GOVOR MRŽNJE?

[EdgarFranjul]

Sramotna šutnja hrvatskih diplomatskih predstavništava u Njemačkoj o sustavnom širenju laži o Marku Perkoviću Thompsonu

Ponedjeljak, 12 Svibanj 2014 13:35

Hrvati u Njemačkoj ogorčeni su na naše hrvatsko Veleposlanstvo u Berlinu kao i na Generalni konzulat u Düsseldorfu, zbog šutnje i neodgovaranja na medijske napade na najboljeg hrvatskog pop-pjevača Marka Perkovica Thompsona. Kako Veleposlanstvo tako i Generalni konzulat RH nisi reagirali na laži i objede pojedinih medija, a bili su i te kako dužni reagirati. Dakle o cemu se ovdje radi?

Koncert Marka Perkovića bio je organiziran u Berlinu za subotu 26. travnja 2014 u 19:00 sati. Nakon što je objavljeno kada i gdje će se koncert održati na snage stupaju komunističko-udbaško-srpska podmetanja i laži koje počima voditi Berliner Kurier nagovorom i kanalima komunističkog režima iz Hrvatske. Gospodin ili bolje rečeno drug Jerko Bakotin preuzima podmetanja i već je danima terorizirao telefonskim pozivima i elektroničkom poštom ravnateljstvo Columbiahalle u Berlinu!

Nedugo nakon objave da drug Bakotin terorizira lažima Columbiahalle, odlučio sam nazvati druga Bakotina u redakciju u kojoj navodno radi Neues Deutschland. U razgovoru iskazujem svoj gnjev na laži i skandalozne optužbe za koje nema dokaza i govorim o podmetanjima udbaško-komunističke-srpske ergele koja još Hrvatsku nije prihvatila za svoju Domovinu. Slučajno sam naišao na stranicu Lupiga.com na kojoj je objavljen tekst koji potpisuje drug Bakotin.

Istine radi želim reći ovo da ja u svome životu nikada do sada nitkome nisam prijetio pa tako ni drugu Bakotinu! No drug Bakotin kao i njegova komunistička ergela ponovo laže bez ijednog dokaza, jasno je sve utvrditi ako se hoće, danas u ovome 21. stoljeću se sve snima tako da službe koje brinu za Ustav Njemačke sve znaju.

Moj E-mail za druga Bakotina izvađen je iz konteksta. Zašto nije objavljen cijeli tekst kojega sam mu poslao? Opet radi istine dostavit ću Vam laži koje je drug Bakotin blatio gospodina Marka Perkovića ali ne samo gospodina Perkovića nego na tisuće ljudi koji idu na njegove koncerte.

Najoštrije osuđujem i s gnušanjem odbacujem sramne laži druga Bakotina i njegovih satelita. Udbasko-komunistički sateliti uključuju tu i Antifu, dakle iste te barbare i remetitelje mira i reda u Njemačkoj koji su pod stalnom prismotrom unutarnje tajne službe (Bundesamt für Verfassungsschutz). Na te laži i podmetanja uključuje se i gospodin Dr. Martin Salm iz udruge Errinerung Verantwortung Zukunf koji ponovo lažno govori ne samo o gospodinu Marku Perkoviću nego lažno izvještava javnost i iskrivljuje hrvatsku povijest.

Da skandal bude veći u sve se uključuje i dama Kathrin Jurkat koja je svoje instrukcije dobila u Beogradu. Dakle uvijek isto društvo udbaško-komunističko-srpsko koje se uvijek javlja kada u Njemaćkoj nastupa Marko Perković Thompson. Tu su se još lažima i medijskom kampanjom oglasili i Sead Husić, Ilija Grašić....itd. Dakle uvijek isti krug lažova. Iste laži i podmetanja dogodili su se i prije koncerta u Essen-u prije desetak dana samo ovaj put u režiji pamfletskog lista zvan der Westen!

Dakle iza kulisa laži opet drug Bakotin i njegovi sateliti. Koncert u Essen-u pred tri tisuće Hrvatica i Hrvata prošao je kao i svi koncerti do sada bez ijednog incidenta ili problema u zajedništvu, pjesni i plesu. To sve njemačke službe znaju ali gore navedena ergela lažova podmetanjima su mislili da će im uspjeti.

Za koji dan bit ce koncert u Berlinu i bit ce mi drago vidjeti lica svih ovih navedenih lažova koji su lažima sto je kazneno djelo propisano zakonom StGB (Strafgesetzbuch) §187 Verleumdung mislili koncert spriječiti! Ovakve laži i medijska hajka su dno dna nekih "novinara" ili bolje rečeno špijuna koji podrivaju nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske šireći laži.

Nakon svih ovih laži i podmetanja ne samo Marku Perkoviću Thompsonu nego prije svega lažima o Hrvatima i hrvatskoj povijesti, najkasnije tada bili su dužni reagirati kako Veleposlanstvo RH u Berlinu tako i GK RH u Düsseldorf-u. Jedni i drugi su bili izvještavani o sramnim napadima ali nisu se oglasili iako su bili dužni to napraviti! Skandalozno i jadno!

Svi ovi sramni ispadi i ponašanje ne samo Veleposlanstva i Veleposlanika, nego prije svega stanje u Domovini Hrvatskoj još su jedan veliki dokaz koliko našoj Domovini Hrvatskoj je potrebna HITNA LUSTRACIJA!



Mladen Kostić

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... &Itemid=26

[EdgarFranjul]

ANTIFAŠISTI: 'HOS-ovci su crnokošuljaši!' HOS: 'Misle li oni da je rat gotov?'

Autor: S.Vučković
Datum: utorak, 13. svibnja 2014. u 13:36

"Žalosno je da danas se moramo braniti od likova iz nekakve antifašističke lige, mi dragovoljci HOS-a, koji smo devedesetih među prvima stali na branik nama voljene Domovine, za razliku od tih indijanaca koji je nikad nisu voljeli, ali imaju obraza nas prozivati", kaže Markuš.

Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću, Srpsko narodno vijeće, Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, Građanski odbor za ljudska prava i Židovska općina Zagreb u ime Antifašističke lige Republike Hrvatske, organizirali su konferenciju za novinare, u prostorijama Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, na kojoj su se problematizirala prošlotjedna događanja u Splitu, kada je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar (SDP) sudjelovao na otvaranju spomen obilježja poginulim pripadnicima IX bojne HOS-a. Evo zaključaka:

"U Službenom glasniku Grada Splita br. 18 / 2013., 10. travnja 2013. navodi se da je Gradsk o vijeće donijelo rješenje kojim se odobrava postavljanje spomen ploče IX bojni HOS-a i to na sjevernoj strani trga u ulici Ruđera Boškovića. U spomenutoj odluci stoji da će ispod znaka IX bojne HOS-a pisati sljedeći tekst: “Pod ovim svetim znakom i hrvatskim barjakom vitezovi krv su lili i slobodu iznjedrili Živima u čast! Mrtvima u slavu, prolazniče pogni svoju glavu”. Troškove izrade i postavljanja spomen ploče snosit će Udruga IX. bojna HOS-a, a troškove održavanja Grad Split, stoji u odluci koju potpisuje Nevenka Bečić, tadašnja predsjednica splitskog Gradskog vijeća.

