Zakon je isti za sve ? Ili nije?

[EdgarFranjul]

Prenosim dio teksta sa portala narod.hr


Svi smo mi jednaki, samo su neki jednakiji

Ovdje na moru novinske vijesti primam s kašnjenjem od dan ili dva. Ovisno o tome kako vozi brod, puše li jugo i koliko je ljudi taj dan odlučilo kupiti novine. Uglavnom, za intervju suca Turudića i njegove ocjene Josipa Broza Tita kao zločinca te negativnu ocjenu rada Premijera, gospodina Pupovca i predsjednika Josipovića doznala sam kad su napadi novinara, urednika, Ministarstva pravosuđa, „neovisnih“ stručnjaka i dr. već bili u punom zamahu. Bit ću slobodna pa ih sve svesti pod izjavu predsjednika Josipovića koji je odmah, drugi dan nakon intervjua kritizirao suca Turudića izjavom kako „javni angažman sudaca smatra neprimjerenim i nespojivim s demokratskim načelima i podjelom vlasti“.

Vjerujem da predsjednik Josipović nije tako loš poznavatelj pravnih tekovina europskih institucija da ne bi znao da je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio kako je Vrhovni sud Ruske federacije protuzakonito smijenio sutkinju moskovskog suda, jer je dala intervju u kojem je iznijela niz kritičkih prosudbi o ruskoj politici i pravosuđu. A sve to na temelju članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima koja kaže da suci uživaju pravo na slobodno izražavanje koje uključuje slobodu mišljenja, primanja i prenošenja informacija i ideja.

Vjerojatno je upravo tu presudu predsjednik Josipović imao na umu kad se nije očitovao o napadu jednog drugog suca, predsjednika Općinskog suda u Zadru, Željka Rogića na Ustavni sud Republike Hrvatske. Isti oni mediji koji napadaju suca Turudića sucu Rogiću tepali su kao „vrhunskom“, „hrabrom“, „najučinkovitijem“ sucu zato što se pridružio Premijeru, Predsjedniku, svim ministrima u Vladi i evo što je, „hrabro“ rekao: “Referenduma za ustavnu zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene uopće ne bi smjelo biti. Smatram da je Ustavni sud zakazao pri načelu jednakosti pred Ustavom i zakonom koji upravo Ustavom proklamira. Ovaj referendum predstavlja diskriminaciju homoseksualne manjine“.

Dakle, sudac Rogić dva tjedna prije referenduma napao je javno Ustavni sud i pogrešno informirao građane, koristeći svoj sudački autoritet, da definiranje braka kao zajednice žene i muškarca diskriminira homoseksualne osobe. Njegove su tvrdnje bile suprotne Zakonu o suzbijaju diskriminacije, hrvatskom Ustavu i međunarodnim zakonima i konvencijama. I predsjednik Josipović nije reagirao. Očito nije smatrao da je istup suca Rogića „neprimjeren i nespojiv s demokratskim načelima i podjelom vlasti“. Niti je posumnjao da je istup suca Rogića motiviran njegovim planovima za budući politički angažman. Dakle, jedan sudac može nastupati u javnosti, a drugi ne može. Ovisno o tome slaže li se ili se ne slaže sa stavovima SDP-ova premijera i predsjednika. Kao što nam je lijepo objasnio Orwell u Životinjskoj farmi- „Sve su životinje jednake, samo su neke životinje jednakije“. I te, jednakije, obično nose bič. Medijski ili neki drugi.

Predsjednik Josipović i obitelj Perković

Čitam kako je predsjednik Josipović izjavio: “Gospodin Saša Perković koji je moj savjetnik, bio je moj savjetnik i ostat će savjetnik do kraja mog mandata“. Ova predsjednikova izjava, jasno je pokazala da je njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost nedodirljiv – ovdje se podrazumijeva, iako nije izrečeno – „bez obzira na sve“, ili „što god da se dogodilo“, Perković ostaje moj savjetnik.

Predsjednik Josipović učinio je sve što je mogao da spriječi izručenje Njemačkoj Josipa Perkovića, udbaša, oca svog savjetnika optuženog za organiziranje i sudjelovanje u političkom ubojstvu Stjepana Đurekovića. Mogao je spriječiti stupanje na snagu Lex Perković – zakona koji je izglasan u Saboru samo zato da se Perkovića ne bi izručilo Njemačkoj. Da je iskoristio svoju ovlast i pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom – Zakon (o pravosudnoj suradnji s državama članicama Europske unije), ne bi prošao, jer nije bio u skladu s Ustavom, a Perković bi bio izručen Njemačkoj. Hrvatska ne bi ušla u sukob s najjačim gospodarstvom Europe i zemljom koja ju je podupirala u osamostaljenju i obrani zemlje. Niti bi ispala zemlja koja u zadnji tren jednostrano mijenja postignuti dogovor (zakon je stupio na snagu dva dana prije ulaska Hrvatske u EU). Takav razvoj događaj bio bi u interesu Hrvatske. Predsjednik Josipović je propuštajući zatražiti ocjenu ustavnosti Lex Perković radio protiv interesa Hrvatske.

Kad se pokazalo da će unatoč Zakonu koji je mogao zaustaviti, a predsjednik to nije učinio, Josip Perković biti izručen Njemačkoj s 1. 1. 2014., predsjednik je skupa s premijerom Milanovićem pokušao promijeniti Ustav Republike Hrvatske, opet, zato da bi spriječio izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj. Niti u tome nije uspio. Očito je da je predsjednik Josipović, nauštrb interesa Republike Hrvatske, štitio osumnjičenika za svirepi zločin iz vlastitog interesa, kakav god on bio. Da u Hrvatskom saboru sjede saborski zastupnici odgovorni narodu koji predstavljaju, a ne SDP-u ili HNS-u – zbog ovih bi predsjednikovih postupaka pokrenuli postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike i njegov opoziv. Ovako nam samo ostaje nadati se da će predsjednik Josipović imati dovoljno obraza i sam odustati od svoje ponovne kandidature. To bi Hrvatskoj možda osiguralo sposobnijeg i poštenijeg kandidata SDP-a, a predsjedniku omogućilo da se sa Sašom Perkovićem i njegovom obitelji savjetuje, druži i pomaže privatno, baš kako je s njima i povezan.

Kako Zdenko Duka zamišlja hrvatsku budućnost

Ministarstvo kulture opet je u središtu skandala zbog sukoba interesa. U lipnju je raspisalo natječaj za neprofitne medije koji su se natjecali za 3 milijuna kuna bespovratnih sredstava. Prijavljen je 91 projekt, a stručno je povjerenstvo odabralo 40-ak projekta za uži krug. Najviše su ocjene opet dobili mediji kojima je Ministarstvo i prošle godine podijelilo novac – LGBT portali, GONG, H-alter, Books-a, Forum.tm i sl. To nije bilo iznenađenje. Ali, iznenadilo nas je kad je urednik portala Dalje.com objavio kako je u svrhu istraživačkog novinarstva predao dokumentaciju i predstavio portal koji je izmislio – Zlatne godine, koji nema domenu, za koji je napisao da na njemu rade neki poznati novinari.

Pokazalo se da su taj, izmišljeni portal, koji se uopće nije mogao naći na internetu članovi povjerenstva ocijenili bolje nego npr. portal udruge U ime obitelji – narod.hr koji radi od veljače ove godine. Istražujući dalje, novinari Narod.hr-a otkrili su kako je najmanje 4 od 7 članova povjerenstva interesno vezano za portale koje su ocijenili najvišim ocjenama, odn. kako su za dobivanje bespovratnih sredstava preporučili portale s kojima su sami u poslovnom odnosu. Zatim, članovi povjerenstva su, prema zapisniku Ministarstva, u samo 3 sata pregledali prodiskutirali ocjene svakog člana komisije za svaki od 91 medija i onda, u ista 3 sata, odabrali one medije koji idu u uži krug. I pri tom, svih sedmero, pozitivno ocijenili portal koji ne postoji.

Kad je urednik koji je izmislio portal Zlatne godine i za njega dobio dobre ocjene nazvao člana komisije, Zdenka Duku, inače predsjednika Hrvatskog novinarskog društva i zatražio ga da mu pojasni kakvim se kriterijima vodio kad je bolje ocijenio portal kojeg nema od npr. portala narod.hr – Duka mu je, kako navodi novinar, odgovorio: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce!“. Tako Zdenko Duka zamišlja promjenu vlasti u Hrvatskoj.

Da „njegove“ koji novac poreznih obveznika, dijele prema političkim i svjetonazorskim kriterijima zamijene „naši“ – tko god oni bili – koji opet novac dijele prema političkim i svjetonazorskim kriterijima. Uz to što je pokazao zabrinjavajuće malo povjerenja u to da će „njegovi“ osigurati još jedan mandat, Zdenko Duka sve je krivo shvatio o „našima“. Jer, kad bi nakon promjene vlasti koju Duka zaziva oni koje on naziva „našima“ novac davali medijima koji gotovo ništa ne rade, koje gotovo nitko ne čita, ali dijele isti svjetonazor – mi bismo zaključili kako su oni koje Duka naziva „našima“ u stvari isto „njegovi“.

