke države Mochoacan Alfredo Castillo tvrdi da su inicijati tako morali jesti ljudsko srce, što je potvrđeno tijekom ispitivanja uhićenih članova. ‘Imamo izjave ljudi koji kažu da su bili prisutni kada je Nazario Moreno El Chayo došao i ostalima rekao – Danas ćemo pojesti nečije srce’, tumači Castillo, a organi su dobavljani od otete djece koja su paralelno služila i kao ‘sirovine’ za prodaju organa. Morenov nadimak ‘El Mas Loco’ (‘Potpuno Lud’) dovoljno govori o njegovim sklonostima, a kako je već najmanje jednom lažno plasirao vlastitu smrt, ništa nije isključeno.


‘Oči širom zatvorene’ – sintagma današnje civilizacije

Sada možemo biti sigurni da ovakvi lanci i rituali nisu ‘teorija zavjere’ i nešto što ne postoji. Iz tog razloga je Kubrickov film ‘Oči širom zatvorene’ još interesantniji. Osim ‘arhetipnog’ para s kraja prošlog stoljeća (Cruise i Kidman), Kubrick je već od početka filma simbolički navodio ono što će se dogoditi pri kraju. Kako je on redatelj koji je svu svoju kreativnost usmjeravao na detalje, ne čudi da se tijekom prvog sudara ‘više srednje klase’ u elite tijekom scene plesa i zabave na jednom od zidova nalazi zvijezda Ištar – koja označava svetu seksualnost i ritual.

Kasnije se u većem broju scena pojavljuje duga, božićno drvce (nordijsko-germanska predaja), no ključni dio filma dolazi kada Bill nailazi na pijanista Nicka Nightingalea. Tada u trgovini podno duge kupuje kostim i ulazi u elitni dvorac s lozinkom ‘Fidelio’ koja ujedno dijeli ime s Beethovenovom operom o ženi koja se žrtvuje radi svog muža političkog zatvorenika. Dvorac u stvarnosti je Mentmore Towers u vlasništvu obitelji Rothschild poznat po bizarnim ritualima i zabavama. Korištenje venecijanskih maski također je zanimljivo – priča govori da su one osmišljene od strane crnog plemstva koje je na taj način simboliziralo svoju infiltriranost u domicilnu kulturu bez predrasuda.

Kao glazbenu podlogu, Kubrick je namjerno uzeo glazbenu podlogu iz rumunjske pravoslavne crkve koja je jedna od najstarijih ceremonijalnih izvedbi te ju je interpretirao u reverzibilnom pogledu putem tehnike ‘backmaskinga’. Na taj način je odradio ritual Aleistera Crowleya vezan uz Edisonov fonograf i invokaciju demona. Na istom autoru se zadržao i prilikom tantričkih seksualnih rituala, a simbolički je konstantno i promovirao tzv. ‘magijski krug’ (kojeg je subliminalno sakrio u brojne scene), a isto tako je otkrio i kako poznati zataškavaju stvarne prirode smrti zvijezda (Amanda i ‘smrt predoziranjem’). Kubrick se vješto poigrao i s ulogom visokog svećenika.

Naime, ako pogledate na IMDB, vidjet ćete da ga je utjelovio njegov asistent Leon Vitali, a ako zaustavite scenu sa člankom vezanim uz Amandinu smrt, vidite da je ‘modni kreator’ s kojim je imala aferu – Leon Vitali. Kubricku je nakon smrti iz filma izbačeno petnaest minuta rituala pa je pitanje što smo sve mogli vidjeti, no ovo su definitivno dobri temelji da nastavimo priču. Sljedeći puta ćete imati priliku vidjeti zašto pop industrija slijedi stope okultizma, te se protivi institucionaliziranim religijama.

Izvor: Večernji list

http://zdravstveniodgoj.com/news/pedofi ... tske-elite

Geneza današnjeg kulturnog režima Zapada i religije dženderizma



http://croative.net/index.php/vijesti/i ... Eenderizma

GLOBALISTI JAVNO PORUČILI: Vaša djeca ne pripadaju roditeljima nego sustavu!

Autor: Zrinka K.
Datum: subota, 10. svibnja 2014. u 12:25

U priloženom videu Perry objašnjava roditeljima kako je stav da su djeca samo roditeljska odgovornost i da su djeca u roditeljskom vlasništvu - pogrešan



Američka TV kuća MSNBC jedna je od najgledanijih televizijskih kuća u Americi. Svakog tjedna ugošćuje ekstremne liberale koji javno govore o pravu ubijanja čovjeka, depopulaciji stanovništva i ostalim izborima koje imamo pod krinkom demokracije. Zvijezda te medijske kuće je novinarka Mellisa Harris Perry, koja svoje radikalne stavove ne skriva, nego prosvjećuje svekoliku američku javnost o kulturi smrti. Ona je postala ikona liberalizma i feministička predvodnica nehumanih prava žena, koje uskraćuju osnovno pravo, pravo na život. Prošle je godine šokirala stravičnom izjavom: "Djeca ne mogu biti samo vaša".

