Forum Hoplologije,

'Ćirilica je Vladin spin, sve ide naopako pa im odgovara otvaranje ideoloških sukoba'

Pročitao sam u novinama da su lokal zatvorili jer su našli kunu i 70 lipa viška u blagajni. Takav teror. Ja sam za to da se utjeraju krupni neplatiše poreza. Zašto ne utjeraju porez od EPH, zašto ne uhvate krupne lopove? Zatvoriti lokal za 1,70 kn je pokazivanje sile, to je silništvo, to je utjerivanje straha. Ova vlast se prijeti. Hapse Marijana Živkovića, čovjeka koji je izgubio 2 sina. Njega proglašavati šovinistom, to može samo nenarodna vlast – mišljenja je Zdravko Tomac.


Otkako je preuzela vlast prije gotovo dvije godine, rezultati Kukuriku koalicije su katastrofalni. Zemlja je i dalje u teškoj ekonomskoj krizi, nezaposlenost je rekordna, gospodarski problemi ogromni. Kako skrenuti pažnju sa gospodarskih problema? Dan nakon smrti hrvatske ikone Zvonka Bušića, pod okriljem noći u Vukovaru su postavljeni dvojezični natpisi. U Vladi su trljali ruke znajući kako će postavljanje ploča u takvom trenutku izazvati (opravdanu) reakciju hrvatskih branitelja i domoljuba. Iako je i većina onih koji se protive uvođenju dvojezičnosti u Vukovar vjerojatno svjesna kako je riječ o Vladinom spinu, nisu mogli ne reagirati na prljavi udarac na simbol stradavanja u Domovinskom ratu.


- Da, to jedan od motiva. Zašto Vlada to radi tako uporno, neovisno o uvjetima, neovisno o osjećajima, neovisno o potrebi, nuždi? To se moglo raditi na drugi način, postepeno, u dogovoru, bez da ih se vrijeđa, bez da ih se gazi. Međutim, Vlada očito nema nikakve osjećaje za branitelje, Vukovar, patnje, raspoloženje svoga naroda. Pravo bez pravde nije pravo. Ja sam više puta govorio da je to nenarodna vlast, da je odnarođena, da je vlast birokratizirana, da ih zanima samo moć, njihovi interesi, da ih sudbina naroda ne zanima. Strašne su slike da u hrvatskom Vukovaru kordoni specijalaca čuvaju državu od hrvatskih branitelja, od branitelja Vukovara, koji su stvorili tu državu. Strašno je da se usude ići tako daleko da njihove osjećaje i bol, njihovo ogorčenje, pa i prosvjede koji nekad prijeđu granicu dopuštenog, nazivaju šovinizmom. Ova vlast koja nije sudjelovala u stvaranju sada navodno brani hrvatsku državu od onih koji su je stvorili – rekao nam je Zdravko Tomac.


'Ćirilica je simbol Nikolićeve i Vučićeve velikosrpske politike'

Tomac vjeruje da će cijela situacija imati dublje posljedice.

- To je na neki način još jedan dokaz onog što je u svom očaju i nezadovoljstvu Hratskom u kojoj živi izrazio Bušić. Bio je to krik upozorenja da se ne mirimo sa takvom Hrvatskom. Ona sve više liči na Platonovu pećinu u kojoj ljudi žive okrenuti prema zidu, ne mogu se okrenuti prema svjetlu, a vanjski svijet doživljavaju kao svijet sjena, privida. I onda počinju vjerovati da je stvarni život privid, a da su prividi stvarni život.

Hrvatska je u dubokoj moralnoj krizi. Kad se sve to poveže sa srbijanskom politikom i hrvatskom politikom koja prihvaća takvu četničku politiku, onda je još jasnije zašto su branitelji toliko ogorčeni. Ćirilica je pismo velikosrpske politike, prisvajanja Vukovara; simbol onog što predsjednik Srbije, četnički vojvoda, kaže: 'Vukovar je srpski grad'. Ona je simbol politike kad najmoćniji čovjek Srbije Vučić kaže: 'Stvaramo moćnu Srbiju da možemo štititi Srbe gdje god bili.' Simbol jedne užasne politike u kojoj je Josipović prihvatio da se pojedinačni zločini izjednače s genocidom. Najmanje se radi o ćirilici, najmanje o pismu – priča Tomac.


'Ova vlast se prijeti, pokazuje silu i utjeruje strah'


U jednom se slaže i se sa predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom.

- Mislim da je u pravu kada kaže da svaki zakon kad se provodi mora imati za cilj stvaranje uvjeta pomirbe, suživota, dobrobiti za sve ljude koji tamo žive, a ne otvaranje sukoba. Očito je da Vladi, u ovoj situaciji kad sve ide naopako, odgovara otvaranje ideoloških i drugih sukoba. Pročitao sam u novinama da su lokal zatvorili jer su našli kunu i 70 lipa viška u blagajni. Takav teror. Ja sam za to da se utjeraju krupni neplatiše poreza. Zašto ne utjeraju porez od EPH, zašto ne uhvate krupne lopove? Zatvoriti lokal za 1,70 kn je pokazivanje sile, to je silništvo, to je utjerivanje straha. Ova vlast se prijeti. Hapse Marijana Živkovića, čovjeka koji je izgubio 2 sina. Njega proglašavati šovinistom, to može samo nenarodna vlast – mišljenja je Zdravko Tomac.

Nije uvođenje dvojezičnosti u Vukovar jedini Vladin spin otkako je preuzela vlast. Tu je i uvođenje zdravstvenog odgoja, ukidanje saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom... Na takve je poteze teško, da ne kažemo nemoguće, ne reagirati. No, treba cijelo vrijeme imati na umu i da se pod našim nosom i dalje odvija rasprodaja nacionalnih resursa poput Croatia osiguranja, HPB-a...



Autor: Zoran Stupar

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... ukoba.html

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... tavke.html

'Situacija u Vukovaru dokaz je da je ova Vlada glupa, a nesposobni su i za podnošenje ostavke'


- Vukovar mora biti iznad svega - dodaje čelnik BUZ-a. No, nije, po njemu, samo Vlada pogrešno postupila, Špika zamjera i srpskoj manjini u Vukovaru. - Ako oni žele suživot u Vukovaru o kojem pričaju trebali su reći da se s dvojezičnim pločama pričeka - misli Špika. Mnogo je majki koji još uvijek traže svoje sinove, taj grad se nije oporavio, a oni traže nerealne stvari, objašnjava naš sugovornik.

