Forum Hoplologije,

Vladajuće strukture sustavno uništavaju RH!


Autor Mate Ćavar
Nedjelja, 10 Kolovoz 2014 09:12

Samo ih poslušajmo i pogledajmo, tko su i kakvi su, na čelnim položajima u ovoj za njih "slučajnoj državi" Republici Hrvatskoj. Nitko od njih nema nikakve životne radne prakse.

Sve su to jugopartijski skojevski kadrovi koji nisu ni na kakvim poslovima radili osim partijskim Josipović ili Milanović ili Leko. I oni se uopće ne snalaze ni na jednom državničkom položaju. I ne samo to što ne znaju nego i po svome uvjerenju ne žele ništa činiti što bi koristilo ekonomskoj i društvenoj potrebi hrvatskoga naroda ove RH. Od prvih dana jasno se znalo tko su i kakvi su. Zar jedan Josipović nije u svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji javno izjavljivao samo kako će sva hrvatska pocrveniti nakon njegova izbora za predsjednika RH. Ili pak kako je sav izborni protivnički narod nazivao "kaljužom". I što se moglo očekivati od jednoga takvoga tipa koji je nikao od onih koji su gušili hrvatski narod u krvi pola stoljeća, osim toljaga za ustaške zmije kao njegova "nova pravednost".

Zar nije bio isti i njegov prethodnik Mesić koji je sustavno nazivao predsjednika Tuđmana najpogrdnijim vicevima i izrazima. A zar ne slušamo jednoga Milanovića koji vrijeđa i sramoti sav hrvatski narod "paradoksalnim narodom" u "slučajnoj državi" Hrvatskoj i to pred stranim narodima Europe i svijeta. Ne zaboravimo da su jedna trećina ministara Kukuriku koalicije pripadnici srpske nacionalne manjine u RH. Zar njima nije zadaća razarati sve što je hrvatsko što se jasno očitovalo kod jednoga Željka Jovanovića, koji je radio na razaranju i uništenju svega što je hrvatsko na području jezika, školstva, kulture, športa i svega drugoga. Tek nakon dvije godine njegova ministrovanja pod pritiskom svekolikog školskog osoblja teška srca Milanović ga uklanja s ministarskog položaja. Slično je i sa Slavkom Linićem poznatim tipom protiv kojeg su neki javno iznosili nekakve kriminale posebice kolumnist Milan Ivkošić koji ga je optuživao za velike pronevjere. Taj kum poznate sisačke županice Merzel bio je godinama nedodirljiv.

Ali nije sve samo u ovoj vladajućoj strukturi. Ta vidimo što se sve radilo i ranije sa Ivom Sanaderom i ostalima koji su se bogatili hrvatskim dobrima za osobne koristi neovisno od šteta koje su nanosili cijelom hrvatskom narodu. No sada je pitanje da li uopće ima hrvatskih domoljuba kojima se može vjerovati za pobjedu na predstojećima izborima. Pročitajmo međusobne optužbe jednoga doktora Milana Kujundžića koji se pokasno probudio sa svojom zakašnjelom "Hrvatskom zorom" i koji se kandidirao za predsjednika RH. Otkuda njemu moralno pravo napadati jednoga dr. Andriju Hebranga ratnog čelnika saniteta hrvatskih branitelja. Čak mu spominjati i roditelje koji su onako mučenički stradavali za Hrvatsku u onim uvjetima. Radi se o doista bolesnom karijeristu u kojega se na žalost ne može imati puno povjerenja. Ili pogledajmo tko je po plasiranim nekakvim anketama na drugome mjestu po popularnosti, nekakva Mirela Holy u koju Milanovićevi dezerteri polažu velike nade. A očito se radi o ženici koja nema blage veze ni o čemu a ponajmanje o hrvatskoj politici. I eto sada čeka svoj povratak na političku scenu u RH novi stari zatvorski osuđenik Čačić kao da ga nismo dovoljno upoznali sa svim "vrlinama" i manama. Bože spasi Hrvatsku od nekakvih zlotvora koji uspijevaju obmanuti dijelove hrvatskog naroda i domoći se tako vladajućih položaja u RH što smo do sada često imali.



Mate Ćavar

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=13

Predsjedniče, krivi ste! Kršite hrvatski Ustav, propustom, nemarom i namjerom!

Autor: T. Pšenko
Datum: ponedjeljak, 18. kolovoza 2014. u 09:43

Na kraju, četvrti put Vas pitamo jeste li 1992. godine preuzeli hrvatski dio novca SOKOJ-a i jeste li ga uplatili na račun ZAMP-a, ili je isti nestao poput slavnih, Mesićevih, australskih čekova? Odgovorite hrvatskoj javnosti.


Stožer za obranu hrvatskog Vukovara uputio je otvoreno pismo predsjedniku RH, Ivi Josipoviću. Pozivajući se na članke Ustava RH, iz stožera su po točkama pobrojali zamjerke koju upućuju predsjedniku Josipoviću oštro ga optužujući. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti.


1) Dopustili ste grubu povredu članka 9. Ustava RH.
„Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi."
Predsjedniče, krivi ste!
Dok ležerno igrate na balote i mislite samo na predizbornu kampanju hrvatski građanin i branitelj Veljko Marić, otet je na srpskoj granici, čami u njihovom zatvoru i četiri godine čeka Vašu reakciju. Veljko je uhićen primjenom ograničene Univerzalne jurisdikcije koju ne priznaju države koje drže do svog dostojanstva. Stručnjaci se slažu da je univerzalna jurisdikcija kao pojava trebala prestati pojavom Međunarodnog kaznenog suda, zbog manipulacija i kontroverzi koje su najbolje vidljive u slučaju Veljka Marića.
Veljko Marić je otet u Srbiji neposredno po prvoj, piratskoj objavi registra branitelja, za koju do danas nitko nije odgovarao. Nelegalna objava popisa pozdravljena je i najavljena iz Vašeg kabineta kabineta urešenog likovima i djelom Jovića, Perkovića, Tatalovića, Lončara...
Srpsko podizanje optužnice protiv Veljka Marića je pak analogno optužnici koju bi 1965. pokrenula Savezna Republika Njemačka, na temelju arhiva SS-a i Gestapoa protiv, primjerice, pripadnika češkog ili poljskog pokreta otpora koji su navodno ubili neke njemačke vojnike. Pritom treba imati na umu što stalno i ponavljamo: srpska agresija na Hrvatsku i BiH sastavni je dio jednoga općeg srpskog nacional-socijalističkog projekta i pokreta u kojemu je JNA, osim ostaloga, imala ulogu SS-a i Gestapo-a.
Po istim optužnicama Srbija na svome teritoriju ili na teritoriju svojih simpatizera može oteti bilo kojeg branitelja a posebno bivše zatočenike srbijanskih logora, i strijeljati ga slijedom presude agresorske JNA.
Vlada RH je 2011. Na sastanku stručne skupine zaključila da je ovakovo srpsko postupanje protivno konvencijama UN. Željko Horvatić, predsjednik Akademije pravnih znanosti izjavio je kako su ovakvi postupci „narušavanje ljudskih prava" svih građana u zemljama nad kojima je Srbija cinično i prljavo preuzela nadležnost. Vaš ustavni zadatak je štititi ljudska prava. Što ste poduzeli?
Toleriranjem ovog pravnog, moralnog i logičkog nasilja dopustili ste grubo narušavanje ustavnih ljudskih prava hrvatskih branitelja, te nas doveli u u poziciju zatočenika, jer nikad ne znamo koga će Srbija sustavom „eci-peci-pec", izdvojiti iz registra te intervenirati otmicom u zemljama koje su joj sklone. Imamo pravo posumnjati da izvjesni krugovi iz Hrvatske, u budućnosti na taj način žele anulirati posljednju otpornu točku-hrvatske branitelje.

2) Prešućujete grubo kršenje članka 3.Ustava RH.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo,
socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i
čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote
ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustav

U Hrvatskoj je na snazi Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije (NN 124/11) koji u drugom članku jasno određuje da samo pravosudna tijela RH mogu procesuirati hrvatske državljane za kaznena djela iz članka 1. tog zakona. Ignoriranjem postojanja ovog zakona i najavama priznavanja srbijanskih presuda otetom državljaninu RH, hrvatskom branitelju,Veljku Mariću, narušili ste ustavnu odredbu vladavine prava.
Niste učinili ništa da izbavite otetog hrvatskog državljanina ali niste propustili 2012. zatražiti ocjenu ustavnosti Zakona o ništetnosti.
Prešućivanjem,čak i odobravanjem srpskog nasrtaja na suverenost RH omogućili ste da se suludi srbijanski procesi protiv hrvatskih branitelja mogu nastaviti dok i posljednji živi – protiv svakoga s onoga famoznog popisa kojega ste svesrdno podržali. Branitelje se ubuduće može loviti kao zvijeri pravno nasilnim, jednostranim i apsurdnim pravnim aktom Srbije .

3) Povrijedili ste, nemarom, članak 101. Ustava RH

Članak 101.
Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja.
Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.

Niste sazavali sjednicu Vlade RH kako bi pronašli dugoročno rješenje opstanka ljudi uz nasipe Drave, Save i Dunava. Ignorirate bjelodane opasnosti I upozorenja klimatologa. Šutnjom pratite nepravilnosti pri sanaciji situacije u Cvelferiji.

Dužničko ropstvo značajnog dijela državljana RH, ogromna nezaposlenost, odlazak mladih stručnih ljudi iz zemlje, zakoni koji od radnika stvaraju robove, Vama nisu dostatan razlog za korištenje svojih ovlasti.

Opća dezorijentiranost Vlade RH nije Vas ponukala na intervenciju ,unatoč evidentnom nedostatku strateških usmjerenja za izlazak iz krize. Pozitivni primjeri borbe protiv dužničkog ropstva u najbližem susjedstvu I diljem svijeta, nisu Vas ponukali na organizaciju međudržavnog sastanka te analizu tih mogućnosti. Iz svega proizilazi kako Vam odgovara ovakav razvitak situacije!?

4) Nemarom kršite članak 93.Ustava RH

Članak 93.
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Repub¬liku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.
Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.
Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

Mnogi stručnjaci su Vam ukazivali na potrebu hitnog rješavanja otvorenih graničnih pitanja sa Srbijom i BiH I ostalim susjedima.
Niste učinili ništa!

Zašto u odnosima sa Srbijom pilatovski prešućujete problem nestalih, problem povrata kulturnog blaga.

Na mnoge dopise predstavnika diskriminirane hrvatske manjine u Srbiji opet pilatovski šutite.

Što ste poduzeli na najavu Srbije da počinje projekte navodnjavanja na području Kenđija-Karapanđa koji katastarski pripadaju Hrvatskoj? Znate li da su 2012. Srbi na tome području napravili sustav navodnjavanja? Je li riječ o parcelama koje katastarski pripadaju Hrvatskoj?

