Zakon je isti za sve ? Ili nije?

[EdgarFranjul]

ISPOD POVRŠINE
Odgovor pravobraniteljici za ravnopravnost spolova: Priznajte, vi ne radite ništa!

Misli li ona da je glupost prevladavajuće stanje nacije kad u javnom tekstu čitateljima pokušava uvaliti takvu laž ili se ona jednostavno ruga svima nama?


Autor: Ante Gugo

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je ovom portalu dostavila odgovor na otvoreno pismo koje sam joj uputio. Naglasila je sljedeće: „Kao pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ne ulazim u dijaloge s pojedincima i pojedinkama preko medija.“ Skoro da sam osjetio prezir u ovoj rečenici. U nastavku piše da odgovor ipak upućuje zbog neistina koje sam iznio u svom otvorenom pismu. Stvarno sam se zamislio i zapitao se tko je tu sad lud. Pa Pravobraniteljica se don Damira Stojića, što je bio povod za ovu, sad već možemo reći polemiku, dohvatila upravo preko medija. Konkretno, svojom izjavom na T-portalu. Doduše ona tako nije ušla u dijalog sa svećenikom, ali samo zato što ga on nije prihvatio. Ipak, ostaje činjenica da je ona čak inicirala dijalog preko medija.


Na kraju svojeg pisma kaže meni gospođa Višnja Ljubičić: „Stoga, pored ostalog, javne izjave kojima se vrijeđaju, ponižavaju ili omalovažavaju žrtve seksualnog nasilja ili zagovara uskraćivanje prava na donošenje odluka o vlastitom tijelu i/ili reproduktivnom zdravlju, jesu moj posao i moja briga, ...“ Znao sam ja da je to tako. Zato sam gospođu Ljubičić i pitao još prije dvije godine zašto je šutjela kad je ministrica Pusić omalovažavala žrtve silovanja u Vukovaru. Tada mi je odgovorila da javna osuda takvih izjava nije njezin posao. Sad me je skroz zbunila. Malo nije, pa malo jest njezin posao javno osuditi.


Možda bi trebalo malo pažljivije rasčlaniti o čemu se radi u ova dva slučaja. U ovom zadnjem don Damir Stojić je navodno rekao da nije moguća trudnoća kao posljedica silovanja. Iako je on demantirao tako nešto upozorivši da mu podvaljuju, Pravobraniteljica je tu njegovu izjavu ocjenila kao vrijeđanje, ponižavanje i omalovažavanje žrtava seksulanog nasilja, pa se našla pozvanom, kao što i kaže u odgovoru na moje otvoreno pismo, javno to osuditi.


U onom prvom slučaju koji se dogodio prije dvije godine silovane žene Vukovara su tražile pomoć od ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, želeći internacionalizirati svoju tragediju, odnosno problem silovanja kao sredstva genocida. Ministrica im je odgovorila da će im pomoći ako joj se pridruže u splitskoj gay paradi. Normalnom čovjeku se zavrtilo u glavi od te izjave. Moram priznati, kad sam to pročitao izbacilo me iz cipela. Toliku količinu bešćutnosti i poruge žrtvama tako stravičnog čina teško bi mogao zamisliti i pisac scenarija za horor film. Žene koje se i nakon više od dvadeset godina bore sa svojim psihičkim traumama nastalim zbog sustavnog silovanja u zarobljeništvu pozvati da stanu u neku javnu povorku i tako svijetu pokažu da su to one, silovane žene, može samo osoba koja želi ismijavati njihovu tragediju i strahote koje su proživjele. Kad sam u otvorenom pismu pozvao Pravobraniteljicu da to osudi, odgovorila mi ja da javna osuda nije u djelokrugu njezinog posla. Što se dogodilo u međuvremenu?

Pomislio sam da je možda Pravobraniteljica, kao što mi je obećala u odgovoru na to prvo otvoreno pismo prije dvije godine, napravila nešto da se otkriju i procesuiraju počinitelji silovanja. Zato sam je prije par dana u novom otvorenom pismu i zamolio da mi kaže što je radila i napravila u ove dvije godine, nadobudno pomislivši da je zbog rezultata tog rada promijenila stav i mišljenje, jer sad ipak javno osuđuje. I navela je u odgovoru portalu da se kroz kontakte s Državnim odvjetništvom trudila saznati kako napreduju istrage o silovanjima u ratu, kako je sudjelovala u radnim skupinama, kako je predlagala zakonske odredbe koje nisu prihvaćene i da je pisala izvješća. E tako velik izahtjevan posao zaista zaslužuje ozbiljnu analizu.

Kaže pravobraniteljica da je ona pokušala saznati kako napreduje istraga o ratnim zločinima silovanja, ali da je zbog efikasnosti istraga tajna, pa ona nema podatke o napretku iste. Ma zamisli ti to. Tajnost istrage bi bila ugrožena podatkom o tome koliko slučajeva se istražuje, koliko osoba je istragom obuhvaćeno, za koliko je optužnica pripremljena, protiv koliko podignuta i sve to bez navođenja konkretnih imena ili bilo kojeg drugog podatka koji bi mogao ugroziti istragu. Sad moram otvoreno reći da mi nije jasno misli li Pravobraniteljica da sam zaista kompletni idiot, misli li ona da je glupost prevladavajuće stanje nacije kad u javnom tekstu čitateljima pokušava uvaliti takvu laž ili se ona jednostavno ruga svima nama.