'Pomoćnici napuštaju nesposobne ministre'

No, BUZ na ovu vlast nije ogorčen samo radi Vukovara. Dodaje da je ova vlada neozbiljna zbog broja ljudi koji ju učestalo napuštaju.

- Tokom srpnja su se gospoda Stjepan Koraj i Darko Ledinski pridružili vojsci onih koji su dobili otkaz ili napustili ministarstva tokom zadnje dvije godine, a u kolovozu su njihovim putem krenuli Gordan Markotić i Vesna Gantner - priča Špika. Uzroke odlaska sve većeg broja ljudi vidi u tome što su zamjenici i suradnici često sposobniji od ministara te ih zbog toga napuštaju.

- Primjer za to je slučaj Jakovina. On je nesposoban pa ga je napustila suradnica - tvrdi Milivoj Špika. Drugi razlog zbog kojeg ljudi odlaze je, smatra čelnik BUZ-a, taj što ministri svoju nesposobnost predbacuju suradnicima. - Oni nad tim ljudima simptomatično vrše teror i agresiju - naglašava Špika.

- Niti jedan negativan trend nije zaustavljen u posljednje dvije godine - pojašnjava naš sugovornik. Ljude u ovoj zemlji zanima kako će im biti bolje. Svi znamo, priča čelnik Umirovljenika, da je najveći problem ove zemlje ekonomija, a po tome pitanju nije učinjeno ništa. Primjer koji dokazuje ovu njegovu tezu je Dioki, koji je u zlatno doba bio jedan od pet najvećih hrvatskih izvoznika. - Svi se moramo složiti da Vlada, koja nije u stanju pokrenuti proizvodnju u jednom strateškom proizvođaču, nije u stanju pokrenuti ni Hrvatsku - zaključuje Špika.

'Gdje je nestao Hrelja?'

Osvrnuo se Špika i na loš život umirovljenika u Hrvatskoj. Uvjeren je da umirovljenicima nikada nije bilo lošije, situacija je teška, a mirovine male. Predsjednik BUZ-a pita se gdje je nestao Silvano Hrelja, zastupnik umirovljenika u Kukuriku koaliciji.

- Kao partner ove koalicije niti jednom se nije oglasio kada su ugrožavana prava umirovljenika - govori Milivoj Špika. On je uvjeren da je Hrelja trebao i morao reagirati na odluku o novoj mirovinskoj reformi jer je takva reforma za njega apsurdna. - Mirovinska reforma ne može se raditi bez snažene gospodarske reforme - stava je naš sugovornik. No, u svoj toj priči Hrelja ne postoji, a dva su razloga za to. Prvi razlog mogao bi biti taj da je Hrelja zadovoljan onime što ima u koaliciji, a drugi za njega nerealan razlog je taj da ne može govoriti.

Svi smo čuli već milijun puta riječi 'država je loš gospodar' koje u prenesenom smislu znače 'premijer ne zna upravljati državom', misli Špika. Kako Vladi upravljanje državom ne ide, odlučili su se na postupak prodaje brojnih tvrtki. Centar Banka, Croatia Osiguranje, HPB, Hž i brojne druge tvrtke ova vlast stavlja na rasprodaju.

- Milanović će reći da se Hrvatske Autoceste ne prodaju nego monetiziraju, a mi iz BUZ-a mu poručujemo neka monetizira svoj položaj u ostatku trajanja mandata, a naše kompanije neka ostavi na miru - poručuje Špika. Odluku o rasprodaji zemlje ocijenjuje imbecilnom jer prodaju tvrtke koje donose profit. Netko hoće, misli čelnik BUZ-a, uništiti našu imovinu, a Hrvatska bez dobara nije država. Nipošto ne bismo smjeli prodavati vodu i autoceste jer ćemo time izgubiti neovisnost i pretvoriti se u koloniju.

- Ako Vlada ne zna kako se upravlja državom, neka podnese ostavku- zaključuje naš sugovornik za kraj, dodajući kako je ova vlast očito i za to nesposobna.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... ilici.html

Milanović: Onome tko ne voli Hrvatsku je noćna mora vidjeti tablu na ćirilici (?!)

Da je EU potpuno okrenula leđa Milanovićevoj vladi svjedoči i priopćenje Europskog centra za ljudska prava koji je reagirao na postavljanje dvojezičnih ploča. Oni poručuju kako Vukovar - Grad Heroj treba izuzeti iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina a Vlada RH bi trebala donijeti moratorij na uvođenje ćirilice.
Nije dugo trebalo čekati na odgovor Stožeru za obranu Vukovara koji je jučer i službeno zatražio izvanrednu sjednicu Vlade i Sabora na kojoj bi se raspravilo o sigurnosnom stanju u Vukovaru, prekinula primjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a cijeli Grad Heroj proglasio područjem od posebnog pijeteta. Danas je premijer Milanović početak redovite sjednice Vlade iskoristio kako bi iznio svoj konačni stav oko uvođenja ćirilice u Vukovaru.

"To je Hrvatska i tamo se poštuju hrvatski zakoni, rekao je Milanović. "Onome tko ne voli Hrvatsku i tko se nikad nije pomirio s tim da je Vukovar hrvatski grad vidjeti tablu i natpis gdje na ćirilici piše Republika Hrvatska je noćna mora", rekao je. Premijer je poručio kako neće odustati jer sve "rade u najboljoj vjeri i pod ničijim pritiskom", ali je isto tako priznao kako iz Europe nije stigla podrška za uvođenje dvojezičnostui u Vukovar kako je to njegova vlada očekivala. "S ovim nema veze nikakva strana sila, nikakav vanjski faktor, čak se po prvi put i Europska komisija, doduše na pomalo neobičan način, ogradila od onoga što se događa u Vukovaru", kazao je Milanović.

Na taj način je premijer zapravo priznao kako su u Bruxellesu zapravo bili više iznenađeni načinom na koji su se pokušale staviti dvojezične table u Vukovaru, a ponajviše što je to učinjeno uz pomoć sile i specijalne policije.

