Forum Hoplologije,

REAKCIJA U IME OBITELJI

15:12, 15.07.2014.



Protivno volji građana izglasan Zakon o životnom partnerstvu

Povodom donošenja Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u Hrvatskom saboru, iz Udruge „U ime obitelji“ poručili su kako su duboko razočarani činjenicom da saborski zastupnici iz vladajućih stranaka stavljaju volju svoje stranke ispred jasno izražene volje birača i građana Hrvatske na prvom ustavotvornom narodnom referendumu u prosincu 2013.

Nametanje ovog Zakona protivno je poštenju, temeljnim načelima demokracije i hrvatskom Ustavu. Nanosi štetu djeci, pokušava relativizirati društveni značaj zajednice muškarca i žene, i obitelji, a sve u cilju daljnjeg nasilnog nametanja ideologije hrvatskom društvu. Upravo kao i Obiteljski zakon, i ovaj nestručan i ideološki obojen Zakon, doživjet će fijasko, rekao je predsjednik Udruge „U ime obitelji“ Lino Zonjić.

Donošenje Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola predstavlja apsolutno izigravanje volje birača iskazane na referendumu te stvara veliko nepovjerenje građana u pravnu državu i vladavinu prava. Zakon je neusklađen s ostatkom pravne stečevine RH, unosi ozbiljne prijetnje slobodi misli, govora, odgoja i vjeroispovijesti te na kraju uspijeva biti čak i diskriminatoran.

Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola uvode se instituti iz obiteljskog prava i postupaka koji se faktično odnose na brak i bračne odnose te se uređuju na identičan način, samo pod drugim nazivom. Onemogućuje hrvatskim malim i velikim poduzetnicima te zaposlenicima u državnoj upravi da djeluju u slobodi po svojoj savjesti.

Zakon o životnom partnerstvu istospolnih osoba zadire u materiju desetaka zakona koji su lex specialis za specifična pravna područja. Donošenjem ovog Zakona stvara se velika pravna nesigurnost jer je neusklađen s nizom zakona i u mnogo čemu praktično neprovediv.

Udruga smatra kako je sve navedeno u potpunosti životno i pravno neprihvatljivo, te će se zalagati da nakon sljedećih parlamentarnih izbora novi saziv Sabora ispravi ovaj i niz drugih nestručnih i loših zakonskih rješenja ministra Bauka i aktualne Vlade!

http://narod.hr/hrvatska/protivno-volji ... rtnerstvu/

HOMOSEKSUALIZAM - komunizam 21. stoljeća


Autor M.S. Ponedjeljak, 14 Srpnja 2014 14:52


Glavni problem homoseksualističke verzije marksističkog sna je da se svi moraju složiti. Baš svi. Marksistički su teoretičari oduvijek znali da će utopija funkcionirati samo ako nitko ne smije postaviti nikakav prigovor. Svatko se ima složiti, a glas neslaganja se ne može tolerirati jer će mjehur od sapunice te logike puknuti ...



U zadnje vrijeme me pitaju "što je HOMOSEKSUALIZAM?" Termin se počeo koristiti prije nekoliko godina, kada je postalo jasno da imamo posla ne s grupom ljudi, nego s određenom ideologijom, često podržavanom od strane ljudi koji i nisu sami homoseksualci.

Ova politička ideologija (često se naziva "queer teorija" od strane svojih pristaša u akademskoj zajednici) je ono što se gura od strane pokreta za "prava homoseksualaca". Unatoč tome što nam kažu mainstream mediji, od vijesti do omiljenog sit-coma, kod ovog pokreta se ne radi o "jednakim pravima". Riječ je o promjeni temeljnog koncepta cijelog društva. Očekujem da neće proći puno vremena kada će se tema "jednakosti" napustiti, nakon što je obavila svoje.

Mnogi ljudi se pitaju kako smo se uopće odjednom našli na poziciji da dvojica muškaraca mogu biti "u braku", žena se može nazvati "mužem", muškarac "ženom", a djeca su svedena na žetone političkih pregovora u ratovima oko posvajanja - kada se čini da smo tek jučer govorili o jednakim pravima. Od kada to "jednaka prava" znače dekonstrukciju, demontažu temeljnih društvenih koncepata?

Sami aktivisti su počeli objašnjavati da za njih tu nikada i nije bila o riječ "jednakim pravima", nego o ponovnom "pisanju" cijelog našeg društvenog poretka. Pokret za "prava homoseksualaca" je uvijek bio "revolucionarni, ne reformistički."

Drugi su ukazali na marksističko podrijetlo seksualne revolucije u cjelini, i jasno je da je iznenadna eksplozija homoseksualizma samo sljedeći logičan korak u sustavnom programu. Bliski rođak radikalnog feminizma i unuk marksizma, HOMOSEKSUALIZAM je proizašao iz političko-akademskog pseudo-područja "rodnih studija", te je 30 ili 40 godina bio nametan nevoljkoj javnosti kroz "anti-diskriminaciju" i zakonodavstvo "jednakosti" od strane lobista, nevladinih udruga i političara na krajnjoj ljevici, i u sve jačim međunarodnim krugovima.

Npr. Peter Tatchell je ugledni britanski homoseksualist, što znači da je zagovornik određene političke i društvene ideologije koju želi vidjeti usvojenu u društvu. On je i homoseksualac. Te dvije stvari nisu iste. To je činjenica koja promiče mnogima koji pišu o kulturnim ratovima, osobito u sadašnjoj manifestaciji gdje izgleda kao da se odjednom sve svodi na homoseksualnost. Nisu svi homoseksualci homoseksualisti, a ni svi homoseksualisti nisu homoseksualci.(...)

Ključan je dokument iz 1971 "Gay Liberation Front: Manifest" kojeg je sastavio kolektiv "anarhista, hipija, ljevičara, feministkinja, liberala i kontra-kulturalista: "Ugnjetavanje gayeva počinje u temeljnoj ćeliji društva, u obitelji." (...)

"Reforma", drugim riječima "jednakost", nikada neće biti dovoljna; ono što je potrebno je cjelovita socijalna revolucija, kompletno preuređenje civilizacije. Reforma ne može promijeniti duboko uvriježen stav straight-ljudi kako je homoseksualnost u najboljem slučaju inferiorna njihovom načinu života, a u najgorem slučaju odvratna perverzija. Trebat će više od reforme da se promijeni taj stav, jer je ukorijenjen u našem društvu u najosnovnijoj instituciji - patrijarhalnoj obitelji" (...) Obitelj je represivna "jedinica" u kojoj "dominantni muškarac i podložna žena" uče djecu "lažna uvjerenja" o tradicionalnim "rodnim ulogama" "i prije nego što djeca progovore".(...). "Ljudska bića mogu biti mnogo različitija od tijesnih obrazaca 'muškog' i 'ženskog' - trebamo biti slobodni razvijati se s većom individualnosti." (...)

Ne treba imati diplomu iz političke teorije da se prepozna ova vrsta jezika: "Zbacite svoje lance, drugovi!". Doista, vrlo malo iskapanja će vas odvesti ravno na izvore Gay Liberation Manifesta u pisanom obliku od strane prvih marksista: u ovom slučaju Friedricha Engelsa, koji je napisao dokument koji opisuje ono što većina nas zove tradicionalna obitelj - u smislu gotovo identično manifestu. Engels je to nazvao "monogamni brak" (...) Engelsov rješenje, naravno, svi već znamo.


Gay Liberation Manifest, poput Engelsova rada prije toga, predlaže da nakon što smo odbaciti stare okove "heteroseksizma, muških privilegija i tiranije tradicionalnih spolnih uloga" svi možemo živjeti u sjajnoj "novoj seksualnoj demokraciji "u kojoj" nema erotskog srama i krivnje". To znači, u praksi, više ili manje ono što sada imamo: svatko spava s kim želi, i nema dugoročnih obveza prema bilo kome , bilo u braku ili prema roditeljima.


