Forum Hoplologije,

Kakav protektorat? Moraju odgovarati oni koji su uništili Hrvatsku, uz političare i njihovi medijski suučesnici...


NEDJELJA, 24 KOLOVOZ 2014 20:20 IVANA

'Poznati porezni stručnjak', Hrvoje Zgombić, u razgovoru za režimski Jutarnji list, poput većine dobro plaćenih genijalaca u Hrvatskoj, zaključio je da se Hrvatska nalazi pred bankrotom, slom financija je neizbježan tvrdi financijski Harry Potter s kojim je razgovor obavila skandalozna bivša Sanaderova pionirka, Jelena Lovrić. Naravno, već smo se umorili od objašnjavanja zašto je samo u Hrvatskoj moguće da netko poput Jelke Lovrić uopće i dalje radi kao novinar, Naime, skandalozna novinarka podržavala je čak dvije pošasti koje su poharale Hrvatsku, početkom devedesetih velikosrpske fašiste, deset godina nakon toga Ivu Sanadera.

'Poznati porezni stručnjak' nije zadovoljan poreznom politikom Republike Hrvatske te tvrdi da bi Hrvatskoj u budućnosti trebao neki nadglednik, neka vrsta stranog protektorata Europske unije, kako bi se izvukla iz krize, drugim riječima, stručnjak smatra da su aktualni hrvatski političari neodgovorni i nesposobni, no, opet ne predlaže da ih se zatvori ili protjera iz politike, što bi trebala biti logična posljedica ukoliko nas doista bace u ponor, što je, gotovo neminovno. Drugim riječima, oni koji su upropastili Hrvatsku trebali bi ostati na čelu države, primati plaće kao da Hrvatsku nisu upropastili, dok bi sav teret oporavka pao na leđa hrvatske sirotinje, razni paraziti, menadžeri, savjetnici, političari, 'stručnjaci', direktori brojnih nepotrebnih agencija koje su izmišljene kako bi vladajuća kasta, bez obzira koja ona bila, uhljebila vojsku svojih poslušnika, suučesnika i pomagača. Ne samo da to nije reforma, to je novo ropstvo.

Dakle, porezni stručnjak nije rekao da bi hrvatske parazite trebalo staviti pod međunarodni nadzor, da bi trebalo uhititi bandu, između ostaloga i medijsku, koja je pomogla svim hrvatskim režimima da u posljednjih 15 godina opljačkaju državu, niti je predložio progon medijsko-tajkunskog smeća koje ne plaća porez i tako pljačka građane, posebno one koji svoje obveze prema državi redovito servisiraju iako ni za vlastito preživljavanje nemaju dovoljno, on se, taj porezni stručnjak, postavio kao đavolji odvjetnik te stao na stranu onih koji su državu uništili, a protiv naroda. Protektorat da, ali nad kime? Naroda nad onima koji su taj isti narod doveli do prosjački štap, dakle, narod bi pod svoj protektorat trebao staviti svoju državu, jer sve ostalo već je viđeno, a odvelo nas je u katastrofu.

Zašto bi u istom košu bili rasturači Hrvatske i njihove žrtve? Nije narod kriv za ovo što se Hrvatskoj dogodilo, krivi su oni koji su ih preveli žedne preko vode, kojima plaća nije nikada ni sat vremena kasnila i koji imaju više nego što do smaka svijeta mogu potrošiti. Hrvatskoj, na neki način, treba moderni Robin Hood, koji će donijeti takav zakon kojim bi se omogućilo da se legalno otme onima koji su opljačkali Hrvatsku i da se onda taj 'plijen' podijeli opljačkanoj sirotinji. Sirotinja, zavaravaju se ukoliko neki misle drugačije, nema se više čega odreći i nema više prostora da bi ona bila nečiji sluga i nečiji 'protektorat'.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... suucesnici

SAMO JE VLADA ZA

Jelena Brcković
08:25, 31.08.2014.


Stručnjaci, sindikat, oporba – svi su protiv monetizacije hrvatskih autocesta

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture je, kako su prenijeli mediji, nedavno objavilo kako bi monetizacija autocesta trebala biti dovršena do kraja ove godine, najkasnije u veljači iduće godine kada se očekuje i jednokrata isplata. No, izgleda kako se s monetizacijom, osim vladajuće garniture, ne slaže većina javnosti, politička oporba pa ni hrvatski stručnjaci.

Iz resornog su Ministarstva poručili kako će sredinom rujna biti dovršen, pa tako i ponuđen, zainteresiranima nacrt koncesijskog ugovora autoceste na koji će isti trebati dati obvezujuću ponudu u roku od 45 dana. Nakon toga se ulazi u pregovore s ponuditeljima u kojima se nastoje postići što bolji uvjeti i odabrati najpovoljniji. U Ministarstvu su zadovoljni iskazanim interesom s obzirom da se javilo više od tri interesenta i jer su svi izrazili spremnost nastaviti nadmetanje.

Podsjećamo, paramateri monetizacije bit će od 2,5 do 3 milijarde eura – ovisno o koncesijskom roku od 30 do 50 godina, a na samom nacrtu ugovora radi tvrtka Shearman & Sterling koja je angažirala odvjetničko društvo Hanžeković i partneri nakon što u Vladi nisu bili zadovoljni nacrtom koji je izradila odvjetnička kuća Wolf Theiss, budući da je na njega značajnih 10-ak primjedaba dalo i Državno odvjetništvo RH pa je s njima raskinut ugovor. Tada su i iz Ministarstva naglasili kako dorada nacrta ugovora neće izazvati dodatan trošak.

I sam ministar financija Boris Lalovac kazao je ljetos medijima kako se nada da će monetizacija biti završena do kraja ove godine kako bi se iskoristila za smanjivanje javnog duga koji bi se tada smanjio otprilike 3 milijarde eura.

Naime, prema podacima Eurostata, u prvom tromjesečju javni dug dosegnuo je 221,8 milijardi kuna, što je za 1,6 milijardi više nego u prethodnom kvartalu. To čini 68 posto BDP-a, što je za 0,6 postotnih bodova više nego na kraju zadnjeg lanjskog tromjesečja.

Prikupljanje potpisa za referendum protiv monetizacije

No, ne slažu se svi s vladinom odlukom monetizacije autocesta. Štoviše, Nezavisni cestovni sindikat, odnosno sam predsjednik spomenutog Sindikata najavio je ljetos početak prikupljanja potpisa građana za raspisivanje referenduma protiv monetizacije autocesta za 10. listopada ove godine.

Predsjednik Sindikata Mijat Stanić kazao je tom prigodom kako se ne radi o monetizaciji javnoga duga, već o koncesiji nad autocestama jer se jedino koncesijom ne može monetizirati javni dug. Stanić je kazao kako se za koncesiju ne može dobiti dovoljno novaca koliko je država dužna pa stoga ne možemo monetizirati cijeli, nego samo dio duga te dodao kako građanima treba objasniti kako se radi o koncesiji na najvjerojatnije rok od 50 godina, odnosno o prodaji na određeno vrijeme.

“Smatramo da za transakciju koju vlada želi provesti mora pitati građane za suglasnost, jer se ovdje ne radi o nekom hotelu, već o osnovnoj infrastrukturi i suverenitetu Republike Hrvatske”, istaknuo je Stanić. Podsjetio je kako su autoceste izgrađene kao razvojni projekt RH da bi se razvijalo gospodarstvo i turizam te omogućila bolju povezanost zemlje.

Davanjem autocesta u koncesiju sve to bi bilo ugroženo, jer se u praksi pokazalo da su prvi potezi dosadašnjih koncesionara bili povećanje cestarina, jer država ne bi mogla davati jamstva budućim koncesionarima budući da je to zabranjeno pravilima Europske unije. Stoga bi se prihodi koncesionara regulirali isključivo cijenom cestarine, rekao je Stanić.


Moguće rješenje vinjete?

Profesor na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti Marko Ševrović u nedavnom je intervjuu za narod.hr naglasio kako nije za monetizaciju autocesta jer, kako je istaknuo, osobno se protivi bilo kojem modelu kojim Hrvatska nebi imala kontrolu nad prihodima.

„U Hrvatskoj postoji dovoljno struke da se svi zajedno nađemo za stolom i da nađemo kompromisno rješenje, a ne da se uzimaju vanjski konzultanti koji nam još i danas nisu dali odgovore, a za to su plaćeni“, smatra Ševrović..
Ševrović je kazao kako je problem u tome što su ceste građene usprkos tvrdnjima struke kako neće pod takvim uvjetima gradnje biti dovoljno prometa.

„Da bi stavili u funkciju autoceste, odnosno povećali promet, moramo smanjiti cijenu. Znači, cijena korištenja kilometra autocesta treba biti manja nego što je sad“, objasnio je Ševrović te dodao kako autoceste treba integrirati u prostor.

Ševrović ističe kako je osnovni problem Hrvatskih autocesta model naplate cestarine koji definitivno nije dobar jer taj model naplate sam po sebi troši gotovo pola prihoda od naplate koju naplati odnosno potroši na troškove radne snage, održavanje, vraćanje kredita za naplatne kućice, troškovi grijanja, troškovi informacijskih sustava itd.

Da smo uveli vinjete, tih troškova ne bi bilo. Da se razumijemo, niti vinjete nisu idealno rješenje. Vinjete prvenstveno nisu fer iz razloga što onaj koji puno vozi plaća malo, a on više uništava infrastrukturu i nisu idealne za povremene korisnike i turiste, rekao je Ševrović.

Druge tehnološke mogućnosti

„Zašto ne bismo na primjer uveli sustav sličan M-parkingu, tj. ako želim sedmodnevnu vinjetu pošaljem SMS s brojem tablice, kao i za parkiranje. Nema naljepnica, naljepnice su stvar prošlosti. Vinjete bi trebali uvesti odmah i to do turističke sezone. To uopće nije tehnološki problem“, kazao je Ševrović.