Odluci o postavljanju spomenika prethodila je rasprava i to na zadnjoj sjednici tadašnjeg saziva Gradskog vijeća, u travnju 2013. godine, u sklopu zadnje točke dnevnog reda, kojoj je prisustvovao i današnji splitski gradonačelnik i kada su pojedini vijećnici SDP inzistirali da umjesto spomen obilježja bude postavljen “pravi spomenik”. U obrazloženju predlagatelja navedeno je kako je u pitanju spomen obilježje palim braniteljima, pripadnicima bojne, bez navođenja činjenice da je riječ o bojni koja nosi naziv R. v. B., po ustaškom zločincu, a koje ime se izbjeglo navesti i u nazivu točke dnevnog reda. Podsjećamo da grad Split ima novoizgrađeno groblje branitelja i na njemu spomen križ, unutar splitskog groblja Lovrinac, gdje se nalazi i Središnji križ za sve pa i poginule u Domovinskom ratu. U Splitu se nalazi i spomenik IV gardijskoj brigadi HV-a, u čijem sastavu je bila i bojna, nakon što su postrojbe HOS-a inkorporirane u legalni sastav HV-a, kada je i stradao najveći broj pripadnika bojne. Svečano otkrivanje spomenika, koji ničim, osim stihovima nije sukladan odluci Gradskog vijeća, prvotno predloženo za 10. travnja 2014., održano je 09. svibnja 2014., na Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe.

Na svečanom skupu, tijekom kojeg su pripadnici postrojbe nosili zastave s jasno istaknutim punim nazivom bojne kao i natpisom “Za dom spremni”, govorili su gradonačelnik Grada Splita, Ivo Baldasar (SDP), župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja (HDZ), Dobroslav Paraga, osnivač HOS-a kao i domaćin, pukovnik HV-a Marko Skejo, jedan od ratnih zapovjednika IX bojne HOS-a te župnik splitske prvostolnice Tomislav Čubelić, koji je i blagoslovio spomenik.

Kako prenosi u svom izvještaju Novi list, gradonačelnik Splita je tijekom svog govora, u sklopu kojeg je izrekao i lapsus "Danas je dan pobjede nad antifašizmom..." istaknuo “kako cijeni inicijativu da se podigne spomenik poginulim pripadnicima IX bojne HOS-a, jer su i danas potrebni branitelji kako bi izgradili bolju Hrvatsku”. "Bijeli anđeli u crnim majicama, bijeli golubovi ovdje su pali jer su za dom stali...", dio je govora zapovjednika Devete bojne, pukovnika Marka Skeje, popraćen burnim pljeskom i ovacijama prisutnih članova HOS-a, ali i pripadnika 4. Gardijske brigade te ostalih postrojbi.

Smatramo neprimjerenim da su se na Dan pobjede na fašizmom i Dan Europe neskriveno u javnosti promovirali simboli i znakovlje zločinačkog režima tzv. NDH. Ovo nije tek izdvojeni incident, jer su i u nekim ranijim prilikama (10. travnja 2014. na splitskom groblju Lovrinac) pripadnici spomenute postrojbe, manipulirajući poginulim braniteljima, širili govor mržnje slaveći režim koji je odgovoran za smrt velikog broj nedužnih civila, podsjećajući i na svoje crnokošuljaško prisustvo i postupke u gradu početkom 90-tih prošlog stoljeća.
Nažalost i ovoga puta, kao i u mnogo sličnih situacija do sada, izostala je glasnija reakcija medija i odgovornih u institucijama i to u gradu kojem je fašistička okupacija, od 1941. do 1945. godine, donijela masovna zlostavljanja i stradanja građana, nacionalno zatiranje te neimaštinu i glad. Bunt, otpor, tamnice i logori, strijeljanja i vješanja bili su splitska ratna svakodnevica, ali grad nije pokleknuo, suprotstavio se okupaciji. Veliki broj građanki i građana Splita, njih 80 posto, podržalo je narodnooslobodilački pokret u tom otporu. Nažalost, nakon 1990. svjedočimo brutalnom odnosu prema spomenicima partizanske prošlosti, pri čemu je porušeno i oštećeno više od tri tisuće spomenika u RH i preinačilo se na stotine naziva ulica i ustanova, u čemu se u Splitu prednjačilo kao u rijetko kojoj drugoj sredini u Hrvatskoj".

U ime Antifašističke lige Republike Hrvatske ovaj dopis potpisali su Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, Vesna Teršelič, Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću, Milorad Pupovac, Srpsko narodno vijeće, Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava i Ognjen Kraus, Židovska općina Zagreb.

Heroj HOS-a, Damir Markuš Kutina, nije im želio ostati dužan:

"Žalosno je da danas se moramo braniti od likova iz nekakve antifašističke lige, mi dragovoljci HOS-a, koji smo devedesetih među prvima stali na branik nama voljene Domovine, za razliku od tih indijanaca koji je nikad nisu voljeli, ali imaju obraza nas prozivati. Nekoliko stotina dragovoljaca HOS-a je dalo život za Hrvatsku slobodu, a šaka jada proziva nas fašistima?

Fašisti su bili vaši JNA vojnici i voljena vam Srbija ili Jugoslavija, oni koji su etnički čistili bivše republike umjetne tvorevine jugoslavije. Fašist je i Pupovčev brat koji propagira mirotvorstvo i koji je član ove lige, a trebalo bi ga pitati što je ono bilo sa dr Šreterom u Bučju i zašto se nije ispitala njegova uloga u tome?

Tko to odobrava milione i milione kuna Documenti kojoj je jedini zadatak gazit dostojanstvo hrvatskih branitelja, Domovinski rat i samu Hrvatsku? Kakva je uloga Fumića kao nekadašnjeg vojnog tužitelja koji znamo kakve presude su davali Hrvatima, samo zato što su bili protiv partije, jednoumlja, protiv fašista, protiv njih. Zašto se to ne istražuje?

Smeta im spomen obilježje u Splitu? Smeta im ogromna uloga, časna uloga HOS-a u Domovinskom ratu, smeta im što to obilježje u Splitu je u čast i na spomen 46 dragovoljaca koji su dali život za Hrvatsku slobodu? Smeta njima sve Hrvatsko, sve, osim novca, osim kuna koje uzimaju od države koju ne vole. HOS je nastao u Domovinskom ratu. HOS je ponos Hrvatskog naroda i svih časnih ljudi. Uvijek ističemo da su pripadnici HOS-a bili i pripadnici ostalih nacionalnih manjina, pa tako i srpske. Kažu da manipuliramo? Ne, oni manipuliraju, mi smo svoje u Domovinskom ratu pokazali i dokazali se. Vi i vama slični želite dobiti nešto što ste u ratu izgubili, pa vam jasno treba reći da taj film nećete vidjeti. Ovo sve pokazuje onima koji misle da je rat završio. Ne, nije. Samo se drugačije vodi. Svi vi koji podržavate te likove jasno pokazujete nama tko ste. Samo naprijed, ima Boga u kojeg vi naravno ne vjerujete, ali kao što smo u ratu pobjedili tako ćemo i u miru".

Damir Markuš ‘’Kutina’’

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... gotov.html

[EdgarFranjul]

NE OBMANJUJTE JAVNOST

18:05, 31.05.2014.


Bandić HNS-u: ne koristite 2/3 gradskih prostora, a smeta vam onaj za Udrugu “U ime obitelji”



Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je odgovarajući danas na aktualnom satu Gradske skupštine na pitanje zastupnice gradskog ogranka HNS-a Vedrane Gujić zašto je Grad Zagreb dodijelio 120 tisuća kuna inernetskom portalu Narod. hr u vlasništvu udruge “U ime obitelji” istaknuo je da je on gradonačelnik svih građana Zagreba, a da je ona samo zastupnica HNS-a. Gujić je ustvrdila kako je ta udruga dobila prostor od grada za rad te novac bez natječaja “iako je riječ o konzervativnoj udruzi”.

