Forum Hoplologije,

Dr Dalma Kalogjera: SLUČAJ MARKA FRANCIŠKOVIĆA

2 KLJUČNE TEZE OBRANE Potpisnik sam peticije za OSLOBODJENJE MARKA FRANCISKOVICA. Takodjer sam pokretac nekoliko inicijativa u njegovu korist. Da nabrojim samo najvažnije: Pismo Hrvatskom Saboru (12.rujan 2013) Pod naslovom OSLOBODITE MARKA FRANCISKOVICA.



Takodjer, autor sam OTVORENOG PISMA RAVNATELJU ZATVORA REMETINEC I LIJEČNICI ANICI BIŠKO Dr. Biško je Marka dijagnosticirala kao paranoidnog shizofrenika. Te na temelju svoje vlastite dijagnoze, koju nije potvrdio niti jedan stručnjak za paranoidnu shizofreniju, podvrgla prisilno tretmanu s najtezim mogucim lijekovima koji uključuju Zyprexu, Risperidon te Haldol.

Moja ključna teza je da je podvrgavanje pacijenta ovom režimu najtežih lijekova VID TURTURE.

Moje pismo je objavljeno na Croative 18-og listopada, 2013. Te na ostalim mjestima na Internetu.
Marko je išao na Sud (sudac Benčić) da osigura svoju slobodu. U tome nije uspio.
Marko je napisao obimnu žalbu koja je objavljena na Internetu bas danas.

KLJUČNE TEZE OBRANE

Po meni….
Ili sto je potrebno shvatiti kao bitno u ovom slučaju ?



1) MARKU NIJE DOKAZANA PARANOIDNA SIZOFRENIJA
2) CAK I DA JEST (STO NIJE) ON NE MOZE BITI LISEN SLOBODE AKO NIJE DOKAZANO DA JE AKUTNO OPASNOST ZA DRUGE. AKUTNO, znaci trenutacno- recimo u roku zadnjih 48 sati.

Ovo je temeljno. A sve ostalo je samo magla—što se tiče relevantnosti za dobar ishod.

MALO OPŠIRNIJE

Upoznat ću čitatelje s onim sto je normativno u USA. Dakle, ono sto je prihvaćen protocol u USA, a ne vidim da bi se to tako drastično trebalo razlikovati od Hrvatske.

1) DIJAGNOZA PARANOIDNE SHIZOFRENIJE

Ovo je najteža moguća dijagnoza. ZA ovakvu dijagnozu, potreban je temeljiti pregled, testovi, etc. Marka treba pregledati ekspert za paranoidnu shizofreniju, što dr Bisko nije - pa je njezino inzistiranje da ga može ovakvim dijagnosticirati - čista tlapnja.
Ili da upotrijebim pučki izraz NOTORNI BULLSHIT!

Čak i da ovo netko ponovi u sudnici pred Sucem Benčićem - ostaje notorni bullshit.

2) OPASNOST ZA DRUGE U OVOM TRENUTKU pobornici prava pacijenata inzistirali su da se pacijent, čak i psihotičan, ne može tek tako lisiti slobode - ako nije u ovom trenutku opasnost. Ili da ima halucinacije koje mu naredjuju da nekog ubije (najgori mogući slučaj).

Oko ovog su se pitanja dugo lomila koplja u USA. I progress, niti slučajno, nije osiguran preko noći. Na početku je psihijatrija, u svojim tamnim danima, mogla hospitalizirati ljude kao lude i doslovce oni su onda bili otpisani. Bilo je veoma teških zloporaba u prošlosti. Tako teških da se onda desio jedan veliki preokret.

60ih godina, aktivisti za prava pacijenata počeli su sve više dobivati na značenju. Tako da je utvrdjeno da nije dovoljno da netko ima psihotične misli. Nego on mora predstavljati NEPOSREDNU OPASNOST ZA SEBE ili DRUGE.

Neposrednu, što znači, u roku od, recimo 24 ili 48 sati.
Kriterij se malo razlikuje ovdje u USA. Gdje svaka savezna država odlučuje točno koliki je taj vremenski razmak.

Ali to ne odlucuje onda prvi lijecnik. Nego se sazove koncilij u kojem barem dva nezavisna lijecnika moraju potvrditi da je netko homicidalan. I da spade u bolnicu.

Marko ima prava prisustvovati i dovesti svjedoke u svoju korist.

Dakle, ovo je dio necega sto u USA zovu “due process rights” dakle pravo osobe da ne bude lisena slobode bez razloga, bez prava na opoziv etc.

Temeljna prava!

Živjela temeljna prava!