Europski centar za ljudska prava: Moratorij na uvođenje ćirilice

Da je EU potpuno okrenula leđa Milanovićevoj vladi svjedoči i priopćenje Europskog centra za ljudska prava koji je reagirao na postavljanje dvojezičnih ploča. U priopćenju koje potpisuje predsjednik Centra Dragomir Čelebić se kaže kako Vukovar - Grad Heroj treba izuzeti iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina a primarno bi Vlada RH trebala donijeti moratorij na uvođenje ćirilice.

"Smatramo da još nije vrijeme uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru jer mnogim građanima Vukovara, a poglavito stradalnicima, rane još nisu zacijelile dok se o mnogim nestalima još uvijek ništa ne zna. Isto tako srpska nacionalna manjina nije ništa poduzela u pomoći hrvatskoj većini u Vukovaru u rješavanju pronalaska nestalih, procesuiranju ratnih zloćina i zločinaca. Političari, predstavnici srpske nacionalne manjine nisu doprinijeli suživotu srpskog i hrvatskog naroda. Nažalost suprotno, poremetili su život dvaju naroda na prostoru Vukovara pa tako i RH gledajući svoje političke interese a ne interese dvaju naroda".


U Europskom centru za ljudska prava ističu kako se predstavnici srpske nacionalne manjine nisu pridružili koloni sjećanja, ispričali i poklonili stradalnicima i Hrvatskoj za ratne zločine, silovanja žena u Domovinskom ratu koje su počinili njihovi sunarodnjaci. "Zato ne vidimo razloge zašto Vlada RH ide na ruku srpskoj manjini oko dvojezičnosti, kao da je to najveći problem u Hrvatskoj i kao da nema drugih problema, kao što je gospodarsko stanje, nezaposlenost, pad standarda i procesuiranje ratnih zločina".

Upozoravaju kako je poznato da u Vukovaru ima više glasača nego stanovnika, pa se stoga da naslutiti kako je popis stanovništva u Vukovaru bio neregularan, odnosno upitno je dali u Vukovaru srpske nacionalne manjine ima 33 posto. "Poznato je da u praksi zemalja Europske unije pravo na dvojezičnost imaju nacionalne manjine koje imaju 50 posto stanovništva. Isto tako po povelji Europske unije, nacionalna manjina ima pravo na dvojezičnost ako se jezik razlikuje od domicilnog jezika, što nije slučaj hrvatskog i srpskog jezika jer su oni gotovo identični i pripadaju štokavskom govoru.
"Na osnovu svih činjenica tražimo od Vlade RH, da kada su mogli uvesti Lex Perković, mogu mijenjati i Zakone kojima se uvodi ćirilica u Vukovar. Od Vlade RH i premijera Milanovića tražimo da se prioritetno uvede moratorij na dvojezičnost u Vukovaru kako bi se smirile tenzije!", ističe se u priopćenju Europskog centra za ljudska prava.


Oni također podsjećaju kako se zakoni i Ustav moraju poštovati, ali Vlada RH, Sabor RH, politika i političari moraju stvoriti preduvjete za bolji suživot građana mijenjajući Zakone i Ustav, jer ako se može brzopotezno mijenjati Ustav zbog Europske unije i gospodina Perkovića ne vide zašto bi to u ovome slučaju bio problem. "Ćirilica u Vukovaru može još sačekati, je hrvatska Vlada ima mnogo bitnijih problema pa se stoga postavlja pitanje da li ova Vlada postavljanjem dvojezičnih ploča ne/svjesno izaziva nemire kako bi bi pogled javnosti „sklonila s bitnijih problema koje nije sposobna sama riješiti?" , stoji na kraju priopćenja.

No ako je suditi prema izjavama premijera, ministra branitelja i ostalih najviših dužnosnika RH od dvojezičnih natpisa se ipak neće odustati čak i pod cijenu velikih prosvjeda i nemira.



Autor: D.Bo
Photo: Žarko Bašić/PIXSELL
Datum: Četvrtak, 05 Rujan 2013 11:36

Ničija nije do zore svijetlila... Neće ni njegova!

MILANOVIĆ POTPUNO IZGUBIO "KOMPAS"



'Potpredsjednica Reding bi Milanoviću trebala pisati na ćirilici jer to možda bolje razumije!'
U SDP-ovom glavnom koalicijskom partneru HNS-u više nemaju ni živaca ni strpljenja za Milanovićeve eskapade oko 'Lex Perkovića'. Ako se njegova samovolja nastavi, Komisija bi već idući tjedan mogla razgovarati o uvođenju sankcija Hrvatskoj, a Vlada bi se mogla naći pred velikom krizom.

'Trakavica' oko prepiske Europske komisije i hrvatske vlade glede 'Perkovićevog zakona' se nastavlja.

Iako se činilo kako će hrvatski premijer ipak popustiti i odmah promijeniti sporni zakon zbog kojeg je Bruxelles Hrvatskoj zaprijetio sankcijama, Milanović je odlučio testirati strpljenje europskih dužnosnika do te mjere da je još jednom diplomatski pokušao minirati europske zahtjeve, pa je sada više nego jasno kako tjera inat zbog povrijeđene sujete ali mi činjenice da su ga svi napustili.

- Čini se kako premijer ne razumije jezik i pisma gospođe Reding. Čudno, jer engleskim odlično vlada i možda ja zaista problem u pismu. Možda bi mu ona trebala početi pisati ćirilicom, kazao nam je jučer ogorčeni član HNS-a, SDP-ovog glavnog koalicijskog partnera koji se sve teže nosi s Milanovićevom drskošću.

Naime, predsjednica HNS-a Vesna Pusić je, tvrdi on, još jednom ispala nevjerodostojna pred EU diplomatima jer je tvrdila kako će nakon nepotrebnog sukoba i zaoštravanja stanja Hrvatska ipak vrlo skoro promijeniti sporni zakon. Međutim iz posljednjeg pisma koje je potpredsjednici Europske komisije Viviane Reding napisao hrvatski ministar pravosuđa Orsat Miljenić dade se zaključiti kako su u Vladi 'razočarani i uvrijeđeni'. Milanović kroz svog ministra i dalje traži isti tretman za Hrvatsku kao što imaju ostale članice i ne pristaje na brzu i bezuvjetnu promjenu kako je to prije dva dana zatražila gospođa Reding.