“HNS je od 2001. do 2005. dok je imao čelno mjesto u Uredu za imovinu grada, sadašnjeg zamjenika ministrice graditeljstva Željka Uhlira kao pročelnika, a člana poglavarstva Srećka Ferenšćaka dodijelio sebi najbolje prostore u gradu i sačuvao ih. A danas imate dva zastupnika u Gradskoj skupštini, nemate više 10,15,20 zastupnika, smanjio se opseg vašeg rada i više ne koristite 2/3 prostora koji su vam dodijeljeni”, odgovorio je Bandić na pitanje HNS-ove zastupnice i o prostorijama koje je Grad dao na korištenje Udruzi “U ime obitelji”.



“Željka Markić iz udruge “U ime obitelji” bi bila sretna da joj date jedan prostor. Evo ja ću joj reći da se odričete jednog prostora. Ja vas molim. Onda joj nećemo dati 120 tisuća kuna, dat ćemo joj prostor pa neka djeluje u tome prostoru”, ustvrdio je gradonačelnik Bandić.

“Znate li Vi da je Udruga”U ime obitelji” za vrijeme poplave u Slavoniji, BiH i Srbiji organizirala već tri humanitarne akcije. Jeste li vi ijednu organizirali?”, upitao je Bandić HNS-ovu zastupnicu.

“Koristite li uopće prostore koje ste dobili od Grada? Moji ljudi na terenu obišli su vaše prostore i u 2/3 tih prostora nema nikoga, tako da ne treba obijati cipelama i trošiti cipele; Moje legitimno pravo je da vidim kako se koristi gradska imovina i ja sam to već napravio. Nemojte s ove govornice obmanjivati javnost 2/3 vaših prostora nije u funkciji. Skinut ću se gol na Jelačić placu ako nije tako”, odgovorio je Bandić gradskim zastupnicima HNS-a.

Na to se uključio HNS-ov zastupnik Tomislav Stojak koji je ustvrdio da gradonačelnik Bandić govori neistinu i da je to neukusno.

“Ovdje nije riječ o tome je li nešto legalno nego i je li moralno. Pa da sam ja vam uzeo prostor vi bi bili žrtva, a ja to ne želim,”, zaključio je Bandić odgovarajući gradskim HNS-ovcima.

Na dnevnom redu Gradske skupštine je 26 točaka, a sada je pred zastupnicima rasprava o smanjivanju plaća gradonačelniku i njegovim zamjenicama te dužnosnicima koje bira ili imenuje Gradska skupština, smanjivanju naknada gradskim zastupnicima te smanjivanju plaća gradskim službenicima i namještenicima.

Izvor: narod.hr

http://www.dnevno.hr/vijesti

[EdgarFranjul]

Josip Jović: Thompson u Puli ili ‘Lex Perković’ na drugi način


Ponedjeljak, 09 Lipanj 2014 10:42


Na nedavnim paralelnim humanitarnim koncertima u Zagrebu, Splitu i Rijeci koje je HRT organizirao za poplavljeno područje Slavonije nije se pojavio Marko Perković, zvani Thompson, jedan od naših najpopularnijih pjevača, koji se rado odaziva na akcije ovoga tipa. Nije se pojavio jer ga nitko nije pozvao. Zato će on sam organizirati svoje koncerte u Slavonskom Brodu i u Gunji.

Njegova pojava ne bi bila u skladu s uređivačkom politikom nacionalne TV kuće, koja inače ne pripušta ovoga pjevača u svoj program, dok s naročitim pijetetom ugošćuje Lepu Brenu, a bilo bi i nezgodno da se pojavi u istom društvu s drugim izvođačima, na primjer sa stanovitim Ivom Josipovićem, koji se inače u sklopu svoje predizborne kampanje posve nepozvan “uvalio” Goranu Bari, kako se ovaj sam izrazio, kao pratitelj na glasoviru.

Nove podjele

Prije kojih mjesec dana u nas je bombastično odjeknula vijest pod naslovom “Nijemci ne žele Thompsona”. Radilo se o otkazivanju njegova koncerta u Berlinu, ne zato što bi to tražile tamošnje vlasti, koje za takvo nešto ne bi imale nikakva zakonskog uporišta, nego zbog toga što su se organizatori uplašili nakon nekoliko članaka u “Berliner Kurieru”, autori kojih članaka potječu s Balkanskog poluotoka, i nakon gotovo osamsto e-mailova kojima se tražila zabrana. No, samo nekoliko dana poslije ovaj pjevač imao je nastup u Essenu na kojemu se, već uobičajeno, okupilo nekoliko tisuća obožavatelja. Policija je strogo nadzirala koncert, tražeći da joj se sve pjesme prevode i nije našla ništa sporno u njima. Čak se na koncu i fotografirala s pjevačem.

U Berlinu se ponovilo ono što se već prije događalo u Nizozemskoj i Švicarskoj, i to po istom scenariju i na isti nagovor. Ali ni na domaćem terenu ili u bližem susjedstvu Thompson još nije posvuda svoj na svome. Za Istru je i nadalje “persona non grata”. Navodno će koncert ipak održati u Umagu, a u pulskoj Areni su mu ponudili 5. kolovoza, baš dan kad ima već tradicionalnu proslavu Dana zahvalnosti u Čavoglavama. No, zato je pjesme i melodije ovoga pjevača Istrom neočekivano pronio Peđa Grbin. Na Srbiju ne može ni pomišljati, u Bosni u širokom luku zaobilazi Sarajevo.

U pjesmama Marka Perkovića zaista je teško naći riječi mržnje prema bilo kome. Srbe, na primjer, nigdje ne spominje. Ona o Gradiški i Jasenovcu mu je, dokazano je, podmetnuta. On je više od jednog desetljeća simbolom karakterističnih hrvatskih podjela. Pišući sve kvalitetniju glazbu i tekstove, što priznaju i glazbeni kritičari, postao je omiljen u onom dijelu naroda koji drži do vjere, nacije, obitelji i domovine. U njegovu je obranu svojevremeno stalo više od 400 uglednih javnih radnika, među kojima je bilo puno biskupa, književnika, profesora i akademika.

S druge je strane omražen među onima koji žele promovirati neke druge vrijednosti, bilo neojugoslavenske, bilo lijevo-liberalne, pri čemu im smeta naročito to što se na koncertima okupljaju mladi ljudi, koji tako izmiču programiranom preodgoju i manipulaciji u pravcu relativizacije i poništavanja svega onoga što se u ovoj zemlji stoljećima držalo za sveto. U Hrvatskoj imamo danas već sulude paranoične “antifašističke” lige i pokrete koji panično traže i podmeću navodni fašizam, što je samo racionalizacija mržnje i neprihvaćanja političke stvarnosti uspostavljene nakon 1990. godine. Pa im onda, u sklopu takvog nastojanja, dobro dođu Perkovićevi koncerti i pokoja ustaška kapa, kojih više i nema i koje su od početka djelovale kao provokacija.


Manjinsko glasilo ili...


Kao da postoji neki nepisani posebni zakon, neki “lex Perković”, no ovaj put nije riječ o Josipu, nego o Marku. I dalje mu onemogućavaju održavanje koncerata gdje god stignu, ne zovu ga na humanitarne koncerte, rijetko ga se može čuti ili vidjeti na radiju ili televiziji, a bogme su mu počeli stavljati i omču oko vrata. Najdalje su, naime, u tom svom, blago rečeno, otklonu otišle “Novosti”, list Srpskog narodnog vijeća, koje su u povodu otkazivanja berlinskog nastupa na naslovnici slavodobitno ispisale “Danke Deutschland”, ilustriravši to odsječenom Thompsonovom glavom iznad koje se nalazi čekić, a ispod nje srp. Klasičan govor mržnje, čak i prijetnja, na što se, na žalost, nije osvrnula ni jedna nevladina udruga, malo koji medij, pa ni Hrvatsko novinarsko društvo. Možda tu ima posla i za Državno odvjetništvo? Kad su u pitanju ljudi određenih svjetonazora, protiv njih je sve dopušteno, druge ne smiješ ni krivo pogledati.