Izvor: Narod.hr/uimeobitelji.net

http://narod.hr/hrvatska/dr-zeljka-mark ... misljenje/

[EdgarFranjul]

HRVATI, TRGNITE SE: 'Nazvao me Veljko Marić iz srpskog zatvora. Koma... Ostavili su ga da 33 dana spava na pločicama...'

Autor: Snježana Vučković
Datum: ponedjeljak, 18. kolovoza 2014. u 15:49

Veljko Marić, hrvatski branitelj koji zatočen u srpskom zatvoru izdržava 12-godišnju kaznu, više se nema kome obratiti. U hrvatske institucije odavno je izgubio povjerenje, pa su mu preostali još jedino branitelji...

U našu redakciju javio se vidljivo uzrujan Damir Markuš Kutina, poznati pripadnik HOS-a koji je prestankom rata odložio oružje, ali je prvi na crti bojišnice u miru gdje se jednako srčano bori za pravo i dostojanstvo hrvatskih branitelja. Ovog puta, povod je nesretni branitelj Veljko Marić koji je uhićen na bugarsko-srbijanskoj granici i osuđen na 12 godina zatvora. Marić, za kojeg se od tada nije učinilo ništa konstruktivno, sada se obraća braniteljima koji su zbog njegove situacije očajni:

- Danas me nazvao Veljko Marić iz zatvora. Koma. U šest minuta razgovora (na toliko ima pravo) kazao mi je samo ovo: "33 dana spavanja na pločicama u zatvoru Pentagon. Loši uvjeti za čovjeka, al' sad je bolje. U novom sam zatvoru, odnos prema meni i smještaj su bolji. Ali, to ništa ne mijenja na stvari. Ja sam nevin, a nitko ništa ne poduzima. Sastajanje naših i srpskih institucija su formalnost. Ukinuta su mi određena braniteljska prava u Hrvatskoj pa će sad i moja obitelj nastradati. I ovako su nastradali... Nevin sam, tražim pošteno suđenje i za početak premještaj u Hrvatsku. Želim biti bliže obitelji jer moja supruga nema novaca da doputuje k meni" – prepričao je razgovor s Veljkom Marićem, Damir Markuš Kutina:

- U šest minuta, Marić je izbacio sav svoj očaj. Pitam se, zar je moguće da hrvatske institucije jednostavno nije briga za njega? Nije mu omogućeno normalno suđenje, a ljudi protiv njega su svjedočili srpski vojnici koji su činili zločine kod nas, u Hrvatskoj. Je li normalno da se Mariću sudilo u drugoj zemlji, u kojoj nije počinjen niti jedan zločin. Je li normalno da mu sudi zemlja koja je bila napadač? Pa, gdje toga još ima? Jel ima toga igdje na svijetu? - uzrujano je kazao Markuš koji nadodaje kako sve zna i svemu je jasno, ali je ovu prigodu iskoristio i za javni poziv:

- Ovim putem javno pozivam ministra hrvatskih branitelja, Predraga Freda Matića, jednog od savjetnika predsjednika Hrvatske, predstavnika ministarstva vanjskih poslova, predstavnika ministarstva pravosuđa, predsjednika HVIDRA-e, Josipa Đakića, predsjednika Udruge specijalne policije RH i Josipa Klemma, predsjednika Udruge gardijskih brigada Antu Deura i predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislava Josića na sastanak i razgovor oko statusa hrvatskog branitelja, a sada i zatvorenika u Srbiji, Veljka Marića – doznajemo od Markuša koji je kazao i kako će o detaljima sastanka svakako obavijestiti javnost:

- Javnost ima pravo znati. Pozivam sve medije da posvete koji trenutak Veljku Mariću, da vide što se dogodilo i što se sad događa jer o njemu se nigdje ne piše. Pozivam sve branitelje i domoljube da me podrže u toj namjeri, jer to se moglo dogoditi bilo kome od nas. Veljko Marić je žrtveno janje, a ja vjerujem da mi, branitelji, nismo ovce i da se znamo i možemo izboriti za svoje dostojanstvo – zaključio je Damir Markuš Kutina, odlučan u namjeri da pomogne hrvatskom branitelju, ostavljenom na milost i nemilost srpskim čuvarima u zatvoru.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... icama.html

[EdgarFranjul]

A da srušimo katedralu u Šibeniku?

Autor: Marcel Holjevac
Datum: ponedjeljak, 25. kolovoza 2014. u 20:03

Preklani je SDP lobirao za zabranu klubova na Zrću koji su tri kilometra od najbliže kuće, a danas se digla buka oko "klerofašizma" jer je biskup Ivas zatražio premještanje ljetne terase u Šibeniku koja je sred grada i radi do 4 ujutro, da bi tjedan dana kasnije došlo do incidenta. No zakon je jasan.

Ima li biskup Ivas ikakve veze s tim što je policija u subotu u tri sata ujutro, desetak dana nakon što se u medijima digla velika buka jer se Ivas drznuo požaliti se da plato ispred katedrale nije adekvatno mjesto za otvorenu terasu noćnog kluba, zamolila vlasnike da stišaju razglas, na što su oni reagirali uvredama pa su privedeni? Sama pretpostavka da Ostojićeva policija postupa po naređenju biskupa je prilično idiotska. Nema nikakvog dokaza o tome, tek pretpostavke, a nije niti bitno. Jer, na Azimut se nije žalio tek biskup, već i stanari u centru grada, a najviše - vlasnici restorana u okolici. Ipak, mediji nisu dvojili o tome tko je krivac: unisono su uprli prstom u biskupa, a i Karamarka kojem se biskup požalio.

Grupu potpore klubu Azimut osnovala je Dea Režić, inače urednica sporta na portalu Index. A taj portal je i najglasniji u potpori klubu. "Klerofašizam u Šibeniku", "ne želimo živjeti ovdje", "Šibenik na nogama", vrište naslovi, a komentari se uglavnom kreću u smjeru toga da crkvu kao takvu treba zabraniti (ljudska prava, pri čemu je pravo na udruživanje i javno iskazivanje vjere, ovdje ne igraju ulogu kod pobornika religije ljudskih prava). Oni prije svega ističu da klub ima dozvolu za rad do četiri ujutro, pa su zaključili da je policija intervenirala "po naredbi biskupa". No zakon o ugostiteljskoj djelatnosti vrlo jasan: članak osam zakona kaže da ugostiteljski objekti iz skupine "barovi", gdje spada i spomenuti "Azimut", smiju raditi od 6.00 do 24.00 sata, a oni koji ispunjavaju uvjete za rad noću sukladno posebnim propisima smiju, ali samo u zatvorenim prostorima, raditi od 21.00 do 6.00 sati. Oni iz skupine "Restorani" i "Barovi" koji se nalaze izvan naseljenih područja naselja smiju raditi 0.00 do 24.00 sata, dakle cijelo vrijeme.


Nadalje, navodi se da "Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može najduže za 2 sata odlukom produžiti propisano radno vrijeme ugostiteljskih objekata iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka" - što je do dva ujutro, za terase. Dakle, sva lamentiranja o tome kako je klub "Azimut" božji dar za turizam u Šibeniku i kako eto klerofašistička crkva i još klerofašističkiji HDZ miniraju turizam, mrze mladež, i šalju policiju na djecu ne stoje. Jednostavno: nema nikakve zakonske osnove da klub sred grada ima ljetnu pozornicu koja radi do 4 ujutro, niti je moguće po zakonu napraviti iznimku. To da je "Šibenik na nogama" zbog toga je isto najblaže rečeno nategnuto: ne znam niti jedan grad gdje bi stanovnici bili sretni da im bilo što tambura pod prozorima svaku noć do ujutro.

Nejasno je i tko je i kako dao dozvolu klubu koji se nalazi u naseljenom području dozvolu za rad do 4 ujutro na otvorenom prostoru - jer takva mogućnost nije predviđena zakonom, niti se igdje prakticira. Nejasno je i imaju li oni stvarno takvu dozvolu, ili samo tvrde da je imaju? Prema zakonu, ne postoji nitko tko bi takvu dozvolu Azimutu smio i mogao izdati!

No prilično je jasno da lokacija u strogom centru grada, bilo kojeg, nije naročito primjerena za ljetnu pozornicu koja radi do četiri ujutro. Ipak, incident od subote, kad je policija u tri ujutro zamolila vlasnike da stišaju muziku, bila je povodom za još jedan izljev histerije protiv crkve. Kako to inače bude, to je mnogim prigoda da istresu svoje frustracije i demonstriraju svoje nepoznavanje povijesti i ignoranciju nabrajajući sve crkvene grijehe od Adama do Avnoja. No diskutirati o tome je tema za sebe.

Zanimljivija su ovdje dvostruka mjerila: na Zrću SDP-u smetaju klubovi koji su tri kilometra od najbliže kuće u Novalji! Pred sezonu 2012. je SDP lobirao za zabranu klubova na Zrću, jer, citiram njihovog vijećnika, "Buka, mladi koji pijani i potpuno goli šeću centrom grada, odlazak obiteljskih gostiju i propadanje obiteljskog smještaja koji u sezoni postiže cijenu od tek sedam eura, uz ostalo, posljedica su razvoja Zrća čiji koncept treba hitnu promjenu i oko toga se građani trebaju izjasniti - referendumom", poručeno je na tribini u organizaciji SDP-a. Ideju je podržao ministar policije Ostojić: "definitivnu odluku o tome moraju donijeti samo žitelji, stanovnici Novalje", rekao je. A kako sam u posljednjih desetak godina gotovo svake godine navraćao na Zrće, mogu posvjedočiti da se buka klubova ne čuje niti na autobusnoj stanici dvjestotinjak metara iznad plaže, kamoli u kilometrima udaljenoj Novalji! Ali, problem je vjerojatno što je gradonačelnik Novalje HDZ-ovac, i podržao je razvoj klubova na Zrću...

