Sotonistička biblija
Autor M. Lojkić
Subota, 25 Siječnja 2014 17:22
Sotonistička biblija
Kratka povijest sotonizma
Dok je Institut Tavistock šezdesetih godina mijenjao metafiziku mladog čovjeka okultnom rock glazbom, lažnim misticizmom, LSD-om, hippie pokretima i seksualnom revolucijom, američki pisac i okultist Anton Szandor LaVey 1966. godine vadi zadnji čavao iz lijesa „urote Vodenjaka“.
Te godine LaVey sa svojim sljedbenicima u San Franciscu osniva Sotonističku crkvu i proglašava The Year One, Anno Satanas – the first year of the Age of Satan (prvu godinu Sotoninog doba). Mnogi svjetski ilustrirani časopisi korporativnih medija s osobitim zanimanjem su pisali o osnivanju Sotonističke crkve koja je vrlo brzo imala više od 25 000 sljedbenika (posebice popularna u holivudskom svijetu).
Veliki svećenik Sotonističke crkve Anton LaVey doživio je nezamislivu slavu, pojavljuje se mnogobrojnim talk- emisijama, o njemu se snimaju dokumentarni filmovi, nazivaju ga „crni papa“, a Roman Polanski ga uzima kao glavnog savjetnika prigodom snimanja svog filma Rosemaryna beba u kojem se naviješta rođenje Antikrista.
Nadahnut svojim ideološkim istomišljenicima Aynom Random, Friedrichom Nitzscheom, Aleisterom Crowleyjem, Johnom Deejem, Jackom Londonom i dr., LaVey je 1969.
godine napisao svoje temeljno djelo, ključno za sve sotoniste, pod imenom Sotonistička biblija. U toj gnusnoj knjizi LaVey piše: „Čovječe, budi životinja, nasiti svoje nagone, mrzi svoje neprijatelje svim srcem i ako te netko udari, smrvi ga! Blagoslovljeni moćni, a smrt slabima!“ LaVey je razvio svoju vlastitu sotonističku filozofiju u kojoj jednostavno prihvaća demone kao prirodnu silu, a svakog tko je sputan inhibicijama i ne zadovoljava svoje potrebe, treba prokleti. S vremenom je odbacio tradicionalne rituale crnih misa, smatrajući ih zastarjelim oblikom štovanja sotone, te je reorganizirao obrede koristeći za rituale „enokijanski“ jezik (čitajući i govoreći naopačke poput subliminalnih poruka u suvremenom neuro-marketingu).
Obredima je LaVey dao raznovrsnije bestijalnosti (gazi se Križ nogama ili ga se vješa naopačke) i domišljatije seksualne opačine te puno više osobne simbolike kojom bi sljedbenik jasnije označio svoju pripadnost sotoni: mazanje usta, noktiju i oko očiju crnom bojom; tetoviranja sotonskim simbolima; piercing na što „luđem“ mjestu; rezanja i istezanja kože i sl.
Anton Szandor LaVey umro je 1997. godine na Halloween (Dan vještica). Mrtvo tijelo je kremirano, a pepeo podijeljen između njegovih nasljednika kao dio najvrednije ostavštine. Zar je čudno da se nakon njegove smrti Halloween programirano počeo slaviti među lakovjernim pukom u cijelom svijetu, a poglavito u katoličkim zemljama? Zakrinkani i „našminkani“ zombiji raskalašenim hedonizmom slaveći Dan vještica odaju počast i „crnom papi“ LaVeyu. Upravo po njegovom receptu.
Sotonistička crkva (Church of Satan) danas je registrirana u gotovo svim zemljama svijeta (u Hrvatskoj je osnovana u Varaždinu 1977. godine), a u Kaliforniji je i oficijelno priznata religija.
Mnogi su sotonistički ogranci iznikli iz matične crkve radi pojedinih teoloških razmimoilaženja. Primjerice, u San Franciscu je 1975. godine pukovnik američke vojske Michael Aquino osnovao Setov hram, čiji sljedbenici štuju egipatskog boga Seta, kojega smatraju matricom po kojemu je osmišljen derivat Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotina generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to upravo dolazi. Prethodila su mu tri najvažnija događaja u ljudskoj povijesti: prvi se dogodio 1904. godine kad je Crowley „primio“ Knjigu zakona; drugi, kad je 1966. godine osnovana Sotonistička crkva; i treći, posljednji, kad je osnovan Setov hram.
