Zakon je isti za sve ? Ili nije?
Posted: Wed Apr 24, 2013 9:56 am
Isti sud, isti USKOK, građani iste države, različite presude!
Postoje jednakiji od jednakih. Takvih je primjera nažalost mnogo. Prije godinu dana jedna je starica završila u zatvoru zbog komunalnog duga od 600 kuna. Sud nije uvažio njezine olakotne okolnosti: starica je jedva preživljavala od socijalne pomoći i radi toga nije podmirila dug.
Autor: Marko Jurič Utorak, 23 Travanj 2013 20:12
Siniša Svilan proglašen je krivim za primanje 67.500 eura mita (523.675 kuna). Županijski sud u Zagrebu nepravomoćno ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, koju može zamijeniti radom za opće dobro. U tom slučaju, jedan dan zatvora se mijenja za dva sata rada pa će tako Svilan odraditi 480 sati za opće dobro, a također mora vratiti i novac tj. ukupan iznos mita koji je protupravno stekao.
Postavlja se pitanje kako je moguće da se presudom ustanovi nedjelo koje predstavlja 'visok stupanj društvene opasnosti', da se radi se o neevidentiranom crnom novcu čime je oštećen i državni proračun, da je optuženi svojim ponašanjem narušio ugled medija, da je neovisno o iznosu koristi koju je pribavio još veća društvena opasnost i posljedica ovakvog djela za nesmetano funkcioniranje tržišne konkurencije i poslovnog morala, a da sve završi na 480 sati rada za opće dobro?
Uz sve ove zaključke sutkinje zagrebačkog Županijskog suda Jasne Smiljanić zadovoljstvo je izrazila i zamjenica ravnatelja USKOK-a Ivana Špehar Janković. Postavlja se pitanje je li to isti USKOK na čiji je zahtjev sud prije nekoliko godina osudio čovjeka na četiri mjeseca bezuvjetne zatvorske kazne zbog davanja mita od 200 kuna prometnom policajcu. Je li ti isti sud koji je istome odbio zahtjev za zamjenom zatvorske kazne radom za opće dobro? Je li to ista država koja jednom čovjeku vrednuje činjenici da je 'obiteljski čovjek koji dosad nije osuđivan', a drugome ne priznaje njegov obiteljski status i istu činjenicu neosuđivanosti? Logikom ove presude u slučaju koji navodimo kao primjer čovjek je trebao biti osuđen na 240 sati rada za opće dobro, a on je umjesto toga „odradio“ dvije tisuće osamsto osamdeset sati u zatvorskoj ćeliji s još devet osuđenika i pravo na dvije posjete tjedno.
Ovo je još jedan primjer da u Hrvatskoj postoje različiti 'aršini' i Suda i Uskoka. Da postoje jednakiji od jednakih. Takvih je primjera nažalost mnogo. Prije godinu dana jedna je starica završila u zatvoru zbog komunalnog duga od 600 kuna. Sud nije uvažio njezine olakotne okolnosti: starica je jedva preživljavala od socijalne pomoći i radi toga nije podmirila dug. Zašto njoj nije ponuđen rad za opće dobro? Zašto u obzir nije uzeta njezina poodmakla dob, činjenica da nije nikada kažnjavana, njezino skrušeno ponašanje na Sudu?
Institut rada za opće dobro nije novina u Hrvatskoj - postojao je i ranije, a primjenjuje se za kraće kazne zatvora. Dr. Marin Mrčela, sudac Vrhovnog suda, govoreći nedavno o ovoj praksi istaknuo je kako su istraživanja su pokazala da kratke kazne nisu dobre, da nose 'više negativnog nego pozitivnog. Tijekom kraćih kazni može doći do gubitka posla, obitelji, a zbog kratkog vremena, nedostatno je razdoblje za rehabilitaciju zatvorenika'. Zašto je sud u navedenim slučajevima odlučio da su kraće kazne „dobre“ i zašto nije bilo „razumijevanja“ za štetu koja u oba slučaja iznosi 800 kuna? Predstavlja li davanje 200 kuna prometnom policajcu i neplaćanje komunalnog duga veću „društvenu opasnost“, veći atak na poslovni moral i veću štetu za državni proračun od potonjeg? Je li se starica u zatvoru na koji ju je Sud osudio 'rehabilitirala'? Ako se, kako to kaže sudac Mrčela 'Rad za opće dobro mora primijeniti za kazne do šest mjeseci zatvora' dok za kazne između šest i 12 mjeseci zatvora sud ima mogućnost odrediti društveno koristan rad, zašto isti sud, isti USKOK i ista država ne postupaju s istim kriterijima prema svojim građanima. Možda zato što ti građani njima nisu isti?
