Page 6 of 6

Re: Hrvatski sindrom

Posted: Sun Jun 21, 2015 5:58 pm
by EdgarFranjul
Majci koja je pomagala kradljivcima ispita državne mature - je li Vas barem malo sram?

Kategorija: Komentari i kolumne
Kreirano Četvrtak, 18 Lipanj 2015 18:49
Napisao/la G.M.



Bilo je pitanje vremena kada će se to dogoditi. Ovo je prva pomisao koja mi je pala na um kada su mi javili da je ispit državne mature iz hrvatskog jezika odgođen zbog krađe dva primjerka ispita. Dogodilo se to u privatnoj gimnaziji Juraj Dobrila u Puli gdje je četvero maturanata uzelo ključ prostorije u kojoj su bili ispiti, ukralo ih, vratilo ključ te ih potom odnijelo majci jednog od njih, 43-godišnjakinji koja ih je uništila.


Razočarana sam no ne i iznenađena jer sam duboko svjesna činjenice da živimo u zemlji ogrezloj u kriminalu i korupciji, u kojoj se smatra ako ne poželjnim onda barem 'normalnim' umjesto poštenog rada primjenjivati razne načine 'snalaženja' među kojima svakako treba istaknuti odavno poznato varanje na ispitima u školama i na fakultetima. Toksičan je to mentalitet koji proizlazi još iz vremena bivše države kada je formalno sve pripadalo državi pa se tako nije stekao osjećaj osobne odgovornosti prema bilo čemu i kada je sve doista moglo funkcionirati samo gore spomenutim metodama 'snalaženja'. Zato će se, recimo, u jednoj Belgiji sami učenici ili studenti zgražati kad čuju da je netko od njihovih kolega varao na testu dok ćete u nas ispasti 'papak' ako – niste varali. Ili će vam barem progledati kroz prste kao jeste. 'Pa što, ionako svi to rade.'


Takvu reakciju čula sam danas i od nekih na slučaj krađe ispita državne mature u Puli. 'Ne treba prema klincima biti prestrog, to su samo maturanti. Normalno da žele prepisati ili se dokopati pitanja unaprijed.' Eto, zato nisam iznenađena. Ali čvrsto vjerujem da je krajnje vrijeme da se taj gordijski čvor koji nam je svima stegnut oko grla prereže egzemplarnom, vrlo strogom kaznom počiniteljima krađe i njihovoj 43-godišnjoj pomagačici te da se na taj način javnosti pošalje poruka da krađa i korupcija ne mogu i ne smiju prolaziti. Šteta je da se koplje prelomi na troje tako mladih ljudi? Mogli su na to misliti ranije, kao što su mogli misliti i na sve one svoje kolegice i kolege, maturante koji su ipak učili i koji nisu pokušali ukrasti ispit. Osim toga, kao što život ne poznaje pojam 'malo trudan' tako ni zakon ne poznaje kategoriju 'malo punoljetan'. Bez obzira na to što su ovi maturanti mladi, radi se o punoljetnim osobama koje su, ako sud tako dokaže, u očima zakona krive.


Ovdje je dobar trenutak za podsjetiti na razliku između krivnje i odgovornosti. Maturanti koji su ukrali ispite te žena koja ih je potom uništila su krivi. I zato zaslužuju adekvatnu zakonsku kaznu. Zaposlenik škole (kažu mi da je to tajnik no u trenutku pisanja ovog teksta tu informaciju ne mogu sa sigurnošću potvrditi) koji je bio zadužen čuvati ključ prostorije u kojoj se nalaze ispiti te same ispite je odgovoran jer očito svoj posao nije obavio kako treba. Da jest, do krađe ne bi došlo. On, dakle, nije kriv pred zakonom (osim ako se ne ispostavi da je sam svjesno pomagao kradljivcima no za sada takvu opciju nitko ne spominje pa ćemo je i mi ovdje odbaciti) ali jest odgovoran i zato zaslužuje momentalni raskid radnog odnosa. Druga osoba, koja također nije pred zakonom kriva ali zato itekako jest odgovorna je ravnatelj gimnazije Juraj Dobrila, Branimir Červar. Kod njega se radi o tipičnom primjeru 'zapovjedne odgovornosti' zbog koje bi, ako ima osjećaja za moral, sam trebao ponuditi ostavku. Ako je ne ponudi sam, tada bi ga njegovi pretpostavljeni trebali smijeniti. Nije imao veze s krađom i čak je on bio taj koji ju je prijavio? Lijepo no zna se kako u civiliziranim državama stvari funkcioniraju. Ako je na tvom terenu došlo do nedozvoljene radnje, možda nisi kriv ali jesi – odgovoran. Svojom dobrovoljnom ostavkom ravnatelj Čermak predstavljao bi svijetli primjer preuzimanja osobne odgovornosti pred ukupnom javnosti.