Stotinjak kilometara udaljeni SDP Šibenika pak ima posve oprečno mišljenje o noćnom miru od svojih kolega u Novalji: Franko Vidović, šef šibenskog SDP-a, prokomentirao je slučaj: "Što je previše, previše je. Pustite poduzetnike da rade svoj posao onako kako najbolje znaju (...) Prvo Terraneo, sad ovo. Kome doista smeta ljetni noćni život u gradu? Kako da se ljudi bave turizmom ako ćemo ih na svakom koraku u tom sprječavati?" Noćni život, očito, smeta SDP-ovcima, kad se odvija tamo gdje mu je mjesto - na plaži kilometrima udaljenoj od mjesta, kao što je Zrće! Naravno, osim u slučaju da oni ubiru pinku od klubova, ili u slučaju da smeta crkvi, koja im je ionako trn u oku. Bi li SDP pristao na referendum u Šibeniku, onakav kakav su tražili u Novalji? Hoće li se ovaj put Ostojić založiti za takvo rješenje?

Naravno, taj ispad SDP-a u Novalji lijevi mediji nisu prokomentirali, ali su zato godinu dana ranije Dežulović i kompanija u komentarima žestoko napali policiju u Splitu koja je jednu turisticu zamolila da se obuče, jer je rivom šetala u bikiniju. Koja katolibanska država! Na udaru se našao i svećenik iz Vodnjana u Istri koji se žalio da mu turisti ulaze u crkvu u badićima: mračnjak, vraća nas u srednji vijek! Ali nitko od njih nije opazio da je upravo tih dana turboliberalna Barcelona, u kojoj su socijalisti na vlasti ako se ne varam već dobra tri desetljeća, donijela propis kojim se golotinja na ulici strogo kažnjava, ne samo opomenom: badić ili kupaće gaće za muškarce na ulici se naplaćuju sto dvadeset, toples tristo eura, potpuna golotinja petsto. Isto tako, Hrvati malo putuju u inozemstvo, pa im je lako podvaliti priče o "katolibanskom svećeniku" koji maltretira turiste, dok u Italiji i Francuskoj turisti za ulazak u bilo koju povijesnu crkvu dobivaju na ulazu "tuniku" od papira za jednokratnu upotrebu ako nisu propisno odjeveni. Lani sam u Italiji primijetio da gotovo pola žena koje su obilazile Duomo u Firenci imaju te tunike. Razlog? Uglavnom, majice na "brutelice" u kojima se ne smije u crkvu, ili kratke hlačice. Eh, ta zaostala Italija. I katolibanska Barcelona.

Kad smo kod tih zemalja: dosta sam posljednjih godina putovao po inozemstvu, i nigdje, baš nigdje, od posve jeftinih turističkih mjesta za partijanje poput Krete do skupog Monaca i Cannesa, nisam nigdje vidio niti jedan klub nigdje u naseljenom mjestu koji bi puštao muziku iza ponoći na otvorenom. Koncerti na otvorenom su isto rijetkost, i u pravilu se održavaju tamo gdje ne smetaju turistima koji bi spavali. Nisam od pobornika noćnog mira i tišine u turističkim mjestima - naprotiv, i meni je ponekad zasmetalo da u Dubrovniku u starom gradu kafići moraju prestati nakon ponoći puštati čak i tihu muziku, no kao i svi normalni ljudi smatram da postoje mjesta gdje je primjereno puštati glasnu muziku do jutra, i gdje to ne smeta ostalim turistima - a ne treba zaboraviti da većinu turista u Šibeniku, i to onu većinu koja nešto i troši, čine upravo parovi s djecom i stariji ljudi koji u 4 ujutro žele noćni mir. U okolici Šibenika, naročito na otocima, ima dovoljno primjerenih mjesta za klubove poput onih na Zrću: plato pred katedralom to jednostavno nije.

Problem je u tome što takve stvari dobivaju pozitivan ili negativan publicitet u medijima ovisno od toga kome buka smeta: biskupu ili SDP-u. Dežulović je lani, kad su neki drugi ljudi prigovorili zatvaranju hvarskog Carpe Diema sred sezone, napisao članak: "Vapaj za Carpe Diem i ostala mjesta 'u interesu' naroda". A kad smo već kod Carpea: i njemu je ljetna terasa preseljena na paklinske otoke - jer u centru grada joj nije mjesto. On je u tom članku svesrdno podržao zatvaranje kluba, jer tamo partijaju neki zli bogatuni, i još klub vara na porezu (ja sam uvjeren eto da Azimut, kao i svi klubovi u Hrvatskoj, plaća porez do zadnje lipe i fiskalizira svako piće koje proda, da ne pere novac, i da vlasnici nisu povezani s nekom lokalnom mafijom). "Najzad, nije ni njima lako zadovoljiti nezajažljivu gologuzu fukaru. Što, kako vidimo, gleda samo svoje interese", zaključuje Dežulović svoju umotvorinu u kojoj igra na kartu ogorčenosti prema bogatašima, iako vlasnici Carpe Diema nisu ni blizu vlasnicima novinske kuće za koju piše. Posve drukčije je pak Jutarnji pisao o Carpe Diemu kad su se pijani francuski homoseksualci slikali goli pred obližnom crkvom: tada Carpe diem za njih nije bio mafijaško leglo gdje se otvoreno šmrče kokain nego jedno od svetih mjesto hrvatskog turizma, koje zla crkva želi uništiti.

Naravno, vlasnici Azimuta ne gledaju svoje financijske interese, nego, je li, turističkog razvoja grada, i nije im do para: da crkva ima interes u kakvom klubu, pisalo bi se kako zbog pohlepe crkve građani ne mogu spavati. Zapravo, i piše se: "Hrvatska je talac 10% goveda koja žive u 16 stoljeću", piše u jednom od komentara na vijest o zatvaranju Azimuta. Iskreno, izgleda da smo svi njihovi taoci, jer svi smo kad tad doživjeli da nam policija upadne na tulum i zamoli da stišamo muziku, zar ne, bar se meni to desilo mnogo puta.

No zaboravlja se da turisti u Šibenik ne dolaze samo zbog Azimuta, nego prvenstveno zbog katedrale i ostalih crkvi, koje bi izgleda mnogi najradije srušili, sudeći po komentarima, ili zabranili zvonjavu jer im "smeta buka crkvenih zvona" (!). A ta "buka" je stoljećima upravo bila zvuk civilizacije, nisu bez raloga svi gradovi zapada izgrađeni upravo oko crkvi: uostalom, o ključnoj ulozi crkve u razvoju kulture u Šibeniku i Hrvatskoj općenito dovoljno svjedoči "tripadvisor", kojeg danas gotovo svaki turist konzultira prije nego negdje otputuje. A tamo se na popisu turističkih atrakcija u Šibeniku spominju, na vrhu popisa, sve same crkve, samostani, i mjesta nazvana po katoličkim svecima : uz katedralu tu su i tvrđava svetog Nikole, manastir Visovac, crkva Svete Barbare, tvrđava Svetog Mihovila, crkva svetog Ivana Krstitelja, crkva i samostan Svetog Frane, benediktinski samostan, i tako dalje. A ni u Zagrebu baš ne vidim da turisti posjećuju Kumrovec i zgradu centralnog komiteta - uglavnom slikaju katedralu. Nije teško zaključiti da se tu, kao i inače, ne radi o turizmu i radnom vremenu, već da je incident poslužio tek kao okidač da se iz svih oružja zapuca po crkvi.

Sličnih nedavnih primjera gdje se koristi bilo kakav povod da se ljudima omrzne crkva, koja je ključna za nacionalni i kulturni identitet Hrvata, kako bi se promovirale "napredne i humane" ideje. Sjetite se samo slučaja najljepše novije zagrebačke građevine, Biskupske konferencije, oko čije se "fasade od poludragog kamena" digla golema buka iako nikom tko ima google tražilicu nije bilo teško provjeriti da oniks koji se koristi u građevini ne samo da nije poludragi nego posve običan kamen, nego i da mu je cijena na veliko, u formi i debljini u kojoj ga je Fabijanić koristio na toj fasadi, u pravilu ne veća od dvjestotinjak dolara po kvadratu, i da su od njega sagrađene mnoge javne zgrade u Europi: knjižnice, primjerice. Uostalom, o materijalu ionako ne odlučuje biskup već arhitekt, u okviru zadane cijene: a ona je za tu zgradu po kvadratu bila višestruko manja od u isto vrijeme nastalog Muzeja moderne umjetnosti, ogavne betonjare koju su građani iz svog džepa platili oko 4.600 eura po kvadratu, a izgleda kao hibrid tvornice akumulatora i trgovačkog centra u Bjelorusiji. Ili, sjetite se Dajle, gdje su antifašisti listom stali na stranu biskupa Milovana koji je Dajlu rasprodavao za golf terene, prodajući njene dijelove za jednu cijenu svom odvjetniku da bi ih on za tri dana prodao za trostruku investitorima, pa digli dreku na crkvu kad je Papa odlučio takvoj praksi stati na kraj i useliti benediktince iz Italije: istina, antifašisti inače mrze brojanje krvnih zrnaca, ali ovaj put je useljenje tri talijana u samostana popraćeno komentarima kao da će oni u najmanju ruku samostan staviti na rame i odnijeti u Italiju.

