Ustavnom sudu podnesen prvi prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu
30.07.2014 12:50
Ustavnom sudu podnesen je prvi prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola koji je Hrvatski sabor donio 15. srpnja ove godine. Zakon je objavljen u Narodnim novinama 28. srpnja, što znači da stupa na snagu 4. kolovoza. Prijedlog za ocjenu ustavnosti podnijela je Apologetska udruga Blaženi Ivan Merz i tim se prijedlogom zakon pobija u cijelosti „zbog grubog kršenja odredbe čl. 62. st. 2. Ustava RH: riječ je o odredbi koja glasi: „Brak je životna zajednica žene i muškarca““, koju je „kao ustavotvorac donio sam hrvatski narod na referendumu od 1. prosinca 2013. godine.“
Iz prijedloga za ocjenu ustavnosti koji je sastavio odvjetnik Dario Čehić izdvajamo:
„Iz cjelokupnog konteksta političke rasprave koja je prethodila donošenju Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola proizlazi posve jasnim, da je trenutna saborska većina – koja se na ustavnom referendumu iz 2013. godine vrlo odlučno zauzimala PROTIV referendumskog pitanja, ustrajući vrlo ogorčeno uz najsuvremeniju varijantu sekularističkog svjetonazora kojoj pripadnici saborske većine listom pripadaju – donijela taj zakon u očitom prkosu volji naroda izrečenoj na ustavnom referendumu, sa banalnim (i demokratski insuficijentnim) stavom „vidjet ćete vi čija će biti zadnja“. Pri tome se taj „vi“ – odnosi na hrvatski politički narod koji je iskoristio mogućnost da putem referenduma uzme ulogu ustavotvorca u svojoj vlastitoj državi.“
U prijedlogu se također navodi da je glavni argument na koji se tijekom rasprave o prijedlogu Zakona o životnom partnerstvu pozivala Vlada RH kao predlagatelj bilo Priopćenje Ustavnog suda RH od 14. studenog 2013. godine, pri čemu je insinuirala da je u tom priopćenju Ustavni sud RH tobože preporučivao donošenje baš takvog zakona u kojem se istospolnim parovima daje status braka. U priopćenju Ustavnog suda takvo se što ne navodi već se izrijekom navodi da države nemaju obvezu ni prema međunarodnim konvencijama ni prema presudama Europskog suda za ljudska prava izjednačiti u pravima istospolna partnerstva s pravima bračnih parova.
Osim što se velika pažnja u prijedlogu Darija Čehića posvećuje pravu na priziv savjesti, kako je objašnjeno u tekstu kojeg prenosimo, posebice se Ustavni sud poziva da zaštiti prava djece i roditelja koja im jamči Ustav RH te da odbaci posve neprihvatljive odredbe Zakona o životnom partnerstvu o „darivanju“ djece istospolnom partneru preko instituta „roditeljske i partnerske skrbi“. Životno je partnerstvo ovim zakonom posve izjednačeno s brakom, što se u samom zakonu izrijekom navodi – „uz nekoliko iznimki u kojima se istospolnim partnerima daje veća prava nad djecom preostalog partnera, nego što bračni drugovi inače imaju nad djecom osobe s kojom su ušli u brak“. Tim se odredbama u Zakonu o životnom partnerstvu krše prirodna prava djece i roditelja koja su zajednička za čitavo čovječanstvo te „nikakav zakonodavac, ustavotvorac ili međunarodna konvencija ne mogu u bitnoj mjeri osloboditi roditelja od obveze da skrbi za vlastito potomstvo.“ Ta su prava, uostalom, međunarodnim konvencijama i zaštićena. U prijedlogu za ocjenu ustavnosti se navodi kako su te odredbe u potpunoj koliziji s hrvatskim ustavom i zakonima: „U pozitivnom hrvatskom pravu, dijete ima pravo na uzdržavanje i drugu skrb od svojega roditelja, a zapuštanje djeteta je kazneno djelo. Činjenica da je jedan od roditelja stupio u brak ili izvanbračnu zajednicu ne oslobađa preostalog roditelja obveze da skrbi za dijete“.
Osim toga, u procesu „darivanja“ djeteta životnom partneru nije predviđen nikakav nadzor državne vlasti te nije „propisana mogućnost da se biološki roditelj predomisli, ili da se odlukom nadležnog suda ukine takvo „darovanje“ djeteta. Dario Čehić navodi kako je u anglofonim zemljama vrlo naglašena aktivnost LGBT zajednice da se omoguće ovakva posvajanja, ali je do sada vrlo malo legislatura takvo što i dozvolilo. Hrvatska ovim zakonom radikalno istupa ispred uobičajene prakse većine zapadnih zemalja „igrajući“ se bezobzirno pravima djece i roditelja.
Udruga bl. Ivan Merz podnijela Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu
Objavljeno: 29. srpanj, 2014.
Dana 29. srpnja 2014. godine podnijela je Apologetska udruga Blaženi Ivan Merz prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (ZŽP), kojega je Hrvatski sabor donio 15. srpnja 2014. god. i koji je objavljen u „Narodnim novinama“ br. 92/2014 od 28. srpnja 2014. godine.