Godinama prešućujete međudržavni sporazum sa Srbijom, iz kojeg proizilazi obveza sklapanja sporazuma o naknadi štete. Što ste poduzeli?

Neshvatljiva je doza ignorancije koju ste kao vrhovni zapovjednik OS RH pokazali u trenutku pada zrakoplova HRZ.

5) Ignoriranjem kršite članak 46. Ustava RH.

Članak 46.
Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Vaša je ustavna dužnost odgovoriti na pitanja koja Vam se javno postavljaju. Prešutjeli ste četiri otvorena pisma SOHV. Ako se stignete baviti Barbikama uvjereni smo da imate vremena i za Veljka Marića.

6) Prešućujete i tolerirate grube, javne povrede ugleda RH.

Povreda ugleda Republike Hrvatske
Članak 151.
Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, hrvatski narod ili etničke i nacionalne zajednice ili manjine koje žive u Republici Hrvatskoj,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Bivši ministar Željko Jovanović službeno je boravio na stadionu na kojem su navijači palili hrvatsku zastavu – i nije napustio stadion. Ni on, ni SDP, ni Vi niste reagirali.

Denis Latin, javna osoba, zaposlenik HRT-a je Dan pobjede,domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja na svome fb profilu javno nazvao „danom domovinske pljačke i paleži" i potrudio se da objava dopre do najudaljenijeg kutka regije.
Niste reagirali.

Iz Srbije nam svake godine,visoki državni dužnosnici javno vrijeđaju Dan pobjede. Vi šutite. Je vaša šutnja znak odobravanja srpskih stavova?

Samozvani četnici, predsjednik SrbijeTomislav Nikolić i premijer Aleksandar Vučić, nam svako malo poručuju kako je Vukovar srpski grad. Opet šutite! Jeste li zbog toga blagoslovili ćirilično,protuzakonito i protuustavno nasilje nad Vukovarom.

II

Evo zašto nikada nećete moći postati član SOHV-a, sve i da želite, g. Josipoviću.

Nikada niste iskoristili ovlast, sazvali sjednicu Vlade RH i i kvalitetno sugerirali rješenja za dužničko ropstvo hrvatskih građana te za politiku kaosa koju provodi sadašnja vlada.

Slanjem Vašeg izaslanika na pročetničku proslavi u Srbu svjedočite da se „nova pravednost" koju ste najavljivali temelji na dopuštanju širokih nasrtaja protiv nacionalnih interesa hrvatskog naroda.

Vaši „ujednačeni kriteriji nove pravednosti" najbolnije se očituju neobjektivnom očaranošću ljepotom kape partizanke,pa rado osobno nazočite obilježavanju odlaska istarske grupe partizana u šumu dok proslavu osnivanja vukovarske, slavne 204 brigade ZNG RH ne nalazite zanimljivom. Mogli ste bar jednom obilježiti i odlazak Varaždinaca u herojsku obranu Vukovara.

Napustili ste,neopravdano, vukovarsku kolonu sjećanja 2013. , napustili ste 2014. Kolonu u Kninu u strahu od homilije biskupa Ivasa koju je HRT cenzurirao a vi prešutjeli.
Ignorirali ste, zajedno s Milanovićem, te izbjegli sv. Misu za Domovinu koja je sastavni dio protokola obilježavanja Dana pobjede.

Prešutjeli ste smrt vukovarske heroine dragovoljke HOS-a Vijolete Antolić Vicky, zatajili ste samoubojstvo bombom na Dan pobjede, branitelja Željka Kneževića u Vodicama, oglušili ste se na samoubojstvo Zvonka Bušića –niste li Vi vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH?

Izjavili ste u Izraelu da postoji opasnost od ustaške guje u Hrvatskoj. Vrijeme je da hrvatskoj javnosti pojasnite gdje ste je vidjeli. Imenom i prezimenom.

Vaša licemjerna orjentiranost isključivo na suradnju s predstavnicima Srba u Hrvatskoj koje predstavlja Pupovac ili Džakula, a ignoriranje predstavnika srpske nacionalne manjine koji se ponašaju i žive kao politički Hrvati je nedopustiva. Pri tome šutite na neprekidna narušavanja ugleda RH koji perfidno plasira Pupovac i slični mu, naročito kroz tiskovinu Novosti koju financiraju svi građani RH

Vrhunac cinizma je pokušaj da nakon odluke Ustavnog suda dokažete kako ste prilikom ćiriličnog nasilja u Vukovaru radili nešto konstruktivno. Za medije ste promovirali dijalog koji nikada niste pokrenuli s načelne razine.
Vrijeme je za drugu Hrvatsku u kojoj svi odgovaraju za nemar, te za nepoštivanje zakona i Ustava.

Sugeriramo Vam sljedeće:

Uputite protestnu notu Srbiji te zahtjev za trenutnim prebacivanjem hrvatskog državljanina,branitelja Veljka Marića u Hrvatsku .
Ukoliko Srbija ima saznanja o kaznenim djelima imenovanog,neka ih sukladno Sporazumu o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida dostavi hrvatskim pravosudnim institucijama na daljnje postupanje.
Ukoliko Srbija nastavi kršiti ljudska prava naših državljana i ne postupi sukladno potpisanim sporazumima uvjetujte njezino pristupanje EU rješavanjem otvorenih problema i razmotrite prekid diplomatskih odnosa.
Ukažite cjelokupnoj međunarodnoj zajednici na pojave otvorenog četničkog fašizma u Srbiji te na činjenično stanje apsurdnog srpskog izrugivanja međunarodnim i međudržavnim propisima.
Predložite nekoliko tematskih sjednica Vlade RH, dovedite predstavnike država koje su uspješno izašli iz krize, uvažite njihovu praksu i vratite nadu napaćenom društvu.
Nećemo zaboraviti Vaše propuste.

Na kraju, četvrti put Vas pitamo jeste li 1992. godine preuzeli hrvatski dio novca SOKOJ-a i jeste li ga uplatili na račun ZAMP-a, ili je isti nestao poput slavnih, Mesićevih, australskih čekova? Odgovorite hrvatskoj javnosti.


III

Ove godine cenzurirani A.G.Matoš prije 100 godina reče:
...Taj vampir što me kvači, to je poreznik,
Ta Mora, što me tlači, to je izdajnik.
To golo more, more tuposti,
To je Mrtvo More naše gluposti.
U šarmantnoj pozi moderni poganac —
Najmio ga stranac, da nam metne lanac.
Taj klatež, što o pravdi blebeće —
On za korist tuđu laže, kleveće...
S vjerom u Boga i hrvatski narod.
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... jerom.html

MORH žali za svime, osim za vlastitom nesposobnošću i nekompetencijom

Objavljeno Srijeda, 20 kolovoza 2014 14:28



U MORH-u se još hvale remontom MIG-ova

MORH je jučer u posebnom priopćenju izrazio žaljenje što se Oružane snage RH koriste za predizborna politička nadmetanja, kako je to u svom istupu u emisiji "Studio 4" HTV-a 18. kolovoza 2014. učinila predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. To što su Oružane snage na najnižim granama od hrvatske samostalnosti, međutim, gospodu u tom ministarstvu očigledno uopće ne zabrinjava, a kamo li da bi zbog toga žalili.

U čelništvu MORH-a umjesto žaljenja nad vlastitom nesposobnošću i nekompetencijom odlučili su se radije priključiti predsjedničkoj kampanji na strani svog trenutnog vrhovnog zapovjednika:

Izražavamo žaljenje što gospođa Grabar-Kitarović, sudeći po njezinoj izjavi očito i ne poznaje dovoljno hrvatsku zakonsku regulativu jer ne zna koje bi se vijeće, vezano za stanje u HRZ-u, trebalo sastati. Pitanje stanja u HRZ-u nije u nadležnosti Vijeća za nacionalnu sigurnost, kao ona tvrdi, već je to u nadležnosti Vijeće za obranu. Ono će se pak sastati i raspraviti o stanju u Oružanim snagama, za razliku od slučaja iz 2007. godine i pada helikoptera, kada gospođa Grabar-Kitarović, kao ministrica u tadašnjoj Vladi, nije inzistirala na okupljanju tadašnjeg Vijeća za nacionalnu sigurnost i to je nije čudilo. Izražavamo žaljenje što je stanje HRZ-a ocijenila kao ''više nego jadno", zaboravljajući pritom da su upravo u opremu i modernizaciju, ali i u nabavku novih letjelica u posljednje tri godine uložena znatna sredstva. Spomenimo samo remontirane MiG-ove, obnovljenu Protupožarnu eskadrilu, školske zrakoplove na kojima se inače školuju i omanski piloti, transportne helikoptere kojima se obavljaju medicinski letovi i akcije traganja i spašavanja. Tako je, primjerice, helikopterima HRZ i PZO-a samo u ovoj godini spašeno više od 200 pacijenata, koji se zasigurno ne bi složili s tvrdnjom da je stanje ''više nego jadno".

Vidimo, dakle, kako gospoda u MORH-u koja su sastavljala ovo priopćenje imaju još bezobrazluka hvaliti se i remontom MIG-ova u Ukrajini. Ako postane predsjednicom, nadamo se da će ih se gospođa Grabar-Kitarović sjetiti i pitati o njihovoj odgovornosti za stanje u Oružanim snagama RH, pa da i oni napokon zbog sebe samih malo zažale.

(hkv)

http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/1821 ... cijom.html

Grabar Kitarović: Tijelo državne uprave svrstalo se na jednu stranu u predizbornoj kampanji


ČETVRTAK, 21 KOLOVOZ 2014 16:04

Pomoćnica glavnog tajnika NATO-a i predsjednička kandidatkinja HDZ-a Grabar Kitarović odgovorila je na još jednu Josipovićevu manipulaciju u predizborne svrhe - priopćenje koje je u priprostoj maniri agit-propa umjesto aktualnog predsjednika potpisalo Ministarstvo obrane RH.


-U ovom se slučaju tijelo državne uprave svrstalo na jednu stranu u predizbornoj kampanji za izbor Predsjednika Republike. Priopćenje MORH-a čisti je politički pamflet u kojem se zanemaruju konstruktivna rješenja koja predlažem te se izvrću činjenice i obmanjuje javnost. Kao da nije dovoljno što g. Josipović već tjednima troši državni novac za svoju kampanju obilazeći mjesta za koja pet godina nije nimalo mario, nego je sada počeo zlorabiti i ministarstva za vlastitu promidžbu. Već je iz samog tona priopćenja jasno da je ono sastavljeno u svrhu potpore njemu kao kandidatu i na njegov zahtjev, što je čista zloporaba položaja, ocjenila je Kolinda Grabar Kitarović, istaknuvši kako je upravo zbog toga neki dan i najavila da će kampanja biti prljava.



Smatra da rasprava o stanju Oružanih snaga RH nije predizborno političko nadmetanje nego nešto što izravno ulazi u ingerenciju predsjednika RH, koji je i po Ustavu vrhovni zapovjednik.