Tjednik “Novosti”, koji bi se, valjda, trebao baviti kulturom srpske manjine u kontekstu hrvatskog društva i koji bi trebao sa svoje strane pridonositi suživotu i toleranciji među ljudima i narodima i na prevladavanju trauma prošlosti, sve je samo ne to. Njegovim stranicama financiranim novcem poreznih obveznika, iz broja u broj, stilom ugaslog “Ferala”, dominiraju teme o zločinima Domovinskog rata o kojemu se piše kao o “projektu zla”, o srbofobiji nacionalnih stranaka, žali se za raspadom Jugoslavije, priziva srpska autonomija, likuje se nad padom dva zrakoplova HV-a (“oba su pala”), ne preza se od žestokih napada i prozivki najviših državnih tijela i istaknutih pojedinaca iz javnog života, a sve u duhu “Srbobrana” s početka prošlog stoljeća, koji je, prema AGM-u, imao crnog obraza rigati usred Zagreba plaćeni otrov na bratski narod koji ih primi.


Josip Jović / Slobodna Dalmacija

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=350

[EdgarFranjul]

ETIKETA KORDIĆU IZRAZ MRŽNJE PREMA HRVATSKOM NARODU

07:45, 11.06.2014.



“Glas Koncila”: Nije razumljivo ni prihvatljivo političke suparnike etiketirati kao “zločinačku organizaciju”

Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru novog broja piše da nije razumljivo ni prihvatljivo ni civilizacijski, a osobito ne etički, političke suparnike etiketirati kao “zločinačku organizaciju”.

U uredničkom komentaru “Što sve skriva etiketiranje?, Ivan Miklenić napominje da se takvo etiketiranje može jedino ispravno shvatiti kao izraz duboke mržnje prema suparniku ili suparnicima u političkom natjecanju, a mržnja je uvijek pokretač spirale zla pa si mržnju ne može, niti smije, dopustiti ikoji političar koji ima imalo osjećaja za opće dobro cijeloga društva.

Na maratonskoj sjednici Glavnog odbora SDP-a, 7. lipnja, kako je prenio riječki Novi list, ministar znanosti Željko Jovanović doslovno rekao: “S obzirom da sam protiv toga da se Hrvatska ponovno izruči zločinačkoj organizaciji kao i svi vi moramo biti za isključenje Slavka Linića”.

Miklenić smatra navedeno verbalno etiketiranje zastrašujuće i za osobu koja ga je iskazala i za političku stranku koja tolerira takvo ponašanje, ali i za suvremeno hrvatsko društvo koje se inače suočava s previše poteškoća, a ipak se mora suočavati još i s pojavom razorne mržnje koju širi političar na vlasti.

Osvrćući se na drugi primjer etiketiranja, navodi kako su mediji od petka 6. lipnja, kad se saznalo da se vraća kući na uvjetnu slobodu Dario Kordić nakon odslužene dvije trećine kazne – vrvjeli etiketom “ratni zločinac”.

“Bilo je upravo nepodnošljivo slušati i čitati te etikete koje nemaju apsolutno nikakve veze s povijesnim činjenicama jer Dario Kordić nije ni optužen ni osuđen da je osobno sudjelovao u izvršenju zločina u Ahmićima niti mu je dokazano da je on osobno zapovjedio izvršenje toga zločina”, tvrdi.

Smatra da su pojedini urednici i novinari ipak pribjegli etiketiranju jer nisu mogli odoljeti napasti političke mržnje ni napasti političkoga obračuna s čovjekom koji im se ne može suprotstaviti i koji ne može promijeniti činjenicu da ga je jedan ljudski, mnogi kažu politički, sud osudio i da je zbog toga 16 godina i osam mjeseci podnosio život u zatvorskom sužanjstvu.

Po Miklenićevim riječima oni koji tako etiketiraju za vrijeme rata prvoga političkoga čovjeka Lašvanske doline u Bosni i Hercegovini – koja je, kako svjedoče eksperti, spriječila da Armija BiH izbije na jadransku obalu, a Hrvatska bude vojno slomljena i prisiljena na povratak u nekakvu balkansku zajednicu – zapravo ne mogu prežaliti što nije uspjelo ono za što su se zauzimali i za što su se spremni zauzimati i danas.

“Ta etiketa koja se prišiva Kordiću zapravo je izraz mržnje prema hrvatskom narodu i prema samostalnoj državi Hrvatskoj. Činjenica da je ta etiketa tako proširena medijima u Hrvatskoj još jednom očituje koliko su mediji protiv općega dobra hrvatskoga naroda i protiv općega dobra države Hrvatske”, navodi u komentaru.

Podsjećanje pomoćnoga zagrebačkog biskupa Ivana Šaška na misi u zagrebačkoj katedrali da hrvatski narod treba čuti odgovor na mnoštvo neodgovorenih pitanja u vezi sa slučajem Kordić, po mišljenju Miklenića, trebali bi najodgovornije shvatiti vodeći političari, političke stranke, znanstvenici, osobito politički i strateški analitičari i povjesničari.

“Poznata je i više puta i u hrvatskoj javnosti objavljena – premda tome nikad nije dana potrebna pozornost – specifična uloga Velike Britanije u hrvatsko-muslimanskom sukobu. Kako upozoravaju eksperti, britanska politika i njezine službe vojno su nadzirale i politički upravljale ratom u BiH, Britanac je bio tužitelj protiv Kordića, Britanac je bio i glavni sudac u tom slučaju, časnici britanskoga bataljuna bili su svjedoci kojima je sud vjerovao i koji su prešutjeli ofenzivne operacije Armije BiH i njezine zločine protiv Hrvata, kao i ulogu mudžahedina u Lašvanskoj dolini i u BiH općenito. Premda se presuda Kordiću više ne može promijeniti, moguće je otkriti i raskrinkati netočnosti i podvale na kojima se ona temelji, a to nije važno toliko za Kordića koliko za sudbinu Hrvata u BiH i hrvatskoga naroda u cjelini. Očito je da se iza etiketiranja krije mnogo toga što bi moralo izaći na javu jer samo istina i pravda mogu biti temelj mira te dobrih i zdravih društvenih, političkih i međunarodnih odnosa”, stoji u zaključku komentara “Glasa Koncila”.



Izvor: glas koncila

http://narod.hr/kultura/glas-koncila-ni ... anizaciju/

[EdgarFranjul]

Damir Pešorda: Provokatori


PETAK, 13 LIPANJ 2014 09:40


Veselio sam se kako ću ovu kolumnu posvetiti dugom povratku kući političkog uznika Darija Kordića, ali ne daju provokatori. Poslije povratka Zvonke Bušića iz američkog zatvora Darijev je povratak još jedna prigoda da se kao narod preispitamo što smo, tko smo i koliko umijemo cijeniti one koji su podnijeli žrtvu da bismo mi bili slobodni. Lako je bilo slaviti povratak Gotovine i Markača jer je njima i međunarodni sud dao za pravo, no puno je teže na dostojanstven način odati počast Dariju Kordiću. Hrvatske novine i televizija izvijestili su o povratku ''ratnog zločinca Darija Kordića''. I tako dali do znanja da orjunaška klika ne namjerava Darija ostaviti na miru. Ne sjećam se baš da su srpski mediji govorili o povratku ''ratne zločinke Biljane Plavšić''. No Srbija je država, čak i onda kada joj na međunarodnom planu ne ide dobro.