Ne, ne vjerujem da je gospođa Višnja Ljubičić dipl. iur. toliko neinteligentna da bi mogla pomisliti da ovako nešto bude ozbiljno prihvaćeno. Nitko sa završenim fakultetom ne bi smio biti toliko neinteligentan, a posebno to ne bi smio netko tko obnaša odgovornu javnu funkciju na državnoj razini. Ona vjerojatno misli da sam ja glup, a da čitatelji i ne čitaju baš pažljivo. Kako god, ona nije imala što napisati jer u ove dvije godine nije napravila baš ništa po pitanju silovanih žena Vukovara. Da jest, navela bi to u svom odgovoru.

Kaže pravobraniteljica Višnja Ljubičić da je sudjelovala u radnim skupinama za pripremu zakonskih prijedloga. U takvim tijelima često sudjeluju i razni pripadnici nevladinog sektora koji za taj posao ne primaju nikakvu plaću. Gospođa Ljubičić za svoj posao prima sasvim solidnu plaću. Očekuje li možda aplauz zato što nešto radi za tu svoju ne baš malu mjesečnu naknadu?


Ukratko, Pravobraniteljica nije navela niti jednu konkretnu činjenicu o tome što je napravila u interesu osude vukovarskih silovatelja. Ona priča o tome što je radila da bi silovane žene dobile materijalnu zadovoljštinu. Nevješto zaobilazi pitanje progona i moguće osude ratnih zločinaca koji su silovali žene u Vukovaru.


Na kraju svog odgovora kaže da don Damira Stojića nije nazvala vjerskim radikalom, nego je to prema njezinoj tvrdnji napravio T-portal. Pitam se bi li Pravobraniteljica ikad uputila demantij navoda na T-portalu da nije bilo mojeg otvorenog pisma. Ona, naime, mora napraviti takvo nešto. U odgovoru na moje otvoreno pismo koje ipak znakovito ne upućuje meni nego portalu na kojem je objavljeno i za koji pišem, Pravobraniteljica nedvosmisleno ukazuje na to da je ona institucija. Ona izrjekom spominje „instituciju Pravobraniteljice“. Pa kad netko iskrivljuje izjave institucije, to nije samo tako neka slučajna pogreška. To zahtijeva ispravak netočnog navoda. A on, koliko mi je poznato, još nije zatražen od medija u kojem se dogodio.


Gospođa Ljubičić kaže da Pravobraniteljica, nisam siguran osoba ili institucija, ne ulazi u javni dijalog s pojedincem pa ona zato upućuje svoj odgovor portalu. Očito sam prezira vrijedan. Kako sam mogao posumnjati u njezinu dobronamjernost prema žrtvama silovanja u Vukovaru. Pa ona je nositeljica Spomenice Domovinskog rata. Od 1990. – 1993., prema navodima njezinog službenog životopisa, radila je u predstavništvu strane firme.

http://www.politikaplus.com/novost/1011 ... dite-nista

[EdgarFranjul]

Dr. Markić: Treniranje zastrašivanja na Josipu Klemmu – tko je sljedeći?

Josipa Klemma upoznala sam u svibnju prošle godine, kad su u prvom tjednu izjašnjavanja građana o raspisivanju referenduma o braku počeli fizički napadi na štandove i volonterke. U kratkom razdoblju od samo 2 tjedna podneseno je više od 50 prijava policiji, nije pronađen niti jedan krivac – niti za pokušaj paljenja štanda na Cvjetnom trgu, niti za fizičke napade na žene i djevojke koje su volontirale.

Nije provedena opsežna istraga i suradnja između više policijskih uprava, kao kod zalijevanja g. Tomića izmetom. Nisu obavljeni obavijesni razgovori s vodećim aktivistima LGBT zajednice aktivistima, koji su govorom mržnje huškali na napade na neistomišljenike, kao što je u slučaju g. Tomića zbog novinske kolumne policija pozvala na obavijesni razgovor profesora Filozofskog fakulteta.

Uglavnom, Josip Klemm mi se javio, moj je broj dobio od volontera u Bjelovaru, među kojima je bilo i obitelji hrvatskih branitelja i žena, udovica iz Domovinskog rata – i ponudio pomoć. Predložio je da na štandovima koji su često napadani nikad ne budu same žene i djevojke, već da uvijek bude i netko od muškaraca iz redova branitelja ili specijalne policije. Kratak sastanak, brz dogovor, na štandovima uz djevojke i žene volontiraju i branitelji, kukavički napadi prestaju i bez pomoći ministra Ostojića.

Drugi put sam se ja javila Josipu Klemmu – rekli su mi da ima zaštitarsku tvrtku, pa sam ga zamolila za savjet – kako da na siguran način prikupimo potpisne knjige iz cijele Hrvatske i dostavimo ih na sigurno mjesto. Opet – kratak sastanak, pojašnjenje kako će se osigurati da netko ne ukrade, zapali ili ošteti potpisne knjige, karakteristična rečenica – ne brini, to ću ja riješiti – i doista, knjige sigurno prikupljene u kratkom roku. U kasnijim mjesecima doznala sam kako je upravo Josip Klemm organizirao povratak generala Gotovine i Markača u Zagreb nakon oslobađajuće presude.

Kako je osigurao da obitelj i rođaci generala budu prebačeni iz pokrajnjeg hangara u koji ih je smjestio državni protokol na pistu kako bi oni prvi pozdravili generale. Kasnije sam doznala kako je u nekoliko sati organizirao doček generala na Trgu bana Jelačića i odbio zahtjev predsjednika Josipovića da generali prvo dođu na Pantovčak, pojašnjenjem da je njihova izričita želja da s Trga prvo odu u zagrebačku katedralu te se na grobu kardinala Stepinca zahvale Bogu za pravednu, oslobađajuću presudu.

