Forum Hoplologije,

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/116 ... ijeni.html

Treći svjetski rat već traje! Probudite se ili ćete biti ubijeni!

Autor: Z. K.
Datum: četvrtak, 06. ožujka 2014. u 13:48

U javnost je izašla snimka Američke obavještajne agencije u kojoj se otvoreno govori o problemu množenja ljudskog bića i o rješenju koje obuhvaća globalnu kontrolu, manipulaciju i obranu od ljudskog bića, a koje se nalazi u rukama ove agencije koja usko surađuje sa svjetskom vladom ovog planeta. Treći svjetski rat odavno je počeo, to je sada i sigurno.

Jadni mi ljudi koji s iščekivanjem promatramo patnju u svijetu. Očima uprtim na napadnute ljude diljem planete iščekujemo treći svjetski rat, trenutak koji mora doći, koji je neizbježan i stvaran. Gdje će eskalirati, kako i kada? Svaki prosvjed, svaka vojna intervencija, svaka konferencija i svaka riječ svjetskih državnika, analizira se, osluškuje i stavlja u okvire, standarde, mišljenja. Zapravo, na djelu je prava predstava, režirana od najboljih svjetskih režisera, odglumljeno od glumaca koji zaslužuju svakog Oscara. Nema šanse da ih provalite, oni su ozbiljni u svom poslu, toliko uživljeni u svoje uloge da i sami vjeruju u režiranu stvarnost svojih gospodara. Hoće li neće napasti? Hoće li ili neće braniti? Hoće li ili neće bombe letjeti, krv se prolijevati i hoće li ili neće ratna stvarnost zahvatiti svjetsku populaciju? Analitičari najavljuju, ljudi strahuju prikovani za male ekrane upijajući svaku riječ nečijeg mišljenja ili analize, nečije pretpostavke i nečijeg svijeta skovanog u iluziji nametnute stvarnosti. Ljudi, upijaju ono što im je dano dok prava istina pluta pokraj njihovih zatvorenih očiju. To se zove globalana manipulacija. Stvarnost koja neuhvatljivo prolazi i ubija sve pred sobom.

Ratovi naše povijesti bili su vidljivi, čula su se konjska rzanja, krikovi boli, vriskovi živog čovjeka. Vojske su se formirale, jedni su branili, drugi su ubijali, žrtvovali, uništavali, masakrirali. Tijela nevinih, tijela vojnika stapala su se sa zemljanim prahom. Oh, koliko je samo naša planeta krvi upila u svoje dubine u svoje pore i svoju toplinu.
Danas imamo rat ispred sebe. Tihi i nečujni, ali prodorni i ubojiti. Dok mi očekujemo eskalaciju Ukrajine, Sirije, Libije, intervenciju Kine, SAD-a, Rusije, Turske ili bilo koje druge naoružane zemlje, rat se odvija već sada i duboko je ukorijenjen u našu sadašnjost. A to je sada i javno priznato. Priznato je da je rat u tijeku, da je ubijanje čovjeka počelo.

Naime, izašao je službeni video Američke obavještajne agencije koji je zastrašujuć. Taj video je pravo pravcato priznanje depopulacije stanovništva na zemlji. Oni su priznali da se bore, protiv čovjeka, protiv njegova rođenja. Video je manipulativan, užasan i potpuno je otkriće svih njihovih planova. Znate, sve one teorije urote o kojima smo pisali, o porobljavanju stanovništva trovanju i ubijanju, istinite su i potpuno su priznate. Priznato je i da treći svjetski rat, rat protiv čovjeka u tijeku, priznato je da je živ čovjek njihov najveći neprijatelj koji postoji, da ga treba ukrotiti eliminirati, pogubiti. Prvi dio videa posebna je propaganda. Iznose se analize brojevi i posmatranja koji govore da ako se nastavimo rađati ćemo umrijeti. Sije se strah čovjeku od čovjeka jer na kraju će po njima čovjek proždrijeti čovjeka. Čovjek je osuđen jer crpi energiju planete, čovjek je osuđen jer troši vodu, hranu, jer živi. Drugi dio videa je rješenje koje ima američka obavještajna agencija. Oni priznaju promjenu svijeta u svoj svijet, oni su priznali rat koji se vodi već dugi niz godina.

Ako se ne probudite, bit ćete ubijeni!

Činjenica je da se ovaj rat odvija sustavno na svim razinama našeg društva, to nam javno govore, a mi ne čujemo. Mnogi ne vide i ne žele vidjeti ili pak ne mogu vidjeti stvarnost. Tko se ne probudi iz nametnute iluzije sigurno neće preživjeti, jer sve je toliko pomno osmišljeno da je teško povjerovati no to je tako. Prije su ljudi ubijani na zemlji iz koje su potekli, danas masovno umiru u bolničkim krevetima ni ne znajući da je na njih izvršen napad. Dok ljudi čekaju eskalaciju oružja u zemljama svijeta, oružje je već odavno instalirano, repetirano i iskorišteno. Oh kako ste samo prevareni.

Imperija je odavno napala, a čovjek se bori kako može i zna u svom potpuno nesvjesnom neznanju. Ljudi vi ste pravi cilj, rata kojeg živimo i rata kojeg očekujemo i koji se odvija u trenutku dok ga iščekujemo. Svi napori svjetske imperije usmjereni su na čovjeka i to je sada javno priznato. Pogledajte video i uvjerite se. Depopulcija stanovništva je potrebna i nužna, to nam govore, a sebe predstavljaju kao riješenje. Korporacija, moćnici na čelu sa zlim gospodarom protiv ljudskosti planeta. Evo kako.

Ako ne osvijestite što jedete, bit ćete ubijeni!

Hrana ovog svijeta u potpunosti je otrovana. Ljudi na zapadu nisu ni svjesni koliko su trovani. Koliko su otrova unijeli u svoje tijelo, a koji se talože u ljudima godinama. Nakon toga jednog dana samo dijagnosticiraju, padnu u krevet i umru. Prerađena hrana, prepuna kemikalija, umjetnih bojila, ljudskih fetusa, teških metala, kancerogenih tvari. O svemu tome postoje studije koje su itekako predstavljene javnosti više puta, no ljudi se ne bude, ne vide, ne čuju. Stopa raka poput nove kuge u zapadnom svijetu buja, nenormalno. Ljudi obolijevaju svaki dan, sustavno, preko noći, umiru. Na istoku, primjerice u Japanu raka nema ili ima u nezamjetnim količinama. Zašto? Zbog hrane koju ljudi unose u svoj organizam. Mi smo dopustili da se te tvari stavljaju u hranu koju jedemo, mi ju svjesno i dalje stavljamo u svoje tijelo i ishod je neizbježan. Bolest i smrt.

Ako ne osvijestite istinu o vodi koju pijete, bit ćete ubijeni!

U našu vodu, pitku i čistu vodu stavlja se flourid, otrov kojeg su nacisti puštali u vodu koncentracijskih logora kako bi zatvorenike omutavili i kako bi oni bili obezglavljeni i mirni na sve što se događa. Mi tu vodu pijemo svaki dan. Za alternativu imamo vodu iz plastičnih boca, kancerogenih boca, s mrtvom vodom, vodom bez života. Bunari, znate one bunare s pitkom vodom koje je prije imalo svako dvorište, oni su zabranjeni i uskoro će biti protuzakonito njima se služiti, to je istina i to se već odvija. Njihovo oružje kola našim vodovodom i to je stvarnost.

Ako ne osvijestite istinu o cjepivima, bit ćete ubijeni!

Cjepiva ta famozna cjepiva, financirana od najvećih eugeničara ovog svijeta služe svojoj svrsi. Osim što se njima ubijaju ljudi u samom početku života, procjepljivanje stanovništva služi sa masovno slanje raznih ubojitih virusa. Tu je i globalno steriliziranje stanovništva cjepivima kako bi spriječili to nekontrolirano množenje čovjeka, tog bića koje je zaposjelo planet. Užasavajuće, ali istinito.

Ako ne osvijestite istinu o zraku kojeg udišete, bit ćete ubijeni!

Chemtrailsi su stvarni, kao i HAARP, oružje za kontrolu vremena. Stvarne su kemikalije u zraku kojeg udišemo kao i posljedice koje one izazivaju, smrt, sterilitet i bolesti. Tko vidi, vidi, a tko ne vidi, neka progleda.

Ako ne osvijestite propagandu smrti, bit ćete ubijeni u svojoj biti!

Uz hranu, vodu i cjepiva i zrak, je sve drugo moguće i nemoguće čime se ljudi služe zatrovano. Čak su i igračke za djecu otrovane, odjeća, kuhinjska pomagala, lijekovi koji su zapravo otrovi, liječnici koji su zapravo krvnici, odjeća, kozmetika, jednom riječju sve. Za sve ovo postoje studije koje su ignorirane od stvarnosti, no one postoje, za one koji žele vidjeti istinu.

No nisu trovana samo naša tijela. Cilj je zatrovati i ljudsku dušu prekrojiti je i uništiti. Medijska manipulacija, manipulacija zvukom, kulturom, umjetnosti, književnosti, znanosti, obrazovanjem, sve se to odvija zbog čovjeka kojeg se mora pokoriti, kojem se mora oduzeti sloboda, tijelo, duh i život. Da bi to dokazali najbolje je pogledati video priznanja u nastavku. Video koji manipulira kroji i najavljuje promjenu svijeta. Ne probudite li se iz ove strašne iluzije bit ćete ubijeni i to je sigurno.
Njihovo oružje je opalilo, idući potez je na čovjeku koji se pod cjenu života mora probuditi ako želi i dalje živjeti na planetu darovanom čovjeku. Nemojte odmahnuti rukom jer naše odmahivanje danas, užas je koji očekuje našu djecu u budućnosti.

Novi svjetski poredak: Lažna sloboda kao uvod u novo ropstvo

Autor: Zoran Meter

(7Dnevno / 4. srpnja, 2014.)

Datum: ponedjeljak, 21. srpnja 2014. u 11:15


Neučinkovitost postojećih te prestankom Hladnog rata ugašenih, respektabilnih mehanizama međunarodne sigurnosti i suradnje, danas stvara svojevrsni sigurnosni vakuum jer za iste nije pronađena adekvatna zamjena, a hladnoratovska retorika opet postaje stvarnost.

U 7dnevno br. 27, od 6. lipnja, objavili smo članak pod nazivom Manje demokracije - više kruha nasušnoga, u kojem smo govorili o demokratskim i pseudo-demokratskim procesima, agresivnom prodoru krupnog kapitala na Istočna tržišta ali i o gubitku vjere tih istih istočnih naroda u demokraciju zapadnoga tipa te njihovu povratu na čvršći oblik vladavine kroz tzv. nadziranu demokraciju. Ova je analiza svojevrsan nastavak iste teme, s novim i javnosti manje poznatim elementima.

Krah međunarodnih sigurnosnih mehanizama kao alarm za uzbunu

Politička karta svijeta kao i donedavno važeći sigurnosni mehanizmi u reguliranju međunarodnih odnosa, rastaču se nikad viđenom brzinom. Primjeri su svakodnevni, od Sirije, Iraka, Libije, Ukrajine, Azijsko-pacifičke regije. Od strane državnih vlasti bez ikakvog se ustručavanja koriste različita konvencijama zabranjena oružja, napadaju bolnice, škole, crkve, masakriraju se kršćani u ime Alaha i krivovjerni muslimani u ime pravog islama, prisvajaju tuđi i sporni teritoriji, ulažu se veta na predložene rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a već prema tome kojoj je strani u sukobu netko naklonjen, a kojoj nije. Diplomatska komunikacija se vulgarizira i od strane najviših predstavnika vlasti, ne reagira se na napade na strana veleposlanstva bez obzira koliko, po nekima, ona u moralnom smislu bila opravdana.

Sve su to frapantni primjeri kršenja uspostavljenih međunarodnih regula, a koja se događaju zbog izostanka jedinstvene reakcije na iste, kao i soliranja u nametanju vlastitih stavova temeljenih na poziciji sile, a ne na iskrenom dijalogu. Sve to vodi k urušavanju sigurnosnih mehanizama koji su čitavo jedno stoljeće pažljivo i strpljivo tkani i koji su, iako ne savršeni, uvelike pripomogli očuvanju mira i stabilnosti tijekom Hladnog rata.

Npr. VS UN-a danas se pretvara u teatar apsurda u kojemu izložene argumente neke strane više nitko ne sagledava u smislu njihove pravne utemeljenosti, već se samo gleda tko će i kako od moćnika glasati tj. predloženu rezoluciju podržati ili bojkotirati. Opasno je to stanje koje uveliko podsjeća na impotentnu ulogu Lige naroda, svojevrsne prethodnice UN-a iz vremena prije Prvog svjetskog rata. Tu je onda i današnji OESS-a (kojeg se u ukrajinskoj krizi svojata prema političkim potrebama i koji je poradi istoga blokiran i neučinkovit).