Pozdrav iz USA
Dalma Kalogjera, Ph.D

http://croative.net/index.php/drustvo/i ... ovi%C4%87a

Damir Pešorda: A primjer se zove Marko …

Petak, 03 Siječanj 2014 11:46


Totalitarne tendencije u nekom društvu prepoznaju se, između ostaloga, po dominirajućem crno-bijelom pogledu na svijet i proizvodnji ''primjera'' , kojima je svrha preodgojiti, odnosno preplašiti, ukoliko ne ide s preodgojem, cijele društvene skupine. U hrvatskom društvu, na žalost, jačaju upravo takve tendencije. Dostatno je zaviriti u naše medije pa da se uvjerimo kako se na političku scenu gleda crno-bijelo: takozvana ljevica je apsolutno pozitivna, napredna itd., a takozvana desnica je apsolutno negativna, nazadna itd. Što se poučno-opominjućih primjera tiče, jedan od njih prešao je već granicu dopustivu i u rudimentarnoj demokraciji. Riječ je o slučaju Marka Franciškovića, čovjeka koji od početka kolovoza do danas, po informacijama dostupnim javnosti sudeći, prolazi svojevrsnu pravosudno-psihijatrijsku torturu samo zato što je na Facebooku uvrijedio ministra Ostojića.


Ne ulazeći sada u pojedinosti slučaja, o njima se čitatelji mogu informirati na internetu i iz članaka Vjekoslava Magaša u nekoliko posljednjih brojeva Hrvatskog tjednika, želim upozoriti na nevjerojatnost, gotovo nestvarnost toga slučaja. Od nastanka slobodne Hrvatske nije bilo političkih zatvorenika, premda neki pravosudni slučajevi ostavljaju mjesta za sumnju, no nitko nije bio službeno utamničen zbog svoje ideologije. U Markovom slučaju može se upravo o tome govoriti. Naime, ne bi bio problem da je Francišković bio osuđen zbog neprijavljenog oružja, no on je na neodređeno vrijeme strpan u zatvorsku bolnicu kao čovjek opasan po okolinu. A opasan je, tako sudac u slučaju i psihijatrica Biško tvrde, zbog svoje opasne ideologije, to jest jer čita Bibliju i namjerava nakon što dođe na vlast suditi za veleizdaju svima koji su je, kako on drži, počinili. Po tom ključu svi su američki predsjednici zreli za ludnicu jer prisežu polažući ruku na Bibliju i kada dođe na vlast progoni one koji izdaju državne tajne. Čak i kada su tajne tako mračne da ih ljudska savjest nalaže razotkriti onome tko za njih sazna.

Francišković nije iza sebe imao stranku ni kakve moćne zaštitnike ili financijere, stoga je teško vjerovati da bi ga itko proganjao zbog toga što bi se pribojavao da bi mogao ugroziti vlast sadašnje garniture niti već uspostavljeni samoreplicirajući mehanizam naizmjenične smjene na vlasti dviju vodećih političkih grupacija u zemlji. Njegove ideje i način djelovanja odviše su profetski, odviše idealistički i odviše beskompromisni da bi naišli na znatniji odaziv kod poslovično opreznih hrvatskih birača. Postavlja se stoga pitanje - zašto mu se uopće događa to što mu se događa? Ne vidim drugog razloga do pretvaranja Marka Franciškovića u primjer, zoran primjer svima koji bi se eventualno drznuli da propituju politički smjer u kojem nas vode političke elite od dvije tisućite do danas. Jer, kako budu bude raslo razočaranje Europskom unijom i balkanskim bratimljenjem, sve brojniji pojedince i cijele skupine padat će u napast da propituju tu ''politiku bez alternative''.

Osobno nisam zagovornik Franciškovićevih političkih stavova niti me praktična politika uopće zanima, štoviše – gadi mi se, no kao Hrvat i građanin ove zemlje, koja se još uvijek naziva republikom i Hrvatskom, Franciškovićev slučaj me ispunjava ogorčenjem i nespokojem. Užasava me mogućnost da čovjeka zatvaraju i ''liječe'' zbog ''čitanja Biblije'' i promišljanja ideje države i državnog uređenje. Čudi me i zbunjuje šutnja hrvatske javnosti, intelektualaca, kolumnista, analitičara, Crkve, udruga za zaštitu ljudskih prava i svih onih od čijeg komentiranja svega i svačega inače nemamo prilike ni odahnuti. Zato pozivam i prozivam saborske zastupnike, predsjednika, pučkog pravobranitelja, Hrvatski helsinški odbor, Kaptol, medije, udruge, Hrvatsko psihijatrijsko društvo, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, Maticu hrvatsku, komentatore političkog života, prvoborce demokracije i tolerancije poput Puhovskog, Čička, Matvejevića, Banca i drugih da se oglase o ovom slučaju. Da stanu u obranu čovjeka bez obzira što mislili o njegovim idejama. U protivnom izdali smo kao društvo i Kristov i Voltaireov nauk o ljubavi i toleranciji. Gdje je sada netko da parafrazira onog njemačkog pastora: Kada su došli po desničara Marka, nisam se bunio jer nisam bio desničar … ?


Damir Pešorda

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=352

Ministar Ostojić zaprijetio građanima zbog nepovjerenja prema institucijama koje sami ne poštuju: Perković na slobodi, a Franciškovića ubijaju?


