Forum Hoplologije,

ACTA ili Anti-Counterfeiting Trade Agreement je dogovor između gotovo svih europskih zemalja, SAD-a, Japana i drugih koji, između ostalog, postavlja neke temelje međunarodnoj borbi protiv piratstva. U subotu će se u svijetu i u Hrvatskoj održati masovni protesti protiv potpisivanja ACTA-e, no prema reakcijama na internetu čini se da malo ljudi točno zna protiv čega, zapravo, prosvjeduje

ACTA-u su protivnici nazvali opasnijom od SOPA-e i PIPA-e, izrazito restriktivnih i opasnih američkih prijedloga zakona protiv piratstva. No, ACTA je od njih poprilično drugačija: kao prvo, nije riječ o zakonu već o sporazumu, a i spektar tema koje se njome pokrivaju puno je širi.

'ACTA nije zakon. Ona je prije konvencija, sporazum međusobne podrške između zemalja potisnica da će raditi na tome da štite prava intelektualnog vlasništva onim osobama i tvrtkama koje mogu dokazati da su njihova prava povrijeđena,' tvrdi Robert Bond, šef zaštite podataka i informacijskog prava u engleskoj odvjetničkoj kući Speechly Bircham.

Jedna od najcjenjenijih stranica koja se bavi IT-em, Ars Technica, već mjesecima uvjerava ljude da su mnoge tvrdnje o ACTA-i koje se dadu čuti na internetu zapravo pogrešne. 'ACTA ne daje ISP-ovima mogućnost da prate vaš internetski promet, niti ih tjera da konstantno provjeravaju da li se na serverima korisnika nalaze materijali zaštićeni autorskim pravima,' tvrdi Ars. Također, iz prvih nacrta ACTA-e kasnije su izbačeni kontroverzni prijedlozi ukidanja pristupa internetu piratima nakon tri prekršaja (tzv. three strikes zakon), a nema ni govora o crnim listama i brisanju piratskih sajtova iz DNS zapisa.

No, ACTA je i dalje izrazito opasan dokument, i postoji puno razloga za protivljenje i prosvjed protiv potpisivanja.

Kao prvo, ACTA zahtjeva od zemalja potpisnica da kažnjava piratstvo drakonskim kaznama, sličnim onoj od 1.5 milijuna dolara kojom je Jammie Thomas-Rasset kažnjena zbog preuzimanja 24 pjesme s interneta. Sulude procjene štete od piratstva već su godinama jedna od glavnih argumenata američih organizacija MPAA i RIAA, koje predstavljaju filmsku i glazbenu industriju, i tvrde da ih piratstvo košta milijarde dolara. Veliko je pitanje koliko je piratstvo uopće negativan fenomen; nedavno je jedan od tvoraca megapopularne igre Angry Birds izjavio da je piratstvo možda čak i pozitivno za njihov posao.

Zatim, dogovor potpisivanje ACTA-e od strane većine zemalja EU proteklo je gotovo u tajnosti: primjerice, vijest o potpisivanju objavljena je na stranicama japanskog Ministarstva vanjskih poslova. Europski parlamentarac Kader Arfa, čiji je zadatak bio izvještavati o ACTA-i, bio je toliko zgađen cijelim pristupom da je nakon tog potpisivanja dao ostavku.

Konačno, mnogi tvrde da je činjenica da ACTA nije zakon već sporazum zapravo loša, jer zaobilazi zakonodavna tijela. 'Ja neću moći glasati za ili protiv ACTA-e. Ali jednom kad je implementiraju, moje će ruke biti vezane i bit će ga nemoguće spriječiti,' izjavio je nedavno američki kongresmen Darrell Issa. Mnogi političari u rumunjskom i bugarskom parlamentu također su prosvjedovali protiv ACTA-e, tvrdeći da nemaju pojma zašto je njihova zemlja izglasala takvo što.

Ovi razlozi mnogima će, vjerujemo, ipak biti dovoljni da dignu glas protiv ovakvog sporazuma, i općenito ovakve vrste pritiska na čitave zemlje kako bi se zaštitio interes megakorporacija. ACTA će, čak i ako se od nje odustane, zacijelo dobiti nekakav nastavak, ali treba se boriti da rasprava o njemu bude javna i transparentna.

Prosvjed protiv ACTA-e biti će održan u subotu, 11.2.2012, s početkom u 15h u sljedećim gradovima: U Zagrebu ispred Ministarstva vanjskih poslova, u Rijeci kod Radija Rijeka, a u Osijeku na trgu Ante Starčevića. Ukoliko odlučite prisustovati prosvjedu, budite informirani, i znajte protiv čega prosvjedujete!