Sada kada se zakotrljala globalna gruda "gay braka" , ideolozima preostaje ostvariti samo još nekoliko stvari. Pritisak već počinje da se otvori definicija braka s više partnera oba spola, te treba legalizirati i prihvatiti pedofiliju - kao izraz "dječjih prava". (...)

Glavni problem s homoseksualističkom verzijom marksističkog sna je da se svi moraju složiti. Baš svi. Marksistički su teoretičari oduvijek znali da će utopija funkcionirati samo ako nitko ne smije postaviti nikakav prigovor. Svatko se ima složiti, a glas neslaganja se ne može tolerirati jer će mjehur od sapunice te logike puknuti. ...

izvornik pogledajte OVDJE! http://www.lifesitenews.com/opinion/the ... osexualism
hr. izvor: FB-stranica za Razotkrivanje homoseksualizma:

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... lje%C4%87a

UPOZORENJE RENZIJU

19:00, 15.07.2014.


Milano odbacio rodnu ideologiju i štiti prirodnu obitelj

Regionalna skupština Lombardije, čiji je glavni grad Milano, izglasala je odluku kojim se štiti prirodna obitelj i odbija uvođenje rodne ideologije u škole. Regija Lombardija je najnaseljenija i gospodarski najuspješnija regija u Italiji.


Italija ima 20 regija, od kojih svaka ima svoj statut – kako je predviđeno talijanskim Ustavom, te skupštinu, regionalni sabor, koju vodi izabrani regionalni predsjednik. Reformom iz 2001., koja je bila potvrđena i na referendumu, regije su dobile visok stupanj autonomije.

Odluka 263 izrijekom navodi da je brak samo između jednog muškarca i jedne žene, utvrđuje godišnju proslavu Dana obitelji za regiju, te poziva Regionalnu skupštinu na uvođenje „obiteljskog faktora“ kao kriterija pri određivanju poreza kako bi se podržali “aktivni i pasivni prihodi lombardijskih obitelji”.


Simone Pillon, odvjetnik i predsjednik vijeća nacionalnog Obiteljskog foruma, nazvao je ovu odluku “odlučnim i snažnim potezom koji govori svijetu da Italija ne prati diktaturu LGBT lobija.”

“Borba protiv nepravedne diskriminacije homoseksualaca se ne može pretvoriti u poticanje homoseksualnosti”, rekao je Pillon. “Tekst ove odluke izričito navodi mnoge zloporabe počinjene od strane gay lobija u posljednjih nekoliko mjeseci.”

Odluka navodi da je “obitelj utemeljena na braku između muškarca i žene prirodna institucija, otvorena za prijenos života, te jedini odgovarajući kontekst u kojem se mogu ispuniti potrebe djece.” Odluka prihvaća samo u “ekstremnim slučajevima ” usvajanje i skrbništvo od strane jednog usvajatelja.

Odluka citira treći stavak članka 16. Opće deklaracije o ljudskim pravima: “Obitelj je prirodna i osnovna jedinica društva, i kao takva ima pravo na zaštitu društva i države.”, te nastavlja:

„Obitelj je mnogo više od puke pravne, socijalne i ekonomske institucije“ (…) „ ona je zajednica ljubavi i solidarnosti kako bi se učilo i prenosilo kulturne, etičke, društvene, duhovne i vjerske vrijednosti, ključne je za razvoj i dobrobit svojih članova i društva” (…) i “mjesto gdje se sastaju različite generacije i međusobno pomažu da rastu u mudrosti, te se usklađuju individualna prava sa zahtjevima društvenog života“.

Prema odluci, obrazovne i državne institucije moraju pružiti roditeljima “istinsku slobodu u izboru škole za svoju djecu, bez da budu prisiljeni, izravno ili neizravno, plaćati dodatne namete koji bi uskratiti ili ograničili tu slobodu”, dodaje.

Odluka osuđuje i “povećanje slučajeva otvorene propagande protiv prirodne obitelji”, posebno materijale koje distribuira vladin Nacionalni zavod za borbu protiv diskriminacije (UNAR).

UNAR je blisko surađivao s homoseksualnim organizacijama kako bi u nacionalne programe uveli promociju homoseksualnosti te prisilili učitelje i učenike na sudjelovanje. Napori roditelja koji su se odupirali tom programu prouzročili su takvu kontroverzu da su neki članovi talijanskog parlamenta dali i zakonodavni prijedlog kako bi se ponovno afirmiralo pravo roditelja na odluke o obrazovanju djece, pogotovo u moralnim pitanjima, a suprotna nastojanja (UNAR-a) proglasila neustavnim.

“Legitimno je i razumljivo da škole uče da se ne diskriminira homoseksualce i druge manjine, ali to ne mora nužno dovesti do nametanja modela društva koje eliminira prirodne razlike među spolovima”, piše u odluci regije Lombardije.

Gianfranco Amato, predsjednik organizacije Pravnici za život, rekao je kako je ovo: “Hrabar dokument”, te da je “svjetlosnim godinama udaljen” od “uobičajenog licemjerja“ koje je vladalo talijanskom politikom. Pravnici za život, rekao je, pomogli su formulirati tekst koji brani ustavnu definiciju braka kao „prirodne zajednice utemeljene na braku između muškarca i žene.”

Lombardijska odluka ide i korak dalje, rekao je Amato, ona “odbacuje i osuđuje svaki pokušaj uvođenja rodne i homoseksualne ideologije u škole”. Odluka izrijekom osuđuje dokument Svjetske organizacije (WHO) “Standard za spolni odgoj u Europi”, i traži angažman Vlade da zaustavi njegovu primjenu u talijanskim školama. Spomenuti dokument WHO-a traži spolni odgoj svakog djeteta od njegove najranije dobi, uključujući informacije i masturbaciji, kontracepciji, pobačaju i homoseksualnosti.

Nedavno izabrani talijanski premijer, Matteo Renzi, obećao je homoseksualnim aktivistima zakon kojim bi se legaliziralo istospolne ‘brakove’ do rujna.

“Zvono za uzbunu zvoni za Renzija koji je obećao priznanje istospolnih ‘brakova’“, kaže Pillon. “U Francuskoj, Hollande je teško kažnjen na posljednjim izborima, nakon uvođenja nekakve LGBT raspuštenosti.”

“Talijani su općenito tolerantani, strpljivi, daleko od bilo kakve želje za diskriminaciju, ali nisu glupi”, zaključuje Pillon. “Kampanja koja želi mladim ljudima promovirati gay način života ili namjerno lišiti djecu oca ili majke, namećući im dva roditelja istog spola, je neprihvatljiva. Milano je to razumio. “

Izvor: Narod.hr/lifesitenews

http://narod.hr/svijet/milano-odbacio-r ... u-obitelj/

Ustavnom sudu podnesen prvi prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu

30.07.2014 12:50

Ustavnom sudu podnesen je prvi prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola koji je Hrvatski sabor donio 15. srpnja ove godine. Zakon je objavljen u Narodnim novinama 28. srpnja, što znači da stupa na snagu 4. kolovoza. Prijedlog za ocjenu ustavnosti podnijela je Apologetska udruga Blaženi Ivan Merz i tim se prijedlogom zakon pobija u cijelosti „zbog grubog kršenja odredbe čl. 62. st. 2. Ustava RH: riječ je o odredbi koja glasi: „Brak je životna zajednica žene i muškarca““, koju je „kao ustavotvorac donio sam hrvatski narod na referendumu od 1. prosinca 2013. godine.“

Iz prijedloga za ocjenu ustavnosti koji je sastavio odvjetnik Dario Čehić izdvajamo:

„Iz cjelokupnog konteksta političke rasprave koja je prethodila donošenju Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola proizlazi posve jasnim, da je trenutna saborska većina – koja se na ustavnom referendumu iz 2013. godine vrlo odlučno zauzimala PROTIV referendumskog pitanja, ustrajući vrlo ogorčeno uz najsuvremeniju varijantu sekularističkog svjetonazora kojoj pripadnici saborske većine listom pripadaju – donijela taj zakon u očitom prkosu volji naroda izrečenoj na ustavnom referendumu, sa banalnim (i demokratski insuficijentnim) stavom „vidjet ćete vi čija će biti zadnja“. Pri tome se taj „vi“ – odnosi na hrvatski politički narod koji je iskoristio mogućnost da putem referenduma uzme ulogu ustavotvorca u svojoj vlastitoj državi.“

U prijedlogu se također navodi da je glavni argument na koji se tijekom rasprave o prijedlogu Zakona o životnom partnerstvu pozivala Vlada RH kao predlagatelj bilo Priopćenje Ustavnog suda RH od 14. studenog 2013. godine, pri čemu je insinuirala da je u tom priopćenju Ustavni sud RH tobože preporučivao donošenje baš takvog zakona u kojem se istospolnim parovima daje status braka. U priopćenju Ustavnog suda takvo se što ne navodi već se izrijekom navodi da države nemaju obvezu ni prema međunarodnim konvencijama ni prema presudama Europskog suda za ljudska prava izjednačiti u pravima istospolna partnerstva s pravima bračnih parova.

Osim što se velika pažnja u prijedlogu Darija Čehića posvećuje pravu na priziv savjesti, kako je objašnjeno u tekstu kojeg prenosimo, posebice se Ustavni sud poziva da zaštiti prava djece i roditelja koja im jamči Ustav RH te da odbaci posve neprihvatljive odredbe Zakona o životnom partnerstvu o „darivanju“ djece istospolnom partneru preko instituta „roditeljske i partnerske skrbi“. Životno je partnerstvo ovim zakonom posve izjednačeno s brakom, što se u samom zakonu izrijekom navodi – „uz nekoliko iznimki u kojima se istospolnim partnerima daje veća prava nad djecom preostalog partnera, nego što bračni drugovi inače imaju nad djecom osobe s kojom su ušli u brak“. Tim se odredbama u Zakonu o životnom partnerstvu krše prirodna prava djece i roditelja koja su zajednička za čitavo čovječanstvo te „nikakav zakonodavac, ustavotvorac ili međunarodna konvencija ne mogu u bitnoj mjeri osloboditi roditelja od obveze da skrbi za vlastito potomstvo.“ Ta su prava, uostalom, međunarodnim konvencijama i zaštićena. U prijedlogu za ocjenu ustavnosti se navodi kako su te odredbe u potpunoj koliziji s hrvatskim ustavom i zakonima: „U pozitivnom hrvatskom pravu, dijete ima pravo na uzdržavanje i drugu skrb od svojega roditelja, a zapuštanje djeteta je kazneno djelo. Činjenica da je jedan od roditelja stupio u brak ili izvanbračnu zajednicu ne oslobađa preostalog roditelja obveze da skrbi za dijete“.

Osim toga, u procesu „darivanja“ djeteta životnom partneru nije predviđen nikakav nadzor državne vlasti te nije „propisana mogućnost da se biološki roditelj predomisli, ili da se odlukom nadležnog suda ukine takvo „darovanje“ djeteta. Dario Čehić navodi kako je u anglofonim zemljama vrlo naglašena aktivnost LGBT zajednice da se omoguće ovakva posvajanja, ali je do sada vrlo malo legislatura takvo što i dozvolilo. Hrvatska ovim zakonom radikalno istupa ispred uobičajene prakse većine zapadnih zemalja „igrajući“ se bezobzirno pravima djece i roditelja.



Udruga bl. Ivan Merz podnijela Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu


Objavljeno: 29. srpanj, 2014.

Dana 29. srpnja 2014. godine podnijela je Apologetska udruga Blaženi Ivan Merz prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (ZŽP), kojega je Hrvatski sabor donio 15. srpnja 2014. god. i koji je objavljen u „Narodnim novinama“ br. 92/2014 od 28. srpnja 2014. godine.

ZŽP se pobija u cijelosti zbog grubog kršenja odredbe čl. 62. st. 2. Ustava RH: riječ je o odredbi koja glasi: „Brak je životna zajednica žene i muškarca“. Tu je ustavnu odredbu kao ustavotvorac donio sam hrvatski narod na referendumu od 1. prosinca 2013. godine. U prijedlogu se ukazuje da su pravni učinci „životnog partnerstva“ jednaki onima braka, te se drugačijim terminima iskazuje u suštini jednaki sadržaj: tako se „bračna stečevina“ iz Obiteljskog zakona u ZŽP naziva „partnerska stečevina“, „razvod“ iz ObZ se u ZŽP zamjenjuje jednakovrijednim terminom „raskid“, a „posvojenje“ iz Obiteljskog zakona se u Zakonu o životnom partnerstvu naziva „roditeljska skrb“ i „partnerska skrb“. Međutim u pravu nazivi ne mijenjaju pravnu prirodu stvari: tako se ništa osobito dramatičnog u Hrvatskoj nije dogodilo kada je bivši Zakon o braku i porodičnim odnosima iz 1978. godine zamijenjen 1998. godine Obiteljskim zakonom, makar se od tada za „porodicu“ koristi termin „obitelj“, makar se za „supružnike“ od 1998. godine koristi termin „bračni drugovi“ - naprosto su ljudi i nakon promjene terminologije ostali biti u braku; a "rastave" iz prijašnjeg vremena su se nastavile prepoznavati kao "razvodi" po izmijenjenoj terminologiji. Nisu se bili suštinski izmijenili ni odnosi između „usvojitelja i usvojenika“ (terminologijom iz 1978. godine) zato što se od 1998. koriste nazivi „posvojitelj i posvojenik“. Naprosto, u ZŽP-u iz 2014. godine zakonodavac pokušava jednim poigravanjem sa terminima izigrati volju naroda kao ustavotvorca iz ustavnog referenduma iz 2013. godine.

U prijedlogu Ustavnom sudu se posebna pažnja posvećuje prigovoru savjesti: Vlada RH kao predlagatelj zakona je službeno objasnila da ne želi omogućiti priziv savjesti, a saborska većina je odbila prijedlog oporbe da se takav priziv omogući državnim službenicima i sucima koji će morati sudjelovati u provedbi zakona. Ukazuje se na činjenicu da sekularisti na vlasti nameću narodu svoja vjerska stajališta (ukazuje se u prijedlogu da prema tumačenju Europskog suda na ljudska prava sekularizam ima status vjerskog/filozofskog uvjerenja), te bi opširnu praksu Europskog suda za ljudska prava u kojima se vjersku manjinu Jehovinih svjedoka štitilo od nametanja stavova kršćanske većine (u prvom redu u pogledu vojne službe) trebalo primijeniti u ovom slučaju u svrhu zaštite vjerničke većine u Hrvatskoj od sekularista koji trenutačno imaju većinu u Hrvatskom saboru. Iznosi se da je osobito opasno dovođenje hrvatskih sudaca u situaciju da moraju djelovati protivno vlastitom vjerskom moralu, da zapravo moraju javno nijekati svoju vjeru ukoliko žele ostati suci: iz životnog iskustva je poznato da su ljudi skloni komfornijim izborima (a to bi za suca prije bilo da sudjeluje u posvajanju / davanju djeteta na partnersku – roditeljsku skrb, nego da napusti sudačku službu), a da su nakon takvog komfornijeg izbora ljudi iznimno skloni akomodirati svoj svjetonazor na način da svjetonazor odgovara njihovom faktičnom izboru. Na takav način možemo dobiti čitav jedan novi naraštaj sudaca u kojem će biti široko zastupljene drugačije ideje o životu, koje su u narodu kao cjelini manjinske.