Kod Perkovića se izvanraspravno sudbeno vijeće sastalo odmah, drugi dan, nekoliko sati od izručenja žalbe te je odlučeno da nije opasan na slobodi. Kod Franciškovića se na taj sastanak vijeća čekalo mjesec dana da bi na kraju odlučili kako je on opasan, iako za to nitko nema niti jedan argument. Perković je neosuđeni zločinac, osumnjičen za ubojstvo, a Francišković osuđeni Hrvat domoljub!

Na tradicionalnom božićnom prijemu srpskog narodnog vijeća ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić zaprijetio je svojim građanima rekavši sljedeće: 'Nema tolerancije prema onima koji onemogućavaju normalan život građanima bez obzira na vjeroispovijest, odnosno onima koji su spremni na vrlo ružan način iskazivati nepovjerenje prema institucijama!'

Nas je zaintrigirao ovaj drugi dio izjave gdje Ostojić prijeti građanima koji nemaju povjerenja u institucije pogotovo jer ih hrvatska vlada niti sama ne poštuje. Puštanjem udbaša osumnjičenog za ubojstvo, Josipa Perkovića da se brani sa slobode, prvi su pokazali 'nepoštovanje prema institucijama prema kojima na vrlo ružan način iskazuju nepovjerenje', a zbog istog nepovjerenja Ostojić najavljuje progon svojih građana.



Kako imati povjerenja u institucije koje brutalno izigravaju povjerenje svojih građana? Kako imati povjerenje u vlast koja tako selektivno provodi zakone?

No, kako kaže Ostojić, prisiljeni smo to činiti inače će nas dohvatiti njegova strašna ruka pravde. Koje pravde?

Čovjek koji je osumnjičen za ubojstvo pušten je da se brani sa slobode. Njegovim neizručenjem o kojem odlučuju samo vlasti, svi Hrvati kockaju se životom, u i ovako nametnutoj Europskoj uniji kod koje to neće proći nekažnjeno. S druge strane, imamo hrvatskog domoljuba Marka Franciškovića kojeg su hrvatski sudovi osudili na prisilno liječenje koje traje već pet mjeseci, a trajati može i doživotno. A zašto? On nikome nikad nije naudio, a ne može se braniti sa slobode? Šta je to drugo nego selektivno i nepravedno provođenje zakona? Kako vjerovati u takve institucije?

Kod Perkovića se izvanraspravno sudbeno vijeće sastalo odmah, drugi dan, nekoliko sati od izručenja žalbe te je odlučeno da nije opasan na slobodi. Kod Franciškovića se na taj sastanak vijeća čekalo mjesec dana, iako je dokazano da prijetnje nije bilo. Da bi na kraju odlučili kako je on opasan, iako za to nitko nema niti jedan argument čak ni liječnica zbog čije se potkupljivosti i nestručnosti sve odvilo. Perković je neosuđeni zločinac, osumnjičen za ubojstvo, a Francišković osuđeni Hrvat domoljub!

Ne smijemo zaboraviti da je nezapamćena paranoja upravo Ranka Ostojića, uzrokovana Franciškovićevim bezazlenim snom, uzrok njegova zatvaranja i liječenja zbog diktirane dijagnoze paranoidne shizofrenije, iako je taj čovjek i više nego zdrav. Tako je Francišković i prva žrtva Ostojićeve netrpeljivosti i represije prema onima koji ne vjeruju, ne institucijama, nego njemu, upravitelju institucije koja navodno brine za sigurnost svih građana, a zapravo služi samo interesima političke vrhuške.
Marko Fancišković, godinama je upozoravao na ovaj totalitarizam koji će izvirati na svakom koraku te na selektivno provođenje zakona na uštrb sloboda cijelog hrvatskog društva. Upravo to se događa njemu i to pred očima cijele hrvatske javnosti koja je izigrana i izmanipulirana. Od strane vlasti provodi se kampanja straha. Iz svakog novog zakona izvire samo strah i uzimanje svih sloboda dok nas s druge strane prisiljavaju na neku toleranciju, prema ubojicama, zločincima i izopačenicima.

Marko Francišković prva je žrtva Ostojićeve vladavine straha i totalitarne politike iza kojih se skrivaju još strašniji ciljevi. Ako vas zanima koji pogledajte malo o čemu je Francišković pričao kroz godine. To i jest pravi razlog njegova uklanjanja društvene i političke scene, jer on je čovjek koji je previše znao i to znanje je nesebično širio, što je, eto, strogo zabranjeno u ovoj 'modernoj' Hrvatskoj, 'demokratskoj' Hrvatskoj, 'tolerantnoj' Hrvatskoj.

Prestrašno je da se ovakva nepravda obrušena na našeg brata, sugrađanina, odvija pred našim očima i da nitko ne smije pisnuti. Njegova agonija svakim danom sve je gora jer lijekovi koje je prisiljen uzimati ubijaju sve što se ubiti može, a njegov jedini krimen je ljubav prema Hrvatskoj i istina koju je oduvijek tražio. Da, on je prva žrtva netolerancije Ranka Ostojića prema onima koji nemaju povjerenja u institucije, ali ujedno i prva žrtva institucija koje rade isključivo u korist vladajuće elite i protiv hrvatskog naroda zbog čijeg povjerenja one i postoje. Da nema povjerenja nas naivnih ljudi, ne bi bilo ni institucija.