Danas postoji tehnološki model baziran na sustavu satelitske navigacije koji omogućuje naplatu točno onoliko koliko voziš i ne samo koliko voziš nego i kada se voziš, jer nije isto voziti se 1.7. ili 1.10. Nije i ne može biti ista cijena.

Znači, uvođenjem slične tarifne politike može se utjecati na izbor korištenja cesta, na koji način i u kojem vremenu. Npr. imate dvije paralelne ceste. Autocestu i državnu cestu. Tako možete naplaćivati za jednu od tih dviju cesta veću cestarinu. Recimo državnu cestu. Smanjit će se broj nesreća, zagađenje, buka koja štetno djeluje na zdravlje ljudi i okolinu i sve ostalo jer ova cesta prolazi kroz naselje. To rade Nijemci s teretnim vozilima.

Dodao je kako bi ljude koji rage na naplatnim postajama trebalo, one koji imaju uvjete, poslati u mirovinu, a dio koji je radno sposoban, educirati za neke druge poslove na tržištu ili doškolovati za drugi posao u održavanju.

Predsjednik Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika Vladimir Ferdelji je istaknuo dva ključna uzroka koja tjeraju vladu na monetizaciju kao jedino rješenje – dugovi i upravljanje koje je u državnim poduzećima lošije nego u privatnim. “Autoceste su infrastruktura za razvoj gospodarstva”, izjavio je Ferdelji.

Istaknuo je restrukturiranje kao rješenje. Jedno od njih je uvođenje naplate putem vinjeta koje Sloveniji donose deset posto više prihoda od nas, a sami imaju 400 kilometara manje autoceste.

Bivši ravnatelj Hrvatske uprave za ceste Aleksandar Čaklović savjetovao je pak umjesto monetizaije detaljnije proučavanje drugih mogućnosti, ali i da se službe upravljanja i održavanja HAC-a i ARZ-a stručno organiziraju bez prisustva politike.

Hrvatska ne zna upravljati autocestama

“Istaknuti razlozi monetizacije su pribavljanje sredstava za nove državne investicije, rješavanje pitanja visoke zaduženosti javnih autocesta, te smanjenje javnog duga, ali savjetnik je propustio detaljnije ispitati ostale mogućnosti monetizacije osim izdavanja autocesta u koncesiju”, stoji u sažetku rada asistenta Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru Mate Kosora koji je stručno-matematički obradio problem monetizacije hrvatskih autocesta

Naime, autor analizira izvještaj savjetnika monetizacije i prvi ukazuje na značajne propuste koji su umanjili indikativan iznos monetizacije. Cijena monetizacije uspoređena je sa kamatnom stopom na kreditno zaduženje.

“Financijsko stanje autocesta posljedica je lošeg ulaganja i upravljanja, a predloženi model monetizacije djeluje na način da se trenutni stupanj sposobnosti javne vlasti projicira i betonira na dugi vremenski rok”, piše Kosor u svom “Osvrtu na predloženi model monetizacije autocesta u Hrvatskoj”.

Takozvana “monetizacija Autocesta” odnosno davanje istih u koncesiju bio bi slijed velikih investicijskih promašaja novije Hrvatske povijesti. Hrvatske autoceste su se gradile teškim zaduživanjem zemlje i ne bi bilo mudro i razumno dati ih u koncesiju, smatraju pak iz Ravnateljstva za energetiku, infrastrukturu, promet i telekomunikacije HSS-a.

“Zasigurno, odabranog novog koncesionara, ne bi zanimalo opće dobro i interes RH nego jedino što veći prihodi i dobit, a što manji rashodi, tj. što manji troškovi održavanja i ulaganja u modernizaciju autocesta. Time bi bio upitan razvitka Hrvatske i prometnog povezivanja svih hrvatskih regija. Matematička logika ne potvrđuje koncesiju HAC-a i ARZ-a”, smatra ravnatelj Ljubomir Majdandžić iz HSS-a.

“Dakle, nikako nije mudro nacionalnu prometnu žilu kucavicu dati u koncesiju za otprilike isti ili malo veći iznos koji bi država u vrijeme trajanja “monetizacije” uprihodila samo od PDV-a. Tko god to napravio loš je gospodar i ne zna gospodariti nacionalnim interesima. Autoceste kao nešto u čemu nema konkurencije ne isplati se davati u koncesiju”, istaknuo je Majdandžić.

Naglasio je kako bi Vlada kratkoročno s tri milijarde eura smanjila javni dug, ali za dugoročnu stabilizaciju javnih financija i otplatu državnog duga ova Vlada je nestručna i nesposobna. Dobiven novac od koncesionara ove godine može popuniti proračun, što je dakako potrebno, ali je kratkoročno, međutim ostavljamo državu bez prihoda slijedećih godina što je dugoročno loše.

Naposljetku, ni HDZ se ne slaže s monetizacijom autocesta.

„U Hrvatskoj su neke dionice autocesta već koncesionirane, a na njima je cestarina, gledano po kilometru, 70 posto skuplja nego što je na dionicama koje pokrivaju Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka-Zagreb. Dođe li do monetizacije, doći će i do povećanja cestarine, što znači dodatni udar za sve građane“, istaknuo je nedavno u medijima HDZ-ov predsjednik Odbora za promet, pomorstvo i veze Oleg Butković te napomenuo kako će HDZ zbog navedenog podržati mogući referendum te poručio kako bi vlada morala „još jednom dobro promisliti o tome što čini“.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/tko-je-sve-pro ... autoceste/

Stručnjaci HAC-a: "Prihod koncesionara hrvatskih autocesta bio bi pet puta veći od uloga!"

Objavljeno Nedjelja, 07 rujna 2014 18:01




Simulacija prihoda, rashoda i dobiti mogućeg koncesionara hrvatskih cesta pokazuje da bi njegova čista zarada kroz 40 godina bila četiri puta veća od iznosa koji bi bio uplaćen u hrvatski proračun, i koji je već potrošen. Ovome i ne treba nikakav dodatni komentar.


No, ipak kažimo da vjerojatno ni Milanovićeva vlada ne će komentirati te brojke, osim što će papagajski ponavljati svoju lažnu mantru za plašenje žitelja Hrvatske: "Monetizacija autocesta ili bankrot".

Dakle, ne samo da je za moral hrvatskog naroda pogibeljno prodavati sigurno najveću stvar koju smo nakon pobjede u Domovinskom ratu napravili, i na koju možemo biti i jesmo ponosni, već je i financijska strana tog "posla" katastrofalna za Hrvatsku.

Napomenimo još samo da je simulacija načinjena uz najnepovoljnije uvjete za koncesionara, kojih se on sigurno ne će pridržavati, zašto bi, a to je zadržavanje svih zaposlenika (otpušteni će naravno pasti na teret Hrvatske), i zadržavanje svih popusta na vožnju autocestama, poput ENC-a. Plan Milanovićeve vlade je dakle još katastrofalniji za Hrvatsku nego što stoji u naslovu teksta.

Koncesionar hrvatskih autocesta zaradit će četverostruko!

Budući koncesionar hrvatskih autocesta u 40 godina zaradit će više od 101 milijarde kuna. Pokazuje to simulacija prihoda, rashoda i dobiti koncesionara koju je izradilo nekoliko stručnjaka iz Hrvatskih autocesta. Pri izračunima koristili su se dosad poznatim podacima o uvjetima koji će biti uvršteni u koncesijski ugovor, a koji Vlada ovih dana kani ponuditi potencijalnim koncesionarima.

Cestarina se veže uz promet

A jedan od tih uvjeta je pravo koncesionara da svake godine povećava cestarinu za stopu inflacije minus jedan posto. Stoga je u izračunima simulacije zarade koncesionara svake godine prihod od cestarine povećavan tri posto (predviđena je godišnja inflacija od četiri posto).

Prihod od cestarine povećavan je svake godine za dodatnih jedan posto na osnovi tolikog postotka rasta prometa.

Izrađivači te analize pri tome su i troškove redovnog i izvanrednog održavanja te plaće zaposlenika uvećavali svake godine za četiri posto, iako je vrlo malo vjerojatno da će budući koncesionar povećavati te troškove. Kao startna godina uzeta je 2015., s prihodima od cestarine od 1,9 milijardi kuna na osnovi rasta prometa od jedan posto, nešto manje od iznosa koliko će ove godine ukupno Autocesta Rijeka Zagreb i Hrvatske autoceste prihodovati po toj stavci. Taj iznos raste na 1,957 milijardi kuna kad se uveća tri posto na osnovi inflacije.

Ukupni rashodi za plaće radnika, redovno i izvanredno održavanje procijenjeni su na 900 milijuna kuna. I to 330 milijuna kuna za plaće, uvećane četiri posto, 370 milijuna kuna za redovno održavanje, uvećano četiri posto, te 200 milijuna kuna za izvanredno održavanje. Simulacija prihoda i rashoda budućeg koncesionara : pokazuje da će on svoje i ulaganje od tri milijarde eu 3 ra ili oko 22 milijarde kuna, | koliko će platiti za 40 godina koncesije, isplatiti već nakon milanovic16 godina, i Naime, te godine koncesionar će imati prihode od 3,5 milijardi kuna, rashode od 1,558 milijardi kuna, a dobit od 1,844 milijarde kuna. Ukupno će od 2015. godine do 2030. kumulativna dobit koncesionara iznositi 23,171 milijardu kuna.

Ostaje popust na ENC?

Od te godine sve što zaradi bit će čista dobit, a ona će iznositi gotovo 80 milijardi kuna (kad se uloženih 22 milijarde kuna oduzme od ukupne dobiti u 40 godina u iznosu od 101,762 milijarde kuna).

HAC i ARZ bi pak uz reprogram kredita, kad njihove autoceste ne bi otišle u koncesiju, u tih 40 godina zaradili oko 50 milijardi kuna, napominju oni koji su izradili simulaciju prihoda koncesionara. No moguće je da će prihodi koncesionara biti i veći s obzirom na to da 35 posto HAC-ovih korisnika cestarinu plaća ENC-om, na što imaju 25 posto popusta. Naime, vrlo je vjerojatno da će novi koncesionar značajno smanjiti taj popust. Vlada namjerava početkom iduće godine okončati proces monetizacije autocesta, a u koju je krenula zbog velikih dugova koje imaju ARZ i HAC, a koji su premašili četiri milijarde eura. No protivnici te ideje zalažu se za reprogram tih kredita ili izdavanje obveznica.