U priloženom videu Perry objašnjava roditeljima kako je stav da su djeca samo roditeljska odgovornost i da su djeca u roditeljskom vlasništvu - pogrešan. Ona napominje kako bi cijeli sustav trebao voditi brigu o djetetu i donositi odluke za njega umjesto roditelja. Kako tvrde protivnici ovakvog ekstremnog liberalizma, riječ je o planu globalne elite za uništenje obitelji. Kada jednom oduzmete dijete od obitelji, oduzimate mu sigurnost, a sustav dijete kroji po svojoj volji, čime se u potpunosti degradiraju roditelji i stvara se čovjek sustava. Točno onakav kakav odgovara globalistima; pokoran podložan, bez obiteljskih stavova i uvjerenja.

A da pakleni plan itekako provodi potvrđuje i slućaj iz Hrvatske gdje je sustav zakonski zacementirao odluku da roditelj nema nikakvo pravo prosuditi treba li ili ne cijepiti svoje dijete. Tu je i nametanje seksualnog odgoja u školama (po novome građanskog odgoja), ali i prisilnog suočavanja djece s izopačenom tolerancijom na sve i svašta, te na pokornost cijelom sustavu koji svoje temelje gradi na globalizmu, hipersekualnosti i konzumerizmu.
Vjerska uvjerenja koja dolaze iz obitelji najveća su prijetnja globalistima koji svakom novom generacijom pokušavaju izmijeniti ljudsko biće, i uspijevaju u tome. Jer dijete koje kod kuće izgradi svoje stavove, svoja promišljanja i vjeru nikako neće tako lako popustiti pod pritiskom društva i pod pritiskom sustava. Da bi to spriječili, potrebno je odvojiti djecu od obitelji i prikloniti ih sustavu od najranije dobi. Ugrabiti dječje povjerenje i staviti roditelje u drugi plan. Da se to događa, medijska ikona Harris Perry je javno obznanila.

http://www.dnevno.hr/vijesti/misteriji/ ... stavu.html

EurovizijaBradonja u haljini - trijumf tolerancije!
Bradonja u haljini - trijumf tolerancije!

Pobjeda Conchite Wurst na Eurosongu 'ujedno je pobjeda Europe tolerancije i poštivanja' drukčijih, rekao je noću na nedjelju austrijski ministar kulture Josef Ostermayer radostan što će njegova domovina 2015. biti domaćin Eurovizije, nakon dugih 48 godina.
Pobjedu austrijskog transvestita pozdravila je "čestitkama" i švedska ministrica vanjskih poslova Birgitta Ohlsson na svome Twitteru, pozivajući građane Europske unije da na izborima za Europski parlament 25. svibnja podrže "otvorenu Europu".

Bila je to jasna poruka biračima da svoj glas ne daju strankama krajnje desnice kojima zadnjih godina raste popularnost i koje bi, prema anketama, u nekoliko europskih zemalja mogle osvojiti najviše glasova za EP.

Kada se Conchita kandidirala za Euroviziju, neke zemlje istočne Europe - Rusija, Bjelorusija i Ukrajina, slale su peticije protiv njezina nastupa što je pokazalo jaz u prihvaćanju istospolnih zajednica između zapadne i istočne Europe.

Upitana nakon pobjede ima li poruku za ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je potaknuo donošenje zakona protiv "homoseksualne propagande", Conchita je rekla "ništa nas ne može zaustaviti" i dodala da stajalište ne ovisi o zemlji jer "ima i u istočnoj Europi ljudi koji imaju ista uvjerenja kao i ja".

Potpuni rezultati glasovanja televizijskih gledatelja objavljeni u nedjelju pokazali su da je Conchitina pjesma bila među šest prvih u svim zemljama, osim u Estoniji gdje je bila na 8. mjestu. Čak i u Rusiji gledatelji su visoko bodovali Conchitu i ona je po glasovima SMS-a osvojila treće mjesto.

Eurovizija je vrlo popularno natjecanje za homoseksualnu publiku. Grad Kopenhagen vjenčao je tri istospolna para iz Rusije obilježavajući četvrt stoljeća istospolnih zajednica u Danskoj. Grad je bio okićen zastavama u duginim bojama, koje su simbol LGBT zajednica.