Organizirani provokatori pokušali su Dariju zagorčati i prve korake na slobodi. Jedna ženska osoba podignula je papir s natpisom ''116'', a jedan je muškarac uzviknuo: ''Sotono, ubojico!''. Srećom, policija je brzo reagirala i spasila provokatore od batina. Iz medija saznajemo da je provokator stanoviti Zoran Ivančić, ''Zagrepčanin sa sarajevskom adresom'', kako ga predstavljaju u tim istim medijima. Provokatorica je njegova prijateljica Sabina Šabić. Njih dvoje, kako piše dalje, potegnuli su iz Sarajeva da bi zagorčali Kordiću susret s obitelji, prijateljima i poštovateljima. Mogu samo zamisliti kako bi se provelo dvoje Zagrepčana koji bi potegnuli u Sarajevo pokvariti doček nekog bošnjačkog osuđenika za zločine nad Hrvatima. Ops, za zločine se nad Hrvatima ne sudi, za to se uglavnom dobiva promaknuće. Tako je Elvis Tukar bugojanskim Hrvatima poručio: ''Pobili smo vas '93., pobit ćemo vas opet!''



U Kordićevu slučaju riječ je o nevinu čovjeku osuđenu zbog toga što je odbio trgovati s Tužiteljstvom i optužiti druge kako bi spasio sebe. Bilo je i onih koji su pred takvom ucjenom pokleknuli, i kako se danas osjećaju, to najbolje oni sami znaju. Dario je stoički podnio nepravdu koja mu je učinjena jer je čovjek koji vjeruje da ima stvari vrjednijih od života. Zato kroz život može kročiti uzdignute glave, što god mislili i činili hrvatski neprijatelji. Čak ni Haaški sud nije mogao naći nikakve činjenice koje bi ga optuživale pa su ga osudili da je ''politički odgovoran'' za zločin u Ahmićima. Nisu mu, dakle, mogli prišiti ni ionako rastegljivu inkriminaciju tzv. zapovjedne odgovornosti. Jer vojni zapovjednik nije ni bio.


Dario je svoje učinio, dalje je na nama, Hrvatima. On je zaslužio da uživa u miru i slobodi sa svojom obitelji, mi bismo se trebali pobrinuti da mu raznorazni Ivančići i Šabićke taj mir ne narušavaju. Ne toliko radi njega koliko radi nas samih. Trebamo se potruditi da u Hrvatskoj na vlast dođu oni koji će nastaviti tamo gdje je Tuđman stao. Samo tako će Darijeva žrtva, kao i žrtve svih onih koji su dali živote ili dijelove tijela i duše za hrvatsku slobodu imati puni smisao, a naša djeca normalnu budućnost. Provokatora će uvijek biti, ali barem ne bismo smjeli dopustiti da nas se cere u lice s nacionalne dalekovidnice. Koju mi financiramo svojim novcem. Ni iz Sabora, Vlade ili Pantovčaka.



Damir Pešorda

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=352

[EdgarFranjul]

Boli me đon za prava manjina

Čujem neki dan sljedeće: „U komunizmu nisi mogao doći na red zbog članova partije, jer oni su bili tobože zaslužni za mnoga herojska djela. U posljednjih 15 godina u Hrvatskoj nisi mogao doći na red zbog Srba, jer prema njima se postupalo rukavicama zbog tobožnje tolerancije i nedavnog rata. Danas ne možeš doći na red zbog gay osoba – ako netko odabere tebe, a ne gay osobu, počinio je zločin na temelju homofobije.“

Ovaj kratki citat u sebi sadrži sve što stoji iza tzv. poštene borbe manjina za njihova prava. Ustvari, trebalo bi pogledati što uopće predstavlja pojam „manjina“ i zbog čega bi neka manjina imala više prava na nešto (obično se radi o prednostima kod zaposlenja, napredovanja, školovanja…) od nekog nesretnika koji eto nije član manjine.

Popuštanja nekome zbog toga jer je primjerice druge nacionalnosti ili zbog njegovog izbora životnog partnera prava je Pandorina kutija. U toj se kutiji nalazi toliko zla – primjerice, ja kao Hrvat otiđem raditi u Njemačku gdje postajem statistička manjina. I sad bih trebao zatražiti kraće radno vrijeme, bolju stopu poreza, jeftinije stanovanje? Tko mi daje pravo da tako nešto tražim i da umanjujem vrijednost vrijednog domaćeg radnika?

Kod LGBT zajednice stvar je potpuno ista – na nedavnom referendumu žarko su željeli redefinirati pojam braka, iako su to upakirali u celofan na kojem je pisalo „borba protiv homofobije“. Iako statistički gledano gay populacija u odnosu na ne-gay populaciju ima mizeran postotak, postojala je (ne)realna opasnost nastanka situacije u kojoj bi vrijedilo „sve je brak i ništa nije brak“.

Jasno mi je da se danas mnogi zalažu za prava manjina jer to je trenutno „in“. Ako se ne zalažeš za prava manjina ti si homofob, zatucan, ksenofob, klerofašist ili nedajbože katolik. No svakom tko je imalo upućen jasno je da se ovdje radi o manipulaciji ljudi u maniri nekadašnjih „za prosperitet nacije i borbu protiv fašizsma“ pokliča.

Prava manjina često idu samo u jednom smjeru – oduzimanjem prava većini. LGBT zajednica iz jasnih razloga ne želi da se u školskim imenicima ili osobnim dokumentima nalaze arhaični pojmovi poput „otac“ ili „majka“, već roditelj A i roditelj B. Ovdje dakle svoja prava gubi većina, no interesantno je da im to nije jasno, već oni poput brižne majke samo razmišljaju o pravima te tobožnje manjine. I tako mlin ide na vodu dokle god u dokumentu ne vidiš da su te iz „otac“ prekrstili u „roditelj A“. Tada je doduše već kasno. Baš kao što su se pojedini Francuzi čudom čudili kad su, dolazeći po djecu u vrtić, od tamošnjih odgajateljica bili upitani „jeste li vi roditelj A ili B?“.

Tzv. prava manjina zapravo su rezultat posvemašnjeg hedonizma koji je poput slaka preplavio kuglu zemaljsku. Ja želim – to je postala vodilja čitavog društva. Odgovor „ne možeš“ više nije prihvatljiv. Ljudski život postao je predmet trgovanja i potomstvo ovisi u količini zelenih novčanica. Bolesni koncepti poput surogat majčinstva pokazatelj su razine morala suvremenog društva koje sve što postoji mjeri u novčanicama. O pojedinačnim slučajevima, rijetkim kao voda u pustinji, razglaba se naširoko i nadugačko, dok se o stvarnim problemima poput 10000 pobačene djece godišnje u Hrvatskoj ne govori. Jer bitne su manjine.

Manjine su toga samo hype ili buzzword kako to vole kazati neki mediji, dok su stvarni problemi nešto sasvim drugo te nemaju nikakve veze s nedostatkom nekakvih prava. Agresivna borba za raznorazna prava, obično na uštrb većine, najgore je što je donijelo tzv. suvremeno društvo. U potpunosti sam protiv toga da se određenoj grupaciji daju neka dodatna prava isključivo zbog nacionalnosti, seksualnog opredjeljenja ili drugog – protiv toga bi trebao biti svaki razuman čovjek. Jer to je, da se tako izrazim, suvremeni rasizam.

Borite se stoga protiv agresivne borbe manjina čiji je cilj da među jednakima postanu jednakiji. U suprotnom ćete se uvijek naći na prvoj strani osobe iz citata s početka teksta. Stručnosti i ljudskim kvalitetama usprkos.