-Upravo zbog toga, stanje Oružanih snaga, a ne njegova politizacija, jest i bit će jedna od mojih glavnih tema. Rješavanje problema Oružanih snaga traži prihvaćanje odgovornosti, odlučnost i liderstvo. Srećom, imamo vrlo kompetentne, profesionalne i predane ljude u Oružanim snagama. Ali oni moraju imati što jesti, moraju imati gdje boraviti i moraju imati suvremenu i ispravnu opremu. Sve ostalo je prijetnja njihovoj, pa tako i našoj sigurnosti, a vrhovni zapovjednik to ne smije dopustiti – smatra Grabar Kitarović.


-Upozoravala sam te ću i dalje upozoravati na ono što svi znaju - a to je da odluku o HRZ-u ne možemo više odgađati jer pred nama golema odgovornost i posao, a 2016. je iza ugla. Pametne i odgovorne odluke ne donose se navrat-nanos i u Hrvatskoj treba prestati s takvom praksom. I dalje ističem da se nakon pada MiG-a moralo sastati - osim Vijeća za obranu - i Vijeće za nacionalnu sigurnost jer su stanje u Oružanim snagama i s tim neodvojiva zaštita zračnog prostora, zaštita suvereniteta i teritorijalnog integriteta RH, prvorazredno pitanje nacionalne sigurnosti – istaknula je Kolinda Grabar Kitarović.


Optužila je aktualne vlasti da krivnju za vlastitu nesposobnost neprestano traži u nekim prošlim vremenima.


-Sve dosadašnje vlade nose dio krivnje za stanje u HRZ-u i Oružanim snagama. Da, i bivše su vlade griješile, ali ne možete se dovijeka pozivati na tuđe pogreške. Zaista je vrijeme da se uhvate posla – poručila je Grabar Kitarović.


Osvrnula se i na šutnju aktualnog predsjednika.


-Oružane su snage izravno u ingerenciji Predsjednika Republike koji ima ovlast vrhovnog zapovjednika. A sadašnji vrhovni zapovjednik po običaju šuti i gleda, pravi se kao da ga se sve to nimalo ne tiče. Sve u svrhu neke, tvrdi, „nepolitizacije“ Oružanih snaga.

No ovdje nije riječ o politizaciji, nego o viziji, strategiji i liderstvu s ciljem zaštite nacionalnih interesa i našeg naroda. O tome kakvi su rezultati te šutnje, na žalost, svjedočimo i svi mi i svjetska javnost. Želim Oružane snage koje si možemo priuštiti, ali i snage koje nas mogu obraniti i zaštititi naš suverenitet i naše interese. Moramo odlučiti racionalno, ali i hrabro.

Zar smo već zaboravili što nam se dogodilo kada smo bili razoružani? Da nismo izgradili HV nadčovječanskim naporima, danas ne bi bilo Hrvatske – zaključila je Kolinda Grabar Kitarović.

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... a&Itemid=9

Rade Šerbedžija i njegov politički teatar

Autor: Josip Jović
Datum: ponedjeljak, 25. kolovoza 2014. u 20:54

Apsolutno nijedan kulturni događaj, ni jedno kulturno ime u novijoj hrvatskoj povijesti nisu pobrali toliko pozornosti i toliko skrbi društvene zajednice kao fenomen jednog glumca i osnivača Teatra Ulysses na Brijunima, čiji je ovogodišnji repertoar upravo nabijen političkim konotacijama i političkim porukama na tragu nekakve jugoslavenske ili regionalne ideje. Središnje mjesto pripalo je Gavrilu Principu!

Već četrnaestu godinu na Brijunima se priređuju predstave Teatra Ulysses kojega su pokrenuli Rade Šerbedžija i Lenka Udovički. Tamo svakoga kolovoza hodočasti cijela politička, kulturna, gospodarska i uopće društvena elita, odnosno ona koja to za sebe drži. Odlaze kao po zadatku predsjednici, premijeri, gradonačelnici, direktori velikih kompanija, istaknuti kulturni radnici i bivši športaši. Prije četiri godine bi najavljen dolazak na Brijune i tadašnje premijerke Jadranke Kosor, ali je ona propustila tamo otići, što je izazvalo gnjev niza komentatora. Ne rade oni to zbog ljepote otoka niti zbog samih predstava, već radi samog pokretača, razvikanog i puno hvaljenog Rade Šerbedžije. Odnos prema njemu postao je neka vrsta testa političke ispravnosti. Skandal oko Ulyssesa izbio je u trenutku kad se saznalo da tamo na predstave dolaze i usput ljetuju neka istaknuta imena političkog života i to, poput Nenada Stazića, za jednu kunu, te da posjetitelje poput besplatnog taksija prevozi gliser Hrvatske vojske po nalogu vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga dr. Ive Josipovića.

A ta kazališna odiseja zaista je postala, kako jednom izjavi Račanov ministar kulture Anton Vujić, više društveni, točnije politički, nego kulturni fenomen. Rade Šerbedžija je do raspada bivše Jugoslavije bio vrlo poznat i omiljen glumac na prostorima cijele te bivše države, ostvario je, nema zbora, niz zapaženih uloga, bio je prvak hrvatskog glumišta i žestoki navijač Partizana, a onda je, kad se ta država počela rušiti i kad je došlo do hrvatsko-srpskog rata izabrao domovinu u kojoj nije rođen, sudjelovao u snimanju nekog filma na ruševinama "oslobođenog" Vukovara, sretno se priženio s Lenkom Udovički, kćerkom istaknutog jugoslavenskog diplomata i obavještajca, povezao s moćnim lobijima u Britaniji i u SAD-u, predstavio se kao žrtva nemilosti "Tuđmanova režima", otišao u London pa u Hollywood, gdje je odigrao nekoliko epizodnih uloga u američkim filmovima i s dodatnim teretom slave i novca nakon velike promjene vlasti 2000. vratio se trijumfalno u Hrvatsku, u Istru, na Brijune, ili, kako on voli reći, Brione, na kojima provodi nekoliko mjeseci godišnje u društvu svojih umjetničkih i političkih prijatelja sa svih "naših prostora" i naravno u društvu svoje uže i šire obitelji, usput s njima priređujući koju predstavicu koja je opet namijenjena ekskluzivnom krugu njegovih poklonika. Kao nekada Brozu, na raspolaganju mu je cijeli državni protokol: kuhari i sobari, timari životinja i čuvari plaža. Prva, znakovita i glamurozna bila je izvedba Kralja Leara, što bijaše ironijskom aluzijom na netom preminulog Franju Tuđmana.

I apsolutno ni jedan kulturni događaj, ni jedno kulturno ime u novijoj hrvatskoj povijesti nisu pobrali toliko pozornosti i toliko skrbi društvene zajednice kao fenomen Šerbedžije. Šerbedžijinu autobiografiju financira Ministarstvo kulture, Rijeka mu daruje stan, a njegovu sinu, skromnom redatelju Danilu, otvorena su sva vrata filmskih fondova i televizijskih prikazanja. Šerbedžijin budžet pune država, Istarska županija, gradovi Zagreb i Pula, T-com, HEP i druga, što državna što privatna, poduzeća. Ministarstvo kulture pod vodstvom Andreje Zlatar Violić proglašava Šerbedžijin teatar teatrom od posebnog nacionalnog značaja i dodjeljuje mu u odnosu na druge, daleko vrjednije i renomiranije ljetne festivale, nemjerljivo više novca.

Cijela ova politička predstava, ova prava mitologija ne da se objasniti tek umjetničkim fascinacijama političara, medija i sponzora (ta toliko je podjednako dobrih a ignoriranih glumaca i festivala). Ona je objašnjiva političkim mazohizmom ("oprosti nam Rade što si nas ošamario"), srbofilstvom, jugofanatizmom i nastojanjima za obnavljanjem popucanih veza, u kojima uloga jednog srpsko-hrvatskog poznatog glumca s "međunarodnom reputacijom" može biti dragocjena. Iz istih razloga neobična medijska pozornost daje se Severini Vučković ili Fahriji Jahić. Silni i neuspješni napori ulagani su u obnovu prijateljstva pok. Borisa Dvornika i njegova druga iz partizanskih filmova Bate Živojinovića. Čak je i poplava koja je zahvatila tri države iskorištena za širenje "bratstva i jedinstva".

Osim što je očito riječ o jednom privatnom, obiteljskom biznisu (od deset predstava čak pet režira Radina supruga Lenka Udovički), ovogodišnji je repertoar Ulyssesa upravo nabijen političkim konotacijama i političkim porukama na tragu nekakve jugoslavenske ili regionalne ideje, koja ustvari služi i uvijek je samo tome služila, za afirmaciju srpskog nacionalizma. Dominiraju beogradski glumci, tek pokoji sarajevski, crnogorski ili zagrebački. Među redateljima samo je jedan Zagrepčanin, Georgij Paro. Staša Zurovac režira dvije predstave. S dvije izvedbe gostovao je beogradski Atelje 212, naravno tu je i drama Branislava Nušića.

Ali, ipak najiritantnija je tema Gavrila Principa, ubojice austrougarskog prijestolanasljednika Ferdinanda i njegove supruge. Za divno čudo, suprotno od onoga kako taj čini ocjenjuje kulturna i civilizirana Europa i kako se na njega gleda u našoj zemlji, ovdje smo na tom hrvatskom otoku mogli vidjeti jednu predstavu za koju je tekst napisala opet Beograđanka Biljana Srbljenović, gdje se ovaj klasični terorist prikazuje kao mladi idealist i sanjar, revolucionar i antiimperijalistički borac za slobodu. O Mladoj Bosni, izrazito srpskoj nacionalističkoj i terorističkoj organizaciji iz koje je pročedio Princip, sam redatelj Dino Mustafić u najavi predstave govori kao o naprednoj, slobodarskoj organizaciji mladih ljudi koji su "sanjali slobodu južnoslavenskih naroda", a za samu dramu veli kako će ući u "povijest južnoslavenske drame".

I ne samo to. U sklopu predstava održan je i okrugli stol pod sugestivnim naslovom: "Gavrilo Princip terorist ili borac za slobodu". Srećko Horvat je održao posebno predavanje pitajući se "Što je nama Gavrilo Princip danas i što možemo od njega naučiti?" Od Principa bismo doista mogli dosta toga naučiti, a i naučili smo, ali od Horvata ne možemo naučiti ništa. Očito, sastavljačima programa jako je na srcu Gavrilo Princip i politika otprije sto godina koju on personificira.

