Re: Idemo u EU
Posted: Mon Feb 03, 2014 2:27 pm
Političari nam uskraćuju informacije: Na djelu je raspad ili radikalna reorganizacija Europske unije
Ako se i ne ostvare prognoze CIA-e, jedno je ipak sigurno. Europska Unija nikada neće postati topionica naroda već samo topionica političkih elita zemalja koje je tvore. A europski će narodi i na dalje svoje interese najvećim djelom ostvarivati unutar granica svojih nacionalnih država, svidjelo se to nekome ili ne. Zbog činjenice da hrvatska vladajuća politička nomenklatura te njima privrženi nacionalni elektronski mediji hrvatskoj javnosti uskraćuju bitne informacije o krupnim političkim zbivanjima unutar EU, a koje mogu imati dalekosežne posljedice po samu Uniju, a time i po Hrvatsku, analitički ćemo se osvrnuti na jedan zahuktali politički proces koji već mjesecima puni stupce medija diljem EU i svijeta. Radi se o separatističkim tj. dezintegrativnim težnjama pojedinih europskih nacija smještenih u okvire višenacionalnih država, u kojima dominira jedan, većinski narod.
Briselska konferencija o budućnosti Europske Unije
Posljednjih je dana aktualizirana tema oko zahtijeva katalonskih vlasti za provođenjem referenduma o izdvajanju Katalonije iz Kraljevine Španjolske. S tim u svezi katalonske vlasti i njihov predsjednik Artur Mas odaslale su svim državama članicama EU molbe za pružanjem potpore katalonskom narodu glede njegovog prava na referendumsko izjašnjavanje o vlastitoj budućnosti. Prema riječima Artura Masa, male, funkcionalne države bit će budućnost Europe. Razdvojiti se, kako bi se potom jače ujedinili, to je po njemu najbolji recept za uspješnost EU. Nova Europa mora biti izgrađena na temeljima svih naroda koji nastanjuju kompaktni teritorij, imaju vlastitu povijest, jezik i kulturu, a žele biti samostalni igrači u izgradnji nove Europe. Te su riječi iznesene na konferenciji u Briselu gdje traju žestoke rasprave o budućnosti ujedinjene Europe poslje mogućeg otcjepljenja Katalonije i Baskije od Španjolske, te Škotske od V. Britanije.
S katalonskim predsjednikom suglasio se i njemački političar iz stranke Zelenih, Daniel Cohn-Bendit i bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt. U raspravi je sudjelovao i predsjednik Vijeća Europe, Herman van Rompuy. Međutim, on je kazao kako razne političke opcije nastoje udarati na jedinstvo Europe ali da separatizmom nitko ne može doći do pobjede jer se svijet globalizira (zvuči tako poznato još iz vremena protivljenja svjetskih moćnika osamostaljenju Republike Hrvatske; "drugo vrijeme, ista sudbina", rekao bi Thompson u jednoj svojoj pjesmi, op.a.). Pri tom je izrekao i jednu, blago rečeno čudnu konstataciju, da naš planet ugrožava globalno zatopljenje, pitajući se odmah, kako nam tu može pomoći separatizam!?
Van Rompuyove izjave, osim u Kataloniji, izazvale su žestoke kritike i u Škotskoj koja u rujnu ove godine održava vlastiti referendum o nezavisnosti. Tamošnje novine "The Scottish Sun" snažno su se obrušile na njegove izjave navodeći kako je van Rompuy predsjednik EU kojeg na tu funkciju nitko nije birao već se radi o postavljenom činovniku čiji su "proračunski rashodi ravni dugu manje afričke države, a služi se limuzinom i vlastitim zrakoplovom, na što troši 300.000 funti godišnje njihovog novca".
Na unutarnjoj političkoj sceni Škotske dolazi do svojevrsne homogenizacije zbog sve otvorenijeg i nervoznijeg miješanja britanske vlade u pitanje predstojećeg referenduma. Tako, čak i do sada umjereni škotski premjer Alex Salmond, zbog čije je "dosadne" kampanje bilo tek oko 30 posto pobornika nezavisnosti, proziva britanskog premijera Camerona da izbjegava debatu sa škotskim narodom, a da pomoć u borbi protiv škotske neovisnosti traži u inozemstvu, čak i u Rusiji. O čemu se tu zapravo radi?