Sudovi su prilikom puštanja Perkovića isto kao i osuđivanjem Franciškovića sami otkrili kome služe i u koje interese toliko očito da je dovoljno samo promatrati, a klupko laži koje sustavno pletu oko nas ljudi samo će se početi odmotavati, no tada, bit će kasno.

Mislimo i upozoravajmo javnost na gorku sudbinu velikog borca za hrvatskog čovjeka, Marka Franciškovića i tražimo njegovu slobodu od nehumanih ralja takozvane 'hrvatske' politike, jer ako se ovako nastavi Hrvat i hrvatsko, prestat će postojati.

Ako još niste, potpšite peticiju za puštanje na slobodu Marka Franciškovića, prvog političkog zatvorenika, od ulaska Hrvatske u EU ovdje.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ijaju.html

UDAR NA NEOVISNOST PRAVOSUĐA

HRVATIN NAKON PISANJA JUTARNJEG 'Vlada nezakonito želi utjecati na proces protiv Perkovića'.
Autor: Hina

ZAGREB - Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin danas je kao nedopustivu i nezakonitu osudio izjavu "visokog izvora iz Vlade", koju je prenio Jutarnji list, da u tzv. slučaju Perković hrvatski sudovi ne žele prevoditi zakone te da je riječ o "državnom udaru pištoljem na vodu".

"Konkretna izjava i komentar, ako doista dolaze iz izvršne vlasti kako to novinar prenosi, s obzirom na način kako su izrečeni, koristeći krajnje i isključive ocjene o nepoštivanju zakona od strane suda, kao i vrijeme kada su izrečeni, prije najavljenog žalbenog postupka u kojem će se odlučivati o toj odluci nižeg suda (pa i prije nego što je sud objavio pisane razloge za odluku koju je donio) – jesu i uvijek će biti nedopustiv pokušaj nepoštivanja i omalovažavanja sudske vlasti", istaknuo je Hrvatin u današnjem priopćenju.

VLADA O IZRUČENJU PERKOVIĆA 'Ova odluka je udar na državu, sudovi ne provode naše zakone'
Dodaje da takav komentar, pa i nepravomoćne sudske odluke, predstavlja "protuustavan i nezakonit pokušaj izvršne vlasti s jasnom namjerom utjecati na daljnji tijek ovog postupka i odluku u konkretnom predmetu koji će se, kako je najavljeno, naći na odlučivanju i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske".

"Zato Vrhovni sud Republike Hrvatske upozorava na nedopustivost takvih i sličnih izjava, ocjena i/ili komentara kojima se zadire u neovisnost suda u konkretnom predmetu ali i općenito, a time i na temeljni princip djelovanja svakog pojedinog suda i na sudbenu vlast u cjelini", istaknuo je Hrvatin.

Pozivajući se na neimenovan "visok izvor iz Vlade" Jutarnji list objavio je da su u Vladi neugodno iznenađeni odlukom Županijskog suda koji je jučer nepravomoćno odobrio izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj, jer smatraju da sud nije poštovao hrvatske zakone.

"Skandalozna odluka! Hrvatski sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone! Ovo je državni udar s pištoljem na vodu!", objavio je taj dnevnik citirajući "visoki izvor iz Vlade".

Zagrebački Županijski sud jučer je nepravomoćno odobrio Perkovićevo izručenje Njemačkoj koja ga traži zbog umiješanosti u ubojstvo hrvatskog političkog emogranta Stjepana Đurekovića 1983. u Muenchenu. Sud pritom nije prihvatio argument obrane da je u slučaju Đureković nastupila apsolutna zastara pa je Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo najavio žalbu Vrhovnom sudu.


http://www.jutarnji.hr/hrvatin-nakon-pi ... -/1153266/

LAKRDIJA SE NASTAVLJA: Mustača neće izručiti; Pritisak Vlade urodio plodom?
.Četvrtak, 09 Siječanj 2014 16:18 Ivana ..Tweet .


Apsolutna lakrdija se nastavlja u apsolutno nakaradnom hrvatskom pravosuđu, i dok je Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu jučer donijelo nepravomoćnu odluku o izručenju Josipa Perkovića Njemačkoj smatrajući kako nije nastupila zastara, Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici donijelo je potpuno suprotnu odluku glede slučaja Zdravka Mustača, iako se obojica udbaša terete za brutalno ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića prije trideset godina u Njemačkoj.