Kasnije sam doznala kako je Josip Klemm s 18 godina otišao braniti Hrvatsku. Kasnije sam doznala kako je sa svojim dečkima u Vukovaru 18.11. prošle godine generalu Gotovini omogućio da u koloni sjećanja hoda u istom društvu u kojem je i branio i oslobađao Hrvatsku. Kasnije sam doznala kako se angažirao oko Vukovara kao mjesta posebnog pijeteta. Kasnije sam doznala kako je prije par mjeseci izabran za predsjednika Udruge specijalne policije Domovinskog rata.

Jučer sam doznala da je Josip Klemm u kasnopopodnevnim satima priveden, jer ga zagrebačko županijsko državno odvjetništvo tereti da nije dobro gospodario svojom, privatnom tvrtkom koja je u 2012. godini ostvarila dobit od više od 2 milijuna eura.

Ne znam je li Josip Klemm loše gospodario svojom tvrtkom. Ali znam, da i ako jest, nije zato priveden. Ne znam je li Josip Klemm u razdoblju od 2005-2007, kako ga tereti Državno odvjetništvo, fiktivnim ugovorima iz svoje, privatne tvrtke, izvukao 3,2 milijuna kuna.

Ali znam, da i ako jest, nije zato priveden. Josip Klemm priveden je kako bi se zastrašilo njega i sve druge koji su nepoćudni aktualnoj vlasti. Josip Klemm priveden je kako bi aktualna vlast – Linić, Josipović, Pusić, Milanović i ostali- poslali poruku – ako se zalažeš za demokratsku, europsku Hrvatsku, kopat ćemo po tvojim poslovima sedam, deset, koliko god godina unatrag je potrebno, nešto ćemo ti napakirati, osudit ćemo te, oduzeti ti tvrtku, nastradat ćeš.


Josip Klemm priveden je kako bi jučer i danas na naslovnici Jutarnjeg lista bio Klemm, hrvatski branitelj, predsjednik udruge specijalaca, a ne Zdravko Mustač, nekadašnji šef Udbe, nekadašnji šef Josipa Perkovića čiji sin Saša i danas savjetuje predsjednika Josipovića.

Aktualnu vlast – koja omogućuje da Državno odvjetništvo sjedi na prijavi da se Croatia osiguranje, koje je u vlasništvu države, prodaje po cijeni koja je 3,2 milijarde kuna niža od stvarne, koja radnicima u brodogradilištu Lamljan na Ugljanu ne dozvoljava da uđu u tvrtku koja se uspjela dići na noge, proizvoditi i zarađivati, koja ne istražuje dugogodišnje optužbe da je Linić, uz sve ostalo, za milijarde kuna oštetio Inu, koja ministru zdravlja, Ostojiću, nakon što je proračun oštetio za milijune kuna uvođenjem neprovodivog smjenskog rada u bolnice, sad dozvoljava da provodi još veću reorganizaciju svih bolnica u Hrvatskoj – takvu vlast – ne brine je li Josip Klemm oštetio vlastitu tvrtku za 3,2 milijuna kuna.

Njih zabrinjava to što je Josip Klemm osigurao da generali Markač i Gotovina imaju u Hrvatskoj veličanstven doček kakav su i zaslužili, zabrinjava ih što je Josip Klemm zaštitio i pomogao referendum o braku, zabrinjava ih što je Josip Klemm pokazao da hrvatski generali stoje uz hrvatski narod u Vukovaru, zabrinjava ih što Josip Klemm podupire rad Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, zabrinjava ih što su pripadnici specijalne policije Domovinskog rata izabrali baš Josipa Klemma za svog predsjednika, zabrinjava ih što Josip Klemm zapošljava oko 800 zaštitara, velikim dijelom nekadašnjih branitelja Hrvatske.


A ponajviše ih zabrinjava što je financijski neovisan i što ga aktualna vlast ne kontrolira. Zato je jučer priveden Josip Klemm. A svima nama, koji se usuđujemo govoriti da je aktualna vlast nesposobna, jer Hrvatsku gura u gospodarsku propast, ne zna napraviti zaokret i povesti zemlju u oporavak, da je nedemokratska, jer koči demokratske procese, negira rezultate referenduma, kontrolira medije koje financira, posebice Jutarnji list i HRT i da je protunarodna, jer se brine samo za svoju materijalnu korist, bez vizije za ovu prekrasnu zemlju i ljubavi prema narodu koji bi trebali voditi poručili su:


“Ovako mi postupamo s onima koji nam se suprotstave. Razmislite, netko od vas mogao bi biti sljedeći.“

Na nama je da im mirno, ustrajno, baš kao što to već godinama čini i Josip Klemm, pokažemo da ih se ne bojimo. I da je vrijeme njihove strahovlade na izmaku.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/u-prijevodu/dr-markic-p ... oj-vlasti/

[EdgarFranjul]

'Lijeve medijske zvijezde' preziru Ustav: Matvejević i Lukić nisu demokrati!