Čujem da je ostavku ponudila ravnateljica Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) Maja Jukić no kako za sad stvari stoje do toga ipak neće doći. I to je u redu. Unatoč tome što su mnogi maturanti sada bijesni na nju i na njene djelatnike jer su tek negdje u 1 sat iza ponoći istog datuma kada se ispit državne mature iz hrvatskog jezika trebao pisati objavili da se on odgađa, realnog razloga za njenu ostavku nema. Razumljivo je da su ti mladi ljudi koji su se spremali za ispit doživjeli stres u posljednji trenutak, da su im poremećeni planovi i da im nije ugodno. Sama činjenica da se netko uzrujao, pa makar i opravdano, nije dovoljna da bi netko trebao dati ostavku. Jedini kriterij koji je bitan jest ovaj: je li NCVVO postupi profesionalno? Jest. Promptno su reagirali, u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta dogovorili su nove datume ispita (jedan za esej iz hrvatskog jezika, a drugi za pisani test), obavijestili su ispitne koordinatore na svim lokacijama u Hrvatskoj, krenuli tiskati nove primjerke ispita iz hrvatskog jezika te stavili službenu obavijest na svoje internetske stranice čim su imali sve informacije na raspolaganju. Iz objektivnih razloga nisu mogli sve stići učiniti sve do kasno u noć i zato ih ne treba kriviti. Štoviše, treba ih pohvaliti za brzo i učinkovito rješavanje situacije.

Neki će opet papagajski ponavljati kako je strašno to što su 'jadna djeca pod stresom.' Vjerujem da jesu ali malo me već to patetično naglašavanje njihovog stresa umara. Nemojte me pogrešno shvatiti, znam da doista jest stresno polagati ispite o kojima ti ovisi nastavak školovanja, a time i života. Znam da to nije jednostavno, naročito ako se radi o predmetu koji je obvezan, a koji ti možda ne ide najbolje. Da sam na njihovom mjestu, vjerojatno bih noć prije ispita probdjela i moguće je da bih pucala od bijesa da mi netko poremeti planove u posljednji trenutak. No stvari treba sagledati realno. Maturanti, ako ovo čitate, nećete mi vjerovati i moguće je da ćete pomisliti da 'stara sere' ali garantiram vam da ćete u životu proći još čitav niz puno stresnijih situacija od ove. Ovo nije posljednji put da su vas probudili usred noći zbog iznenadne promjene u planovima. Isto tako, budite sigurni da ovo nije posljednji put da vas je netko gadno uzrujao i da ispaštate radi tuđe pogreške i neodgovornosti. Krivit će vas za ono loše što niste učinili, za ono što uradite dobro netko drugi će preuzeti zasluge, kršit će vam ozbiljna obećanja koja će vas dovesti u težak položaj pred trećom osobom, vrlo je lako moguće da ćete prebacivati iz šupljeg u prazno kada su u pitanju vaše osobne financije, kao i da ćete se nalaziti između čekića i nakovnja kad budete morali istovremeno udovoljavati različitim članovima vaše obitelji, rješavat ćete poslovne i privatne probleme prema kojima će svi ispiti državne mature zajedno djelovati kao dobra šala. Da, znam, ne vjerujete mi. Ali tako doista jest.


Dakle, stres kojeg su maturanti proživjeli me ne zabrinjava. Zabrinjava me – osim već spomenute činjenice da mnogi umanjuju težinu čina krađe pod izlikom da su to 'samo mladi ljudi' – i to što je zahvaljujući ovom slučaju opet isplivao na površinu slučaj jednog pretjerano zaštitnički nastrojenog 'helikopter roditelja'. Sigurna sam da je ona 43-godišnja majka imala dobre namjere i da je htjela pomoći svom djetetu. Sada na najbolji način vidimo kako pretjerana zaštita može rezultirati kontraefektom. Red je i zapitati se: čemu sve to? Ono najgore što se njenom djetetu moglo dogoditi, da nije bilo ove krađe, bio bi pad na maturi. Pa što? Prijavilo bi se za polaganje u jesenskom roku i tada bi opet polagalo. Da i tada padne, položilo bi sljedeće godine. Svijet ne bi stao da jedna mlada osoba krene na fakultet (ako na njega uopće i želi) godinu dana kasnije. Nakon ovoga pitanje je ima li ta osoba budućnost uopće. Draga gospođo 'helikopter majko', ako je u ovoj državi imalo pravde, ostat ćete iza rešetaka dovoljno dugo da imate vremena promisliti kako ste svojim pretjerano zaštitničkim odnosom upropastili svoje dijete. Je li Vas barem malo sram?

http://www.fizzit.net/vijesti-i-politik ... -malo-sram

Re: Hrvatski sindrom

Posted: Thu Jul 23, 2015 9:50 am
by EdgarFranjul
Zašto Hrvati, ponajviše branitelji, kažnjavaju sebe, umjesto da zgaze one koji im čine nepravdu?