Kome crkva toliko smeta, drugo je pitanje, a popis je dugačak, no jedno je sigurno: ako netko skriva stvarne svoje motive i ima dvostruke kriterije kad se radi o istim stvarima, namjere mu svakako nisu iskrene ni dobre. Noćni život je tek loš izgovor kako bi se i dalje širila netolerancija. Svatko tko išta zna o povijesti zna da su gotovo svi totalitarni i krvoločni režimi bili spram crkve izrazito neprijateljski raspoloženi: ako želite totalnu kontrolu nad građanima, ako želite manipulirati njima, morate imati monopol na srca i um ljudi, morate u potpunosti kontrolirati što i kako razmišljaju, a crkva je tu uvijek i samo smetnja. Od francuske revolucije do Lenjinističkog komunizma i Mussolinijevog fašizma (dotični je u mladosti kao novinar pisao brojne članke protiv crkve koje neki naši lijevi portali kao da prepisuju) svjedočili smo da masovnim pokoljima i diktaturama gotovo uvijek prethodi rat protiv crkve kao institucije, i religije kao društvenog fenomena, odnosno protiv temeljnog prava ljudi na udruživanje s istomišljenicima koje je tako opasno za sve diktatore i one koji to žele biti. Povod je, kako vidimo, lako pronaći, iskonstruirati, izmisliti, ili podmetnuti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... eniku.html

[EdgarFranjul]

Ne bojte se narkomana koji vas optužuju za 'klerofašizam': Tko je prekršio zakon i dao dozvolu za rad šibenskom klubu Azimut?


PONEDJELJAK, 25 KOLOVOZ 2014 21:52 IVANA

Prosvjed u Šibeniku, koji je organiziran preko Facebooka, odnosno, preko Facebook grupe koju je otvorila jedna 'bihaćka Šibenčanka', uglavnom je doživio debakl, naime, petstotinjak Šibenčana, koliko ih je najviše bilo na prosvjedu, možete u ljetno vrijeme naći čak i u šibenskim zabitima, kao što je šibenska Dubrava, točnije, Donje Protege nedaleko Šibenika, a kamoli ne u samom centru grada.

No, kako je prosvjed propao on i nije toliko relevantan, potpuno je jasno da u strogom centru naseljenog mjesta, makar to bilo turističko mjesto, ne može biti urlikanja do ranih jasnih sati, jednako tako, kako vrijeme prolazi, postaje jasno da s uhićenjem vlasnika Azimuta HDZ, biskup Ivas, i slični 'klerofašisti' nemaju veze, naime, uhićenje se dogodilo nakon što su vlasnici Azimuta, a obojicu Šibenčani vrlo dobro znaju, poglavito na šibenskom Docu te ih možete pitati što misle o njima, i kako se oni ponašaju na rivi, izvrijeđali policajce, zbog čega bi, primjerice, u Americi završili u bolnici, a ne na ispitivanju u postaji. Naravno, osuđujemo, kao i uvijek, policijsku brutalnost kad god se ona pojavi, u ovom slučaju se to nije dogodilo.

Policija je reagirala na žalbe GRAĐANA, stanara užeg centra Šibenika, a ne zbog Ante Ivasa, biskupa koji i ne živi blizu katedrale Sv. Jakova, koja je preživjela sve moguće agresije kroz stoljeća pa će i agresiju podivljalih narkomana. Drugo, na buku koja dolazi iz Azimuta žalili su se vlasnici restorana koji se nalaze blizu tog kluba, a njih nije malo, budući da turisti koji dolaze u Šibenik, a koji za Azimut i njegove vlasnike nikada nisu čuli, no za katedralu jesu, ne mogu mirno večerati u turističkom gradu, usred sezone.Takvi turisti i najviše troše.

Umjesto da se istražilo zbog čega je policija intervenirala, nakon čega bi s vrlo lako došlo do pravog razloga, narkomani ( Tako ćemo zvati, a tako ih neki u Šibeniku nazivaju, kretene koji mirne građane proglašavanju klerofašistima. ) objavljuju neprovjerene informacije. Sva policija na svijetu uradila bi isto ono što je u Azimutu napravila hrvatska policija kada je privela vlasnike Azimuta, ne na strijeljanje, nego isključivo na triježnjenje u postaju zbog uvreda nanesenih policajcima. Recite jednu demokratsku državu u kojoj će se u tri sata ujutro policajac dati vrijeđati. Naravno, što će dalje biti odučiti će, kao i uvijek, sud, ako smo demokratska država, presuditi narkomani neće, a bogami ni 'klerofašisti.'

Postavlja se pitanje tko je Azimutu dao dozvolu s obzirom na brojne nelogičnosti, ali i činjenicu da je zakon vrlo jasan? - Ugostiteljski objekti iz skupine "barovi", tu, dakako, spada i spomenuti "Azimut", smiju raditi od 6.00 do 24.00 sata, a oni koji ispunjavaju uvjete za rad noću sukladno posebnim propisima smiju, ali samo u zatvorenim prostorima, raditi od 21.00 do 6.00 sati. Oni iz skupine "Restorani" i "Barovi" koji se nalaze izvan naseljenih područja naselja smiju raditi 0.00 do 24.00 sata... Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može najduže za 2 sata odlukom produžiti propisano radno vrijeme ugostiteljskih objekata iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka – ljetnu terasu ima i Azimut, nema nikakve osnove da ona radi do četiri sata ujutro. Vlasnici Azimuta tvrde da imaju dozvolu, ako, naravno, ne lažu tko im je tu dozvolu dao?

Zamislite sada da živite u centu grada, ujutro radite, a ispod prozora vam svaku večer traje dernjava do jutarnjih sati, što mislite koliko bi trebalo da izgubite živce i da vlasnike natjerate, zajedno s ljubavnicama, u bijeg šibenskom rivom? Slikovito rečeno, dakako. Ionako se tamo vozikaju u 'divljim vozilima.'
Građani, ne Crkva, ne politika, ne policija, tražili su reakciju, politika s time nema nikakve veze, osim što je politika očito dala dozvole, ako je dala?

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... ubu-azimut

[EdgarFranjul]

Kako je priča o hapšenju zbog vrijeđanja policajaca postala kampanja protiv biskupa Ivasa?

Velika medijska prašina podigla se od prošlog vikenda digla zbog tobožnjeg zatvaranja šibenskog kluba Azimut. U raščišćavanju činjenica ovog slučaja pomogla nam je Policijska uprava Šibensko-kninska.

Glasnogovornica policijske uprave Šibensko-kninske Marica Kosor je za Narod.hr detaljno ispričala što se dogodilo prošlog vikenda u Šibeniku nakon čega je i krenula i cijela priča.

“Policija je reagirala 24. kolovoza u 2:22 u noći od subote na nedjelju prema dojavi nepoznatog građanina koji se žalio na remećenje javnog reda i mira zbog preglasne glazba koja je dopirala iz kafića. Operativno dežurstvo tada nije pronašlo nikakvo kršenje propisa, to jest ocijenili su da muzika koja dopire iz kafića nije preglasna i ne narušava javni red i mir”.

Međutim, dvadeset minuta kasnije primili su drugu dojavu o preglasnoj glazbi, i tom prilikom utvrdili su da je glazba glasnija nego prije, jačeg intenziteta, i da intenzitet glazbe remeti javni red i mir.

Upozorili su vlasnika da smanji intenzitet glazbe ili zatvori vrata i prozore lokala kako se smanjila buka prema vani. Tom prilikom je vlasnik Azimuta, 46-godišnjak iz Šibenika, počeo vrijeđati policijske službenike, a u tome mu se pridružio suvlasnik, 37-godišnjak iz Zagreba.

Vrijeđali policajce i narušavali javni red i mir

“Obzirom da je došlo do remećenja javnog reda i mira, osim preglasne glazbe, došlo je do vrijeđanja policijskih službenika. Policijski službenici su izdali zapovijed da prestanu s vrijeđanjem i narušavanjem javnog reda i mira. No, oni su se oglušili na to te su policijski službenici primijenili sredstva prisile te ih priveli u stanicu, gdje je utvrđeno da su bili u alkoholiziranom stanju”.

Vlasnik i suvlasnik u alkoholiziranom stanju

Kako po propisima nije moguće provesti obradu nad alkoholiziranim ljudima, zadržani su u posebnim prostorijama na triježnjenju. Ujutro je provedena obrada, a u nedjelju poslije podne su privedeni na Prekršajni sud u Šibeniku, uz optužni prijedlog za prekršaj iz članka 13 o prekršajima protiv javnog reda i mira preko bučne glazbe i članka 17 – vrijeđanje i omalovažavanje policijskih službenika.