Neučinkovitost postojećih te izostankom Hladnog rata ugašenih, prilično respektabilnih mehanizama međunarodne sigurnosti i suradnje poput Helsinških sporazuma velikih sila, danas stvara svojevrsni sigurnosni vakuum jer za iste nije pronađena adekvatna zamjena, a hladnoratovska retorika opet postaje stvarnost. Tako se rješavanje gorućih kriza sada prepušta telefonskim konzultacijama ili direktnim susretima najjačih igrača na međunarodnoj sceni. To može funkcionirati do određene razine ali problem može nastati kada se ti „igrači" međusobno više ne mogu dogovoriti, a posrednih mehanizama između njih nema. Tada do izražaja može doći i najobičniji ljudski hir, trenutačna psihološka slabost, reakcija iz afekta, a što onda za sobom može povući po svijet nesagledive posljedice. Izostanak kvalitetne politike nikada ne smije biti supstituiran (ne)sposobnošću nekog pojedinaca tj. politika uvijek mora težiti iznalaženju rješenja, čak i onda kada se to čini nemogućim. A rješenje uvijek u pravilu znači kompromis.

Države nestaju, nacije postaju građani, a građani ljudski resursi

Iako se politika, kao fenomen u međuljudskim i međunarodnim odnosima, od uvijek primarno bavila zaštitom i osiguranjem interesa krupnoga kapitala, bilo osvajanjem i eksploatacijom novih teritorija, bilo osiguranjem izlaska na nova tržišta, ta je njena osnovna zadaća uvijek, barem prividno, bila maskirana zaštitom općih, nacionalnih interesa.


Iako ih je u nekoj mjeri i štitila, ta se njena „zaštita" ipak primarno ogledala u tome da su se pripadnici tih nacija koristili kao živa sila u ratnim sukobima, dok sami veće koristi od nje nisu imali. Korist u pravom smislu te riječi imala je samo elita.

Postupnom demokratizacijom društava stvorio se i srednji sloj ljudi koji se aktivno uključivao u politiku ali je na razini donošenja strateških i operativnih odluka politika i na dalje bila i ostala ekskluziva u rukama moćnika.
Tako je to izgledalo sve do nedavno. Međutim, dolazi novo doba u kojem upravo svjedočimo padanju svih krinki licemjerstva politike kao takve. Pravi razlozi određenih političkih poteza tj. stvarni interesi koji iza njih stoje više se ne skrivaju.


Ključni čimbenici i kreatori međunarodnih odnosa otvoreno govore o uspostavi novog svjetskog poretka i nametanju novih načela gdje nacionalni interesi ustupaju mjesto onim korporativnim i financijskim. Države se brišu ukidanjem granica, nacije se svode na građane, građani na radnu snagu tj. ljudske resurse kao dio proizvodnog procesa, skupa s prirodnim resursima i ništa važnijim od njih. Dakle, politika otvoreno postaje servis krupnog kapitala kojemu se sve mora podrediti, a tko se tome usprotivi mora biti sa scene uklonjen.


Irak - opomena za mogući kaos ili već upaljeni fitilj nezaustavljivog kaosa

Psihološka priprema javnosti za to novo doba trajala je tridesetak godina, a započela je raspadom SSSR-a. Ona je najjače artikulirana uspostavom nadzora nad ključnim medijima te mijenjanjem svijesti ljudi, ponajprije kroz uništavanje ili izvrtanje stoljećima uspostavljanih elemenata vrijednosnog sustava na kojem počiva Zapadna civilizacija u njenom širem smislu.


Taj se vrijednosni sustav, temeljem na kršćanskim i općeljudskim načelima, perfidno nadomješta neoliberalnim svjetonazorom koji, pod krinkom neograničenih prava i sloboda, ljude u stvarnosti obespravljuje i pretvara u robove namećući im materijalizam nasuprot duhovnosti, hedonizam nasuprot odgovornosti i rada, egoizam nasuprot požrtvornosti i empatije, te kulturu smrti nasuprot kulture života.

Slomom komunizma, umjesto očekivane rekristijanizacije Istoka (koja se dogodila samo u Rusiji ali ne kao volja Zapada već kao samoobrambeni mehanizam ruske nacije u svrhu zaštite svoga identiteta zagubljenog negdje uz put, u komunističkim bespućima i mantrama o bratskim narodima i proleterima svih zemalja, tijekom 70-ak godina SSSR-a), došlo je do odbacivanja istinskog Boga i vjere te porasta poganstva i procvata različitih sekti čije se vođe bore za kontrolu ljudskoga uma. Padom komunizma više nije postojala realna prepreka koja bi projektu novog svjetskog poretka (a koji, paradoksalno, u mnogome podsjeća na sve devijacije upravo tog komunizma) mogla stati na kraj.


Zato je i moglo doći do neometane i sve agresivnije penetracije velikih Zapadnih financijskih i korporacijskih sustava na svjetska tržišta, a samim time i jačanja koruptivnih aktivnosti krupnog biznisa i financija, u smislu pronalaska svojim interesima odanih političkih struktura kojima su onda posredno zagospodarili i čitavim društvima tj. državama.


Tamo gdje je to išlo teže i gdje su se domaće političke elite usprotivile gubitku vlastitog povlaštenog položaja, bilo da ga s nekim dijele, bilo da s njega moraju biti detronizirane slijedom nemogućnosti svoje prilagodbe novim odnosima, do izražaja su vrlo brzo dolazili oblici specijalno vođenih operacija kojima se takve političke elite prikazivalo diktatorskima, nakon čega su redovito izbijale revolucije u kojima bi ih narod „sam" srušio, a obično i kaznio. Tako su redom padali režimi u postsovjetskim državama kroz različite „obojane" revolucije (narančasta, ljubičasta, revolucija ruža, ...), u Srbiji, Albaniji, Crnoj Gori, Libiji, a pokušalo se, za sada neuspješno, i u Siriji te prije toga u Iranu. Ali nametanje vlastitih demokratskih tekovina nije bilo svrha sama sebi već je iza njih stajala težnja za nametanjem korporativnih i financijskih interesa.

Koliko je nasilno uvođenje demokracije pod sjenom krstarećih raketa i posijanom klicom nepravde, u svojoj krajnosti nepredvidivo, najbolje svjedoči trenutačno stanje u Iraku koje će prije ili kasnije završiti raspadom te neučinkovite države na tri djela (šitski, sunitski i kurdski). Treba podsjetiti kako je država Irak formirana tek 20-ih godina XX. stoljeća na razvalinama skoro tisućljetnog Otomanskog carstva, kao i mnoge druge bliskoistočne države. Pri tome se zemlje-pobjednice Prvog svjetskog rata nisu rukovodile etničkim i vjerskim realitetima na terenu već isključivo vlastitim interesima i osiguranjem kontrole novonastalih država, njihovih režima i, naravno, onog najvažnijeg, njihove nafte.

Ali osim samog raspada jedne zemlje puno je opasnije prelijevanje krize u susjedne zemlje ionako nestabilne regije. Slično je i sa stanjem u današnjoj Ukrajini koje također može dovesti do raspada zemlje ali i destabilizacije čitave Europe, a time i svijeta. Sličnu neučinkovitost središnje države i njenu raslojenost iračkoga tipa pokazuje i BiH s kojom EU ni danas ne zna što bi učinila te je održava u svojevrsnom zamrznutom stanju. Sve to ukazuje kako svijest današnje generacije moćnika nije puno evoluirala u odnosu na njihove pretke s početka XX. stoljeća te kako se današnje svjetske elite i na dalje rukovode sličnim interesima i metodama njihovog osiguranja..

Treba li svijet jednog zajedničkog lidera?

Stvaranje tako dugo i u tajnosti pripremanog projekta lažnog oslobođenja, a stvarnog ropstva ljudi, zvanog novi svjetski poredak, ne bi bilo toliko sporno ukoliko bi se promatralo isključivo s aspekta napretka znanosti i blagodati koje ista donosi, uporabu novih tehnologija, komunikacija, migracija stanovnika vezanih uz zapošljavanje, putovanja i sl.


Međutim, problem nastaje kada taj novi svjetski poredak nasilno kida sve veze s postojećim „starim" poretkom, uključno i dosegnute civilizacijske vrijednosti velikim dijelom utemeljene na kršćanskim korijenima zapadne civilizacije. Negacijom Boga i progonom vjernika kroz njihovu stigmatizaciju, omalovažavanje i vrijeđanje, te nametanjem nekih novih vrijednosti kao obligatornih za sve, taj tzv. novi svjetski poredak neobično podsjeća na propali komunizam i njegovu svjetonazorsku diktaturu te kod većine ljudi izaziva strah, nelagodu i otpor. Problem tzv. novog svjetskog poretka (o kojem je nedavno američkim vojnicima otvoreno govorio i američki potpredsjednik Joe Biden i o čemu smo pisali) jest još više u tome što on želi nametnuti jednog svjetskoga vođu-lidera.


Da je to istina i da isto prijeti svjetskom miru osvjedočili smo se ovih dana kroz govor američkog predsjednika Obame američkim vojnicima na vojnoj akademiji „West Point", kada je rekao slijedeće: „Amerika je kao nikada do sada moćnija od cijeloga svijeta. SAD je spremna jednostrano uporabiti vojnu silu. Amerika je jedna i nezamjenjiva nacija... Pitanje nije u tome hoće li Amerika biti lider već u ime čega će biti lider. Ne radi naše sigurnosti i vlastitoga blagostanja, već da bismo rasprostranili blagostanje po čitavoj Zemlji. Amerika je obvezna uvijek bit liderom na svjetskoj pozornici. Osim nas to nitko drugi biti ne može. Ja vjerujem u posebnost Amerike svom svojom dušom pri čemu našu posebnost ne čini naša sposobnost poštivati međunarodno pravo nego ga učiniti djelotvornim."

Problem u toj čitavoj priči je u tome što u svijetu postoje mnoge nacije koje ne žele američko niti bilo čije drugo liderstvo. Mnoge od njih su već i na svojoj koži osjetile američko „rasprostranjenje blagostanja" te naprosto žele vlastiti put razvoja ne ometajući pri tom nikoga ali ne želeći niti bilo čije tutorstvo. Svijet je već sada, htio to netko ili ne, postao policentričan, a upravo je ta policentričnost jedino jamstvo protiv bilo čije samovolje i porobljavanja drugih u ime nametanja vlastitih vrijednosti iza kojih se ne krije ništa doli novo ropstvo.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/128 ... pstvo.html

KREŠIMIR MIŠAK: Žele isprovocirati Treći svjetski rat!


Autor Marcel Četvrtak,
31 Srpnja 2014 20:51

Modus operandi manipulatora je vezan isključivo na zakulisna djelovanja. Kad se bilo koji dio tih djelovanja nađe pod reflektorima, oni se povuku, ali bez odustajanja. Za neko vrijeme evo ih opet, isti planovi pod drugim nazivom ili krinkom.


Bok svima! Hoćeš-nećeš, neke vijesti te ne mogu mimoići. Vidjeti ćeš ih u prolazu na naslovnicama novina, čuti ćeš ih usput na radiju, netko će ti nešto ispričati, uhvatit ćeš dio neke 'informativne' emisije s njihovim uvijek podignutim tenzijama i dramatičnim glasovima koji na kraju ne kažu – ništa.
Sve te situacije – kad se gleda iz šire perspektive – dio su divovskoga tkanja koje se može (i mora) promatrati na više razina. Jedna od važnih razina bez sumnje jest pokušaj da se 'skuha' treći svjetski rat, na slične ili istovjetne načine kako su skuhani prvi i drugi svjetski rat, vijetnamski rat, 'rat protiv terorizma'... uvijek je potreban neki okidač. Bilo je već u zadnjih dvije-tri godine pokušaja da se započne takav rat, ali nisu uspjeli – niti s Iranom niti sa Sirijom.

Nakon petnaest intenzivnih godina manipulatorima je ponestalo dobrih objašnjenja ili su se neki ljudi malo trgnuli, kao što je to bio slučaj s američkom vojskom koja nije oduševljeno stala uz svog predsjednika po pitanju njegovih ratnih planova na Bliskom istoku u vrijeme kad su aktualni bili događaji u Siriji, rekavši da vode već previše ratova iz kojih se nisu uspjeli izvući (Irak, Afganistan...) i da im se to – čisto vojnički gledano – čini besmisleno i samoubilački.

Tada su se manipulatori privremeno povukli jer njihov modus operandi je vezan isključivo na zakulisna djelovanja. Kad se bilo koji dio tih djelovanja nađe pod reflektorima, oni se povuku, ali bez odustajanja. Za neko vrijeme evo ih opet, isti planovi pod drugim nazivom ili krinkom.
Primjeri su Europski ustav koji je postao Lisabonski sporazum nakon što je kao ustav odbačen od strane glasača europskih država kojima je ponuđen na izglasavanje; ista je situacija bila kad su zajedničkim naporima europski sindikati, političke organizacije i udruge uspjele spriječiti primjenjivanje Trgovinskog sporazuma protiv krivotvorenja (ACTA), ali on se ispod žita vraća tajnim pregovorima u sklopu Transatlantskog sporazuma o slobodnoj trgovini (TAFTA) kojeg zovu još i TIPP (Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama).