Uglednici Pentagona - sljedbenici Setovog hrama
Da nije program Setovog hrama samo tlapnja i snoviđenje bezazlenih zabludjelih zanesenjaka, kako to obično dirigirani mediji prikazuju, dokazuju nam mnogi uglednici Pentagona koji su sljedbenici ove radikalne sotonističke sekte. Njegov osnivač, danas general NSA, tajne službe američke vlade, Michael Aquino spojem tehnologije i okultizma razrađuje studiju o umnom ratu, ili ratu za umove. Na tragu eugenike, Aquino razrađuje Nietzscheov oblik ratovanja, tzv. „mindwar“, poput mača Excalibura u kojemu se želi zadobiti čovjekova slobodna volja da čovječanstvo samovoljno pristane da „ljudski korov“ mora izumrijeti, dok samo oni unaprijeđeni „obogotvoreni“ zaslužuju daljnju egzistenciju.
Žrtvovanje djece
Šokirajuće je da oko 100 milijuna Amerikanaca upada, u bilo kojem obliku, u okultne prakse. No nije čudno s obzirom na gotovo potpunu kontrolu uma kod američkog čovjeka.
Posebice je zlokobno stanje u sunčanoj Kaliforniji gdje tisuće svećenika raznih sotonističkih sljedbi i kultova ima svoje rezidencije u najelitnijim četvrtima Los Angelesa (Hollywood), San Francisca i dr. Amerikanci se namamljuju obećanjima: Zar ne želiš iskoristiti mladost, snagu, moć, novac i utjecaj na druge? I uz to još seksualne zabave? Tko to ne želi? Djecu zavode seksualnim igrama s vlastitim roditeljima i često s bestijalnim životinjskim žrtvama, uz to s prisilnim gušenjem pasa ili mačaka. Mnoga djeca postaju žrtve tih mračnih kultova žrtvovani na crnim misama (ne žrtvuju se samo novorođena djeca). U SAD-u broj žrtvovane djece procjenjuje se na nekoliko tisuća godišnje, ali zbog straha svjedoka od pripadnika sekti, često roditelji izbjegavaju pomoć policije. Zbog toga se samo oko stotinu dječjih umorstava godišnje prijavljuje i progoni. Znakovito je da sotonisti za svoje postupke, pa tako i za ritualno ubijanje djece, ne preuzimaju nikakvu odgovornost jer sami nad sobom nemaju kontrolu. Oni na tim groznim obredima osjećaju samo duboki strah pred natprirodnom silom kojoj su se zavjetovali. ( Berhard Wenisch: Satanizam, Biskupski ordinarijat Đakovo, Đakovo, 1993., str. 27. i 28.).
Svu odurnost sotonizma najbolje ilustrira primanje novog člana u sotonističku crkvu ili sljedbu. Pripravnik ulazi u „crkvu“ potpuno gol i zavezanih očiju. Prvo treba ispiti tekućinu od mesa mrtvog djeteta koje treba sam priskrbiti. Prema strogim pravilima mrtvo dijete treba izvaditi iz groba i kuhati sa sokom lime sve dok se meso ne odvoji od kostiju i pretvori u jednoličnu kašu. Pošto kandidat ispije tu tekućinu potvrđuje svoju vjernost sotoni posebnom molitvom: „Ne priznajem Boga i sve religije. Proklinjem, hulim i izazivam Boga sa svom mržnjom. Dajem svoju vjeru Đavlu, svoje poštovanje i nudim mu žrtvu. Svečano se zaklinjem i obećavam sve svoje potomstvo dati Đavlu…“ Nakon te zastrašujuće molitve novoprimljeni član ljubi stražnjicu figure đavla i upušta se u seksualni odnos s prvom osobom koja sretne njegov pogled.
Grijeh protiv Duha Svetoga se ne može oprostiti
Kršćanstvo nas jasno podučava da onima koji su se svjesno odrekli Boga i upregnuli se u službu sotone nema oprosta. Ono nas uči da mnogi grijesi mogu biti oprošteni, pa i smrtni grijesi, ali grijeh protiv Duha Svetoga se ne može oprostiti. „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliko god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Ja govorahu: 'Duha nečistoga ima'.“ (Marko, 3, 28-30)
Iz Pikeovog pisma Mazziniju (1871.)