Postoje jednakiji od jednakih. Takvih je primjera nažalost mnogo. Prije godinu dana jedna je starica završila u zatvoru zbog komunalnog duga od 600 kuna. Sud nije uvažio njezine olakotne okolnosti: starica je jedva preživljavala od socijalne pomoći i radi toga nije podmirila dug.
Autor: Marko Jurič Utorak, 23 Travanj 2013 20:12
Siniša Svilan proglašen je krivim za primanje 67.500 eura mita (523.675 kuna). Županijski sud u Zagrebu nepravomoćno ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, koju može zamijeniti radom za opće dobro. U tom slučaju, jedan dan zatvora se mijenja za dva sata rada pa će tako Svilan odraditi 480 sati za opće dobro, a također mora vratiti i novac tj. ukupan iznos mita koji je protupravno stekao.
Postavlja se pitanje kako je moguće da se presudom ustanovi nedjelo koje predstavlja 'visok stupanj društvene opasnosti', da se radi se o neevidentiranom crnom novcu čime je oštećen i državni proračun, da je optuženi svojim ponašanjem narušio ugled medija, da je neovisno o iznosu koristi koju je pribavio još veća društvena opasnost i posljedica ovakvog djela za nesmetano funkcioniranje tržišne konkurencije i poslovnog morala, a da sve završi na 480 sati rada za opće dobro?
Uz sve ove zaključke sutkinje zagrebačkog Županijskog suda Jasne Smiljanić zadovoljstvo je izrazila i zamjenica ravnatelja USKOK-a Ivana Špehar Janković. Postavlja se pitanje je li to isti USKOK na čiji je zahtjev sud prije nekoliko godina osudio čovjeka na četiri mjeseca bezuvjetne zatvorske kazne zbog davanja mita od 200 kuna prometnom policajcu. Je li ti isti sud koji je istome odbio zahtjev za zamjenom zatvorske kazne radom za opće dobro? Je li to ista država koja jednom čovjeku vrednuje činjenici da je 'obiteljski čovjek koji dosad nije osuđivan', a drugome ne priznaje njegov obiteljski status i istu činjenicu neosuđivanosti? Logikom ove presude u slučaju koji navodimo kao primjer čovjek je trebao biti osuđen na 240 sati rada za opće dobro, a on je umjesto toga „odradio“ dvije tisuće osamsto osamdeset sati u zatvorskoj ćeliji s još devet osuđenika i pravo na dvije posjete tjedno.
Ovo je još jedan primjer da u Hrvatskoj postoje različiti 'aršini' i Suda i Uskoka. Da postoje jednakiji od jednakih. Takvih je primjera nažalost mnogo. Prije godinu dana jedna je starica završila u zatvoru zbog komunalnog duga od 600 kuna. Sud nije uvažio njezine olakotne okolnosti: starica je jedva preživljavala od socijalne pomoći i radi toga nije podmirila dug. Zašto njoj nije ponuđen rad za opće dobro? Zašto u obzir nije uzeta njezina poodmakla dob, činjenica da nije nikada kažnjavana, njezino skrušeno ponašanje na Sudu?
Institut rada za opće dobro nije novina u Hrvatskoj - postojao je i ranije, a primjenjuje se za kraće kazne zatvora. Dr. Marin Mrčela, sudac Vrhovnog suda, govoreći nedavno o ovoj praksi istaknuo je kako su istraživanja su pokazala da kratke kazne nisu dobre, da nose 'više negativnog nego pozitivnog. Tijekom kraćih kazni može doći do gubitka posla, obitelji, a zbog kratkog vremena, nedostatno je razdoblje za rehabilitaciju zatvorenika'. Zašto je sud u navedenim slučajevima odlučio da su kraće kazne „dobre“ i zašto nije bilo „razumijevanja“ za štetu koja u oba slučaja iznosi 800 kuna? Predstavlja li davanje 200 kuna prometnom policajcu i neplaćanje komunalnog duga veću „društvenu opasnost“, veći atak na poslovni moral i veću štetu za državni proračun od potonjeg? Je li se starica u zatvoru na koji ju je Sud osudio 'rehabilitirala'? Ako se, kako to kaže sudac Mrčela 'Rad za opće dobro mora primijeniti za kazne do šest mjeseci zatvora' dok za kazne između šest i 12 mjeseci zatvora sud ima mogućnost odrediti društveno koristan rad, zašto isti sud, isti USKOK i ista država ne postupaju s istim kriterijima prema svojim građanima. Možda zato što ti građani njima nisu isti?