Braniteljski prosvjedi-borba za pravnu državu

[EdgarFranjul]

KOJOJ POLICIJI BI TREBALO PET MINUTA ZA UNIŠTENJE PROSVJEDA?

Srijeda, 15 Travanj 2015 11:57
Postavi članak na svoj profil


Ljudskoj drskosti nema kraja. No kada se radi o ministru Predragu Matiću ta se definicija proširuje u nedogled. Od samog početka prosvjeda on riga nevjerojatne slapove mržnje kroz totalno glupe primjedbe koje bi nas trebale uvrijediti ili pogoditi. No kada se radi o osobi s tako nekontroliranim ispadima gotovo je uzaludna svaka polemika.


Kako polemizirati s tako debilnim primjedbama kao što su: „Da se bojim kukavica, nosio bih praćku“, ili „To je mala grupa izmanipuliranih naivaca, podržava ih samo 1.000 branitelja“.

Teško da ima smisla ponavljati da je do sada kroz šator prošlo preko 200.000 posjetitelja s gotovo svih kontinenata, a 1.000 ljudi u nekim danima je kroz šator znalo proći u jednom danu. Ni jedna udruga iz Domovinskog rata nije do sada izrazila protivljenje našoj akciji. Protivi se samo nekolicina plaćenika ili onih koji su etablirani u sadašnju vlast, među kojima i sam Matić. A što reći na „kukavice“? Ljudi ranjeni na prvim crtama, u najtežim akcijama da su kukavice? I to nam kaže čovjek kojega je vojna policija tri puta izvlačila iz vukovarskog podruma dječjeg vrtića i svaki put kada je čuo pucnjavu uredno je pobjegao natrag u podrum. Sami Vukovarci o tome svjedoče.

HRVATSKI POLICAJCI SU NAŠI PRIJATELJI ILI NJIHOVA DJECA

Možda nije trebalo ni osvrtati se na sve te gluposti, ali spominjati policiju koja bi nas po njemu treba rastjerati i za to bi joj bilo dovoljno pet minuta, ali eto, tko bi u marice trpao invalidska kolica? Koliko mora biti morbidan um koji može složiti takvu misao?

Prije svega, hrvatski policajci su naši prijatelji ili djeca naših prijatelja i nezamislivo je da bi oni nasrnuli na nas, hrvatske branitelje, s kolicima ili bez njih. Oni su s nama svaki dan. Nema ni jedne sekunde da oni nisu barem blizu šatora, ako ne i neposredno uz njega. Dobro oni znaju kakvi smo mi ljudi. Neki s nama i komuniciraju, dok se drugi u strahu da ne izgube posao drže po strani.

No zamislimo neku drugu, imaginarnu policiju, spremnu na takvu gadost.

Bi li im trebalo pet minuta, ili mnogo više, ili to nikada ne bi izveli? Teško je reći što bi bilo kad bi bilo, ali neobuzdani partijski umovi takav scenarij su već smišljali i ozbiljno ga nakanili provesti i to baš s ovom našom, hrvatskom policijom. Ne znamo doduše što se je događalo unutar policije iako znamo da velika većina policajaca ne bi u tako nečemu uopće htjela sudjelovati.

No „partijske drugove“ nije prestrašila toliko mogućnost eventualnog neposluha policajaca u slučaju zapovijedi za napad na šator, nego reakcija ne samo branitelja, nego i samog naroda na samo spominjanje takve varijante. Sa svih strana su pljuštali pozivi s pitanjem treba li odmah doći u pomoć. Pa i bez ikakvog poziva spremno je bilo na stotine autobusa, tisuće automobila i puni vlakovi onih koji su bili voljni odmah doći u obranu šatora. Kada su planeri te sramote vidjeli takvu reakciju ljudi, odmah su otkazali „nepostojeći plan“.

ŠATOR JE INSTITUCIJA

Ono što nikako ne može ući u Matićevu neokomunističku glavu jest da je šator institucija, i to institucija mnogo važnija nego on i njegovo ministarstvo koje po njegovom nalogu ne radi gotovo ništa. Kroz šator je do sada prošlo pet biskupa na čelu s kardinalom Josipom Bozanićem, desetak hrvatskih generala, brojni stranački čelnici i saborski zastupnici, nekoliko eurozastupnika, nekoliko akademika i drugih vrhunskih intelektualaca, sindikalni čelnici i čelnici udruga koje okupljaju obespravljene ljude u uništenoj državi.

Ono što najviše boli ministra i njegove „drugove“ jest činjenica da su kroz šator prošli svi predsjednički kandidati, a osobito najvažnija kandidatkinja koju je hrvatski narod izabrao za predsjednicu koja je u šatoru bila čak pet puta, tri puta kao kandidatkinja, a dva puta kao već izabrana predsjednica. Delegaciju udruga iz šatora i onih koje izravno nisu u šatoru predsjednica je primila među prvima nakon svoje inauguracije.

DA MATIĆ MALO ZAŠUTI I PARTIJI BI BILO LAKŠE

Zbog svega toga „igranje policijom“ kada je šator u pitanju ne samo da je drsko, nego i potpuno glupo, jer je takvu akciju nemoguće provesti. Kada bi se nečiji um doista toliko pomračio da počini takvo zlodjelo, malo je vjerojatno da bi se taj ili možda dobar dio Vlade mogao kasnije izvući od kaznenog progona.

Zato bi možda doista bilo pametno od Matića da ponekad – zašuti. Tako bi mogao ispasti pametan, jer do sada kad god je otvorio usta izvaljivao je takve gluposti da je od njih boljela glava njegove partijske drugove svjesne da im urušava ionako oronulu Partiju.



Mario Filipi

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=66

[EdgarFranjul]

NACRT OPERATIVNOG PROGRAMA

Branitelji Matiću: U Hrvatskoj je bio Domovinski, a ne građanski rat

U sklopu akcije „Jedan dan – jedan problem“ portal Braniteljski.hr svaki dan otvara jedan problem važan za braniteljsku populaciju te upućuju pisma relevantnim osobama.

Današnja tema odnosi se na problem Nacrta Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014-2020 (I. dio), a pismo je upućeno ministru Predragu Matiću. Kako je ovo izuzetno kompleksan i opsežan problem, upit Ministru bit će poslan u nekoliko navrata. Upućeno pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine Ministre,
budući da je Ministarstvo branitelja bilo aktivni partner pri izradi Nacrta Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014-2020, a u tom dokumentu u nekoliko navrata se spominju Domovinski rat i hrvatski branitelji, postavljamo Vam sljedeća pitanja:

1. Zašto ste dozvolili da se u Prijedlogu Partnerskoga sporazuma RH s EU Domovinski rat preimenuje u „domestic war“, što je sinonim za civilni, građanski rat (str. 97 u prilogu)?