Nadalje se prijedlogu Ustavnom sudu ukazuje kako je prema Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola moguće da se jedan ili čak oba roditelja odreknu roditeljske skrbi (na određeno vrijeme, ali se vrijeme može odrediti i npr. „privremeno do punoljetnosti djeteta“) za korist „istospolnog partnera“. ZŽP ne omogućuje nadzor državnih tijela nad takvim „poslovima“ – jedino je potrebno da potpis roditelja bude ovjeren kod javnog bilježnika. Ovakva pravna mogućnost ne postoji za roditelje u „normalnom braku", dapače takvo bi drastično neispunjavanje roditeljske skrbi u svim takvim „normalnim“ slučajevima predstavljalo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172., napuštanja djeteta iz čl. 176. i povrede djetetovih prava iz čl. 177. KZ. Te su odredbe ZŠP – kojima se ispunjavaju zahtjevi LGBT aktivizma kao rijetko gdje u svijetu – u koliziji sa člankom 64. Ustava RH, gdje je propisana dužnost roditelja da odgajaju, uzdržavaju i školuju svoju djecu, iznosi se u Zahtjevu.

Cjelokupni prijedlog ustavnom sudu nalazi se u privitku ovome članku.

Izvor: Katolik.hr

http://zdravstveniodgoj.com/news/ustavn ... artnerstvu

Proslave i prijetnje povodom izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu

U zagrebačkom muzeju Mimara, netom nakon izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu, održana je proslava u organizaciji Zagreb Pridea, prenosi H-Alter. Na proslavi su se uz predstavnike, članove i simpatizere LGBT zajednice okupili i predstavnici Kukuriku koalicije i predstavnici državnih institucija, ponosni što su se ovim zakonom izrugali volji naroda izraženoj na referendumu o braku 1. prosinca prošle godine, piše zdravstveniodgoj.com.

Zajedno su slavili Zakon o piru, kako su event nazvali organizatori. Na proslavi je bio SDP-ov Arsen Bauk, koji je najviše radio na zakonu koji je donesen pod okriljem Ministarstva uprave, zatim saborski zastupnici Peđa Grbin (SDP), Marija Lugarić (SDP) i Igor Kolman (HNS) te Iva Prpić (SDP), pomoćnica ministrice Opačić i Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Obraćajući se uzvanicima, ministar uprave Arsen Bauk tom je prigodom izjavio: „Zahvaljujući Zakonu o životnom partnerstvu došli smo u društvo zemalja kao što je, primjerice, Austrija, a sada nam preostaje da u jednom trenutku kada se svaka glupost ne bude mogla izglasati na referendumu i kada nam društvene okolnosti, što god to značilo, to dozvole, uđemo i u društvo država kao što su Španjolska i Francuska. Moram priznati da sam radeći na zakonu dosta naučio od onih koji su se zalagali za njegovo donošenje, a još više od onih koji su se, i to doista uporno, njemu protivili. Vjerujem da će uskoro doći vrijeme kada ćemo još jednom imati ovakvu proslavu, možda ne u ovom mandatu, ali nadam se u sljedećem.“

Time je ministar Bauk aludirao na ukidanje odredbe članka 62. st. 2. Ustava RH koja glasi: „Brak je životna zajednica žene i muškarca“ i novu promjenu Obiteljskog zakona o čemu je dodatno govorio i Goran Selanec. On je objasnio zašto se nisu prihvatili amandmani čak 20-torice saborskih zastupnika SDP-a, HNS-a i Hrvatskih laburista koji su tražili da se u Zakonu o životnom partnerstvu izrijekom omogući mogućnost posvajanja djece za istospolne partnere.

Rekao je kako se tek nedavnim izmjenama Obiteljskog zakona heteroseksualnim izvanbračnim zajednicama osigurao jednak pristup instituciji posvajanja kao i onima koji su u braku. „S obzirom da je priča o omogućavanju posvajanja istospolnim parovima osjetljivija i da u društvu postoje spomenute dvije suprotstavljene strane, moramo prvo vidjeti na koji način će funkcionirati institucija partnerske skrbi i kompletni pravni okvir, a onda u dogledno vrijeme možemo sagledati i međunarodna iskustva, obveze koje Republika Hrvatska ima prema određenim međunarodnim institucijama i konvencijama i razmisliti o posvajanju”, dodao je Selanec.

Ovo je još jedna u nizu unaprijed smišljenih laži i obmana koje se serviraju javnosti u svezi sa Zakonom o životnom partnerstvu. U prijedlogu za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu koji je Ustavnom sudu 28. srpnja podnijela Apologetska udruga Blaženi Ivan Merz odvjetnik Dario Čehić navodi kako instituti „ostvarivanja roditeljske skrbi“ i „partnerske skrbi“ nad djetetom istospolnog partnera predstavljaju udovoljavanje radikalnim zahtjevima LGBT zajednice što je malo koje zakonodavstvo zapadnih zemalja dozvolilo.

Ovdje se zapravo radi o lišavanju roditeljske skrbi drugog biološkog roditelja ili njegovom dobrovoljnom odricanju od iste, što je zabranjeno hrvatskim ustavom i zakonima i predstavlja kazneno djelo. U smislu međunarodnih obveza Republike Hrvatske, jasno je da se ovime krše prava djece i roditelja zajamčena međunarodnim konvencijama. Radi se o ozakonjenju neprirodnih odnosa između djece i odraslih koji nastaju kada istospolni partneri u dogovoru s poznatim ili nepoznatim donorom sperme ili jajne stanice i najmom maternice dobiju dijete i zajednički ga podižu ili jedan istospolni partner ima dijete iz prethodnog braka ili heteroseksualne veze te mu je ovim zakonom omogućeno oduzimanje roditeljske skrbi drugom biološkom roditelju i davanje roditeljske ili partnerske skrbi istospolnom partneru.

Ovaj zakon prouzročit će velike obiteljske tragedije za roditelje koji imaju djecu s osobama homoseksualnih sklonosti kao i za njihovu djecu, dok će ogromnu nesagledivu štetu prouzročiti svoj djeci istospolnih partnera koja budu začeta preko MPO i surogat majčinstva, što ovim zakonom država Hrvatska i njezini porezni obveznici stimuliraju i potenciraju.

Što se tiče posvojenja djece bez roditeljske skrbi, u Hrvatskoj trenutno takve djece ima ipak premalo u odnosu na broj bračnih partnera bez djece koji čekaju na posvojenje (prema podacima iz 2012. godine to je oko 440 parova na oko 60 djece). Poruka zamjenika pravobraniteljice Gorana Selaneca o tome da se novim Obiteljskim zakonom ministrice Opačić heteroseksualnim izvanbračnim parovima omogućilo posvajanje djece kao da je situacija obrnuta i postoji više nezbrinute djece od bračnih parova koji godinama prolaze mukotrpne provjere i testiranja Centara za socijalnu skrb je sljedeća: to se omogućilo isključivo iz razloga kako bi se tim putem istospolnim parovima širom otvorila vrata posvajanju.

Naime, prema načelnom stavu Europskog suda za ljudska prava istospolne zajednice ne moraju nužno biti izjednačene s bračnima, ali moraju u pravima biti jednake s izvanbračnim zajednicama te se logikom stvari posvajanje djece preko izvanbračnih heteroseksualnih parova mora preliti i na istospolne zajednice. Članak 185. novog Obiteljskog zakona glasi: „Dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni drug uz pristanak drugog bračnog druga te osoba koja nije u braku.“

Ovime je Kukuriku koalicija LGBT zajednici dala mig da krenu s tužbama za diskriminaciju na Europskom sudu za ljudska prava budući da se u Zakonu o životnom partnerstvu izrijekom ne navodi mogućnost posvajanja. O tome je nedavno govorila i Sanja Barić, borac za prava LGBT osoba i predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci: „Neki istospolni par može tražiti posvojenje i nakon što bude odbijen na nižim instancama, u konačnici se obraća Ustavnom sudu tražeći zaštitu ljudskih prava i obiteljskog života na temelju jednakosti pozivajući se na standarde utvrđene Europskom konvencijom. Ako Ustavni sud tome ne udovolji, par bi se mogao obratiti ESLJP-u, što znači da je samo pitanje vremena kad bi to bilo realizirano“.