Josip Bohutinski
Večernji list

http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/18325-od.html

Evo što Ministarstvo (ne)kulture financira: 'Vodič kroz gu*ice i s*se!'

Autor: I.Babić
Datum: nedjelja, 28. rujna 2014. u 14:32

Ne sramimo se pokazati vam točno koji od tih portala su dobili vaš novac da promiču...Što već promiču. Ministarstvo kulture je podijelilo više od tri milijuna kuna na 22 portala diljem Hrvatske jer su u službi kulturnog uzdizanja građana Lijepe naše. Do toga kakvim morbidnim sadržajem nas oni točno "kulturno uzdižu" doći ćemo nešto poslije. Vratimo se na to kako oni rasipaju naš novac.

Svi se često pitamo gdje idu naše plaće. Porez koji mi plaćamo, ne samo da omogućava našim političarima lagodan život, nego im daje i slobodu da bacaju novac na gluposti, ispiru mozak javnosti i iskrivljuju vrijednosti koje bi trebale biti temelj našeg društva. Hrvatska se još jednom našla na udaru širenja uvrnutih ideoloških vrijednosti, a ovaj put je nositelj ovog degeneričnog rasipanja novca u svrhu ideološke propagande liberalnih vrijednosti upravo Ministarstvo kulture RH.

Svatko ima pravo na svoje mišljenje i promicanje vlastitih stavova, ali pomalo je licemjerno da država i njene institucije financiraju svjetonazor koji nije zajednički svim građanima Lijepe naše. Sigurno se većina hrvatskih građana ne bi složila s time da se u ovo teško vrijeme iz državnog proračuna financiraju internetski portali kulturološkog sadržaja čiji sadržaj je sve samo ne kulturan.

Prvenstvno treba istaknuti da je ova vlada sprema potrošiti nekoliko milijuna kuna na internetske portale kojima prvenstvena djelatnost nije informiranje u klasičnom smislu. Da, dobro vidite! U vrijeme kad je nezaposlenost sve veća, u doba kad je državni proračun sve tanji, u doba kad pojedini dijelovi države nemaju novac za izgradnju osnovne škole... Oni na troše novac na "kulturu". Očito da su u našoj Vladi malo pobrkali što to znači biti kulturan. Nekoć smo kulturu povezivali s izrazima gospodin i gospođa. Zašto? Jer su gospodin i gospođa bili dobro obrazovani, pristojni ljudi koje je društvo cijenilo. Oni su svoju kulturu i ugled stjecali u školi, ali očito Vlada ne želi da to i dalje bude tako.

Gospodin i gospođa išli su u školu

Zar je vama kulturno da se djeca nekog mjesta ne mogu obrazovati (kao što je slučaj djece u Pazdigradu u Splitu koja već 10 godina čekaju gradnju osnovne škole), ali mogu po internetu čitati o tome kako žive oni koji crtaju grafite (što je danas na naslovnoj strani jednog od tih portala). Zar je vama kulturno da dijete ne zna koja je biološka razlika između muškarca i žene, ali čita naslove poput "Spol ne bi trebao biti ograničenje nego sloboda". Zar je vama kulturno da dijete ode na neki od tih portala koji ima rubriku "Porno" i gdje tekstovi počinju s naslovom "Vodič kroz guzice i sise", umjesto da o anatomiji ljudskog tijela uči na predmetu biologije. Sve ovo su samo neki stvarni primjeri na našim kulturnim portalima. Naravno nismo htjeli imenovati koji naslov pripada kojem portalu jer se to nama nije činilo KULTURNO.

Ipak, ne sramimo se ni pokazati vam točno koji od tih portala su dobili vaš novac da promiču... Što već promiču.

Možemo otvoreno reći da je većina dobila taj novac zbog lojalnosti vladajućoj koaliciji. Kako smo već pisali. GONG je otvoreno dao svoju potporu SDP-u kad je odbio podržati referendumsku inicijativu da se u hrvatski izborni sustav uvede preferencijalno glasovanje. Valjda im je ovo nagrada.

Još jedan neobičan primjer s ove liste je portal H-Alter. Glavni urednik Portal H-Alter (medija poznatog po svojoj lijevoj ideologiji) Toni Gabrić nedavno je preko portala napao Ministarstvo kulture zbog toga što je godinama odugovlačilo donošenje strategije medijske politike. Onda je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić dala H-Alteru četvrt milijuna kuna i odjednom ih je Gabrić prestao napadati. Čini se da je medijska strategija bila bitna samo ako uključuje to da H-Alter dobije novac iz ministarstva. Možda najzanimljiviji primjer ove priče je portal MUF čiji sadržaj je toliko degutantan da ne znamo što je zapalilo ministricu Zlatar Violić da i njima dodijeli 70 tisuća kuna. Valja spomenuti da se na stranicama tog portala ne može naći točno tko je glavni urednik ili odgovorna osoba za taj medij, a nekako bi bilo logično da to bude jedan od glavnih uvjeta da se mediju dodijeli novac iz državnog proračuna. Čini se da ni transparentnost nije uvjet za donaciju od države.

Ako je državi bitnije potrošiti tri milijuna kuna na portale o kulturi koji nemaju veze s kulturom umjesto gradnje škole, onda živite u Hrvatskoj. Ako svi građani Hrvatske mogu iskreno reći da je to što se piše na ovim internetskim portalima kultura, onda se mi ispričavamo na našoj (ne)kulturi.

http://www.dnevno.hr/novac/133584-evo-s ... -s-se.html

Bando razbojnička kako vas nije sram?

Autor: D.Boroš
Datum: petak, 21. studenog 2014. u 19:55


Iako je ekonomska situacija u Hrvatskoj zapravo bezizlazna, Milanovićeva Vlada je odlučila udvostručiti iznos predsjedničkim kandidatima koji pređu prag od 10 posto u odnosu na prošle izbore, a povećala je i sredstva iz proračuna za političke stranke. Prvo su uzeli sebi, a raji - ako što ostane, nadajući se da će njihov kandidat uzeti najveći jack pot - onaj od milijuna kuna!


U Hrvatskoj nema dobrih vijesti. Štoviše, zahvaljujući korumpiranim, nesposobnim i sebičnim političkim elitama Hrvatska je danas, iako je članica Europske unije u nerješivoj, bezizlaznoj gospodarskoj situaciji. Potrošnja države raste, javni dug raste, dok su gospodarstvo i standard građana od 2008. do danas u konstantnom padu. Čak i za slijedeću godinu već sada 'grčići, 'lalovci', 'lončići', 'vrdoljaci' i ostali predviđaju kako neće biti ništa bolja. Više nam čak niti ne lažu da će biti bolje. Ukratko nade je sve manje.

No u takvoj sumornoj atmosferi, gdje se potiho najavljuje grčki scenarij, bankrot države i smanjivanje plaća, Milanovićeva vlada je gotovo nestvarno, mrtva-hladna odlučila udvostručiti iznos koji će predsjednički kandidati dobiti iz državnog proračuna.

Dakle, pobjedniku bitke za Pantovčak pripast će milijun kuna. Najnovijom vladinom odlukom o visini naknade troškova izborne promidžbe za izbor Predsjednika RH određuje se da "kandidat koji dobije najveći broj glasova dobije naknadu troškova od milijun kuna, a ostali kandidati koji su dobili preko 10 posto glasova dobit će iznos razmjeran broju dobivenih glasova u odnosu na prvog kandidata, dok će u drugom krugu dobiti 20 posto od iznosa naknade utvrđene u prvom krugu". Pravo na naknadu predsjednički kandidati ostvaruju nakon što Državno izborno povjerenstvo objavi rezultate izbora.

Jednostavno je neshvatljivo da je na prošlim predsjedničkim izborima naknada bila dvostruko manja. Naime, tadašnja je Vlada prepolovila naknadu za troškove izborne promidžbe odlučivši da će svi predsjednički kandidati koji dobiju najmanje 10 posto glasova kao naknadu za troškove izborne promidžbe dobiti po 250.000 kuna (prvi krug), odnosno 500.000 kuna (drugi krug).

Podsjetimo na izborima za Predsjednika Republike 2009. odnosno 2010. godine pravo na spomenuta sredstva ostvarilo su četiri kandidata: Andrija Hebrang i Nadan Vidošević po 250.000 kuna (jer su u prvom krugu prešli prag od 10 posto), te Ivo Josipović i Milan Bandić po 500.000 kuna budući da su sudjelovali i u drugome krugu izbora.

Milanović se isprdava s građanima

Osim skandalozne odluke o većim nagradama za budućeg predsjednika, sredstva su u proračunu povećana i političkim strankama. Dakle prvo su uzeli sebi, a raji što ostane.

Nakon višemjesečne neizvjesnosti, sada su konačno raspisani izbori za predsjednika Republike Hrvatske i to u blagdansko vrijeme koje će nam pokvariti političari svojom agresivnom promidžbom u svim mogućim medijima. No, očito to nije bilo dovoljno pa se Milanović zadnjih dana doslovce još isprdava s građanima tvrdeći kako stranke baš i neće dobiti više novca.

- Sve političke stranke su zadnjih godina dobivale sve manje i manje, to znam po onome što je dobivala moja stranka. To su pravila igre, koja su dobra, jer osiguravaju da se u politici zna odakle dolazi novac, da nemamo tajne račune na koje građani uplaćuju po 100.000 kuna, a da ni ne znaju da su uplatili, kazao je Milanović. "Ja kao predsjednik stranke znam jako dobro kako se teško s time nositi u kampanji, jer smo radili transparentno i imali smo dovoljno novaca. No, konkurencija koja bi trebala imati malo više od nas ima triput više. Sada su računi čisti, čim uđeš u parlament država će financirati određene troškove kampanje. Sve što stranci treba, osim nešto novca za plaće, je novac za kampanje, a taj novac sada nadziremo strože nego ikada".