ZŽP se pobija u cijelosti zbog grubog kršenja odredbe čl. 62. st. 2. Ustava RH: riječ je o odredbi koja glasi: „Brak je životna zajednica žene i muškarca“. Tu je ustavnu odredbu kao ustavotvorac donio sam hrvatski narod na referendumu od 1. prosinca 2013. godine. U prijedlogu se ukazuje da su pravni učinci „životnog partnerstva“ jednaki onima braka, te se drugačijim terminima iskazuje u suštini jednaki sadržaj: tako se „bračna stečevina“ iz Obiteljskog zakona u ZŽP naziva „partnerska stečevina“, „razvod“ iz ObZ se u ZŽP zamjenjuje jednakovrijednim terminom „raskid“, a „posvojenje“ iz Obiteljskog zakona se u Zakonu o životnom partnerstvu naziva „roditeljska skrb“ i „partnerska skrb“. Međutim u pravu nazivi ne mijenjaju pravnu prirodu stvari: tako se ništa osobito dramatičnog u Hrvatskoj nije dogodilo kada je bivši Zakon o braku i porodičnim odnosima iz 1978. godine zamijenjen 1998. godine Obiteljskim zakonom, makar se od tada za „porodicu“ koristi termin „obitelj“, makar se za „supružnike“ od 1998. godine koristi termin „bračni drugovi“ - naprosto su ljudi i nakon promjene terminologije ostali biti u braku; a "rastave" iz prijašnjeg vremena su se nastavile prepoznavati kao "razvodi" po izmijenjenoj terminologiji. Nisu se bili suštinski izmijenili ni odnosi između „usvojitelja i usvojenika“ (terminologijom iz 1978. godine) zato što se od 1998. koriste nazivi „posvojitelj i posvojenik“. Naprosto, u ZŽP-u iz 2014. godine zakonodavac pokušava jednim poigravanjem sa terminima izigrati volju naroda kao ustavotvorca iz ustavnog referenduma iz 2013. godine.
U prijedlogu Ustavnom sudu se posebna pažnja posvećuje prigovoru savjesti: Vlada RH kao predlagatelj zakona je službeno objasnila da ne želi omogućiti priziv savjesti, a saborska većina je odbila prijedlog oporbe da se takav priziv omogući državnim službenicima i sucima koji će morati sudjelovati u provedbi zakona. Ukazuje se na činjenicu da sekularisti na vlasti nameću narodu svoja vjerska stajališta (ukazuje se u prijedlogu da prema tumačenju Europskog suda na ljudska prava sekularizam ima status vjerskog/filozofskog uvjerenja), te bi opširnu praksu Europskog suda za ljudska prava u kojima se vjersku manjinu Jehovinih svjedoka štitilo od nametanja stavova kršćanske većine (u prvom redu u pogledu vojne službe) trebalo primijeniti u ovom slučaju u svrhu zaštite vjerničke većine u Hrvatskoj od sekularista koji trenutačno imaju većinu u Hrvatskom saboru. Iznosi se da je osobito opasno dovođenje hrvatskih sudaca u situaciju da moraju djelovati protivno vlastitom vjerskom moralu, da zapravo moraju javno nijekati svoju vjeru ukoliko žele ostati suci: iz životnog iskustva je poznato da su ljudi skloni komfornijim izborima (a to bi za suca prije bilo da sudjeluje u posvajanju / davanju djeteta na partnersku – roditeljsku skrb, nego da napusti sudačku službu), a da su nakon takvog komfornijeg izbora ljudi iznimno skloni akomodirati svoj svjetonazor na način da svjetonazor odgovara njihovom faktičnom izboru. Na takav način možemo dobiti čitav jedan novi naraštaj sudaca u kojem će biti široko zastupljene drugačije ideje o životu, koje su u narodu kao cjelini manjinske.
Nadalje se prijedlogu Ustavnom sudu ukazuje kako je prema Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola moguće da se jedan ili čak oba roditelja odreknu roditeljske skrbi (na određeno vrijeme, ali se vrijeme može odrediti i npr. „privremeno do punoljetnosti djeteta“) za korist „istospolnog partnera“. ZŽP ne omogućuje nadzor državnih tijela nad takvim „poslovima“ – jedino je potrebno da potpis roditelja bude ovjeren kod javnog bilježnika. Ovakva pravna mogućnost ne postoji za roditelje u „normalnom braku", dapače takvo bi drastično neispunjavanje roditeljske skrbi u svim takvim „normalnim“ slučajevima predstavljalo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172., napuštanja djeteta iz čl. 176. i povrede djetetovih prava iz čl. 177. KZ. Te su odredbe ZŠP – kojima se ispunjavaju zahtjevi LGBT aktivizma kao rijetko gdje u svijetu – u koliziji sa člankom 64. Ustava RH, gdje je propisana dužnost roditelja da odgajaju, uzdržavaju i školuju svoju djecu, iznosi se u Zahtjevu.
Cjelokupni prijedlog ustavnom sudu nalazi se u privitku ovome članku.
Izvor: Katolik.hr
http://zdravstveniodgoj.com/news/ustavn ... artnerstvu