Znači li to, nakon dvije različite odluke, dva suda, za isti zločin, da je Stjepan Đureković ubijen dva puta, jednom kada je nastupila zastara i drugi puta kada to nije? Možda se čitava ova političko-pravna lakrdija događa zbog činjenice da se preko režimskog lista, Jutarnjeg lista ozloglašenog Ninoslava Pavića, i Vlada umiješala u rad pravosuđa optuživši Županijski sud u Zagrebu, nakon presude glede izručenja Stjepana Đurekovića Njemačkoj, za državni udar pištoljem na vodu, što je skandalozan komentar neimenovanog imbecila, koji očito nema pojma kako funkcionira neovisno pravosuđe?

Naravno, ponovimo još jednom, ovakav cirkus moguć je tek u Hrvatskoj i to isključivo zato što je Hrvatska takva zemlja koja postoji samo na papiru, u stvarnosti ovaj sustav unutar države funkcionira tek po volji i narudžbi političkih 'elita' koje trenutno drmaju Hrvatskom, sasvim nevezano koje one bile. Cirkus nije gotov, tek je počeo. U pravu je, kada tako pogledamo stvari, odvjetnica Zdravka Mustača kad kaže da još uvijek nije sve gotovo. U državi poput Hrvatske cirkus nikad ne prestaje. Nobilo i prijatelji su u akciji, udbaši na slobodi, hrvatski branitelji u zatvorima od Mostara pa do Haaga. . S obzirom na ovakav cirkus, na dvije različite odluke dva suda u istom predmetu, bit će zanimljivo vidjeti kako će se cijela situacija razriješiti na Vrhovnom sudu, ili će opet biti onako kako to zaželi partija preko svog biltena – Jutarnjeg lista koji konstantno naglašava da Perković i Mustač tvrde kako su žrtve lažnog svjedočenja svog kolege Vinka Sindičića?

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... io-plodom-

'Ratni zločinac-ubojica hrvatskih policajaca slobodan!


To su četnička posla i Martić će postat gradonačelnik Knina. Treba nam lustracija sudstva'


"Zakon o oprostu ne odnosi se na ratne zločine. Njime se zločini prekvalificiraju na opće ubojstvo u oružanom napadu. I tako kada on u oružanom napadu ubije četvoricu policajaca to zapravo ne postaje ratnim zločinom. Time im se ide na ruku. Koliko je Hrvata kojima su na optužbe na ovaj način prekvalificirane? Koliko ja znam ne postoji ni jedan takav slučaj", kaže Hodak.

Bivši predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća tzv. SAO Krajine Mile Dakić kojem se na Županijskom sudu u Karlovcu sudilo za poticanje na teško ubojstvo trojice i ranjavanje jednog policajca u kolovozu 1991. u Budačkoj Rijeci, nakon preinake optužnice slobodan je, a kazneni progon protiv njega obustavlja se temeljem Zakona o općem oprostu. Nakon provedenoga dokaznog postupka Županijsko državno odvjetništvo odustalo je od prvotne kvalifikacije djela-poticanja na teško ubojstvo te ga je optužio za kazneno djelo protiv RH oružanom pobunom, na što je sudsko vijeće nakon vijećanja došlo do zaključka da je riječ o kaznenom djelu koje je obuhvaćeno spomenutim Zakonom o oprostu, što je zapreka da se dalje vodi taj postupak pa se optužnica ŽDO-a odbija.

Županijska državna odvjetnica Gordana Križanić obrazlažući izmjene rekla je da je na temelju iskaza Dušana Tomića, jednog od osuđenih sudionika zasjede, kao i drugih svjedoka, nesporno utvrđeno da je nalog za akciju dao Miloš Martinović iz paravojne jedinice TO Krnjak te da je akcija bila planirana za zarobljavanje policajaca, a ne ubojstvo i to radi zamjene zarobljenika. Te su činjenice, rekla je Križanić, do te mjere izmijenile činjenično stanje da je bilo nužno preinačenje optužnice. No, ŽDO smatra kako je tijekom dokaznoga postupka nedvojbeno utvrđeno da je Mile Dakić '91. godine na području Vojnića bio vrlo važna osoba, s velikim utjecajem na događaje u lokalnoj sredini, Kninu i Srbiji, te da je imao i naoružanu skupinu u kojoj je bilo 20-ak osoba.

To znači da su se stekli svi bitni elementi za kazneno djelo protiv RH oružanom pobunom, stav je Gordane Križanić. Na izmijenjen činjenični i pravni opis te izmjenu pravne kvalifikacije kaznenog djela Dakićev odvjetnik Ljubiša Drageljević rekao je da mehanički zbroj njegovih funkcija s tragičnim događajem u Budačkoj Rijeci nema nikakvu vezu te da mu se po međunarodnim konvencijama, budući da je uhićen u BIH i izručen Hrvatskoj pod optužbom poticanja na ubojstvo, može sada u Hrvatskoj suditi samo za to djelo za koje joj je izručen i ni za jedno drugo.

Drageljević je naveo kako u uvjetima preinake optužnice u formalno-pravnom smislu sudskom vijeću ne preostaje ništa drugo već da temeljem Zakona o općem oprostu za kaznena djela oružane pobune počinjena od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. donese odluka da se postupak obustavlja.