Također, u okviru Transatlantskog sporazuma na mala se vrata i u daleko drastičnijem obliku vraćaju postavke iz MAI-a (Multilateralnog ugovora o ulaganju) koji je 29 zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u tajnosti ispregovaralo između 1995. i 1997. ali je otkriven u posljednji tren. Pokrenuo je val besprimjernih prosvjeda u više zemalja, prinudivši tako njegove pokretače da od njega (privremeno) odustanu. Osim značajnog smanjivanja radničkih prava (treba uskladiti zakonodavstva Europe i SAD-a, naravno u smjeru američke prakse, a ne europske), Transatlantski sporazum predviđa da će korporacije moći tužiti određenom međunarodnom sudu države čiji im zakoni umanjuju profit. Zanimljivo kako se o tako važnoj stvari u glavnim novinama i središnjim političkim emisijama uopće ne priča, kao da se ne zbivaju.

Onda imamo tu kuhanje Trećeg svjetskog rata.
'Tajming' je dobar. Svjetsko nogometno prvenstvo zauzelo je srca i oči stotina milijuna ljudi na svijetu.
I baš u to vrijeme u Izraelu dolazi do nove eskalacije sukoba. Američki predsjednik, komentirajući civilne i dječje palestinske žrtve u napadima na ionako već skučena naselja (koji bi mogli biti početak završnog etničkog čišćenja koje cionisti na Palestincima rade već preko pola stoljeća) rekao je prije neki dan da Izraelci imaju pravo na svoju državu, a sad valjda koje mrtvo dijete simo-tamo... Još jednom je zorno pokazao o kakvom je bešćutnom poslušniku i robotu riječ, kojeg se ipak u svijetu kao štuje i kao ozbiljno shvaća jer je taj jadničak kao neki američki predsjednik.

I baš u vrijeme tih zbivanja na Bliskom istoku, netko sruši avion iznad područja gdje se sukobljavaju Ukrajina i Rusija. Kako prikladno! Kao što je jedan naš zrakoplovni stručnjak nedavno na televiziji rekao – zašto su uopće otvoreni putnički koridori iznad takvog zaraćenog područja? Trebali bismo povjerovati da su Ukrajinci ili Rusi dovoljno glupi da učine nešto takvo kao što je rušenje putničkog aviona punog Nizozemaca, čija zemlja predstavlja srce (ili jedno od njih) Europske unije koja je u NATO – savezu (doduše u položaju podređenom Amerikancima što scenarij čini još elegantnijim, bilo bi ipak preočigledno da se srušen zrakoplov pun Amera. Osim toga, foru s ubijanjem Amerikanaca su već prodali za vrijeme rušenja Blizanaca 11. rujna).

Odlučio sam napraviti istraživanje u stilu suvremenog novinarstva – pročitati novine. Doduše , nisam pročitao neke strane novine nego domaće, ali princip je isti, sve ostalo su nijanse (inače glasi ovako: pogleda se što kažu ti oglasnici i to se prenese kao istinita vijest – ne treba zaboraviti da vijesti ne barataju informacijama iz prve ruke nego prijepisima iz svjetskih informativnih centara koji su nadzirani. Zato je tako lako plasirati bilo koju interpretaciju – dovoljno je da to učini par ključnih centara, a svi ostali će samo prenijeti).

Zapravo sam poželio, ne skidajući oko s 'master-plana' o kuhanju svjetskog rata, i na temelju navedene premise o namještaljci, vidjeti što se može između redova ili na kraju tekstova iščitati drugi dan nakon rušenja aviona, dok je sve još donekle svježe. Nikad ne znaš što se može naći u prelistavanju početnog kaosa informacija. Čak sam i kupio jedan Jutarnji, jer mi se on činio najviše 'loaded'.

Prvo na što sam naletio išlo je u prilog tezi da je obrazac ovog događaja isti kao i obrazac rušenja Blizanaca u New Yorku. Neki komentator je napisao komentar naslova "Europsko usvajanje al-Qa'idina načina ratovanja", rekavši da je ovo znak raspada civilizacijskih vrijednosti Zapada (bolje da nas netko što prije dovede u neki novi red), da se putnički avion na redovnoj liniji ne može pogoditi slučajno i da ga je gotovo nemoguće zamijeniti za vojnu letjelicu, zbog male brzine. To ima logike mada je u suprotnosti s nekim drugim tekstovima na istoj stranici koji govore da su ukrajinski separatisti zamijenili putnički zrakoplov s transportnim Illjušinom 76. Kako god da bilo, komentar završava potpuno ispravnim zaključkom da je "namjerno ubijanje civila koji putuju s obiteljima, koji se ne mogu braniti i koji dolaze iz zemalja nezahvaćenih sukobom potpuno nemoralan, neljudski čin koji se ničim ne može opravdati".

Svakako istina, ali dajte da se prvo dogovorimo tko zaista stoji iz ovog čina koji ima još paralela s 9/11, po pitanju prezentacije događaja u medijima. Vrijeme je možda da se doista prihvati ideja o razmjerima bešćutnosti prema ljudskim životima koji vladaju u krugovima koji pokušavaju upravljati događajima u skladu sa svojim cijevima. Cijelo vrijeme te mračne tipove, ili one koji za njih rade, u zamjeni teza nevjerojatnih razmjera vidimo po medijima prezentirane kao uglednu gospodu u odijelima koja pričaju o pravdi i miru.

Podsjetimo se paralela: nakon rušenja Blizanaca, odmah ujutro svijet je bio preplavljen obavijestima da je to napravio Osama bin Laden, a sve je bilo garnirano detaljnim biografijama njega i njegove obitelji. Fascinantno je bilo za vidjeti kako su svi glavni mediji, u nekoliko sati usred kaosa koji je vladao, odmah znali tko je i kako počinio teroristički akt. Da netko sa strane gleda, mogao bi zaključiti da su svi ti podaci i tekstovi već bili unaprijed pripremljeni, što će nam CIA i FBI i NSA, kad novine u par noćnih sati naprave takva detaljna istraživanja. Nitko se nije obazirao na činjenicu da je čovjek već bio mrtav, o čemu sam detaljnije pisao u knjizi "Dečki, odjebite u skokovima", što je i moja današnja poruka. Važno je imati na umu – ako nešto piše u novinama, ne znači da se tako i dogodilo, a ponekad ne znači niti da se uopće dogodilo (kao već spomenuto 'ubojstvo' bin Ladena, koje su, prema slavnoj fotografiji, predsjednik i američka vlada gledali uživo da bi poslije, kad su ljudi zatražili da snimku vide jer tijelo bin Ladena nisu vidjeli jer je, prema nepostojećem starom muslimanskom običaju, navodno jednostavno bačeno preko palube broda u more, rekli da nemaju snimke jer su se sve kamere na kacigama vojnika pokvarile! A što su onda gledali onako zapanjeno – bijeli zid? To je trebalo provariti. Ali većina medija s time nije imala nikakvih problema.)

Vratimo se paraleli s 9/11 i press-clipinzima koji su odmah ujutro učvrstili priču koja se i danas papagajski ponavlja. Sličan slučaj je, čini se, i sada – naime, već na sljedećoj stranici novina koje sam listao, pod naslovom "Lice zla" (uvijek isti propagandni rječnik, slogan kojim treba prodati neki proizvod, sjetimo se popularnog izraza "Osovina zla", koji je služio za poticaj nekim nedavnim napadima svjetske alijanse – čitaj SAD i bratije – na suverene zemlje), rasprostire se detaljni tekst o životu nekog Igora Strelkovog, vođe ruskih pobunjenika koji je navodno naredio taj pokolj u zraku.

Dakle, krivac se već zna i dalje ne treba istraživati. Pisalo je i da su ukrajinski mediji razglasili da je on na svojoj Facebook-stranici priznao rušenje zrakoplova, ali je to odbačeno je taj čovjek nema profil ni na jednoj društvenoj mreži.
Bilo je i par zanimljivih detalja na kraju glavnog teksta definirajućeg naslova "Rusi kriju dokaze: rakete su uništili, a vojnike pobili". Ti detalji se, kako to obično bude, nalaze na kraju teksta.

Evo citata: "Iako će se teško opravdati, predstavnik Donjecke republike Sergej Kvataradze izjavio je da oni ne raspolažu raketnim sustavima koji bi mogli gađati zrakoplove na tim visinama te da sustavi kojima raspolažu mogu doseći visinu od tri do četiri tisuće metara."

Zanimljivo. No, tko će uočiti taj detalj pun brojki uz tekstove prepune fotografija članova poginulih obitelji iz srušenog zrakoplova. Po ne znam koji put će se emocije ljudi, potaknute namještenim događajem, iskoristiti za dobivanje pristanka na akcije koji prije tog događaja nitko ne bi odobrio, kao što je to možda u ovom trenutku neka vrst vojnog pritiska na Rusiju.
Još je u nastavku pisalo: "Pojavila se i vijest da je ukrajinski dispečer iz kontrole leta tražio da Boeing leti na nižoj visini – 10 060 metara, umjesto 'zadane na tom području' od 10 660 metara". Što je sad to, netko ga je namještao da bude bolji cilj?

Fascinantno mi je i kako svi olako prelaze preko činjenice da se opet radi o zrakoplovu tvrtke Malaysia Airlines, iste one čiji je zrakoplov zagonetno i nikad suvislo objašnjeno nestao prije nekoliko mjeseci i time potaknuo dugotrajnu kontroverzu svjetskih razmjera o kojoj možete više čitati na drugim mjestima.

I sad opet evo događaja kojeg će se koristiti kao okidač za daljnje akcije. I – možete li vjerovati, od silnih zrakoplovnih kompanija na svijetu – peh opet ima – Malaysia Airlines!. Ma baš nemaju sreće! Ili možda, ako pustim mašti na volju kao pisac nekog trilera, ta kompanija služi nekome kao paravan pa je se koristi po potrebi.

Kad smo kod pitanja hoće li ovaj, za neke svjetske struje baš prikladan događaj, doista poslužiti kao okidač, treba samo poslušati koje su riječi napisali američkom predsjedniku da ih kaže, toj lutki na koncu i PR-glasnogovorniku nadnacionalne elite. Sve je govorio naslov: "Obama – ovo je poziv na buđenje Europe i svijeta."

Rekao bih da se ustvari o tome radi, traženju i stvaranju povoda za svjetski sukob. A imajući u vidu koliko je već puta prodan potpuno isti tip scenarija, u prikladne slučajnosti ovakvih razmjera kao što je rušenje tog zrakoplova ne vjerujem ni koliko je crnog pod noktom.
Jer možemo se zapitati i ovo: mislite li doista da su Rusi tako glupi? I koliko je uopće teško navođenom raketom skinuti avion u današnje vrijeme? I koliko je do danas bilo takvih tragedija u kojima su stradali avioni puni nevinih putnika, što raketiranjem što od bombe, pa nitko nije zbog toga počinjao rat? I kome ta 'nenadana' situacija najviše ide na ruku?


Nadnacionalnim kuharima rata sigurno.
Slika se doista čini kristalno jasnom. Baš je bilo nezgodno što su stvari u Ukrajini izgubile svoj početni intenzitet. Krim je pripojen Rusiji, i tu više skoro da nema nikakvih previranja, a ukrajinske snage čiste gradove od proruskih snaga. Još malo i stvari bi se stabilizirale ili bi se barem svi naviknuli na to novo žarište nestabilnosti. A ne možete manipulirati kroz stabilizaciju nego samo kroz kaos. Trebalo mi je to biti jasno iste sekunde (a ne tek nekoliko sati kasnije) kad sam na naslovnici određenih novina, koje uvijek promiču agendu manipulatora, vidio i sam način kako su sročeni naslovi, od već spomenutog "Obama: ovo je poziv na buđenje Europe i svijeta" (valjda je potrebno malo jače uvući zemlje Europske unije u djelovanja koja SAD, Velika Britanija i Izrael tako zdušno i jezovito rade već duže vrijeme, pa nadalje: "Hoće li Zapad stati na kraj ovom čovjeku?" (Putin je na slici);

"Svijet na rubu sukoba"; "Putinova Rusija je opasna kao SSSR"; "Svijet optužuje Moskvu";. (Pod 'svijet' čitaj "SAD i EU", a pod "SAD i EU" čitaj 'manipulatorska skupina koja upravlja tim cjelinama i gradi svjetsku diktaturu metodom problem-reakcija-rješenje', gdje je rješenje uvijek veća centralizacija moći, manja prava ljudi ili neki novi rat.). Uvijek se pitam: lažu li ti ljudi po novinama namjerno ili su jednostavno prejako isprogramirani da mogu dignuti glavu i maknuti krmelje iz očiju, ili ih ipak ego sili da se naprave jako pametnima prenoseći kao svoje misli zaključke servirane negdje drugdje. Nemam pojma...Valjda kombinacije svega po malo.

Svijet zapravo nije na rubu sukoba, odnosno ne mora biti, osim ako to šefovi požele, a ove vijesti po novinama služe samo tome da nas uvjere da događaji i odluke imaju neki svoj autonomni tijek i da je to jednostavno tako, a ljudi su samo promatrači. 'Vijesti' nas žele uvjeriti da je to neminovno i tako stvoriti kod ljudi prešutni pristanak. Kojeg ne bi bilo da piše istina – neki tipovi žele 'skuhati' Treći svjetski rat.