Time je Tom Neuwirth, 25-godišnji Austrijanac umjetničkog imena Conchita osvojio publiku u 37 zemalja, kako svojim glasom tako i svojom ekstravangantnom pojavom. Svojom pjesmom "Rise Like a Phoenix" (Ustati poput feniksa) pozvao je na prihvaćanje onih koji su se kao i Tom, rođen u gradiću Gmunden i odrastao u austrijskoj provinciji, morali snažno boriti da budu prihvaćeni kao drukčiji.

Neuwirth se teško probijao na sceni sve dok nije stvorio lik Conchite, osobe odjevene u žensku odjeću s lažnom bradom koju lijepi za nastupe.

"Mnogi mi kažu: pa i ja sam homoseksualac, ali ne moram zato nositi bradu i haljinu da bih to pokazao", rekao je i objasnio svoje motive "Želim time pokazati da mogu biti prihvaćeni na svaki način. Imaju pravo učiniti što žele".

U austrijskom tisku Tom, alias Conchita, nedavno je pozirao sa svojim partnerom i s roditeljima nasmiješenima i ponosnima na sina, koji su za tu prigodu odjenuli tradicionalnu austrijsku nošnju.

Austrija se veseli što će nakon davne pobjede Uda Juergensa 1966., ponovno ugostiti Euroviziju.

Karl Kaniak, gradonačelnik Bad Mitterndorfa u kojemu žive roditelji Toma Neuwirtha, izjavio je kako u mjestu vlada "senzacionalni ugođaj" zbog uspjeha njihova sugrađanina.

"Pred crkvom su svi govorili o veličanstvenom uspjehu i radovali se, uključujući i župnika. Svi su krajnje radosni zbog pobjede", izjavio je gradonačelnik, koji je obećao nezaboravan doček Neuwirthu kad navrati u mjesto.

Danas.hr/Hina
11.05.2014.

http://hot.net.hr/glazba/trijumf-tolerancije

KAO ŠTO SMO I PREDVIDJELI: Na Eurosongu pobijedila 'bradata kobasica'

Autor: Zrinka K.
Datum: nedjelja, 11. svibnja 2014. u 11:19

Conchitu Wurst, nažalost, gledale su mnoge obitelji, velik broje djece i mladih za koje se iskreno nadamo da neće imati traume.

Iako Hrvatska ove godine, mogli bi reći, s pravom nije sudjelovala u u mega-cirkusu zvanom Eurosong, ipak smo u udarnom i obiteljskom terminu Hrvatske radio televizije bili prisiljeni gledati queer, uvrnuto kazalište nešto niskobudžetnije europske produkcije. 100 milijuna ljudi koji su prema službenim podacima pratili Euroviziju, ostali su podosta šokirani repertoarom kojeg su nam priuštili. U snažnoj konkurenciji teletabisa u duginim bojama, ušminkanih boy bendova, engleskih okultista, erotskih Poljaka, pobijedio/la je, baš kao što smo neki dan i sami predvidjeli Conchita Wurst (kako je mediji posprdno nazivaju, "bradata kobasičica").

'Umjetno stvoreni monstrum na Eurosongu'- Hrvatska s pravom odustala od ovog homo-karnevala?

Conchitu Wurst nisu birali građani Austrije. Dapače, mnogi su bili revoltirani činjenicom da će njihovu zemlju predstavljati čovjek u tijelu žene s bradom na licu, a koji je po svemu sudeći trebao podsjetiti svijet da je Europa "tolerantna". Može biti kako se Europa previše zamjerila globalistima kada je Hrvatska na referendumu i pokazala zube gender propagandi, ali i kada su Francuzi digli pravi pravcati ustanak protiv nametanja izopačenih ideologija svome građanstvu. Europa je tako morala na brzinu smisliti kako ispraviti pogreške tih netolerantnih i neposlušnih država članica pa je osmislila nešto što nitko nije; neka pobjedi transeksualac i neka cijeli svijet vidi što je Europa. Conchita Wurst nije ništa drugo nego odraz europske istine, odraz plana i svijeta u kojemu živimo. Ona je dobro režirani, pomno osmišljeni, projekt mašinerije u kojem su na silu morali sudjelovati svi građani Europe. Pa tako i mi, iako nismo sudjelovali u ovogodišnjem Eurosongu.

Iz svega što smo u subotu mogli vidjeti na Euroviziji, potpuno je jasno u kojemu smjeru će se razvijati Europa. Conchitu Wurst, nažalost, gledale su mnoge obitelji, velik broj djece i mladih za koje se iskreno nadamo da neće imati traume.