U pismu je do nevjerojatnih detalja opisan tok sva tri svjetska sukoba, iako Pike nije mogao imati uvid u te detalje, osim ukoliko se oni nisu odigrali baš po njegovim planovima....
Prvi svjetski rat
Prvi svjetski rat, po Pikeu, mora se dogodit da bi Iluminati srušili vlast cara u Rusiji i od te zemlje načinili tvrđavu ateizma i komunizma. ...
Drugi svjetski rat
„Drugi svjetski rat se mora pokrenuti podsticanjem sukoba između fašista i političkih cionista“, tvrdio je general. (Da ne bude zabune, iako pojmovi „nacizam“ i „cionizam“ nisu bili poznati 1871, upravo su ih Pike i Iluminati izmislili!)...
Treći svjetski rat
„Treći svjetski rat mora se povesti tako da se iskoriste razlike među političkim cionistima i vođama islamskog svijeta. Rat se mora realizirati tako da islam i cionizam unište jedan drugog. U međuvremenu će se druge nacije, podijeljene u ovom pitanju, morati borit do potpune fizičke, moralne, duhovne i ekonomske iscrpljenosti. Tada ćemo u svijet pustiti nihiliste i ateiste i napravit ćemo društvenu kataklizmu koja će svima pokazati učinak apsolutnog ateizma. Onda će svuda građani istrijebiti te rušitelje civilizacije i, žudeći za idealom, pronaći će pravo svjetlo kroz univerzalnu manifestaciju čistog učenja Lucifera. Ova manifestacija će uslijediti poslije uništenja kršćanstva i ateizma, koji će nestati u isto vrijeme“, pisao je Pike u svom planu vladavine svijetom.
Osvrnimo se oko sebe. Zar danas cijeli hipnotizirani svijet nije zaogrnut sotonističkim plaštem? Zar se sotonin zadah (smrad) ne osjeća po cijelom svijetu? Sotonistički simboli i likovi svuda su oko nas: na dječjim slikovnicama, među dječjim igračkama; na odjevnim predmetima; kao zaštitni znakovi mnogih proizvoda, tvrtki i institucija; kao amblemi i maskote pojedinih događanja, javnih okupljanja, športskih natjecanja itd. Mediji se ne osvrću na te pojave i time „nesvjesno“ postaju sudionici sotonističkog bezumlja. Oni sa sarkazmom izvješćuju i o sve učestalijem obeščašćivanju kršćanskih groblja, o izokretanju križa naopačke, o krađi posmrtnih ostataka djece, o vandalizmu i oštećenju grobnica itd. Mediji će možda samo usputno spomenuti da se radi o pripadnicima „nekih tamo sotonističkih sekti“ kao razlogu sve većeg broja „nejasnih“ samoubojstva adolescenata, za sve veće neograničeno mladenačko samoiživljavanje te za ritualna mučenja i umorstva. Kao da se radi o psihoidnim poremećenim skupinama. A Sotona? Pa on je postao bajkovita figura – „krampus“ za nasmijavanje djece!
Upravo na tragu Pikeovog pisma Mazziniju, nihilisti i ateisti moraju izazvati društvenu kataklizmu: zlom uništiti kršćanstvo. Najučinkovitije se to postiže ako se kršćanskom čovjeku programira u um kako sotona ne postoji, kako je on samo mit i proizvod židovske misli, koji nam omogućuje da stvorimo izvjesno plauzibilno objašnjenje problema zla u svijetu. Nepostojanjem sotone zlo postaje neobjašnjivo, kao nešto samo po sebi razumljivo u čovjeku. Dok cinični neprijatelji kršćanstva tvrde kako se „Crkva pridružila ateistima, slobodnim misliocima i racionalistima“, zamagljuje se smisao poslanja Isusa Krista, u prah se pretvaraju egzegeze i imperativne papinske bule potvrđene vizijama mistika, Biblija se pretvara u zbornik legendi, a sotona postaje mitska himera… Demoni sami inspiriraju svoju demonologiju. Komentirajući Baudelaireovu misao o najvećoj đavolskoj obmani, jedan kroničar je rekao: „Dokaz da đavao postoji, djeluje i uspijeva, upravo je to što se u njega više ne vjeruje!“ ( Miro Glavurtić: Satana, Sion, Zagreb, 2002., str. 289. i 290.).
Iz knjige KONTROLA UMA – tekst vezan na Kratku povijest sotonizma
Mladen Lojkić
http://croative.net/index.php/vijesti/i ... ka-biblija