- Čini se da je premijeru daleko važnije dizanje tenzija oko dvojezičnosti koje nam apsolutno ne treba u ovom trenutku. Uz to nerazumno pokušava krivnju za sve prebaciti na HDZ i druge a jednostavno ne shvaća da mi sada vodimo državu, da je odgovornost naša a ne Karamarkova, smatra HNS-ov dužnosnik koji ne isključuje mogućnost i veće krize unutar vladajuće Kukuriku koalicije ukoliko se Milanovićeva samovolja nastavi.


- Nikog za ništa ne pita, sve posljednje poteze i one spram Bruxellesa i one vezane uz postavljanje dvojezičnih tabli u Vukovaru radio je na svoju ruku bez znanje koalicijskih partnera, što je u najmanju ruku neozbiljno i nekorektno. - kaže on.

Ne uskladi li Hrvatska svoj Zakon o provedbi europskog uhidbenog naloga kako je tražila EK i kako se uostalom Hrvatska i obećala, na odgovor iz sjedišta EU-a nećemo dugo čekati, jer strpljenje eurodužnosnika s Milanovićem je sve manje. To je više nego jasno ponovio i glasnogovornik EK-a Olivier Bailly.

- U zadnjem pismu koje je potpredsjednica Reding poslala traži se od hrvatskih vlasti da promijeni zakon na brz i bezuvjetan način. Naglašavam te dvije riječi - brz i bezuvjetan. Riječju 'brzo' ne daje se neki konkretan rok, ali je hrvatskim vlastima dovoljno jasno da želimo brzu reakciju s njihove strane, da nas izvijeste o konkretnim pojedinostima o tome kako će poštivati obveze i ispuniti zahtjev potpredsjednice Reding. - rekao je Bailly.


Dodao je da povjerenica Reding u ovom pitanju ima potporu cijele komisije i njezina predsjednika Barrosa. - Pismo, iako ga je ona potpisala je stav cijele Europske komisije, od njezina predsjednika do svih povjerenika. Kada je riječ o provedbi i poštovanju zakona EU-a, Komisija djeluje kao jedno tijelo i tkogod potpiše pismo, riječ je o stavu EK. - rekao je glasnogovornik.

Podsjetimo: povjernica Reding je u srijedu, 4. rujna, poslala novo, treće po redu pismo hrvatskoj vladi, u kojem je izrazila 'čuđenje', što će prema pismu ministra pravosuđa Orsata Miljenića od 2. rujna, Hrvatskoj trebati 10 mjeseci da promjeni zakon, koji je donesen samo nekoliko dana prije ulaska u članstvo.


- Čudi me da će za promjenu zakona trebati više od 10 mjeseci i da će ta promjena stupiti na snagu tek 15. srpnja 2014. godine. - kaže Reding u svom pismu, navodeći da treba poduzeti korake 'brzo i bezuvjetno'. Reding je u pismu dodala da će, ako ne dobije brzi odgovor od hrvatske vlade, razmotriti mogućnost uvođenja zaštitnih mjera predviđenih člankom 39 članka Ugovora o pristupanju.


- Mi svakako želimo izbjeći dolazak u tu fazu, a to znači da je na hrvatskoj vladi da poštuje svoje obveze i brzo promjeni zakon. - rekao je Bailly.

U Komisiji neslužbeno ističu da se izraz 'bezuvjetno', koji Reding koristi u svom pismu, odnosi na to da se promjena zakona, kolokvijalno nazvanog lex Perković, ne treba vezati uz ustavne promjene, kojima bi se ukinula odredba o zastarijevanju političkih motiviranih ubojstava.

No ministar pravosuđa Miljenić u odgovoru na ovo treće pismo ponovno izražava čuđenje njezinim najavama da će predložiti aktiviranje 'zaštitnih mjera' iz hrvatskog pristupnog ugovora Uniji zbog zakona kojim se primjena Europskog uhidbenog naloga ograničava na zločine počinjene poslije kolovoza 2002.

I tako se prepiska Zagreba i Bruxellesa nastavlja još jačim intenzitetom. Premijer koji je potpuno izgubio kontakt s realnošću i dalje pokušava razno-raznim političko-diplomatskim smicalicama kupiti vrijeme a svaki novi dan Hrvatskoj donosi sve veću štetu i narušava ono malo ugleda što je ostalo.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... umije.html

http://www.politikaplus.com/novost/8042 ... referendum

KONTROVERZE
Milanović može mijenjati Ustav jedino ako sam počne skupljati potpise za svoj referendum!
Može otezati, ali ne može zaustaviti 'U ime obitelji'. To može samo Ustavni sud.

Autor: Ivan Hrstić

Najave HDZ-a da će na jesen tražiti prijevremene izbore premijer je proglasio infantilnima, iako je zaboravio da je i on sam u oporbi svojedobno bio tražio slično glasovanje, a da prije toga nije ničim ugrozio tadašnju HDZ-ovu parlamentarnu većinu. Ako je to infantilno, onda je pitanje kako nazvati najave da će vladajući na brzinu mijenjati Ustav kako bi onemogućili inicijativu 'U ime obitelji' i njihov referendum o promjeni Ustava?


Čini se da vladajući kao mnogo veću prijetnju od Karamarkove jesenske ofenzive u ovom trenutku doživljavaju inicijativu udruge 'U ime obitelji', iako ona barem na prvi pogled nema ambicije utjecati na to tko drži parlamentarnu većinu. Jutarnji list objavio je ono što je prikazao kao "tajni plan protiv akcije katoličkih udruga". Premda itekako treba imati rezerve prema tajnim planovima objavljenima na stranicama Jutarnjeg lista, očito je da je ovaj sasvim usklađen s izjavama predstavnika vladajuće koalicije, pa i samog premijera, koji referendum o braku kao zajednici muškarca i žene doživljava kao ideološki udarac zdesna, koji je s njegovih vlastitih ideoloških pozicija, ali i sujete, jednostavno nedopustiv.


Mudraci s Iblerovog trga nakon duljeg mozganja dakle došli su do 'spasonosnog rješenja' koje je obični ćorak: preduhitrit će 'U ime obitelji' te promijeniti ustav tako da referendum s takvim pitanjem postane nemoguć. Pri tome su zaboravili na sitnicu - za promjenu Ustava u Saboru vladajući itekako trebaju dvije trećine svih ruku, što, iako nije posve nemoguće, graniči sa znanstvenom fantastikom. HDZ-ovi zastupnici sasvim sigurno neće počiniti kolektivno političko samoubojstvo, a neće ni zastupnici manjina ni laburista - što god inače privatno mislili o braku kao ustavnoj kategoriji i je li nam to potrebno ili nije.