Conchita Wurst, je čovjek, ali s velikim duhovnim i tjelesnim kompleksima i kao takav/takva ne bi trebao/la biti uzor građanima. Stati na tron Europe i na ovaj način šokirati svijet koji je gledao ovaj performans sramotno je i nečuveno. Isto misli i ogroman broj europskih građana koji su Internet prostor obasuli komentarima o europskoj sramoti i "bradatoj kobasici".
O čemu je pjevala Conchita Worst? Pobijedio/la je s pjesmom koja govori o transformaciji, promjeni, uspoređujući sebe, nezadovoljnu vlastitim tijelom, s mitskom pticom Fenix koja se uzdiže iz pepela.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/122 ... asica.html

PREDRAG RAOS odlično razumije cjelokupnu LGBT mašineriju (i one koji ih financiraju) koja se iz petnih žila upinje da nam nametne svoje, u najmanju ruku čudne stavove.




Zašto to rade, koji im je konačni cilj, što je homoseksualizam, tko i kako prenosi smrtonosni AIDS, zašto se o tome ne priča?... PODSJETIMO SE!

Conchita Wurst je planirani projekt gay lobija

Autor B. Karlo Subota, 17 Svibnja 2014 22:36

Sedamdesetih i osamdestih godina bilo je više poznatih homoseksualnih pop zvijezda iz Amerike i Velike Britanije. Vjerojatno najpoznatiji od njih bio je Boy George, koji je uvijek nastupao našminkan kao žensko, u drečavoj i upadljivoj odjeći.

Ali tada, prije tridesetak godina, nijedan zapadni i europski političar nije čestitao Boy Goergeu na "hrabrosti" i niti jedan medij nije trubio o "toleranciji" i "pobjedi tolerancije", i nitko Goergea nije proglašavao "herojem".

Nitko tada u medijima uopće nije trubio o navodnoj "diskriminaciji" i stalnoj potrebi tolerancije, kao što se danas svakodnevno trubi. Prije tridesetak godina, gay lobi još se nije bio infiltrirao u sve političke institucije i u veliki broj medija na Zapadu i EU, kao danas. Danas tridesetak godina kasnije, gay lobi uz pomoć velikih američkih korporacija, tajkuna i medija, drži cijeli Zapad i gotovo cijelu EU čvrsto za vrat, ili mogli bi zločesto reći, za međunožje.

Samo tolerirati homoseksualce i njihovu orjentaciju kao njihovu vlastitu privatnu stvar, to nije dovoljno. Jer većina ljudi ne prihvata homoseksualnost kao normalnu i jednako vrijednu. I sada se radi na tomu prisiliti većinu i cijelo stanovništvo Zapada i EU, uključujući i kršćanske i sve druge religijske zajednice, da svi moraju, ne samo tolerirati, već i prihvatiti homoseksualnost kao normalnost. Svi moraju "lajkati" homoseksualce. LGBT osobe, ne samo prihvatiti kao normalne i jednako vrijedne, već kao još vrijednije. Svi oni iz kratice LGBTQ predstavljaju novog bespolnog čovjeka, novo više biće, koje može mijenjati spol i seksualnu orjentaciju. To je nova ideologija Zapada, koja treba biti nametnuti svima, milom ili silom. I upravo Conchita Wurst, alias Tom Neuwirth je oličenje tog novog dženderskog bića.

Austrijski komičar i kabaretist Alf Poier bio natjecao se 2003. na Eurosongu za Austriju. Prije dva tjedna, uoči ovogodišnjeg Eurosonga, Poier je u jednom razgovoru za austrijski tjednik "Ganze Woche", oštro kritizirao austrijsku državnu televiziju ORF i Conchitu Wurst.

"Ako netko ne zna je li muško ili žensko, onda neka ide psihijatru, a ne na Eurosong. Ta pederizirana pimpek-romantika ide mi na živce. Kako netko prakticira svoju seksualnost, to je njegova vlastita stvar. Ali da se stalno mora udarati na sva zvona: hej, mi smo tako diskrimirani...i mi smo manjina, to slinjenje ide mi strahovito na jetru, uopće nemam razumijevanje za to. To moram iskreno reći"


Pjesmu Conchite Wurst nazvao je očajnom i jadnom.

"Ako netko već toliko laprda o toleranciji i misli da to mora trubiti cijeloj Europi, onda bi trebao biti u stanju, sam napisati melodiju i tekst. Ali pjesmu su za njega skladala četiri druga skladatelja"..."Ta dama ili taj gospodin, ili to "nešto" nema na sebi ništa umjetničko...."ORF je stvorio jedno "čudovište" i poslao ga na Eurosong bez protukandidata i natjecanja."