Međutim, dobro se prisjetiti da u SDP-u još nisu podmirili stare dugove nastale financiranjem prvog Josipovićevog pohoda na predsjedničke dvore, naime, kredit, kojeg se "uredno" otplaćuje, u cijelosti bi trebao biti isplaćen tek nagodinu, pa će novac zarađen u ovoj kampanji dobro doći. A narod neka gladuje.

Varalice

U SDP-u su najavili kako će u Josipovićevu izbornu promidžbu, koja u stranačkim planovima ima apsolutni prioritet, potrošiti oko četiri milijuna kuna. Taj novac bi trebao pokriti polovicu Josipovićevih izbornih troškova s obzirom na to da prema Zakonu o financiranju političkih aktivnosti i izbora, koji je donesen početkom 2013., predsjednički kandidati smiju potrošiti maksimalno osam milijuna kuna. Spomenuti Zakon ograničio je donacije pravnih osoba na 200.000 kuna, a fizičkih na najviše 30.000 kuna. Ali u članku 15 unesena je odredba da se političke stranke izuzimaju od ograničenja kada je u pitanju financiranje kandidata za predsjednika Republike. To znači da, iako su i stranke pravne osobe, SDP, HDZ, HNS, ORaH i ostali legalno mogu investirati svih 8 milijuna kuna u korist određenog predsjedničkog kandidata ili kandidatkinje.

SDP će imati financijsku pomoć ostalih stranaka koje će podržati Ivu Josipovića, čak i nekih koje nisu u Kukuriku koaliciji. Uz to, na Pantovčaku očekuju i izdašne priloge brojnih tvrtki i pojedinaca, pa će aktualni šef države vjerojatno bez puno problema zaokružiti financijsku konstrukciju svoje kampanje. I na kraju se nada i punom ulovu iz državnog proračuna.

U prošloj kampanji Josipović je potrošio 8,950.325 kuna, od čega mu je najviše - čak 6,8 milijuna - osigurao SDP, a slijedili su građani sa 965 tisuća kuna pa tvrtke sa 565 tisuća kuna. Osim toga, Josipović je za kampanju digao i kredit od 500 tisuća kuna, a gotovo 84 tisuće kuna prikupljeno je iz ostalih izvora kao što su rad volontera i kamate od banaka i slično.

Među pravnim osobama najviši iznos - 200 tisuća kuna, Josipoviću je donirao Dioki, tada u vlasništvu tajkuna Roberta Ježića, a potom 162.000 Maksima komunikacije, čiji je vlasnik bio Ivan Račan. Visoka poslovna škola Libertas uplatila je za njegovu kampanju 50 tisuća kuna.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -sram.html

BACILI 20 TISUĆA DOLARA

Vladin zrakoplov prazan letio u Ankaru da bi Pusić uživala u luksuzu

U vrijeme kada političari, a osobito Vlada, od svih traže odricanje, štednju i rezanje, prva potpredsjednica Vlade doslovce se razbacuje državnim novcem

Datum objave: 30.12.2014 | 20:05 Autor: Damir Kramarić

Potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova, Vesna Pusić, prije desetak dana, točnije u petak 19. prosinca, bila je u službenom posjetu Turskoj, gdje je - prema informacijama koje smo dobili od nekoliko hrvatskih diplomata - nepotrebno potrošila velik iznos javnog novca.

U Ankaru je, naime, doputovala redovnom zrakoplovnom linijom jedne strane zrakoplovne kompanije, no problem je u tome što je natrag letjela službenim zrakoplovom Vlade RH! U Tursku je, dakle, Vladin zrakoplov letio samo zbog ministričinog povratka iz Ankare u Zagreb.


Potrošili dvadeset tisuća, umjesto tisuću dolara

Zbog njezinog luksuza država je iz proračuna platila skupi let za samo četiri osobe u praznom avionu, umjesto da su se u Zagreb vratili kako su i otišli - nekom redovnom linijom. Budući da Vladin zrakoplov troši oko 1100 kilograma kerozina na sat leta te da cijena sata leta iznosi oko 4320 dolara, trošak ministričinog povratka iz Turske (kao i leta praznog aviona iz Zagreba do Ankare) hrvatske porezne obveznike je stajao otprilike 20.000 dolara. Valja napomenuti da bi putujući redovnom linijom, ministrica Pusić i suradnici, na put do Ankare i natrag potrošili svega oko 1000 dolara (ili neznatno više).

Diplomati koje smo zamolili za komentar, zgroženi su ovom informacijom.

Poljski premijer leti samo jeftinim komercijalnim linijama

"To je krajnja bahatost. U vrijeme kada političari, a osobito Vlada, od svih traže odricanje, štednju i rezanje, prva potpredsjednica Vlade doslovce se razbacuje državnim novcem“, primjećuju diplomati koji su nas molili da im imena, zbog razumljivih razloga, ne spominjemo.

Isti izvori pritom podsjećaju da dojučerašnji poljski premijer Donald Tusk već godinama leti niskotarifnom kompanijom Rynair, čak i nakon što je od 1. prosinca postao novi predsjednik Europskog vijeća. Njemu štednja očito nije samo predizborno obećanje, nego i životni put. Na žalost, to se ne može reći i za ministricu Pusić.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/5496/ ... uksuzu.htm

KOMENTAR MLADENA MILIĆA

Vesna Pusić, Vladin zrakoplov i elementarna logika

Ona je potpredsjednica Vlade. Ne bilo koja, nego prva potpredsjednica. Ona smatra kako je dobro glasovati za ulazak u EU jer su u Sloveniji jeftinije gume, a i mirovine bi mogle doći u pitanje, ako ne uđemo. Za Božić obično čestita sve blagdane “u đuture”. Smatra kako je silovanim ženama najbolje da se solidariziraju u koloni na gay prideu. Fascinirana je vanjskom politikom pa je postala i šefica diplomacije. Vodi stranku koja ima oko 1% podrške, ali u Vladi drži sve važne resore za razvoj i oblikovanje identiteta. Stranku donatori obasipaju vlastitim novcem, a ministri onda dalje doniraju za, recimo, predsjedničku kampanju Ive Josipovića.

Zove se Vesna Pusić, dugogodišnja je političarka u državi koju smatra agresorom na BiH. U vezi referenduma o definiciji braka smatra da ljudi nemaju što razmišljati nego bi, po njezinoj preporuci, morali glasovati protiv. Inicijativa “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” prema njezinom mišljenju pokrenuta je samo zato da se “jedna osoba” probije u Sabor. Što je potpuno besmisleno – jer se zna kome valjda po naravnom pravu pripadaju Sabor, Vlada, vlast, poduzeća, nadzorni odbori i tokovi novca. Kad je zauzela stav o referendumu, odmah su i članovi njezine stranke mahom na društvenim mrežama zauzeli “svoj” stav. Potpuno identičan onome koji je izrekla šefica najdemokratskije od svih demokratskih stranaka u Hrvatskoj. Koja Radimira Čačića nogira iz stranke dok je bio na odsluženju zatvorske kazne.

Nekad davno, dok je još bila sveučilišna profesorica, zastupala je tezu kako kapital mora biti kontroliran od strane određene male skupine tehnomenadžera. Poslije se predsjedniku Tuđmanu spočitavalo 200 bogatih obitelji.

I što se onda čudimo najnovijem postupku ministrice Pusić, kada je izjavila kako je povratak Vladinim avionom iz Ankare s nedavnog službenog posjeta bila najekonomičnija odluka, umjesto one da se putuje redovnom linijom. Podsjetimo, taj je put porezne obveznike stajao 120.000 kn. Naših kuna koje po pravu pripadaju onima koji njima (a i nama) upravljaju. Prema nekim procjenama koje su se pojavile u medijima, to je 100 tisuća više nego da je delegacija prespavala u Ankari i ponovno se vratila redovnim letom. Osim ako se možda spava u hotelu gdje noćenje s doručkom stoji preko 30.000 kn.

Vladin avion, dodala je prva potpredsjednica, sredstvo je koje se koristi za obavljanje posla, odnosno putovanja vezana uz vanjske i europske poslove. “To je moj posao, ja sam ministrica u tom resoru i za to se to koristi”, rekla je. Možda bi bilo ekonomičnije da ministrica nauči i pilotirati zrakoplovom.

Ivo Josipović nedavno je u predizbornom sučeljavanju Vesnu Pusić uzeo za primjer uzorne političarke. Danas je rekao kako je jedan od hrvatskih problema bahatost elita. Nije valjda da se odrekao uzorne političarke? Ili bespotrebno korištenje Vladinog zrakoplova nije bahatost? Ili je bahatost samo kad Jadranka Kosor pošalje isti zrakoplov po Tihomira Purdu?

Ne znam… Logika mi nikad nije bila jača strana.

Davno je Ciceron rekao: Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra? – Dokle ćeš, Katilino, zlorabiti našu strpljivost?



Izvor: Narod.hr\h

http://narod.hr/hrvatska/vesna-pusic-vl ... na-logika/

ČEKA NAS STANJE GORE OD BANKROTA


Ekonomski stručnjaci: Ova Vlada oštetila Hrvatsku kao i ratna razaranja – 200 milijardi kuna

U posljednih otprilike 4 godine Hrvatska je pretprjela ekvivalent ekonomske štete jednak onome za vrijeme rata – oko 200 milijardi kuna. I to isključivo kao posljedicu rada Vlade, a ne ekonomske krize! Šokantan je to podatak koji je iznio ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević koji je zajedno s Dragom Jakovčićem gostovao jučer u HTV-ovoj emisiji Studio 4.

Očekuje nas nešto gore od bankrota, a to je polagano odumiranje svih slojeva, daljnje iseljavanje i možebitni socijalni nemiri, ako se hitno ne promijeni Vlada. Nova Vlada mora u 6 mjeseci mora riješiti probleme ili to prepustiti nekome izvana.