Milanović takve udarce doživljava posve osobno, ali i u SDP-u smatraju da je takvo referendumsko pitanje samo po sebi neprihvatljivo, te da u Ustav treba unijeti promjene kojima bi se ograničilo lepezu pitanja kojima bi se mogao mijenjati Ustav. Budući da imaju na raspolaganje mogućnost da otežu s raspisivanjem referenduma, najlogičnije s njihove pozicije je - da sami promijene ustav prije raspisivanja nepoželjnog referenduma. Čak bi išli toliko daleko da ne bi ni tražili mišljenje Ustavnog suda smatrajući da je postavljeno pitanje nedopustivo, dakle neustavno!


Bilo bi to nevjerojatno objašnjenje, samo kad se ne bi radilo o onom istom premijeru koji je neki dan od predsjednika Sabora, svojeg stranačkog kolege, teatralno zahtijevao da mu preda primjerak saborskog poslovnika, kako bi mu dokazao tko je tu mozak operacije. Predsjednik vlade usred sabornice htio je saborskim zastupnicima, pa i predsjedniku Sabora dokazati da bolje poznaje poslovnik od njih! I tu nije pitanje je li on što se tiče poznavanja poslovnika u pravu ili nije, već - je li takav nastup primjeren ili nije. Milanović ovdje ide još nekoliko koraka dalje: na svoja junačka pleća preuzima ulogu Ustavnog suda, želeći sam biti vrhovni arbitar čak i u tome koje je pitanje dozvoljeno na referendumu o promjeni Ustava. A Milanović očito smatra da ovo nije.

Pravo pitanje je, dakako - a što će nama Ustavni sud, kad imamo tako pametnog premijera, da ne govorimo o ministrima poput Željka Jovanovića, najnesposobnijeg u povijesti Hrvatske, koji se otvoreno suprotstavlja odlukama Ustavnog suda i javno se svađa sa sucima, lažući javnost da je zakon promijenjen kako bi Jasna Omejec postala sutkinja tog suda. Umjesto da ga ograniči, premijer mu pak daje punu podršku, nazivajući odluku Ustavnog suda o kurikulumu zdravstvenog odgoja političkom i usmjerenom protiv aktualne vlasti. Iako je posve jasno da su vladajući posve namjerno i smišljeno zaobišli očekivanu proceduru.


Najavljujući da će taj isti kurikulum ovaj put proći javnu raspravu kako bi zadovoljio propisanu proceduru, pa onda ponovno biti uveden kakav jest, Jovanović, Milanović i društvo pokazuju kriminalnu namjeru da izigraju zakon i odluku sudaca.


Referendum im je bio sjajna stvar sve dok su bili u oporbi. Danas, kad vide da rereferendum može biti sjajno oružje ne samo u njihovim rukama, nego i u rukama njihovih protivnika, vladajući čine sve kako bi sapeli ionako kljastu direktnu demokraciju u Hrvata. Ostvari li se ono o čemu smo slušali ovih dana, referendum, ionako već samo teoretska mogućnost da građani između dvaju izbora izraze svoju volju, na ovim prostorima (p)ostat će misija nemoguće.Najnoviji 'tajni plan' pokazuje pak zloćudnu namjeru izigravanja demokracije i demokratskih načela!

Dubrovački referendum protiv gradnje na Srđu propao je, iako je skupljen jednak broj glasova kao za referendum o ulasku u EU. Koji je pak prošao.


Domovina, brak i obitelj tako, barem za još neko vrijeme, ostaju vjerojatno jedina pitanja oko kojeg se može okupiti kritična masa u Hrvata!

Naravno, promjena referendumskih pravila u budućnosti je moguća, no ona ne daje odgovor na pitanje što u međuvremenu s ovom inicijativom, koja je skupila najmanje 700.000 potpisa i referendum je već postao sasvim izgledna stvar. U ovom trenutku može ga zaustaviti jedino negativna ocjena Ustavnog suda i baš ništa drugo, a Milanović i Jovanović napravili su sve da tamo steknu neprijatelje, čak i od nekadašnjeg SDP-ovog prvaka Mate Arlovića koji sada tamo sjedi. A budući da pitanje braka doista ne spada među temeljna ljudska prava, malo je sumnje kakav će biti odgovor Ustavnog suda.

Sva ona natucanja ovih dana o tome da su autori inicijative teško pogriješili što nisu naveli točan tekst amandmana te da nitko ne može natjerati zastupnike u Saboru da dignu ruku za ustavnu promjenu kojoj se protive, potpuno su promašena.

Sve što vladajući mogu napraviti je otezati i kupovati vrijeme. No, ako Ustavni sud potvrdi da je pitanje dopušteno, ništa ne može zaustaviti referendum. Ako većina onih koji iziđu na glasačka mjesta zatim odluče da će biti ustavnih promjena, vladajući protiv toga nemaju baš nikakvog učinkovitog lijeka!
Mogu otezati, izvlačiti se na nedorečene zakone, no, na koncu će dilemu vjerojatno još jednom razriješiti Ustavni sud i dati naputak o tome kakav amandman se mora unijeti u Ustav. No, čak i ako vladajući to tehnički ne provedu, referendumska odluka automatski postaje ustavna stečevina kojoj se moraju prilagoditi svi postojeći i svi novi zakoni.


Da ne bude dvojbe: ustavna promjena izglasovana na ustavnom referendumu, kojom se brak definira kao životna zajednica žene i muškarca sasvim sigurno ne treba dvotrećinsku potvrdu u Saboru!


Ako se u Saboru bude glasovalo o nekim tehničkim stvarima u vezi provedbe referenduma i njegovih rezultata, to će biti običnom većinom.
K tome, da ne bude dvojbe: ustavna promjena izglasovana na ustavnom referendumu, kojom se brak definira kao životna zajednica žene i muškarca sasvim sigurno ne treba dvotrećinsku potvrdu u Saboru! Ako se u Saboru bude glasovalo o nekim tehničkim stvarima u vezi provedbe referenduma i njegovih rezultata, to će biti običnom većinom.