HRVATSKI laburisti će se u subotu, 11. veljače 2012.godine pridružiti brojnim udrugama i neformalnim organizacijama građana širom Europe i svijeta, s namjerom protesta protiv ratifikacije sporazuma ACTA koji se očekuje do ljeta u Europskom parlamentu. Hrvatski laburisti tražit će od Vlade Republike Hrvatske da odbije potpisati taj štetni sporazum obzirom da radi protiv interesa hrvatskog društva i svih građana Republike Hrvatske, stoji u priopćenju.

ACTA je rizik za građanska prava

Hrvatski laburisti smatraju da je sporazum ACTA štetan jer kroz globalno usklađivanje i postroženje okvira zaštite različitih oblika intelektualnog vlasništva: patenata, robnih marki i autorskih prava donosi izvjesni rizik po temeljna građanska prava.

Autorska prava i intelektualno vlasništvo je apsolutno potrebno zaštititi, ali ne na uštrb slobode građana. ACTA sporazum je prije svega djelo nadnacionalnih korporacijskih komunikacijskih mogula, iskovan u tajnosti, izvan okvira međudržavnih institucija te daleko od očiju javnosti.

Za piratstvo odgovaraju posrednici

Obzirom da prihvaćanje ACTA sporazuma zahtijeva izmjene nacionalnog zakonodavstva na način da se kazneno djelo proširi na čin pomaganja u prekršaju, znači da za piratstvo odgovaraju posrednici, a ne oni koji su autorsko djelo otuđili, a to stvara mehanizam blokiranja komunikacija tipa "Zaustavite Reuters".

Sporazum ACTA je loš prijedlog jer ne podliježe demokratskoj proceduri niti nadzoru demokratski izabranih predstavničkih tijela zemalja potpisnica. Osim toga, ACTA daje tzv. "vansudbene ovlasti" industrijama zabave protiv prekršitelja, a unutar tih ovlasti korporacije mogu provoditi pravne sankcije koje su prije toga iziskivale sudski postupak. ACTA time stvara okvir za privatnu pravdu korporacija nauštrb temeljnih prava fizičkih i pravnih osoba na sudski postupak i srazmjernu kaznu, a teret dokazivanja krivice prebacuje se s tužitelja na optuženoga.

Neizvjestan učinak ACTA-e po zaštitu autorskih prava

ACTA i slični sporazumi o kojima se raspravlja u SAD imaju neizvjestan učinak po zaštitu autorskih prava, stoga su Hrvatski laburisti uvjereni da temeljni cilj i nije zaštita autorskih prava već kontrola slobodnih komunikacija preko globalne mreže. Obzirom da je sloboda digitalnih komunikacija ogromno doprinijela demokratizaciji svijeta i slobodnom djelovanju građana i u našoj zemlji, svako se ograničavanje te slobode može smatrati kao izravan napad na slobodu i prava naših građana, zbog čega će Laburisti tražiti od Vlade da odbije potpisati sporazum.

Razmišljam o ovoj temi i sjećam se da sam kao klinac kupovao long play ploče za gramofon. Naravno, puno puta kupio sam longplejku samo radi jedne ili dvije stvari. A onda sam si na kasetofon (sjeća li se tko još audio kaseta?) snimio ono što sam htio i redoslijedom kojim sam htio. Nitko zbog toga nije bio oštećen niti je propao.

Danas, kada CD i DVD postaje prošlost (svaki novi auto ima USB priključak), pitam se tko je oštećen kada netko skine neku pjesmu s neta?

Ako tzv "autorska prava" pisca - kompozitora neke pjesme usporedimo s patentnim pravima, koja istječu nakon određenog broja godina, onda se pitam tko je tu lud?

Ako ne znate, kada netko nešto "izmisli" i patentira, tj. zaštiti patentnim pravima, to nije zauvijek, nego na neki određeni rok.
Zašto?
Pa zato da nakon toga i drugi imaju od toga koristi, a izumitelj je stimuliran da dalje nešto izumljuje i smišlja. To se zove progres.

Zašto tako ne bi bilo i sa pravima na pjesme i ostalo?

Zašto država onom nijemcu koji se skrasio na Novom Zelandu nije od onih 500 milijuna $ koje je zaradio, naplatila 250 milijuna $ poreza?
I od toga platila vlasnike prava, u državne fondove za ovo i ono i svi sretni i zadovoljni.
Sada doista dolazimo u apsurdnu situaciju da ćemo zazviždati neku melodiju i biti uhapšeni i osuđeni na zatvorsku kaznu zbog povrede nečijih "autorskih " prava

Detaljno objašnjenje...Jako interesantno

INDEX HR objavio je interesantan članak:

"ZAKON o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske omogućio je praktičnu diskriminaciju velikog broja autora likovnih, književnih, znanstvenih, fotografskih, arhitektonskih, dizajnerskih, kartografskih i djela primijenjene umjetnosti u odnosu na autore glazbenih, dramsko‐glazbenih i filmskih djela", tvrdi dr. Đorđe Obradović, docent Sveučilišta u Dubrovniku koji je u svom radu "Diskriminacija autora prema Zakona u o autorskom pravu i srodnim pravima RH" obradio kontroverzno djelovanje ZAMP-a te posebno pokroviteljsku ulogu današnjeg predsjednika Ive Josipovića koji se u ovom slučaju čak našao i u sukobu interesa.