Oliver Frljić, jedan drugi kazališni djelatnik je zahvaljujući svom političkom, prividno otkvačenom, teatru, nastojeći kroz svoje predstave plasirati teze o Domovinskom ratu kao zločinačkom zaslužio mjesto intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci, a zamalo nije postao šefom drame zagrebačkoga HNK-a. Ključna točka njegovog programa je odustajanje od nacionalno obilježenog kazališta i forsiranje nekakvog "građanskog teatra". Velika je laž i obmana govoriti o kulturi iznad i izvan politike. Kultura je u nas danas možda više nego ikada politički medij. No, pravo je pitanje za Vladu i Ministarstvo kulture kakvu zapravo oni kulturnu politiku i politiku uopće provode, potiču i financiraju, s kojim ciljem i u čije ime?

http://www.dnevno.hr/kolumne/josip-jovi ... eatar.html

OBMANA POROBLJIVAČA HRVATSKE

Dr. Miloš upozorava na veleizdaju: Vlada ne smije prodati autoceste kada postaju vrijednije od zlata!

Autor: Damir Kramarić
Objavljeno: 26-08-2014 u 20:29

U trenutku kada zbog čvrste nakane Europske Unije i Angele Merkel o gradnji jadransko-jonske autoceste čak i laicima postaje jasno da će Hrvatske autoceste za nekoliko godina postati daleko vrijednije i isplativije nego što su danas, ministar prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš-Dončić ovih je dana najavio da, unatoč svemu, Hrvatska ne odustaje od hitne monetizacije (čitaj prodaje!) Hrvatskih autocesta?!

Kazao je, čak štoviše, da će potencijalnim koncesionarima već između 15. i 20. rujna poslati ugovor o koncesiji te da imaju 45-60 dana da stave svoje prijedloge. Nakon toga će ih radno povjerenstvo zvati na individualne razgovore, kako bi se komercijalni dio mogao završiti do veljače, kazao je ministar Hajdaš-Dončić.

Prodaja svih strateških tvrtki zaudara na korupciju i veleizdaju

Tko je tu lud, odnosno tko razuman žuri s prodajom nečega čemu će vrijednost itekako porasti, za čije interese radi, u stvari, ministar Hajdaš-Dončić i cijela Hrvatska vlada, zbog čega privatizacija gotovo svih strateških hrvatski tvrtki strahovito zaudara na korupciju i veleizdaju (INA, Pliva, Imnološki zavod, HAC….) te što bi Hrvatska dobila, a što izgubila davanjem autocesta u koncesiju, upitali smo dr. Ivana Miloša, uglednog prometnog stručnjaka i člana Strateškog projektnog tima Europske Komisije za povezivanje s Bliskim, Srednjim i Dalekim istokom.

A on se, baš kao i svi koji se Vladinim spinovima ne daju obmanuti, čudi nevjerojatnoj količini destukcije, veleizdaje i mazohizma sadržanoj u skandaloznoj odluci o hitnoj monetizaciji autocesta.

Monetizacijom autocesta blokirat će razvoj Hrvatske

- U Rijeci je počela gradnja velikog kontejnerskog terminala koji će imati 1,5 milijuna kontejnera i kada to bude u funkciji, sadašnje autoceste bit će cijele godine maksimanlno opterećene, što znači da je u takvoj situaciji suludo prodavati autoceste, odnosno davati ih u koncesiju. Svima je poznato da su javne prometnice opće dobro, a ne komercijalna stvar, što znači da bi prodaja autocesta bila protuustavni i protunarodni čin. A to što u Vladi govore da ceste moraju dati u koncesiju kako bi zakrpali dug zemlje, to je najobičniji spin. Jer izgradnja i stavljanje u funkciju 1,5 milijuna kontejnera u Rijeci jednokratno bi Hrvatskoj donijela veću dobit od davanje autocesta u koncesiju na dug vremenski period. Ne govore, dakle, istinu kada kažu da nemaju izbora. No, da je u pitanu najobičniji spin, odnosno djelatnost na štetu Hrvatske, postalo mi je jasno u trenutku kada su me prije više godina uvjeravali da Rijeka treba odustati od svoje luke, te da treba postati tek nautički centar, što je najobičnija glupost – podvlači dr. Miloš, pa ističe da bi monetizacijom autocesta Hrvatska vlada de facto blokirala gospodarski razvoj Hrvatske.

Odličan geostrateški položaj postaje hrvatsko prokletstvo

- Davanjem cesta u koncesiju kontejnerski terminal u Rijeci mogao bi postati neisplativ, što znači da sami sebe zakopavamo. To je zločin protiv interesa naroda, zločin koji se ne može okaraktereizirati drugačije nego kao veleizdaja! No, gradnja terminala i prometne infrastrukture prema Bliskom istoku strateški je interes Europske Unije, a ne samo Hrvatske. Valja ponoviti da se Hrvatska nalazi na važnom geostrateškom i geoprometnom položaju te bi zbog te pozicije mogla živjeti samo od pozicione rente. No, naše vlade tu činjenicu ne žele iskoristiti, zbog čega mnogi s razlogom postavljaju pitanje za čije interesu oni u stvari vladaju. Iz svega je očito da netko drugi vlada Hrvatskom dok su premijer i ministri najobičniji marionete. Hrvatskom, po svemu sudeći, vladaju oni koji se žele dokopati zlata vrijednog geostrateškog položaja – dodaje dr. Miloš, koji je aktualnu hrvatsku poziciju usporedio s pozicijom arapskih zemalja kojima su nafta i plin donijeli, čini se, samo nesreću.


Arapima je nafta donijela ratove, nama položaj pljačku i korupciju

- Nama se, baš kao i njima, odličan geostrateški i geoprometni položaj obija o glavu. Umjesto koristi, donio nam je samo probleme. I ovdje se, očito, provodi politika pod egidom: Zavadi pa vladaj, baš kao i u arapskom svijetu. Zato posljednjih nekoliko hrvatskih vlada i vladaju u korist naše štete. Monetizacijom autocesta ubijaju vola od deset tona zbog šnicle od deset dekagrama, baš kao što su to svojedobno učinili i s prodajom T-HT-a. I tada su govorili da se HT mora prodati zbog pokrivanja duga, premda je vrlo brzo postalo jasno da je u samo godinu dana novi vlasnik zaradio više profita nego što je platio za tvrtku – podsjeća ugledni stručnjak.

Dva njemačka ministra na sastanku o povezivanju Europe

Ivan Miloš potom zaključuje da je Europska Unija, na svu sreću, odlučila provesti strategiju prometnog povezivanja Europe s Bliskim i Srednjim te Dalekim istokom kroz Hrvatsku, što znači da taj projekt neće stati unatoč moguem ‘povlačenju kočnica’ od strane hrvatskih dužnosnika.

- Podnijeli smo elaborat Europskoj Komisiji na sastannku na kojem su bila prisutna dva ministra njemačke Vlade, dok se niti jedan hrvatski ministar nije pojavio. Uvidjevši da je ovo doista isplativ projekt, Nijemci su i inicirali gradnju željezničke i cestovne infrastrukture. Svjesni su da je to najbrži put do Bliskog, Srednjeg i Dalekog istoka, što je i njima u interesu, a zbog čega bi i Hrvatska trebala imati velike koristi. Ako domaći ‘kočničari’ ne uspiju pokvariti i ovu veliku i vrijednu inicijativu – zaključuje dr. Ivan Miloš.

http://www.hrvatski-dom.hr/dr-milos-upo ... -od-zlata/

PETA KOLONA NAPROSTO JE POMAHNITALA: Osjećaju li da im vrijeme izmiče?


Wednesday, 27 August 2014 19:00


PRIZNAT ĆE TE DA JE OVAJ NIZ IMPRESIVAN: Udar na biskupa Ivasa, na liječnicu i humanitarku Nelu Sršen, na suca Turudića, udar na Ustav, manipulacije vezane uz ubojstvo i sjećanje na Stjepana Radića, monetizacija autocesta, Jadransko-jonska epopeja… SVE OVO DOGODILO U SAMO NEKOLIKO ZADNJIH DANA?!

H. Hitrec: Pristaše monetizacije žele uništiti budućnost Hrvatske

Kiša uporno pada, uporno pada BDP, uporno ne pada najgora Vlada u povijesti čovječanstva, uporno govore besmislice balavi klatežnici iz aktualne vlasti, pa se čak i njihovi medijski poltroni sve teže dovijaju kako da narodu protumače što se objasniti ne može bez postrojbe vrhunskih psihijatara. Ovoga ljeta u stvari i nije bilo sezone kiselih krastavaca, osim kiselih lica na Pantovčaku s kojega se počeo javljati i do sada šutljivi, u sebe, London i Beograd do sada uvjereni Dejan Jović – a to znači da je panika totalna.

Jadransko-jonska epopeja

Jedan od junaka našega vremena svakako je drčni Hajdaš, vitez od Pelješkoga mosta. Nakon što se kao protivnik Pelješkoga mosta potpuno izblesavio, sada se blesavi u pitanju ” monetizacije” hrvatskih autocesta za koju se svesrdno zalaže upravo u trenutku kada je Europa (Njemačka) potegnula pitanje Jadransko-jonskoga pravca koji će Hrvatskoj donijeti i promet i novac nezavisno od turističke sezone.


Pristaše monetizacijske zamisli mogu biti samo oni koji žele uništiti ne samo sadašnjost nego i budućnost Hrvatske i posve sam uvjeren da se (i) u ovom slučaju ne radi isključivo o gluposti nego i dobroj nagradi za monetizacijsku ekipu u obliku astronomskih provizija prema kojima su one do sada otkrivene sitniš za kavu i novine.

A kako INFO-HTV prati ta nastojanja, pokušavajući zamutiti stvari, bilo je vidljivo iz središnjega Dnevnika (Alfier) u nedjelju navečer. Prvo je pušten instruktivni zemljovid, da narod vidi kamo to ide ta jadransko-jonska autocesta, a tonski su nabrojane države kroz koje prolazi ili će prolaziti, među njima i Srbija. Naš narod koji je imao dvojke iz zemljopisa ipak je zapazio da jad-jon autocesta ni po kojoj ruti ne može kroz Srbiju, ali se bojao glasno primijetiti da ne dobije jedinicu.

Onda je puštena Angela Merkel koja je – ako se izdvoje njezina u biti humana, ali na jugoistoku preromantična razmišljanja – vrlo jasno navijala za jadransko-jonski koridor (a Hrvatska je svoj dio već u stvari dovršila) i vrlo diskretno ali i opet jasno poručila Hrvatskoj da ne nasjeda na koncesijske floskule pa makar u kako teškoj situaciji bila.


Hajdaš je tu ipak nešto pohvatao, pa reče u istom Dnevniku da je i dalje za koncesiju (na koliko ono, pedeset godina?), ali se crv sumnje uvukao i u crva pa sada govori o podjeli naplate cestarine s koncesionarom.

U tom trenutku Dnevnika na velika vrata ulazi Poltronstvo u misiji spašavanja monetizacijske ideje, pa se publici guraju pod nos neprovjerene, posve izmišljene brojke, to jest godine kada će jad-jon biti završen. Kako prva brojka nije zabljesnula pretplatnički narod, u drugom je pokušaju izvučen broj 2050. Te će godine, poantiraju poltroni, biti završena Jadransko-jonska autocesta. Tako je bačen konopac idiotizaciji (oprostite, monetizaciji), ne da se klatež objesi nego da se uhvati za nj.

