GOVOR MRŽNJE?

[EdgarFranjul]

Ružica Ćavar poručila svom napadaču: OPRAŠTAM TI!

Pročitajte njezino pismo

Autor: I.Galešić
Datum: petak, 03. listopada 2014. u 08:17


Nasilniku Nevenu Kovačiću, koji je formalno visoko i svestrano obrazovan čovjek, a na žalost duhovno i moralno zapušten do ispod razine divljaštva, opraštam", poručila je Ružica Ćavar


Ružica Ćavar uputila je svoje pismo i zahvalu svim onima koji su bili uz nju u teške dana, nakon što ju je Neven Kovačić brutalno napao na zagrebačkom Cvjetnom trgu zbog kršćanskih uvjerenja. Priopćenje prenosimo u cijelost:

Poštovani i dragi, Hrvatice i Hrvati i svi ljudi dobre volje, u domovini i u svijetu!
Budući da u ovim teškim danima, za mene i moju obitelj, i znakovitim za hrvatski narod i hrvatsku državu, nakon 20. rujna 2014. godine, kada sam, na Preradovićevom, zvanom Cvjetnom, trgu u Zagrebu, doživjela brutalni napad nasilnika terorističke crvene provenijencije, od čijeg mi je krvničkog udarca slomljena lijeva ruka i kada sam završila u bolnici, dobila sam, od strane poznatih mi i nepoznatih dragih osoba iz domovine i cijeloga svijeta, stotine poruka zabrinutosti, ohrabrenja, potpore, te zgražanja i osude brutalnoga nasilnoga čina na mene kao ženu i majku, kronološki, ali ne po duhu i biološki, u starijim godinama, nisam u mogućnosti svima dobrim i humanim ljudima, kakvi su većina u hrvatskome narodu, zahvaliti se osobno, nego, evo, na ovaj način od srca zahvaljujem svima, uz molitvu da vas sve i sve vaše mile i drage, kao i cijeli hrvatski narod, domovinu Hrvatsku i cijeli svijet, svevišnji Bog, po zagovoru Svete Majke, kraljice Hrvata i kraljice svih naroda, obilno blagoslovi, za sretan život svih ljudi i naroda, te za prestanak ratova i nasilja i sretniju mirnu budućnost.

Nasilniku Nevenu Kovačiću, koji je formalno visoko i svestrano obrazovan čovjek, a na žalost duhovno i moralno zapušten do ispod razine divljaštva, čovjek prema otkrivenome materijalno dobro stojeći, član političke stranke Hrvatskih laburista, čak bivši kandidat te stranke za člana Europskoga parlamenta, koji se kreće u visokim državničkim, diplomatskim i gay krugovima takozvane elite, a koji mi se uopće nije ni privatno ni javno ispričao, opraštam, kao što i Bog nama oprašta, ako se kajemo za svoje zlo i grijehe.


Žao mi je toga "moral insanity" čovjeka, kao i njemu sličnih, i ne bih željela da ni ja, ni itko moj, ili bilo tko od ljudi, bude u njegovom položaju, jer mogu samo zamisliti, ako je imao takvu sotonsku snagu mržnje u svome udarcu po mojoj ruci, kakav li je tek pakao u njegovome duhu i duši.

Stoga, ja mu od srca želim, jer je i on Božje dijete, i molim se da ga Bog svojom milošću dotakne, da se pokaje za svoje zlo i da mu Bog oprosti i zagrli ga s najvećom ljubavlju, kao svoga izgubljenog sina. No, da bi se to lakše dogodilo i doprlo do njegove, korovom zla obrasle, savjesti i pozitivnog razuma, želim, uz pomoć poznatog odvjetnika, koji će me u pravosudnom postupku zastupati "pro bono", a takvih mi se javilo nekoliko vrsnih odvjetnika, jer ja nemam mogućnosti novčano sudjelovati, da kao nasilnik i zločinac iz mržnje, što je završilo sa tako teškom ozljedom, a moglo je lako, da nije bilo Božje zaštite, i sa smrtnim ishodom, bude najstrože kažnjen, te da plati i odgovarajuću materijalnu odštetu.


Karakteristično je za taj milje u kojem se kreće nasilnik Neven Kovačić i za te udruge sa kojima surađuje i koje su, sa milijardama kuna, financirane iz hrvatskoga državnog proračuna i drugih domaćih i svjetskih antihrvatskih moćnika, da se nitko od njih, koji su toga dana licemjerno sudjelovali u prosvjedu protiv Katoličke Crkve, nije meni, privatno ni javno, niti ispričao niti izdao priopćenje u javnost osude toga neviđenoga nasilja, nego su se, sa još, za današnje vrijeme, poslužili debilnim nekadašnjim udbaškim metodama, kako nasilnik nema nikakve veze sa njima, nego da pripada našim desničarskim redovima, te da smo mi sami cijeli incident izrežirali, kako bismo nanijeli štetu njihovom "ugledu" i njihovim "pravednim zahtjevima".