“Policijski službenici su tu noć intervenirali unutar kafića – nije na terasi bilo ništa”, istaknula je Kosor napomenuvši da što se tiče radnog vremena policija nije utvrdila ništa sporno te kako je policija samo utvrdila prekršaj protiv javnog reda i mira te zbog bučne glazbe te vrijeđanje i omalovažavanje policijskih službenika.

Po zakonu muzika na otvorenom samo do ponoći

Propisi o radnom vremenu i održavanju koncerata na otvorenom vrlo su jasni – po zakonu, nitko ne može dobiti dozvolu za puštanje muzike na otvorenom iza dva ujutro, a gradski propisi kažu – ponoć, kao i državni. U policiji su nam to i potvrdili – Azimut ima uredne dozvole za rad noću, to nije sporno. Policija nije intervenirala jer klub nema dozvolu za rad, nego zato jer prema toj dozvoli oni mogu iza ponoći bučiti samo unutar lokala – buka se ne smije čuti van. Policija je intervenirala jer se glasna buka čula u tri ujutro izvan lokala.

Upitali smo u policiji je li bilo kakvih prijašnjih prijava na glasnu glazbu, a prema napisima šibenika.in u lipnju je policija je nešto prije 4 ujutro „ugasili“ šibensku feštu na ljetnoj pozornici kluba Azimut, što je glasnogovornica Kosor pojasnila kao preventivnu radnju.

“U vrijeme šibenske fešte prema našim sigurnosnim prosudbama policijski službenik je išao po svim ugostiteljskim objektima na rivi i preventivno je upozoravao vlasnike da poštuju vrijeme do kad im je određeno te da nakon toga gase glazbu”, rekla je istaknuvši kako tada nije bio zabilježen nikakav incident, niti je bilo poziva u kojim su se žalili na glazbu.

Građani pokrenuli peticiju još prošle godine

Međutim, prema napisima nekih medija stanari obližnjeg ugostiteljskog objekta Azimut skupljali su peticiju još prošlog ljeta protiv buke u centru grada. Istu su proslijedili u Grad Šibenik odakle nisu dobili nikakav odgovor.

Tris.com.hr je prenio kako je dvadesetak obitelji koje adresu imaju u povijesnoj jezgri Šibenika, u luku oko prvostolnice svetog Jakova, uzbunilo se prije nekog vremena jer im je dozlogrdila buka koja i u sitne jutarnje sate grmi s pozornice i štekata ispred kluba Azimut koji se utaborio uz stube koje od katedrale vode prema obali. Ljudi su potpisali peticiju i poslali je na adresu gradonačelnika Željka Burića tražeći rješenje problema zvanog „teror“ snažnih decibela kojima su izloženi u ljetnim mjesecima.

Upit o ovoj peticiji građana smo poslali u grad Šibenik, no odgovor nismo dobili.

Kakve veze s time ima biskup Ivas?

Dakle, dvojica alkoholiziranih vlasnika su privedena zbog narušavanja javnog reda i mira, te ometanja i vrijeđanja policajaca. Klub nije zatvoren. Koliko nam je poznato nije im naplaćena niti kazna.

Osim što je, kako je u nekim prilikama i sam istaknuo, nesumnjivo jedan od građana stare šibenske jezgre kojem smeta buka ispod prozora u sitne jutarnje sate, kakve veze ima šibenski biskup Ante Ivas s ovim slučajem?

Zašto je uopće krenula medijska kampanja protiv biskupa Ivasa? Ima li ona možda ipak veze s njegovom propovijedi za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja koja je snažno odjeknula u javnosti, a zasigurno nije bila mila ušima mnogih političara, niti predsjedniku koji vodi kampanju za povratak na Pantovčak.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/kako-je-hapsen ... upa-ivasa/

[EdgarFranjul]

Apsurd tumačenja hrvatskih zakona
Koji zakon u Hrvatskoj određuje koja su to fašistička obilježja?

Prije nekoliko dana poslali smo upit putem mail-a na adrese zakonodavne, izvršne vlasti, te na adrese HHO-a, te udruge FARE.

Naime, pitali smo ih zbog čega se u Hrvatskoj ne kažnjavaju osobe koje podižu tri prsta jednako kao netko tko uzvikne “Za dom spremni” ili istakne hrvatsku zastavu sa grbom koji počinje sa prvim bijelim poljem.

Činjenica je kako su njemački vojnici, za vrijeme II. svjetskog rata, polagali zakletvu Hitleru uz podignuta tri prsta. To se može provjeriti na brojnim fotografijama iz tog vremena, a po internetu postoje i video snimci takvih zakletvi. Jednu od njih možete pogledati u sljedećem videu, gdje se na 28. sekundi jasno vide tri podignuta prsta prilikom polaganja zakletve.

Odgovor policije

Dobili smo odgovor od strane Ravnateljstva policije, kojeg u cijelosti možete pročitati ovdje. Dakle, policija se poziva na Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, točnije članak 5. koji glasi:

Članak 5.
“Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 300 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.”

Nakon što su naveli članak, kazali su kako kod ocjenjivanja jesu li isticanjem pojedinih simbola ostvarena obilježja prekršaja u svakom konkretnom slučaju potrebno je sagledati sve relevantne činjenice vezane za taj događaj.

Licemjerno tumačenje Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

Dakle, prema ovakvom odgovoru policije koja tumači i provodi Zakon koji je na snazi još iz 90-tih, policija odlučuje što je zabranjeno isticati ovisno o relevantnim činjenicama vezanim za konkretan događaj.

To bi pak značilo kako će npr. zastava HOS-a na obilježavanju obljetnice pada Vukovara predstavljati legendarnu postrojbu koja je branila Vukovar, a već na prvoj nogometnoj utakmici ili na nečijem koncertu, predstavljat će fašističku ikonografiju koja će biti uklonjena, a osoba kažnjena novčanim iznosom u protuvrijednosti valute koja više ne postoji ili će biti kažnjena kaznom zatvora do 30 dana. Samo nije jasno zbog čega ta ista zastava u prvoj situaciji ne narušava javni red i mir, a u drugoj ga narušava? Zbog kojeg razloga bi ga uopće narušavala?

U drugoj situaciji pak imamo npr. visoko podignuta tri prsta za vrijeme pravoslavnog Božića u Borovu, te visoko podignuta tri prsta na nogometnoj utakmici između Hrvatske i Srbije. Nitko od tih osoba neće biti sankcioniran, premda postoje jasne činjenice i dokazi kako su se tri prsta podizala i u Njemačkoj kao zakletva Hitleru.

Simbolika tri prsta

Jedni će simboliku tri prsta povezivati sa kršćanskim simbolom Svetog Trojstva. I imat će pravo. Međutim ključno pitanje je tko od kršćana, barem što se Hrvatske tiče, danas podiže tri prsta?


Drugi će tri prsta povezivati sa ustaškom zakletvom poglavniku. I opet će imati pravo. Međutim, ključno pitanje i u ovom slučaju je tko danas podiže tri prsta?

U vrijeme predratnih i ratnih zbivanja u Hrvatskoj, krajiški vođa Jovan Rašković uvodi tri prsta kao simbol nacionalističkih težnji Srba ka Velikoj Srbiji. Dakle, počinje se koristiti za vrijeme ratnih zbivanja, te taj simbol preuzima svu onu agresorsku narav četničkog pokreta, te njihove pretenzije na osamostaljeni teritorij neovisne Republike Hrvatske.

Kršenje javnog reda i mira

Što prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira predstavlja kršenje javnog reda i mira?

Članak 1.
“Prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihova prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom.”

Iz ovoga se zaključuje da policija može protumačiti kao “fašističku simboliku” svu ikonografiju koja remeti nečiji mir, rad ili normalan život građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost itd.

Što u slučaju da hrvatske građane uznemiri ćirilična ploča, zvijezda petokraka ili možda neka druga ikonografija i simbolika npr. u Vukovaru? Po čemu takva simbolika ne podliježe ovom Zakonu?

Nedorečenost Zakona

Po svemu ovome jasno je kako je ovakav Zakon sasvim nedorečen, pa se može tumačiti na bezbroj načina. Zastava HOS-a koju smo uzeli za primjer u Hrvatskoj ne uznemirava većinu građana ove zemlje. Nažalost, okarakterizirana je kao fašistička.


Orgijanja po Borovu uz četničke pjesme i visoko podignuta tri prsta uznemiravaju većinu građana ove zemlje.

Pitanja su vrlo jednostavna.

Tko na ovakav licemjeran način provodi i koristi svu nedorečenost ovog Zakona, te zbog čega se godinama čeka na njegove izmjene? Sa kojim pravom se zastava HOS-a stavlja na stup srama, a tri prsta ne? Je li uopće ustavno da se tumačenje zakonskih normi prepušta izvršnoj vlasti ove zemlje?

http://urbanadesnica.hr/koji-zakon-u-hr ... obiljezja/

[EdgarFranjul]

Hodak o službeniku Porezne uprave: 'Partijska disciplina iznad savjesti i Ustava'

Autor: I.Nikolić
Datum: petak, 19. rujna 2014. u 17:21

"Trebat će nam još 50 godina da dođemo do nekakvog nivoa nekakve Zapadne Europe na koju se toliko pozivamo svakodnevno i gdje svaki službenik, ako je nešto u protivnosti njegovu stajalištu, a mislim i protivno Ustavu te zemlje, ima pravo na potez koji je imalo službenik Porezne uprave", smatra Hodak.