Podtekst te diverzije je sljedeći: nama na vlasti treba novac odmah jer su sljedeće godine izbori, trebamo kupiti štošta i mnogo koga, trebamo još malo zamazati i podmazati, još malo preživjeti – malo, ali dobro. Pa ako sada damo nekomu koncesiju na četrdeset godina, taman će isteći kada bude dovršena jad-jona i Hrvatska će profitirati.


Na pitanje kako se došlo do brojke 2050. – nema odgovora, jer se Dnevnik INFO HTV-a ne pita, samo se sluša i gleda. Ako je Hrvatskoj bilo potrebno desetak godina da se od Karlovca stušti prema Neretvi (kroz zahtjevne predjele, brda i planine), zašto bi ostatak jad-jona puzao još trideset i šest godina, to više što smo mi siromašni Hrvati (i Hrvatice) sami financirali svoje autoceste, a gđa Merkel je dala do znanja da od Neretve do Grčke mogu poteći europski taliri jer će na kraju najveću korist imati Europa u cjelini – putujući najlogičnijim i najkraćim pravcem do prednje Azije.

Eto, dao sam samo jedan, maleni primjer kako se se s hrvatske javne televizije manipulira gledateljstvom, i ne sumnjam da ću u orjunaškom tisku čitati slične čarolije. A kad sam već spomenuo Alfiera – večer prije reče on općinstvu da je “upravnik zatvora dao ostavku”. Koliko znam, u Hrvatskoj imamo upravitelje (ne samo zatvora). Upravnike ima ona zemlja preko Drine u kojoj drže zatočenoga Veljka Marića, hrvatskog branitelja, o kojemu na HTV- nema ni riječi. A da svaka ptica svome jatu leti, poznato je. Posebno je vidljivo u jezičnoj sferi.


Kako izbjeći “politizaciju” dana sjećanja, doznali smo iz slučaja prisjećanja na Stjepana Radića. Kada bi se taj dan obilježavao 20. lipnja, bilo bi narušeno bratstvo i jedinstvo te pogođeni topli osjećaji ove priglupe vlasti prema Srbiji i Srbijancima koji su nam donijeli toliko dobra u bližoj povijesti. Milanović i ekipa predlažu 8. kolovoza kada je Stjepan Radić umro od rana u Zagrebu.


Na taj način vajni jugofili dobivaju sljedeće: mediji će svakoga 8. kolovoza ukratko podsjetiti da je toga dana umro S. Radić. Mlađi i neuki naraštaji ne će doznati zašto je umro, a ne će ni pitati. Onaj “kontroverzni” datum 20. lipnja kada je u dosluhu s Aleksandrom Karađorđevićem i popom Korošcem crnorukaš i tajkun Puniša Račić ispalio metke u hrvatske zastupnike – taj datum je opasan jer podsjeća publiku na srbijanske običaje i karakter južnoslavenskoga zajedništa pod srbijanskom dominacijom.

Takvo svakogodišnje prisjećanje potpuno je u neskladu s regionalnom, dotično jugoslavenskom politikom sadašnje vlasti uključujući i Josipovića. Podsjećam (i ja) da rukopis moje televizijske drame o atentatu na Hrvate već skoro desetak godina čami u ladici HTV-a. Na ladici je nalijepljena ceduljica: Ne talasaj.

Još jedno sjećanje

Kad smo već kod sjećanja – ove se godine podsjećalo na Prvi svjetski rat koji je počeo atentatom u Sarajevu također u srbijanskoj režiji, a sljedeće se godine komemorira stota obljetnica turskoga genocida nad Armencima. Poubijano ih je više od jednoga milijuna i to planski – mladoturci su imali program za istrjebljenje Armenaca koji se nikako nisu uklapali u njihove planove, niti su bili njihove vjere.


Pa dok u našim danima islamistička tzv. država (koju hrvatski mediji doista nazivaju državom premda to nije niti će biti) i njezini džihadisti kolju sve što nije njihove vjere, pa i muslimane koji nisu suniti, treba se i u Hrvatskoj kreativno podsjetiti na turske pokolje ne samo nad Armencima, nego i nad narodima koji su od turske sablje stradali mnogo prije Armenaca, recimo Hrvati.

A to je u izravnoj svezi (i opet) s našim vremenom u kojemu sve militantniji vehabistički elementi prijete Hrvatima u Bosni i Hercegovini, pa već i u samoj Hrvatskoj u koju se vehabije iz Cazinske krajine vrlo brzo mogu preliti preko granice, ako već mnogi i nisu. Od maskiranja u repere, zabavljače i humanitarce do masakriranja i terorizma ne prolazi mnogo godina.

Udar na Nelu

Ti isti o kojima govorim, u Bosni su od vremena srpske agresije, u Bosnu su ulazili kao humanitarci preko hrvatskog teritorija, a onda vadili sablje pa ubijali Hrvate u srednjoj Bosni, u dosluhu s Englezima koji su potaknuli muslimane na rat s Hrvatima, između ostalog i režiranim sukobom u Ahmićima.


Ovih je dana i jedna istinska humanitarka, liječnica Nela Sršen, postala kolateralnom žrtvom protuhrvatske medijske histerije koja u Hrvatskoj traje od ratnih vremena, jer je na lijep način govorila o Dariju Kordiću, a zašto i ne bi. Da ponovimo što je već stotinu puta rečeno, a nikada nije demantirano: Kordić je suđen po zapovjednoj odgovornosti, premda zapovjednu odgovornost nije imao, a jedini koji je za nju znao je A. Nobilo. Kordić nije ništa priznao jer nije imao što priznati. Kordiću nije ništa dokazano jer mu se ništa nije moglo dokazati. Kordića je tužio engleski tužitelj, a sudio mu je engleski sudac. Mnogi od svjedoka bili u engleski obavještajci koji su po srednjoj Bosni ubijali Hrvate.

Pa kad počasna konzulica RH u Italiji govori dobre riječi o Kordiću, onda govori ne samo emotivno nego i racionalno, u skladu s činjenicama. A sva ta histerična piskarala koja su se obrušila na Nelu Sršen u stvari su oni nepovratno zakinuti plačidruzi koji su oštrili pera na osudi Gotovine i Markača, pa kad im je glavni trofej izbio iz ruke dični Meron – svu su bespomoćnu žuč izlili na Kordića i njegove simpatizere te s velikom sladostrašću ističu da je Kordić “osuđeni ratni zločinac” što im navodno daje za pravo da o njemu mogu pisati svakovrsne laži i častiti ga uvrjedama. Isti ti dečki (i cure) uvijek lijepo pišu o Josipu Brozu Titu, a vade se na to da on nije osuđeni ratni zločinac, pa ni poratni.

Unionist o Ukrajini

Visokopostavljeni birokrat Europske unije govorio je prošloga tjedna o događajima u Ukrajini i strategiji EU prema toj zemlji koja se našla u središtu svjetske pozornosti. Između ostaloga izvolio je izjaviti kako slijedi: “To je prvi put nakon Drugoga svjetskog rata da je u Europi jedna zemlja silom prisvojila teritorij druge zemlje.” Za Hrvatsku, čiji je veliki dio teritorija 1991. oružanom silom prisvojila druga zemlja, dotično Srbija, birokrat nije čuo. Ili su i njemu prodali priču o građanskom ratu, ili je sjedio na ušima dok je Hrvatska krvarila ili slušao predavanja o plemenskim sukobima u Jugoslaviji.

Dobri i loši dečki

Čim netko malo glasnije zine, te kaže što nije u skladu s ustaljenom partijskom linijom i medijskom promidžbenom mašinerijom (baš kao u olovno doba), specijalna postrojba novinarskog protuhrvatskog polusvijeta koja s novinarstvom ima veze koliko ja s atomskom fizikom – biva puštena s lanca da rastrgne disidenta i objasni javnosti koji su dečki dobri, a koji loši (i cure).


Tako je u “slučaju Turudić” branitelj hrvatskoga branitelja i suca Turudića, staloženi Slaven Letica, u partijskom tisku proglašen gotovo neprijateljem naroda, a slavitelji Josipovića, Milanovića i Mesića oduševljeno pljeskali dobrom dečku Nobilu, bivšem jugoslavenskom tužitelju i poznatom uličnom i kućnom nasilniku, branitelju udbaša. Još malo pa će dnevne novine objavljivati liste srama na kojima će se naći svi protivnici aktualne vlasti, no to je velik posao i bit će potrebna objava u nastavcima, na povećanom broju stranica jer nije lako tiskati četiri i pol milijuna imena, a ako im se pridruže iseljenici bit će i sedam milijuna.

Medijski plaćeni ubojice odšutili su, međutim, tešku uvrjedu koju je Milorad Pupovac uputio Ustavnom sudu, rekavši da je riječ o amaterskoj skupini. Štoviše, u “građanskom” dnevnom listu opazio sam da ga hvale. Znači da je dobar dečko.


Ne radi se u Pupovčevom slučaju o komentiranju presude, što je svakom dopušteno. Ne, tu se radi o granati ispaljenoj u sam vrh pravosudne (i ne samo pravosudne) zgrade hrvatske države i hrvatske demokracije, granati ispaljenoj iz minobacača prononsiranog lažova i provokatora čiji trgovački posao u zadnje vrijeme ne cvjeta, a i srpska mu manjina otkazuje poslušnost osim u hrvatskom Podunavlju.


A glede presude Ustavnoga suda o ćirilici: nisam komentirao jer nisam stigao, ali sam naknadno začuđen pratio razinu nepismenosti onih koji su pročitali presudu, a nisu ju razumjeli. Znam da u Hrvatskoj ljudi imaju teškoća s čitanjem (na latinici) pa navodno i djeca izlaze iz osnovne škole, a ne čitaju glatko.

Uglavnom, bit presude jest upravo u članku 8. Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina, onome na kojemu je oproba uporno inzistirala: da se ne može silom nametati ono što lokalna hrvatska zajednica osjeća kao nasilje.

U presudi je to lijepo sročeno na način da se Vukovarcima ( i ne samo njima) prepušta odlučiti kako oni žele, a država (vlast) ima tu želju poštovati. Pa makar se Peđa napije od očaja. Milorad Pupovac, odgojen u vremenima srpskoga nasilja nad Hrvatima u komunističkoj Jugoslaviji, nikako ne može razumjeti presudu Ustavnoga suda RH koja je po njemu amaterska i protivna njegovu istančanom profesionalizmu u srpskim poslima.

Promjena Ustava

Svake godine u ovo vrijeme netko potegne promjenu Ustava: lani Milanović, sada Josipović. Milanovićeva promjena doživjela je krah i više je se ne sjeća ni Milanović, Josipovićeva je javnosti nepoznata, a tako će i ostati.