Josipovićeva udruga došla do monopolističkog položaja

Obradović, analizirajući djelovanje ZAMP-a na nizu konkretnih primjera, došao je do zaključka da je ovaj Zakon zapravo odobrio donošenje posebnih cjenika preko kojih je ZAMP došao do monopolističkog položaja. Ovaj sveučilišni profesor iz Dubrovnika tako je dokazao da postoji diskriminacija i među autorima glazbe zato što se autorski honorari ne isplaćuju autorima koji nisu članovi udruge, a udruga ne štiti ni stvarne autore od plagijatora glazbenih djela.

Kako su "pokrali" Branimira Štulića?

Uostalom, primjerice, tako je "pokraden" Branimir Štulić, frontmen Azre, koji do dana današnjeg nije dobio novac od svojih autorskih skladbi koje se svakodnevno puštaju u hrvatskom eteru jer nije član HDS ZAMP‐a.

Štulić ne prima novac ni od izdavača novih izdanja nekadašnjih Azrinih albuma Croatia Recordsa samo zato što nije član ZAMP‐a. Nije član ZAMP‐a između ostalog ni zbog toga što dvadesetak godina živi u Nizozemskoj i što prema njegovim tvrdnjama nema važeću putnu ispravu nego je osoba bez državljanstva pa i da hoće, ne može doći u Hrvatsku i učlaniti se u ZAMP.

U tom konkretnom slučaju HDS ZAMP ne štiti prava autora, nego vlastita. Od izvedbi Štulićevih pjesama naknadu uzima administrativni aparat ZAMP‐a, a uzima i proviziju koja može biti čak do 30 posto ukupno naplaćenih iznosa, iako ne prosljeđuje autoru njegov autorski honorar, objašnjava nam Obradović.

Obradović: Nije riječ o Zakonu, nego o otimačini

"Zakon koji bi trebao biti pravedan prema svima favorizira samo jednu skupinu autora dok potpuno obespravljuje sve ostale", tvrdi Obradović u svom radu dodajući da se ZAMP pred javnošću pokriva prvenstveno jednim od tvoraca tog zakona, autoritetom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, čiji intervju drži i na svojoj web stranici.

Time se, smatra Obradović, pokazuje da sprega moći i vlasti može ozakoniti otimačinu prihoda od turističkih, ugostiteljskih i obrtničkih djelatnosti, kao i od svih kupaca nosača memorije, a da se oni ne mogu braniti niti izbjeći plaćanje nametnutih im naknada čak ni kad ne koriste nikakva autorska djela.

Obradovićev rad posebno je bitan u posljednje vrijeme u kontekstu ratificiranja globalnog sporazuma o zaštiti intelektualnog vlasništva ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement), koji izaziva opće negodovanje.

U razgovoru za Index, Obradović tvrdi da smo kod Zakona o autorskom pravu vidjeli koliko se on može zloupotrijebiti u smislu da korist ima samo uska grupa ljudi. ACTA otvara još veće mogućnosti da se pod okriljem zaštite autorskih prava obogati samo uski broj ljudi, dođe do potpune kontrole, a time i zlouporabe internetskog prostora.

Licemjerna izjava o krađi iz samoposluge

Obradović je posebno ljut na nedavnu izjavu predsjednika Josipovića koji je braneći ACTA-u rekao da nije ljudsko pravo uzeti tuđi rad besplatno.

"To je isto kao da dođete recimo u samoposlugu, uzmete neke artikle, i kažete, gle, ovo mi je zgodno i lijepo, ja bih to uzeo i to je moje ljudsko pravo da se hranim", bile se su riječi predsjednika Josipovića. Obradović takvu izjavu smatra u krajnjoj liniji neprimjerenom.

"Po načinu kako je Josipović ustrojio ZAMP, mi svi građani plaćamo toj 'samoposluzi'. Mi plaćamo bez obzira ušli mi u nju ili nešto kupili. Eto, na takav vam način djeluje taj Zakon i ZAMP", kaže Obradović.

Obradović dodaje da potreba zaštite autorskih prava nije sporna, ali primjena Zakona o autorskom pravu u Hrvatskoj izaziva oduševljenje glazbenika i skladatelja, a zaprepaštenje i protivljenje privrednih subjekata i pojedinaca te autora likovnih, književnih, arhitektonskih, znanstvenih, fotografskih i ostalih autorskih djela.