Ekonomski stručnjaci govorili su o velikom padu životnog standarda građana, vladinim ‘poreznim reformama’ i uz to vezanom poskupljenju komunalnih usluga, te općenito o dubini aktualne krize.

U nekim regijama kao što je Slavonija životni standard građana pao je i do 30 posto, kazao je Željko Lovrinčević komentirajući podatke o padu prihoda građana i rastu troškova u proteklih deset godina.

Komentirajući podake Zavoda za statistiku koji govore da je dohodak smanjen 8-12 posto, dok su troškovi porasli 18%, Lovrinčević je kazao da su ti podaci otprilike točni.

Pojasnio je da su prihodi pali 10-ak posto, no da to uz inflaciju znači da su realno pali 15 posto, a u nekim regijama kao što je Slavonija, gdje je stradala poljoprivreda i koja je imala i poplave – dohodak doljnje srednje skupine stanovništva pao je i 30-ak posto.

Natprosječno velik teret krize na leđima građana

To svjedoči o tome da je pad životnog standarda veći nego pad formalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) što znači da većinu krize na svojim leđima iznose građani – da je natprosječno velik teret i porezno opterećenje stavljeno na teret građana, što oni nose sve teže, kazao je Lovrinčević.

“Podaci o obroju ovrha, o ovršenim građanima, o dugovima koji su prešli 30 milijardi što se tiče fizičkih osoba – oni su zapravo premašili dugove poduzeća – govore o tome da je došlo do strašnog loma zbog rasta porezne presije u početku mandata Vlade u sektoru kućanstva. Tu se, nakon nekih već 16, 17 godina u Hrvatskoj de facto pojavljuje nešto što se zove glad.”


Većina zaposlenih radi za male plaće

Drago Jakovčević kazao je kako je pogledao svježe podatke o imovinskim razredima koji su ga zabrinuli.

“Mi imamo 60 posto zaposlenih koji imaju neto plaću manju od 5.000 kuna. 42 posto zaposlenih ima plaću manju od 3.000 kuna. Sada zamislite srednji sloj. Oni koji imaju plaću veću od 10.000 kuna – njih ima 5 posto.”

Može li se bilo koja reforma, bilo koji poticaj, bilo koja promjena u gospodarstvu dogoditi a da se ne uvaži ova činjenica?, upitao je Jakovčević, pojađnjavajući da upravo plaća tj. dohodak od rada definira društvenu strukturu.

“Prema tome, mi imamo u Hrvatskoj 1% tajkuna koji drže sve i koji plaćaju svoje ljude”, kazao je.

Po novome, neoporezivi dio plaće je 2.600 kuna. Što može čovjek s 2.600 kuna? A minimalna plaća je 2.400 kuna. Ljudi rade 160 sati mjesečno za 2.400 kuna, istaknuo je Jakovčević dodajući za usporedbu da je Njemačka minimalna plaća po satu 8,5 eura – a na razini 160 sati to je plaća od 10.500 kuna. Hrvat kada ima minimalnu plaću radi za 2.400. To je četiri i po puta manje. Ne moramo težiti biti Njemačka, ali hajdemo naći neki srednji put – da minimalna blaća bude 4.000 kuna” kazao je Jakovčević dodavši da se o tom problemu malo govori, a jako je važan.

Je li srednji sloj u Hrvatskoj doživio potpuni slom?

Do rasta nejednakosti zapravo dolazi u većini zemalja Europske unije u posljednje vrijeme sa procesima liberalizacije, međutim još je veći rast nejednakosti kod zemalja koje su doživjeli traumatične ekonomske poteškoče odnosno krize, kazao je Lovrinčević.

“Zato što se u toj krizi u pravilu lakše snalaze ljudi koji imaju više novca – odnosno ponovno bogatiji. Lakše manipuliraju, imaju veći pristup tržištu kapitala – bolje su umreženi što je značajno u ovim društvima koji nisu transparentna kao hrvatsko društvo, objasnio je Lovrinčevć dodavši da kriza još značajnije povećava raslojavanje po tekućim dohotcima.


Siromašni još siromašniji, bogati bogatiji

“Ono gdje još jače raste nejednakost, kako kriza odmiče, je nejednakost u imovini jer siromašniji moraju prodavati imovinu – oni koji kupuju, ponovno, nisu siromašni nego bogatiji. Tako će kriza još dalje rastočiti hrvatsko društvo.”

Onda imate problem da nemate tog srednjeg sloja koji bi zapravo trebao nositi sve ostale demokratske procese – procese rasta civilnoga društva, jačanja elementarnih ljudskih prava u svim segmentima – i dolazi do polarizacije društva. Kazao je Lovrinčevič, dodavši da to je problem Europe u cjelini, ali da je on je u Hrvatskoj još dramatično više naglašen, jer je društvo već dugi niz godina u krizi.

Nema demokracije bez srednjeg sloja – koji nestaje

“Počinju se pojavljivati određene negativnosti u smislu urušavanja elementarnoga, onoga što se smatra stečevinom ljudskih prava. Svatko je danas zapravo ugrožen jer je ekonomska kriza zapravo ugrozila sve segmente društva od osobnih sloboda, vjerskih sloboda, različitih vrsta izbora – do nacionalne sigurnosti. Slobode ne funkcioniraju zato jer ne funkcionira ekonomija. Ne možete imati demokratsko društvo u kojem ne funkcionira ekonomija i nemate srednji sloj. Srednji sloj je nositelj svih tih procesa.”

20 posto Hrvata gladuje – na apsolutnoj razini siromaštva

Govoreći o tome koliko je siromašnih u Hrvatskoj Lovrinčević je kazao da to zavisi o tome koji se kriteriji uzmu.

“Negdje 20 posto ljudi se nalazi na apsolutnoj razini siromaštva – što znači da si ne mogu priuštiti osnovne potrebe. Dakle gotovo svaki peti čovjek.

U relativnom siromaštvu kada ne mogu živjeti normalno kao čovjek je otprilike već trećina Hrvata – svaki treći čovjek. Jakovčević je dodao kako smo po siromaštvu na vrhu europske ljestvice – treći odmah iza Grčke i Portugala.

Vladine ‘porezne reforme’ – uzimaju siromašnima daju bogatima

Ekonomski stručnjaci komentirali su vladine mjere promjene oporezivanja dohotka, koje su linearne – to jest oni koji imaju manje plaće imat će malo ili nikakvo povećanje, a povećanje će osjetiti samo oni koji imaju velike plaće. Istovermeno lokalne zajednice kojima je vlada oduzela sredstva kroz ovu’poreznu reformu’ dižu prireze i komunalnu naknadu.

Jakovčević je rekao kako iako načelno pozdravlja tu mjeru, da je ona loše osmišljena jer nije zahvatila najveći broj ljudi i brutto masu plaća koje se isplaćuju “a to su oni s najnižim primanjima, kao što sam prije rekao. Imate 42 posto ljudi koji rade a primaju netto plaću do 3.000 kuna. Oni nisu dobili ništa.” Što se tiče lokalne zajednice kazao je kako misli da je ovo trenutak da oni počnu razmišljati o tome kako restrukturirati svoje poslovanje i svoje proračune, jer ako se želi napraviti neka reforma netko mora biti žrtva.

Ovo nije reforma nego odustajanje od promjena s početka mandata

Lovrinčević je upozorio kako je Vlada vratila stvari tamo gdje su bile na početku mandata. “Naime, Vlada je upravo porezna opterećenja radikano povećala tako da je suzila porezne razrede – i ovo što je sad napravila je samo vraćanje na nultu poiziciju. I to je jedna od niza reformi koja je pokušana, pa se od nje odustalo – kao što je bilo s PDV-om, porezom u turizmu, zdravstvenim doprinosima…”

Onda je pitanje što tri godine rade, da se na koncu vrate na početak i kažu ‘Čujte to smo pokušavali, na koncu je bilo pogrešno, pa se vraćamo na početnu poziciju’, pa možda nek pokuša netko drugi jednoga dana, kazao Lovrinčević.

“Vi ste zapravo trebali lokalnu upravu uvesti u proces reformi i onda ovih problema ne biste imali. Dakle reforma je trebala početi od reforme lokalne države.”

U ovoj situacii se može dogoditi paradoks, upozorio je Lovrinčević.

“Naime ova je reforma u korist gornjeg srednjeg sloja, ali gornjeg srednjeg. Srednjeg sloja u manjoj mjeri – a za siromašne to ništa bitno ne znači. Sada, ako se dogodi da im komunalne usluge i ostali troškovi rastu – kao što će se dogoditi jednom dijelu siromašne zajednice – dogodit će se da će siromašni biti još siromašniji. U tome je cijela poanta.”

Najbogatiji će imati natprosječni rast primanja, a ova najsiromašnija skupina – nezaposleni, oni će plaćati veće komunalije. Dakle ovo je pretakanje dohotka prema gornjem srednjem sloju, odnosno prema najvišem sloju. Njega u Hrvatskoj zapravo čine financijska industrija, jednim djelom specifične branše kao auto-industrija, javna poduzeća, mediji, informatičke branše – uglavnom financijaši i manageri. Oni će imati najviše koristi od ovoga.

Trebalo je krenuti od reforme lokalne uprave

Može se dogoditi da jedan dio najsiromašnijih ‘propadne potpuno kroz mrežu jer im rastu usluge elementarnih stvari koje oni troše a zapravo njima ne može porasti dohodak. To je cijeli problem te priče.

Da ste prethodno rasteretili lokalnu državu, odnosno da ste napravili reformu lokalne države, onda ne bi imali ovaj rast komunalnih usluga. Sada postoji opasnost da će oni kojima je već loše, koji su najugroženiji, socijalno isključeni, umirovljenici i svi ostali koji nisu te kategorije, zapravo doživjeti rast troškova odozdo, jer će lokalna država pokušati kompenzirati gubitak prihoda.