Obrazlažući odbijajuću odluku sudskog vijeća sudac Ante Ujević kazao je da će sud uskoro opozvati rješenje o teretu na nekretninama Mile Dakića s procijenjenom vrijednošću od 1,1 milijun kuna, kao jamstvo za dolazak na sudska ročišta te da će mu u sljedećih nekoliko dana vratiti putovnicu Republike Srbije, što je bila mjera opreza zbog opasnosti od bijega i ukinuti obavezu javljanja policiji.

O cijeloj priči oglasio se i sam Dakić tvrdeći da je zadovoljan presudom jer je pravda pobjedila, ali dodao je suđenje nije trebalo trajati tri godine te nevin u pritvoru nije trebao provesti točno 400 dana. Ispričao je i da ima namjeru živjeti na relaciji Beograda i Korduna. Suđenje je inače pratila i konzulica Srbije u Rijeci Mirjana Milenković koja je nakon odustajanja od daljnjeg progona državljanina Srbije rekla kako nije iznenađena rezultatom jer o našem pravosuđu ima visoko mišljenje obzirom na to da je pratila nekoliko suđenja za ratni zločin, osobito u Rijeci, te da je pravednost tih dvaju sudova na visokoj razini.

S likom i djelom Mile Dakića upoznat je i pukovnik Ivica Pandža Orkan. "On je sa Korduna, ima 80-tak godina. Bio je direktor Memorijalnog centra na Petrovoj gori, a kasnije je osnovao neku stranku jugoslavenske asocijacije. Tijekom rata bio je tata mata na Kordunu za oružanu pobunu protiv Hrvata.", kaže Orkan. Dakić je jedno vrijeme prema živio u Beogradu gdje je sudjelovao u istraživanjima zločina nad Srbima u sklopu Koalicije izbjeglih Srba, a sudu je priveden nakon što je uhvaćen na bosanskoj granici. Orkan je prokomentirao i Dakićevu oslobađajuću presudu. "Katastrofa! Mi smo lud narod, ne bi me iznenadilo da Martić postane gradonačelnik Knina. U ovoj blesavoj državi takve se stvari dozvoljavaju. Sudilo mu se zbog ratnog zločina za četiri ubijena policajca, a vjerojatno je usred nedostatka dokaza to prekvalificirano. To što on kaže da je pravda pobjedila i da je zadovoljan presudom samo su četnička posla, svaki će tako reći.", sarkastičan je Orkan.

Uza sve navedeno Dakić sada ima mogućnost tražiti od Hrvatske isplatu odštete za dane koje je prema odluci suda nevin proveo iza rešetaka. Najveći problem je taj što mi danas u slučajevima poput ovoga plaćamo odštetu onima koji su haračili po našoj zemlji. Pravo i pravda se razlikuju, obrazlože Orkan. No, u čemu je zaista problem objasnio nam je ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak. U Hrvatskoj se nizu ratnih zločinaca umjesto za ratne zločine sudi za ubojstva, umjesto za ratne zločine. S druge pak strane pita se naš sugovornik koliko je Hrvata kojima su optužbe za ratne zločine preinačene. "Zakon o oprostu ne odnosi se na ratne zločine. Njime se zločini prekvalificiraju na opće ubojstvo u oružanom napadu. I tako kada on u oružanom napadu ubije četvoricu policajaca to zapravo ne postaje ratnim zločinom. Time im se ide na ruku. Koliko je Hrvata kojima su na optužbe na ovaj način prekvalificirane? Koliko ja znam ne postoji ni jedan takav slučaj. To je teret hrvatskog pravosuđa i razlog za lustraciju sudstva. Ovakvi slučajevi nastavak su farse, a najveći broj ih je na Županijskim sudovima u Sisku i Karlovcu. Ide im se na ruku, a javnost i branitelji to vide, o svemu tome svjedoči i slučaj Đure Brodarca koji je na plus 40 umro u mukama. On sada ima pravo tražiti isplatu odštete jer je nevin boravio u pritvoru, a red bi bio da mu se i isplati odšteta jer je ubio četvoricu policajaca. Naravno da je konzulica Srbije zadovoljna našim pravosuđem. Da sam ja konzul Srbije također bih bio zadovoljan.", zaključuje Hodak.

Nije Dakić osamljen slučaj

Pojam opći oprost obuhvatio je niz neoprostivih grijeha zbog kojih nitko ne odogovara. Jedan od primjera je i opraštanje Milanu Zoriću, četniku koji se pred srpskim kamerama hvalio kako je ubio hrvatskog ratnog reportera Gordana Lederera. Riječ je o ubojstvu počinjenom samo kilometar od mjesta na kome je ubijen i ruski novinar, a koje je bilo pod nadležnosti srpskog poručnika Mirka Zebića.

