MOST: Opasna avantura s regionalizacijom razorene Države
Autor: Marko Ljubić
Četvrtak, 19. Studeni 2015. u 20:15
Nije članovima MOST-a najvažniji problem u ovom trenutku hoće li i koliko ostati zapamćeni kao uspješni političari ili nekakvi navodni reformatori. Daleko je važnije, s obzirom na to da nisu karijerni političari, hoće li se kao ljudi moći vratiti odakle su došli u Sabor kada se svjetla pogase.
MOST sve više svojim programskim porukama sliči na opasnog avanturista koji stjecajem okolnosti i reakcijom izbornoga tijela zauzima scenske pozicije i nastoji što je više moguće zadržati svjetlost reflektora na sebi. Pritom im, izgleda, ne pada na pamet da se svakim satom pred kamerama moguće jednako vjerojatno i afirmirati, koliko ispasti budala i diletant.
Ključna razdjelnica između dobre politike kakvom se želi predstaviti MOST i onih koje ne valjaju je u načinu donošenja programa, projekata i odluka, a ne u drugačijim odlukama. Dakle, iako zvuči kao promjena, smanjenje županija, općina, gradova, zastupnika u županijskim skupštinama ili djelatnika javne uprave, to ništa ne znači ako je MOST u tijeku dva dana na Plitvicama sklepao odluku izvlačeći šibice. Na žalost, po svemu sudeći upravo tako izgleda, jer se ne pozivaju na konkretna istraživanja i ljude koji su ih proveli, niti ih predstavljaju javnosti. Nije bit stvari sama promjena, to svaka budala zna i obično radi kada dođe na vlast. Bit je korisna i opravdana promjena.
Ne znam shvaća li Božo Petrov da nema nikakve svrhe umjesto Kajina, Marasa, Matića ili Brkića i Dujomira Marasovića birati njega, ako će na isti način odlučivati i svojim političkim postupcima javno pokazivati da mu ne pada na pamet za donošenje odluka koristiti vrhunsko znanje, znanstvenu metodologiju i multidisciplinarna istraživanja s konačnim efektima promjena. U tom slučaju plaća od deset tisuća kuna koju predlaže zastupnicima u Saboru bit će prevelika, kao što bi bila i plaća od pet ili tri tisuće kuna. Svaka plaća je prevelika ako se isplati za štetne rezultate. Tu je jedini istinski ekvivalent – kazna.
Ako je točno ono što je HTV prenio, MOST je danas SDP-u i HDZ-u stavio na stol prijedlog da se broj županija svede na devet, da se ukupan broj zastupnika u županijskim skupštinama smanji sa sadašnjih osamsto na četiristo i da plaće saborskih zastupnika budu umjesto sadašnjih šesnaest tisuća, deset tisuća kuna.
To je izgleda bit reformi koje MOST predlaže.
Možda je devet županija dobro za Hrvatsku, ali kako to znamo? Ako netko utemeljeno zna da je devet županija optimalan način preustroja Hrvatske, onda bi morao znati i koje su to. Isto tako, s obzirom na to da je SDP već potpisao savez s IDS-om, pri čemu je po riječima predsjednika te stranke Miletića odobrio Istri status „samostalne regije“, ima li smisla uopće pregovarati sa SDP-om ako je jednome partneru obećao pravo zabiti nož u srce Hrvatskoj.
Ili će MOST kao Alija u Jugoslaviji tražiti asimetričnu federaciju?
Ove pregovaračke seanse sve više neodoljivo sliče na petparački Big Brother, samo s potencijalno fatalnim posljedicama za državnu samostalnost Hrvatske.
Mi uopće nemamo pojma koliko je ovakva javna uprava kakvu imamo, ovakav teritorijalni ustroj države utjecao i utječe na elemente razvoja ili nazadovanja Hrvatske. Nitko ne zna koji su ključni elementi koji Hrvatsku čine jednom od najlošijih država u EU ili u odnosu na ostale zemlje tranzicije.
Ne sjećam se da sam bilo kada čuo da je netko proveo o tome ozbiljno istraživanje.
Razlika između ozbiljne i neozbiljne politike, između kaubojskog odlučivanja kome je bio sklon i HDZ, a zastrašujuće SDP tijekom zadnjega mandata i profesionalnog, odgovornog i utemeljenog odlučivanja na znanstvenim modelima, trebala bi biti središnja razlučna točka između drugačijih i onih jednakih.
Kakvi će biti efekti takve uprave koju zagovara MOST? Idiotski je ne uvažavati činjenicu da se troškovi uvijek pravdaju isključivo efektima korisnosti koju su ostvarili, a ne nagađanjem o njihovoj realnoj veličini. Negdje je opravdano uložiti milijun kuna, a negdje nije u istu svrhu opravdano uložiti ni pet kuna.
Je li to otkriće za Nobelovu nagradu?
Iskreno, naivno je bilo i očekivati nešto ozbiljno od skupine ljudi koji nisu do pred same izbore predstavljali ništa jasno, izuzev one „druge“. Posve je očito da nisu imali blage veze kakve rezultate bi mogli postići, niti su imali bilo kakve ozbiljne strategije političkoga djelovanja na državnoj razini, niti da imaju bilo što pripremljeno izvan uobičajenih populističkih fraza.
To su dobrim dijelom maskirali ozbiljnošću ljudi koji čine te liste, ali sada, kada su u situaciji da stvarno pokažu što nose njihova imena u smislenom pogledu – nemaju što pokazati.
To na kraju ni nije najveći problem.
Najveći je problem što su po istoj neodgovornoj matrici kao i politike koje kritiziraju, spremni i najozbiljnija pitanja nacionalne državnosti rješavati kao nekadašnji politbiro KP SSSR-a zaključujući koliko milijuna kulaka ima, na temelju čega su regionalni komiteti morali smaknuti toliko ljudi kako bi ostvarili politički plan. Ne znam znaju li da su i to bile reforme.
Nije članovima MOST-a najvažniji problem u ovom trenutku hoće li i koliko ostati zapamćeni kao uspješni političari ili nekakvi navodni reformatori. Daleko je važnije, s obzirom na to da nisu karijerni političari, hoće li se kao ljudi moći vratiti odakle su došli u Sabor kada se svjetla pogase. Iako nikada nisam polagao nikakvu vjeru u politiku MOST-a, vjerovao sam da je ljudima u njemu to važno. Što ih ozbiljnije analiziram, sve manje vjerujem i u to.
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ene-drzave