- See more at: http://bbird.me/boli-me-don-za-prava-ma ... UcqgW.dpuf

http://bbird.me/boli-me-don-za-prava-manjina/

[EdgarFranjul]

Ljevičarski i gay aktivisti FARE-a, pokušali su uvesti verbalni delikt i na SP u Brazilu

Autor F. Kadic
Četvrtak, 10 Srpnja 2014 00:01


Opet FARE. Ni ovo svjetsko prvenstvo, kao ni i ostala velika nogometna i sportska natjecanja zadnjih godina, ne mogu proći bez ovih ljevičarskih i gay trolova, plaćenih Soroševih aktivista, doušnika i tužibaba, koji sebe nazivaju navijači. Odnosno "Navijači protiv rasizma u Europi".

To je puno značenje engleske kratice FARE (Fans Aganist Racism Europe), privatne organizacije, odnosno mreže, koja je zadnjih godina postala jedna vrsta europske i svjetske udbe za kontrolu navijača.


Ova organizacija osnovana je kasnih devedestih godina, ali postala je utjecajna, tek u zadnjih 5-6 godina, kada je postepeno preuzela ulogu policajaca, državnog odvjetnika i tužitelja u službi UEFE i FIFE. FARE je postao ovako utjecajan, tek onda otkada dobija moćnu financijsku i drugi podršku od velikih tajkuna kao Sorosa, ali i od one hrpe mafijaša iz Bruxellesa, koji sebe predstavljaju kao vodstvo EU.

Kako je nogomet preživio cijelo stoljeće bez FARE-a

Do postanka FARE-a, za incidente na stadionima, na nogometnim utakmicama. bili su zaduženi naprosto službeni delegati utakmice, isti oni koji su ocjenjivali i rad sudaca, i organizaciju utakmice i sve ostalo i to zapisivali u protokol. Nigdje na svijetu nije bilo posebnih aktivista, koji su se bavili nadziranjem navijača.
Čovjek se pita samo kako je nogomet preživio više od 100 godina, dok nije postojao FARE? Kako se navijači nisu međusobno poubijali? I čovjek bi pomislio, da je ranije, dok nije postojao FARE, na nogometnim stadionima po cjelom svijetu sve vrvilo od rasizma, nacionalizma i svakoga ekstremizma, i da se stanje poboljšalo tek nakon što je osnovan FARE.


Ali nije tako. Sada je daleko više rasizma i drugih negativnih pojava na stadionima nego što je bilo ranije, dok nije postojao FARE. Na prvi pogled. Međutim u stvarnosti, radi se o tome, da doušnici FARE-a, u službi nove političke korektnosti, novog kulturog sustava Zapada, sada pažljivo bilježe svaku sitnicu na stadionima. Ono što ranije nikoga nije interesiralo, sada se bilježi i proglašava negativnošću i ekstremizmom koje treba kazniti. Nekoliko navijača Bayerna, prije 2 mjeseca su na utakmici Lige prvaka protiv Arsenala, napravili jedan bezazleni transparent, na kojem je bila nacrtana šaljiva karikatura na računa navijača Arsenala sa natpisom "gay gunners". Prije samo 6-7 godina, nitko se uopće ne bi osvrnuo na takav jedan transparent. Ali sada je taj transparent koštao Bayerna prije 2 mjeseca, kazne od 10.000 eura, plus; na slijedećoj utakmici protiv Manchestera Uniteda, jedan dio tribine zjapio je prazan.

Kad FARE kaže da je ektremizam, onda je ...

Jer je tako rekao FARE, da je to ekstremizam, da je to "homofobija" koja se mora kazniti. I prijavio to UEFI. I UEFA je kaznila Bayerna. U slučaju da se takvo što ponovi, Bayern bi bio kažnjen jednom utakmicom pred poptuno praznim tribinama, a u za treći takav slučak, bio bi izbačen iz Lige prvaka!
Pored rasizma, nacionalizma i ostalih negativnih "izama", prije par godina, sve većim jačanjem gay lobija u zapadnoj politici, u katalog kažnjivih ekstremizama uvrštena je i "homofobija".

Stadioni nisu kazališta i opere i na stadionima se uvijek svašta vikalo. Recimo, na našim stadionima još za vrijeme Jugoslavije, gledatelji bi, ako bi bili nezadovoljni suđenjem dobacivali sucu: "Sudac je žensko". Ali po novoj političkoj korektnosti FARE-a, to se sada može svrsati u homofobiju i može biti kažnjivo. A i mnogi nogometni treneri, koji, kada žele malo podbosti svoje igrače, da se više zalažu i idu oštriju na loptu, viču svojim igračima; "ne budite cure, igrajte muški", mogli bi biti optuženi da s time šire homofobiju.

Doušnici FARE-a, koji su nedavno bili optužili pojedine hrvatske navijače, da su u Brazilu navodno pokazivali ustaške simbole (u stvarnosti radilo se o zastavama na kojima je hrvatski grb bio sa prvim bijeiim poljem), optužili su i druge navijačke skupine. Ruske, meksičke, brazilske, njemačke... i još neke navijače. Meksičke i brazilske su optužili za homofobiju. Jer su meksikanski navijači na utakmicama svoje momčadi igračima protivničkih momčadi dobacivali "puto", što je kod Meksikanaca pogrdni naziv za gayeve, slično kao kod nas peder. A to isto su činili i brazilski navijači i vikali "vuedo" (šaljivi naziv za gayeve u Brazilu) španjolskom reprezentativcu Diegu Costi, rođenom, Brazilcu, koji nije želio igrati za brazilsku, već se odlučio za španjolsku reprezentaciju. Brazilski navijači u njemu vide izdajicu, pa su svaki put, kada je Diego Costa imako kontakt sa loptom zviždali i vikali "vuedo".

FARE trolovi iz ničega stvaraju rasizam i ... davljenički zagrljaj

Nekolicina njemačkih navijača su na utakmici Njemačka - Gana, obojili lica crnom bojom, bez ikakvih zlih primisli i namjera, samo onako od zabave. Mnogi navijači na stadionima na ovom SP boje lica svakojakim bojama i oblače svakakve otkačene kostime. Na takamici Francuske i Nigerije, više navijača Nigerije su obojili lica bijelom bojom. Međutim ljevičarski trolovi iz FARE su odmah napravili uzbunu zbog tih nekoliko njemačkih navijača, i optužili ih za rasizam i također ih tužakali FIFI, kao što su u tužakali i hrvatske navijače. Sama zdrava ljudska logika kaže, da ti njemački navijači nikako nisu imali na umu praviti nekakav uvredljivi rasistički ispad, jer se nalaze u Brazilu. U državi u kojoj sve vrvi od mnogih crnaca, kojih ima i na stadionima. I da su ti Nijemci doista pokušali napraviti rasističku provokaciju, na sred tribina, igrali bi se sa vlastitim životom, jer bi dobili batine od brazilskih crnaca., Međutim brazilski crnci na stadionu i crni ganski navijači, nisu shvatili to bojenje lica njemačkih navjača kao provokaciju i rasizam, već kao zabavu i to im uopće nije smetalo. Ali zato su ljevičarski trolovi iz FARE od toga odmah napravili rasizam.