2. Pitamo Vas je li Domovinski rat bio rušilački kako je navedeno u dokumentu ili je agresija na Republiku Hrvatsku bila rušilačka?

3. Jesu li minirana područja u Republici Hrvatskoj posljedica „Domovinskog rata iz ranih 90-ih“ ili su posljedica velikosrpske agresije i okupacije hrvatskog državnog teritorija?

4. Ovakvim Nacrtom izjednačavaju se žrtva i agresor, jer se u cijelom tekstu Domovinski rat spominje na „nejasan i relativizirajući način i u duhu podjele krivnje za rat“. Zašto niste reagirali na to?

5. Ovim Nacrtom ne poštuje se Deklaracija o Domovinskom ratu, zašto ni na to niste reagirali?

6. U Operativnom programu navode se različita trajanja „rata“. Tako se u dokumentu kao razdoblja trajanja „rata“ navode različiti podaci: 1991-1995 (str. 8), zatim „iz ranih devedesetih“ (str. 13 i 355), te 1991-1996 (str. 18). Zar Ministarstvo branitelja kao aktivan sudionik u izradi Operativnoga programa nema točne podatke o trajanju Domovinskog rata i zašto ste dozvolili ovako ‘aljkav’ pristup radu?

7. Braniteljske udruge uputile su službene primjedbe na sve gore navedeno te su neke primjedbe djelomično uvažene (točke 4.1 -4.7. u prilogu). Pitamo vas jesu li udruge plaćene za izradu strateških dokumenta za EU ili netko u Ministarstvu branitelja prima plaću za to? Pitamo Vas, niste li Vi kao ministar prvi trebali reagirati na ove primjedbe i zaustaviti slanje takve slike o Domovinskom ratu u EU?

Izvor: narod.hr/braniteljski.hr

http://narod.hr/hrvatska/branitelji-mat ... danski-rat

[EdgarFranjul]

‘JEDAN DAN – JEDAN PROBLEM’
Pitanje ministru Matiću: Zašto hrvatske branitelje u Operativnom programu navodite među ‘marginalne zajednice’ uz srpske izbjeglice i povratnike i Rome?

Prateći prosvjede hrvatskih branitelja portal Braniteljski.hr smatra da je ostalo mnogo pitanja na koje javnost nije dobila odgovor, stoga je odlučio pokrenuti akciju: ‘Jedan dan – jedan problem’. Najnovija pitanja odnose se na problem Nacrta Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014-2020 (III. dio), konkretno na problem stambenog zbrinjavanja srpskih izbjeglica i povratnika.

Otvoreno pismo ministru branitelja Predragu Matiću prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine Ministre,

budući da ste bili aktivni kreator Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014-2020, u kojem se posebna pažnja usmjerava na stambeno zbrinjavanje srpskih izbjeglica i povratnika, a hrvatske branitelje proglašava se marginalnom društvenom zajednicom, postavljamo Vam sljedeća pitanja:

1. Na upit o stambenom zbrinjavanju povratnika, koji su braniteljske udruge uputile Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, dobiven je sljedeći odgovor: „Proces stambenog zbrinjavanja povratnika – bivših nositelja stanarskog prava, nastavit će se i u narednom razdoblju, između ostaloga i kroz provedbu Zajedničkog regionalnog stambenog programa, što se ne namjerava financirati iz fondova EU.“

Stoga Vas pitamo na koji će se način spriječiti da u proces stambenoga zbrinjavanja ne uđu osobe koje su aktivno sudjelovale u agresiji na Republiku Hrvatsku te posjeduje li Ministarstvo branitelja popis osoba koje su bile uključene u agresiju na Republiku Hrvatsku?

2. U istome dokumentu među marginalne zajednice uz srpske izbjeglice i povratnike uključeni su Romi i hrvatski branitelji. Budući da su jedino Romi u nacionalnim i europskim političkim i pravnim okvirima priznati kao marginalna zajednica, postavlja se pitanje: zašto ste dozvoli da se hrvatski branitelji lažno proglase kao marginalna zajednica?

3. Svakodnevno u medijima ističete kako su hrvatski branitelji populacija koja je sve dobila, a s druge strane potpisujete dokumente u kojima se hrvatski branitelji prikazuju kao marginalna društvena zajednica koja je pod rizikom od socijalne isključenosti i siromaštva. Stoga Vas molimo da javnosti objasnite ovu kontradikciju u Vašem razmišljanju.

4. Jesu li po Vama branitelji populacija koja je sve dobila ili su pripadnici marginalne društvene zajednice?

5. Operativni program navodi da se u definiranju ciljanih skupina hrvatskih građana (marginalnih zajednica), u koje će RH ulagati sredstva EU za stambeno zbrinjavanje, vodilo načelima antidiskriminacije i jednakih mogućnosti. Zato Vas pitamo koja je to od ove tri skupine diskriminirana i nema jednake mogućnosti?

Izvor: Narod.hr/braniteljski.hr

http://narod.hr/hrvatska/pitanje-minist ... ike-i-rome

[EdgarFranjul]

19:07, 28.04.2015.



‘NAŠA OBVEZA JE IZRAZITI ZAHVALNOST I SOLIDARNOST’

U ime obitelji: Pridružimo se ‘Skupu zajedništva -100% za Hrvatsku’! Oni koji su nas branili to zaslužuju!

Udruga U ime obitelji pozvala je sve svoje podupiratelje i prijatelje da se pridruže „Skupu zajedništva – 100 % za Hrvatsku“ koji je organizirala Udruga 100% invalida Domovinskog rata i brojne braniteljske udruge kao znak potpore braniteljima koji već mjesecima prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja u Savskoj. Druženje i koncert Marka Perkovića Thomspona na glavnom zagrebačkom trgu održava se ove subote, 2. svibnja u 19 sati. Poziv U ime obitelji donosimo u cijelosti:

“U ime obitelji poziva sve podupiratelje i prijatelje da se pridruže „Skupu zajedništva – 100 % za Hrvatsku“ koji se ove subote, 2. svibnja u 19 sati održava na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.