Pod okriljem zakona Europske unije, iskoristio sve rupe u zakonu

Obradović u svom znanstvenom radu dokazuje kako je Josipović zapravo iskoristio "rupe u zakonu“ koje omogućavaju diskriminaciju mnogih autora u odnosu na autore i izvođače glazbe i službenike koji prikupljaju tu naknadu izjednačavaju s interesima Republike Hrvatske i Europske unije.

"Zaštita autorskih prava jest interes Republike Hrvatske, ali nametnuta naplata nečega što nitko nije koristio može biti samo zakonska otimačina i nepravda, a nikako naknada za uporabu autorskog djela", kaže Obradović dodajući da to što od naplaćene naknade i od onih koji nisu koristili nikakva autorska djela ima osobnu korist i nekadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru i sadašnji predsjednik Josipović samo još više pokazuje da je sprega moći i vlasti ozakonila nepravdu.

Znanstveni rad o tome kako nam otimaju

Obradović se odlučio na svoj znanstveni rad jer kaže da je bilo nužno istražiti je li u Hrvatskoj zaista ozakonjena diskriminacija autora odnosno mogu li monopolističke udruge nametati cijene naknada za korištenje i potencijalnu mogućnost korištenja glazbenih djela privrednim subjektima i pojedincima, je li zakonski uvedena dvostruka naplata od dva ili više različitih korisnika jedne jedine izvedbe glazbenog djela i je li zakon pojam javnosti definirao u skladu s njegovim značenjem u komunikacijskim znanostima ili u skladu sa željom korisnika prikupljenih naknada da zarade što više novca.

U svom znanstvenom radu koristio se analizom, komparativnim metodama, analizom sadržaja, anketama, sintezom slučaja odnosno djelovanja Ive Josipovića kao znanstvenika, tvorca zakona, promicatelja interesa udruge HDS ZAMP i u isto vrijeme njegova utjecaja na pravosudne i državne dužnosnike zbog stavova objavljenih na mrežnoj stranici ZAMP-a.

Zakonski do monopola

Inače, monopolistički položaj HDS ZAMP‐u (Hrvatsko društvo skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava) omogućio je upravo Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima koji je u Članku 156. propisao kolektivno ostvarivanje prava, a u Članku 159. odredio da taj posao za jednu ili više vrsta prava može raditi samo jedna jedina udruga za pojedinu vrstu nositelja prava.

Evo i nastavka:

U DRUGOM dijelu bavimo se temom kako Josipovićeva udruga nepravedno otima od hotelijera i hrvatskih građana novac za usluge koje se zapravo ni ne koriste. Naime, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima Republike Hrvatske naizgled neodređeno propisuje načela za određivanje naknada, ali zapravo tako smišljeno da udruga HDS ZAMP može u svome cjeniku propisati naknadu za gotovo sve čega se sjeti, neovisno izvode li se u tim prostorima ili ne izvode glazbena djela, nego samo ako postoji tehnička mogućnost njihove izvedbe.

Naplaćuju puštanje glazbe ormarima, krevetima i policama

Sveučilišni profesor u Dubrovniku Đorđe Obradović u svom znanstvenom radu "Diskriminacija autora prema Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima RH", citira sporni Zakon o autorskom pravu koji kaže da se naknada može odnositi i na prostore u kojima nema ljudi.

"Nema ljudi, ali imaju tehničku mogućnost da kad bi se netko pojavio može poslušati radijski ili pogledati televizijski program, i to uz njihovu pretpostavku da bi ti hipotetski ljudi tad slušali glazbu, a ne vijesti ili vremensku prognozu", naglašava Obradović koji je ukazao na svu nakaradnost, nelogičnost i nepravednost zakona na primjeru hotelske sobe koja puna ili prazna plaća ZAMP-u naknadu. Evo i kako.

Hoteli moraju plaćati naknadu za korištenje mehaničke glazbe čak i ako nitko nije u sobi ili ako su gosti u sobi ali ne uključuju televizijski prijemnik, zato što njih taj Pravilnik smatra javnošću.

Ili platiš ili ide ovrha

"Ni po jednoj definiciji prazna hotelska soba nikako ne može biti javnost, ali je naknada propisana na kapacitet hotela pa se u praksi tako i naplaćuje, premda većina hotela u Hrvatskoj ima punu popunjenost samo mali dio godine", napominje Obradović pitajući se kako je moguće da se naknada za navodno mehaničko korištenje glazbenih djela naplaćuje ormarima, krevetima, stolicama i stolovima samo zato što im je u blizini neuključeni televizor? Odmah daje i odgovor.