Milan Zorić rođen je u Rosulju pored Hrvatske Kostajnice, a u braku je bio sa ženom iz Siska kada je s prvim barikadama naprosto nestao. U život se vratio pred srpskim kamerama kada je priznao ubojstvo hrvatskog novinara. Obzirom da je sniman s leđa prepoznala ga je njegova supruga, djeca i susjeda koje su o tome svoju priču ispričali za HRT. Hrvatska država protiv Zorića je vodila dva kaznena postupka. Radi kaznenog djela oružane pobune koji je okončan tako što je Vojni sud u Zagrebu 1996. godine primjenom Zakona o općem oprostu protiv Zorića obustavio kazneni postupak. Drugi postupak pokrenut je za kazneno djelo ubojstva iz članka 34. Krivičnog zakona RH- u tom postupku Županijski sud u Sisku osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Na tu se presudu žalio, a Vrhovni sud RH 18. rujna 2002. godine donio je presudu kojom je presuda Županijskog suda u Sisku preinačena te je temeljem članka 353. točka 5. Zakona o kaznenom postupku optužba odbijena uz obrazloženje da se radi o presuđenoj stvari i to zato što je protiv Zorića Vojni sud u Zagrebu primjenom Zakona o općem oprostu obustavio kazneni postupak. Stoga do dana današnjeg ta Lederera nitko nije odgovarao.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... dstva.html

Strašna muka Marka Franciškovića tek počinje: Iako je osuđen na 6 mjeseci, u zatvorskoj bolnici će biti godinu dana!


Marko Franišković svoju kaznu 6. mjeseci prisilnog liječenja već odslužio, no to sve pada u vodu jer je pravomoćna presuda nastupila tek prošli tjedan i tek od tada zapravo počinje njegovo odsluženje kazne, što bi značilo da je ovih 6 mjeseci u kojima je bio prisiljen liječiti se, ne postoji.

Slučaj Marka Franciškovića, hrvatskog akademika, ekonomskog analitičara i velikog borca za ljudska prava, svakim danom sve više šokira ljude diljem naše zemlje. Institucije hrvatske države čiji rad i postojanje financiraju svi građani Republike Hrvatske naočigled cijele hrvatske javnosti provode staljinističku 'psihušku' nad čovjekom kojemu je jedini i stvarni krimen raskrinkavanje korumpirane vlasti te prozivanje političkih pojedinaca, u ovom slučaju ministra unutarnjih poslova, Ranka Ostojića, na prljavu prošlost njegova političkog djelovanja. Ranko Ostojić uspio je povezati 'sveto trojstvo' na vlasti, MUP, sudove i psihijatriju, te tako ukloniti svog, čini se velikog političkog protivnika ,Marka Franciškovića sa scene osudivši ga na minimalno 6 mjeseci prisilnog liječenja. I to zbog dijagnoze koja nema nikakva niti medicinska uporišta.

Usudimo se ovo govoriti jer dnevno.hr ima audio snimku cijelog suđenja Marku Franciškoviću, a koja je dokaz da dotična dr. Anica Biško ne zna što govori te da ista ne zna čak niti nabrojati klasifikacije bolesti koju mu je pripisala. Snimku suđenja ne smijemo javno objaviti jer je ona snimljena u svrhu dokumentarnog filma na temu agonije Marka Franciškovića te ista ima dozvolu biti objavljena samo u filmu.

Unatoč potpuno sumanutoj i neragumentiranoj izjavi dr. Biško u kojoj govori da je Marko Franciškovišć lud jer je napisao svoju knjigu Hrvatska knjiga opstanka i to zapravo navodi kao jedini argument njegove bolesti, sudac Marko Benčić prihvatio je njezinu teoriju te u 11. mjesecu prošle godine osudio Franciškovića na minimalno 6 mjeseci zatvorskog i prisilnog liječenja. To je samo dokaz da je presuda unaprijed dogovorena te da unatoč jakoj i argumentiranoj obrani sve već bilo unaprijed pripremljeno i odlučeno. Napominjemo da su Franciškovićevu knjigu brojni hrvatski intelektualci proglasili vrlo moćnim ekonomsko-političkim, publicističkim djelom koje je vrijedno ne samo čitanja nego i realiziranja istog, a što je suprotno mišljenju samo jedne psihijatrice, odnosno jedne osobe u Hrvatskoj, a koja nema znanje niti je kompetentna ulaziti u rasprave niti o ekonomiji niti o politici.

No, strašna muka Marka Franciškovića počinje tek sada. Naime, Marko Francišković je zbog prepiske s Rankom Ostojićem uhićen 3. srpnja prošle godine. Prisilno su ga počeli liječiti tri tjedna nakon uhićenja iako je pravomoćna presuda nastupila tek prošli tjedan. Ovo je situacija koja se vjerujemo događa samo u hrvatskom kvazi-pravosuđu.

Jer u cijeloj toj situaciji Marko Francišković nema baš nikakva prava. On je dakle, svoju kaznu 6. mjeseci prisilnog liječenja već odslužio, no to sve pada u vodu jer je pravomoćna presuda nastupila tek prošli tjedan i tek od tada zapravo počinje njegovo odsluženje kazne, što bi značilo da je ovih 6 mjeseci u kojima je bio prisiljen liječiti se, ne postoji. Marko Francišković je pred očima javnosti osuđen puno prije nego li je zapravo osuđen i nad njim se do sada vršilo liječenje bez zakonske osnove samo na temelju mišljenja jedne doktorice koja je, eto ,nakon dva sata razgovora dobila moć odlučivati o tuđem životu.