Mudraci s Iblerovog trga nakon duljeg mozganja dakle došli su do 'spasonosnog rješenja' koje je obični ćorak: preduhitrit će 'U ime obitelji' te promijeniti ustav tako da referendum s takvim pitanjem postane nemoguć.
Pri tome su zaboravili na sitnicu - za promjenu Ustava u Saboru vladajući itekako trebaju dvije trećine svih ruku, što, iako nije posve nemoguće, graniči sa znanstvenom fantastikom.
HDZ-ovi zastupnici sasvim sigurno neće počiniti kolektivno političko samoubojstvo, a neće ni zastupnici manjina ni laburista - što god inače privatno mislili o braku kao ustavnoj kategoriji i je li nam to potrebno ili nije. Naime, takva promjena Ustava kakvu sanjaju u SDP-u ne bi bila samo izjašnjavanje o braku, već i očiti pokušaj da se izigra legitimno izražena volja hrvatskih birača. Koju povijest ne bi lako zaboravila.


Iz vladajuće koalicije ovih dana ispaljuju argumente koliko je direktna demokracija zapravo opasna, tvrdeći da se preko referenduma mogu progurati razni nebulozni prijedlozi. Sutra će, kažu netko doći s prijedlogom da se ukine PDV. I za to neće trebati većinu glasova hrvatskih građana. No, oni koji ovih dana po facebooku pokušavaju ridikulizirati inicijativu 'U ime obitelji' predlažući da u Ustav uđe ovaj ili onaj više ili manje duhovit prijedlog, znaju dobro da za svoje ideje nikad ne bi skupili ni djelić potpisa koje je skupila ova inicijativa. Čak i vlada ne treba apsolutnu većinu glasova hrvatskih građana da bi vladala i donosila dalekosežne odluke koje se tiču sviju.

S druge strane, važno je istaknuti da želja većine da se sačuva prirodu onoga što smatraju vrlinama obitelji i braka sasvim sigurno ne isključuje pravo drugih da formiraju životne zajednice kakve njima odgovaraju i da one budu zakonski priznate. Građani Hrvatske ipak nisu takve ovce da bi podržali ono iza čega zapravo ne stoje, što im nije važno ili je samo po sebi neodrživo.
Kao što nisu ni građani Švicarske, koji su samo tijekom 2012. izišli na čak 12 nacionalnih referenduma, a upravo danas odgovaraju na dva važna referendumska pitanja - jedno o ograničenju prava na azil, a drugo da građani izravno biraju vladu, a ne parlament. Švicarci sasvim sigurno nisu komedijaši. I njihova riječ, kakva god bila, na koncu je zakon. Očekuje se da će prvi referendum proći, a drugi pasti.

Dakle, prije negoli dokine referendum kao legitimni izraz težnji građana za što direktnijom demokracijom, Milanović bi trebao dvostruko razmisliti - je li on doista na proteklim izborima dobio podršku za ovakve poteze i na koji način će ovakvo ponašanje birači honorirati u budućnosti. Konačno, bude li ustrajavao na promjeni Ustava - možda će mu jedini način da to ostvari biti da organizira vlastiti referendum i sam krene na ulicu u skupljanje potpisa!

Josip Perković top tema u Europskom parlamentu, premijer Milanović laže da to vani nikoga ne zanima


Je li moguće da europarlamentarci pitaju naše zastupnike samo o "Lex Perković", a Milanovića europske kolege samo o Vukovaru? - Ja imam dijametralno suprotno iskustvo od onoga što premijer Milanović tvrdi – kaže hrvatska europarlamentarka Ivana Maletić.

Što je bivši agent Josip Perković za premijera Zorana Milanovića? Sve i ništa! Teret prošlosti naslijeđen od njegove stranke, slijednice Saveza komunista Hrvatske. Kad su nadležni trebali za prve demokratske izbore u Hrvatskoj registrirati političke stranke došlo se do zanimljivog podatka - Savez komunista nikad nije bio registriran! Ta zašto bi, zar oni nisu bili "revolucionarna snaga naroda"? Zakoni se povijaju pred revolucionarnom snagom marksizma i lenjinizma.

I Josip Perković ponikao je iz takve prakse društvenog djelovanja gdje sve mora biti obavijeno velom tajne i (polu)ilegalnosti. Počesto i političke laži. SDP-SKH je kasnije izgubio svoj eskahaovski nastavak, ali još i dan danas ideološki se ta stranka nije opredjelila prema prošlosti. Na prvoj postaji nakon ulaska u Europsku uniju dočekao ih je stari drug Josip Perković, koji je u Njemačku putovao nekada kao agent, a danas bi trebao kao optuženik. Naglasak je na ovo "trebao bi" jer "trebologija" je prirasla srcu hrvatskim političarima. Svi znaju što treba, a nikako to da ostvare u praksi. Inkriminiranog, ali čini se ne i deprimiranog, bivšeg agenta Josipa Perkovića hrvatsko bi pravosuđe praktički moralo otpremiti njemačkim kolegama. I sve bilo dobro da se Perkovićevi drugovi-zaštitari nisu praktično umiješali u pravosudne stvari.

Zbrljavili su jedan zakon za koji nikome nije jasno kome i čemu je bio potreban (osim Perkoviću kojem je sve jasno, osim da treba odgovarati pred sudom) te tako otvorili front prema Europskoj komisiji. Demokraciju su shvatili kao oblik političkog poretka gdje su svi jednaki, ali su neki ipak jednakiji. Taj "jednakiji" je danas bivši agent Perković, a premijer Milanović nas sve uvjerava da to nije točno i da u Europskoj uniji nikoga ne zanima ovaj slučaj. Sve, naime, zanima samo Vukovar, ćirilica i dvojezične ploče. Tako tvrdi on i samo on. Nije naveo svjedoke. No, drugi tvrde upravo suprotno i u šoku su kad čuju ovakve premijerove riječi. Hrvatski europarlamentarci nam potvrđuju da je "Lex Perković" top tema u Europskom parlamentu. Zastupnike država članica tamo ne zanima ćirilica i Vukovar, što smatraju unutarnjim političkim pitanjem Republike Hrvatske. Ono, pak, za što premijer tako mirno kaže da su mu u Europi rekli da je unutarnje hrvatsko pitanje, u Europskom parlamentu tvrde da je vanjsko-političko pitanje. Ovdje premijer nekoga dobro "farba", a "ofarbani" je hrvatska javnost.