Autor: 7Dnevno / 18. travnjaDatum: petak, 25. travnja 2014. u 07:32

Novinarka Pavićeva Jutarnjeg lista, poznata između ostalog i po brutalnim napadima na Inicijativu U ime obitelji, osuđena je zbog - sramoćenja. Naime, Lukić se pod skutima Pavićeva biltena zaigrala malo previše, pa je prešla granicu dobrog ukusa pišući o tvrtki Medikol. Oštećeni su se žalili, a sud je presudio kako je Slavica Lukić - kriva Tko to ovih dana hrvatskoj javnosti želi prodati priču kako zemlju potresa skandal nad skandalima, kako smo na tragu zatiranja novinarskih sloboda i demokracije, a sve zato jer je osuđena Slavica Lukić? Novinarka Pavićeva Jutarnjeg lista, poznata, između ostalog, i po brutalnim napadima na Inicijativu U ime obitelji, osuđena je zbog - sramoćenja. Naime, Lukić se pod skutima Pavićeva biltena zaigrala malo previše, pa je prešla granicu dobrog ukusa pišući o tvrtki Medikol. Oštećeni su se žalili, a sud je presudio kako je Slavica Lukić - kriva.


U normalnim zemljama, što Hrvatska pod vlašću Zorana Milanovića i njegove sekte s Iblerova trga neće biti još dugo, klevetnik bi nakon sudske presude zavrijedio i društvenu osudu kulturne i političke javnosti. Međutim, umjesto da doživimo javne osude postupka novinarke Slavice Lukić, što bi bila i poruka kako društvo prihvaća zakone i društvene norme, mi smo doživjeli napade na sud koji je izrekao mjere u skladu sa zakonom. Štoviše, osim lijevo orijentiranih medijskih kuća, naravno i nacionalne televizije, na spomenutu sudsku presudu su drvlje i kamenje sasuli i pojedini članovi Vlade, koja bi trebala biti zaštitnikom i jamstvom provođenja zakona.

Slučaj Karoline Vidović Krišto

U zaštitu lika i dijela Lukićke stalo je čak i Hrvatsko novinarsko društvo - tretman je to koji je novinarka Karolina Vidović Krišto, krajem 2012. mogla samo sanjati. Naime, ona je tada, kao istraživačka novinarka HRT-a u svojoj autorskoj emisiji "Slika Hrvatske" skrenula pozornost na stvarnu pozadinu globalno nametnih spolnih odgoja u školama, pa i u vrtićima. U epizodi "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?", prikazala je isječak iz filma o američkom seksologu Alfredu Kinseyju, u kojem se tvrdi da je do podataka u istraživanjima dolazio i preko pedofila, a njegova se literatura istodobno preporučivala u zdravstvenom odgoju u hrvatskim školama.


Zbog tih informacija u emisiji, Vidović Krišto je suspendirana sa svog radnog mjesta u roku od samo nekoliko sati, a emisija joj je ukinuta. Uz brojne kritike na njezin rad nakon ukinute emisije, primila je i pismo potpore i najavu dolaska američke intelektualke i profesorice prava, dr. Judith A. Reisman. Dolazak je najavio i britanski novinar i autor dokumentarnih filmova Timothy Tate, koji je u Velikoj Britaniji također trebao dobiti otkaz zbog razotkrivanja Alfreda Kinseyja. Podršku je dobila i od drugih pojedinaca i organizacija preko peticija i otvaranjem stranica potpore na facebooku, ali se na posao nije mogla vratiti.

Međutim, za razliku od novinarke Vidović Krišto, danas su javni istupi političara, novinara i "aktivista" abolirali Slavicu Lukić bilo kakve odgovornosti pa i moralne, pa su od nje napravili čak i medijsku zvijezdu, ikonu slobodnog novinarstva i borca za istinu i pravdu. A zakon i Ustav? Oni za ovu vlast i njihove ideološke sljedbenike u svim društvenim strukturama vrijede od prigode do prigode, kada se treba obračunati s ideološkim protivnicima i mrskim nacionalistima. Tada smo svi legalisti, a provođenje zakona mora biti sveto slovo.

Kad kleveće Predrag Matvejević

Lijevi "intelektualci" i novinari mnogo puta su do sada pokazali prijezir prema institucijama ove države, prema njenim zakonima i Ustavu. Slično kao što se Slavica Lukić danas odnosi prema hrvatskim zakonima i državnim institucijama, prije nekoliko godina ponio se i Predrag Matvejević.


Naime, Matvejević je mrtav hladan u jednom članku, opet u Jutarnjem listu, hrvatske književnike Ivana Aralicu, Anđelka Vuletića i Milu Pešordu povezao s masakrom u Srebrenici. Matvejević je u članku, slikovitog naslova "Naši talibani", ustvrdio kako su spomenuti književnici svojim pisanjem opravdavali agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Tužbu za klevetu protiv Matvejevića podnio je Mile Pešorda, a sud je ustvrdio kako je Pešorda oštećen i oklevetan. Matvejević je dobio pet mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine. Međutim, ako ste mislili kako se Matvejević pokajao i ispričao zbog sramotnih prozivanja, grdno se varate. Uskoro je taj lažni humanist uzbunio cijelu europsku kulturnu javnost predstavljajući Hrvatsku kao zemlju u kojoj se progone pisci i intelektualci.


Prema Matvejevićevim istupima u Corriere della Sera i Le Mondu, Hrvatska je tada bila u rangu Turkmenistana prema osobnim slobodama. Ali je li to zaista tako? Prije će biti kako je netko, Matvejević, odigrao ulogu žrtve kako bi se reklamirao kao vodeći borac za ljudska prva i humanist u ovom dijelu svijeta, te kako bi pritom izbjegao javnu osudu zbog sasvim opravdane sudske odluke.