To je sve tak glupo.

Ta količina ignorancije prema ljudima danas se može vidjeti na svakom koraku i na svakoj razini. Recimo, bilo je bizarno gledati kako počinje marketinška kampanja za novu hrvatsku predsjednicu i kako se takve stvari odlučuju negdje drugdje i puno vremena prije izbora, kao spontano.
Prvo je, ako me sjećanje ne vara, krenula kao vijest u novinama, na razini trača: "Priča se...". Kad je jednom objavljena, odjednom se počelo pitati aktere što misle o tome, pa je Koli govorila da nema ništa za reći, a Joske nije ništa govorio (vjerojatno nije imao što za reći jer javne kandidature nije ni bilo, samo trač po novinama) pa su rekli u novinama da se predsjednik boji, čime je već implicirano kakvog moćnog protivnika ima pred sobom. I tako 'mic po mic', u umove ljudi je već usađena ideja tko će biti predsjednik nakon Josipovića, a da izbori još nisu ni na vratima. Poučan primjer primjene marketinških tehnika.

Ali i tu ima toliko toga više. Iz nekog razloga, mainstream-mediji su objavili da je navodna buduća predsjednica član Trilateralne komisije (koju je osnovao potrčko Elite David Rockefeller kao jedan od trusta umova koji s nadnacionalnih razina kreiraju politiku, trendove i zbivanja u svijetu) kao i još dvije osobe (Hanžeković i Luković). Ne bih duljio o tome, ali zanimljivo je da je jedan poznat po ulozi direktora najveće domaće banke, za drugog se priča da preuzima najveći novinski holding, a treća je eto – buduća predsjednica. Banka, novine, predsjednik – što ti treba više?

Iz te perspektive bilo je doista bizarno čuti kad je kandidatkinja (inače pomoćnica glavnog tajnika humanitarne organizacije zvane NATO koja po svijetu ljude bombardiranjem spašava i oslobađa od njihovih zlih vođa) za predsjednicu rekla da se odlučila kandidirati – iz brige za narod! Netko se tu gadno nagutao tripova. Možda da i ja uzmem kojeg da mogu provariti ovakve stvari. Excuse me while I kiss the sky!

Jedino ne znam koji su to tako važni planovi za Hrvatsku da su u Trilateralnu komisiju, koja ima samo nekoliko stotina članova na svjetskoj razini, u relativno kratkom roku pozvana čak tri iz Hrvatske.

Ali nije sve to od jučer. Manipulacija ljudskim doživljajem i osjećajima može se pratiti i u slijedu hrvatskih predsjednika. Prvo je predsjednik bio ozbiljni nacionalist nesklon humoru koji je valjda bio potreban za ratna vremena. Kad ga se htjelo maknuti, kao pobjednik u ratu i dalje je uporno dobivao izbore usprkos novinskoj propagandi protiv njega, pa je na kraju umro od bolesti. Ionako su se svi pomalo zasitili tvrdoglavosti i tvrdoće stavova pa ga je zamijenila suprotnost – vic-maher iz naroda zbog kojeg je izgledalo kao da je 'stega'popustila, sve u smijehu sve u šali, a počeli su nas bolje gledati u EU i slične bezvezarije.

Predsjednik s karizmom kuhinjske...

Kad je vic-maher svima dosadio i kad su se svi počeli pitati ne bi li predsjednička figura trebala biti malo dostojanstvenija – evo nam skladatelja i pravnika! Pa koja to zemlja ima, da joj skladatelj bude predsjednik, pa makar imao i karizmu kuhinjske krpe. Mora da smo daleko dogurali!
Također je zanimljivo što su svi predsjednici bili potpuni anonimusi i autsajderi prije nego su postali predsjednici.

I što sad? Koju foru još nisu prodali u svojoj prodaji iluzije promjena. Već prodani štosevi i predsjednički profili ne dolaze u obzir, to je očito, logika političkog tržišta zahtijeva nešto novo na što će se ljudi upecati. I sad se opet događa isto – aparatčik bez pravog političkog identiteta koji glumi fikusa u NATO-u odjednom – neočekivano (za nas, ne za njih) – postaje predsjednik(ca) i prije izbora. Mogu samo pretpostaviti da je to slična formula kao u SAD-u nakon Busha – dvojba u stvaranju iluzije promjena je bila: crnac ili žena (Hillary)?

Izbor je pao na crnca jer to je ipak veća promjena za SAD, pa su svi svršavali kakav se napredak demokracije zbiva kad crnac može biti predsjednik u zemlji koja je praktički do nedavno imala u nekim svojim dijelovima segregaciju i robovlasnički sustav. Kako kod nas imamo manjak crnaca (ja znam samo za četiri, a osobno poznajem samo jednog, Hameda Bangouru, ali sumnjam da bi on htio biti predsjednik RH), ostalo je samo da to bude žena. Još jedan veliki napredak – simpatična, šarmantna gospođa kao suprotnost predsjedniku koji je (u slici prema javnosti) doduše pristojan ali i pomalo beskrvan i bez pretjeranog šarma. Sve se pribojavam da bi mnogi mogli doživjeti neugodna iznenađenja i (baš kao kod Obame) podcijeniti količinu poslušnosti i, kad dođe do pitanja posluha, razmjere odsustva empatije iza nasmiješenog lica i topline komunikacije budućeg nositelja predsjedničke titule. U novinskom tekstu u jednom tjedniku, o životu dotične (tako se to, primijetio sam, uvijek radi kad netko dolazi na vlast – sva sila podataka iz mladosti da ga se učini ljudskijim i simpatičnim), spominje se kako je u školi imala same petice. Dobar znak ili još jedan simptom poslušnosti autoritetima?

Još jedna zorni primjer da se plan mora slijediti usprkos svemu jest i način kako je donesen novi Zakon o radu, prepun smanjivanja radničkih prava pod krinkom omogućavanja lakšeg zapošljavanja (zapravo je riječ samo o lakšem otpuštanju).

Forme radi, provedena je javna rasprava. Nije se znalo da je to samo radi forme, to je postalo jasno tek onda kad se s prijedlogom novog zakona nijedna od interesnih grupa uključenih u pregovore nije složila, ali ga je vlada ipak donijela. Ignorirala je i prijedloge opozicije, ali sve to možete objesiti mačku o rep jer bi ta opozicija, da je na vlasti, donijela isti zakon, a ovako se može pretvarati da je opozicija i skupljati bodove za sljedeće izbore jer nije ona u ovom trenutku bila ta koja je morala odraditi prljavi posao za korporatiste. Jedan od predstavnika vlasti se stvarno proslavio rekavši nešto u stilu da ovaj zakon ipak u sebi sadrži konsenzus – jer se s njime nisu složili ni udruge poslodavaca ni sindikati. Nisam vjerovao svojim ušima kad sam to čuo!
Kak je to sve glupo.

I za kraj, da opet pogledamo stvari iz više razine, one više od lokalnih aparatčika koji vlastitim sugrađanima izmiču tlo ispod nogu (ili bar u tome sudjeluju svim srcem), pa onda razne više i od kuhara svjetskog rata, sve do razine pacifikacije stanovništva. Ono što ću sada napisati tj. prepisati donedavno sam nalazio samo u knjigama koje su se bavile istinom i zato dobivale etikete 'teorije urote'.


Evo te vijesti iz novina od prije nekoliko tjedana, od slova do slova (jer je, kao i sve istinski bitne informacije, bila na dnu stranice, na tek nekoliko kvadratnih centimetara):
"Protiv depresije – BRITANCI ŽELE U VODU DODAVATI LITIJ. London – U vodu za piće trebalo bi dodavati litij da bi se smanjio broj samoubojstava i depresivnih, tvrde britanski znanstvenici. Litij se inače koristi u psihijatriji, no u vrlo niskim količinama ima ga i u pitkoj vodi. Britanci nisu prvi s ovom idejom, za dodavanje litija u vodovod zalažu se i Japanci i Amerikanci".
Bravo, dečki! Vrhunska ideja! Psihijatrijske lijekove za umirenje, ravnodušnost i tupost (ali bar nisi u depresiji) treba staviti ravno u pitku vodu! Svakako, bilo bi dobro imati ljude koji će još manje reagirati, koji će biti još manje zainteresirani za zbivanja ili pretupi da ih uopće probaju shvatiti.
Možda bi se trebalo zapitati koje su okolnosti dovele do depresije kod ljudi, i kad se shvati da je to rezultat prisilnog udaljavanja od vlastite biti onda bi društvo ponovno trebalo početi usmjeravati prema ljudskosti i humanosti, to bi bio moj prijedlog. Znate ono – bez kuhanja svjetskog rata, bez uništavanje temelja egzistencije ljudi zakonima o radu, bez nasilnih programa štednje, bez produžavanja škole na sve ranije uzraste, bez skraćivanja porodiljnih dopusta i produžavanja radnog vremena, bez širenja straha svih mogućih vrsta.... Tada će i depresije nestati.
Samo što to nije cilj, ona je ipak dosta dobar povod za eutanaziju ljudskog duha.
Čitamo se!
Izvor: nexus-svjetlost.com

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... jetski-rat

D. Pešorda: Hoće li početi Treći svjetski rat?

Objavljeno Ponedjeljak, 25 kolovoza 2014 18:00



Rat je otac sviju stvari

Već odavno smo navikli na ratne prizore u središnjem dnevniku nacionalne i drugih televizija. Ratovalo se diljem planeta valjda oduvijek, ali nikada do sada ratnismo imali tako dobar izravni prijenos. Htjeli – ne htjeli, suživljavamo se s ratom kao normalnim stanjem. Neki omanji ratić u Africi ili Južnoj Americi nekada se uopće nije ticao prosječnog stanovnika Europe, danas to nije više tako. U televizijskim vijestima mora gledati raskomadana tijela, poremećaji na burzama izravno ga ugrožavaju ekonomski. No najpogubniji je onaj fatalistički osjećaj da se Veliko Zlo jednostavno mora ponoviti još jednom.

Besmisleno ubijanje u jugoistočnoj Ukrajini nastavlja se nesmanjenom žestinom. U tom ratu ni Ukrajinci ni proruski separatisti ne mogu biti pobjednici. Ako se Rusija izravno ne umiješa u sukob, proruska će uporišta Donjeck i Lugansk vjerojatno pasti u dogledno vrijeme. Međutim, hoće li to biti ukrajinska pobjeda? Teško! Ukrajinsko stanovništvo je već i prije krize bilo na granici izdržljivosti, do majdanske pobune dijelom je došlo i zbog toga. Nakon rata zemlja će biti još siromašnija, dugovi golemi, a regije na istoku zemlje temeljito porušene. Da i ne govorimo o ljudskim gubicima. Doduše, rat za nacionalnu stvar oslobađa golemu energiju i može donijeti pozitivne promjene. No, budimo otvoreni, Ukrajinu nisu preuzele nacionalističke snage, one služe kao topovsko meso u sukobu, a zemljom vladaju oligarsi pod američkim pokroviteljstvom. Što zapadni mentori namjeravaju s Ukrajinom, vidjet će se uskoro, no sigurno je da im na prvom mjestu neće biti ukrajinski nego njihovi interesi.

„Uvođenje demokracije"

Kaos diljem arapskog svijeta izravna je posljedica zapadnog ''uvođenja demokracije''. Nema ništa ogavnije od interesa uvijenog u moralistički celofan demokratskih demokracijavrijednosti i ljudskih prava. Zahvaljujući Zapadu, to bi područje uskoro moglo ostati i bez ono malo preostalih kršćana. Čini se da Zapad namećući svoju sliku svijeta zemljama Trećeg svijeta ponavlja kolonijalni obrazac. I kolonijalna osvajanja imala su svoja moralistička opravdanja, kao što su širenje kršćanstva, civiliziranje primitivnih naroda i slično. Danas se, doduše, ne osvajaju daleke zemlje, nego se razaraju i onda se u njima na vlast instaliraju kompradorski upravljači. Jeftinije je, uostalom, izvlačiti čisti profit i prepustiti da se o društvenom tkivu nekog prostora brine netko drugi.

Teško je u svim tim procesima ne uočiti tzv. ''skrivenu ruku'', osobito stoga što se ona često i ne skriva previše. Ali pogrješno je, barem se meni čini, zamišljati da procesima suvereno upravlja neka opskurna šačica, ljudi koji godinama ili čak stoljećima unaprijed znaju što će i kako će biti. Iskreno, zavidim teoretičarima urote, njihov svijet je možda na rubu Apokalipse, ali je zato i prepun smisla. Ništa se u tom svijetu ne događa slučajno, u njemu ni crna mačka cestu ne prelazi bez veze. Naravno, centri moći postoje, postoje i skupine čiji su moć i utjecaj na svjetske događaje ogromni...Ali postoji i stvarnost, ravnodušna, bešćutna i kaotična stvarnost koja za ljude i njihove želje ne mari. Otuda i onaj osjećaj ''bačenosti u svijet'', vječna tema filozofa koju su velike religije davno riješile na čovjeku jedini zadovoljavajući način.