Držimo da je Domovinski rat, baš kao što su to brak i obitelj, ugrađen u same temelje hrvatskog društva. Glavni plod Domovinskog rata je sloboda – iz slobode proizlaze i demokracija i pravna zaštita i poštivanje ljudskog dostojanstva, različitosti među ljudima, vjerskih sloboda, zašita i nastavak stvaranja tisućljetne hrvatske kulture i sve druge vrijednosti koje predstavljaju temelj hrvatske države i hrvatskog društva.

Hrvatski branitelji su konkretne osobe koje su od 1991. do 1995. godine prvo branile Hrvatsku od srpskog osvajanja, a zatim oslobodile jednu trećinu okupiranog hrvatskog teritorija. Ti muškarci i žene proveli su godine svog života u rovovima, borbama, gledali svoje prijatelje kako umiru, štitili civile, branili tuđe kuće dok su njihove bile već osvojene i opljačkane. Kroz dugih pet godina, dan za danom, hrvatski su branitelji, izlažući se smrtnoj opasnosti, ustrajali u obrani i borbi da bismo mi danas mogli živjeti kao slobodni ljudi u svojoj državi. Mnogi od njih za to su platili najvišu cijenu – dali svoje živote i žrtvovali svoje zdravlje.

Naša duboka zahvalnost prema obiteljima čiji su muževi i očevi dali svoj život za to da bismo mi danas bili slobodni, naša ljubav prema svima onima koji danas trpe posljedice tjelesnih ozljeda koje su primili umjesto nas, naše suosjećanje sa psihičkim mukama koje mnogi branitelji i danas prolaze, jer su doživjeli strahote kako ih mi ne bismo morali danas doživljavati – obvezuje nas da izrazimo solidarnost sa svim braniteljima koji traže da se vlada premijera Milanovića i ministar branitelja Matić odnose s poštovanjem prema Domovinskom ratu i štite dostojanstvo branitelja olakšavajući im život koliko god je to realno moguće svijesni da im nikad ne možemo vratiti dobro koje su nam učinili.

Ako na početku braniteljskog prosvjeda ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66 možda i nismo do kraja razumjeli revolt 100%-tnih invalida Domovinskog rata – danas nam je on potpuno jasan. Svaki potez aktualne vlasti pokazivao je nedostatak poštovanja i razumijevanja za branitelje i njihove probleme. Neugodno nam je što smo mi, kao i sva hrvatska javnost, bili prisiljeni gledati i slušati kako ministar branitelja uz potporu premijera Milanovića predvodi medijsku kampanju blaćenja svih onih branitelja koji nisu zadovoljni načinom na koji ih zastupa i predstavlja ministar Matić.

Ismijavanje i izrugivanje branitelja, dodjeljivanje pogrdnog imena „šatoraši“, izlaganje osobnom sramoćenju Đure Glogoškog, 100% hrvatskog vojnog ratnog invalida, iznošenje njegove plaće i pojedinosti o njegovoj obitelji, istjerivanje „nepodobnih“ branitelja iz kuće koju su do tada mogli koristiti, micanje WC-a ispred Ministarstva branitelja u koje branitelji koji prosvjeduju ne mogu ući – pokazali su jasno da Predrag Matić ne samo da ne poštuje branitelje, već ne želi, ne zna i ne može dobro obavljati svoj posao. Upravo su postupci ministra Matića i nekih njegovih suradnika prema braniteljima koji prosvjeduju u Savskoj najbolje pokazali da branitelji imaju potpuno pravo tražiti njegovu smjenu jer ih on, kao njihov predstavnik izvrgava ruglu i ne želi razumjeti njihove potrebe i probleme.

Odazovimo se pozivu branitelja na skup zajedništva u ovu subotu – 100% za Hrvatsku – kao izraz ljubavi i poštovanja prema onima koji su svoja leđa podmetnuli kad je bilo najteže i žrtvovali svoje živote, zdravlje i budućnost za nas. Oni to zaslužuju.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/u-ime-obitelji ... -zasluzuju

[EdgarFranjul]

Vidjeli su da nas ima

Autor Uredništvo
Nedjelja, 03 Svibanj 2015 07:16


Na Trgu oko 70 000 Hrvata, jugovići vjerojatno u podrumima

Na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu sinoć se okupilo cca 70 000 Hrvata, koji su došli dati potporu skupu zajedništva '100% za Hrvatsku'. Time je hrvatski narod još jednom pokazao da je uz one koji su branili ovu zemlju, a nasuprot komunistima koji na žalost njome trenutno vladaju i upropaštavaju ju.


Na skupu su nastupila mnoga poznata imena, a najveći pljesak pobrao je kao i uvijek Marko Perković Thompson.

Ljevičarski mediji posvuda uporno prenose kako je na skupu bilo tek 10 000 ljudi u koju se laž može uvjeriti svatko tko pogleda prijenose neovisnih tv mreža, te slike sa Trga.

No, ako se uzme u obzir da su od tri štakoraša ti isti mediji napravili prosvjed od par stotina štakoraša, onda je ovo posve razumljivo.

Poruka koja je sinoć upućena vladajućim komunistima više je nego jasna, a najjasnija je bila svakako ona koju je uputio Đuro Glogoški, u kojoj je Milanoviću dan rok do četvrtka, kada se navršava 200 dana prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj da otvori dijalog s braniteljima, koji on uporno izbjegava.

Tom je prigodom Glogoški naglasio kako je mali put od Trga Bana Jelačića do Markovog trga.

Uredništvo

foto; Narod.hr

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

Tomac: Milanović želi da se sukob nastavi, svjesno izaziva kaos


Nadam se da će hrvatski narod shvatiti da ova vlast i na ovom odnosu prema braniteljima dokazuje da je nenarodna, tvrdi Zdravko Tomac

Datum objave: 30.05.2015 | 08:16 Autor: js

Politički analitičar Zdravko Tomac za direktno.hr prokomentirao je sinoćnje i današnje događaje na Markovom trgu i reakcije političara, prvenstveno premijera Zorana Milanovića i ministra branitelja Predraga Matića.

Tomca je najviše zgrozio sinoćnji govor ministra branitelja.