Ovo može biti redistribucija robin-hoodovskog tipa – ali od onih najsiromašnijih prema najbogatijima, gornjem srednjem sloju. Zato jer nije na vrijeme napravljena reforma lokalne države, a u isto vrijeme sustav je zamišljen tako da može doći do iskrivljenih učinaka reforme, zaključio je Lovrinčević.

Jakovčević je kazao kako smo u ovoj situaciji jer se stalno bavimo s rashodovnim stranama, s troškovima, a ne bavimo se time kako povećati gospodarski rast, kako inicirati proizvodnju, kako proizvesti zaposlenost. Da toga ima, onda ne bi bilo ovih rasprava. Prema tome, treba raspraviti kako pokrenuti gospodarski rast, jer onda padaju svi deficiti.

Hrvatska u zadnje četiri godine izgubila 200 milijardi!

“Da bismo shvatili kolika je uopće dubina problema, bit ću plastičan: zadnjih četiri godine kada se pogleda koliko je Hrvatska izgubila, kada se pogleda koliko su njeni građani izgubili vrijednosti imovine – bilo na tržištima kapitala, bilo u nekretninama – dakle ono što nije utjecaj krize i što se moralo dogoditi samo po sebi pa se dogodilo i drugima kao recimo Španjolskoj…

Dakle sve ono što je sada utjecaj rada Vlade u protekle četiri godine kada se pogleda koliko je Hrvatska izgubila, a nije trebala izgubiti: od fonda nekretnina koje građani imaju do tržišta kapitala i tako dalje, pa kada uzmete vrijednost duga koji je generiran, a to je blizu 100 milijardi novoga duga, plus potrošen drugi mirovinski stup, plus demografski odljev – u biti dolazite do zaključka da je Hrvatska u zadnje četiri godine izgubila vrijednosti dobara svojih građana u iznosu od negdje oko 200 milijardi kuna!

Izravne ratne štete do 1995. u Reublici Hrvatskoj bile su procjenjene na oko 200 milijardi kuna.

A što je sa 100.000 ljudi koje je iselilo? Pazite – broj stradalih građana u ratu je bio 21.000 ljudi plus naravno ranjeni. Ono što hoću reći da je tolika dubina udara da je to po svojim gubitcima imovine i vrijednosti kapitala i negativnih učinaka u otprilike zadnje četiri godine – da je to gotovo ekvivalentno posljedicama ratnih šteta koje je Hrvatska imala od 1991. do 1995. A tada još i nismo imali dugovanja.

Na pitanje gdje vide izlaz, Jakovčević je odgovorio da se radikalne promjene ne mogu dogoditi osim prijevremenih izbora. To bi bio radikalan dobar zaokret, ako bi stranka koja dođe znala napraviti ove stvari o kojima smo govorili.

U protivnom bankrot?

U protivnom ne čeka nas bankrot, nego nešto još gore – stabilno i sigurno propadanje, kazao je Jakovčević.

Hrvatski građani imaju još dovoljno imovine da će se nastaviti lagano iscrpljivanje, procijenio je Lovrinčević. Iscrpljivanje ekonomsko, a onda slijedi i demografsko to jest – iseljavanje. U zadnje četiri godine 100.000 ljudi je napustilo Hrvatsku – to je službena statistika koja nije ni sve obuhvatila.

Dogodi se dakle da se svi parametri ugroze – ako nemate ekonomiju koja funkcionira, ako imate demografiju koja vam pada jer ljudi traže svoj životni prostor drugdje – onda svi drugi parametri postaju ugroženi. Ne možete više ni o čemu normalno razgovarati, normalnim jezikom i riječnikom – osim da se vratite negdje u prošlost pa tražite neke sukobljivosti ili ih pokušavate projicirati društveno u budućnost, upozorio je Lovrinčević.

“Mi ćemo svi skupa završiti u sukobljivosti jedne socijalne jedne grupe protiv druge na najgori i najbrutalniji mogući način u kojem će zapravo politika intermedijaciju raditi ovisno o usmjeravanju pojedine vrste skupina..

Zato što prije Hrvatska ili dobije novu Vladu ili neko iz Europe intervenira kroz neku vrstu posredovanja na način da vam kaže ‘Ok, vaš suverenite praktično je orgraničen jer ga više de facto nemate, jer ga niste iskoristili za vlastiti dobitak’ – to prije će u Hrvatskoj započeti rješavanje problema” kazao je Lovrinčević.

Na ove vrlo jasne ocjene gostujućih ekonomskih stručnjaka voditeljica emisije ispustila jedno nekarakteristično “Uf…”, kao vjerojatno i svi gledatelji pred ekranima (barem oni koji nisu u spomenutom najbogatijem ‘gornjem srednjem’ sloju kojem vlada pripada i kojem pomaže).

Može li se išta promjeniti u ovoj predizbornoj godini?

Emisija je zaključena s pitanjem može li se u uvjetima gdje se svako malo događaju izbori – pred nama su predsjednički, a potom i parlamentarni – nešto konkretno promjeniti s obziro na to koliko se odluka donosi kako bi se ‘kupilo birače’?

Ako pogledamo povijest tih naših izbora – iz izbora u izbore radi se samo o obećanjima, a nikad se ne ostvare, kazao je Drago Jakovčević.

“Prema tome ja očekujem baš ovu 2015. koja je upravo započela – samo obećanja, obećanja, razvijanje zastava i malo govora o ekonomiji. A to je najvažniji problem koji moramo riješiti ako želimo živjeti bolje.”

Kao što sam rekao Hrvatska je pretrpjela ekvivalent ekonomske štete koji je zapravo jednak ratnim štetama u Hrvatskoj. Ona je međutim u ovim trenutcima za razliku od devedesetih visoko zadužena zemlja – i s javnim dugom, s inozemnim dugom, upozorio je Lovrinčević.

“Vjerojatno će to bit mandat buduće Vlade koja će imati sve skupa negdje šest mjeseci da započne radkalne reforme i pokaže investitorima da je to u stanju napraviti. To će biti vrlo bolno i vrlo radikalno, tko god se pojavi u tom novom mandatu.”

Sasvim je sigurno da smo sada prešli u fazu čistog gubitka vremena. Sve su vlade imale taj tenutak kada izgube legitimitet, kada više građani nemaju povjerenja u bilo što i dalje je zapravo samo mrcvarenje i istrajavanje, zaključio je Lovrinčević.

Izvor: Narod.hr/hrt

http://narod.hr/gospodarstvo/neradom-ov ... juna-kuna/

ZAŠTO SU HRVATI DANAS SIROMAŠNI: Političke elite su svjesno i smišljeno pljačkale Hrvatsku!

Autor: mr.sci. Karino Hromin Sturm
Datum: četvrtak, 08. siječnja 2015. u 21:39

Obzirom na današnje ekonomsko stanje nacije gdje građani nemaju ni za hranu ni za komunalije, a kamoli za plaćanje enormnih poreza koje nameće država, ispada da će Hrvati stvarno, vrlo brzo postati pravi proletarijat bez imovine u vlastitoj državi, koju će jeftino kupiti neoliberalni kapitalisti, isti oni koji su uz pomoć hrvatskih političara opljačkali naše banke, tvornice i poduzeća.



Malo je poznata činjenica da je poslije raspada Jugoslavije proračun RH za 1991. godinu završio s 500 milijuna dolara pozitive. Nažalost to je bila jedina pozitivna godina do današnjih dana. Danas smo zaduženi oko 70 milijardi eura, a BDP nam je šestu godinu u minusu (od -6 posto 2009. do minus -1,5 poso 2014.) što svaku godinu donosi negativan prinos. Nakon osamostaljenja preuzimanjem kormila od strane HDZ-a, i SDP-a kola su krenula nizbrdo.

Pogledajmo kako su HNB, Vlada i ministri financija zaduživali Hrvatsku i bacili je u dužničko ropstvo:

1. Zoran Jašić HDZ, 1992-1994. 20,0 mlrd. kn.

2. Božo Prka HDZ, 1994-1997. 14,0 mlrd. kn.

3. Borislav Škegro HDZ, 1997-2000. 14,0 mlrd. kn.

4. Mato Crkvenac SDP, 2000-2003. 35,0 mlrd. kn.

5. Ivan Šuker HDZ, 2003-2010. 62,0 mlrd. kn.

6. Martina Dalić HDZ, 2010-2011. 25,0 mlrd. kn.

7. Slavko Linić SDP, 2011-2014. 50,0 mlrd. kn.

8. Boris Lalovac SDP, 2014-2015. 15,0 mlrd. kn.

Ukupno: 235,0 mlrd. kn

Dakle HDZ-ove vlade i njihovi ministri zadužili su Hrvatsku sa 135 milijardi kuna ili 57,5 posto za 17 godina njihove vladavine. SDP-ove vlade i njihovi ministri zadužili su Hrvatsku sa 100 milijardi kuna ili 42,5 posto za 7 godina njihove vladavine. Treba napomenuti da je HDZ bio 10 godina duže na vlasti, a zajedno sa SDP-om skoro podjednako su zadužili Hrvatsku, a u vrijeme ministra Škegre koji je uveo PDV, iako je sve pripreme obavio ministar Božo Prka, novaca je bilo za rasipanje.

Ti Škegro lažeš!

Ministar Borislav Škegro u rujnu 1997. kaže: "Odgovorno tvrdim da nakon uvođenja PDV-a neće doći do pada standarda, da će i u 1998. godini realne plaće i realne mirovine porasti. Što to znači? Ništa drugo nego da će ljudi živjeti bolje prije".

Kako pogledamo sa današnje distance sve su to laži kojima su nam političari tipa Škegre godinama mazali oči, ali u tom trenutku nitko nije mogao reći: "Ti Škegro lažeš". Tako je i danas sa današnjim lažljivim političarima, svima koji su u Saboru i Vladi, svi do jednoga su nas lagali i obmanjivali samo da bi došli na vlast. Tako je hrvatski narod za 24 godine postao siromašan i pao u dužničko ropstvo. Naravno pritom Škegro nije rekao koji ljudi će bolje živjeti, oni koji imaju vile, jahte, luksuzne automobile, avione, helikoptere i velike račune u inozemstvu, pa čim nešto zašteka, oni sjednu u privatni avion i odlete u Švicarsku dok gužva ne prođe.