Bumerang

U stvarnosti uvijek nešto pođe po zlu i jedino izvjesno što znamo o budućnosti jest da stvari nikada neće odvijati onako kako smo predvidjeli. U najboljem slučaju odstupanje će biti neznatno, a u najgorem slučaju dogodit će se upravo suprotno od onoga što smo predviđali. Ostavimo li po strani neke metafizičke spekulacije, ne vidim zašto bi opskurni upravljači iz sjene po tom pitanju bili drukčiji od drugih ljudi. Tako bi se i kreatorima ideologije globalizma i izvoznicima demokracije upletanje u tuđe zemlje, kulture, poslove i živote moglo vratiti kao bumerang. Danas Europa sve više postaje jedinstvena država pod američkim patronatom, a sukobi se i podjele plasiraju u arapski svijet i u područja koja tradicionalno pripadaju ruskoj sferi utjecaja, a vjerojatno se nešto slično priprema i za Kinu. Uspjeh u izazivanju ratova na tim područjima ne mora nužno koristiti Zapadu i njegovoj prevlasti u svijetu.

Rat je otac sviju stvari, govorio je Heraklit, a jedna od dogmi liberalnog kapitalizma jest tvrdnja da konkurencija i sukob različitih interesa u konačnici vode do napretka. Nije isključena da se upravo kroz besmislene ratove na devastiranim područjima iskristalizira neka nova snaga sposobna suprotstaviti se dekadentnom Zapadu. Pogleda li se malo europska povijest, vidi se da je to povijest stalnih ratova, kroz ratove Europa je napredovala. Univerzalno kršćansko obrazovanje i moral s jedne strane i konkurencija brojnih svjetovnih vladara možda su ona formula koja je omogućila uspon Europe. Njezino ujedinjenje bez moralnog i idejnog jedinstva možda su put u propast. Bilo kako bilo, očekuju nas zanimljiva vremena. A u takvim vremenima baš i nije ugodno živjeti.

Što se tiče pitanja iz naslova, jedini pouzdan odgovor je 'možda'. A možda je već počeo, samo toga nismo svjesni.


Damir Pešorda
Hrvatski tjednik

http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/1824 ... i-rat.html

TREĆI SVJETSKI RAT JE VEĆ ZAPOČEO!

Autor: Zoran Meter
Datum: nedjelja, 26. listopada 2014. u 13:18

ISIL nije stvoren sam od sebe i on svrhu svoga postojanja ima i ona se upravo sada ostvaruje.

Promjene i dramatični događaji koji se na međunarodnoj sceni odvijaju velikom brzinom, svjedoče o započetom političko-diplomatsko-vojnom ratu za globalnu dominaciju dosadašnjih vladara (Zapad na čelu s SAD-om), odnosno bitku za multipolarni svijet koju predvode nove sile u usponu (Kina i Rusija), u 21. stoljeću. Čak je i papa Franjo u svom nedavnom javnom nastupu izjavio kako je Treći svjetski rat zapravo već započeo.

Kombinacija navedenih trojnih poluga, kojima se još može pridodati i sveopći nadzor medijskog prostora i razne specijalne operacije (neki, uopće ne bezrazložno, upozoravaju i na pojavu ebole kao jednu od njih, op.a.), u rađanju i kontroliranju novih i novih kriznih žarišta, neefikasnost ili krah postojećih globalnih ili regionalnih sigurnosnih mehanizama (VS UN-a, OESS), energetska strateška pozicioniranja sa svrhom ovladavanja prirodnim resursima, upozoravaju nas kako je bitka za 21. stoljeće i novi svjetski poredak već u tijeku.

Tzv. Islamska država – lažni problem koji se ne želi brzo rješiti

Političke obmane masovnih razmjera, kojima se utjerivanjem straha nastoji polučiti potpuni nadzor nad ljudima i njihovim društvima, za prave znalce analitičke profesije ne mogu ostati skrivene. Najbolji primjer današnje masovne obmane i njegove posljedične histerije, poglavito na Zapadu, jest famozna Islamska država (IS). Javnost je sustavno indoktrinirana iznenadnom pojavom jedne nove, na zločinima utemeljene države (što je u svijetu današnjih obavještajnih sustava nemoguće previdjeti, a sigurno je moguće i spriječiti, op.a.) i od svojih je vlada upozoravana kako će borba protiv ISIL-a biti dugotrajna i teška. Koliko je jedna takva konstatacija u svojoj biti netočna, čak i groteskna, želio bih predočiti jednim primjerom iz ne tako davne prošlosti.

Mnogi će se još lako prisjetiti 1991. g. i tzv. (prvog) Zaljevskog rata SAD-a protiv Iraka kroz američku vojnu operaciju „Pustinjska oluja". Ako zbog ničega drugog, onda zbog po prvi puta primjenjenog medijskog prikaza rata u njegovom prostornom i vremenskom realitetu putom sveprisutnog CNN-a. Tim je činom zapravo po prvi put u ljudskoj povijesti počela popularizacija ratovanja, svodivši isti gotovo na razinu kompjutorskih igrica. Uzrok američkoj vojnoj akciji bila je invazija Sadaama Huseina na susjedni Kuvajt i njegova okupacija (ne bih sada ulazio u etimologiju istoga čina i prethodna iračka upozorenja kuvajtskim vlastima, o čemu se puno manje zna, jer bi to iziskivalo previše vremena, op.a.). Za našu priču bitno je ipak nešto drugo.

Iračka vojska toga vremena smatrana je petom vojnom silom svijeta. U vojnoj operaciji njihovog suprostavljanja SAD-u bilo je angažirano više od 400 tisuća dobro uvježbanih i motiviranih vojnika. Irak je raspolagao s oko 3000 tenkovskih jedinica i isto tolikim brojem topničkog oruđa te suvremenim eskadrilama, uglavnom francuskih zrakoplova Mirage i nešto malo tada najsuvremenijih sovjetskih zrakoplova MiG-29. Čitava iračko-kuvajtska granica pretvorena je u utvrdu, pustinja sustavno minirana, komunikacije besprijekorne. I što se na kraju, u svega nekoliko tjedana ratovanja dogodilo? Američke oružane snage tjednima su krstarećim raketama iz Perzijskog zaljeva i korištenjem borbenih zrakoplova uništile i paralizirale Sadaamovu golemu vojnu silu, bez ikakve uporabe kopnenih snaga. Nakon sloma vojne tehnike, golemih ljudskih žrtava i demoraliziranosti preostalih vojnih postrojbi, američke kopnene jedinice samo su se ušetale u Irak pokraj groblja tenkova i ljudskih leševa.

I zato kada danas tzv. Islamsku državu, koja broji svega 40-50 tisuća ljudi prikupljenih s raznih krajeva svijeta i koji djeluju poput, istina motivirane ali ipak razularene bande, od kojih su možda neki i vični ratovanju ali nikako ne onom suvremenoga tipa, usporedimo sa Sadaamovom iračkom vojskom, vidimo potpunu vojnu nelogičnost i vrijeđanje zdrave pameti. Islamska država raspolaže, s pozicije vojne strategije, s nimalo impresivnom količinom tenkova i drugih vrsta oružja, nema ni zrakoplovstva, ni ratne mornarice, ni suvremenih komunikacijskih i navigacijskih tehnologija. Okružena je u potpunosti navodnim neprijateljima, što bi značilo kako nema niti normalne logističke potpore. Konfiguracija terena je gotovo identična onoj iz Zaljevskog rata, pustinjska ili polupustinjska s nižim gorjem na sjeveru Sirije i Iraka, dakle idealna za odstrel. Kada se svemu tome pridoda i još suvremenija Zapadna vojna i komunikacijska tehnologija nego li je ista bila prije skoro 25 godina od Zaljevskoga rata, o čemu je ovdije onda riječ? O kakvom dugotrajnom ratovanju se može govoriti? Svakom analitičaru je potpuno jasno kako se jedna kancerogana tvorevina tipa Islamske države može preciznim kirurškim zahvatom bez pretjeranog vojnog i financijskog naprezanja ukloniti za svega nekoliko dana, dozvolit ćemo i tjedana. Ttim prije što bi za jedan takav vojni zahvat postojao sveopći međunarodni konsenzus. Nekakva minimalna opasnost po civile, samo možda i na Zapadu, prijetila bi jedino od raspadnutih vojnih postrojbi i pojedinačnih terorističkih akcija, ali ta opasnost i ovako prijeti kroz opstanak te kvazi-države, čak i u još puno većem obimu.

Zašto se onda ne želi čvrsto i rezolutno vojno reagirati i problem brzo i efikasno riješiti za duga vremena? Odgovor leži isključivo u geopolitici i činjenici kako ISIL nije stvoren sam od sebe i on svrhu svoga postojanja ima i ona se upravo sada ostvaruje. Nepotrebno je u tome smislu ovom prigodom ponavljati pitanje Sirije i Irana, budući da smo o tome već dosta pisali u ovome tjedniku. Osvrnuo bih se zato na jedno drugo strateški važno područje preko kojeg se izravno utječe na Bliski istok i o kojemu se u našoj javnosti malo zna. To je Kaspijska regija.

Kaspijsko jezero ili Kaspijsko more?

Iako su pojedini Zapadni mediji nedavno održani samit kaspijskih država u ruskom Astrahanu pokušali prikazati neuspješnim (kakvi su bili svi prijašnji, op.a.), a glede razgraničenja i reguliranja prava na resurse Kaspijskoga jezera, stvar je ipak potpuno drugačija. Nakon gotovo dva desetljeća neuspješnih pokušaja, pet država koje imaju pristup najvećem jezeru svijeta (Rusija, Iran, Kazahstan, Azerbajdžan i Turkmenistan) konačno su se uspjele dogovoriti i, štoviše, obvezati na stratešku suradnju kada je isto područje u pitanju. Ali najvažnija odluka istog samita (kojom ćemo se mi ovom prigodom većim djelom pozabaviti), svakako je ova: ne dozvoljava se inozemni vojni pristup regiji tj. bilo kojoj zemlji koja nema izlaz na Kaspijsko jezero. Ista izjava koju su SAD godinama spriječavale, sada je donešena. Ona predstavlja direktan odgovor SAD-u i Izraelu koji su već prilično angažirani u Azerbajdžanu te su se dogovarali o vojnoj suradnji s Kazahstanom i Turkmenistanom želeći potaknuti svoj program „Kaspijska zaštita", u realizaciju koje su utrošili 135 milijuna dolara. Navedeno, prema poznavateljima prilika, predstavlja direktnu pobjedu Vladimira Putina koji je na samitu predvodio rusku delegaciju, a ostale su predvodili njihovi šefovi država, od kojih je nama najzvučnije ime iranskog predsjednika Hasana Rohanija. Putinovom pobjedom ovaj događaj označavaju zato što je navedeni dogovor potpisan u vrijeme Zapadnih sankcija i pokušaja političke izolacije Rusije. Posebni dodatak samita bilo je dodatno zbližavanje Rusije i Irana koji su, ukoliko izuzmemo obostrano komplimentiranje, zasnovani na konkretnim potezima poput ponovne uspostave avio-linije Moskva-Teheran, i odbacivanja dolara u međusobnoj trgovini.

Tzv. kvintet uspio se dogovoriti o podjeli jezera, usprkos znatno smanjenoj ali i dalje prisutnoj iranskoj suzdržanosti, kao i iskorištavanja njegovih golemih količina nafte i plina. To se bogatstvo procjenjuje na 48 milijardi barela nafte i 8,7 trilijuna m3 plina koji se nalaze na njegovom dnu i obalnom podrućju. Također su se dogovorili o gradnji željezničkog prstena koji će ujediniti kaspijske luke, a također i o provođenju zajedničkih vježbi 2016. g. za neutralizaciju posljedica izvanrednih stanja.

Kaspijsko jezero neki još nazivaju i morem, od trenutka kada ga je Staljin povezao s Azovskim, odnosno Crnim morem posredstvom kanala Volga-Don i koji omogućuje brodsku plovidbu između dvaju akvatorija. Ukoliko bi to bilo tako tj, da se Kaspijsko jezero naziva morem, onda i države koje nemaju s njim obalnog doticaja, poput npr. SAD-a, mogu pretendirati na iskorištavanje njegovih resursa, izvan teritorijalnih voda i gospodarskih pojasa tamošnjih država. Međutim Rusija koja je gradila navedeni kanal i koji se nalazi na njenom teritoriju ne dozvoljava njime plovidbu stranim brodovima čime prestaju i eventualne pravne posljedice za proglašenjem jezera morem.