"Mi smo pseudoliberalna zemlja u kojoj još malo pa nećete uopće smjeti razgovarati o nasilnom prekidanju trudnoće, istospolnim zajednicama, itd. Oni koji su na vlasti, naravno, na taj način pokazuju svoj svjetonazor i svoju tobožnju liberalnost", rekao je odvjetnik Zvonimir Hodak o slučaju službenika Porezne uprave Republike Hrvatske koji nije priznao donaciju Centru za ženske studije u Zagrebu kao poreznu olakšicu.

U obrazloženju Porezne uprave argumentirano je da se "uvećanje osobnog odbitka za darovanje u odgojno-obrazovne i kulturne svrhe ne može priznati, jer odgoj-obrazovanje i kultura koju promiče Centar za ženske studije, a koja se zalaže za pravo na pobačaj je u izravnoj vezi sa člankom 21. Ustava RH u kojem je propisano da svako ljudsko biće ima pravo na život".

Navedena je i odluka Europskog suda pravde (u sporu C-34/10) koji je "definirao da je bilo koja jajna stanica u trenutku oplodnje organizam sposoban da se iz njega pokrene proces nastanka ljudskog bića, tj. da ljudski život započinje oplodnjom". Uslijedile su reakcije Vlade i komentari o tome tko se može pozvati na Ustav Republike Hrvatske, a tko ne može.

"Svatko ima pravo pozvati se na Ustav, ali drugi par rukava jest interpretacija Ustava, ustavnih normi, ustavnih odredbi. Preekstenzivno se tumače ustavne odredbe, uglavnom ona vladajuća garnitura koja je na vlasti tumači ustavne odredbe onako kako njoj odgovara", rekao je Hodak.

Smatra da je situacija prilično jasna. Čovjek se pozvao na svoju savjest, rekao je da ne može biti odbitka poreza za nekoga tko pomaže udrugu koja propagira pobačaje. Po njemu je to protivno Ustavu RH. "Naravno, sada su se našli poznati "klimavci" koji će sve napraviti da se dodvore ovoj vlasti, a kada dođe druga vlast, onda će se dodvoravati drugoj vlasti. To je Hrvatska danas i to je hrvatska realnost, nažalost", zaključio je Hodak i dodao: "Trebat će nam još 50 godina da dođemo do nekakvog nivoa nekakve Zapadne Europe na koju se toliko pozivamo svakodnevno i gdje svaki službenik, ako je nešto u protivnosti njegovu stajalištu, a mislim i protivno Ustavu te zemlje, ima pravo na potez koji je imao službenik Porezne uprave".

Interes hrvatske javnosti jači od interesa pojedinaca?

Iako nisu identični slučajevi, Hodak je rekao da se može povući simetrija između službenika Porezne uprave i policijskog inspektora koji je javnosti poznat zbog afere oko bivšeg predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića: "U ovom slučaju netko bez problema može tako lako izgubiti posao. Policajac ne samo da je izgubio posao, nego mu se i sudi na Županijskom sudu. Vrlo vjerojatno bit će i osuđen. A ništa drugo nije napravio nego je napravio snimke tih zbirki i dao ih jednoj novinarki da objavi jer je već jedanput u Splitu nešto slično otkrio. Smatrao je da je interes hrvatske javnosti jači od interesa pojedinaca".

Kada je riječ o hrvatskim zakonima i Ustavu koji propisuje u članku 5. da "u RH zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom", Hodak je na primjeru referenduma udruge U ime obitelji odgovorio na pitanje o tome zašto Ustav RH propisuje da "svako ljudsko biće ima pravo na život", a zakonom je legaliziran pobačaj.

"Odgovorit ću Vam na jedan drugi način. U Ustav RH, nakon referenduma udruge U ime obitelji, inicijativa je unijela odredbu po kojoj brak mogu sklopiti muškarac i žena. Međutim, vidimo da se svakodnevno sklapaju istospolni brakovi, da imaju skoro istu važnost kao i mješoviti brakovi. U tom se smislu Ustav može izigrati, može su tumačiti ovako i onako, imate na koncu i profesore ustavnog prava koji su uvijek spremni uskočiti da za neku određenu vlast nešto ispropagiraju o tome", rekao je i dodao: "Poruka je svima da moraju biti oprezni, da njihova savjest i eventualno poznavanje Ustava ne znači ništa u odnosu na nekakvu partijsku disciplinu. Drug Tito već je rekao da priznaje samo sud svoje partije. Nedavno je primorsko-goranski župan Komadina rekao da pojavu treba osuditi, ali druga Sabu spasiti. To je zakonodavna stvarnost RH".

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... stava.html

[EdgarFranjul]

'U Hrvatskoj je veći grijeh razbiti dvojezičnu ploču nego biti zločinački ratni general Vojske Republike Srpske!'

Autor: A. Pranjić
Datum: četvrtak, 25. rujna 2014. u 21:08

'' Ratni zločinci su im "pobjegli" u Srbiju, Crnu Goru ili Rusiju. Ima, na žalost, još veliki broj Srba koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, a koji se slobodno šeću od Vukovara, Borova Sela, Vinkovaca, Osijeka, pa do Dubrovnika. Njima se oprašta,

U cijelosti vam donosimo priopćenje predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) Mladena Pavkovića.

Tko su bili ratni generali zločinačke Vojske Republike Srpske?

Koliko je Hrvatska uhitila i poslala na robiju zločinačkih generala, a koliko hrvatskih branitelja?


U Hrvatskoj se i dalje progone hrvatski branitelji. Najnoviji primjer je "slučaj dvojezičnih ploča" u Vukovaru. Nitko javno ne iznosi podatak koliko je točno hrvatskih branitelji na robiji. Obično se zna isključivo za one koji su bili ili koji jesu u Haaškom zatvoru. Sada su stigle kazne i neke istaknute hrvatske branitelje.

Jedni su osuđeni na robiju zbog skidanja dvojezičnih ploča u hrvatskom Gradu mučenika, a drugi, da ne povjeruješ, zbog poticanja da se to učini. Kazne nisu male – od osam mjeseci zatvora, pa na dalje. To nije ništa drugo nego zastrašivanje ljudi koji su bili prvi kad je trebalo.

Jednog hrvatskog branitelja navodno je neki srpski policajac u Vukovaru, zbog skidanje ploče, napravio invalidom. Za "ovu "zaslugu" premješten je na bolje radno mjesto. Drugi Vukovarac koji je skinuo ploču, a koji još uvijek traži dva svoja sina koja su vjerojatno zvjerki ubijena u Domovinskome ratu, također će morati u zatvor ako u dvije naredne godine učini nešto slično.

Zakon je jednak za sve! Naravno, to su priče za malu djecu. Uzalud se građani i branitelji pitaju: kada ćete suditi onima koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata razarali Vukovar, i još stotine gradova i mjesta diljem Hrvatske, odnosno kada ćete barem jednog "Kadijevića" osuditi na uvjetnu kaznu? Ratni zločinci su im "pobjegli" u Srbiju, Crnu Goru ili Rusiju. Ima, na žalost, još veliki broj Srba koji su aktivno sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, a koji se slobodno šeću od Vukovara, Borova Sela, Vinkovaca, Osijeka, pa do Dubrovnika.

Oni nisu skidali nikakve ploče, oni su činili ratne i ine zločine. Njima se oprašta, ali i ne samo to. Jedan dio tih srpskih zločinaca našao je zaposlenje, od policije do državnih tvrtki. I umjesto da se Državno odvjetništvo posveti tim i takvim zlikovcima, oni i dalje proganjaju ljude koji su bili prvi kad je trebalo. Da komedija bude još veća, hrvatski branitelji se svako malo nalaze na sudu, a oni koji su u vrijeme hrvatskom Domovinskog rata spavali zimski san se svako malo nalaze na Pantovčaku gdje ih poput paunova kite najvećih odličjima.

Eto, nema tome dugo pronašli su jedno takvo odličje i u kontejneru za smeće. Riječ je o Spomenici hrvatskog Domovinskoga rata koju je bacio bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić. Razlog tome je taj što je na ovom odličju potpis dr. Franje Tuđmana, kojeg mrzi, kleveće i bljuje gdje god stigne. Međutim, Tuđman je ovom navodnom ratnom izdajniku dodijelio i čin generala Hrvatske vojske, iako je ovaj čovjek bio zapovjednik zloglasne JNA sve do prosinca 1991. Sve apsurd do apsurda.

Uzalud Vukovarci pitaju kada će Državno i ino odvjetništvo kazniti one koji su masakrirali 12 hrvatskih redarstvenika početkom svibnja 1991. u Borovu Selu, kada će privesti pravdi one koji su na desetine tisuća nevinih građana ovoga grada protjerali, kada ćemo znati tko su oni koji su razorili ratnu vukovarsku bolnicu te koji su naposljetku čitavo vrijeme rata ubijali hrvatske branitelje i civile poput stoke.