"Njega danas premijer Milanović hvali i diže u nebesa. Što je mene zgrozilo? Činjenica da ministar Matić govori o braniteljima kao podljudima, kao ljudima koji nemaju svijesti i sposobnosti da sami odlučuju o svom životu i svom djelovanju. On braniteljima govori kao maltene retardiranim ljudima koji ne mogu samostalno djelovati nego moraju imati gazdu i nekoga tko umjesto njih odlučuje i koji ih gura da djeluju, kako Matić kaže, protiv svojih interesa u korist egoističnih interesa onoga tko s njima manipulira", tvrdi prof. Tomac.

Dodaje su te optužbe tim teže jer dolaze od ministra branitelja koji bi morao cijeniti branitelje i boriti se za njihove interese.

"Kada Matić kaže da će oni izazvati krvoproliće, on teško optužuje hrvatske branitelje. Ljudi koji su dragovoljci, koji su donijeli hrabre odluke da idu braniti domovinu, koji su prošli logore, bolnice, koji su izgubili dijelove svojih tijela, najedanput su danas postali ljudi bez volje, ljudi bez svog mišljenja. Ljudi koje netko može tako izmanipulirati da su oni spremni, kako ih optužuje Matić, rušiti ono veliko što su sami stvorili", tvrdi Tomac.


Tvrdi da Milanović hvali Matića jer on radikalno provodi njegovu strategiju.

"Na konferenciji održanoj za tisak, Milanović je zastupao iste teze. Rekao je da braniteljima upravljaju i manipuliraju Tomislav Karamarko, HDZ i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović. Tu još radikalniju tezu iznio je Peđa Grbin koji se inače proslavio u zadnje vrijeme užasnim krivotvorinama i napadima koji idu tako daleko da kaže da su branitelji stopostotni invalidi lutke u rukama Karamarka, Brkića i Grabar-Kitarović. Još nešto treba primijetiti, predsjednik Vade je iskoristio ovu priliku da ponovo žestoko napadne predsjednicu Republike. Posebno je zanimljiv njegov napad na njenog savjetnika za branitelje gospodina Antu Deura. Bilo bi strašno da savjetnik za branitelje koji je i sam branitelj u ovako teškoj situaciji nije došao da vidi što se događa i da pokuša djelovati da se ne dogodi zlo", kazao je Tomac.


Zoran Milanović, kako Tomac tvrdi, želi da se prodube sukobi, jer je to mogao riješiti da je pristao na razgovor u četvrtak kad je sukob počeo.

"Bio je u Vladi i da mu je stalo do branitelja, da poštuje branitelje, da mu je stalo do dijaloga, on bi našao pet minuta vremena da dođe i da im kaže – ne mogu vas danas primiti, primit ću vas u ponedjeljak, odite kući do ponedjeljka i problem bi bio riješen. I danas, da je želio razgovor, mogao se iz svojih dvora spustiti među branitelje i dogovoriti direktno sastanak. Međutim, on je uvjetno pristao na sastanak u ponedjeljak", tvrdi Tomac.

Dodaje da je premijer tražio njihov potpuni poraz i prije razgovora rušenje šatora u Savskoj, a ne samo odlazak s Markova trga.

"Znači, jasno je da on želi da se sukob nastavi. Želi da dođe do sukoba i da onda za sukob optuži HDZ i predsjednicu države. On procjenjuje da njemu odgovara politički sukob i kaos jer u normalnoj demokratskoj atmosferi sigurno gubi parlamentarne izbore. HDZ uvjerlivo pobjeđuje prema svim anketama, i nema razloga da izaziva sukobe. Milanović gubi prema svim anketama i jedina mu je šansa da izaziva sukob. Kako na svojoj strani ima medije, on računa da bi tu mogao profitirati. A što se tiče policije, kako on kaže redarstvenika, sramotno je da dovlači iz cijele Hrvatske 1500 specijalaca u punoj ratnoj opremi kao da je došlo tisuću terorista u Zagreb, da se Gornji grad preplavljuje maricama i kombijima, da se faktično uvodi izvanredno stanje u Zagrebu".

Policija je, nastavlja, nasrnula na stopostotne invalide i pokušala ući u Markovu crkvu na što nema pravo, što je kršenje zakona i demokratskih sloboda. "Ali to Milanović ne vidi, on vidi samo da druga strana krši zakon jer nije prijavila prosvjed".

Tvrdi da Milanović samo fingira želju za dijalogom.

"On odgađa taj dijalog u nadi da će ponovno doći do sukoba. Iz svega ovoga treba izvući pouke, nadam se da će hrvatski narod shvatiti da ova vlast i na ovom odnosu prema braniteljima dokazuje da je nenarodna vlast. Sramotno je da potpredsjendik Sabora, dakle visoki dužnosnik SDP-a i države već mjesecima optužuje stopostotne invalide da su pretorijanska garda HDZ-a. Policija se i odnosi prema njima kao da su pretorijanska garda, kao da stvarno s invalidskim kolicima i štakama prijete izvesti državni udar", zaključio je Zdravko Tomac.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/16057 ... a-kaos.htm

[EdgarFranjul]

Priopćenje Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-91.

Zgroženi javnim nastupom premijera Milanovića, u kojemu je odbio današnji razgovor s braniteljima, izražavamo punu podršku njihovim prosvjedima s kojima žele uspostaviti dijalog i iznijeti svoje nezadovoljstvo s upornim vrijeđanjem onih koji su u stvaranje hrvatske države ugradili svoje živote i svoje zdravlje. Branitelji žele znati zašto im je ukinuo ministarstvo iz kojega je izbačen naziv „hrvatskih" Prosvje Markov trgbranitelja, zašto su dragovoljci Domovinskog rata izbrisani kao kategorija branitelja iz tzv. Registra hrvatskih branitelja, zbog čega se šire laži o njihovim materijalnim zahtjevima, zašto ne mogu ostvariti svoje pravo na razgovor s premijerom i svoje elementarno pravo na dijalog. Sramota je Republike Hrvatske pokazati cijelome svijetu kako se ne poštuju oni koji su ugradili sebe u temelje države i kako premijer odbija primiti najteže ratne invalide bez čije žrtve ni on nikada ne bio obnašao tu funkciju.