Dakle, hrvatskom sudu trebalo 6 mjeseci da izvrši istragu oko slučaja Francišković, iako je sve što mu uzimaju za zlo bilo jasno predstavljeno. Potrebe za istragom nije niti bilo jer Marko Francišković nije učinio nikakvo kazneno djelo o kojemu je istraga potrebna, no čini se kako je odugovlačenje suda također bio pomno osmišljen plan da bi ovaj scenarij završio baš tako; godina dana prisilnog liječenja, iako mu je dosuđeno 6 mjeseci. Ako se samo podsjetimo, primjerice, slučaja Perković, a koji je pušten odmah dan nakon uhićenja, a gdje su sudovi pokazali koliko brzi mogu biti kada je u pitanju osumnjičeni ubojica UDBA-e javnost može vidjeti da je u pitanju ni manje ni više nego selektivno provođenje zakona.

Do prošlog tjedna novinari portala Dnevno.hr desetak puta su posjetili Franciškovića u zatvorskoj bolnici bez ikakvih problema. No, nakon što je prošlog tjedna izašao veliki tekst o nepravdi Marka Franciškovića u tjedniku 7Dnevno, javljeno nam je kako je Franciškoviću zbog pravomoćne presude koja je također ubrzano stigla odmah nakon teksta, zabranjeno primati posjete svih onih koji nisu njegova uža obitelj. Slučajno ili namjerno, zaključite sami.

Apsurd cijele ove priče je u tome da upravo mi, hrvatski građani svojim novcem plaćamo prisilno trovanje Franciškovića, kao i plaću dr. Anice Biško. Mi plaćamo sudove koji rade na štetu hrvatskog čovjeka i na korist moćnika. Isto tako plaćamo ministre koji hrvatske institucije iskorištavaju za vlastite interese i osobne obračune s pojednicima unutar hrvatskog društva. Mi plaćamo ove staljinističke metode kojima se koriste naizgled nedodirljivi pojedinci na vlasti, kao i cijelu nečovječnu politiku koja se provodi pod krinkom demokracije. Hrvatski narode, dobro došli u komunističku demokraciju zvana Hrvatska.

Autor: Z.K.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -dana.html

Što više čitam i razmišljam o slučaju Marka Franciškovića sve se češće pitam gdje ja to živim, u kojem svijetu, u kojoj zemlji, u kakvom društvu???????? Zbilja ne znam što misliti????? STRAŠNO JE I PRESTRAŠNO!!!! Znam samo da ovo zlo ne smije još dugo potrajati jer ćemo svi završiti ili u zatvorima ili u ludnicama ili u jamama, pa i oni gorljivi zagovornici i poklonici ovoga zla koje je opsjelo Hrvatsku! Jer, revolucija jede svoju djecu, samo što su oni toliko zaslijepljeni da to ne žele vidjeti niti vjerovati! A jede, bezbroj je primjera u puvijesti komunističkih sustava i komunističkog terora. Najsvježiji su nam primjeri koliko su ti režimi zločinački Kambodža, Burma, Sj. Koreja. Da hazjajina i njegovih preko 20 milijuna žrtava ne spominjem. Ili druga nam Titu kojega sadašnja klika jako dobro naslijeđuje. Još nisu počeli sa istrjebljenjem nepoćudnih ali hoće, hoće... U tu svrhu i grade tako dobre odnose sa onima kojima je, koliko jučer, niz kame tekla krv Hrvata. Bez njih im nema sreće, oni ih trebaju održati na vlasti. Krenut će opet trojke sa onim famoznim Z popisima (Z=zaklati)...

Hrvatsko Podunavlje... Vukovar... Nije ga trebalo mirno reintegrirati, trebao je, bez obzira na žrtve na obje strane, hrvatski tenk i hrvatski vojnik izaći na Dunav, ovo je puni promašaj! Pa makar i ja ostavio tamo kosti, ali je trebalo tako postupiti! To se svakoga dana ponovno pokazuje i dokazuje. To jako dobro znam iz prve ruke jer sam tamo proveo punih 19 mjeseci i znam što i kako misle, kako dišu ovi koji i danas dižu tri prsta i nose šajkače.

Da, znam, ali sada mu to uzvraćaju upravo monstruoznom kampanjom blaćenja i njega i svega što je uradio. Istina, bilo je krivih poteza, uostalom tko radi taj i griješi (već zato što radi ) ali da je bilo tko drugi bio na njegovu mjestu tih godina ne bi sada bilo ni H od Hrvatske, a ako bi nešto i bilo istočna bi granica bila na potezu Virovitica-Karlovac-Ogulin-Karlobag, ako ne i još zapadnije!