I u slučaju Slavice Lukić, kao i u slučaju Predraga Matvejevića, dolazimo do osnovnog zaključka kako i jedno i drugo ne poštuju hrvatski zakon i Ustav. Floskula kako je i Hitler sve radio po zakonu jednostavno ne prolazi, jer je Republika Hrvatska zemlja čije je zakonodavstvo usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije, čime je zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja. Po naravi stvari, svi veliki humanisti trebali bi biti i legalisti, jer tko će se, ako ne humanisti, zalagati za provođenje zakona, prava i pravde? Ako se ne provode zakoni vođeni demokratskim standardima, nastupaju anarhija, nasilje i diktatura jačega. Svojim odbijanjem prihvaćanja sudskih odluka, Slavica Lukić i Predrag Matvejević, zauvijek su izgubili moralno pravo nazivati se demokratima, a potom i humanistima. Kakvo društvo stvaraju ti veliki borci za ljudska prava, kakvim standardima poučavaju našu djecu, ako ne prihvaćaju odluke sudova ove zemlje?


Sudska presuda je i moralna presuda


Omiljena poštapalica brojnih političara u ovoj zemlji glasi - "neka institucije rade svoj posao", međutim, kada ga odrade, onda su ili pristrane ili ispolitizirane, ovisi s koje se strane sudnice nalazimo.
Najveći domoljub je onaj tko uredno plaća porez svojoj domovini, glasio je jedan komentar u jednom od vodećih hrvatskih dnevnika. Zakoni se moraju poštovati, nadovezivao se drugi, ispisan prijeteće tik do prvog. Hrvatska mora osigurati neovisnost sudstva, slovio je naslov samo nekoliko stranica dalje u istom broju.

Pozivanje na zakone, provođenje zakona i implementiranje europske pravne stečevine bila je omiljena metoda kojom su ljevičarski novinari i političari redovito napadali sve koji bi se usudili prigovoriti Haaškom sudu zbog linča nad hrvatskim generalima. Danas, kada su oni u pitanju, onda ipak treba ublažiti ili ukinuti zakone. Eto, to su sjaj i bijeda naših boraca za ljudska prva i velikih humanista.

Međutim, prije nego što u Hrvatskoj postane normalna pojava da je svaka sudska presuda ujedno i moralna presuda osobi koja je počinila prijestup, institucije ove zemlje moraju osigurati, nesmetano od javnog linča moćnih pojedinaca i korporacija, provođenje ustavne odredbe o jednakosti pred zakonom - za sve građane ove države. Sve ostalo su laži lažnih humanista.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... krati.html

[MaxMagnus]

Kako si nisam na ti sa tv-om i radiom a novine mi nisu idealna zamjena za wc papir,zaista nemam puno kontakata ni sa kakvim vijestima,ali...ako sam dobro shvatio Lukićka je pisala kako je HZZO imao za izdvojiti 500 milijuna kn naših novaca za privatnu (onkološku) firmu koja (kako neobično za našu državu) posluje sa gubitkom i u stečaju je (ili pred njim) a nikako da izdvoji 20 milijuna kn opet naših novaca za onkološki odjel u javnoj bolnici.

Ako je to istina...onda stvarno sramota. Onda stvarno nije ni najmanje nikog osramotila. Tj osramotila je direktno mene i ja bih trebao pizditi zbog toga,ali nemam đon umjesto obraza pa ju neću tužiti.
Ako je to istina,onda je nitko iz te firme nije trebao tužiti a posramljen može biti jedino narod.

A ako je laž,kako god bilo,tko god da je tu kriv,narod se opet itekako ima zašto sramiti.

Ali neće tu biti materijala za profit od tužbe zbog sramoćenja ni jednome od nas...

[EdgarFranjul]

STIGAO SLUŽBENI NALAZ : Marko Francišković je zdrav i nije opasan za okolinu!

Autor: Zrinka Kasapić

Datum: srijeda, 30. travnja 2014. u 10:14


Ovaj nalaz neće sakriti činjenicu da je Marko Francišković 7 mjeseci prisilno liječen od nepostojeće dijagnoze! Ako sve prođe u najboljem redu, Marko Francišković već bi idući tjedan trebao biti na slobodi, vratiti se svojoj obitelji kao normalan i potpuno zdrav čovjek. Naime, stiglo je službeno izvješće medicinskog psihijatrijskog vještačenja koje je potvrdilo da je Marko Francišković u potpunosti zdrav, da ne boluje od niti jednog oblika shizofrenije, a kamoli paranoidne, te da nije opasan za okolinu. Vještačenje je obavljeno po sudskom nalogu Općinskog suda u Sisku, a sproveo ga je medicinski psihijatrijski tim liječnika u psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu. Prema ovom nalazu Općinski sud u Sisku trebao bi donijeti po Franciškovića pozitivnu odluku u kojoj se Marko Francišković otpušta sa prisilne hospitalizacije i vraća na slobodu.


Podsjetimo, nakon burne prepiske s ministrom unutarnjih poslova na društvenoj mreži Facebook, Rankom Ostojićem, Francišković je priveden nakon čega mu je zatvorska liječnica, psihijatrica, dr. Anica Biško u rekordom roku nakon samo dva kratka razgovora dijagnosticirala bolest pod nazivom "Paranoidna shizofrenija" s naglaskom da je Francišković opasan po okolinu te da ga treba prisilno hospitalizirati i prisilno liječiti teškim lijekovima poput zloglasnog Ziprexa. Marko Francišković je u suradnji sa svojim odvjetnicima mjesecima pokušavao izboriti nezavisno vještačenje koje mu je Ustavom Republike Hrvatske kao i Zakonom o zaštiti prava pacijenata, zajamčeno, no bez konkretnog uspjeha. Njegovo prisilno liječenje trajalo je čak sedam mjeseci, a sve od nepostojeće dijagnoze. Tek kada se u slučaj uključila Kuća za ljudska prava na čelu sa Sanjom Sarnavkom te kada je njegov slučaj preuzela odvjetnica za ljudska prava, Ines Bojić, Marko Francišković uspio je izboriti nezavisno vještačenje, ali i ukinuti prisilno liječenje. Nezavisno vještačenje psihijatrijskog tima u Vrapču dokazalo je kako je Francišković mjesecima liječen od bolesti koja mu je liječničkom pogriješkom slučajno ili pak namjerno dijagnosticirana, iako je on posve zdrav.