Sto mu neizručenih Perkovića, je li moguće da europarlamentarci pitaju naše zastupnike samo o "Lex Perković", a Milanovića europske kolege samo o Vukovaru? - Ja imam dijametralno suprotno iskustvo od onoga što premijer Milanović tvrdi – kaže hrvatska europarlamentarka Ivana Maletić. I mi imamo često posve dijametralno iskustvo od onoga što premijer tvrdi, primjerice da smo "slučajna država" i da imamo neke džungle gdje bi neki trebali istjerivati King Konga. Očito se hrvatski premijer u političkoj komunikaciji služi metaforama jer ekonomija je egzaktna znanost, pa je s brojkama teže.

To je sve spinovanje vladajućih, tvrde sve u jedan glas hrvatski politički analitičari komentirajući premijerove javne istupe o Vukovaru koji navodno zanima cijelu Europu. Reklo bi se mnogo više nego 1991. kad su kulturni Europljani mirno gledali kako taj prekrasni barokni grad razaraju oni koji i danas tvrde da je njihov. Možda Milanovića za Vukovar može pitati njegov kolega radikalni Vučić i vojvoda Nikolić, ali u Europskoj uniji baš i ne. Njih puno više zanima zašto se Hrvatska ne pridržava potpisanih ugovora i ne primjenjuje europski uhidbeni nalog.

Dok hrvatski premijer tvrdi da "Lex Perković" nikoga izvan Hrvatske ne zanima, Redingova sprema popis kazni. Krajnje je vrijeme da premijer počne govoriti istinu hrvatskoj javnosti i prestane sa spinom. Te fore ne prolaze, kao niti noćno postavljanje dvojezičnih ploča po Vukovaru. Država bi se napokon trebala početi držati (europskih) zakona.

Autor: Damir Galić

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... anima.html

N. Piskač: Komunjarenje i udbarenje

Objavljeno Nedjelja, 15 rujna 2013 17:00


Komunjarenje štiti udbarenje jer udbarenje omogućuje komunjarenje


Tako je bilo i u Jugoslaviji. Vanjski dug se gomilao, unutarnji gurao po tepih, umjesto plaće dijelili su bonove, Radmanov RTZ bavio se partijskim temama, oporbe nije bilo, odlazilo se na privremeni rad u inozemstvo, partijska birokracija zagorčavala je svakodnevne životne stvari, partijske policije ubijale su sumnjivce, šund je proglašavan umjetnošću, umjetnost šundom, organizirala su se ritualna zaklinjanja u tekovine revolucije, ideologija je bila važnija od realnoga života, penzići su skapavali, studenti šutjeli, seljacima je dopuštena proizvodnja samo za vlastite potrebe, radnici radili, neradnici napredovali po uzoru na druga Tita, realni sektor bio je pod kontrolom dogovorne ekonomije, Crkva je bila unutarnji neprijatelj, bogovi su bili Tito, Partija, Jenea, Subnor i Beograd, ljudska prava uvježbala su se na Bleiburgu, investiralo se po uzoru na obrovačku tvornicu, neprestano se obećavala bolja budućnost. Partija nizašto i nikome nije bila odgovorna. Desetljećima ista pjesma.

Partija i udba: Totalitarni prst i nokat

Tako je i danas premda smo članica NATO saveza i Europske unije. Komunjarenje je preživjelo „tranziciju". Komunistički omladinci stasali su u seniore. Josipović, Milanović,
RadniciDa bi se bavio društvenopolitičkim radom i ubirao njegova više negoli solidna povlaštena beriva, društvenopolitički radnik mora štititi one koji mu čuvaju leđa i bokove, one koji ga svojim uhodarskim radom mogu lansirati na Olimp, ali i baciti u Had.


Komunjarenje i udbarenje su prst i nokat.Bandić, Gabrić, Orešković, Radman... Zadržali su partijsku volju za moć, glad za jednoumljem. Sve je ostalo na jugoslavenskim načelima Partije: Četnički vojvoda i danas im je važniji od potpredsjednice Europske komisije. Udbaš od njemačke kancelarke. Beograd od Europe. Balkanska ljubav od hrvatskog zajedništva. Ćirilica od mira. „Šport" i „zdravlje" od Ustava. Novi Sad od hrvatskoga jezika. Tekovine od gospodarstva. Ideologija od čovjeka. Partijski ciljevi od prosperitetne i zdrave Hrvatske.


Komunjarenje je životni stil, zadrto opredjeljenje i zagrižena sekta. Partijski jezik namijenjen javnosti kodirani je sustav ilegalaca. Kad partijaš zagovara investicije – pod tim se zapravo krije gušenje gospodarstva. Kad spominje poticanje u poljoprivredi on zapravo misli na poticanje uvoza hrane i obračun s hrvatskim selom. Kad kaže kultura mislima je u beogradskom Sava centru. Kad mu se omakne riječ država, sto posto misli na Jugoslaviju. Kad govori o Hrvatskoj, on izgovara „ova zemlja". Kad kaže antifašizam, nepogrešivo misli na komunizam.


Politički prostor još je za Tuđmanova života potiho komunjariziran. Komunjare su ostale komunjare. Deset godina pripremali su povratni udar. Osnovni je posao komunjare baviti se društvenopolitičkim radom. Da bi se bavio društvenopolitičkim radom i ubirao njegova više negoli solidna povlaštena beriva, društvenopolitički radnik mora štititi one koji mu čuvaju leđa i bokove, one koji ga svojim uhodarskim radom mogu lansirati na Olimp, ali i baciti u Had. Komunjarenje i udbarenje su prst i nokat. U 28. članici EU udbarenje postavlja i predsjednike na najvišim državnim dužnostima. Cijenu hrvatske samostalnosti platili su svi osim Partije i njezine podzemne i nadzemne totalitarne aparature.


Podgrijavanje kaosa i restauracija komunizma


Aktualni ministri nisu resorni ministri već društvenopolitički radnici. Milanovićeva vlada nije vlada u klasičnom smislu pojma koalicijske vlade, ona je skup društvenopolitičkih radnika, regrutirana iz četiriju partijskih frakcija, koje povezuje volja za moć. Samo se neizlječivi društvenopolitički radnik s pozicije ministra može kandidirati za gradonačelnika, kao što su to kroz SDP-ov stranački sustav najavili društvenopolitički radnici Mrsić (Josipovićev šef izbornog stožera!) i u obrtništvo zalutali Maras.