Time bi krivnja za mogućnost posvajanja djece istospolnim parovima samo prividno pala na nekog drugog, a ne na one koji su to stvarno omogućili, a to je Kukuriku koalicija. U javnosti bi čak imali alibi jer bi se upiralo prstom u njihov Zakon o životnom partnerstvu kao oblik diskriminacije prema istospolnim parovima, što bi se na sudu i dokazalo. Time bi do zadnjega bili iskorišteni svi manipulativni zakonski trikovi koje je za hrvatsku javnost pripremila gotovo tri godine ranije Kukuriku koalicija. A možda je lukavi plan o tome kako prevariti hrvatsku konzervativnu javnost i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj ipak smišljen negdje drugdje….

Ovih dana novinari Jutarnjeg lista i članovi LGBT udruga kao da plešu vještičje kolo nad datumom stupanja na snagu Zakona o životnom partnerstvu istospolnih parova. Taj datum je 5. kolovoza, Dan Oluje odnosno Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Kao likuju što zakon kojim se izruguju narodu stupa na snagu na dan hrvatskih svetinja. Zaboravljaju da marionetske vlade poput vlade Kukuriku koalicije nikada u povijesti nisu bile dugog vijeka iako su nanijele mnogo zla. I zaboravljaju da je i onaj prvi referendum razjario kako četnike tako i njihove međunarodne saveznike, ali su rezultati tog referenduma do dana današnjeg ostali nepromijenjeni i neprikosnoveni unatoč četverogodišnjem teroru manjine nad većinom.

A da će se i ovim zakonom ljudima nanijeti mnogo zla nije se uopće skrivalo na proslavi u Mimari. Vjenčanja istospolnih parova po svemu sudeći neće se događati prije rujna jer od podnošenja zahtjeva matičaru do realizacije obično prođe 30 dana. No na proslavi se već govorilo o tome kako postupiti s obrtnicima koji se bave organizacijama vjenčanja, od fotografa, slastičara, cvjećara pa sve do iznajmljivača sala, koji bi se LGBT „mladencima“ usudili odbiti svoje usluge. Ana Brakus iz Zagreb Pridea rekla je da će se takvi slučajevi prijavljivati temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije i pozvala sve one koji se susretnu s takvim „homofobnim“ slučajevima „da se obrate ovoj udruzi kako bi zajedničkim snagama radili na rješavanju problema.“


U zapadnim zemljama bezbroj je slučajeva obrtnika koji su nastradali zbog toga što im je uvođenjem istospolnog „braka“ povrijeđena sloboda pružanja usluga. Posljednji je slučaj slastičara u Sjevernoj Irskoj koji su tuženi temeljem Zakona o jednakosti jer nisu htjeli ispeći gay tortu, zatim vlasnici pansiona u Velikoj Britaniji koji su pod stare dane završili u bankrotu nakon su ih LGBT udruge više godina gonile pred sudovima. Zanimljivo u presudi protiv njih na sudu u Bristolu navedeno je kako nema bitne razlike između registriranog partnerstva i braka, što je kasnije konzervativna vlada Velike Britanije iskoristila da donese zakon o istospolnom „braku“.

Stari bračni par vlasnici pansiona nakon svega životare doslovno izgladnjeli, a tijekom zimskih mjeseci drhte od zime jer nemaju čime platiti grijanje nakon što su cijeli svoj radni život uložili u vođenje pansiona. Prijedlog za ocjenom ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu Darija Čehića navodi i ekstremne slučajeve terora nad građanima konzervativnih uvjerenja u Kanadi i Engleskoj. U Kanadi je u svibnju 2011. godine sportski novinar Damian Goddard dobio otkaz na TV postaji „Rogers Sportsnet“ jer se usudio javno izjaviti da on smatra brakom jedino vezu između muškarca i žene tj. izrazio je „točno onakvo mišljenje, kakvo je na ustavnom referendumu iz prosinca 2013. godine izreklo dvije trećine Hrvata.“

Početkom 2014. godine u Londonu medicinska sestra u jaslicama Sarah Mbuyi dobila je otkaz zato što je u razgovoru s kolegicom rekla da kršćanska vjera ne odobrava homoseksualne brakove. Otprilike u isto vrijeme u Oxfordu „73-godišnji ulični propovjednik Bill Edwards uhićen je uz korištenje fizičke sile čak šest policajaca koji su ga oborili na pod i vezali, povodom njegovog govora da kršćanstvo ne odobrava homoseksualnost.“

Odvjetnika Darija Čehića ovakvi slučajevi podsjećaju na vremena jugoslavenske komunističke vladavine i istospolne zajednice naziva proizvodom najsuvremenije ljevičarsko/neoliberalne ideologije. Prijetnje Ane Brakus o tome da će svi građani biti prijavljivani nadležnim institucijama ukoliko ne budu htjeli sudjelovati u ceremoniji homoseksualnih vjenčanja također podsjećaju na ta vremena. U Prijedlogu za ocjenu ustavnosti Zakona o životnom partnerstvu odvjetnik Čehić izražava bojazan da će se znatan dio matičara, sudaca, socijalnih radnika i drugih osoba koje će putem službene dužnosti biti pozvane da uređuju pitanja istospolnih „životnih zajednica“ morati javno odreći svoje vjere ili uvjerenja budući da znatan dio građana Republike Hrvatske smatra ozakonjenje istospolnih zajednica i odnosa koji time nastaju moralno neprihvatljivima te budući da katolička, pravoslavna i muslimanska vjerska zajednica upućuju svoje vjernike da je duboko nemoralno involvirati se na bilo koj način u sklapanje i djelovanje istospolnih zajednica.

Stoga bi udruga „U ime obitelji“, koja je pokazala da je njezina najveća snaga upravo ljudstvo, trebala nanovo mobilizirati svoje brojne volontere i simpatizere i u svakom hrvatskom gradu i županiji omogućiti svim ljudima koji bi se na bilo koji način našli ugroženi ovim zakonom stručnu i svaku drugu pomoć i podršku u obrani njihovih ustavom zajamčenih prava.

Izvor: narod.hr/zdravstveniodgoj.com

http://narod.hr/hrvatska/proslave-prije ... rtnerstvu/

Tisuće gejeva iz EU dolazi sklopiti ‘brak’ u Hrvatsku: Postajemo ne samo turistička, nego i životna oaza za ‘istospolne’!

Saturday, 9 August 2014 14:26


Istospolne osobe iz Hrvatske i Europe više se ne moraju ‘vjenčavati’ (neslužbeno) kod poznatog radijskog voditelja Marija Mihaljevića u crkvi Univerzalnog života, nego to sada mogu i službeno u bilo kojem matičnom uredu u Hrvatskoj kod ministra Bauka koji i sam živi u izvanbračnoj zajednici. A zbog EU načela o slobodi kretanja, u Hrvatskoj će životno partnerstvo moći registrirati i gej osobe iz onih zemalja EU koje to ne dozvoljavaju. Matični uredi u Hrvatskoj za nekoliko mjeseci biti će zatrpani takvim zahtjevima, a sklopi li stranac “zajednicu” sa državljaninom RH za tri godine automatizmom dobiva i naše državljanstvo.