"Moguće je zato što je Zakon o autorskim i srodnim pravima dao pravo monopolističkoj udruzi ZAMP da donese cjenik i da naplaćuje naknadu za mehaničku glazbu čak i kad se nikakva glazba ne sluša. Time je ozakonjena otimačina dijela prihoda brojnim gospodarskim subjektima, premda oni nisu koristili ničija autorska djela", naglašava Obradović u svom radu.

U cjeniku Hrvatskog društva skladatelja tako su navedene hotelske sobe pa ZAMP naknadu u praksi uredno naplaćuje, a ako se netko ogluši, slijedi mu sudski postupak.

Što je pokazala anketa hotelskih gostiju

Budući da korisnici naknada za mogućnost izvođenja glazbe stalno ističu njihov nakaradni stav da turisti u hotele, restorane, pečenjarnice, servise i brojne druge prostore dolaze da bi slušali glazbu, Medijski istraživački centar Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, proveo je anketno istraživanje na reprezentativnom uzorku od 400 ispitanika, gostiju dubrovačkih hotela s 5 zvjezdica u čijim je sobama dostupan brzi žični ili bežični Internet i koje imaju suvremene televizijske prijemnike.

Istraživanje je provedeno između 30. travnja i 5. svibnja 2011. Prema spolu bilo je 207 muškaraca i 193 žene. Prema dobnim skupinama mlađih od 20 godina bilo je 50 ispitanika, između 21 i 30 godina 60 ispitanika, između 31 i 40 godina 80 ispitanika, između 41 i 50 godina 80 ispitanika, između 51 i 60 godina 70 ispitanika i starijih od 61 godine 60 ispitanika. Gosti su dolazili iz 17 različitih država, a u ukupnom uzorku bilo je 346 stranaca i 64 hrvatska državljanina.

Anketni upitnik je bio jednostavan i gosti su trebali navesti 3 od ponuđenih 10 kategorija medijskih sadržaja koje žele koristiti u hotelskoj sobi po njihovu redoslijedu važnosti.

Najviše gledaju prognozu i vijesti, ali novac ide glazbenicima a ne novinarima

Umjesto hrvatske ili strane glazbe, istraživanje je pokazalo da gotovo sve goste zanima - vremenska prognoza. Tako je 157 gostiju vremensku prognozu stavilo na prvo mjesto, njih 67 na drugo, te 23 na treće mjesto. Veliki interes pokazali su za vijesti iz svoje države i svijeta, te komunikaciju društvenim mrežama.

Međutim, nitko od anketiranih nije pokazao zanimanje za glazbu, iako ZAMP baš za to uredno uzima novac. U konkretnom slučaju, novac koji je uzeo ZAMP ne ide meteorolozima, a ni novinarima koji su radili vijesti. Ne! Taj novac ide glazbenicima. Među ostalim i Ivi Josipoviću, skladatelju.

Prema Obradoviću, ovo anketno istraživanje još je jedan dokaz da naplata naknade za hipotetsku mogućnost korištenja glazbenih djela u hotelskim sobama ne predstavlja zaštitu autorskih prava, nego ostvarenje zarade na tuđ račun, sve legalizirano nepravednim zakonom i cjenicima koji ne poštuju definiciju javnosti iz istog tog zakona, ali u praksi ipak naplaćuju naknadu.

Evo kako je došlo do sukoba interesa

"Budući da Ivo Josipović prima autorske honorare za hipotetsko slušanje njegovih djela u hotelskim sobama i brojnim drugim gospodarskim objektima, a ujedno je i jedan od tvoraca zakona koji mu to omogućuje, kao i što je s vlastitim objašnjenjima koji idu u prilog njemu i samo jednoj skupini vlasnika autorskih prava trajno nazočan na mrežnoj stranici ZAMP‐a sa svojim tumačenjima tih propisa (http://www.zamp.hr), a ujedno ima autoritet predsjednika Republike Hrvatske, očigledno je da se radi o klasičnom sukobu interesa. Krajnji rezultat takve Josipovićeve višestruke uloge je legalizacija monopolističkog položaja udruge ZAMP, diskriminacija mnogih drugih autora i stvaranje nepravde", zaključuje Obradović.

Jednostavno logikom Obradović razlaže kako je predsjednik Josipović zamijenio teze pa polazi s gledišta da su hotelijeri dužni plaćati naknadu za javno izvođenje glazbe, umjesto da pođe od Zakona o autorskom i srodnim pravima po kojemu jedna osoba u hotelskoj sobi, ili dvije ili tri u bliskim osobnim odnosima po istom zakonu nisu javnost pa ni ta "izvedba" ako uključe televizor nije nikakva javna izvedba.

Kako je zakinut znanstvenik Josipović u korist glazbenika Josipovića

Kako kaže Obradović, apsurd nakaradnog tumačenja pojma javnosti na intimne osobe u zaključanoj i od javnih prostora odvojenoj hotelskoj sobi može se vidjeti i iz hipotetske situacije koja dokazuje da je znanstvenik Ivo Josipović diskriminiran u odnosu na skladatelja Ivu Josipovića, prema provedbi Zakona o autorskom i srodnim pravima, premda su i njegova znanstvena i glazbena djela podjednako autorska.