Oni tijekom ministarskoga mandata sanjaju o mjestu gradonačelnika Zagreba! Tako Partija u ovome trenutku zajedno s Bandićem i Bernardićem i nedavno na izborima propali Ostojić (također ministar!) ima čak pet kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika. Tzv. narodne, pučke stranke, nemaju nijednoga! Partijaši izravno s faksa ulaze u Sabor, poput Opačićeve. Jakovina iz svoje propale poljoprivredne apoteke skače na čelo Ministarstva poljoprivrede. Jedan je društvenopolitički šegrt iz sektora PTSP-a aterirao u ministarsku fotelju uz pomoć kratkotrajnog polit-tečaja u Josipovićevu nedodirljivu gnijezdu na Pantovčaku.


Tako sklepana ekipa u Partiji formatiranih društvenopolitičkih radnika voza državu i za nos vuče naciju, ruga se Europi i pravi štetu gdje god stigne i čega se god dotakne. Na kritike struke i Europe odmahuju rukom i kažu da su „preuzeli odgovornost", da zapravo „uvode red". A kaos je danomice veći. I restauracija komunizma očitija. Komunjarenje s udbarenjem Hrvatske Partiji se desetljećima pokazalo kao najisplativija politika, a Hrvatskoj kao najpogubnija politika računajući razdoblje od turskih osvajanja. Hrvatska je pod vlašću Partije doživjela strahovita demografska sakaćenja i masovna ubojstva, te značajan gubitak državnoga teritorija.


Viviane Reding je žalosna, Hrvati očajni


I sad kad se ta politika, neokrznuta ratom i neimaštinom, opet nametnula, reagirala je Europa. Najprije Njemačka, a sad i sama potpredsjednica Europske komisije
Viviane Reding. Ona je pročitala i komunjarenje i udbarenje „ove vlade u ovoj zemlji". Hvala joj što pritom nije prezrela i hrvatski narod, nažalost, nesposoban da u vlastitoj državi dvadeset i tri godine riješi problem komunjarenja i udbarenja.

Na konkretnom primjeru sinergije Partije i udbe, lex Perkoviću, kazala je:

„Prvo želim reći koliko sam žalosna zbog ove situacije. Godinama sam radila zajedno s hrvatskom Vladom da završimo poglavlje 23, da omogućimo ulazak Hrvatske u EU. I posljednji korak reformi bio je vezan uz pravosuđe. I Hrvatska je uspjela. Osobno sam dala svoj potpis. I sretna sam da sam to mogla učiniti. I govorila sam da Hrvatska treba biti tretirana jednako kao i sve druge države članice. Dakle, bez CVM-a (mehanizma postpristupnog monitoringa, op. a.) kao Bugarska ili Rumunjska. Borila sam se za to. I onda, što se dogodilo? Tri dana prije datuma ulaska Hrvatska je promijenila zakon. Zakon koji Hrvatskoj nikad nije bio na pregovaračkom stolu, a taj je zakon bio dobar jer je bio u skladu s europskim pravilima. I netom prije ulaska u EU Hrvatska je unilateralno promijenila svoju poziciju. Vrlo sam žalosna, vrlo razočarana, i vjerujem da možemo riješiti ovaj problem što je brže moguće u dobroj vjeri".

Toliko od Viviane Reding.

Reding je, vjerujem joj, žalosna, a Hrvati su, znam, očajni. Ono što Reding moguće još ne može razumjeti, jer ne živi u Hrvatskoj, odnosi se na dramatične posljedice komunjarenja i udbarenja po širini i dubini 28. članice EU. Možda je i bolje da u Europi ne znaju sve razmjere i posljedice unutarnje nam kloake, jer da znaju moguće bi članice EU morale povući ratifikacije o prijemu Hrvatske u EU. I pričekati s odmrzavanjem do izvanrednih izbora.


Ili pak pričekati Milanovićev iracionalni nadnevak kojim prolongira hrvatske obveze prema europskim standardima, uvjetovan i „ustavnim promjenama", a sve samo zato da komunjarenjem zaštiti dosadašnje udbarenje kako bi buduće udbarenje omogućilo daljnje komunjarenje.

Nenad Piskač

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/n ... renje.html

Europska komisija pokreće sankcije protiv Hrvatske!
Piše: J.C.


Objavljeno prije 20 minuta (16.9.2013.)

http://www.index.hr/vijesti/clanak/euro ... 00789.aspx

POVJERENICI Europske komisije podržali su prijedlog Viviane Reding da se Hrvatskoj nametnu sankcije. Potvrdila je to za Index Mina Andreeva, glasnogovornica potpredsjednice Europske komisije.

Reding je zajedno s predsjednikom EK Joseom Manuelom Barrosom i povjerenikom Štefanom Fueleom još u petak obavijestila čitav kolegij povjerenika da Hrvatska krši odredbe o europskom uhidbenom nalogu. Predložila je da se Hrvatskoj uvedu sankcije, što su europski povjerenici prihvatili.

Gubimo i do milijardu eura!

Tvrdoglavost Zorana Milanovića oko famoznog "lex Perkovića" Hrvatsku bi tako mogla skupo koštati. Izgubiti bi mogli, prema procjenama, i do milijardu eura!

Iz Europske komisije još prošlog tjedna stigle su informacije da će Reding tražiti sankcije u skladu s člankom 39. ugovora o pristupanju. Za Hrvatsku bi to moglo značiti otežavanja ulaska u šengensku zonu, kao i gubljenje sredstava predviđenih za pomoć pri unaprjeđenju nadzora granica.

"Lex Perkovć" što prije uskladiti s europskim pravilima

Podsjetimo, ministarstvo pravosuđa u četvrtak je poručilo kako bi se izmjene "Lex Perkovića" mogle naći na sjednici Vlade već idući tjedan, no stupile bi na snagu u tek srpnju iduće godine. U Bruxellesu time nisu zadovoljni.

Glasnogovornik Europske komisije Olivier Bailly u petak je podsjetio da je Reding tražila da se se uhidbeni nalog brzo uskladi s europskim pravilima. "Dakle, brzo nije povezano s određenim datumom ali mislim da na svim jezicima to znači što je prije moguće", rekao je Bailly.