Mi branitelji krenuli smo braniti Republiku Hrvatsku od srpsko-crnogorske agresije prihvaćajući ogroman rizik. Što smo proživljavali na ratnom terenu znadu naše obitelji koje zajedno s nama imaju zbog toga trajne posljedice, ali i ponos i dostojanstvo koje nećemo dati gaziti. Zato se i mi pridružujemo zahtjevima da se napokon procesuiraju počinitelji ratnog zločina nad osam tisuća hrvatskih civila, jer do danas nitko za to nije osuđen. Nitko nije odgovarao za tisuće silovanja, za rušenje 14 hrvatskih bolnica, ubojstvo pet stotina djece niti za rušenje dvije stotine tisuća kuća i domova. Ne želimo u povijesti rat bez agresora niti slušati optužbe o našim zločinima koje je i Haaški sud odbacio. Zajedno s braniteljima u Svaskoj pitamo zašto je broj nezaposlenih u tri godine značajno povećan, a dug države udvostručen. To imaju pravo pitati oni koji su državu stvarali!

Izražavamo punu podršku Predsjednici Grabar-Kitarović za uspostavu dijaloga, tog temeljnog obilježja sređenih i sretnih država. Ne prihvaćamo bahatost, svađalaštvo i netoleranciju.

Dragi suborci, izdržimo! Nećemo dozvoliti da nas vrijeđaju oni koji su izbjegli služiti Domovini u ratu! Ako smo preživjeli naš rat, preživjeti ćemo i njihov mir!

mr. sc. dr. Vesna Bosanac
predsjednica Udruge liječnika dragovoljaca 1990.-91., ratna ravnateljica vukovarske bolnice

prof. dr. sc. Andrija Hebrang
Utemeljitelj počasni predsjednik Udruge liječnika dragovljaca 1990.-91, ratni ministar zdravstva

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... icima.html

[EdgarFranjul]

Komentar Nenada Piskača o prosvjedima branitelja na Trgu Svetog Marka

Kako komentiram događaje na i uokolo Trga sv. Marka? Ovako: Nema područja kojega se dotakla Milanovićeva „najbolja vlada dosad" u kojemu stvari funkcioniraju na zadovoljavajući način, od gospodarstva do kulture, od pravopisanja do „povlačenja sredstava" iz EU. Zadovoljni su samo zadrti jugointegralisti koje vodi moto – što gore, to bolje.

U takvoj katastrofalnoj situaciji, začudo, sindikati ne prosvjeduju, već glume plastične fućkaljke. Oporba se od početka Milanovićeva mandata „konsolidira" i čini se da se je prekonsolidirala. Predsjednica je tek na početku mandata, ali ipak je nedopustivo da ne može cijeli dan na brzoglas dobiti šefa vlade. Mladež se iseljava, ili drogira ako ostaje ovdje dangubiti. Studenti šute. Radnici ne rade. Neradnici rade. Crkva prigodno nešto još i kaže. Inteligencija na proračunskoj pipi u strahu od dežurnih komesara i komiteta čuva svoju koricu kruha. Kulturalne ustanove strpane su u mišju rupu.

Prosvjeduju samo hrvatski branitelji i to ne sve kategorije, već samo oni sa statusom ratnih vojnih invalida. Danas je 222. dan njihova opravdanoga prosvjeda i još opravdanijih zahtjeva za smjenama u Ministarstvu hrvatskih branitelja i usvajanje jednoga ustavnoga zakona.

Ignoriranje branitelja uz primjenu ograničene sile

Milanovićeva vlada je između dijaloga i sile odabrala ignoriranje hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskoga rata s primjenom ograničene sile. Čini se da, jer je u proizvodnji nereda i neuspjeha doista najbolja dosad, jedva čeka da vrhovna zapovjednica izvede vojsku na ulice, pa da se stanje dokraja zakuha i na sjeveru „jugosfere", kad je već zakuhano na jugu „regiona", u Makedoniji, kako bi se svijetu pokazalo da je „na prostoru bivše Jugoslavije" stabilna samo Srbija, te zbog toga zavrjeđuje biti dežurni policajac „na ovim prostorima", onako kako je to već viđeno u bivšim jugoslavijama.

Milanovićevo današnje obraćanje naciji ne zavrjeđuje nikakav komentar. Kaže da prihvaća razgovor, ali ne danas, što će reći malo sutra. Vuče za nos i državu i naciju i zdravu pamet. Sazrjelo je vrijeme za generalni štrajk svih i svega, ali stado nam je bez pastira. Dočeka li ova vlada sa svojim „uspjesima" kraj redovnoga mandata, držim da se svi zajedno trebamo zapitati o stanju javnoga nam zdravlja, to jest nismo li doista pristali na pretvaranje demokratske i slobodne Hrvatske u „ovu zemlju" i tako od Hrvatica i Hrvata postali nedefinirane „građanke i građani" u „slučajnoj državi".

Junacima u prosvjedu skidam kapu. Svojim prosvjedom dokazuju da u hrvatskom narodu uvijek preostane makar jedna nepokorena iskra, pa i onda kad se svi obruči stegnu i sva usta začepe, kao što je to Hrvatskoj učinjeno u proteklih petnaest godina. Hrvatska je sinoć stjerana u sakristiju. Časnije je biti tamo nego u mišjim rupama.

Nenad Piskač

http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pi ... kapuj.html

[EdgarFranjul]

Naši su branitelji odradili na Markovom trgu sve što se moglo odraditi

Subota, 30 Svibanj 2015 19:09


Čitam ova dva dana svakakve komentare po internetu vezano za dogadjaje na Markovom trgu. Dosta je onih koji komentarima na neki način, ili pak direktno, vrijedjaju naše branitelje ratne vojne invalide radi toga što su napustili Markov trg. Pa onda idemo iz početka, kako bi stvari bile za sva vremena jasne:

Prvo smo dopustili da najteži stradalnici Domovinskog rata, ljudi bez nogu i ruku odradjuju i u naše ime posao koji je trebao biti posao svih nas. Dok smo mi u isto vrijeme sjedili u foteljama i 'ratovali' po internetu, ti su se ljudi smrzavali, bili gladni i žedni i svakim danom ugrožavali ne samo svoje zdravlje, nego i svoje živote.

Svojim su dolaskom na Markov trg, te odbijanjem da ga napuste, naši branitelji učinili prvi potez, postavili su temelj za sve ono što je moglo biti odradjeno,a nije.

Hrvatska ima pola milijuna branitelja. Pola milijuna. Koliko smo ih vidjeli na Markovom trgu, tisuću? Sumnjam da je bilo i toliko.

Samo grad Zagreb ima preko 80 000 branitelja, o broju stanovnika da ne govorim. Pa gdje su nestali svi ti ljudi, jel ih možda usisala neka nevidljiva sila, ili je tako teško bilo napustiti fotelju i otići do Markovog trga dati potporu našim ljudima koji tamo prosvjeduju, okruženi kordonima policije?