Ipak, FIFA je najavila, da neće sprovoditi istragu ni protiv hrvatskih, ni protiv meksičkih, ni njemačkih navijača. Vjerojatno, zato što je ljudima već puna kapa tih doušnika i što su se ovaj put mnogi ljudi pobunili, i što su se meksikanski i brazilski nogometni čelnici oštro suprostavili optužbama FARE-a, i što Latinoamerikanci ne šljive za američko-zapadnjačku politička korektnost koja zapadne zemlje kao i veći dio Europe, sve više drži u davljeničkom zagrljaju. Nakon kritika zbog povika "puto", meksikanski navijači rekli su da ubuduće neće više nikomu vikati puto (pederu), već će ubuduće vikati "pepsi". Da bi namjerno naljutili FIFU i jednog od glavnih sponzora SP-a, Coca-Colu, čiji je glavni rival Pepsi. A možda su odgovorni u FIFI malo shvatili, da trolovi iz FARE-a, pretjeruju i tako izazivaju bijes mnogih ljudi, a i samu FIFU vuku za nos. Jer, doista je nevjerojatno kako se jedna privatna organizacija za samo nekoliko godina UEFI i FIFI nametnula, kao da je ona službena državna organizacija, kao da je FARE ovlašten od svih europskih i svjetskih vlada i država, da vrši ulogu nekakvog državnog odvjetnika u procesima protiv svjetskih navijača. Još je nevjerojatnije, zašto mnogi nogometni savezi sve to šutke prihvataju.


Antihrvatski Zoran Stevanović i riječki Korak naprijed

Hrvatski aktivisti FARE-a, riječki Korak naprijed i njegov čelnik, Zoran Stevanović su posebno ideološki i antihrvatski nabrijani, pa su dosada tužakali hrvatske navijače za sve što ima bilo kakave veze sa hrvatstvom i Domovinskim ratom. U izvješćima na hrvatskim portalima o navodnim incidentima hrvatskih navijača u Brazilu, prije nekoliko tjedana, pored već poznatog Stevanovića, spominjao se i jedan drugi aktivist FARE-a, "G.G. iz Zagreba", koji je cinkario hrvatske navijače. Riječ je o ljevičarskom i gay aktivistu Goranu Grosmanu. Grosman je blizak hrvatskoj podružnici poznate ekstremene ljevičarske organizacije Antifa, i član je ljevičarske skupine navijača NK Zagreba "Bijeli anđeli". Grosman je istovremeno i jedan od čelnika organizacije - Football Supporters Europe (FSE), koja je također učlanjena u FARE. FSE je zapravo skup radikalnih ljevičarskih ideologa iz Njemačke i Austrije bliskih Antifi i ima malo veze sa nogometom i navijačima. Antifa (skraćeno za Antifašistička akcija) je ekstremna ljevičarska organizacija, u zapadnoeuropskim državama. Članovi Antife su poznati po raznim neredima i pravljenju nasilja, pa i manjim terorističkim akcijama po zapadnoeuropskim metropolama. Paljenje automobila, razbijanje izloga robnih kuća i banaka, napadi na kuće imućnih građana, sukobi sa policijom, posebno na prvosvibanjskim demonstracijama.

U hrvatskim medijima u izvješćima o FARE, sva pažnja se usredotočila uglavnom na Stevanovića. Ali FARE je daleko viši i moćniji nego samo Stevanović. Stevanović je samo jedan kotačić ove istovremeno i smiješne i čudovišne mreže. FARE također pripada cijelom tom novom kulturnom sustavu Zapada za preodgoj stanovništva. Jer to pokazuju oni koji stoje iza mreže FARE i njenih brojnih NGO-ova i koji ih financiraju. To je uglavnom ista ona ekipa, koja svugdje po svijetu financira pobačaj, gay ideologiju, uvođenje seksualnih odgoja, itd. Ista ona ekipa, koju sam spominjao već više puta u člancima o dženderskoj mafiji i lobiju rodne ideologije. Ista ona ekipa koja financira i većinu "naprednih" hrvatskih NGO-ova kao CESI, Babe, Documenta, itd.


Ta ista ekipa dakle sufinancira i FARE i njegove brojne NGO-ove, što se može lako vidjeti na portalima tih NGO-ova. Tu se pojavljuju većinom uvijek ista imena. Prije svega, stvarni vladar istočne i jugoistočne Europe Soros i njegovo Otvoreno društvo, koji financiraju ili sufinanciraju na desetine NGO-ova uključenih u mrežu FARE. Pored Sorosa, tu je isto tako zloglasna Zaklada Ford, pa švedska organizacija SIDA, jedna od najžešćih širitelja dženderizma i gay ideologije po svijetu, pa Norveška narodna pomoć, pa belgijska Zaklada kralj Balduin, pa ponegdje, čak i američka organizacija za širenje dženderizma i pobačaja Centar za reproduktivna prava (CfRR), pa radikalno-feministička švedska organizacija Kvina till Kvina i mnoga druga poznata imena, o kojima je već bilo riječi u drugim člancima, Tu je naravno i USAID, američka državna organizacija za inozemni razvoj, jedna od najprljavijih i najzločinačkijih organizacija. Koja je svugdje po svijetu sufinancirala pobačaj i sterilizaciju stanovništva, a poznato je, da je USAID imao svoje prste u mnogim "revolucijama"i prevratima u svijetu, od Egipte i Libije, pa do Ukrajine. A tu je nažlost opet i Europska unija. Službeni znak EU, kao podržatelja i sponzora, pojavljuje se na portalima više NGO-ova, koji su učlanjeni u FARE.

Povodom izricanja kazne Šimuniću krajem prošle godine, već sam jedanput opširno pisao, tko je i što je zapravo FARE i tko stoji iza njega. Sada ovdje jedan sažetak.

FARE, samoprogašeni "navijači" je dakle mreža koja okuplja oko 130 organizacija, takozvanih NGO-ova iz raznih europskih zemalja. Ponajviše ih je iz istočnoeuropskih država, ali ima pojednih i iz Njemačke, Španjolske, Italije, Velike Britanije, Austrije, Švicarske...itd. Svi ti NGO-ovi su naravno "napredni": ljevičarski, dženderski, feministički, gayevski i slični. Malo koji od tih 130 NGO-va ima veze sa nogometom, Preko dvadest NGO-ova od tih 130 su LGBT udruge iz različitih država, čiji se aktivisti pod krinkom borbe protiv "homofobije", bore za promidžbu homoseksualnosti i dženderizma u nogometnim klubovima. A najveća od tih udruga je Europski gayevski i lezbijski sportski savez" (EGLSF). Posebno su bacili oko na mlade uzraste, na pionirske i juniorske momčadi, na podmlatke u manjim i nižereazrdenim klubovima širom Eurtope. I tako pod krinkom "borbe protuv homofibije" pokušavaju dječacima i tinejdžerima širiti gay ideologiju.


>>> FARE je obmana - pokušaj infiltracije opskurnih lijevih aktivista u šport

Pored mnogih LGBT udruga učlanjenih u FARE, tu su onda još mnoge ljevičarske i pro-gayevski NGO-ovi. Zatim mnogi radikalno-ljevičarski "antifašistički" i pro-komunistički NGO-ovi, bliski ekstremnoj lijevoj organizaciji Antifa. I na kraju još nekoliko organizacija, koje služi samo kao ukras i smokvin list, da se prekrije prava namjera FARE; nekoliko lokalnih inicijativa, nekoliko udruženja afričkih useljenika, par romskih organizacija iz različitih država, par organizacija za izbjeglice i azilante koji također nemaju veze sa sportom i nogometom, jedna ženska amaterska nogometna momčad, i još par amaterskih nogometnih klubova i udruženja, te još nekoliko različitih organizacija koje se bave različitim stvarima, kao razvoj okoliša, zdravlje, odgoj, emocionalno zdravlje, itd., Sve ove šarene organizacije koje sam nabrojao su sporedni igrači, koji dakle imaju samo ulogu smokvinog lista. Glavnu ulogu igraju radikalno-ljrevičarske, pa čak i ekstremno lijeve organizacije samozvanih "antifašita", te LGBT organizacije. Od mnogih "antifašističkih" organizacija, u mreži FARE je uključena i mreža"Svijet bez nacizma" koju sačinjavaju više organizacija iz različitih, mahom istočnoeuropskigh država. U mrežu FARE, preko mreže Svijet bez nacizma" uključene su i službeno "Ministarstvo za rad i zaštitu ratnih veterana invalida iz Republike Srpske", i "Organizacija veterana Republike Srpske". I ove dvije organizacije iz velikorspske tvorevine Republika Srpska, kao podčlanice FARE, dakle imaju pravo suodlučivati, što je kažnjivo na stadionima. Zato se ne treba čuditi, što je Stevanović naredio skidanje transparenta o Vukovaru, na utakmici Hrvatska-Island. I što su doušnici FARE-a, prijavili Bayern, zbog transparenta "Reci da za Kosovo, reci ne rasizmu", zbog čega je Bayern također bio kažnjen novčanom kaznom.