Našoj javnosti je manje poznat i podatak kako je Iran odbio prijedlog Austrije za kupovinu plina u vrijednosti od 20 milijardi dolara, kako ne bi narušio faktički monopol Rusije na izvoz plina u Europu. Sve to neovisno o činjenici što je Iran imao drugačije zamisli glede podjele Kaspijskog jezera od ostalih zemalja (Iran je ustrajavao na pravima kada su postojale samo dvije kaspijske države SSSR i Iran). Upad u oči i kako je Iran odbio biznis s Austrijom (praktički u korist Rusa) usprkos tome što je svojedobno tužio Rusiju međunarodnom sudu zbog otkaza isporuke već plaćenog suvremenog protuzračnog sustava S-300, a što je Rusija prije nekoliko godina učinila pod pritiskom SAD-a i Izraela. Iz svih tih iranskih poteza jasno je vidljivo kako je Rusija Iranu previše potrebna glede njene uloge u smanjivanju pritiska SAD-a na Teheran, a da bi se ovaj sada suprostavljao suverenoj poziciji Moskve u kaspijskoj regiji. Čini se kako umjesto ranijih nesuglasica, odnosi dviju zemalja poprimaju sve jasniji oblik strateškog partnerstva, u kojem se pojedini nesporazumi koji su nekad bili opterećujući, sada žrtvuju većim vrijednostima i višim interesima. Tu će svakako biti zanimljivo pratiti hoće li Moskva dopustiti na sljedećem samitu Šangajske organizacije naredne godine, davanje Iranu statusa punopravnog člana te sve moćnije zajednice azijskih država.

Rusija učvršćuje regionalno liderstvo

Članovi kaspijskog kvinteta su vrlo zadovoljni, evo čime: Moskva osigurava sigurnost u regiji i ništa ne traži zauzvrat. Rusija je jedina država koja ima snažne vojno-pomorske snage u kaspijskim vodama (Kaspijska flota jedna je od ukupno 5 flota ruske ratne mornarice, uz Crnomorsku, Baltičku, Sjevernu i Tihooceansku, op.a.), odakle ona utječe na zbivanja u Srednjoj Aziji i Bliskom istoku na način, da u bilo kojem trenutku može prekinuti transportne komunikacije i onemogućiti opskrbu kavkaskih islamista, i da nadzire nalazišta nafte i plina kao i regionalne naftovode nastale nakon dolaska zapadnih kompanija. Kao i stoljeće ranije, Moskva opet zauzima lidersku poziciju u toj regiji.

Pozicija SAD-a

Uključivši Azerbajdžan i Gruziju u svoju interesnu sferu, SAD želi izgraditi aterbajdžansko-turkmenski vojni savez i na taj način razdjelit sjeverni dio Kaspijskog jezera (Rusija, Kazahstan), od južnog (Iran). Washington čini sve što mu je u moći za proširenje svoje nazočnosti u toj zoni ruskog utjecaja koja povezuje Središnju Aziju, Kavkaz i Bliski istok s Europom. Neovisno o propasti projekta transafganistanskog plinovoda, Amerikanci se ne zaustavljaju. Ministarstvo energetike SAD-a (MEA) procjenjuje zalihe nafte u samom Kaspijskom jezeru na 17 milijardi barela, a plina na 6,63 milijardi m3, tj. „dostatno za osiguranje energetskih potreba SAD-a za sljedećih 30 godina" i za još nešto manju količinu namjenjenu izvozu Europi. U tom cilju Washingtonu je potrebno:

savladati postavljene ruske barijere. SAD nije uspio niti pokrenuti projekt „Nabucco", kao ni izgraditi transafganistanski plinovod iz Turkmenistana, neovisno o vojnom zauzimanju Afganistana;

Priznati neuspjeh u nastojanju ujedinjavanja Gruzije, Ukrajine, Azerbajdžana i Moldavije u okviru regionalne organizacije GUAM (1997), cilj koje je bio oslabiti utjecaj Moskve u regiji;

Povećati količinu neruskih naftovoda u regiji. Jedini, u sadašnjem trenutku, jest izgrađeni naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan koji osigurava svega 1% zahtijeva na svjetskom naftnom tržištu;

Sniziti cijenu transporta kaspijske nafte koja iznosi 24 eura po jednoj toni, u vrijeme kada dostava jedne tone iz Perzijskog zaljeva košta svega 3 eura, a iz Sjevernog mora 7;

Smanjiti političku nestabilnost na Kavkazu;

Završiti sa suparništvom Izraela i Saudijske Arabije za korištenje iranskog teritorija po kojem bi se moglo najkraćim putom povezati kaspijska regija i Perzijski zaljev: jeftino, a moguće i s korištenjem postojeće infrastrukture, ili pak gradnjom plinovoda Iran-Turska-Europa koji ukrajinskom krizom dobiva na značaju. Rusija je također zainteresirana za postojanje plinovoda koji bi presjecao Iran u smjeru sjever-jug, uz uvijet da plin koji kroza nj ide bude ruski. Jedna od glavnih zadaća gore navedene tzv. Islamske države, da se osvrnemo na temu iz prethodnog dijela teksta, a koja samo potvrđuje ukupnu povezanost, smišljenost i nadzor svih važnih kriza u svijetu, jest onemogućiti izgradnju plinovoda Iran-Irak-Sirija-Sredozemno more. Iran se isključuje iz američke igre krupnog dobavljača ugljikohidrata, čak i u slučaju normaliziranja odnosa između Washingtona i Teherana;

Izgraditi podvodni plinovod po dnu Kaspijskoga jezera od turkmenistanskog naftnog i plinovodnog nalazišta Galkynysh, drugog najvećeg u svijetu poslje iransko-katarskog nalazišta Južni Pars. Tada bi se plin u Europu mogao dostavljati po teritorijama država-partnera i članica NATO saveza, Azerbajdžana, Gruzije i Turske. Oštre reakcije Rusije i Irana, u svezi s ekološkim rizicima (kako su to ne tako davno učinile i obrazložile i pribaltičke države htijući onemogućiti gradnju plinovoda Sjeverni tok koji veže Rusiju i Njemačku bez posrednika, op.a.) dovele su do kraha navedenog i perspektivnog američkog projekta.

Putinova alternativa i posljednjem i desetcima drugih projekata koji se odnose na izvoz energenata iz Kazahstana i Azerbajdžana, nad kojima rade 11 američkih i 24 europske kompanije, jest plinovod i naftovod koji će od Kaspijskog jezera voditi do Crnog mora, u čemu onda Rusija ima potpuni nadzor. U takvom položaju, u kojem se sada nalazi Zapad kada je kaspijska regija u pitanju, njemu preostaje jedino suradnja s Rusijom, Iranom i Turskom kako bi uopće imali pristup strateškoj kaspijskoj regiji.

Autor: Zoran Meter

Datum: nedjelja, 26. listopada 2014. u 13:18



http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... poceo.html

Politika Obame, smrzava Europu, uništava Njemačku i dokrajčit će Hrvatsku ekonomiju?

Utorak, 28 Listopad 2014 13:55
Autor: admin

‘Nema opskrbe za Naftogaz’, rekao je izvor iz industrije referirajući se na ukrajinsku državnu energetsku kompaniju koja kupuje ruski plin.

Izvor iz ukrajinske plinske industrije je rekao da je tvrtka Ukrtransgaz, koja upravlja plinovodima, naložila u petak Naftogazu da prestane kupovati ruski plin. Ukrajina koja plaća 400 dolara za tisuću prostornih metara ruskog plina, što je jedna od najviših cijena u Europi, zatražila je od Moskve da smanji cijene koje smatra pretjeranima za svoje gospodarstvo i postupno je smanjivala uvoz ruskog plina.

Rusija oko polovice svog plina za Europu prenosi kroz Ukrajinu, a jedan od dužnosnika Gazproma rekao je da ova situacija nije utjecala na protok plina za europske klijente preko Ukrajine. ‘Svi zahtjevi za izvoz su ispunjeni’, rekao je.

Zabrinutost za opskrbu plinom dolazi u osjetljivom trenutku za Europu čiji će drugi najveći opskrbljivač plinom Norveška ove zime smanjiti proizvodnju zbog radova na obnovi njezinih plinskih polja.

Hrvatska u problemima zahvaljujući Zapadu?

Zaoštravanjem plinskog spora između Rusije i Ukrajine, Ina i Plinacro su objavili kako nema problema u opskrbi plinom no samo nekoliko dana kasnije, s valom sibirske hladnoće u Hrvatsku su stigle i redukcije plina.


No, Hrvatska je u rusko-ukrajinskom sporu prošla kao i na Bugarska, Turska, Grčka i Rumunjska, koje su također prijavile da im je prekinuta isporuka plina.

Dodatne štete su tu. Hrvatske tvrtke ne smiju raditi s Rusijom i gubici se gomilaju ! Pitajte žitelj Neretve što misli o politici RH i glumljenju lutke na koncu, glavnog lutka na koncu Obame, koji je pak lutkica na koncu obitelji međunarodne financijske oligarhije (MFO).

Hrvatska godišnje troši oko 3,2 milijarde prostornih metra plina, od čega 60 posto zadovoljava iz vlastitih izvora, a 40 posto uvozom iz Rusije.Budući da se domaćom proizvodnjom prirodnog plina te količinama u podzemnom skladištu Okoli ne mogu zadovoljiti sve potrebe, nužna su smanjenja opskrbe prirodnim plinom pojedinim kategorijama kupaca na hrvatskom tržištu sukladno propisanom redoslijedu u uredbi o sigurnosti opskrbe prirodnim plinom koju je donijela hrvatska Vlada.


Svi su upali u zamku Amerikanaca koji ce jedini profitirati u sukobu s Rusijom.

Bruto domaći proizvod (BDP) tog najvećeg gospodarstva eurozone u drugom tromjesečju pao je 0,2 posto u odnosu na prethodno tromejsečje. Na godišnjoj razini, pak, njemački BDP porastao je 0,8 posto, što je ispod očekivanja analitičara, koji su procjenjivali njegov rast za 1,5 posto. Svako treće radno mjesto u Njemačkoj zavisno je od izvoza. Kada se to prenese na njemačko-rusku trgovinu, imamo broj od 300.000 radnih mjesta, čiji opstanak zavisi od te trgovine. Postoje brojna poduzeća koja su puno investirala u Rusiji. Da li ona sada moraju plaćati cijenu političkog sukoba?

Politolozi koji su izrazili bojazan da će Njemačka po završetku Hladnoga rata prestati biti središte svjetskih događanja, što je doseglo vrhunac stacioniranjem raketa srednjega dometa, nisu bili u pravu. Njemačka je nakon ujedinjenja prestala biti glavnim objektom političkih događanja stranih velesila, a u novom tisućljeću postaje veoma utjecajni subjekt kreiranja svjetske gospodarske politike. Brzina kojom je Njemačka izišla iz gospodarske krize 2008. ostvarena je primarno zbog velikih investicija u Rusij.

Sankcije i trgovinski rat započet od Bruxellesa i od Washingtona imat će boomerang učinak na neke ključne sektore evropske ekonomije. Jasno je, da će Rusija morati preorijentirati svoj uvoz, izvoz i tehnološku suradnju na druge obale, nezavisnije od zapadnog polja, koje je sa svoje strane pokazalo veliku svadljivost unutar vlastitog prostora. Današnji svijet nije više jednopolaran, kakav je bio prije dvadeset godina. Danas zemlje kakva je Kina, Indija, Iran, Brazil, Južna Afrika, Indonezija i ostale su u stanju stvoriti trajnu i solidnu alternativu Zapadu, koji Moskvi zatvara vrata. Zacijelo preorijentiranje vlastite ekonomije prema drugim kanalima bit će dugotrajno i Moskva će zbog toga imati ozbiljnih posljedica. No sankcije guraju i u stvari prisiljavaju Rusiju i njene saveznike da brzo ostvare nova opredjeljenja i izbore, koje možda ne bi nikada učinili ili bi pak odlučili da ih poduzmu s daleko sporijim ritmom.

Oteo se Putin s lanca kupljenih političara ?

“Ukrajina bi mogla postati Waterloo za Obaminu administraciju i stvarne vladare američkog prijestolja, bankare s Wall Streeta”, piše Jim Willie i dodaje “kako projekt Putinove Euroazijske ekonomske unije ničim ne može biti doveden u pitanje”.Upravo s eskalacijom sukoba u Ukrajini jača suradnja između Rusije i Kine i svijet bi se u jednom trenutku mogao odlučiti za njihov izbor globalne valute.Suočeni s mogućom vojnom prijetnjom i/ili gospodarskim sankcijama određene razine, Rusi i Kinezi imaju snažan financijski odgovor, a to je zajedničko odustajanje od dolara, što će u središtu Manhattana odjeknuti kao nuklearna bomba. Polovica američkih obveznica su u vlasništvu stranaca, a 30% u kineskim i ruskim rukama. Od početka krize u Ukrajini se osjeti pad potražnje za američkim vrijednosnim papirima, a Kina je već “eksperimentirala” s mjesečnom prodajom 50 milijardi dolara obveznica američkog Ministarstva financija.Rusija jednim potezom može gurnuti u kolaps američko gospodarstvo i po mišljenju Jima Sinclaira “nedostaje samo da predsjednik Obama napravi istinski pogrešan korak u Ukrajini da se to i dogodi”.
Amerika i Europa brane prijevaru zvanu PETRODOLAR !


1971. godine nestaje zlatni standard i počinje era PETRODOLARA.

1913. godine američki predsjednik Wilson postavlja individualni zlatni standard, to znači da je svaki građanin mogao ući u banku i kupiti uncu zlata za 20 USD.