Gubitak britanskog statusa kao svjetske sile i balkanizacija Europe
"The Washington Post" u svom izdanju od 06. sječnja 2014. g. donosi komentar lorda Georga Robertsona, generalnog tajnika NATO pakta od 1999.-2003. i bivšeg ministra obrane Velike Britanije od 1997.-1999. vezano uz škotski referendum. Prema njegovim riječima, već naredne godine u ovo vrijeme, nakon 300 godina možda više neće postojati Ujedinjeno Kraljevstvo, koje predstavlja najjači savez nekih naroda ikada stvoren u ljudskoj povijesti. To će za posljedicu imati gubitak britanskog utjecaja u svijetu, u svakom njegovom segmentu, poglavito u vojnom i političkom, a Britanija je najvjernija američka saveznica. Jedina britanska nuklearna vojna baza smještena je upravo u Škotskoj, a Škoti je žele preseliti sa svoga teritorija čim steknu neovisnost, iako će i nezavisna Škotska zatražiti prijam u članstvo NATO-a i EU. Tu su još i gospodarska pitanja jer je Škotska prirodnim resursima najbogatiji dio V. Britanije, bogata plinom, s razvijenim ribarstvom, ekološki obnovljivim izvorima energije vjetra i mora, i, općenito, zemlja s važnim strateškim položajem. Posljedice škotske neovisnosti odrazit će se i na uspostavljenu međunarodnu političku ravnotežu jer su sve oči lidera europskih separatističkih regija sada uprte u Škotsku. Prema Robertsonovim riječima, osim Katalonije i Baskije, najveću opasnost predstavlja raspad Belgije gdje predstavnici jednog od dvaju konstitutivnih naroda, Flamanaca, javno ističu da su, čim Škotska bude primljena u NATO I EU kao nezavisna država, odmah potom oni na redu. Na djelu će biti balkanizacija Europe, tvrdi Robertson.
Britanski premijer Cameron traži pomoć Putina u zaustavljanju škotske nezavisnosti
Utjecajni škotski dnevnik "Herald Scotland" u svom broju od 12. siječnja 2014. g. prenosi informacije ruske novinske agencije ITAR-TASS, koja se poziva na izvor blizak britanskom premijeru. Prema istom, Britanija je snažno zainteresirana za podršku svojim stavovima glede škotskog referenduma o nezavisnosti, od strane Ruske Federacije koja ove godine presjeda tzv. Velikom osmoricom bogatih industrijskih zemalja, a Putin će predvoditi i samit lidera europskih zemalja koji će se u lipnju ove godine održati u ruskom Sočiju.
Cameron računa na Putinovu pomoć zbog njihove tradicionalne političke doktrine o nemjenjanju postojećih državnih granica, ponajviše zasnovanoj na ruskim problemima s muslimanskim separatizmom na Kavkazu. Iako se lideri Kanade, SAD-a, Rusije i Francuske navodno protive škotskom referendumu, na navedenom samitu ne namjeravaju objaviti javno priopćenje o svom protivljenju.
Tim nije zadovoljan ni španjolski premijer Rajoy glede njegovih sukoba s Kataloncima i Baskima. Prema pisanju madridskog lista "El Pais" iz prosinca prošle godine, Rajoy se sastao s Cameronom upravo po pitanju separatizma u njihovim dvjema zemljama. Tom je prigodom Rajoy dobio potporu britanskog premjera glede njegovog protivljenja katalonskoj nezavisnosti.
Štoviše, navedena ruska agencija prenijela je vijest o "antiseparatističkom paktu" između dvojice premijera. Kad su u pitanju "viši" interesi na štetu slabijih zatomljuju se i veliki sukobi tih dviju zemalja oko statusa Gibraltara.
Sve rečeno je i izazvalo bijes Škota i njihovog, do sada umjerenog političkog vodstva, te je za očekivati radikalizaciju zbivanja na relaciji Edimburg-London.
Implikacije koje u EU mogu prouzročiti separatističke težnje i osvrt na Hrvatsku
Još početkom 2000-tih godina američka obavještajna agencija CIA u svojim je analitičkim projekcijama najavila kako će do 2015. godine Europa biti brojnija za još nekoliko novonastalih država, eksplicite navodeći Škotsku, Kataloniju i Baskiju, uz mogućnost i još nekih. Štoviše, CIA je išla tako daleko da je najavljivala i raspad Europske Unije do 2017. godine. Naravno da je iz sadašnje perspektive nemoguće utvrditi točnost njihovih prognoza tj. predvidjeti kako će se stvari dalje razvijati. Međutim, već se sada vrlo lako mogu uočiti dezintegrativne tendencije i razne negativnosti koje Europsku Uniju pogađaju u zadnjih cca 6 godina od dolaska velike gospodarske krize koja je proizvela golemi broj nezaposlenih, pojačala razliku između bogatog uskog političko-financijskog sloja i sve većeg broja siromašnih i nezadovoljnih ne samo građana, već i cjelih nacija i država, poglavito onih južnih. Dolazi i do radikalizacije političke scene te jačanja nacionalizama kao svojevrsnog instinktivnog samoobrambenog mehanizma naroda pred neizvjesnom budućnošću. Sve to mogu biti destabilizirajući i dezintegrirajući čimbenici koje ometaju tvorce i zagovornike jedinstvene, snažne, centralizirane i monolitne Unije europskih nacija, koji teže slabljenju nacionalnih država, a u konačnici i njihovu nestanku.