No, u cijeloj toj priči više nitko i ne priča o zločinima nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, poglavito u bosanskoj Posavini, odnosno današnjoj Republici Srpskoj. Koliko je svih ovih godina Hrvatska procesuirala generala Vojske Republike Srpske? Oni koji bi trebali znati, vjerojatno niti ne znaju njihova imena, ni koliko ih ima, iako su u toj Republici koja je nastala na krvi objavili i knjigu. Stoga pozivamo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da umjesto progona hrvatskih branitelja već jednom počne progoniti i generale Srbije (bivše Jugoslaviji), Crne Gore i zloglasne JNA. No, ovoga puta zadržat ćemo se isključivo na generalima Vojske Republike Srpske.

Ako ne znate, eto njihovih imena, pa ako se hrvatskim službama progoni ratne zločince, a ne hrvatske branitelje, onda neka krenu ovim redom, s time što je tek nekolicina dosad osuđena i to na smiješne kazne. Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i drugovi, generali Vojske Republike Srpske koji su tijekom hrvatskog Domovinskoga rata zapovijedali, ubijali, rušili i protjerivali, prije svega Hrvate, su: Mladić Neđe Ratko, Milovanović Jefte Manojlo, Simić Milorada Novica, Talić Bjelana Momir, Borić Milka Grujo, Galić Dušana Stanislav, Gvero Đorđa Milan, Đukić Steve Đorđe, Kelečević Davida Boško, Krstić Milovana Radoslav, Tomanić Mihajla Radivoje, Škrbić Branka Petar, Balać Milana Rajko, Vlaisavljević Jove Mićo, Grubač Nikole Radovan, Grubor Steve Mićo, Kovačević Nikole Dušan, Lisica Save Slavko, Marić Jovana Jovan, Novak Ostoje Božo, Skočajić Obrada Milutin, Spremo Tome Vlado, Subotić Dragomira Bogdan, Tomić Steve Stevan, Andrić Petka Svetozar, Delić Vidaka Nikola, Zec Gojka Momir, Kukobat Radovana Dušan, Ljugonja Miloša Marko, Masal Stevana Dragiša, Samardžić Svetozara Milivoje, Savić Veljka Cvetko, Sladoje Riste Čedo, Sladojević Branka Bogdan, Sokanović Vojislava Savo, Torbica Bore Milan, Anđić Veljka Radoljub, Arsić Ratka Vladimir, Beronja Koste Đuro, Blažanović Jelisija Jovo, Veletić Miloša Stojan, Gvozden Milana Boško, Gavrić Nedeljka Budimir, Đukić Đurađa Novak, Zeljaja Milana Radmilo, Josipović Voje Dragan, Keserović Slavka Dragomir, Kovač Veljka Bogdan, Kutlešić Radomira Milorad, Mlađenović Srećka Pero, Milošević Milorada Dragomir, Novaković Svetozara Stamenko, Obradović Milovana Ljubomir, Orašanin Rajka Spasoje, Panđić Vlade Radoslav, Pandurević Jovana Vinko, Paprica Jovana Novak, Prstojević Jefte Miladin, Prostojević Vase Momčilo, Savčić Momira Milivoj, Stojanović Koste Veljko, Čavić Miloša Radomir, Čolić Cvije Pero, Šiljegović Novaka Marinko.

Od tih nešto više od šezdeset general koji su se borili na strani agresora, više od polovice je stiglo iz zločinačke JNA, koji su ratovali u Hrvatskoj i Sloveniji. Druga polovina je bila na službi u BiH, Makedoniji i Srbiji. Imali su prigode napustiti uloge ratnih zločinaca, ali svi su odabrali ono drugo – među ostalim i istrebljenje svega što hrvatski diše.

Oni su heroji Republike Srpske, a u hrvatskoj ratni zločinci. Što čeka hrvatska policija, Državno odvjetništvo i slični da je malo tko od ovih zločinaca uopće optužen, a kamoli – pritvoren.

Bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić dosad je primio sva moguća odličja. Koje za progone generala Vojske Republike Srpske? Kod nas je prema svemu sudeći veći grijeh razbiti dvojezičnu ploču nego biti – zločinački ratni general Vojske Republike Srpske. Dokle?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... rpske.html

[EdgarFranjul]

Ako nema nedodirljivih, što je s bivšim Udbašima i ratnim profiterima?

Autor: T. Pšenko
Datum: petak, 24. listopada 2014. u 09:03

Takva "spektakularna" uhićenja hrvatska policija provodi isključivo kad su u pitanju Hrvati, i to pretežno prije svakog izbora, ala što će biti ovaj za predsjednika Republike. Naime, jadno je i žalosno što nitko od državnog vrha u takvim prigodama kao što je najnoviji "slučaj Bandić" ne kaže da je nedopustivo blatiti ljude koji ne da nisu osuđeni, već koji nemaju ni optužnicu, već "svi" naglašavaju da smo tobože pravna država, u kojoj nema nedodirljivih te neka institucije rade svoj posao!, stoji u priopćenju.

Predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskoga rata 91.(UHBDR91.), Mladen Pavković, oštro se obrušio na trenutnu sliku Hrvatske, odnosno događaje koji je ovih dana obilježavaju. Prije svega, riječ je o uhićenju prvoga čovjeka Zagreba, Milana Bandića, suđenju Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj, a dotaknuo se i branitelja suočenih s brojnim problemima. Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Ako nema nedodirljivih, što je s bivšim Udbašima i ratnim profiterima?

Tko je sljedeći na redu? Ovo pitanje postavljaju mnogi, a poglavito hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog Domovinskoga rata, nakon spektakularnog uhićenja gradonačelnika Grada Zagreba, Milana Bandića i njegovih 18 najbližih suradnika. Naime, u nedjelju navečer, 19. listopada 2014., kad se dogodio ovaj "vašar", pojedini dnevni listovi već su, poglavito na Radmanovoj televiziji, počeli propagirati sutrašnji broj novina s velikim prilogom, od čak dvadesetak stranica, o gospodinu Bandiću, dok je režimska Hrvatska radio-televizija još istu večer emitirala i unaprijed pripremljene priloge "ala Bandić je lopov!". Navodno da je policija (neki kažu milicija) više od godinu dana u svezi ovog slučaja obavljala tzv. izvidne radnje, pa se onda s pravom postavlja pitanje – čemu i kome služi ovakav javni "spektakl", tim više što se ni približno slično nije dogodilo kad su uhitili i izručili Njemačkoj Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, bivše okorjele Udbaše, koji su optuženi za najteža kaznena djela – ubojstva. Tada je trebala policija izvesti "spektakl", tada smo trebali vidjeti kako im pretražuju kuće, vikendice, osobne automobile, kako ih prevoze na ispitivanja, a od svega toga vidjeli smo malo ili bolje rečeno – ništa. Mediji u Hrvatskoj i tzv. novinari ala butković i slični (koji "sve" znaju), tada su trebali objaviti prvo (opširne) životopise ovih Udbaša, a potom imena doušnika i pripadnika Udbe iz vremena u kojem su djelovali kao krvnici. Perković je od 1970. radio u Služni Brozove državne sigurnosti, dok 1986. postaje pomoćnikom ministra unutarnjih poslova SRH, čime je postao šef hrvatskog SDS-a. Pobjedom HDZ-a na prvim izborima naprosto je "ušetao" u novu hrvatsku vlast, kao što ljudi ulaze u tramvaj. Mustač ima sličan životopis. On se u Službi državne sigurnosti, Centar Zagreb, zaposlio 1964., a 1982. postao je načelnik SDS-a u Hrvatskoj. Nekoliko godina kasnije postao je čelni čovjek u saveznoj, zločinačkoj Udbi, na čijem mjestu ostaje sve do (da ti pamet stane!) 1991., kad se vratio u Zagreb i odmah stavio na raspolaganje novoj vlasti. Pored njih, na isti je način, bez ikakvih provjera, a još manje sankcija, u hrvatske tajne i ine služne došlo i najmanje sedamsto bivših Udbaša, koji su za sobom "poveli" i nekoliko tisuća doušnika iz vremena komunizma, i koji su nastavili svoj posao samo za novog naredbodavca. U to vrijeme kad su Perković i Mustač, ali i mnogi drugi, okrenuli kapu, vidjevši da će ukoliko ostanu i dalje u zločinačkoj organizaciji Udbe, kad-tad biti suđeni, naša je zemlja već bila u ratu sa srpskim i inim agresorom, pa se nije "imalo vremena", a trebalo se, vidjeti tko su zapravo ti ljudi, odnosno jesu li ili nisu bili sudionici ili naredbodavci najkrvavijih ubojstava nevinih Hrvata diljem svijeta, i to samo zato što su bili protivnici Brozova režima, odnosno Hrvati. Tek kad je njemačko pravosuđe, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, zatražilo njihovo izručenje, počelo se i u nas "stidljivo" pričati o tim okorjelim zločincima, ali ih i braniti i to na najvišoj državnoj razini (sic!), ne za to što su radili od 1991., već za ono što su radili u vrijeme komunizma. A Nijemci tvrde da su i u njihovoj državi na najokrutnije načine i ubijali političke protivnike. Posve je "normalno" da tim i takvim ljudima nitko ništa u Hrvatskoj nije mogao. Prvo iz razloga što su znali tko je sve radio za Udbu, tko je bio doušnik, a uza sve to, čim su se stavili na "raspolaganje" novoj hrvatskoj vlasti, koja im je dala (zar ne gospodo boljkovci i manolići?) sve moguće i nemoguće ovlasti, mogućnost, što su oni svesrdno prihvatili, da na svim razinama zaposle svoje ljude, bivše Udbaše ili doušnike, koji se danas s pravom pitaju: pa, što će nam lustracija?, ili, kažu da je lustraciju više "nemoguće" provesti.