Godinu i pol kasnije, osobno je predsjednik Tuđman na sjednici Vijeća za strateške odluke ukinuo PDV na kruh, mlijeko, knjige i lijekove s popisa HZZO-a. "Znanje natproporcionalno povećava proizvodnju, ali neznanje, po istoj logici, povećava štetu", napisao je Škegro, čovjek koji je uveo PDV i dobio dvostruko više sredstava u proračun tako da se razbacivao s narodnim novcem.

Škegro tvrdi da „Novi zakoni i njihov sadržaj dokazuju da je riječ o istinskoj i sveobuhvatnoj reformi koja uvelike uvažava najnovija teorijska dostignuća (čitaj pljačke naroda).

- naglasak je na efikasnosti i neutralnosti (vodoravnoj, a ne okomitoj),

- uvode se PDV i trošarine,

- snizuju se stope poreza na dohodak i dobit,

- šire se osnovice za oporezivanje dohotka i dobiti,

- smanjuje se broj i vrste poreznih poticaja i izuzeća,

- oporezivanje se prilagođuje inflaciji,

- ispravljaju se cijene javnih usluga i uvode izravne naknade za određene usluge javnog sektora,

- snizuju se carine,

- uvode se promjene u poreznoj administraciji.

Nažalost, ništa od navedenog od uvođenja PDV-a nije istina. Sve je otišlo u negativu, a isti stručnjaci su i dalje na vlasti i kroje našu sudbinu. Tada Hrvatska uvodi jedinstvenu stopu PDV-a od 22 posto. Riječ je o relativno visokoj poreznoj stopi. Najviše stope imaju Danska i Švedska (25%), dok najniže opće stope imaju Kanada 7%, Švicarska 6,5% i Japan 5%.

Zanimljivo prihodi od poreza 2014. činili su 37,7 posto BDP-a, novčana masa bila je 20 mlrd kuna, blokirani računi građana krajem 2014. iznosili su 32 mlrd kuna, blokirane tvrtke krajem 2014. imale su 30 mlrd kuna obveza. Tako smo po nalogu MFO, a preporuci, MMF-a i Svjetske Banke ušli u scenarij pljačke naroda. Danas je PDV 25 posto plus razni prirezi i trošarine koji su osiromašili hrvatski narod, da nisu u stanju prehraniti obitelj i plaćati režije, pa su laka meta ovrha i deložacija.

Zato ćemo nabrojati glavne kardinalne pogreške ekonomske politike naše vlade kojima su narod bacili u siromaštvo i dužničko ropstvo.

Pretvorba i privatizacija

U prethodnom sustavu sva imovina je bila u tzv. DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU. Država je pod parolom "da u društvenom vlasništvu nema titulara" izvršila pretvorbu iz društvenog u državno vlasništvo kako bi mogla nesmetano izvršiti privatizaciju to jest pljačku. Privatizacija se odvijala uz parolu predsjednika države "da stup Hrvatske treba sačinjavati 200 bogatih obitelji". Naravno odabranih.

Već 24 godine nas uvjeravaju da je dobro sve rasprodati jer će strateški partner bolje upravljati, stranci će bolje raspolagati našom imovinom i financijama i bit' ćemo bogatiji. Naša vlast i stranci tako nam otvoreno kažu da smo nesposobni i glupi, a u stvarnosti nas ovom doktrinom pljačkaju. Tako smo danas došli na Svjetskoj ljestivici siromašnih zemalja na 175. mjesto.

Znanstveno društvo ekonomista na Skupštini koja je održana u ožujku 2013. na kojoj su bili svi eminentni akademici i profesori ekonomije, kao i profesori s Pravnog fakulteta u Zagrebu, donijeli su Zaključak o nezakonitosti i protustavnoj odluci pretvorbe. Prema Ustavu Socijalističke Hrvatske tako i prema Ustavu kapitalističke RH pretvorba nije moguća. Takva pretvorba se ne bi mogla dogoditi niti u SAD-u po američkom Ustavu jer je društvena imovina bila privatno vlasništvo, koja je u kapitalizmu i po svim ustavima svijeta svetinja. Pretvaranje društvene imovine u državnu, a zatim rasprodaja i privatizacija, pod izlikom da se "nije znao titular vlasništva" je bila velika obmana i laž. Razlog da se prikrije pljačka imovine hrvatskog naroda.

Doktrina neoliberalizma

Tada u Hrvatsku dolaze mnogi ekonomski stručnjaci koji nude svoje koncepte poput američkog ekonomista prof. Jeffrey Sachs, sa Harvarda, koji je zagovarao i provodio po nalogu MMF-a i Svjetske banke njihovu doktrinu privatizacije obilazeći sve zemlje u tranziciji. Oni nam donose doktrinu neoliberalizma i šok terapije koju je na žalost Hrvatska Vlada prihvatila jer im je odgovarala za provedbu pljačke, kao i doktrinu malog i srednjeg biznisa koju su također prihvatile sve zemlje u tranziciji. Za svoje zasluge Jeffrey Sachs, postao je jedan o glavnih svjetskih ekonomista i savjetnik Generalnog sekretara UN-a za pitanje "Borbe sa siromaštvom u svijetu i povrata dugova siromašnih zemalja". Kakav paradoks. Njegov način "pljačke" se i dalje nesmetano provodi u RH.

Sljedeći katastrofalan potez bila je politika uništavanja velikih privrednih sustava. Pod parolom mi ćemo vam sagraditi mali i srednji biznis, mnoge tvornice su nestale, a radnicima pred mirovinu masovno je dokupljivan staž. Ostali radnici koji nisu bili za mirovinu odlazili su na burzu, ustvari na ulicu. Privatizacija se vršila tako da su odabrani manageri dobivali kredite za koje su teretili tvornice i poduzeća koji su otplaćivali njihove privatne managerske kredite. Manageri postavljeni po nalogu bi doveli poduzeće u gubitak te ga opljačkali i uništili, da bi ga zatim odabrani kadrovi uz managerske kredite jeftino kupili. Managerski krediti fingirani su tako da je budući vlasnik jednostavno stavio poduzeće pod hipoteku, a poduzeće mu je kod banke svojim prihodima otplaćivalo njegov privatni kredit. Pri tome vlasnik najčešće nije isplaćivao plaću radnicima i nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, samo da bi uredno banci otplatio svoj kredit, a u mnogim slučajevima bi se cijelo poduzeće ili banka prepisali na privatnu osobu bez ijedne kune ili kredita. Mnogi su manageri rasprodajom imovine uništili poduzeće koje je tada stavljano u stečaj odnosno bankrot.

Zakonodavni kaos

Hiperiflacijom izglasanih zakona u Saboru koji su usvajani po hitnom postupku doneseno je mnogo zakona koji su donijeli zbrku i konfuziju u zakonodavstvo, a cilj im je bio da se zaštiti pljačka u pretvorbi i privatizaciji. Za 20 godina doneseno je 4.000 zakona i zakonskih akata.

Treba spomenuti privatizaciju i pljačku hrvatskih banaka. U stečaj je bačeno 25 banaka. Ostale banke sanirane su novcima poreznih obveznika, sa 87,5 mlrd. kuna, a prodane su za 5,7 mlrd. kuna. Tako je danas u Hrvatskoj 95 posto banaka u stanom vlasništvu.

Banke čiji su stvarni vlasnici osnivači društvena poduzeća, bačeni su u stečaj a njihovu imovinu preuzeli su njihovi (financijski servisi) banke i privatne osobe, bez zakonske osnove to jest bez kupoprodajnih ugovora između pravih zakonskih pravnih vlasnika i banaka ili privatnih osoba, menadžera.

Pljačka Stambenog fonda i privatizacije stanova

Prema Zakonu o privatizaciji stanova, nositelji stanarskog prava mogli su otkupiti stan koji su već platili radeći u poduzećima i ustanovama. Nepravda je učinjena bivšim vlasnicima stanova i kuća. Kao i zaštićenim stanarima koji su stanovali u privatnim stanovima, jer su im trebali osigurati barem ravnopravno pravo otkupa stana, a bivše vlasnike su trebali obeštetiti. Ovdje se radi o čistoj pljački svih građana koji su po drugi puta platili svoj stan, a zaštićeni stanari ostali su bez stana i zaštite.

Namjerni stečajevi

Danas imamo situaciju da se i nekada najjače firme kao INA Rafinerija Sisak, Željezara, brodogradilišta i mnoge druge firme tjeraju u stečaj, čime se slabi bruto društveni proizvod RH, radnici ostaju na cesti, a financijski učinci naglo padaju. U Hrvatskoj je primjerice pokrenuto novih 1.400 stečajeva, sa dodatnih 30.000 nezaposlenih, a na samom početku je izgubljeno 400.000 radnih mjesta koje nevoljko prikazuju i smanjuju broj, plus 600.000 radnika koje prikazuju kao sivu ekonomiju, to je milijum nezaposlenih. Međutim to nije realan broj jer puno radnika prije stečaja dobiju otkaze ili prihvate otkaze da bi dobili naknadu na burzi, a čim izgube pravo na naknadu skidaju ih sa evidencije. Točan broj stečajem uništenih poduzeća kao i točan broj trenutno vođenih stečajeva sa nominalnim podacima o uništenoj imovini i nekretnina i brojem uništenih radnih mjesta nažalost nema. Država i Trgovački sudovi namjerno ne vode evidenciju o pokrenutim i završenim stečajevima u Hrvatskoj i o kolikoj ukupnoj šteti se radi.