Upravo tako. Conchita Wurst je planirani projekt, upravo čudovište, koje je stvoreno sa određenim ciljem.


Nakon propasti dvije gayevske propagandne ofenzive protiv Rusije, prošle godine za vrijeme SP u atletici i u veljači ove godine, za vrijeme ZOI u Sočiju, trebalo je smisliti jednu novu akciju. Cilj te akcije bio je isti kao i ciljevi onih propalih akcija za vrijeme SP i ZOI: napakostiti Rusiji i pokazati da većina u Europi navodno prihvata LGBT osobe kao normalne i da su Rusija, Putin i ostali "homofobi" u manjini. Sjetimo se neslavnog i jeftinog pokušaja, ljetos potkraj SP u atletici u Moskvi, kada je gay lobi uz pomoć više zapadnih medija, poljupce radosti četiri ruske trkačice nakon pobjede u štafeti 4x100 m, brže bolje proglasio prosvjedom protiv Putinovoh zakona. Ali četiri Ruskinje su to odmah oštro demantirale. Na ranije pozive bojkota SP u atletici od strane gay lobija, nije se odazvala niti jedna držva i niti jedan atletičar.

Druga ofenziva uoči i za vrijeme ZOI u Sočiju, također je propala. Gay lobi je preko zapadnih medija i političara napravio veliku galamu. Ali opet ništa. Nitko nije bojkotirao ZOI. A to što je Obama na otvaranje ZOI poslao dvije bivše američke sportašice, obadvije lezbe, prošlo je gotovo potpuno nezapaženo. Države sudionice i sportaši bili su jako zadovoljni i ZOI je u potpunosti uspio. Još prije početka ZOI-a u akciju propagande gay lobija, bio je uključen i bivši njemački nogometni reprezentativac, Thomas Hitzlsperger, koji je, nakon završetka karijere izišao iz ormara i rekao da je gay. To je sve očito bilo dobro isplanirano, kako je u svojim istupima nehotice odao i sam Hitzlsperger. On je rekao, da je čekao sa "outingom" i da mu je cilj bio izići u javnost upravo uoči početka ZOI i pokazati tom Putinu i "homofobnoj" Rusiji. Cijeli njegov "outing" napravljen je sa velikom medijskom pompom. Liberalni mediji su ga proglasili "herojom", a pojedini političari su čestitali, kao da je osvojio zlatnu medalju. Međutim mnogi ljudi, mnogi čitatelji i gledatelji uvidjeli su da se radi o nametnutoj propagandi i nisu htjeli dijeliti oduševljenje političara i medija. Što je očito bilo naljutilo gay lobi. Stvar sa Hitzslpergerom je zaboravljena nakon nekoliko dana i od toga nije bilo ništa.

Eurosnog je kičasto natjecanje, većinom loših pjesama. Od kojih 99% bude zaboravljeno odmah nakon tjedan dana. Ali Eurosong je veliki medijski događaj, kojega gleda par stotina milijuna ljudi u Europi. I to je bila dobra prilika za gay i dženderski lobi. Eurosong je u zadnjih dvadesetak godina ionako postao faktički gay parada. Najveći broj fenova Eurosonga su gayevi, koji putuju u svaku državu u kojoj se on održava i u svakoj dvorani čine većinu u publici. Austrija je, pored Nizozemske, Belgije, Njemačke i skandinavskih država, država u kojoj je gay i dženderski lobi najjači u Europi. U pojedinim vrtićima u Austriji, također se sprovodi rodna ideologija, kao i u Švedskoj. Između ostalog se djeci zabranjuju slikovnice sa starim bajkama o Pepeljuzi, Snjeguljici itd. Jer u svim tim bajkama, jedan princ se zaljubi u jednu princezu i na kraju je oženi. Umjesto toga forsiraju se nove slikovnice i nove izmišljene bajke, u kojima se vole dva princa ili dvije princeze.