Većina medija u Hrvatskoj, a tu osobito mislimo na Hrvatsku radio-televiziju, u službi je tzv. dnevne politike, pa pišu ili emitiraju priloge "kako aga kaže". To se pokazalo i u "slučaju Milana Bandića". Kao prvo, kako je moguće da samo pojedini, režimski mediji znaju gdje i kada treba poslati svoje novinare ili snimatelje kad se kao u ovom slučaju uhićuju pojedinci, a potom se pitamo zbog čega i kako samo pojedini (režimski) mediji imaju "ekskluzivno" pravo snimiti recimo Bandića s istražiteljima u garaži ili prigodom pretresa njegovih prostora, dok se drugi moraju zadovoljiti trčanjem oko "zakamufliranih" policijskih vozila i gurati se ne bi li kroz mutna stakla snimili nekog od osumnjičenika? Takva "spektakularna" uhićenja hrvatska policija provodi isključivo kad su u pitanju Hrvati, i to pretežno prije svakog izbora, ala što će biti ovaj za predsjednika Republike. Naime, jadno je i žalosno što nitko od državnog vrha u takvim prigodama kao što je najnoviji "slučaj Bandić" ne kaže da je nedopustivo blatiti ljude koji ne da nisu osuđeni, već koji nemaju ni optužnicu, već "svi" naglašavaju da smo tobože pravna država, u kojoj nema nedodirljivih te neka institucije rade svoj posao! Pa, što će drugo policija, Državno odvjetništvo, Uskok i slični raditi nego svoj posao!? Ali, ako već rade "policijske spektakle" neka to rade sa svima, i sa raznim perkovićima i sa bandićima, (što se čeka sa Mesićem?), ali i sa možebitno pojedincima koji su trenutačno na vlasti, ako će kojim slučajem jednoga dana i oni doći na red.

Obzirom da trebamo vjerovati u pravdu i pravicu, nadamo se da ćemo uskoro gledati i uhićenja pojedinaca koji su se enormno obogatili u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, odnosno da ćemo napokon saznati na koji su način stekli prvi milijun eura. Naime, pojedini mediji već objavljuju i top-liste hrvatskih milijardera, od kojih se poglavito ističe dvadesetak imena na čelu sa Ivicom Todorićem. Od tih dvadeset, a ima ih mnogo, mnogo više, naprosto je nemoguće da su svi čisti pred zakonom, da su baš sve, ali baš svaki milijun eura stekli na zakoniti način, ili bolje rečeno da tim i takvima u ovoj zemlji baš nitko ništa ne može, dok hrvatski branitelji (njih oko tri tisuće) prije svega zbog nepravdi u "pravnoj" državi, izvršilo je suicid, a veliki broj već je procesuiran ili ih tek čeka zatvorska postelja.

Drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, tko će prvi "pasti" od tih velikih i slavnih hrvatskih ratnih profitera, koga ćete tako "spektakularno" privesti od srpskih i inih ratnih zločinaca koji su još na slobodi, ili kojeg ćete od tih silnih bivših Udbaša, kojih nema gdje nema, na isti način kao Bandića uhititi nedjeljom popodne, tim više što se neprestano priča da "nema nedodirljivih"?

Mladen Pavković

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... erima.html

[EdgarFranjul]

Predsjedniče Josipoviću, kad će napokon i partizanski 'velikani' odgovarati, a ne samo primati odlikovanja?

Autor: T. Pšenko
Datum: utorak, 28. listopada 2014. u 09:55

Predsjednika bi trebalo podsjetiti da do danas ni jedan partizan nije bio osuđen zbog desetine tisuća nevino ubijenih Hrvata, a da je relativno veliki broj onih koji su sudjelovali u hrvatskom Domovinskome ratu, u kojem su bili pobjednici, baš kao i partizani u II. svjetskom ratu, suđen, osuđen i osramoćen.

Predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), Mladen Pavković, uputio je medijima svoje priopćenje u kojemu se s ogorčenjem osvrćena na djelovanje predsjednika Ive Josipovića. Njegovo reagiranje prenosimo u cijelosti:

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović iznimno žuri sa svojom predsjedničkom kampanjom, iako tvrdi da ona nije ni počela. Naime, u iznimno kratkom vremenu stigne na sve: prvo se dođe "pokloniti" Vesni Teršelič i njezinoj sramnoj Documenti, zatim ode u šator gdje protestiraju najteži invalidi hrvatskog Domovinskoga rata, a vrlo brzo nakon toga već ga vidimo zadovoljnog i sretnog u Splitu s bivšim partizanima, na obljetnici oslobođenja od fašizma. To znači da mu je svaki glas u ponovnoj utrci za prvog čovjeka države itekako važan i potreban. No, kako protumačiti njegove riječi pred splitskim drugovima i drugaricama, kad je rekao: "Oni koji hoće neku drugu Hrvatsku, Hrvatsku u kojoj se vraćaju Kevine jame, u kojoj se partizani proglašavaju zločincima, u kojoj se ne razumije povijest, ne čine dobro Hrvatskoj". Zatim je dodao: "Učinit ću sve da istina o partizanima i partizankama, o Drugom svjetskom ratu, o antifašizmu, o predsjedniku Josipu Brozu Titu i drugim velikanima naše povijesti bude sačuvana".

Pa, prije svega, upitali bi gospodina Josipovića na koga je točno mislio kad je rekao da neki hoće neku drugu Hrvatsku? Dalje bi nas zanimalo zbog čega se toliko zalaže za partizane i Broza, kad je već i vrapcima na grani jasno i povijesno utvrđeno da su baš ti poglavito nakon završetka II. svjetskog rata Hrvatsku, ali i ne samo nju, pretvorili u masovne grobnice, kad su se obračunavali s neistomišljenicima bez suda i suđenja i bacali ih kao smeće u Kevine jame.

Predsjednika bi trebalo podsjetiti da do danas ni jedan partizan nije bio osuđen zbog desetine tisuća nevino ubijenih Hrvata, a da je relativno veliki broj onih koji su sudjelovali u hrvatskom Domovinskome ratu, u kojem su bili pobjednici, baš kao i partizani u II. svjetskom ratu, suđen, osuđen i osramoćen. Dalje, po kojem kriteriju će, kako je izjavio, "učiniti sve da istina o velikom Josipu Brozu Titu bude sačuvana", ali ne i istina o čovjeku koji je najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države dr. Franji Tuđmanu? Da su ostali partizani na vlasti on nikada ne bi bio predsjednik države. To su mu omogućili prije svega hrvatski branitelji i dr. Franjo Tuđman, za kojeg posprdno kaže da će nas "podsjetiti da je i prvi hrvatski predsjednik bio partizan". Da, bio je, a mi ćemo ga podsjetiti da je bio i "otac Domovine", odnosno rušitelj Jugoslavije, komunizma, partizana i svega onog što je bilo loše u bivšem "regionu".

Partizani, kazao je dalje Predsjednik, u Drugom svjetskom ratu pokazali su hrabrost, junaštvo, domoljublje i čovjekoljublje. Ni to nije posve točno. Oni se velikom većinom nisu borili za samostalnu Hrvatsku već (najvećim dijelom) za Hrvatsku u okviru Jugoslavije, ili bolje rečeno za Broza i Staljina, kojeg su odbacili tek nekoliko godina nakon 1945. Partizani su umirali za Staljina. Je li bilo tako ili nije?
Stoga, ako se već "igramo povijesti" onda treba govoriti istinu. Tko je kriv za tisuće Kevinih jama? Kad će pred stup srama doći oni koji su nakon Drugog svjetskog rata s crvenom petokrakom na čelu ubijali nevine Hrvate, baš kao što su i u vrijeme Domovinskoga rata to isto radili srpski i ini četnici, od Vukovara, Škabrnje do Dubrovnika?

Čak i neki veliki hrvatski generali su bili osuđivani i proganjani nakon pobjede u Domovinskome ratu, dok se partizanski generali i njihovi "narodni heroji" neprestano uzdižu. Je li to pravda i pravica, gospodine Predsjedniče?

Dr. Ivu Josipovića također bi pitali, kako se osjećao kad je na partizanskom derneku u Splitu uručio odlikovanje Reda Stjepana Radića za doprinos antifašizmu nekim partizanima, a oni su mu odgovorili da su se dvoumili (sic!) hoće li uopće uzeti to odlikovanje? Pa, kad već nosi ime po Radiću uzeli su ga samo zbog naziva partizanske brigade braća Radić!?-odgovorili su mu. Također su mu rekli da "u ovoj Hrvatskoj neko drugo odlikovanje ne bi ni uzeli!".

Može li se tek samo tako prijeći preko tih njihovih riječi, preko omalovažavanja hrvatske države, hrvatskih branitelja, pa i samog Predsjednika koji im je uručio ovako visoka odličja?

I još samo to: onima koji su stvorili hrvatsku državu ne može se i ne smije pričati da "ne razumiju povijest", već se neke druge treba pitati:
Gdje ste bili i što ste radili kad se stvarala hrvatska država?

Mladen Pavković

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... vanja.html