Ako se i ne ostvare prognoze CIA-e, jedno je ipak sigurno. Europska Unija nikada neće postati topionica naroda već samo topionica političkih elita zemalja koje je tvore. A europski će narodi i na dalje svoje interese najvećim djelom ostvarivati unutar granica svojih nacionalnih država, svidjelo se to nekome ili ne.
Zbog svega navedenog bilo bi dobro da vladajuća nomenklatura u Hrvatskoj, prije svih predsjednik Josipović, premijer Milanović i ministrica Pusić, izvedu zaključak za dobrobit sviju nas. Ne smiju nam kriti probleme s kojima se EU suočava. Štoviše, moraju se, vođeni aktualnim trendovima u EU, hitno odreći svojih bespuća u stvaranju nekakvog nadnacionalnog građanskog društva, europejskog ili regionalnog karaktera, svejedno. Hrvatsku konačno moraju vratiti onima kojima ona i pripada, a to je hrvatskome narodu. Tek onda će i sve nacionalne manjine tj. njeni pripadnici koji poštuju hrvatske zakone moći uživati u punini svojih prava.
Sve dotle dok hrvatska ljevica jednim okom bude gledala u Brisel, a drugim u Beograd, gubeći pri tom iz vida samu Hrvatsku, neće biti sreće. Akteri takve politike više nikada neće smjeti upravljati Hrvatskom. Hrvatsku ubuduće moraju voditi samo političari domoljubi, bez obzira iz koje stranke oni dolazili. To nije samo puki europski trend već i jedina formula za nacionalnu opstojnost svih nacija u surovoj i neizvjesnoj globalizaciji svijeta koja je na djelu.
Autor: Zoran Meter
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/eu/ ... unije.html
Ako se i ne ostvare prognoze CIA-e, jedno je ipak sigurno. Europska Unija nikada neće postati topionica naroda već samo topionica političkih elita zemalja koje je tvore. A europski će narodi i na dalje svoje interese najvećim djelom ostvarivati unutar granica svojih nacionalnih država, svidjelo se to nekome ili ne. Zbog činjenice da hrvatska vladajuća politička nomenklatura te njima privrženi nacionalni elektronski mediji hrvatskoj javnosti uskraćuju bitne informacije o krupnim političkim zbivanjima unutar EU, a koje mogu imati dalekosežne posljedice po samu Uniju, a time i po Hrvatsku, analitički ćemo se osvrnuti na jedan zahuktali politički proces koji već mjesecima puni stupce medija diljem EU i svijeta. Radi se o separatističkim tj. dezintegrativnim težnjama pojedinih europskih nacija smještenih u okvire višenacionalnih država, u kojima dominira jedan, većinski narod.
Briselska konferencija o budućnosti Europske Unije
Posljednjih je dana aktualizirana tema oko zahtijeva katalonskih vlasti za provođenjem referenduma o izdvajanju Katalonije iz Kraljevine Španjolske. S tim u svezi katalonske vlasti i njihov predsjednik Artur Mas odaslale su svim državama članicama EU molbe za pružanjem potpore katalonskom narodu glede njegovog prava na referendumsko izjašnjavanje o vlastitoj budućnosti. Prema riječima Artura Masa, male, funkcionalne države bit će budućnost Europe. Razdvojiti se, kako bi se potom jače ujedinili, to je po njemu najbolji recept za uspješnost EU. Nova Europa mora biti izgrađena na temeljima svih naroda koji nastanjuju kompaktni teritorij, imaju vlastitu povijest, jezik i kulturu, a žele biti samostalni igrači u izgradnji nove Europe. Te su riječi iznesene na konferenciji u Briselu gdje traju žestoke rasprave o budućnosti ujedinjene Europe poslje mogućeg otcjepljenja Katalonije i Baskije od Španjolske, te Škotske od V. Britanije.