Simbolično za aktualno stanje u Hrvatskoj i trenutnu vlast, novi Zakon o životnom partnerstvu stupio je na snagu baš 5.kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Radmanova se televizija, dan kasnije slavodobitno pohvalila kako je već prvoga dana – usprkos slavlju u cijeloj zemlji – pristigao prvi zahtjev za takvu “vrstu zajednice” i jedan matični ured u Hrvatskoj. Iako je hrvatski ministar uprave Arsen Bauk – inače veliki zagovornik “nebračnih” zajednica jer i sam živi u izvanbračnoj zajednici (što je podatak iz njegovog službenog životopisa) – zagonetno kazao kako zbog tajnosti podataka ne smije reći gdje je stigao zahtjev i o osobama kojeg spola se radi, javnost je ipak doznala kako se radi o dvojici muškaraca iz Istre koji će početkom rujna i službeno postati prvi partneri životne zajednice u Hrvatskoj. Bez obzira što Ustav propisuje nešto posve drugo.

Međutim, posljedice ovog Zakona koji je donesen samo kao osveta volji većine građana Hrvatske koji su u studenom prošle godine na referendumu odlučili kako je “brak kao životna zajednica muškarca i žene” postala ustavna kategorija, Hrvatska će tek osjetiti. Naime, malo ljudi u Hrvatskoj zna da hrvatski Zakon o životnom partnerstvu kao jedan od najliberalnijih u svijetu dozvoljava da se osim hrvatskih državljana, pred matičarem “vjenčavaju” i stranci. Kako je u Europskoj uniji istospolni brak priznat u devet zemalja (Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Norveškoj, Švedskoj, Portugalu, Danskoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu), dok još sedam zemalja priznaju istospolno partnerstvo u različitim, nebračnim oblicima (Austrija, Češka, Njemačka, Slovenija, Finska, Španjolska, Luksemburg), uskoro možemo očekivati da će zbog načela Europske unije o slobodi kretanja Hrvatsku preplaviti istospolni parovi iz ostalih deset zemalja EU.
Dakle u Hrvatskoj će životno partnerstvo moći registrirati gej osobe iz onih zemalja EU koje to ne dozvoljavaju. Matični uredi u Hrvatskoj koji ionako zadnjih godina ništa ne rade (posebice od kada je crkveni brak priznat kao službeni) za nekoliko mjeseci biti će zatrpani takvim zahtjevima, pa se mnogi poput Zagreba pripremaju da što “ljepše i svečanije ugoste” takve osobe. Osim takse od pedesetak eura koju će morati platiti dobit će prigodan govor, glazbu Eltona Johna, a sklopi li stranac “zajednicu” s državljaninom RH za tri godine automatizmom dobiva i naše državljanstvo. To znači da bi Hrvatska nakon što je prije nekoliko godina postala vrlo poznata gej turistička destinacija, vrlo skoro mogla postati i životna oaza za istospolne parove.

U javnosti je također malo poznato da su gej parovi i do sada u Hrvatskoj mogli sklapati brakove, ali neslužbeno kod samoproglašenog svećenika kalifornijske crkve Univerzalnog života. Poznati radijski voditelj Mario Mihaljević prije pola godine odlučio je da će, kao ‘svećenik’ svoje crkve, ženiti i udavati homoseksualne parove. Do sada ih je sretno sjedinio desetak u skromnoj “ceremoniji ljubavi”. Iako takva vjenčanja, prema hrvatskom zakonu ne vrijede ništa, nekima je to očito bilo puno značajnije od pukog potpisa na birokratskom papiru.

Međutim, Milanovićeva se vlada pobrinula da se gej brakovi odnosno zajednice, suprotno volji većine Hrvata i Ustavu RH proguraju na mala vrata u Hrvatskoj. Sada su ta vrata još i širom otvorili tisućama gejeva iz Europske unije, a neki matični uredi posebice u Istri i na Kvarneru već su sada zatrpani upitima iz zemalja jugoistočnog dijela Europe (Poljske, Bugarske, Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Grčke, Latvije, Litve i Estonije).

Dakle za dvadesetak dana počinje jedno novo razdoblje u Hrvatskoj koje će najvjerojatnije trajati samo do slijedećih izbora – dogodine.

Autor: Dražen Boroš/dnevno.hr

http://hu-benedikt.hr/?p=22528

Surogat majčinstvo – međunarodna trgovina velikih razmjera

Cijeli je svijet potresla priča o Baby Gammy i tajlandskoj surogat majci koja je australskom paru Davidu i Wendy Farnell rodila blizance. Par je uzeo samo zdravu djevojčicu, dok je blizanca s Downovim sindromom ostavio na brizi surogat majci, jer je ona odbila učiniti abortus u visokoj trudnoći.

Priča nije pobudila puno pažnje u našim medijima, ali je prema Michael Cooku, uredniku časopisa BioEdge izazvala veliku pažnju svjetske javnosti. Ne samo radi ne-etičnosti samoga čina – ostavljanja svog, biološkog, bolesnog sina ženi koja s njim nije ni u kakvom krvnom srodstvu – već ga je za plaću nosila u svojoj maternici 9 mjeseci.

Ne samo radi neetičnosti samog surogat majčinstva – tretiranja žene kao stroja za nošenje i rađanje djece, ignoriranje činjenice da se ta žena veže za dijete kojem nije biološka majka i da često žene koje pristaju „iznajmiti“ svoju maternicu uopće ne mogu zamisliti kako će izgledati složene medicinske procedure kojima će biti izložene i hormonski odgovor njihovog tijela na nerođeno dijete, koje ženino tijelo prepoznaje kao „svoje“.

Ne samo radi ne-etičnosti iskorištavanja siromašnih žena od strane bogatijih „iznajmljivača“ njihovog tijela. Već i zbog jezive činjenice da je g. Farnell, 56 – godišnji Australac koji je „naručio“ dvoje djece, pa jedno, bolesno, ostavio, proveo tri godine u zatvoru radi seksualnog zlostavljanja dvije djevojčice od 7 i 10 godina. Svijet se pita kako je moguće da se zatraži pobačaj jednog blizanca? Kako netko može odbaciti vlastito dijete na takav način? I, kako osuđeni pedofil može zatražiti surogat majčinstvo kako bi ponovno došao do djece?

Baveći se kompleksnim bioetičkim pitanjima već niz godina, M. Cook nije mislio da će ova priča pobuditi takav interes. Zašto? Jer je mislio da svi znaju da se u Australiji i većini zapadnih zemalja pobaci oko 90% djece s Downovim sindromom. Mislio je i da svi znaju da je ‘fetalna redukcija’ (pobačaj viška fetusa kod multiplih trudnoća) uobičajena. Mislio je da je svima poznato da je surogat majčinstvo vezano uz tešku eksploataciju mladih žena u nerazvijenim zemljama, gdje se surogat majčinstvo najčešće i događa, kao i da je većina surogatstva tražena kao pomoć u kreiranju nekonvencionalnih obitelji – homoseksualnih te neudanih žena.

No, ispalo je da su ti podaci prilično nepoznati široj javnosti te da je u zapadnim zemljama kroz medije kreirano javno mišljenje da je surogat majčinstvo neuobičajen način pomoći starijim parovima koji ne mogu imati vlastitu djecu. Pri tom većina medija nije znala ili nije htjela izvješćivati o ozbiljnim bioetičkim pitanjima oko surogatstva – zašto je surogat majčinstvo loše i zašto bi trebalo biti zabranjeno.

Na žalost, ne postoje dobri nacionalni niti međunarodni zakoni koji bi zaštitili one koje se ne mogu sami zaštititi – mlade žene koje iznajmljuju maternicu za sitan novac kojim pomažu obitelji te djecu koja se pobacuju u visokoj trudnoći jer imaju neku tjelesnu manu te ih roditelji – kupci ne žele, dok se mnoga djeca pobacuju već na početku trudnoće samo zato jer su neželjenog spola.