Barbarski porezni zakoni

Novim zakonom o Porezu na imovinu prijeti nova pljaćka hrvatskom narodu nakon parlamentarnih izbora 2015. Plan je da se građanima oduzme zemlja, kuće i stanovi, ono što su naši stari ostavili nama u nasljeđe, što nam nije oduzela ni Mađarska ni Austrija, ni Italija, ni Jugoslavija, a oduzet' će nam naši dragi saborski zastupnici izglasavanjem tog zakona na prijedlog Vlade, u kojem se predviđa da ukoliko 3 godine ne platite porez oduzet će vam imovinu.

Obzirom na današnje ekonomsko stanje nacije građani nemaju za jesti ni plaćati komunalije, a kamo li plaćati enormne poreze koje nameće država, tada ćemo stvarno postati pravi proletarijat bez imovine u vlastitoj državi, koju će jeftino kupiti neoliberalni kapitalisti, isti oni koji su opljačkali naše banke, tvornice i poduzeća.

MMF i Svjetska banka potvrdili analizu siromaštva u Hrvatskoj

Moju analizu od prije 10 godina da je u Hrvatskoj na žalost 85 posto siromašnog stanovništva, srednjeg sloja 13 posto i bogatog 2 posto, danas (2015.) s manjim korekturama potvrdili su MMF i Svjetska banaka, (a tek poslije njih i naš Zavod za statistiku), što znači da je situacija još puno lošija.

http://www.dnevno.hr//vijesti/hrvatska/ ... atsku.html

OVRŠNI ZAKON I POSLJEDICE

Prava istina o Ovršnom zakonu, blokadama i deložacijama

Jesu li političari prilikom donošenja zakona svjesni posljedica koje ti zakoni stvaraju?

U slučaju Ovršnog zakona građani se s pravom pitaju zašto je takav Zakon još uvijek na snazi i zašto nitko od političara ne odgovara za jezive posljedice tog zastrašujućeg zakona prepunog spornih točaka s kojima se ubojito razara hrvatsko društvo. S druge strane pojedinci i pojedine ustanove ostvaruju nevjerojatnu dobit preko leđa blokiranih i deložiranih građana.

Zahvaljujući današnjem Ovršnom zakonu i s Milanovićevom Vladom na čelu države došli smo do brojke od 321.000 hrvatskih građana s blokiranim računima kod svih banaka, a ukupni iznos duga građana (30 milijardi), premašio je zadnji dan u 2014. godini ukupni iznos duga hrvatske privrede (30 milijardi).


HDZ-ova reforma ovršnog sustava

Krajem srpnja 2009. Vlada Republike Hrvatske odlučila se na radikalnu reformu ovršnog sustava te je usvojila Stratešku studiju za učinkovitiji način ovrhe i uvođenje javnih ovršitelja.

Novi Ovršni zakon i Zakon o javnim ovršiteljima doneseni u prosincu 2010. trebali su stupiti na snagu početkom 2012., ali jedna od prvih odluka saborske većine pod vodstvom Kukuriku koalicije bila je da se primjena tog Ovršnog zakona i Zakona o javnim ovršiteljima odgodi radi dorade “kako bi se sustav ovrha u tom razdoblju poboljšao radi stvarnog doprinosa pravnoj sigurnosti i većoj vladavini prava kao idealu svake suvremene pravedne i socijalne države” navelo se između ostalog u obrazloženju, da bi ubrzo Ministarstvo pravosuđa odlučilo Zakon o javnim ovršiteljima potpuno povući, a novi Ovršni zakon doraditi.

SDP-ovo ukidanje javnih ovršitelja

Ministar Orsat Miljenić tada je izjavio “da bi se uvođenjem javnih ovršitelja postupak ovrhe dodatno produžio, troškovi porasli, a učinkovitost ovršnog postupka smanjila.”

Prvi u nizu propusta Vlade Zorana Milanovića bio je upravo u izmjenama Ovršnog zakona za što je premijer na prvoj sjednici Vlade preuzeo odgovornost. Izmjenama se zaboravila promijeniti odredba prema kojoj sudovi od početka 2012. više nisu bili nadležni za ovrhe, s čime se one nisu mogle provoditi sve do 1. srpnja pa je Vlada to morala ispraviti uredbom.

Ukidanjem javnih ovršitelja Republika Hrvatska prekršila je obvezu iz pregovora o pristupanju Europskoj uniji kada je u okviru Poglavlja 23. od 12. svibnja 2011. preuzela međunarodno-pravnu obvezu da ustroji službu javnih ovršitelja i stvori sve uvjete potrebne za punu implementaciju te službe u hrvatski pravni poredak do 1. siječnja 2012. godine., a 71 do tada imenovanih javnih ovršitelja koji su 1. srpnja iste godine trebali preuzeti provedbu izvansudskih i sudskih ovrha u Hrvatskoj postali su suvišni. Drugim riječima, institut javnih ovršitelja nije europska pravna stečevina, ali je Hrvatska svoje pravno uređenje uskladila potpuno s praksom EU i time je zapravo prekršila ono što je ispregovarala.


Javni ovršitelji proglašeni “šerifima”…

I dok je Ministarstvo javne ovršitelje opisivalo kao osobe dostojne javnog povjerenja koje su dužne paziti na dostojanstvo ovršenika, te na to da ovrha bude što maje nepovoljna, dotle ih se u Vladi sklonim medijima u geobbelsovskom stilu opisivalo uglavnom negativno, ponekad ih uspoređujući sa “šerifima” koji će ovršenicima usred noći upadati u domove i skidati ih do kože. Ukratko rečeno, bio je to dobro osmišljen plan da se kroz spinove izvrši medijska, a onda i stvarna eliminacija.


…dobili presudu koju su platili porezni obveznici


Ustavni je sud u siječnju 2013. ocijenio da su povrijeđena prava javnih ovršitelja i da država, tj. porezni obveznici, svakom od njih mora isplatiti 18 tisuća kuna zadovoljštine. Sudu pravde Europske unije javni ovršitelji tužili su Europsku uniju jer je dopustila Europskoj komisiji da Hrvatska ukine javno-ovršiteljsku službu.

Tko se zapravo bogati na ovrhama građana?

Javni ovršitelji upozorili su početkom 2013. hrvatsku javnost da “novi Ovršni zakon i nova Odvjetnička tarifa pogoduje samo odvjetničkim uredima koji zastupaju velike vjerovnike – banke, komunalna poduzeća, teleoperatere u desetcima tisuća ovršnih predmeta i na njima zarađuju na milijune i desetke milijuna kn godišnje, poput odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., čija je bruto dobit za 2011. bila 16,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit 13,1 milijuna kn, te odvjetničkog ureda ministra pravosuđa Orsata Miljenića, čija je bruto dobit za 2011. bila 2,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit 1,9 milijuna kn, i to sve na štetu dužnika, vjerovnika i Državnog proračuna, koji bi uvođenjem javnih ovršitelja uštedio 98,7 milijuna kn godišnje na troškovima ovrha koje sada provode sudovi” i da paket ovršnih zakona koji je stupio na snagu u listopadu 2012. nije u skladu s hrvatskim Ustavom.


Prebacivanje krivice

Kakvo bi bilo stanje u hrvatskom društvu danas da se služba javnih ovršitelja realizirala, da nije bilo preko 800 izmjena Ovršnog zakona, ne možemo znati, ali svi pokazatelji govore da smo daleko od “pravne sigurnosti i veće vladavine prava kao ideala svake suvremene pravedne i socijalne države.” Iako ministar Miljenić zna reći kako je Ovršni zakon donio HDZ, treba također pitati radi li se uopće nakon 800 izmjena o istom zakonu.


Kolakušić: bogate se odvjetnici i javni bilježnici

Sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Mislav Kolakušić upozorio je krajem 2014. da su hrvatski sudovi zatrpani s 2,8 milijuna predmeta na godinu i da moramo pojednostaviti početne postupke da oni koji nešto duguju taj dug mogu vratiti bez da je on uvećan za razne troškove, a “zbog ovog Ovršnog zakona danas imamo bogate odvjetnike i javne bilježnike. Problem je što mnogi građani tek kad im je račun blokiran saznaju da su pod ovrhom. To se ne smije događati. Od donošenja odluke za ovrhu pa dok predmet ne dođe na sud prođe i dvije godine pa se potraživanja za dug uvećaju i do 26 puta”, rekao je Kolakušić na tematskom saboru u organizaciji Udruge Blokirani.

Rkman: zakon koji uništava obitelji

Hitnu promjenu teksta Ovršnog zakona od Ministarstva pravosuđa također je zatražila udruga Potrošač. “Ovršni zakon udara na zdravlje građana Hrvatske. Svi su zaboravili koliko je ljudi od 1. siječnja 2011., otkad je Ovršni zakon stupio na snagu, zbog njega završilo u bolnicama i na groblju, a tek koliko je obitelji razoreno. Zaustavite ovrhe dok se ne uklone sve objektivne okolnosti koje su ljude na kraju i gurnule u ovrhe”, poručio je Rkman, predsjednik Udruge. “Zar je normalno da se sudove opterećuje dugovima od 0,27 kuna plus ovršni troškovi od 900 kuna. Nekome se može oprostiti dug od 150 i više milijuna kuna dok se građane maltretira radi duga od 0,27 kuna”, rekao je Rkman.

Nejednakost pred zakonom

Teško se oteti dojmu da svi građani RH pred zakonom nisu jednaki, jer se u predstečajnim nagodbama odabranim pojedincima opraštaju dugovi, dužnik potpuno uništava vjerovnike, bez kazne, a s druge se strane zbog nepodmirenog duga za komunalnu uslugu nemilosrdno ovršuje nekretnina u kojoj živi dužnik s obitelji i uz brutalnu prisilu deložira.

Možda bi političari promišljenije donosili zakone i upravljali državom kada bi postojao zakonski okvir koji bi omogućio pokretanje njihove kaznene odgovornosti zbog nemara, nesavjesnog rada i zloporabe položaja koji rezultira finacijskom štetom za državu i njezine građane. U Hrvatskoj takvog okvira još nema. Do sada je samo Island pokazao iskorak u takvom procesu.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/prava-istina-o ... ozacijama/