U Crkvu je policija upadala tri puta. Naoružana do zuba, spremna na sve i svašta, a moje je osobno mišljenje kako u prvim redovima sigurno nisu bili HRVATI, nego jugovići i četnici, koji su jedva dočekali ovako nešto.

Dakle, na ljude u kolicima koji se nalaze u Crkvi nasrće naoružana policija, a što mi radimo, kakve su naše reakcije?

Uglavnom i dalje pišemo po internetu.

Pozivaju se branitelji iz svih krajeva Hrvatske da dodju u Zagreb, a uglavnom se dobijaju odgovori tipa 'Zadržan nam je autobus' ili 'Krenut ćemo svakako', no jako ih malo u Zagreb doista stiže.

A narod?

Za taj narod nije vrijedno više ni pljunuti, a kamoli što drugo.

Na sve strane imamo skupine koje su na neki način obespravljene, koje su na rubu egzistencije, koje danonoćno civle posvuda kako ne mogu živjeti jer im se uskraćuju njihova osnovna prava na život.

Pa gdje su nestale sve te skupine, kada se skoro nitko od njih nije potrudio doći na Markov trg i pridružiti se onima koji bar imaju dovoljno hrabrosti da protiv svega toga prosvjeduju?

Očito je svima njima ipak dobro, očito je da su ipak zadovoljni i da ne žive loše. Onda bi bar mogli prestati cviliti o tome kako im je teško, za početak.

Dakle, imamo situaciju u kojoj branitelji u kolicima i sa štakama odbijaju napustiti Markov trg, uredno se u 22 h sklanjaju u Crkvu kako ne bi išli protiv zakona, a naoružana policija u tu istu Crkvu provaljuje sa namjerom da ih izvuće iz nje.

Imamo pola milijuna branitelja i bar tri milijuna punoljetnih gradjana, koji su se skoro svi oglušili na pozive i ostali doma umjesto da su došli dati potporu.

Sad zamislimo situaciju u kojoj bi bar sto tisuća ljudi došlo na Markov trg. Trebalo je naravno puno više, ali bar toliko.

To bi bio kraj ove Vlade. I to se ne bi trebalo postizati nikakvim nasiljem, samo svojim dolaskom.

Protiv toga ne bi ništa mogao ni Milanović, ni njegova srbočetnika policija (izuzimam naše dečke koji su tamo morali biti, ali koji nikada ne bi ruku digli na branitelje).

To je bila idealna prilika za sve obespravljene, ugrožene i očajne da konačno naprave neki pozitivan pomak i da se rješimo vlade koja nas je već odvela u propast.

Ti dečki u kolicima su nam dali priliku.

A mi smo tu priliku kukavički propustili, ostavljajući ih same na vjetrometini, bacajući u prašinu svaku nadu za bolje sutra, ne vodeći računa o ničemu osim o svojoj udobnosti i svojoj sigurnosti.

Jesmo li za trenutak pomislili na to kako je tim našim ljudima u policijskom orkuženju, sa saznanjem da možda neće ugledati slijedeće jutro? Kako im je bilo gledati kako narod, za kojeg su bili spremni umrijeti, za kojeg su se borili i za kojeg su ostavili djelove svojih tijela mirno iz svojih domova uz televizore promatra što se dogadja?

Napravili su jedino što su mogli napraviti kada su napustili Markov trg. S tim što su i to uradili časno, uspjeli su dobiti ono po što su i došli, Milanović je konačno pristao na razgovor.

Svi smo svjesni toga da taj razgovor, ako se i održi , neće voditi nigdje, no dečki su bar pokušali.

Da smo bili tamo, uz njih, svi skupa dobili bi puno više.

Ovako, ostaje svakom ono što ima. Nekome čast i poštenje, nekome kukavičluk.

Ja se braniteljima koji su bili na Markovom trgu mogu samo pokloniti i reći: Hvala vam.



Diana Majhen

Ps

Od ovoga naravno izuzimam sve one koji su na Markov trg došli, ili su bili spriječeni radi doista opravdanih razloga.
» >

Komentari


+21 #6 From hell to cell 2015-05-30 23:02
Prekjučer su stvari bile jako konfuzne za sve nas. Ja koji nisam u Savskoj svakodnevno za sranje sam dozno tek telefonski, nakon čega je dogovor bio pričekati ljude. Onda su stigli dečki iz Slavonskog Broda i oni nisu htjeli čekat nikoga.

Krenulo se kak se krenulo, i ovo je prvi put kaj se nisam našo usred sranja i sam jer sam se još prije toga otišo doma spremit, a fakat se već dugo pitam i za koga.

osim ove marije "svete" koja je mišljenje ko i uvijek iz dupeta izvukla, svi imaju pravo na komentar i svoje viđenje, al čovjek se ionak ne mjeri po tome kolko i kaj priča nego kolko i kaj radi, barem po mome nebitnom mišljenju.

Pa eto i moga komentara na sve komentare na nas budale koji i dalje nekaj traže a "nitko ne kuži kaj mi to tražimo":

ima već dosta vremena otkak sam naškrabo nekakvu kolumnu koja se zvala "kolko još posto", fakat se ne sjećam točno.

nutra sam sve internet ratnike i generale pito, a niti danas mi nitko nije dao odgovor na to - kolko još posto jedan Glogoški, Marko Radoš, Milkić Josip, ili bilo tko od nas mora zdravlja i tijela dati kako bi nas hrvatski Narod ako nikaj drugo pa onda prestao pljuvati?

Kolko još sinova jedna Kata Šoljić mora dati na klanje stoki koju gledam svakodnevno, jer nisam imo sreće poginut na frontu?

Kolko još sinova Marijan Živković mora dati na oltar psihopata milanovića i njegovih čau-čau podanika ko matić i kotromanović; il bahatih huligana koje je postavio na ostala ministarska mjesta - da mu se eto frendovi igraju sa Hrvatskom da im ne bu dosadno?

Kolko još ruku i nogu jedan Mario Filipi mora izgubit pa da ga netko od vas "kolumnista" i internet generala dođe zamijenit u Savskoj 66?

kad će prestat spika "branitelji su trebali i branitelji trebaju"?

Ma jebite se svi, jer se jučer vidjelo kolko vas je došlo.

Sad pjevate kak niste došli jer ste "tak i tak znali kak od toga ne bu bilo ništ", "kak je trebalo ovo il ono"...

fuj.