U Austriji ove godine uopće nije bilo prednatjecanja za Eurosong, kao u drugim državama. Već je austrijska televizija ORF izabrala Toma Neuwirtha za austrijskog kandidata za Eurosong, bez ikakvog natjecanja, bez ikakvih drugih konkurenata. Tom Neuwirth se u Austriji već godinama pokušavao probiti kroz nekoliko raznih natjecanja, onakvih sličnih emisija za amatere, kao "American idol", "X Factor" i slične, koje danas postoje gotovo u svim državama Europe, kao i kod nas u Hrvatskoj. Ali nije mu uspjelo. Zašto onda jedna državna televizija uzima jednog malo poznatog, poluamaterskog, neuspješnog pjevača, ispodprosječnih glasovnih mogućnosti i šalje ga na Eurosong? Zato što je njegova pobjeda na Eurosongu bila unaprijed sigurna. Cilj cijele ove izrežirane akcije i predstave, bio je dakle, pokazati da su Rusija i ostali "homofobi" u manjini, i da većina u Europi navodno prihvata homoseksualnost i LGBT osobe kao normalne, da prihvata "različitost". Perfidni cilj za reklamiranje i sprovođenje dženderske ideologije. A taj cilj se mogao ostvariti samo ako Neuwirth osvoji prvo mjesto. Da je on osvojio deseto ili peto, ili čak drugo mejsto, cijela akcija, ne bi imala smisla, odnosno propala bi. Jedino prvo mjesto, dakle, da se pokaže kako većina u Europi prihvata novu ideologiju dženderizma, a da je samo manjina "homofobna" i zatucana.

Od ukupnog broja gledatelja u Europi, koji gledaju Eurosong, samo jedna mala manjina uopće glasuje na telefonima. Dobro organizirane gay zajednice, uz pomoć manipulacije telekomunikacijskih firmi, mogli su lako postići željenu pobjedu. To su 50% bodova od ukupnog broja bodova prilikom glasovanja, a drugih 50% bodova dodijeljuje ionako stručni žiri. Nako pobjede, Neuwirth (Wurst) je odmah izjavio, otprilike isto ono što je već prije nekoliko mjeseci bio izjavio bivši nogometaš Hitzlsperger, da se on bori za toleranciju i želi pokazati Putinu i ostalim "homofobima".


Zviždali ruskinjama, a mediji sramotno šute!

Ali oni koji toliko laprdaju o toleranciji su najnetolerantniji. Kako su u dvorani u Kopenhagenu većina publike bili gayevi, nije čudo, da su dvije ruske sestre bile nemilosrdno izviždane i to oba puta, i u polufinalu i u finalu. Zamislimo da je bilo obrnuto. Da je natjecanje bilo u Moskvi, a da je publika tamo izviždala Conchitu Wurst. Zapadni mediji bi kmečali, kako su tamo u Rusiji, homofobni, rasistički, zatucani divljaci, nekulturni, netoleratni, užasni, itd. A ovako ništa, U zapadnim medijima nije bilo ni trunke kritike na račun publike u Kopenhagenu zbog zviždanja ruskim predstavnicama.

Da je Conchita Wurst pjevala pod pravim imenom Tom Neuwirth, bez haljine, bez perike i debelog sloja kozmetike, to ne bi bilo to, to ne bi bila prava akcija za gay i dženderski lobi, bez obzira, što gledatelji znaju da je on gay. Svjesno i planirano je trebao izići baš tako kao novo džendersko biće. Kao "nešto", što nije ni muško, ni žensko, već i jedno i drugo. Upravo pokazati ono što je osnovica rodne ideologije,- da ne postoji spol. I tako je nastala Conchita Wurst.

Već uoči Eurosonga Neuwirth je rekao: "Želim da ljudi potaknuti mojim neobičnim izgledom razmišljaju o seksualnoj orijentaciji, ali isto tako o onome drugačijom u sebi. Ponekad se ljudima mora jednostavno i plaktivno pokazati, o čemu se radi".

Liberalni zapadni mediji su već uoči Eurosonga bili proglasili Conchitu Wurst najvećim favoritom i otvoreno priželjkivali njenu pobjedu za "toleranciju", da se pokaže tom okrutnom "homofobu" i "agresoru" Putinu. I "gle čuda", upravo ono što su priželjkivali, se i ostvarilo. A hrvatski su desni portali uoči natjecanja odmah slutili da će čudovište pobjediti, jer je bilo očito da se radi o jednom planiranom projektu.

Nakon očekivane pobjede, liberalni zapadni mediji su odmah to uzdigli kao nešto veliko, a više servilnih austrijskih političara i drugih javnih osoba, čestitalo je i hvalilo Conchitu Wurst kao "veliki doprinos toleranciji". U stvari je sve to tako jadno i bijedno, jer se doista vidi iza aviona, da mnogi to ne čine iz uvjerenja, već naprosto iz straha.