Srpanj 21, 2015 Naslovna, Vijesti Komentiraj


Tri i pol tisuće branitelja je diglo ruku na sebe. Iz raznih razloga, boli, psihičkog rastrojstva, nepravdi; stvarnih ili subjektivnih. Zašto Hrvati sebe kažnjavaju zbog nepravdi koje im drugi čine, umjesto da se pobune protiv njih?


Piše: Marko Jurič

”Mi nikome ne prijetimo, ali Pupovac i Srbi kojima se ne sviđa u Hrvatskoj neka idu u Srbiju, a ako im se ni tamo ne sviđa neka idu u Sjevernu Koreju pa neka tamo veličaju četništvo”, objasnili su prije par dana u Autohtonoj Hrvatskoj stranci prava motive prosvjeda ispred sjedišta Srpskog narodnog vijeća u Gajevoj ulici u Zagrebu.

Ono što bode u oči, jer ubija smisao prosvjeda, jest početak rečenice: ‘Mi nikom ne prijetimo’. Čemu prosvjed ako se nikome ne prijeti? Koja je svrha bilo kojeg prosvjeda ako on ne pokazuje onome protiv koga je usmjeren snagu i odlučnost prosvjednika, na što su sve spremni ako njihovi zahtjevi ne budu uvaženi? Svaki je prosvjed prijetnja ili upozorenje. Ako toga nema onda je to skup bez ikakvoga smisla.

Nažalost, ovakva špranca je toliko tipična za hrvatske prosvjede koji se uvijek diče i hvastaju nekakvim dostojanstvom i mirnoćom. Kakav mir i dostojanstvo? Kakva su dobra donijeli ili nešto promijenili takvi prosvjedi? Osim što su djelovali kao sedativ za naciju, kao pacifikator, kao amortizer za udarce koje nacija prima već petnaest godina. Ni jedna rajčica ili jaje nije ‘ispaljeno’ na fasadu nekog ministarstva, banke, firme, a kamo li nešto žešće što gledamo svakodnevno u tv izvještajima iz nekih drugih država pogođenih ovom ili onom krizom, nepravdom ili što već.

Mora da su Pupovac i ekipa s prozora u Gajevoj umirali od smijeha kad su vidjeli dobroćudne Keleminčeve prosvjednike koji ‘nikome ne prijete’. Od smijeha umiru i u Vladi kada im pod prozor dolaze kojekakvi mirni prosvjednici. Na isti način se smiju i u raznim ministarstvima kada im dolaze štrajkaši, sindikalisti, kad im dolazi ona pogažena i ponižena raja, ali koja ipak mirno i dostojanstveno trpi nepravdu, prevare raznih poslodavaca, blokirane račune, zelenaške kamate banaka, višemjesečni rad bez plaće i ostale fore s dugačkog repertoara domaćih izrabljivača i skupljača harača.

Što se to dogodilo da su ljudi postali ovce koje bez otpora puštaju druge da ih strižu do kostiju? Čak i branitelji prosvjeduju ‘mirno i dostojanstveno. Branitelji, hrvatski ratnici, pobjednici, ljudi koji se nisu bojali baruta, olova, pogibelji, sjede mjesecima bezidejno u šatoru i nadaju se da će Gandijevska metoda istjerati Freda i ekipu.

Tri i pol tisuće branitelja je diglo ruku na sebe. Iz raznih razloga, boli, psihičkog rastrojstva, nepravdi, stvarnih ili subjektivnih. Zašto Hrvati sebe kažnjavaju zbog nepravdi koje im drugi čine, umjesto da se pobune protiv njih?

Okrenuti i drugi obraz jest kršćansko načelo, ali ne znači pustiti nekome slobodu šamaranja. Taj koji je to rekao, znao se i te kako razljutiti i biti agresivan i nasilan prema barabama koje su oskvrnule svetinju, koje su dirnule ono što je Njemu važno.

Što ima dostojanstveno u mirnom propadanju?

http://www.maxportal.hr/zasto-hrvati-po ... -nepravdu/