Pored svih ovih NGO-ova iz "regije", treba spomenuti i još jedan austrijski NGO, usko povezan sa ovima iz "regije":

- FairPlay, Different Colours. One Game / VIDC - ljevičarski i progayevski NGO. Jedan od nekoliko ciljeva ovog NGO-a je i "Balkan" odnosno države bivše Jugoslavije. I u tu svrhu u okviru ove organizacije postoji poseban projekt "Balkan Alpe Adria Projekt (BAAP)" sa središtem u Austriji i sa podružnicom u Srbiji.
Projekt Balkan Alpe Adria Projekt (BAAP) je nešto kao udruga za obnavljanje jugoslavenskog bratstva i jedinstva u državama "regije".

"FairPlay" se jako angažira i za LGBT pokret. U suradnji sa LGBT lobijem, "FairPlay" je aktivno uključen u organizaciji takozvanih "kuća ponosa".


U okviru akcije FARE-a za gayeve; "Nogomet za jednakost", i "Pride House International", "FairPlay" i "Europski gayevski i lezbijski sportski savez" (EGLSF) su na EP 2012. u Ukrajini i Poljskoj, po prvi put organizirali takozvanu "Kuća ponosa" (Pride House),- jedan zasebni štand, odnosno šator za LGBT pokret i promicanje LGBT pokreta. Aktivisti FARE-a iz "FairPlay" i EGLSF-a htjeli su organiziratu "kuće ponosa" i na Zimskoj olimpijadi u Sočiju, i to u više olimpijskih sela, gdje su stanovale sportske delegacije i sportaši iz pojedinačnih zemalja. Ali ruske vlasti su to zabranile, jer to spada u homoseksualnu propagandu, što zapravo i jest. Nakon što im je ruska vlada zimus u Sočiju to zabranila, napravili su strahovitu dreku o homofobnoj i diktatorskoj Rusiji.

F. Kadic

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... -u-brazilu

[EdgarFranjul]

Novo vrijeđanje hrvatskog naroda na HTV-u, ovaj put iz usta Drage Ćosića

Objavljeno Srijeda, 10 rujna 2014 18:00



Hrvatska svakim danom sve više napreduje – sad je i „U boj, u boj, za narod svoj“ postalo nepoćudno

Športski komentator Hrvatske televizije Drago Ćosić tijekom prijenosa jučerašnje nogometne utakmice Hrvatska-Malta eksplicitno je osudio tradicionalni navijački uzvik hrvatskih navijača „U boj, u boj, za narod svoj!“

Taj se uzvik već desetljećima ori stadionima kad igraju hrvatske reprezentacije, prvenstveno nogometna. Do jučer, 9. rujna 2014., nitko iz toga nije pravio problem. A kako i zašto i bi, radi se o uzviku koji apsolutno nikoga ne vrijeđa, da u njemu ne postoji ništa sporno.

"U boj, u boj" (još) nije sporno, sporno je dakle "za narod svoj"

No, očito to nije tako. I dakako da postoje u Hrvatskoj ljudi koje taj povik vrijeđa i kojima smeta, i očito je njima u njemu nešto sporno. Jasno je što im je sporno. Budući da opera Nikola Šubić Zrinjski još nije zabranjena u Hrvatskoj, nije zabranjena ni arija „U boj, u boj“ iz nje. Sporan je dakle dio „za narod svoj“. Dakle, sporan je hrvatski narod., a samim tim sporna je i država Hrvatska.

Da li je hrvatski narod sporan i Dragi Ćosiću? On je nebrojeno puta prenosio utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, i na svakoj od njih, a apsolutno na svakoj od njih koja se igrala u Hrvatskoj orilo se „U boj, u boj, za narod svoj!“. I nikada, baš nikada do jučer Dragi Ćosiću nije to zasmetalo. Otkud mu pravo da putem javne televizije vrijeđa hrvatske navijače i sve one koji vole Hrvatsku i navijaju za njenu reprezentaciju? Kako to shvatiti?

Stezanje obruča

Jedino tako da su na javnoj hrvatskoj televiziji, koja je postala tek sluga i eksponent onih koji vladaju Hrvatskom, odlučili „stegnuti obruč“. Krenuli su u još jednu ofenzivu (oni znaju kojeg broja) protiv hrvatskog čovjeka, hrvatskog naroda i hrvatske države u procesu koji traje sve tamo od 2000.

A da li se Drago Ćosić „okrenuo“ i „prodao“ ili su „ga okrenuli“ i „kupili“, zapravo i nije važno. Morao bi Ćosić znati da, daj Bože, ljudi za koje radi na mjestima koja su okupirali ne će više dugo moći uništavati Hrvatsku i njene žitelje, a on će i nakon toga morati gledati u oči žiteljima Hrvatske. Elementarna pristojnost nalaže da bi se morao odmah, javno, ispričati hrvatskom narodu, bez obzira što stvarno mislio.

Nekako mislimo da nikakve isprike ne će biti, da će HTV i njen športski program posve ignorirati Ćosićevo vrijeđanje. U priču će se vjerojatno uključiti „civilni sektor“ i „nezavisni“ „analitičari“, pa će zajedno s vladajućima raditi na daljnjem dograđivanju mita (koji se stvara već 70 godina), o Hrvatima kao nezrelom i sirovom mrziteljskom narodu, a koji sada živi u slučajnoj državi.

Svjetlo na kraju tunela

I još nešto. Nakon utakmice Hrvatska-Malta vidjeli smo isječke utakmice Norveška-Italija. Novinar je naglasio kako jehrvatska malta svaki navijač Norveške na sjedalice našao norvešku zastavicu. I, uopće, športski novinari HRT-a vole opisivati i diviti se koreografijama na stadionima, naravno, osim onih nepoćudnih. A kako pokazuje i slika koju objavljujemo, nepoćudna je i ogromna čestitka 24. rođendana Antiterorističkoj jedinici Lučko koja je jučer krasila sjevernu tribinu maksimirskog stadiona, ali ju HTV nije prikazala, niti Drago Ćosić spomenuo. Valjda se osjeća neugodno ili posramljeno, ili su mu rekli da se tako mora osjećati, zbog tih momaka koji su branili Hrvatsku.

Na našu sreću, većina od mladeži koja je istaknula čestitku zna tko su bili i jesu momci iz ATJ Lučko, makar se u vrijeme kad je nastala ta jedinica vjerojatno većina njih nije ni rodila. I već zbog takve mladeži je jasno da moramo i da ćemo na kraju pobijediti, „Mi Hrvati“, a ne Drago Ćosić i njegovi mentori.

D.J.L.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d ... osica.html

[EdgarFranjul]

Pa to je strašno :
ustaše i još k tome Japanci

http://www.dnevno.hr/vijesti/zagreb/132 ... video.html