S katalonskim predsjednikom suglasio se i njemački političar iz stranke Zelenih, Daniel Cohn-Bendit i bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt. U raspravi je sudjelovao i predsjednik Vijeća Europe, Herman van Rompuy. Međutim, on je kazao kako razne političke opcije nastoje udarati na jedinstvo Europe ali da separatizmom nitko ne može doći do pobjede jer se svijet globalizira (zvuči tako poznato još iz vremena protivljenja svjetskih moćnika osamostaljenju Republike Hrvatske; "drugo vrijeme, ista sudbina", rekao bi Thompson u jednoj svojoj pjesmi, op.a.). Pri tom je izrekao i jednu, blago rečeno čudnu konstataciju, da naš planet ugrožava globalno zatopljenje, pitajući se odmah, kako nam tu može pomoći separatizam!?
Van Rompuyove izjave, osim u Kataloniji, izazvale su žestoke kritike i u Škotskoj koja u rujnu ove godine održava vlastiti referendum o nezavisnosti. Tamošnje novine "The Scottish Sun" snažno su se obrušile na njegove izjave navodeći kako je van Rompuy predsjednik EU kojeg na tu funkciju nitko nije birao već se radi o postavljenom činovniku čiji su "proračunski rashodi ravni dugu manje afričke države, a služi se limuzinom i vlastitim zrakoplovom, na što troši 300.000 funti godišnje njihovog novca".
Na unutarnjoj političkoj sceni Škotske dolazi do svojevrsne homogenizacije zbog sve otvorenijeg i nervoznijeg miješanja britanske vlade u pitanje predstojećeg referenduma. Tako, čak i do sada umjereni škotski premjer Alex Salmond, zbog čije je "dosadne" kampanje bilo tek oko 30 posto pobornika nezavisnosti, proziva britanskog premijera Camerona da izbjegava debatu sa škotskim narodom, a da pomoć u borbi protiv škotske neovisnosti traži u inozemstvu, čak i u Rusiji. O čemu se tu zapravo radi?
Gubitak britanskog statusa kao svjetske sile i balkanizacija Europe
"The Washington Post" u svom izdanju od 06. sječnja 2014. g. donosi komentar lorda Georga Robertsona, generalnog tajnika NATO pakta od 1999.-2003. i bivšeg ministra obrane Velike Britanije od 1997.-1999. vezano uz škotski referendum. Prema njegovim riječima, već naredne godine u ovo vrijeme, nakon 300 godina možda više neće postojati Ujedinjeno Kraljevstvo, koje predstavlja najjači savez nekih naroda ikada stvoren u ljudskoj povijesti. To će za posljedicu imati gubitak britanskog utjecaja u svijetu, u svakom njegovom segmentu, poglavito u vojnom i političkom, a Britanija je najvjernija američka saveznica. Jedina britanska nuklearna vojna baza smještena je upravo u Škotskoj, a Škoti je žele preseliti sa svoga teritorija čim steknu neovisnost, iako će i nezavisna Škotska zatražiti prijam u članstvo NATO-a i EU. Tu su još i gospodarska pitanja jer je Škotska prirodnim resursima najbogatiji dio V. Britanije, bogata plinom, s razvijenim ribarstvom, ekološki obnovljivim izvorima energije vjetra i mora, i, općenito, zemlja s važnim strateškim položajem. Posljedice škotske neovisnosti odrazit će se i na uspostavljenu međunarodnu političku ravnotežu jer su sve oči lidera europskih separatističkih regija sada uprte u Škotsku. Prema Robertsonovim riječima, osim Katalonije i Baskije, najveću opasnost predstavlja raspad Belgije gdje predstavnici jednog od dvaju konstitutivnih naroda, Flamanaca, javno ističu da su, čim Škotska bude primljena u NATO I EU kao nezavisna država, odmah potom oni na redu. Na djelu će biti balkanizacija Europe, tvrdi Robertson.
Britanski premijer Cameron traži pomoć Putina u zaustavljanju škotske nezavisnosti
Utjecajni škotski dnevnik "Herald Scotland" u svom broju od 12. siječnja 2014. g. prenosi informacije ruske novinske agencije ITAR-TASS, koja se poziva na izvor blizak britanskom premijeru. Prema istom, Britanija je snažno zainteresirana za podršku svojim stavovima glede škotskog referenduma o nezavisnosti, od strane Ruske Federacije koja ove godine presjeda tzv. Velikom osmoricom bogatih industrijskih zemalja, a Putin će predvoditi i samit lidera europskih zemalja koji će se u lipnju ove godine održati u ruskom Sočiju.