Samo vi i dalje sjedite doma i čekajte da vam mi koji niti dva dana ne mremo niti disat bez lijekova, invalidi u kolicima i ljudi koji jednostavno više nemaju kaj za izgubit izborimo bolju zemlju, u kojoj ćete već za godinu dana i opet pljuvat po nama jer da smo to ionako radili za sebe.

većina stoke u Hrvatskoj danas djeluje po poslovici: "on ima a ja nemam - udri po njemu".

Al ne udara se po velikima, nego po malima, jer kako bi inače platili vaš "pametni" telefon na kojemu gledate slike sa prosvjeda i tipkate komentare?

jebe se vama ako ja odem u blokadu, al vi?! E to je već nedopustivo.


Život mi se odavno zgadio, al gadi mi se sve više i više.

Eto Dijana, tražila si komentar, tebi svaka čast.

j

+41 #1 Mostarac 2015-05-30 20:37
Na ovo se nema sto dodati. Zakazali smo svi a gledajuci i citajuci zakljucujem da su branitelji smetnja obicnim Hrvatima jer im kvarimo idilu. Najbolje se ukloniti, posvetiti se svojim obiteljima i sebi, a neka sljedeci put Milanovic i njemu slicni vade kestenja iz vatre. Stvarno se vise ne isplati radi Hrvata i hrvatske drzave proliti ijednu suzu. Deckima iz Savske sve najbolje i zelim im skori povratak kucama. Njihove obitelji su ih zeljne, Hrvatima idu na jetru. Jedino znam da cu svakome iz svoje obitelji kome padne na pamet boriti se za Hrvatsku oruzjem ( ako bi opet doslo takvo vrijeme) otkinuti ruku ili mu ispricati pricu o Domovinskom ratu i kako smo dopustili da nam uzmu pobjedu a nas nacine porazenom stranom.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=25

[EdgarFranjul]

Prosvjed hrvatskih ratnih veterana u Zagrebu viđen očima kliničke psihologinje i sociologinje iz Wiesbadena dr. Nives Katarine Haupt.

Nedjelja, 31 Svibanj 2015 9:03


Dok svjetski mediji prenose informacije i snimke prosvjeda hrvatskih branitelja u Zagrebu, koji su bježeći ispred policije našli utočište u crkvi sv. Marka, mnogima još nisu jasni razlozi prosvjeda. U zaglušujućoj buci medija, tek rijetki prepoznaju osjećaje marginaliziranih hrvatskih ratnih veterana i invalida Domovinskog rata, koji ponavljaju kako samo traže bolji socijalni status i medicinsku njegu.

Koliko taj hrvatski problem, kojeg sa zanimanjem prenose svjetski mediji, zaokuplja i Hrvate izvan domovine zorno pokazuje i otvoreno pismo javnosti koje je iz Wiesbadena uputila dr. Nives Katarina Haupt, kliničko medicinska psihologinja i sociologinja.

Bez kraćeg uvodnog dijela, pismo objavljujemo u cijelosti:

Mnogima ne odgovara kad se kaže da je prosvjed u Savskoj 66, koji je sada obilježen i nemilim scenama policije na Markovu trgu, prosvjed (svih) hrvatskih branitelja. Očito je kako takvi misle prvenstveno na fizičke osobe, tj. na njihov broj. A to je krivo. Hrvatski branitelj je SINONIM / SIMBOL obrane naše Domovine od srpskog agresora. On je simbol slobode, simbol hrabrosti i odanosti Domovini. Prema tome, vrlo je važno naglasiti kako nije bitno obuhvaća li prosvjed samo šačicu ili cijelu braniteljsku populaciju. Njihov prosvjed je vapaj kojeg je uistinu teško artikulirati i interpretirati…

Lako je definirati i komunicirati čisto socijalne deficite u sistemu kao npr. prava branitelja, reguliranja materijalnih zahtjeva, itd. To se može rješavati kroz institucije. Ali, osjetiti kako se ne vrijednuje Domovina, kako se ponižava i degradira čovjek, kako se stavlja u pitanje tko je veća žrtva, agresor ili oni koji su braniti i ginuli u obrani domovine, kako se sve više koči, umjesto da se potencira i pridonosi stvaranju hrvatskog identiteta, kako protivnička strana još nije javno priznala oružani napad na RH i ispričala se za sve strahote rata koje su se zbile upravo na hrvatskom tlu. To je uistinu teško iskomunicirati kroz institucije.

Ne razumijem kako se hrvatskim veteranima može pripisivati govor mržnje? Zar je govor mržnje tražiti od srpskih vlasti da se ispričaju za nedjela svoje agresorske vojske i priznaju da je bio izvršen oružani napad na Hrvatsku. Mržnja ne traži ispriku. Mržnja napada verbalno i fizički, mržnja izjeda i narušava zdravlje.

Gotovo svi srpski ratni zločinci umiru u Haagu ili su otpušteni zbog teških oboljenja. Zašto? Zato što ih izgiza mržnja, a poneke možda i loša savjest. Naše hrvatske generale, kao i ostale hrvatske ratne veterane je pored svih nepravdi i poniženja održala istina i želja za dokazivanjem pravde – održala ih je čista savjest, ljubav prema domovini te suosjećanje i solidarnost svog hrvatskog naroda. Zato i ne postoji mržnje prema srpskom narodu. Ali su zato prevelike rane hrvatskih branitelja i civilnih žrtava -tj. svih onih koje je rat dotaknuo.

Pravednik ne mrzi. On osjeća samo preveliki gnjev i želju za pravdom koja treba biti javno izrečena i potvrđena. Sve dok ne budemo zajedno djelovali na stvaranju suvereniteta i identiteta hrvatske Domovine, rane će se uvijek nanovo otvarati te će i dalje vladati nemir i nezadovoljstvo, a posebno među braniteljskom populacijom.

Zato se i vapaj čeznje za pravdom i spasom države Hrvatske izražava i pojavljuje u nezadovoljstvu simboliziranom kroz skidanje ćirilićnih ploča, podizanju šatora ili tihim prosvjedom pred zgradom vlade.