No svakako bi trebalo biti promjena u svezi s referendumom.


Prvo: referendum može biti održan, ali nakon što bude učinjeno ama baš sve da ne bude održan. Drugo: na referendumu se može glasovati samo u prostorijama lokalne vlasti ili u policijskoj postaji, gdje će glasači biti zadržani preko noći. Treće: ako referendumsko pitanje nije Partiji po volji, bit će dopušteno tiskanje samo onih listića na kojima piše PROTIV. Na dnu takvih listića pisat će “U ime naroda”. Četvrto: Ukoliko u navedenom slučaju tko pokuša ilegalno tiskati listiće na kojima piše ZA, bit će strijeljan iza štaglja. Peto: iseljenici s hrvatskim državljanstvom moraju glasovati u Hrvatskoj, u policijskoj postaji ili drugdje gdje bude određeno. Vlast će ih besplatno prevoziti zrakoplovima Malesia Airwaysa.

Buka

Moja stalna (pod)rubrika, sada ima novu hranu u šibenskom slučaju. Policija intervenirala protiv grozne buke iz lokala podno katedrale sv. Jakova, što je klatež dovela u vezu s propovijedi biskupa Ivasa na Veliku Gospu. Tko je biskup Ivas? Onaj časni čovjek koji se uz nas pojavio na tribini Jelačićeva placa u Zagrebu nakon što su generali Gotovina i Markač nepravomoćno osuđeni na tisućljetni zatvor i govorio u korist generala, a protiv nepravde. I bio je u pravu.


Tako je i sada u pravu, i opet nastupa kao građanin, a ne samo biskup, građanin koji ima privilegiju da kao biskup kaže gradu i svijetu sve što treba reći, i što mu je na kraju krajeva dužnost, posebno ako država ne funkcionira. A država ne funkcionira. Država treba zaštititi svoje građane, sve svoje građane, a ona to ne čini. Treba ih zaštititi od vanjske ugroze (na sreću takve trenutačno nema, ali da je ima tko zna kako bi to bilo…), treba ih zaštititi od rovarenja pete kolone, a to ne radi nego je ova vlast s njom u jugoslavenskom dosluhu, treba ih zaštititi od kriminalaca, od raznovrsnog smeća, smrada i – buke.

Svima je posve jasno da neodgovorni ugostitelji (ima i drugih) primitivci po sebi, ali vrlo moderni u nabavi zastrašujućih zvučnika – već desetljećima djeluju po jadranskoj obali i otocima, a ponegdje i na kopnu, udruženi u zajednički zločinački pothvat protiv svojih sugrađana i najvećega broja turista kojima doslovce uništavaju život užasnom bukom pod krinkom glazbe. Incidenti su česti, ali ih država (Ministarstvo turizma, Ministarstvo zdravstva, pa i lokalni moćnici koji imaju pinku) stavlja pod tepih u blesavom uvjerenju da gosti vole buku, da su iz svojih bučnih gradova došli na hrvatsko more kako bi uživali u buci, teturali neispavani i padali s rive.

Hvar, Brač, Dubrovnik, sada eto i Šibenik – da je takva buka bila u vrijeme Jurja Dalmatinca, gradski oci bi bukačima poskidali glave i stavili ih na obod katedrale, ali ne, sada su “moderna vremena” i bukačka mafija uzrokuje jednu od većih ekoloških katastrofa s kojima smo suočeni. Svijest o tome ne postoji, državni inspektorati ne djeluju, posebno od kada su razbijeni po ministarstvima i za taj sanitarni fenomen ne pokazuju zanimanje (“Nabavite mi inspektora”, rekao je znancu očajni načelnik općine u primorskom gradiću, nemoćan da se opre buci, bez ovlasti).

Valjda je tako i u Šibeniku, pa kad ne rade posao oni koji bi trebali, zašto se čuditi biskupu Ivasu koji je glasno rekao što tišti njegove sugrađane, sve a ne samo vjernike, sve koji imaju uši da čuju i oči da vide. Pa kad je rekao i kad je odjeknulo, kada se i država našla pogođenom i poslala napokon policiju, eto blesana koji govore da se sada Crkva miješa čak i u bučni rad ugostiteljskih lokala, a ne samo u školstvo i drugdje. Eto i medija koji govore isto, s nešto licemjernoga ublažavanja, ali – isto.

Da država pod ovom vlasti ne funkcionira, znaju i ptice na grani. Posebno one ptice koje su napustile područja zagađena bukom. Ja sam to pratio u uvali omanjega grada na Braču i mogu posvjedočiti kako se “biološka raznovrsnost” naglo smanjila, pa su se ne samo ptice nego i životinje iselile, a ljudi nisu mogli jer mnogi ondje žive, ljeti iznajmljuju apartmane, a apartmani zjape prazni jer na “ljetnoj terasi” u uvali ugostitelj proizvodi doista potresnu buku od koje se njišu zidovi kuća. Lokal (terasa ili što već, noćni klub ili kako već) se zove “Modrulj”. Ptice i životinje ne znaju govoriti , pa čak ni pisati, a ljudi koji znaju obraćali su se svima koji ih po slovu zakona trebaju zaštititi, no – ništa se nije dogodilo. Možda i tu treba progovoriti biskup pa da se nešto pokrene.

Jezik hrvatski

Budući da stalno pada kiša, na mojoj dionici autoceste sada se i ljeti često signalizira vozačima da je kolnik klizav. Čitatelji koji prate ovu rubriku znaju da se već godinama navlačim s Hrvatskim autocestama i uvjeravam ih da su kolnici skliski (kad jesu), da čak i polupismeni mediji ne će napisati da su kolnici “klizavi”, ali iz HAC-a ni glasa, netko stao na zadnje noge i ne da svoj klizavi jezik koji može biti svakakav, ali hrvatski nije. Valjda regionalni. No kako sam i ja uporan, vrlo brzo će netko letjeti iz HAC-a.


Bilježim (bez štovanja) i ostale riječi koje se pokušavaju uvući (vratiti) iz jugosfere. Riječ odgajatelj viđam često, premda je hrvatski standard – odgojitelj. Viđam i riječi poput arhanđeo, melanholičan umjesto arkanđeo i melankoličan. Viđam sačekuše, posvuduše i plavuše, a još štošta na uša i uše – sve su to doista “sačekuše” za hrvatski jezik, zamke i prepadi na hrvatski jezik, kao i ubojstva povratnih glagola pa je “brinuti” postalo gotovo normalna zamjena za “brinuti se”, “odmoriti” za “odmoriti se”, itd.

Ekavizacija hrvatskoga jezika, potaknuta i Jovanovićevim pravopisom, vidljiva je sada i na velikim cestovnim oglasima na kojima piše da će biti to i to ako pređete na švedski model ili slično, samo da ne prijeđete. Da ne govorim o riječi prijevara koju udruženi zločinački pothvat uporno piše prevara i pisat će dok ne donesemo zakon o uporabi hrvatskoga standardnog jezika, s visokim kaznama za provokatore.


Nego, spomenuh Željka Jovanovića kojega se javnost (i HTV) prisjetila sada kada roditelji moraju kupiti nove udžbenike, premda su isti kao stari – samo pisani Jovanovićevim pravopisom. Ohrabrili se eto i mediji, pa govore o tome, a kada su se svinjarije sa školstvom događale – šutjeli su uglavnom i kadili jugosfernom ministru. Loše sluge loših gospodara. I što sada? Govore s ekrana javne televizije da đaci u stvari ne moraju kupovati udžbenike jer su udžbenici samo jedan od izvora. Toga se ne bi dosjetio ni profesor Baltazar.

Hrvoje Hitrec/hkv.hr

http://hu-benedikt.hr/?p=23554

IVICA ŠOLA: Dejan Jović je sigurnosni problem ove zemlje!

Autor: Ivica Šola
Datum: subota, 30. kolovoza 2014. u 11:20

Glavni analitičar predsjednika Josipovića, Dejan Jović u svojoj knjizi "Jugoslavija – država koja je odumrla" na 141. stranici napisao je sljedeće: "Onaj tko tvrdi da se Jugoslavija morala raspasti 1941. zbog etničkih tenzija, morao bi objasniti kako je onda bilo moguće da su odmah po okupaciji nastala dva snažna projugoslavenska pokreta otpora (Mihailovićev i Titov)." Budući su na drugoj strani ova dva pokreta otpora stajali nacisti/fašisti, a g. Jović stavlja znak jednakosti između Tita i Draže, između kokarde i petokrake (što u mnogim zločinačkim dimenzijama i "presvlačenjima" nije netočno, sve do Vukovara i Srebrenice), što bi onda taj Maihailovićev "pokret otpora" bio drugo nego antifašistički.


Gospodin Dejan Jović, glavni analitičar predsjednika RH, u prošlu subotu u Večernjem listu objavio je reagiranje pod naslovom "Nigdje i nikada nisam napisao da je četnički pokret bio antifašistički, kao što tvrdi, sada već drugi put, gospodin Ivica Šola". Nažalost po g. Jovića, sve što sam napisao u tom tekstu "starom tri godine" je točno, kao i drugu žalosnu činjenicu po njega da je "tri godine star komentar" itekako važan za "današnje prilike", jer su se u te tri godine mnoge stvari promijenile, no g. Jović je ostao isti. Ne mogu se zato ispričati, ali ne poradi taštine ili nečega osobnoga, već iz odgovornosti prema istini i javnosti.

Naime, točno je da je g. Jović u svojoj knjizi "Jugoslavija – država koja je odumrla" na 141. stranici napisao slijedeće: "Onaj tko tvrdi da se Jugoslavija morala raspasti 1941. zbog etničkih tenzija, morao bi objasniti kako je onda bilo moguće da su odmah po okupaciji nastala dva snažna projugoslavenska pokreta otpora (Mihailovićev i Titov)." Budući da su na drugoj strani ova dva pokreta otpora stajali nacisti/fašisti, a g. Jović stavlja znak jednakosti između Tita i Draže, između kokarde i petokrake (što u mnogim zločinačkim dimenzijama i "presvlačenjima" nije netočno, sve do Vukovara i Srebrenice), što bi taj Maihailovićev "pokret otpora" bio nego antifašistički. Jednako tako, skrivajući se iza drugih, na 343. stranici iste knjige g. Jović piše kako su četnici bili "naglašavalo se, prvi antifašisti Europe", što je komplementarno njegovom stavu sa 141. stranice. Eto, što je g. Jović zamolio, to sam i učinio, citirao ga budući da "nigdje nije napisao da je četnički pokret bio antifašistički". Njegovo reagiranje je stoga pokušaj autofalsifikata, što nije ni etično ni profesionalno.