Mnogi hvale pobjedu Conchite Wurst u javnosti, samo da bi bilia na "pravoj strani" i da ne bi bili optuženi da su netolerantni i "homofobni". Stupanj gayevskog i dženderskog fašizma je, bez pretjerivanja, tamo već toliki, da se gotovo nitko ne smije kritički izjasniti na račun Conchite Wurst i njene pjesme, jer će odmah biti proglašen "homofobom". Tako je legendarni austrijsko-njemački pjevač Udo Juergens, pobjednik Eurosonga prije 48 godina, odmah ispravio svoju kritiku, koju je bio izrekao uoči natjecanja. Naime, Juergens je uoči Eurosonga bio izjavio, da je "žena s bradom užasna", da je to sramota za Austriju i da je njena pjesma loša. Ali nakon pobjede Conchite, Juergens je brže bolje rekao, da je nastup bio odličan, i da je Conchita izvrsna i sve fantastično. U njemačkim i austrijskim medijima se kasnije doznalo da njemački stručni žiri Conchiti Wurst nije dodijelio ni boda. Za gay lobi to je bilo ravno zločinu. Oni su odmah napali petoro njemačkih glazbenika, članova tog žirija (tri pjevača, jedna rock-pjevačica i jedan skladatelj) i predbacili im "homofobiju", pa čak i "širenje mržnje". A u Austriji su žestoko napali komičara Poiera, zbog gore navedenih izjava uoči Eurosonga.

Turska, koja je pobjedila na Eurosongu 2003. godine, već je 2012. privremeno istupila iz natjecanja. Nakon ovogodišnjeg Eurosonga, nadležni iz turske televizije i vlade najavili su da Turska zauvijek napušta Eurosong, zbog propagiranja degeneracije. Rusija također razmišlja o napuštanju Eurosonga i planira jedno vlastito natjecanje zajedno sa susjednim državama i svim drugima koji to žele.

Ipak, ma koliko bila cijela promidžba, drečanje i kmečanje, ipak se ljudi ne daju tako zaglupiti. Ljudi ne djele mišljenje elite i mnogi su prosvjedovali preko interneta i facebooka protiv ove jeftino izrežirane predstave. Na Zapadu posebno, mnogi ljudi ranije nisu vjerovali da postoji plan za promicanje rodne ideologije i homoseksualnosti. Oni liberalniji su mislili da su to samo teorije urote. Međutim sada se mnogi počinju polako buditi i uviđati da permanentno, gotovo svakodnevno glorificiranje homoseksualaca u medijima nije slučajno i da doista postoji plan elita za guranje rodne ideologije i preodgoj stanovništva.
B. Karlo/croative.net

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... kog-lobija

Saznajte na temelju kojih monstruoznih eksperimenta se danas Conchita Wurst mora smatrati normalnom!

Autor: Zrinka K.
Datum: ponedjeljak, 19. svibnja 2014. u 11:20

Priča o Brucu, Brendi i Davidu - o dječaku koji je odgajan kao djevojčica i na kojemu se danas dokazuje da je izopačeno navodno "normalno"

Zbog aktualnosti podsjećamo na knjigu kanadskog novinara, Johna Colapinta koja je izašla još 2000. U knjizi se opisuje tragedija dječaka Brucea, koji je postao Brenda, nakon toga David, a sve je završilo samoubojstvom. Tragedija koja je bila posljedica eksperimenta u ime jedne lažne ideologije - transseksualizma- danas poznatije kao gender - ideologija (dženderizam).

Slučaj je opisan sa svim kliničkim, psiholigijskim i neurologijskim dokazima tako da može poslužiti kao primjer sociologijskim i znanstvenim istraživanjima koji se bave rasvjetljavanjem i posljedicama seksualne revolucije iz '68. godine.

Ružno lice ideologijske znanosti

Bruce Reimer rođen je 1965. god. u kanadskom Winnipegu zajedno sa svojim bratom blizancem. U dobi od šest mjeseci oboje su obrezani u skladu sa židovskom vjerom, no kod Brucea obrezivanje njie završilo sretno. Pri tom činu došlo je do ozljeđivanja spolnog organa. Roditelji su potražili pomoć kod tada poznatog seksologa u Baltimoru. Seksolog je, na žalost, u tom nesretnom događaju vidio priliku za svoj eksperiment; želio je naime, dokazati, na primjeru dva blizanca da na rodno ponašanje prvenstveno utječe odgoj, a ne rodno određenje. (Želio je dokazati da ne stvara Bog spol djeteta, nego čovjek po svojoj volji). Preporučio je roditeljima da Brucea odgajaju kao djevojčicu. Nakon toga, mali Bruce je kastriran. Na njemu su izvršene mnoge operacije i mučenja. Odstranjeni su svi muški organi, a roditelji su ga prozvali Brenda i odgajali kao djevojčicu.