1933. godine, američki predsjednik Roosevelt ukida individualni zlatni standard, to znači da samo države smiju posjedovati zlato a građani ne, 1971. godine Nixon ukida zlatni standard i uvodi PETRODOLAR !

Što se zapravo desilo ? Kissinger se dogovorio s Saudijskom Arabijom da poveća cijene nafte ali za uzvrat nafta se mora prodavati samo za petrodollar i ostavi Izrael na miru. Saddam Hussein je ubijen jer je imao ideju da naftu prodaje za EURO, u Iraku se nije vodio rat zbog nafte nego zbog petrodollara, petrodollar vrijedi više od nafte !

Gadaffi je bio slijedeći, jer on više nije htio prodavati naftu za PETRODOLAR nego za zlato, ubojstvo je bilo prikazano putem svih televizija s porukom “ne igraj se petrodolarom” !
Zašto je PETRODOLAR tako bitan SAD ?

Američki najbolji izvozni proizvod su novčanice dolara. Sve zemlje svijeta trebaju papir zvan dolar da bi kupili naftu. Da bi sve zemlje svijeta dobile dolar, one moraju prodati nešto SAD, aute, odjeću, razne strojeve,….

Realni proizvodi mijenjaju se za digitalne dolare ? Ne postoji bolji “reket” od ovoga na svijetu !!!

Kako niti jedna druga zemlja na svijetu nema takvu mogućnost “reketiranja” ostatka svijeta, sada Vam je jasno zašto SAD ubija i napada svaku zemlju koja dira u ovaj “reket” i sada je na redu Rusija, Kina, Brazil, Indija, Južna Afrika, veći dio Latinske Amerike i dijelovi Afrike koji su se priklonili oslobađanju od petrodolar ropstva !


Sukob s Rusijom je sukob zbog postavljanja paralelnog financijskog sustava !

Čelnici BRICS zemalja, najbrže rastućih gospodarstava u svijetu, osnovali su razvojnu banku i financijski fond od 100 milijardi dolara, što je njihov prvi konkretni korak u nastojanju da preoblikuju međunarodni financijski sustav kojim dominira zapad.

Banka će biti usmjerena na financiranje infrastrukturnih projekata u zemljama u razvoju, a sjedište će joj biti u Šangaju. Indija će predsjedavati bankom prvih pet godina, nakon čega slijede Brazil, pa Rusija, objavili su čelnici pet zemalja članica BRICS skupine na summitu.

Također su uspostavili financijski fond koji će raspolagati s 100 milijardi dolara deviznih rezervi za pomoć zemljama koje se nađu u problemima s likvidnošću.

“To će pomoći obuzdati oscilacije s kojima se suočavaju različita gospodarstva zbog smanjenja poticaja u Sjedinjenim Državama. To je obilježje vremena, koje zahtijeva reformu MMF-a”, kazala je brazilska predsjednica Dilma Rousseff.

Pokret ZAJEDNO jasno govori u Strategiji razvoja Republike Hrvatske da naša Domovina mora biti neutralna, van blokovske podijele BRICS i NATO i razvijati dobre trgovinske odnose s svim zemljama svijeta. U Strategiji je jasno postavljen NE EU referendum, kojeg kada građani potpišu, RH može krenuti putem Švicarske i Norveške i biti samo pridruženi partner EU ali ne i član. Naravno da mudre zemlje nisu upale u zamku međunarodnih bankara i predale svoju suverenost istima. Kako EU nije država nego samo međudržavna i međuvladina zajednica, mi Hrvati imamo vremena iza pobjede na parlamentarnim izborima izglasati svoje pravo, da sami odlučujemo o svojoj sudbini.

Veliki neka ratuju, a mi mali narodi idemo raditi i stvarati i kreirati nove vrijednosti u našim resursima i upravljati rastom i razvojem.

Kada bogati započnu rat, siromašni su ti koji ginu…

http://croative.net/?p=22406

GEOPOLITIČKA ANALIZA

‘POČEO TREĆI SVJETSKI RAT, ratuju preseljenjem milijuna ljudi, Hrvatska nespremna!’
Autor: Damir Kramarić

Srijeda, 23. Rujan 2015. u 21:29

"Bojim se da bi se mogla ostvariti predviđanja Samuela Huntingtona o sukobu civilizacija, jer nitko ništa ne čini da neželjeni scenarij spriječi. Trebalo bi što prije pomoći zemljama iz kojih ljudi iseljavaju, da milijuni izbjeglica ne preplave Europu", ističe profesor Lovrinović

Dok rijeke izbjeglica i migranata tek počinju plaviti Europu, a istok Hrvatske već stenje pod pritiskom tisuća očajnika, hrvatski dužnosnici od tog su ozbiljnog problema – koji će tek eskalirati – napravili veliki predizborni cirkus. Osvijetljeni reflektorima, bacaju mućke u svađi s oporbom, ali i s dužnosnicima susjednih zemalja. I dok vatra sve jače gori, oni se – figurativno i doslovce – prepiru oko toga gdje će tko za stolom sjediti i tko će kome jače i bolje podvaliti.


Glavni hrvatski mediji za to se vrijeme bave površnim i plitkim praćenjem izbjegličke krize. Nacionalne televizije svakodnevno nam serviraju sate i sate snimki seobe naroda, no osim tužnim sudbinama, bave se još jedino djetinjastim prepucavanjima političara i državnih dužnosnika.

Budući da će izbori doći i proći, a rijeke izbjeglica i migranata neće tako skoro prestati teći, o istinskim uzrocima i mogućim stravičnim posljedicama tsunamija ljudi, razgovarali smo s dr. Ivanom Lovrinovićem, jednim od rijetkih hrvatskih geoekonomskih i geopolitičkih analitičara, koji u svojim komentarima aktualnih zbivanja zadire i ispod površine.

Kako komentira najnovije događaje oko izbjegličke krize, zatvaranja Bajakova te ratoborne izjave hrvatskog premijera i pojedinih ministara? Hoće li si Hrvatska zbog nepripremljenosti i korištenja izbjeglica u predizborne svrhe stvoriti nove ekonomske i sigurnosne probleme? Zbog čega mediji ne žele istražiti dubinu i suštinu tektonskih poremećaja koji se događaju na potezu od Bliskog istoka prema europskom sjeverozapadu, već nojevski guraju glavu u pijesak trubeći stalno o nužnosti tolerancije i humanosti, a ne pitajući se zbog čega se milijuni ljudi spremaju na put i kakve bi mogle biti posljedice novih biblijskih migracija, upitali smo autora knjige ‘Globalne financije’.

”Problem migranata, koji će trajati godinama, sada postaje tema prijepora između vladajućih i oporbe u gotovo svim europskim državama. To postaje prvorazredno predizborno pitanje, što se najbolje vidi po ratobornoj retorici premijera Milanovića prema Srbiji. Naravno da povišeni tonovi u svrhu predizborne kampanje mogu biti štetni, no koga za to briga? Svi se bave posljedicama krize, a uzroci – koji se nalaze u Siriji, Iraku, Libiji… ne rješavaju se. Zbog svega toga, migracije milijuna ljudi iz tih zemalja prema Europi, tek će uslijediti”, ističe profesor dr. Ivan Lovrinović, koji se, osim monetarnom ekonomijom, intenzivno bavi i geofinancijama, geopolitikom i geoekonomijom.

Predsjednik udruge ‘Promijenimo Hrvatsku’ dodaje potom da će se uskoro sve europske države ograditi, ali da to neće riješiti problem.

”U Europu će uskoro stizati milijuni, a ne samo desetci tisuća migranata. Promijenit će način dolaska pa neće više ulaziti kroz kukuruzišta. U okolnostima neprekidnog doseljavanja velikog broja ljudi, i Hrvatska će s vremenom postati poželjno mjesto za život. Nikakav zid nam neće pomoći. Probleme, stoga, treba rješavati tamo odakle ljudi bježe. U Iraku, Siriji, Libiji, Egiptu i drugim zemljama, takozvani izvoz demokracije uništio je gospodarstvo pa bi ta područja trebalo ponajprije gospodarski revitalizirati. Države iz kojih ljudi masovno iseljavaju ugrožene su nestašicom pitke vode i hrane, ali ih na migracije tjera i velika demografska eksplozija, zbog čega im sadašnje države postaju pretijesne. U Jemenu danas živi 45 milijuna stanovnika, no do 2050. tamo će živjeti oko 100 milijuna duša. Slično je i u drugim zemljama tog područja. I ako se toj prenapučenoj i gospodarski razorenoj regiji ne pomogne, migranti će posve preplaviti Europu. Amerika im je daleko pa će naseljavati ovo područje. Čudno je, međutim, da još nisu napravljeni planovi pomoći ugroženom području. Budući da po tom pitanju nitko još ništa ne čini, vrlo je moguće da je riječ o planskom projektu, odnosno namjernom preseljenju stanovništva iz prenapučenog dijela Bliskog istoka u Europu, koja ima problema s demografskom obnovom i koja pomalo izumire. Moguće je, čak, da će se ostvariti predviđanja Samuela Huntingtona o sukobu civilizacija. Nadam se da se to neće dogoditi, ali ovo što se događa ne sluti na dobro”, napominje profesor Lovrinović.

Zaključuje da je s velikim migracijama počelo novo poglavlje u svjetskoj geopolitici koje će trajati godinama i čije bi posljedice mogle biti vrlo ozbiljne.

”Vanjska politika Europske unije mora se mijenjati. EU treba rješavati probleme na Bliskom istoku, kako bi zaustavila egzodus stanovništva. U suprotnom, rijeke ljudi nastavit će dolaziti. Možda je i bio cilj da se raseli dio ljudi s prostora bogatom naftom. No, daljnje raseljavanje s tog područja plodno je tlo za terorizam jer je očajniku život vrlo jeftin. Treći svjetski rat je, po svemu sudeći, već počeo, samo se kontrolirano odvija. Ovo jest rat, samo poseban rat. Hrvatska ga je dočekala potpuno nespremna. Političke strukture ne znaju što bi, pa počinju svađe sa susjedima, što može eskalirati u dodatni problem, koji nam ne treba – uz sve probleme koje već imamo”, podvlači bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Dr. Lovrinović je zatim dotaknuo medijsko izvještavanje o krizi te primijetio da se u prvi plan s razlogom ističe nužnost humanosti, tolerancije i potreba da se pomogne tim ljudima, ali se pritom uopće ne analiziraju uzroci i posljedice velike izbjegličke krize!

”Trebamo biti humani i pomoći tim ljudima, no ne smijemo biti naivni i vjerovati da će izbjeglička kriza sama od sebe nestati”, zaključuje profesor Lovrinović koji će u predstojeću izbornu utakmicu zajedno s ‘Mostom nezavisnih lista’ Bože Petrova.

Kakav sukob civilizacija je predvidio Huntington:

Dr. Lovrinović u svojoj je analizi velikih migracija kazao da se boji da se ne počnu ostvarivati predviđanja poznatog američkog politologa Huntingtona o sukobu civilizacija. Na što je točno mislio?

Sukob civilizacija naziv je teorije prema kojoj nakon hladnog rata glavni izvor sukoba u svijetu više neće biti suprotstavljene ideologije nego pripadnost različitim civilizacijama.

Po Huntingtonu svijet je podijeljen na nekoliko glavnih civilizacija među koje spada zapadni svijet, Latinska Amerika, pravoslavni svijet, islamski svijet, istočni svijet, budističke zemlje itd. Huntington je u svoju podjelu uključio tzv. ‘usamljene’ zemlje koje se raznim kulturnim i drugim specifičnostima ističu među svojim okružjem (Izrael na Bliskom Istoku; krščanska Etiopijau Africi); kao i “podijeljene zemlje” čiji dijelovi pripadaju različitim civilizacijama (Ukrajina čiji jedan dio pripada zapadnom, a drugi dio pravoslavnom svijetu).

Kao glavno žarište sukoba američki je politolog naveo tzv. “zemlje razdjelnice”, odnosno područja gdje se pojedine civilizacije dodiruju, pri čemu je posebno istaknuo da su takvi sukobi najžešći na rubovima islamskog svijeta s drugim civilizacijama. Huntington je smatrao kako će takvi sukobi s vremenom eskalirati u sukobe između tzv. “ključnih zemalja” svakog od tih svjetova.

Valja podsjetiti da je Huntingtonova teza o sukobu civilizacija predmet žestokih kritika od strane autora koji je smatraju nespojivom s idealima multikulturalizma, zbog čega oni koji misle da bi Huntington mogao biti u pravu, najčešće potiho i vrlo oprezno o tome javno govore.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/poc ... mna-833877

Kenneth O’Keefe, bivši američki marinac i ratni veteran objašnjava ko u stvari vlada svijetom i ko stoji iza napada u Parizu i Islamske Države. Kenet je optužio Ameriku, Izrael i Britaniju da su najveći svjetski teroristi a da je Obama samo marioneta u rukama moćnih banaka koje uništavaju države u svijetu.





https://www.youtube.com/watch?v=8JNT33G ... e=youtu.be

ESKALACIJA SVJETSKE KRIZE
Tri scenarija ruskog odgovora: Diplomacija, ograničen udar ili obustava plina

Nije realno očekivati da Rusija uđe u otvoreni sukob s Turskom jer na taj način riskira rat s NATO savezom i puno šire sukobe


Rušenje ruskog vojnog zrakoplova Su-24 na granici između Sirije i Turske u blizini Letakije može se okarakterizirati kao prvi ozbiljniji gubitak koji je ruska vojska pretrpjela od početka vojne intervencije u Siriji. Na gubitke je Vladimir Putin zasigurno bio spreman kada je kretao u sirijsku intervenciju, no teško je mogao očekivati da će mu ga nanijeti Turska koja je formalno dio antiterorističke koalicije usmjerene protiv džihadističkih terorista iz ISIL-a.