Ono o čemu je svima neugodno i nepopularno pisati je velik broj djece koja se prema Japan Timesu, Telegraphu i dr. rađaju od surogat majci isključivo za seksualno zlostavljanje i dječju pornografiju od najranije dobi. Tako je policija u Bankgoku pronašla devetoro surogat djece japanskog biznismena u dobi od 1-3 godine. Djeca nemaju nikakve dokumente, a njegova je sekretarica jedno dijete htjela ilegalno prevesti preko granice, što je kod policije izazvalo sumnju da se radi o trgovini djecom.

U Australiji je osuđen homoseksualni par koji je dijete rođeno surogat majčinstvom upotrijebio za pedofilsku pornografiju te seksualno zlostavljanje već samo dva tjedna nakon rođenja. Na žalost, seksualno zlostavljanje djece je žalosna priča koja nije ograničena na neku određenu skupinu ljudi. Žalosna je činjenica što je surogat majčinstvo predstavljeno velom idile, dok se etička pitanja vezana uz to sustavno guraju pod tepih.

Surogat majčinstvo je postalo međunarodna trgovina velikih razmjera gdje se države ne pitaju što se kasnije događa s tom djecom, gdje su i u kakvim uvjetima žive. Jasno, mnogi zarađuju na tome, jer je to ‘biznis kao i svaki drugi’. Živimo u svijetu gdje se djecom trguje jer ima zainteresiranih kupaca. A kupcu treba ugoditi. Puno se brine o ‘pravima’ odraslih, ali ne i o pravima djece koja tu služe samo da bi servisirala njihove potrebe.

Da Hrvatska želi zaštiti obitelj i djecu, jasno je iz referenduma o braku. Ono što nije jasno je zašto usprkos poplavi alarmantnih i etički sumnjivih događaja u svijetu oko posvajanja i surogat majčinstva naša vlada kreira nove zakone (Zakon o životnom partnerstvu) koji su protivni volji građana, a ne radi kvalitetno na zakonima koji će štititi djecu i obitelj.

http://narod.hr/uncategorized/kako-si-j ... gat-majke/

Zašto nas mediji svakodnevno bombardiraju s gay ‘vjenčanjima’?

18.08.2014 22:00

„Cilj ostvarenja “aktivističkog potencijala” je da javni prostor bude toliko “zauzet”, tj. prezasićen Zakonom o životnom partnerstvu da se građani naviknu na njegovo postojanje i pasivno ga prihvate iako trenutno ne odobravaju njegovo donošenje.“ Pokazalo se da LGBT osobe koje su se do nedavno prikazivale kao žrtve i društveni marginalci imaju zastrašujuće jak lobistički utjecaj na političke stranke i financijski utjecaj na medije.



AKTIVISTIČKI DESANT NA MEDIJSKI PROSTOR



Iako je Zakon o životnom partnerstvu donesen, medijski napisi o njemu sve su češći u posljednjih mjesec dana. Gotovo da ne prođe dan u kojem neki medij ne informira javnost o tome što će raditi homoseksualni parovi nakon što je zakon izglasan:

- “Zagrebački matičari: sad napokon možemo obavljati gej vjenčanja” (16. 7.);
- „LGBT zajednico, vjenčavajte se i podižite obitelji“ (20. 7.);
- „Osječanin Igor otkriva zašto bi s partnerom stao pred matičara“ (25. 7.);
- “Gay parovi idući tjedan – parteri će imati pravo na slobodne dane za vjenčanje” (31.7.);
- „Hrvatski matičari otvoreni prema istospolnim zajednicama: Zašto vječno ostati na Balkanu, da nam se svijet ruga?“ (2. 8.);

- „Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza na snagu će stupiti Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola“ (2. 8.);
- „Arsen Bauk: Matičari ne smiju odbiti partnerstvo istospolnog para“ (2. 8.);
- „Zakon o životnom partnerstvu od danas na snazi u Hrvatskoj“ (5. 8.)
- „Prvi u Hrvatskoj: Dva muškarca zakazala matičara za gej vjenčanje (7. 8.);
- „Nakon prvog hrvatskog gej vjenčanja, stižu nam parovi iz regije“ (9. 8.);
- „Hrvatsko-srpski gay par – ‘Jedino što želim jest da se dečko i ja vjenčamo i da šokovi prestanu“ (11. 8.);
- “Puno upita za sklapanje životnog parnerstva: Evo koliko se parova do sada prijavilo” (11. 8);
- “Hrvatica i Srpkinja sklapaju gej brak u Zagrebu” (11. 8.);
- “Gay parovi ipak neće žuriti s brakom” (13. 8.);
- “Sudobnosno da – ovako će gay parovi u Zagrebu ozakoniti ljubav” (14. 8.);
- “Bauk: Veseli me legalizacija istospolnih zajednica u RH” (15. 8.);
- “Uskoro u Dubrovniku istospolna vjenčanja, upite već šalju!” (15. 8.);
- “Vrijeme (ni)je za gej svatove – u riječkom Matičnom uredu nema zahtjeva za životno partnerstvo” (16. 8.);
- “Cjenik gay braka – Ako se želite vjenčati na Trgu bana Jelačića iza 16 sati, platit ćete 2378 kuna” (16. 8.);

- “Ivica Propadalo izložbom podržao Zakon o životnom partnerstvu” (17. 8.);

Kao što se vidi iz naslova i teksta, mediji mjesec dana svakodnevno objavljuju isti sadržaj (“zakon je napokon izglasan”, “što kažu matičari”, “kako se osjećaju homoseskualni parovi”, “koliko ih se prijavilo”) i stvaraju umjetnu senzaciju od zakona čije je donošenje – upravo suprotno od senzacije – izazvalo nezadovoljstvo kod građana. Marta Šušak iz “LGBTIQ inicijative AUT” objasnila je smisao ovakvog forsiranog objavljivanja: “Zakon podrazumijeva snažan aktivistički potencijal. (…) Ukoliko će se istospolni parovi javno vjenčavati, imat ćemo priliku zauzeti javni prostor kojeg inače okupiraju heteroseksualni parovi mahanjem barjacima i trubljenjem.”

Drugim riječima, cilj ostvarenja “aktivističkog potencijala” je da javni prostor bude toliko “zauzet”, tj. prezasićen Zakonom o životnom partnerstvu da se građani naviknu na njegovo postojanje i pasivno ga prihvate iako trenutno ne odobravaju njegovo donošenje. U naslovima članaka se zato namjerno koristi izraz “gej vjenčanje” ili “gej brak” kako bi se obezvrijedio ustavni članak 62.2. prema kojem je brak životna zajednica žene i muškarca i kako bi se stvorio javni dojam da referendumska odluka nije donesena.

Sličnu strategiju mediji su koristili i u drugim državama, kao i prije referenduma od 1. 12. kada su objavili više od 650 članaka protiv referenduma unutar mjesec dana, što je izazvalo prezasićenje kod građana i apstinenciju dijela biračkog tijela koje nije dobilo cjelovitu informaciju. Sve ovo potvrđuje da LGBT udruge – iako nemaju potporu građana za svoje zahtjeve (redefiniciju braka, posvajanje djece, surogat majčinstvo, liberalni zdravstveni odgoj…) – imaju jak lobistički utjecaj na političke stranke i financijski utjecaj na medije (toliki prostor oglašavanja trebao je netko platiti). Većina zastupnika odlučila je donošenjem Zakona o životnom partnerstvu slijediti partikularne interese LGBT udruga i svojih stranačkih predsjednika, a ne interese građana koji su ih izabrali, što signalizira bitan deficit demokracije u samom izbornom procesu i političkim strankama.