U tom eksperimentu koji je trajao dvanaest godina dječaku su davane hormonske terapije, kako bi mu se usadio ženski identitet. Dan danas nije poznat broj djece koja su bila izložena ovom monstruoznom eksperimentu.
John Money je u sklopu bolnice Hopkins, u kojoj je radio, uspio skupiti dobvoljne priloge za otvaranje vlastite klinike u sklopu te bolnice, a koja je djelovala sve do 1979. godine. Jedan dio njegovih žrtava uspio je organizirati grupu za samo-pomoć.

Money je roditelje malog Bruca godinama uvjeravao kako je njihovo dijete sretno no, oni su kao i drugi poznanici, vidjeli da Bruce ima velikih socijalnih problema i da je duboko nesretan. Ali, on i njegov brat, blizanac, postali su primjer za pokazivanje; Money ih je medijski prikazivao kao primjer i dokaz da je biološko određenje čovjeka irelevantno za njegov razvoj, da je rodno opredjeljenje samo produkt odgoja i pritiska okoline. Prema tom eksperimentu, iako je dokazao potpuno suprotno, radile su se kasnije sve moguće studije o rodnoj prepoznatljivosti, upravo onoj koju žele učiti našu djecu danas, u školama.

Alice Scharzer kao lobistica

Taj znanstveni promašaj, poslužio je kasnije feminističkom pokretu kao prekretnica za njihovo zbijanje redova i za stvaranje nove platforme ženskog pokreta 70-ih godina. Alice Schwarzer je taj prijezira vrijedan eksperiment 1975. proglasila "prosvjetiteljskom zadaćom budućih istraživanja" - dokaz da su razlike između muškarca i žene samo kulturološki produkt.

"Perfektni dokaz" perfektnog zločina

Jasno je da slučaj Brucea alias Brende nije nikakav dokaz znanstvene revolucije na polju spolova već perfektan dokaz zločina nad ljudskim bićem. Kad je Brenda sa 14 god. otkrila da nije žensko već da je rođena kao muško, upala je u veliku krizu identiteta. Na sve načine je pokušavala povratiti svoj prvobitni, muški identitet. Dala si je amputirati grudi, primala terapije testosterona i pomoću plastičnih operacija nastojala je povratiti svoje seksualne organe. Brenda je sad postala David.

Borio se tada svim sredstvima protiv onih koji su ga htjeli reprogramirati, ali njegova borba je 2004. završila samoubojstvom. Ustrijelio se na parkiralištu nekog supermarketa i tako poslao svima jasnu poruku o monstruoznosti i perverziji jedne pseudoiznanstvene ideologije koja ga je iskoristila i zloupotrijebila za svoje mutne ciljeve, na kojima danas gnederisti poput Conchite zasnivaju svoju navodnu "normalnost".

Iako je Moneya nakon ovog slučaja javnost osudila, nikada nije snosio posljedice za svoja zlodjela. Naprotiv, ovaj kvazi znanstvenik još uvijek ima svoje pobornike poput hamburškog seksologa, radikalnog zagovornika abortusa i gender-teoretičara, Guntera Schmidta koji još uvijek brani Moneyev znanstveni rad i pokušava zataškati Bruceov slučaj ističući još jednog kanadskog dječaka koji je iz Moneyeva laboratorija izašao kao djevojčica Paula. Ona je po njemu, danas, uspješno preodgojeni dečko. Iako je Paula vozačica teretnog kamiona i lezbijka. Da program nije uspio, dokazuje upravo Paula i njena sklonost prema lezbijstvu tj. njezin pomućeni odnos prema drugom spolu. Gunter Schmidt ide u svojim tvrdnjama toliko daleko da čak postavlja pitanje; postoji li heteroseksualnost?

Taj pseudoznanstvenik ne bi zaslužio da se na njega niti osvrćemo da on nije na vodećim pozicijama u njemačkom društvu. Na saveznoj razini je član vijeća organizacije "Pro Familia". Organizacije koja je podržana od samog političkog vrha da promiće abortuse i redukciju stanovništva. Preko ove organizacije on promiće homosekualnost i rodnu ideologiju umotanu u celofan znanosti, temeljenu na ovim zastrašujućim primjerima u kojima je navodni znanstvenik pokušao dookazati nedokazivo i uništio tako nebrojeno mnogo života. Zanimljivo je kako genderisti danas, sve svoje tvrdnje, pa i tu da je npr. Conchita, žena s bradom, normalna i da ju kao takvu-takvog moramo prihvatiti, temelje na istraživanju Moneya koji nije dokazao ništa osim kako se iživljavati i mučiti ljudsko biće. Sve teorije o rodnoj ravnopravnosti temeljene su na ovom pseudoznanstveniku i to je ono što žele učiti našu djecu u školama. Nije li to zaista strašno?

http://www.dnevno.hr/vjera/pro-life/122 ... alnom.html