Marko Francišković po svemu sudeći prvi je politički zatvorenik od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, a o njegovoj osmomjesečnoj kalvariji po hrvatskim psihijatrijama, mladi hrvatski redatelj Goran Dević trenutno radi i dokumentarni film koji će obići filmske europske festivale, pa njegova priča iako vrlo skoro završena, neće biti tako skoro zaboravljena

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... olinu.html

[MaxMagnus]

Ovo je zaista ugodno iznenađenje.

[Fratt]

Sad treba tužiti sve po redu,od Ostojića do države...

[EdgarFranjul]

Marko Francišković: 'Ostvario sam cilj! Hvala svima koji su bili uz mene! Dnevno.hr pomogao je da me ne bace u tamnicu'

Autor: Iva Međugorac
Datum: subota, 03. svibnja 2014. u 17:30

Marko Francišković od podneva je slobodan čovjek.

Silno je želio sunce, a dočekala ga je tmurna zagrebačka kiša. No, Marka Franciškovića koji je danas u podne napokon udahnuo silno željenu slobodu vremenske nerpilike ne brinu previše. Iza njega mnogo je teških dana, jer preko noći postao je poznat kao zatvorenik režima koji se nije mogao nositi s njegovim stavovima. Stoga su se s Markom odlučili obračunati na najgori mogući način, oduzimajući mu slobodu.

U ekskluzivnom razgovoru za Dnevno, Marko je kazao kako se susreo s članovima svoje obitelji, a dočekali su ga i prijatelji koji su s njime prolazili teške trenutke. Zatekli su ga, kako je otkrio sitni, životni problemi, a osebujni Marko odmah po izlasku kontaktirao je automehaničara. "Akumulator mi se potpuno ispraznio pa sam morao posjetiti mehaničara. Puno je toga što moram nadoknaditi, a prvi koraci bili su ovi sitni, posjet mehaničaru", govori Marko. Sunce mu je priznaje falilo, ali u Popovači, gdje je bio smješten posljednjih tjedana mogao je uživati u prirodi.

Zahvalan je Marko svima onima koji su svo vrijeme bili uz njega. "Skandalozno je ono što je ministar Ranko Ostojić napravio. Ja sam ga izazvao jer sam smatrao da je pravedno da se vidi kakav je. Svoj cilj sam ostvario, ali u normalnoj državi on nakon ovoga više ne bi mogao ostati ministar. No, ono što je skandaloznije to su ovi naši mediji, posebno HTV koji su sve to ignorirali. Iznimka je vaša redakcija. Pomogli ste mi da me ne bace u tamnicu", kazao je Marko te se preko našeg portala zahvalio svima koji su ga proteklih mjeseci podupirali.

I doista, Markova sloboda radost je za sve one koji su nam se proteklih mjeseci javljali i apelirali na činjenicu da se ovom čovjeku mora pružiti pomoć. Francišković je ipak uspio, pokazao je da je simbol otpora, ali dokazao je na vlastitoj koži da je Hrvatska daleko od europske države jer mjesecima je ležao u tamnici, u tamnici u kojoj su se kršila njegova ljudska prava. Najteža spoznaja jest ta da već sutra svatko od nas može biti Marko!

Podsjetimo, on je otvoreno progovorio o nepravdi koju je policija provodila nad građanima, a kritike je uputio ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću zbog čega je, kako tvrdi, na koncu uhićen. Tu problemi za njega ne prestaju jer Franciškovića prebacuju u psihijatrijsku ustanovu u Popovači i po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu na kraju je odveden na psihijatrijsko vještačenje u Kliniku za psihijatriju na Vrapču.

Tamo su liječnici zaključili da Francisković nema dijagnozu paranoidne shizofrenije te da ga se može pustiti na slobodu. Ispada tako, da je Marko kao posve zdrava osoba devet mjeseci proveo u psihijatrijskoj ustanovi zbog komentara na društvenoj mreži. Marko, član udruge Pravednik nepravdu je osjetio na svojoj koži, no vjerujemo da ga to neće zaustaviti te da će svoju istinu slobodno i uspješno širiti i dalje.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... mnicu.html

[EdgarFranjul]

ZDRAVOG DRŽALI U LUDNICI
Hrvatska
in
21:44, 03.05.2014.


Pozadina slučaja Francišković je oholost i samovolja Ranka Ostojića

„Danas mi je Jure Francišković javio da je njegov sin oslobođen. Izlazak Marka Franciškovića sramotan je dan za današnje hrvatsko pravosuđe, pravo o medicini, sud i psihijatriju. Zdrav je čovjek proglašen bolesnim, smješten u ludnicu i izložen prisilnom liječenju na temelju vještačkog nalaza sudske psihijatrice koja je, kako se navodi, našla da Marko Francišković boluje od paranoidne shizofrenije jer između ostalog, odbija GMO hranu i čita Bibliju“, rekao je predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović za narod.hr.

Franciškovićeva odvjetnica Ines Bojić jučer je potvrdila Franciškovićev izlazak iz Neuropshijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“ Popovača. Francišković, bivši kandidat za gradonačelnika Zagreba i član Udruge Pravednik, tvrdio je da je uhićen nakon što je komentirao na društvenoj mreži ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića i uputio mu kritike.