"Ako dođe gost u hotelsku sobu i spoji se na bežičnu internetsku mrežu te pročita izvorni znanstveni rad Ive Josipovića "Prekršaji protiv autorskog prava: realitet i perspektive u svjetlu novog prekršajnog zakonodavstva", hotel s njegova računa neće ništa uplatiti nikome za korištenje autorskog djela. Ako isti taj gost napusti sobu a da nije ni uključio televizor i da nije nikad u životu čuo ni jednu jedinu skladbu istog tog Ive Josipovića, hotel će neovisno o tome morati platiti naknadu ZAMP‐u, a ZAMP uredno plaća Ivi Josipoviću njegov dio za tu mogućnost da neki gost u hotelu sluša njegovu glazbu", objašnjava Obradović dodajući da usporedba dokazuje diskriminaciju autora znanstvenika Josipovića u odnosu na autora skladatelja Josipovića, a ne "pravdu i pravednost", kojom se diči predsjednik Josipović.

Europski sud pravde zabranio nadzor i filtriranje piratskog sadržaja na društvenim mrežama!

Dnevnik.hr
Zagreb, 17.02.2012., 08:59Autor: H.J.

Europski sud pravde izveo je udar protiv ACTA-e odbacivši zahtjev belgijske organizacije za zaštitu prava glazbenika za nadzorom i filtriranjem piratskog sadržaja na društvenim mrežama i internetu.

Europski sud pravde iz Luksemburga donio je odluku koja se neće svidjeti organizacijama koje zagovaraju uvođenje ACTA-e i svim onima koji žele uvesti nadzor nad internetskim stranicama i društvenim mrežama.

Naime, odlučili su da nitko ne može natjerati vlasnike internetskih stranca i društvene mreže na instaliranje filtara koji bi trebali spriječiti postavljanje piratskog materijala poput glazbe, videozapisa i sličnog sadržaja na društvene mreže.

Iako bi takvi filtri mogli spriječiti postavljanje takvog sadržaja, jasno je da bi se njihovim instaliranjem u potpunosti narušila privatnost korisnika jer bi se na taj način mogle pratiti i druge korisničke aktivnosti na internetu, što je apsolutno neprihvatljivo.

Ova odluka odnosi se na slučaj iz 2009. godine kada je belgijska kompanija za zaštitu autorskih prava glazbenika (SABAM) tužila društvenu mrežu Netlog tražeći od nje da zaustavi postavljanje glazbe i videozapisa kojima se krše autorska prava te su od njih tražili tisuću eura dnevno za svaki dan u kojem ne provedu ovu odluku.

Ukratko, od ove su društvene mreže tražili da nadzire aktivnosti svojih korisnika i zabranjuje im postavljanje pjesama i video sadržaja.

Konačna odluka donesena je tri godine poslije – taman u vrijeme kada su internetski korisnici ustali protiv ACTA-e i kada su mnoge zemlje iz EU odlučili zamrznuti ratifikaciju tog sporazuma (ali tek nakon što su se pobunili građani) tako da je ovo još jedna pobjeda u borbi za korisnička prava i novi poraz svih onih koji autorska prava i intelektualno vlasništvo žele zabraniti na način da ugroze privatnost internetskih korisnika.

U Netlogu kažu da je ova vijest odlična za 'otvorenost i neutralnost koja je i omogućila ovako velik uspjeh interneta', dok u SABAM-u kažu da će i dalje tražiti alternativne načine za zaštitu autorskih prava i intelektualnog vlasništva na društvenim mrežama i internetu.

Brutalna kontrola počinje: Kontroverzna ACTA uvedena preko noći? Pazite, što radite, gledate i 'skidate' na internetu!



Diljem Europe javljaju se ljudi koji su dobili kazne zbog 'skidanja' raznih filmova, glazbe i drugih materijala s interneta kao i kazne za posjete nekih zabranjenih stranica. Kazne se za sada dobivaju u Austriji i Njemačkoj pa je pitanje vremena kada će se hrvatski građani suočiti s ovim zakonskim mjerama. Pazite što radite na Internetu jer je ovim zakonom dopušteno ne samo kažnjavati, nego i pratiti te špijunirati sve radnje koje na internetu vršite.