Cameron računa na Putinovu pomoć zbog njihove tradicionalne političke doktrine o nemjenjanju postojećih državnih granica, ponajviše zasnovanoj na ruskim problemima s muslimanskim separatizmom na Kavkazu. Iako se lideri Kanade, SAD-a, Rusije i Francuske navodno protive škotskom referendumu, na navedenom samitu ne namjeravaju objaviti javno priopćenje o svom protivljenju.
Tim nije zadovoljan ni španjolski premijer Rajoy glede njegovih sukoba s Kataloncima i Baskima. Prema pisanju madridskog lista "El Pais" iz prosinca prošle godine, Rajoy se sastao s Cameronom upravo po pitanju separatizma u njihovim dvjema zemljama. Tom je prigodom Rajoy dobio potporu britanskog premjera glede njegovog protivljenja katalonskoj nezavisnosti.
Štoviše, navedena ruska agencija prenijela je vijest o "antiseparatističkom paktu" između dvojice premijera. Kad su u pitanju "viši" interesi na štetu slabijih zatomljuju se i veliki sukobi tih dviju zemalja oko statusa Gibraltara.
Sve rečeno je i izazvalo bijes Škota i njihovog, do sada umjerenog političkog vodstva, te je za očekivati radikalizaciju zbivanja na relaciji Edimburg-London.
Implikacije koje u EU mogu prouzročiti separatističke težnje i osvrt na Hrvatsku
Još početkom 2000-tih godina američka obavještajna agencija CIA u svojim je analitičkim projekcijama najavila kako će do 2015. godine Europa biti brojnija za još nekoliko novonastalih država, eksplicite navodeći Škotsku, Kataloniju i Baskiju, uz mogućnost i još nekih. Štoviše, CIA je išla tako daleko da je najavljivala i raspad Europske Unije do 2017. godine. Naravno da je iz sadašnje perspektive nemoguće utvrditi točnost njihovih prognoza tj. predvidjeti kako će se stvari dalje razvijati. Međutim, već se sada vrlo lako mogu uočiti dezintegrativne tendencije i razne negativnosti koje Europsku Uniju pogađaju u zadnjih cca 6 godina od dolaska velike gospodarske krize koja je proizvela golemi broj nezaposlenih, pojačala razliku između bogatog uskog političko-financijskog sloja i sve većeg broja siromašnih i nezadovoljnih ne samo građana, već i cjelih nacija i država, poglavito onih južnih. Dolazi i do radikalizacije političke scene te jačanja nacionalizama kao svojevrsnog instinktivnog samoobrambenog mehanizma naroda pred neizvjesnom budućnošću. Sve to mogu biti destabilizirajući i dezintegrirajući čimbenici koje ometaju tvorce i zagovornike jedinstvene, snažne, centralizirane i monolitne Unije europskih nacija, koji teže slabljenju nacionalnih država, a u konačnici i njihovu nestanku.
Ako se i ne ostvare prognoze CIA-e, jedno je ipak sigurno. Europska Unija nikada neće postati topionica naroda već samo topionica političkih elita zemalja koje je tvore. A europski će narodi i na dalje svoje interese najvećim djelom ostvarivati unutar granica svojih nacionalnih država, svidjelo se to nekome ili ne.
Zbog svega navedenog bilo bi dobro da vladajuća nomenklatura u Hrvatskoj, prije svih predsjednik Josipović, premijer Milanović i ministrica Pusić, izvedu zaključak za dobrobit sviju nas. Ne smiju nam kriti probleme s kojima se EU suočava. Štoviše, moraju se, vođeni aktualnim trendovima u EU, hitno odreći svojih bespuća u stvaranju nekakvog nadnacionalnog građanskog društva, europejskog ili regionalnog karaktera, svejedno. Hrvatsku konačno moraju vratiti onima kojima ona i pripada, a to je hrvatskome narodu. Tek onda će i sve nacionalne manjine tj. njeni pripadnici koji poštuju hrvatske zakone moći uživati u punini svojih prava.
Sve dotle dok hrvatska ljevica jednim okom bude gledala u Brisel, a drugim u Beograd, gubeći pri tom iz vida samu Hrvatsku, neće biti sreće. Akteri takve politike više nikada neće smjeti upravljati Hrvatskom. Hrvatsku ubuduće moraju voditi samo političari domoljubi, bez obzira iz koje stranke oni dolazili. To nije samo puki europski trend već i jedina formula za nacionalnu opstojnost svih nacija u surovoj i neizvjesnoj globalizaciji svijeta koja je na djelu.
Autor: Zoran Meter
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/eu/ ... unije.html