Kako se ovakve zloporabe zastupničkog mandata za donošenje nepravednih zakona i LGBT “zauzimanje javnog prostora” ne bi više događali, hrvatski građani trebat će zaštititi glasove kojima na izborima biraju zastupnike u Hrvatski sabor. Građanska inicijativa “U ime obitelji” predložila je zato građanima izjašnjavanje – od 21. 9. do 5. 10. – o potrebi raspisivanja referenduma za promjenu izbornog sustava, koji će omogućiti da zastupnici s imenom i prezimenom budu više odgovorni biračima, i doprinijeti da svi u Hrvatskoj – pa i LGBT udruge – iako se možda ne slagali, demokratski poštuju referendumsku odluku po kojoj je u Hrvatskoj brak životna zajednica žene i muškarca.

Ivan Munjin je sudjelovao u građanskoj inicijativi “Nepomireni” te u organizacijskom odobru građanske iniciajtive “U ime obitelji”. Član je udruge Svjetski savez mladih Hrvatska i student Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Izvor: narod.hr

http://zdravstveniodgoj.com/news/zasto- ... jencanjima

U ime obitelji Vijeću za elektroničke medije – Zaštitite građane od medijskog nametanja ‘gej braka’

Udruga „U ime obitelji“ uputila je Vijeću za elektroničke medije pritužbu vezanu za članke objavljivane zadnjih dana u raznim medijima u kojima se koristi termin “gej brak” za institut „životnog partnerstva“, stoji u priopćenju.

U svojoj pritužbi, Udruga naglašava kako se neprestanim izjednačavanjem „životnog partnerstva“ s brakom, iako su vladajući tvrdili kako se radi o dva različita instituta, u medijima uporno nameće percepcija braka suprotna onoj za koju su se građani RH većinski izjasnili na referendumu kada je u Ustav RH (čl. 62., st. 2.) unesena odredba prema kojoj je brak „životna zajednica žene i muškarca“.

Nadalje, građani su izjednačavanjem “gej braka” i instituta „životnog partnerstva“ pogrešno informirani i dovedeni u zabludu. Time se stvara pogrešna slika o novoosnovanom institutu, izaziva se značajno nezadovoljstvo i nepovjerenje građana u cjelokupni sustav te se izravno krši ustavni poredak Republike Hrvatske.

Udruga „U ime obitelji“ od Vijeća traži da u skladu sa svojim ovlastima, uputi zajedničko priopćenje svim medijima kojim će ih opomenuti da ne objavljuju netočne senzacionalističke članke kojima iznose neprovjerene i netočne informacije čime dovode građane Republike Hrvatske u zabludu i štete ustavnopravnom poretku RH.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/u-ime-obitelji ... -s-brakom/

Europski sud za ljudska prava još jednom poručuje kako istospolni „brak“ nije ljudsko pravo

23.08.2014 08:44

Homoseksualne udruge tvrde kako je presuda bila očekivana, ali teško je povjerovati da se zapravo nisu nadali kako će ovim slučajem jedinu skandinavsku državu koja ne dozvoljava istospolni „brak“ prisiliti na promjenu zakonodavstva. Pošto su muškarac transeksualac i njegova supruga koji su tužili državu već bili u braku, trebali su se najprije razvesti kako bi mogli sklopiti registrirano partnerstvo. Tvrde da im njihova vjera tako nešto zabranjuje. Koja li to vjera zabranjuje razvod dok istovremeno dozvoljava promjenu spola i istospolni „brak“?

U svakom slučaju, ova je presuda od presudne važnosti za svaku europsku državu pa tako i za Hrvatsku budući da je nedavno Kukuriku koalicija, pozivajući se neutemeljeno na presude Suda pravde i ESLJP kojima se navodno jamči jednakost istospolnih zajednica, izjednačila u pravima bračne parove i životno partnerstvo osoba istog spola te izvabračne heteroseksualne zajednice i neformalno životno partnerstvo.


Objavljeno: 25. srpnja, 2014.

Najviši sud za ljudska prava Europe u komadiće je raspršio nadanja onih koji su mislili da će ova institucija sudskom odlukom državama nametnuti priznavanje istospolnog „braka“. Umjesto toga, ESLJP u presudi muškom transeksualcu i njegovoj supruzi poručuje kako bi registrirano partnerstvo trebalo biti sasvim dovoljan pravni okvir za njihovu zajednicu.

Europsko zakonodavstvo na području ljudskih prava ne traži od država da „priznaju ili omoguće pristup braku istospolnim parovima,” navodi se u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju kojim se testiralo do kuda sežu granice zakona i činjeničnog stanja.

Stranke u sporu i zagovornici istospolnog „braka“ priznaju da su rezutati presude očekivani. Pa ipak, presuda će imati razorne učinke za budući razvoj gay prava u Europi jer se njome uništava svaka nada da će istospolni „brak“ postati europska realnost. Upadaju u oči činjenice koje karakteriziraju ovaj slučaj.

Naime, Heli Hämäläinen iz Finske podvrgnuo se operaciji promjene spola 2009. kako bi anatomski izgledao kao žena, unatoč tome što je već bio otac djeteta i u braku sa suprugom već više od 10 godina. Prije operacije, bez uspjeha je pokušavao promijeniti svoj identitet u osobnim dokumentima na način da slovi kao žena.

Podnio je tužbu pred Europskim sudom za ljudska prava kada mu je rečeno da ne može promijeniti identitet u osobnim dokumentima sve dok je u braku budući da Finska ne dopušta brak između osoba istog spola. Hämäläinen i njegova supruga inzistiraju na tome da im vjerska uvjerenja ne dopuštaju razvod i da im registrirano partnerstvo prema zakonima Finske ne omogućuje iste pogodnosti kao i brak.

Europski sud za ljudska prava bio je nedvosmisleno jasan. Ne samo da je ustvrdio kako europski sustav zaštite ljudskih prava ne predviđa postojanje istospolnog „braka“ već je u svojoj odluci naveo kako je registrirano partnerstvo sasvim dovoljno zakonsko rješenje za istospolne parove.

Sud je potvrdio važnost zaštite institucije tradicionalnog braka kao legitimnog interesa svake države — što implicira da odnosi između osoba istog spola nisu istoznačni bračnim odnosima između žene i muškarca i stoga se zakonski trebaju tretirati na drukčiji način.

U presudi se navodi kako europski sustav zaštite ljudskih prava priznaje „temeljno pravo muškarca i žene na brak i zasnivanje obitelji” čime se „štiti tradicionalni koncept braka kao zajednice muškarca i žene.” U presudi se tumači kako ne postoji europski konsenzus o pitanju istospolnog „braka“ budući da je samo 10 od 47 zemalja potpisnica konvencije dozvolilo istospolni „brak“ u nacionalnom zakonodavstvu.

Presuda predstavlja naročito snažan udarac homoseksualnim pravima u Finskoj gdje je prošlog mjeseca parlamentarni odbor odbacio prijedlog o istospolnom „braku“ i prije glasovanja u parlamentu, i to po drugi puta od 2012. Finska je jedina skandinavska zemlja koja ne dopušta istospolni „brak“. Gay aktivistima širom svijeta sada je ovom presudom rečeno kako istospolni „brak“ nije ljudsko pravo.

Talijanski Ustavni sud prošlog je mjeseca bio suočen s gotovo identičnim činjenicama u jednom slučaju. I taj je sud presudio kako su registrirana partnerstva adekvatan pravni okvir za zaštitu interesa istospolnih parova.

Prošle godine američki Vrhovni sud odbio je izrijekom navesti da je brak između osoba istog spola ljudsko pravo sukladno Ustavu Sjedinjenih Američkih Država ili međunarodnim zakonima. U slučaju gdje se primjenjivao zakon koji američkoj saveznoj vladi brani da prizna brak između osoba istog spola, sud je donio odluku da svaka pojedina savezna država ima pravo odlučiti hoče li će dopustiti pravo na brak između osoba istog spola.

Izvor: Lifesitenews.com

http://zdravstveniodgoj.com/news/europs ... dsko-pravo