Kome se treba oprostiti ili pokazati tolerantnost, ako nitko ne traži oprost. Izgleda kako neki misle da bi se hrvatski branitelji trebali ispričati i tražiti oprost jer su oslobodili i stvorili Hrvatsku, državu koju izgleda neki iz vlasti nisu ni željeli. Ali, to je kao i u odgoju. Darivanje bez zasluge vodi ka propasti, prvenstveno nadmoći onoga tko bez zasluge prima i zauzima poziciju …

Dakle, branitelji svojim prosvjedom ne žele skrenuti pozornost samo na sebe, već žele stati u obranu rušenja hrvatskog identiteta, hrvatske svijesti, suvereniteta i svega što bih moglo pridonijeti gospodarskom, nacionalnom, socijalnom pa i kulturnom dizastru. Oni indirektno upozoravaju na ključne probleme u domovini. Nije teško zamijetiti kako se puno toga u svih ovih mjeseci prosvjeda još više iskristalizirao i tematiziralo, zbog čega je i senzibiliziranost naroda na probleme u državi iz dana u dan sve veća. Dakle, ako ne vrijednujemo branitelje, ne vrijednujemo niti poštujemo njihovom borbom stvorenu nam domovinu Hrvatsku.

To više što u obranu svog naroda nije krenula organizirana vojska, trenirana i obučena za moguće agresorske ili terorističke napade, već ljudi različitih društvenih slojeva. Među njima i mnogi mladi tako rekuć podignuti iz školskih klupa, koji su bili motivirani isključivo instinktom obrane i spašavanja svog naroda, svojih sela i gradova. Generacije toga vremena se tada, po prvi put u tom obliku, konfrontirala sa nasiljem, strahom, traumama, ranjavanjima i smrću.

Iz Vlade se često čuje kako cijene i poštuju branitelje… Ali koje branitelje? Zadobiva se osjećaj kako ta podjela ide na One i Ove branitelje. Kao da su Oni koji su bili u ratu neki imaginarni ljudi koji su obranili Hrvatsku i pridonijeli njenoj stoljećima priželjkivanoj neovisnosti?. A branitelji u šatoru su Ovi koji se nakon povratka s ratišta navodno nisu asimilirali u suvremeno hrvatsko društvo već su se izgubili u depresiji, neradu, alkoholu, drogi ili nečemu drugomu neadekvatnom. Želi li se time reći kako su takvi socijalni teret društva i države? Tako se već godinama polemizira i smišlja način ne bi li ih se držalo pasivnima, nezamijećenima i pod kontrolom, jer su Oni ionako samo skupina koja opterećuje gospodarski, socijalni, pa i kulturni status RH.


Vladajući nisu prosvjedovali zbog paljenje hrvatske zastave u Beogradu

Kao da se ne želi razumjeti da su to oni isti ljudi koji su zasigurno u ratu izgubili jedan dio svoje ondašnje osobnosti, a neki je još nisu bili ni izgradili. Jer, prvo suočavanje sa odrastanjem i sazrijevanjem bio je upravo brutalni rat, koji im je oduzeo dio njihove zasebnosti. Dakle, to su još uvijek oni isti ljudi, ona ista bića koja su samo danas obilježena svatko svojom sudbinom. Zato oni nisu i ne smiju biti šatoraši ili paraziti koji tumaraju slobodnom Hrvatskom, kako ih neki pogrdno nazivaju.

Bi li se oni sada trebali stidjeti svoje invalidnosti, ili PTSP-a? Ili možda zato što su se borili za Domovinu, umjesto da su daleko od rata učili visoke škole, skrivali se kod prijatelja i rodbine u inozemstvu? Izgleda kako neki žele nametnuti dojam kao da su se oni igrali rata i sada bi ih se za te propale godine trebalo kazniti. Tako ih se degradira i na način što se permanentno naglašavaju nedostatci njihove osobnosti te se najpreciznijim parametrima mjeri njihov ratni put i invalidnost. Analizira se tko su i što su, koliko su se borili, koliko će im se milosti i naklonosti ukazati te tko će se i kako zalagati za njihove potrebe, koja vlada im je (bila) više ili manje naklonjena, u čijoj su funkciji, koji predsjednik ili premijer s njima manipulira i što već sve ne.

Ali se najmanje priča o njihovim zaslugama u Domovinskom ratu. Nepravedno se definira branitelje kao predmet ili objekt, kao neku instrumentaliziranu skupinu koja reagira u korist, ili ne korist, neke političke stranke ili nekih skupina. Pa upravo je braniteljska populacija ta koja je živi primjer jedinstvene Hrvatske, bez obzira na vjersku ili stranačku pripadnost. Stupivši u obranu Domovine oni nisu selektirali tko je manje ili više domoljub. Kad bi ih i danas gledali iz te perspektive, ne bi ih se stigmatiziralo kao da su serijski producirani, sa istim političkim, kulturnim i vjerskim načelima. Svi su oni u Domovinskom ratu bili samo HRVATI u obrani svoje Domovine, a to su i danas. A koje je i kakvo nečije vjersko, političko ili kulturno načelo, to je osobni stav i uvjerenje svakog od njih. Dodijelimo hrvatskim braniteljima simbolično diplomu za njihovo zalaganje. Diplomu koja se sastoji od poštovanja i vrjednovanja. Sjetimo se na poseban način naših poginulih branitelja za koje nikada nećemo saznati koje talente su oni posjedovali i koje smo vrijednosti s njima izgubili. Podsjećamo uvijek ponovo naše društvo što je zasluga tih ljudi, izražavajući poštovanje njihovim majkama, očevima, suprugama i djeci. To se može na različite načine pokazati…

Odgajajmo djecu u duhu ljubavi i ponosa prema Hrvatskoj, a isto tako neka znaju kako je, i u kojim okolnostima, stvorena naša država. Naučimo ih poštovati žrtvu mladih ljudi koji su u najtežim uvjetima naučili kako stati u obranu domovine. Neka s poštovanjem i ponosom gledaju u hrvatskog branitelja i invalida, jer je naša sloboda stvorena na njihovoj žrtvi. Oni su za domovinu ostavili na ratištu dio sebe i svojih mladenačkih snova. Kad osjete da ih sav njihov hrvatski narod poštuje i voli, tada će i sve tegobe branitelja biti manje. Osjećat će da je vrijedilo ostaviti dio svoga života na krvavim ratištima, jer su tom žrtvom pridonijeli miru i slobodi svog hrvatskog naroda. Svaki čovjek trebao bi ubirati plodove svoga truda i rada za posebna djela. Zar obraniti i stvoriti državu nije veliko djelo?

Dr. Nives Katarina Haupt,
Wiesbaden, Njemačka

http://croative.net/?p=33443