Uostalom, kada je Hrvatsko proljeće onomad nazvao "manjinskim pokretom", uvaženi prof. Ivo Banac ga je demaskirao kao, citiram, "najobičnijeg falsifikatora", a moja malenkost tek dodaje i autofalsifikatora. K tome, kao kolegi sa Sveučilišta u Osijeku, neprilična je ad hominem insinuacija kako je bilo koga mrzim, tj. da "ne volim Britance", što govori više o razini kulture g. Jovića, nego o meni. Da sam kojim slučajem ja napisao da on "ne volite Hrvate", i to argumentirao citatom sa 64. stranice njegove knjige gdje lamentira kako JNA nije uspjela spriječiti naoružavanje Hrvatske preko Mađarske, koju je prije toga razoružao g. Račan koji ga je uveo iznova u politiku, bio bih razapet, i medijski i profesionalno. Vama su, g. Joviću, takve stvari dozvoljene, bez posljedica ili barem zgražanja, budući da prema jednom običnom građaninu, meni, nastupate s pozicije moći, važne političke funkcije. Pokažite se stoga kao gospodin ili gentleman, svejedno, pa se ispričajte.

O Vašem otvorenom protivljenju individualnom ulasku RH u EU bez Srbije i drugih, suvišno je i govoriti, čime ste činili veliku političku štetu ovome narodu, detektirajući upravo "mit o Domovinskom ratu" kao zapreku za "otvorenost prema susjedima" pri čemu bi "hrvatski nacionalisti", očito ona "ustaška guja" koju je Predsjednik spomenuo u Knessetu, bili glavni pokretači toga procesa. Možda je i ministar Miljenić taj, budući da prošli tjedan u Obzoru tvrdi da "Srbiju ne možemo podržati na putu u EU bez suđenja nalogodavcima s Ovčare".

Ne slažem se stoga s onima koji tvrde da g. Jović mora paziti kada govori kao znanstvenik, a kada kao savjetnik Predsjednika RH. Smatram da je g Joviću znanost samo travestija za iznošenje vlastitih političkih frustracija i fikcija na koje su upozoravali mnogi, od g. Banca do Olge Milosavljević. G. Jović je projekt. Znanost je tu usputna. Primjerice, njegovo shvaćanje nacionalizma u raznim interpretacijama je plošno, ideološko, a ne znanstveno. U moru različitih nacionalizama, pozitivnih i negativnih: kulturnog i političkog, istočnog i zapadnog (Kohn), etičkog (Gandi), inkluzivnog (Buber), isključujućeg (Hitler), nacionalizma potlačenih (Plamenatz), nacionalizma tlačitelja (Milošević), prof. Jović se još nije makao od sirovog šuvarovskog shvaćanja nacionalizma, koji ga je još kao adolescenta lansirao u "Poletu". I zato su mu interpretacije takve kakve jesu – nostalgija za adolescencijom. Što se mene tiče, da smo ozbiljna država za mene bi g. Jović bio sigurnosni problem, a ne da kao glavni analitičar utječe na stavove Predsjednika RH. Jer slijedom njegovih analiza i savjeta Predsjedniku uskoro bi mogla nastati knjiga: "Hrvatska, država koja je odumrla".

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... emlje.html

Ludilo u nama

GROF DRACULA: 'Jugoslaven' Slavko Goldstein - senilni starac ili personifikacija ludila


Kad su nedavno španjolski novinari pitali Slavka Goldsteina, najstarijeg iz znamenitog klana Goldstein, a ima ih ko 'kusih pasa, što je on, odnosno, je li Hrvat ili možda s Marsa, čovjek je, hladno odgovorio – ja sam Jugoslaven. Kad smo zadnji puta provjeravali Jugoslavija je bila mrtva, osim ukoliko se ne radi o Grofu Draculi, a Goldstein nije jedan od njegovih vampira, Jugoslavija nije mogla uskrsnuti, samim time što jugoslavenski režim nije vjerovao u Boga, ali zato jeste u jame, kame i masovne grobnice.

Dakle, što, na prvi pogled, normalan čovjek može zaključiti o Slavku Goldsteinu nakon što je ovaj rekao da je nešto što ne postoji? Da je čovjek teško psihički bolestan, nešto poput Denisa Latina, ili jednostavno da je čovjek, s obzirom na godine, postao senilan, ili ipak nešto treće? No, ako je senilan zašto Slavko Goldstein nije rekao da je s Marsa, ili da je možda s Homerove Troje?

Ja, Jugoslaven!

Nažalost, Slavko Goldstein jeste starac, ali nije samo senilan starac, on je zapravo personifikacija ludila koje se događa trenutno u Hrvatskoj, a koje predvode jugoslavenski nacionalisti i isto takvi fašisti. Naime, Slavko Goldstein u razgovoru za španjolske medije ustvrdio je da se u Hrvatskoj, kao i na prostoru bivše Jugoslavije, devedesetih vodio građanski rat, kako znamo da u Hrvatskoj nije bilo građanskog rata, ali jeste antifašističkog Domovinskog rata, u kojem klan Goldstein nije sudjelovao, možemo zaključiti da je zapravo Golsteinova izjava o građanskim ratovima fašistička izjava. Dakle, Goldstein iz tog razloga nije samo senilni starac. No, i Milanović je nešto slično, Josipović čak i gore od toga, pa su opet na vlasti, zasad, srećom, ne dugo.

Trenutačno ludilo, bal vampira, zora demona, ples sablasti, kako god to nazvali, u Hrvatskoj predvodi jedna agresivna, financijski vrlo moćna, ekstremna manjina jugoslavenskih nacionalista koji su agresiju na Hrvatsku vrlo dobro iskoristili, niti jedan jugoslavenski nacionalist danas nema manje nego što je imao prije demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990., drugim riječima, riječ o opsjenarima i borcima za vlastitu bolju prošlost kako bi si osigurali privilegije i povlastice te imovinu, dakle, ono što posjeduju u sadašnjosti, a što su legalno, no, zato ne manje amoralno, stekli, u Tuđmanovoj Hrvatskoj, u Hrvatskoj satkanoj na temeljima Domovinskog rata.

Naime, ako oni, a to sigurno neće, uspiju u svom fašističkom naumu uvjeriti građane da smo devedesetih na prostoru Hrvatske imali sukob Hrvata i Srba, dakle, etnički sukob, a ne antifašista i velikosrpskih fašista, odnosno, ako uspiju uvjeriti javnost da se radilo o građanskom ratu, a ne agresiji na Hrvatsku, računaju da ih tada nitko neće pitati kako su došli do prvog tranzicijskog plijena u trenucima dok se branitelji gotovo svakodnevno ubijaju, kao što je to bio slučaj za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan branitelja u Vodicama, a što su prešutjeli sponzori tog jugoslavenskog nacionalizma, Zoran Milanović i Ivo Josipović, zajedno sa svojim savjetnikom, krivotvoriteljem novije hrvatske povijesti, jugoslavenskim nacionalistom, Dejanom Jovićem. Srećom, nema ih dovoljno, koliko god bili dobro raspoređeni, da bi u tome uspjeli.


U tom kontekstu Slavko Goldstein, nažalost, nije samo senilni starac već simbol jugoslavenskog nacionalizma, zasad marginalnog, no, ne zato puno manje opasnog. /Ivana/

http://www.portaloko.hr/clanak/grof-dra ... a/0/64519/

Histerična kampanja Pantovčaka protiv Ivice Šole

Sunday, 14 September 2014 13:00

OTADŽBINA SE SLUŽI U HRVATSKOJ Kažu kako nije dobro za političare i dužnosnike da daju česte izjave. U svome novom odgovoru i/ili napadu na “katoličkog teologa Ivicu Šolu”, u Večernjaku od 6. rujna, Dejan Jović, glavni savjetnik Ive Josipovića, zapravo je iskazao svoju simpatiju za četnike.

Kvalificira četnike kao “pokret otpora”.

Dejana Jovića najviše smeta razotkrivanje krivotvorina u njegovoj knjizi “Jugoslavija – država koja je odumrla: Uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (1974-90)”. Ta “znanstvena studija” razotkrivena je kao politički pamflet. Prikriva i relativizira četničku i srbijansku agresiju na Hrvatsku i BiH. U članku iz 2011. za publikaciju Chaillot Papers, u izdanju Europskog instituta za sigurnosne studije, Jović je spomenuo “mit o Domovinskom ratu” koji je “postao jedna od glavnih prepreka stvaranju liberalnije i tolerantnije Hrvatske koja je otvorena prema svojim susjedima”. U tekstu “Reassessing Socialist Yugoslavia 1945-90: The Case of Croatia”, objavljenom iste godine, Jović je Hrvatsko proljeće nazvao manjinskom manifestacijom. Pitanje svih pitanja, zašto Dejan Jović nije savjetnik predsjednika Srbije, nego savjetnik predsjednika Hrvatske? Odgovor je dao Ivo Banac: “Kada se Dejan Jović pred stranim svijetom predstavlja kao savjetnik predsjednika Hrvatske, onda dobiva dodatni (hrvatski) legitimitet za svoje falsifikatorske djelatnosti”. Dejan Jović tvrdi da je u razdoblju od 2004. do 2006. bio posebni savjetnik Miomira Žužula i Kolinde Grabar Kitarović.

Pišući “o novim i alternativnim interpretacijama”, Dejan Jović naglašava kako su po nekima “četnici bili, naglašavalo se, prvi antifašisti Europe”. Dojam je da otvara polemiku jesu li četnici bili “prvi antifašisti u Europi”, kao da nije upitno jesu li uopće bili antifašisti. Da je tako, Dejan Jović praktično priznaje u svome najnovijem odgovoru Ivici Šoli. “Za Mihailovićev sam pokret rekao da je odmah po okupaciji Jugoslavije nastao kao jedan od dva snažna projugoslavenska pokreta otpora (uz Titov) a ne da su četnici bili antifašisti.” (str. 141) A pojmovi “pokreta otpora” i “antifašista” na ovome su prostoru izjednačeni! Šola i hrvatska Javnost jednostavno pitaju kako se klanje po hrvatskim selima može nazvati pokretom otpora? Ako su se četnici digli protiv NDH, zašto su klali hrvatske civile? Kakav je to srpski pokret otpora poklao hrvatsku sirotinju u Rami?

Sigurnosni problemi

To što je obavljena sigurnosna provjera Dejana Jovića praktično ne znači ništa, jer već od 1995. provjera ne sadrži kvalifikaciju da je pozitivna ili negativna, nego je to ostavljeno interpretaciji dužnosnika ili državnog tijela koje je provjeru tražilo. Ako je operativac neke tajne službe ili drugačije institucije u samoj provjeri prezentirao jugoslavensku, pa i prosrbijansku orijentaciju Dejana Jovića, takva Ivi Josipoviću može biti prihvatljiva. Time dolazimo do činjenice da je sigurnosni problem prvenstveno sam Ivo Josipović.