ACTA (Anti-Counterfiting Trade Agreement) tajni je sporazum financiran od strane korporacija o kojem pregovaraju mnoge države svijeta. Po svemu sudeći, prihvatila ga je i Europska unija, a samim time i Hrvatska kao njena članica. Pomoću tzv. "policy launderinga", odnosno skrivanja pravog izvora političkih odluka ili zakona, ovaj sporazum povrijeđuje osnova ljudska prava na privatnost. Sporazum, pod krinkom zaštite nacionalne sigurnosti, dopušta špijuniranje internet prometa te pregledavanje sadržaja uređaja koji sadrže digitalne podatke (laptopi, mp3 playeri) na carinama bez naloga i opravdane sumnje! Uz to, ovaj sporazum kao kaznu za piratstvo uvodi trajno isključenje s interneta, bez obzira na dokaze. Nakon tri optužbe – internet se okrivljeniku isključuje na neodređeno vrijeme – bez suca, porote ili suđenja. Iako je prihvaćanje ovog sporazuma bilo najavljeno za iduću godinu ćini se kako su se stvari malo ubrzale.
Naime, diljem Europe javljaju se ljudi koji su dobili kazne zbog 'skidanja' raznih filmova, glazbe i drugih materijala s interneta kao i kazne za posjete nekih zabranjenih stranica. Kazne se za sada dobivaju u Austriji i Njemačkoj pa je pitanje vremena kada će se hrvatski građani suočiti s ovim zakonskim mjerama. Pazite što radite na internetu jer je ovim zakonom dopušteno, ne samo kažnjavati, nego i pratiti te špijunirati sve radnje koje na internetu vršite. To sve pod krinkom zaštite nekih nacionalnih interesa. Zaštita je u ovom slučaju samo maska za masovnu kontrolu čovječanstva koja se odvija ovim kontroverznim sporazumom. Taj sporazum uveden je potpuno tajno, bez javne rasprave i bez medijskog informiranja.

Internet postao prijetnja elitama!

Internet je svakako najmoćniji alat u borbi protiv elitnih sila. Naime, protok informacija na internetu toliko je brz da ga je nije moguće kontrolirati. Informacije se objavulju, šalju i razmjenjuju što nikako ne koristi onim ljudima koji informacije pokušavaju sakriti. Ovim sporazumom uspostavit će se potpuna kontrola nad cjelokupnim medijskim sadržajem na internetu a ljudima se ovim sporazumom u potpunosti ulazi u privatnost te se ista krši. Naime, internetska scena postala je toliko jaka da su jednostanvno morali osmisliti način kontrole sadržaja. ACTA sporazumom oni smiju ograničiti dostupnost sadržaja na internetu; oni mogu odlučivati što je zabranjeno gledati i raditi na internetu, a što ne, kažnjavat će se i autori nedozvoljenog sadržaja. Oni kažu da su u pitanju samo piratske stranice i to zbog zaštite autorskih prava, no već sada su mnoge aktivističke stranice u svijetu suočene su s napadima i pokušajima zatvaranja te s pokušajima uskraćivanja informacija. No, internet je toliko širok da im to ne polazi za rukom. Tako oni okreću ploču na način da će se kažnjavati i ljudi koji se koriste nedozvoljenim stranicama. Što je to nedozvoljeno, to znaju samo oni koji su odobrili sporazum. U ovom trenutku špijunira se sve, svaki vaš klik na internetu i svaka vaša kretnja. Oni koji kontroliraju cijelokupnu internetsku scenu i tako ljude stavljaju u 'ladice' zbog još lakšeg kontroliranja. Ljudi se tako dijele ovisno o tome koje stranice posjećuju. Ako posjećujete aktivističke stranice, vi ste terorist i vas će kontrolirati s povećanom pažnjom. Ako koristite piratske stranice za skidanje glazbe ili filmova, oni to znaju i uskoro bi trebali dobiti upozorenje, a ako se oglušite na upozorenje, oni će vam ugasiti internet i poslati vam novčanu kaznu. Ako posjećujete njima nedozvoljene sadržaje, također možete biti kažnjeni.
Zapanjujuće u ovom sporazumu je to što su si oni dali pravo bez predhodnog naloga ulaziti u vaše računalo i kopati po vašim podacima i to bez opravdane sumnje. Jedini način da izmaknete ovoj kontroli je taj da nigdje, ali baš nigdje na internetu ne ostavljate svoje podatke. Ako ste zbog otvaranja facebooka, maila ili nekog drugog korisničkog računa već dali svoje prave podatke, oni točno znaju tko ste i povezani su s vašim računalom. Budite oprezni jer bi obično surfanje u vrlo brzoj budućnosti mogli skupo platiti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/109 ... rnetu.html

Nakon detaljnog konzultiranja sa IT kolegama iz Europe, meni je razgovijetno da je ovo u biti još jedan u nizu "Vuk! Vuk!" članaka sa dnevno.hr... kao zadatak iz Hrvatskog jezika u osnovnoj školi, evo vam jedna prosta rečenica pa izvedite iz nje priču na pet stranica.