„To je sumrak pameti. Marko Francišković, hrvatski publicist, esejist i ekonomist, autor opsežne markantne knjige „Hrvatska knjiga opstanka“, politički aktivist koji se vehementno zalagao protiv globalizma i srljanja Hrvatske u EU nije zaslužio ovakvu gorku sudbinu. U 21. stoljeću! Njegova rasprava s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem s kojim je razmijenio uzajamno prostačke uvrede na Facebooku, pa ni nalaz trofejnog pištolja pri pretresu stana, nisu takvi da bi opravdavali išta od onoga što se Marku dogodilo u njegovoj ljubljenoj Hrvatskoj za koju je kao dragovoljac Domovinskog rata i ratovao“, naglasio je Šeparović.

U rješenju Županijskog suda navedeno je da se Marko Francišković otpušta iz Neuropshijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“ Popovača, kako je rekla odvjetnica Bojić kojoj su dostavljeni nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju „Vrapče“ prema kojima Francišković nema dijagnozu paranoidne shizofrenije.

Šeparović je rekao da je „pozadina i ovog slučaja oholost i samovolja ministra policije, koja je podržana od suda i psihijatrije. Nema nikakvog opravdanja za ovo. Malo je reći da je samo prekoračena procedura, da su pretjerali u obrani nečije časti, da je bilo nekih elemenata agresivnosti u lažno optuženog“. Dodao je da je riječ o grubom kršenju zakona, gaženju ljudskih prava i prava na legitimnu obranu lažno proglašenog ludim građanina ove zemlje.

Smatra da treba očekivati ispriku premijera, predsjednika Republike, ministra pravosuđa i svih koji su stvorili situaciju terora nad građaninom Hrvatske.

„Treba očekivati da Marko Francišković, kao žrtva torture, traži moralnu i materijalnu satisfakciju za bol i sramotu koja je nanesena njemu i njegovoj obitelji u kojoj je on brižni otac troje djece. Međunarodna zaštita neće izostati i ako hrvatsko pravosuđe pokuša izbjeći odgovornost“, ocijenio je Šeparović za narod.hr.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/pozadina-sluca ... -ostojica/

[EdgarFranjul]

Zastrašujući slučaj Francišković: SDP protivnike trpa u ludnicu

Piše: Petar Vidov
četvrtak, 8.5.2014. 21:35

"MARKO FRANCIŠKOVIĆ je psihički jedna od najstabilnijih osoba koje sam u životu vidjela", kaže za Index Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e. i Kuće ljudskih prava.

Zahvaljujući između ostalog i njenom djelovanju, desničarski aktivist Francišković je 3. svibnja pušten na slobodu nakon što je devet mjeseci proveo po psihijatrijskim bolnicama. Proglašen je paranoidnim shizofrenikom i prisilno hospitaliziran nakon što se na Facebooku žestoko posvađao s ministrom policije Rankom Ostojićem.

U sitne noćne sate početkom kolovoza 2013. godine Francišković je Ostojiću u javnoj prepisci na Facebooku poručio da će ga objesiti na banderu zajedno s ostalim veleizdajnicima, okarakterizirao ga kao kriminalca i britanskog agenta, te nastranog lažova kojeg seksualno privlače dječaci. Sipajući ove izjave, Francišković nije ni pokušao prikriti vlastitu homofobiju.

Ostojić mu nije ostao dužan: Franciškoviću je, jednako homofobnim tonom, imputirao homoseksualizam i incestuoznu vezu s vlastitim ocem. "Nemoj biti ljubomoran Markić, idi na kolodvor. I tebe će netko htjeti, makar takvog smrdljivog. Da te bocne, kad te više ni tata neće", napisao je Ostojić Franciškoviću.


Dva razgovora dovoljna za prisilnu hospitalizaciju

Ostala bi to samo jedna od zadrtih i primitivnih svađa, kakvih je Facebook prepun, da Franciškoviću već idući dan na vrata nije pokucala policija. Ostojić je njegovu poruku o vješanju na banderu shvatio kao prijetnju i protiv Franciškovića podnio prijavu. Pretresom Franciškovićevog stana pronađen je asortiman oružja za koje nije imao dozvolu, te je završio u pritvoru.

Zbog prijetnje Ostojiću Francišković nikad nije osuđen. Ta prijava je odbačena. No, zbog optužbe za ilegalno posjedovanje oružja završio je na psihijatrijskom vještačenju. Francišković se branio tvrdnjom da se radi o oružju koje je zadržao kao trofej, s obzirom da je bio ratni dragovoljac, i da ga nikad nije upotrijebio. No, dr. Anica Biško, šefica psihijatrijskog odjela u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj proglasila je Franciškovića paranoidnim shizofrenikom. Dijagnozu je donijela nakon dva razgovora koji su ukupno trajali tri sata.

Vještačenje je naložio Marko Benčić, sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poznat i po sramotnoj presudi za sramoćenje protiv novinarke Slavice Lukić. Benčić je Franciškovića proglasio krivim za ilegalno posjedovanje oružja i temeljem vještačenja mu odredio prisilnu hospitalizaciju. Županijski sud u Zagrebu potvrdio je ovakav Benčićev pravorijek.

"Psihijatrica koja mu je dala dijagnozu napisala je da je natprosječno inteligentan pa zna prikrivati znakove svoje psihičke bolesti. Kako god se netko ponašao, oni to interpretiraju kako im paše. Da je vikao i divljao, vjerojatno bi i to tumačili kao siguran znak da je lud", kaže nam Sarnavka, te dodaje da za dijagnosticiranje bolesti koju su napakirali Franciškoviću, nikako nisu dovoljna dva kratka razgovora, već je morao biti podvrgnut dugotrajnijem promatranju.