Zanimljivo, pohvala Dejana Jovića Jugoslaviji od 5. travnja 2014. obrisana je sa internetskih stranica Jutarnjeg lista. Jović nas je po drugi put uvjeravao da je Jugoslavija bila najbolje rješenje za male narode. Ne prepoznaje velikosrpsko nasilje u dvije Jugoslavije. Predsjednik RH Ivo Josipović zbog te i sličnih Jovićevih izjava ne zahtjeva Jovićevu ostavku, pa mi zapravo ne znamo tko je glavni na Pantovčaku. Jugoslaviju je prvi otvoreno počeo hvaliti Dejan Jović, a Ivo Josipović slijedi takav zacrtani okvir. Možemo li očekivati tvrdnju Ive Josipovića da su četnici bili pokret otpora? Ivo Josipović kaže da se Hrvatska tijekom pregovora sa EU pretvorila u bolju zemlju, a Dejan Jović reče “transformacija je odglumljena”. Jović dovodi svog “šefa” Josipovića u red. Protukandidat Kolinde Grabar Kitarović zapravo je njen bivši savjetnik Dejan Jović.

Tko to savjetuje predsjednika RH?

Postupak raskrinkavanja “provjerenog” Dejana Jovića pokrenuo je britanski povjesničar Marko Atilla Hoare sa sveučilišta Kingston. Prozvao je Dejana Jovića zbog njegove recenzije knjige “First Do No Harm: Humanitarian Intervention and the Destruction of Yugoslavia” Davida Gibbsa, u kojoj je negiran genocid u Srebrenici. Hoare kaže da Jović podržava ekstremno antihrvatske, antibosanske i velikosrpske teze, i da ne piše kao znanstvenik. Hoare postavlja isto pitanje kao i Ivica Šola: kako takva osoba može obnašati visoko mjesto u savjetničkom timu predsjednika RH? Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike uputio je predsjedniku RH protestno pismo. Jović kao i u odnosu na Šolu ulazi u igre riječi, a kada podvučemo crtu, izbjegao je potvrditi da se genocid u Srebrenici dogodio.

U spomenutoj knjizi Dejan Jović piše uglavnom o Srbiji i Sloveniji, zaobilazeći i skrivajući Hrvatsku, time i četničku pobunu u Hrvatskoj. Hoare spominje zataškavanje ratnih huškača. Dejan Jović provodi reviziju lika i djela Slobodana Miloševića, za kojega je napisao da je možda u početnoj fazi bio jugoslavenski nacionalist, ali da srpski nacionalist nije nikada bio (str. 65). Po Joviću, Jugoslaviju je razorio Edvard Kardelj, kroz decentralizaciju. Jović dodaje da je taj isti Kardelj radio na smanjivanju autonomije Kosova i autonomije Vojvodine, čemu se usprotivio Tito! Prema Joviću, Milošević je pokušao obnoviti Jugoslaviju, u smislu ranije snage i jedinstva. Iako je Milošević pokrenuo raspad Jugoslavije, Jović ga glede toga posve amnestira. Sukladno tome, Jović je optužio Tuđmana za separatizam (str. 63). Ivo Josipović mora hrvatskoj Javnosti odgovoriti na pitanje zašto je takvog Dejana Jovića doveo u Ured predsjednika RH. Tko je Ivo Josipović?

Hoare ističe da “Jovićev teorijski model ulazi u sukob sa činjenicama koje iznosi”. Dejan Jović spominje dnevnik Borisava Jovića, u kojemu piše da je Milošević planirao izbacivanje Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije (str. 482-483) i da je ta Miloševićeva nakana formalno razorila Jugoslaviju, da bi kasnije tvrdio kako je raspad Jugoslavije jako iznenadio Slobodana Miloševića i Milana Kučana (str. 491-492). Dejan Jović tvrdi da je intervencija JNA u Hrvatskoj motivirana dobrom namjerom, da se spriječi etnički konflikt u Hrvatskoj (str. 485). Tko je napao Vukovar? Dejan Jović uspoređuje Vaclava Havela i Slobodana Miloševića (str. 56), pa kaže kako je prvi vodio liberalno-demokratsku revoluciju protiv države, a drugi je vodio antibirokratsku revoluciju protiv antidržavne ideologije i anarhije. Jeli moguće da Ivo Josipović nije upoznat s takvim Jovićevim konstrukcijama?

Dogodilo se da savjetnik predsjednika Hrvatske sakrije agresiju na Hrvatsku. Slavenka Drakulić pisala je o srbijanskoj agresiji na Hrvatsku i BiH kao o ratu muškaraca protiv žena. Dejan Jović prepoznao je rat komšija. “Nasilje koje je na ruševinama Jugoslavije, u bezdržavnom prostoru, nastalo u devedesetim godinama prošlog stoljeća, naime, ima isti uzrok kao i sam raspad: ono je bilo izraz slabih, neefikasnih država koje nisu bile u stanju svladati privatne vojske, privatne osvete, privatne ‘zakone’ i privatno nasilje. Ratovi koji su se vodili na tim ruševinama bili su u velikoj mjeri privatne osvete u kojima su susjedi vraćali neko imaginarno milo za drago svojim susjedima.” (str. 492-493)

Dosadno ponavljanje

Postoji nekoliko otrovnih rečenica, od kojih živi sva sila plagijatora i nametnika na ovome prostoru. Primjerice, Hrvati se nisu suočili sa svojom prošlošću. Hrvati su genocidna nacija. Hrvati su antisemiti. Hrvati mrze Srbe. Fašizam je zmija u hrvatskom srcu. Samo je hrvatski fašizam autohton. Hrvatski fašizam je latentan. U hrvatskom srcu prisutna je ustaška zmija. Budi se avet NDH! Hrvati su zadojeni nacionalisti, šovinisti i klerofašisti. Hrvati su narod predrasuda, nazadnog svjetonazora i niske tolerancije. Posebno je anticivilizacijska Katolička crkva. Kaptol je leglo zla. U Hrvatskoj se vodio građanski rat. Četnici su bili pokret otpora!

Dejan Jović jako pazi da se netko o njegovim krivotvorinama ne oglasi dvaput, a sebi uzima za pravo ponavljati svoje konstrukcije do besvijesti. U Hrvatskoj više autora ponavlja svoj odurni govor mržnje protiv Hrvata i Hrvatske, sve dok se laži ne uvuku narodu u mali mozak, kao pozadinska glazba, kao nešto zaključeno i neizbježno, time i prihvatljivo. Koriste iskustvo oglašavanja i reklama. Mnoge “lijeve” i “desne” intelektualce u Hrvatskoj možemo svesti na dvije-tri tvrdnje, koje izgovaraju s velikim naprezanjem vijuga. Fenomen je da skupo plaćamo “lijeve” laži o nama! Zgromljeni smo podatkom da nas takozvane nevladine udruge godišnje koštaju skoro dvije milijarde kuna. Prema mojim osobnim saznanjima i procjenama, oko milijardu naših eura odlazi na sveukupno protuhrvatsko djelovanje. Ako tome dodamo namjerno gušenje Hrvatske od njenih struktura, onda možemo reći da nas “lijevo” protuhrvatsko djelovanje godišnje košta više milijardi eura.

Prosrpski politolozi poput Dejana Jovića žele da im se intelektualno i ideološki suprotstavi neki nepismeni ili slabije obrazovani Hrvat, a ne Ivica Šola, “sveučilišni nastavnik”, koji je svoju znanstvenu poziciju stekao kroz kvalitetno obrazovanje i kvalitetno osobno usavršavanje, a ne kao protuhrvatski podobna osoba. “Teolog Ivica Šola” u svojim tekstovima nastoji uvijek biti svjež, nov i originalan, što nije lako. Mnogi ga kradu, ali ako sam Šola ponovi neku svoju raniju analizu bez kozmetičkih izmjena, onda su Dejan Jović i Ružica Cigler silno razočarani što nisu čuli nešto novo o sebi. Zar već sve nije rečeno? Ciglerica kvalificira ponovljeno pisanje Ivice Šole na istu temu kao onaniju, a zapravo imamo za sve nas sramotnu i otvorenu dnevnu onaniju protuhrvatskih struktura nad hrvatskom nacijom. Ne znaju raditi ništa drugo, pa Hrvatska šestu godinu zaredom tone u depresiju.

Granice plagiranja

Kada je nedavno Jelena Lovrić u svome relativiziranju referenduma izjavila kako ne trebamo prepustiti narodu da odlučuje baš o svemu, bio je to primjeren glanc jedne komunističke i protuhrvatske škole plagiranja. Ivica Šola je uvučen u igru da naizmjence odgovara na sinkrone napade protiv njega. Nakon Dejana Jovića, na Šolu se obrušila Ružice Cigler iz Večernjaka, s takvom žestinom koja je zaprepastila sve, vjerojatno i samog Dejana Jovića, kojemu se priklonila. Cigler je u naslovu svog teksta spomenula i onaniju, valjda birajući riječ koja iritira teologe. Sudeći po svemu tome, ona ne onanira, a opet, nikad se ne zna. Objavila je sadržaj interne komunikacije sa Šolom. To je nešto gore od onanije.

Pogledajmo čime se bave savjetnici Ive Josipovića, koje mi plaćamo. Umjesto analize situacije u svijetu, za potrebe svog poslodavca i hrvatske države, Dejan Jović pažljivo prati domaću društvenu scenu, pa uspoređuje tekstove Ivice Šole u rasponu više godina. Zar savjetnik predsjednika Hrvatske nema pametnijeg posla? Tko je Dejanu Joviću konkurencija, tko protivnik, a tko neprijatelj? Više je puta ponovio stavove zbog kojih bi Ivo Josipović trebao podnijeti ostavku na svoju funkciju. Jović to doživljava kao jasno ponavljanje svog svjetonazora, a ponavljanje stavova i ocjena kod drugih drži plagiranjem i autoplagiranjem.

“Što se mene tiče, da smo ozbiljna država, za mene bi gospodin Jović bio sigurnosni problem”, kaže nam Ivica Šola u naslovu svoje polemike iz Večernjeg lista, od subote, da bi istu rečenicu autoplagirao u samom tekstu. Dejan Jović je glavni analitičar predsjednika RH, koji zasigurno utječe na predsjednikove stavove i njegovo političko djelovanje. Da smo ozbiljna država, sigurnosni problem postao bi i Ivo Josipović – znao je sve o Dejanu Joviću kada ga je doveo u Ured predsjednika RH. Takve su deformacije moguće samo u Hrvatskoj. I ono najzanimljivije, je li Dejan Jović na poziciji najbližeg savjetnika predsjednika Hrvatske postao drugačiji, skloniji Hrvatima i Hrvatskoj, što bi bilo prirodno. Je li Hrvatima skloniji sam Ivo Josipović, nakon pet godina na čelu Hrvatske? Jesu li ih njihove funkcije pozitivno promijenile? U odgovoru na to pitanje skriva se zastrašujuća istina o današnjem trenutku formalno samostalne Hrvatske.

Tvrtko Dolić

http://hu-benedikt.hr/?p=24496