Tko je prijavio kazne? Tko je ostao bez interneta? Pod kojim kriterijima je to učinjeno? Da je ovo stvarna vijest, pisalo bi nešto relevantno, ovako je samo huškanje i poticanje nemira.

Zadnja vijest koja se tiče ACTA-e u Europi je bila ova:

"ACTA was rejected by European Parliament on July 4th, 2012."

The End! Kraj priče do sljedećeg nastavka.

Poslije toga nema riječi o daljnjim pomacima što se tiče TE kratice. Ono što se vjerojatno desilo sa tim "kaznama" su klasične akcije koje su proizašle iz redovne kriminalističke obrade kakva je poznata na ovim prostorima još iz ranih 2000-ih... tražili smo pedofiliju ili nešto slično, našli smo razmjenu piratskih filmova, dobili smo nalog, zaplijenili smo računalo, bla, bla, bla... kazna i trajni dosje ako se nađe nešto. Isto ako zadnja frka oko ACTA-e prije cca. godinu dana kad je ispalo da to nema veze sa ACTA jer su doslovno pohvatali članove piratske (a čini mi se i pedofilske) skupine koje su pratili mjesecima na globalnom nivou pa je ispalo da je jedan bio iz Istre i jedan iz Dalmacije pa su opet mediji cendrali, jao skinuli su jedan film ili jednu MP3-cu pa su uhapšeni, ACTA! ACTA! Vuk! Vuk...! Ne sjećam se točno detalja jer nakon što je ispalo da su stvarno bili pirati, prestao sam pratiti.

Osim Francuske koja je sada trenutno na udaru Europske komisije i udruga za zaštitu prava, nitko drugi ne gasi nikome internet na izvolte (bez dugotrajne zatvorske kazne kontraproduktivno je tajnim službama nekome oduzeti internet jer se onda moraju malo potruditi oko prikupljanja informacija i protivi se temeljima liberalnog fašizma, tek toliko da stavim malo cinizma). A čak i u Francuskoj je još uvijek potreban dokaz nađen na računalu a ne rekla-kazala nama se učinilo.

Sustav radi ovako što se tiče skidanja - ekipa koja ima i uploada i downloada preko neke mjere, ide automatski na testiranje prometa - znači ako skinete dva-tri filma mjesečno, ne dižete uzbunu osim ako to radite nezaštićeno, dakle s pola mozga. Ako ćeš već raditi svinjarije na internetu barem se informiraš o osnovnim koracima zaštite anonimnosti.

Lista kriterija za testiranje prometa je poduža, ali nije automatska, a čak i da jest, provider još uvijek mora imati kopiju CJELOKUPNOG prometa, tj. filma koji je sporan da bi se to moglo i dokazati, u protivnom slijede tužbe za masovne odštete od strane onih koji su osuđeni bez dokaza. Film kojem odrežete pet minuta sa početka i pet minuta sa kraja se ne smatra tim filmom, pravno gledano, tako da bilo gdje da fali 10 minuta filma, zakonski gledatno to nije taj film - u prijevodu pravno gledano, provideru ne pomaže da je uhvatio pet minuta vašeg downloada gdje se vidi početak filma - to nije dokaz na sudu, barem ne na sudu koji postupa po pravu i zakonima.

Ono što se radi automatski je da se testira ključne riječi razmijenjene u komunikaciji preko interneta. Automatski se može raditi samo na posve nezaštićenim protokolima i servisima poput javnih foruma poput ovoga, t-com e-maila gdje sve informacije putuju internetom nezaštićeno, itd, itd. Na primjer, google i facebook nude zaštićenu konekciju od klijenta do njihovog servera tako da nitko između ne može baš lako proučavati što se razmjenjuje. Može se, ali je prekomplicirano i trenutno neizvedivo za svaku poruku ili attachment koji putuje prema tim servisima. Budući da su google i facebook veliki prijatelji sa NSA i ostalim agencijama, oni imaju automatski uvid u sve što mi baljezgamo, ali to se nas manje tiče jer dok nije neki međunarodni prekršaj ili kazneno djelo, ne petljaju se i ne alarmiraju interpol ili lokalne vlasti. I opet na temelju broja ključnih riječi to treba pogledati živa osoba, analitičar, koji dalje alarmira ako misli da je potrebno.

Uglavnom, u praksi se ništa nije promijenilo u zadnje 3 godine tako da mi nije jasno zašto svaku sitnicu dnevno.hr toliko bombastično prenosi jer mi to već lagano ide na jetru, od tabloidiziranja sitnica zamračit će sami sebi i ono korisno što prenose, tako da mi se čini da je netko konačno uspio naći načina kako da ih se riješi s medijske scene - jednostavno će sami sebi srušiti kredibilitet bombastičnom i nestručnom interpretacijom kretenarija koje krajičkom oka prenesu tko zna od kuda.