Vojni i ekonomski udari

S druge strane, potez Ankare ne treba čuditi kada se zna kako za turskog predsjednika Erdogana prava opasnost nisu ISIL-ovci već Kurdi koji se protiv tog istog ISIL-a uspješno bore na terenu sirijskog pijeska i koji su se uz potporu ruskih topničkih i zrakoplovnih udara ozbiljno približili turskoj granici i okrupnjavanju teritorija na kojima su Kurdi većina.

Putinova reakcija bila je očekivana i žestoka, a analitičari predviđaju tri moguća scenarija ruskog odgovora na rušenje njihova zrakoplova. Prema pisanju Ronalda Olifanta, vojnog analitičara iz Moskve, Kremlj je sigurno pripremio odgovor, no mnogo će ovisiti i o potezima drugih sudionika na obje strane koalicije. Pentagon se oglasio među prvima naglasivši kako njihove snage stacionirane u Turskoj s napadom nemaju nikakve veze te kako je to jednostrana akcija turskog zrakoplovstva. Ovakav bi stav SAD mogao zauzeti i u sklopu NATO saveza pa je izgledno kako će loptica biti prebačena Putinu. Gledajući iz te perspektive, najmanje je vjerojatno očekivati veliku vojnu odmazdu jer bi na taj način, napadom na članicu NATO saveza, Moskva riskirala veliko proširenje sukoba i uvod u Treći svjetski rat.

Pravi kalif je u Ankari

Drugi scenarij koji uključuje vojnu akciju dosta je izgledniji, a odnosi se na moguće ruske napade na snage koje Turska podupire na terenu u Siriji, prije svega na Turkmene, koji su i sudjelovali u akciji nakon rušenja zrakoplova napadom na pilote koji su padobranima iskočili iz Suhoja. Osim na Turkmene, koji su od početka rata na strani snaga koje se bore protiv režima Bashara al-Assada, za očekivati je kako će ruska vojska još snažnije udariti na ISIL, ali i na druge proturežimske snage, posebno oko Aleppa i Latakije, koji su Turskoj strateški važni zbog blizine granice.

Uz navedene ograničene vojne akcije protiv turskih saveznika diplomatska ofenziva sigurno neće izostati. Ona je zapravo već počela otkazivanjem posjeta ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova Ankari, a pojedini ruski političari pozvali su i na evakuaciju ruskih građana iz Turske. Treći odgovor na rušenje zrakoplova, koji je također vrlo izvjestan, jesu ekonomski udari. Zima se približava i jedan od mogućih scenarija, koji smo već viđali gotovo svake zime kada su se zaoštravali odnosi Rusije i Ukrajine, jest obustava isporuke plina koji iz Rusije stiže u Tursku. Putin će se svakako savjetovati sa svojim vojnim, ali i svim ostalim stručnjacima i pričekati stav Turske, čiji je predsjednik Erdogan također sazvao vijeće za nacionalnu sigurnost. Poznavajući ruskog predsjednika, odluka neće biti ishitrena, ali će do akcije zasigurno doći.

Bez obzira što je riječ o izoliranom incidentu, Erdogan je poslao jasnu poruku kako se ne boji nikoga, pa ni Rusije, i što je još bitnije, pokazao je kako procjene da je on zapravo "moderni Sultan" koji se želi prikazati kao borac za sve muslimane, a ne samo za svoje sunarodnjake, vrlo blizu istini. Putinove riječi o Turskoj i Erdoganu kao najvećim saveznicima terorista sada su dobile i otvorenu potvrdu jer koliko god Ankara pokušala deklarativno stajati na strani koalicijskih snaga, nesporno je da su strani borci, kao i lokalni pripadnici islamističkih terorista iz Turske, slobodno prelazili u Siriju, da je Istanbul korišten de facto kao ISIL-ova zračna luka te da u konačnici ideologija Muslimanskog bratstva nikada nije nestala iz Erdogana. Hoće li ovaj događaj izdignuti Erdogana kao stvarnog kalifa i otvoriti karte do kraja, ostaje vidjeti.

http://www.vecernji.hr/svijet/diplomaci ... na-1039889

HRVATSKA I EUROPA U ČUDU:

ZAŠTO SMO U NATO SAVEZU, KADA NATO ŠTITI ONE KOJI NAS UBIJAJU!

25. STUDENOGA 2015. Fran Podoreški Politika


”Wesley Clark priznaje da Turska stoji iza ISIL-a, no zašto ne prizna da i SAD stoji iza ISIL-a? Ne šverca ISIL na tone i tone nafte ispod zemlje, ili preko oblaka! Radi to preko Turske i Saudijske Arabije, glavnih američkih saveznika”, ističe Domazet Lošo te primjećuje da je i napad na Pariz vrlo sumnjiv, jer nisu prikazani mrtvi, ali ni pogrebi u francuskoj metropoli

Nakon što je Turska srušila ruski vojni zrakoplov koji je bombardirao ISIL, bivši zapovjednik NATO-pakta,Wesley Clark, u razgovoru za CNN priznao je ono što nezavisni analitičari odavno tvrde: Turska, kao članica NATO pakta, stoji iza ISIL-a! Dojučerašnji prvi čovjek NATO-a za Europu tako je priznao da je Putin u pravu kada tvrdi da je Turska srušila ruski avion zato jer štiti ISIL.

Clark je, da podsjetimo, u razgovoru za CNN iznio informacije koje su otprije poznate, no vrlo rijetko se mogu čuti u javnosti (i Promise.hr pisao je o tome tko doista stoji iza ISIL-a te naveo brojne argumente koji govore da je riječ o Zapadu, odnosno SAD-u, Velikoj Britaniji i njihovim saveznicima).

Clark se dotaknuo najveće tabu teme u svijetu, odnosa između Turske i ISIL-a, odnosno potpore koju teroristi dobivaju iz pravca Turske.
”ISIL nije samo teroristička organizacija, ISIL je sunitska teroristička organizacija, to znači da napadaju i ciljaju šijite, a to je u interesu Turske i Saudijske Arabije čak i kada im predstavljaju prijetnju. Niti Turska niti Saudijska Arabija ne žele vidjeti most (šijitski) između Irana, Iraka, Sirije i Libanona koji bi izolirao Tursku i odrezao Saudijsku Arabiju”, kazao je Clark za CNN, što je šokiralo čak i voditelja te medijske kuće, koji mu je, potom, upao u riječ.

“Generale… Želite reći da je Vladimir Putin bio u pravu kada je rekao da Turska pomaže ISIL?”, pitao je voditelj, na što mu je Clark odgovorio da svo vrijeme postoji ideja da Turska zapravo podupire ISIL.

”Znamo da prebacuju ljude preko Turske do ISIL-a. Nadalje, netko kupuje tu naftu koju ISIL prodaje, negdje ta nafta ide, a meni se čini da ide preko Turske”, kazao je Wesley Clark.

Nije, međutim, spomenuo vrlo bitnu činjenicu: da SAD i NATO također podupiru ISIL, jer da nije tako, ne bi Turska i Saudijska Arabija neskriveno dopuštali da šverc ISIL-ove nafte i opskrba terorista ide preko njihovog teritorija i ne bi Turska tek tako učinila dosad nezabilježeni međunarodni incident – kao članica NATO saveza – srušila ruski vojni avion koji, po svemu sudeći, nije bio u njihovom zračnom prostoru.

U cijeloj toj gužvi oko rušenja ruskog zrakoplova i raskrinkavanja prave uloge SAD-a i NATO-a u ‘borbi protiv terorizma’, nad Europom se nadvio golemi upitnik.

Građani Francuske, Njemačke, Belgije, Hrvatske… sada se s razlogom pitaju: ‘Zašto smo u NATO-u, ako NATO podupire one koji nas ubijaju? Ne bi li NATO trebao štititi građane država koje su članice NATO-a, a ne podupirati one koji su Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji… najveća prijetnja?

O svim tim vrućim pitanjima razgovarali smo s Davorom Domazetom – Lošom, umirovljenim admiralom i članom savjetodavnog tima hrvatske predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović.

”Politika je pokvarena, da ne kažem kurva. Točno je da Turska stoji iza ISIL-a, kao što je točno da su Turci namjerno srušili ruski zrakoplov, iako on, koliko znam, nije bio u njihovom zračnom prostoru. Iza tog nervoznog turskog poteza vjerojatno stoji frustracija SAD-a. Oni znaju da ne mogu odgovoriti Rusiji. Sjedinjene američke države ne mogu ući u otvoreni rat u Siriji, jer bi ušli u sukob s Rusijom. Zato su gurnuli Francusku u sukob… Panika je sada u Bruxellesu jer svi čekaju što će Putin napraviti. Rusija, bez sumnje, ima pravo na odgovor, što znači da je sada sve u Putinovim rukama. Rusija je već rasporedila najmoderniji S-400 sustav za protuzračnu obranu u Siriji i sve što bude letjelo, oni će ‘skidati’ u radijusu od 90 kilometara”, iznio je i neke insajderske informacije hrvatski geostrateg i gepolitički analitičar Domazet – Lošo.

Dodao je potom da je Rusija već prekinula snabdjevanje Ukrajine plinom, jer je Ukrajina isporučila pobunjenicima sustav uz pomoć kojega su srušili ruski helikopter, koji je pošao spašavati ruske pilote iz srušenog ratnog zrakoplova.

”Turci su znali da ruski bombarder ide bez lovačke zaštite, da nije nad turskim teritorijem, no namjerno su ga srušili, vjerojatno uz suglasnost SAD-a. Treba naglasiti da je i navodni teroristički napad na Pariz dosta sumnjiv. Jeste li vi uopće vidjeli mrtve na snimkama ili bilo kakvu sahranu u Parizu? Ništa od toga nije prikazano, samo bezbroj virtualnih francuskih zastava i jedna uplakana žena. Moguće je da je sve to inscenirano, kako bi se Francuska uvukla dublje u sukob i kako ne bi sva inicijativa na Bliskom istoku bila prepuštena Rusiji. Wesley Clark sada priznaje da Turska stoji iza ISIl, no zašto ne kaže koja je uloga SAD-a? Zašto ne prizna da i SAD stoji iza ISIL-a, kao i Saudijska Arabija, glavna saveznica SAD-a na Bliskom istoku? Pa ne šverca ISIL svakodnevno na tone i tone nafte ispod zemlje, ili preko oblaka! Radi to preko Turske i Saudijske Arabije. Odatle i silni novac izbjeglicama i migrantima, koji pri dolasku u Europu gotovo u pravilu u džepovima imaju po 5000 do 10.000 eura”, pojašnjava Davor Domazet.

Na pitanje: Zašto je Hrvatska u NATO- paktu ako NATO podupire one koji nas ubijaju (ISIL je nedavno brutalno likvidirao Hrvata Tomislava Salopeka, potom Škota Davica Hainesa koji je oženio Hrvaticu i živio u Sisku…) i koji su realna prijetnja i Hrvatskoj i Europi, Domazet je priznao da je riječ o paradoksu.

”Nije slučajno da su teroristli ubili Salopeka. Njega su odabrali baš zato jer je katolik i kršćanin… Takvi im smetaju, jer kršćanstvo žele uništiti. Stoji činjenica da je Hrvatska u opasnosti, no ona je, ipak, u najmanjoj opasnosti od svih zemalja EU i NATO-a, zato jer i ISIL zna da je Hrvatska pobijedila u ratu moćnog neprijatelja te da je spremna ponovno se obraniti. Osim toga, na inicijativu hrvatske predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović, Hrvatska je postala glavna strateška točka u Europi”, nadovezao se Domazet, možda i pod dojmom dolaska visokopozicioniranog dužnosnika SAD-a na Pantovčak.

”Zar nije ovih dana američki potpredsjednik Biden u Hrvatskoj? Zar to nije na tragu politike spajanja Europe na liniji Jadran – Baltik, što je inicirala hrvatska predsjednica”? To znači da Hrvatska ponovno postaje značajan subjekt u međunarodnoj politici te da preuzima inicijativu. Nije više tek pasivni objekt. Samim time, Hrvatska postaje jača, sigurnija i zaštićenija nego što je bila zadnjih godina”, smatra član Vijeća za domovinsku sigurnost hrvatske predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović, umirovljeni admiral, Davor Domazet – Lošo.

http://promise.hr/zasto-smo-u-nato-save ... s-ubijaju/