Dijagnoza je Franciškoviću, naime, postavljena na temelju njegovih kontroverznih izjava i stavova. Francisković se zalaže za uvođenje smrtne kazne, a u više je navrata najavljivao vješanje domaćih političara koje smatra veleizdajnicima. A radi se o gotovo svima koji su obnašali visoke političke dužnosti od devedesetih naovamo. Bio mu je to uostalom i politički program, kada se 2013. kandidirao za zagrebačku skupštinu.


Prisilno ga pumpali antipsihoticima

Nakon što je proglašen psihički bolesnim, Franciškoviću je prisilno nametnuta i terapija. Tretirali su ga Zyprexom, izuzetno snažnim antipsihotikom koji se koristi za liječenje shizofrenije i bipolarnog poremećaja. Radi se o kontroverznom lijeku, koji može izazvati čitav niz opasnih nuspojava, zbog čega je i zabranjen u pojedinim europskim zemljama.

Iako je Francišković pokušao odbiti lijek, što se vidi i iz njegove medicinske dokumentacije, u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj prisilno su ga pumpali antipsihoticima. Početna doza bila mu je pet miligrama. Uskoro su je povećali na 20 miligrama, iako je čitavo vrijeme bio miran i stabilan.

U zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj Francišković je, kaže nam Sarnavka, proveo pet mjeseci u groznim uvjetima. Nešto bolje mu je bilo kada je prebačen u psihijatrijsku bolnicu u Popovači. "I tamo je bio zatvoren, nije mogao izaći iz zgrade. Ali barem nije bio zaključan u ćeliji, mogao je prošetati, otvoriti prozor, udahnuti malo zraka... Također, u Popovači više nije bio podvrgnut prisilnoj terapiji", kaže Sarnavka.

Ignorirali mu ljudska i ustavna prava

Na slobodu je Francišković napokon pušten zahvaljujući odvjetnici Ines Bojić. Osim što je zbog Franciškovićevog slučaja predala tužbu Ustavnom sudu, o čemu se odluka i dalje očekuje, Bojić je na temelju medicinske dokumentacije iz Svetošimunske zatražila novo psihijatrijsko vještačenje. Županijski sud u Sisku, koji je za Franciškovića postao nadležan nakon što su ga prebacili u Popovaču, prihvatio je argumente koje je Bojić prezentirala.

Franciškovića je odvjetnica, naime, uspjela dokazati da su mu povrijeđena ljudska i ustavna prava. U zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj nije dobio pravo na drugo liječničko mišljenje, što mu jamče Ustav RH i Europska konvencija o ljudskim pravima. Također, Bojić je pokazala i da je dr. Biško, koja je Franciškoviću postavila pogrešnu dijagnozu, u sukobu interesa - osim što mu je kao vještakinja utvrdila duševnu bolest, kasnije ga je i liječila.

Županijski sud u Sisku naložio je da se nad Franciškovićem provede novo vještačenje. Dva tjedna je proveo u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, gdje su liječnici sačinili sasvim drugačiji nalaz od vještakinje iz Svetošimunske. Utvrđeno je da je Francišković psihički sasvim zdrav, te je sud odmah naložio da ga se smjesta pusti na slobodu.

"Ako se Francišković s time bude složio, i ako ovdje ne dobije sudsku zadovoljštinu, s ovim ćemo slučajem ići do Europskog suda za ljudska prava", kaže Sarnavka. Bojić nam pak kaže da sa svojim klijentom o budućim pravnim aktivnostima još nije konkretno razgovarala. "Ne mogu još ništa reći o tome, tek je pušten na slobodu i vjerojatno se najprije želi vidjeti sa svojim najbližima, nekako nadoknaditi to propušteno vrijeme", kaže Bojić.

Franciskovićev slučaj nije jedini

Kakvi su mu daljnji planovi, željeli smo čuti i od samog Franciškovića. U telefonskom razgovoru nam je kazao da za sada ne želi davati nikakve izjave, ali da će vrlo rado s nama porazgovarati ako dođemo do Kuće ljudskih prava. Tamo će se Francišković, naime, u ponedjeljak obratiti javnosti u sklopu podnošenja izvještaja Kuće ljudskih prava u kojem su posebno izdvojeni upravo psihijatrijski slučajevi.

Prisilna psihijatrijska vještačenja i hospitalizacija zbog neutemeljenih dijagnoza u Hrvatskoj, kako nam kaže Sarnavka, nisu rijetkost. "Samo ja sam prošle godine imala tri takva slučaja. I u svakom slučaju nešto je bilo sporno u postupcima sudaca i psihijatara. Meni se čini da se niti u jednoj državi ne može dogoditi ništa gore od ovoga što se dogodilo Franciškoviću. Svašta mi možeš raditi, ali ništa nije gore od uskraćivanja slobode i prisilnog tretmana teškim lijekovima", ističe Sarnavka.

"Zgrozilo me što se o slučaju Marka Franciškovića govori tako malo. Što se mene tiče, ovo je najteži oblik kršenja ljudskih prava i ponižavajućeg postupanja prema osobi. A to je vjerojatno tako zato što se mi s njim ne slažemo. Kada se nekome krše ljudska prava, mene ne zanima ideološka razlika u našem razumijevanju svijeta. To je nedopustivo", zaključuje Sarnavka.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/zast ... 45271.aspx