No, iako se to strašno nasilje nad ženom dogodilo upravo uoči nacionalnog Dana borbe protiv nasilja nad ženama, nitko se nije oglasio od inače bučnih državnih institucija i udruga za borbu protiv nasilja nad ženama i tobože zauzimanja za mir, toleranciju i ljudska prava, niti itko od ljevičarskih dužnosnika na vlasti u Republici Hrvatskoj, inače ideoloških i bioloških slijednika komunističkih totalitarnih zločinaca, koji su tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata, izvršili i vršili najveći genocid nad hrvatskim narodom, puneći tisuće jama leševima nedužno pobijenih, na prevaru zarobljenih, nepobijeđenih hrvatskih vojnika, te civila, staraca, žena i djece, posebno nekoliko stotina svećenika Katoličke Crkve u Hrvata, i koji su činili najgoru represiju nad hrvatskim narodom sve do 1990. godine, te ubijali Hrvate diljem okupirane domovine i svijeta, pa je i njima današnjima na vlasti u Republici Hrvatskoj sasvim normalno, kada se ubijaju, mlate, premlaćuju, pa i najžešćim udarcima lome kosti ženama, samo im je bitno da pripadaju većini hrvatskoga naroda drugačijeg svjetonazora od svojih vlastitih i svojih manjinskih nasilničkih istomišljenika.

Zaista, takvi vodeći politički dužnosnici i takve državne institucije su prava sramota, provokacija, uvrjeda i poniženje za samostalnu, slobodnu i suverenu državu Republiku Hrvatsku, članicu Europske unije i Ujedinjenih naroda.
Usput, želim napomenuti da ja, iako sam kronološki u visokim godinama života, ipak nemam osteoporozu i lako lomljive kosti, kao možda veći broj žena, nego sam se znala i šaliti, nakon par padova na beton, ništa ne slomivši, kako imam tvrde hercegovačke kosti, koje se ne daju slomiti.
Ipak, sotonistička mržnja izgleda da je jača od najtvrđeg betona, ali sigurno nikada neće i ne može pobijediti nepobjedivu snagu Božje ljubavi.

Manipulacije i neistine u državnim medijima

Odmah nakon incidenta, kontrolirani mediji su pokušali zataškati i krivo prikazati tijek događanja, marginalizirati događaj i ublažiti odgovornost počinitelja.
Prikazivali su snimke kako sam ja prva izazvala incident, trgajući sveze njihovih platnenih transparenata, te da me je prolaznik, valjda slučajno dotaknuo, pri čemu sam pala, pa razbila nos.
No, kako istina uvijek sve pobjeđuje i probija sve zaprjeke, ubrzo su svjedoci iznijeli istinu i prikazali snimke na internetu i portalima.

Kako sam odlučila ići na prosvjed

Nakon što sam čula da te udruge pripremaju prosvjed na Cvjetnom trgu u Zagrebu, 20. rujna 2014. godine, ali nije još bilo poznato ni rečeno u koje točno vrijeme, osobno sam bila ogorčena takvom najavom, smatrajući to provokacijom i uvrjedom za hrvatski narod i hrvatsku državu, a slučajno sam dva dana ranije u jednoj TV emisiji, u kojoj je nastupala predstavnica tih udruga Rada Borić, čula da će se taj njihov prosvjedni skup održati točno u 14 sati. Stoga sam ja, u ime udruge koju vodim, tj. Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, uputila javni poziv za protuprosvjed u isto vrijeme, a koji je, naravno, po običaju, bio ignoriran u glavnim društvenim medijima. U mome kratkome tekstu je pisalo:

Poštovani i dragi, Hrvatice i Hrvati!
Dosta nam je, u našoj Republici Hrvatskoj, bezobrazluka i terora agresivne parazitske crvene udružene manjine, koja dolazi sa mržnjom orgijati na Cvjetni trg u Zagrebu, 20. rujna 2014. godine, u 14 sati.
Što oni imaju sa Vatikanskim ugovorima i sa Katoličkom Crkvom u našoj državi?
Nas 90% hrvatskih građana smo Katolička Crkva. Mi smo sklopili ugovore sa Svetom Stolicom. Naš novac ide našoj Crkvi.

Oni crveni i njihovi poslušnici, koji su zadnjih 14 godina na vlasti, neka vrate Crkvi sve što su opljačkali njihovi biološki i ideološki prednici. Neka njihove takozvane nevladine crvene lopovske udruge vrate u hrvatski proračun sve što su do sada, u milijardama kuna, opljačkale od hrvatskoga naroda i parazitski dobile od svojih istomišljenika na vlasti, na koju su došli prijevarom i manipulacijama u medijima, uz volju i plan antihrvatskih moćnika svijeta.
Neka te parazitske udruge uzdržavaju njihovi malobrojni članovi, a nas, našu Crkvu i naše Vatikanske ugovore neka ostave na miru i neka nam vampirski više ne sišu krv!!!

Stoga, hrvatski rodoljubi, dođimo spontano, s ljubavlju, na Cvjetni trg u Zagrebu, 20. rujna 2014. u 14 sati, sa prosvjednim natpisima u rukama i recimo, mirno i dostojanstveno, tim udruženim crvenim parazitima i vampirima:
"Dosta i otkinite se od nas za sva vremena!"

Ja i najbliži suradnici pripremili smo naše natpise sljedećega sadržaja: "Apage Satanas!", "Nas 90% smo hrvatska Crkva i novac je naš, a ne vaš!", "Crveni paraziti, vratite milijarde u hrvatski proračun!", "Crveni zločinci, vratite Crkvi sve opljačkano!", "Dosta nam je crvene kaljuže!" i "Bože, spasi Hrvatsku!", te ih isprintali na kartonima veličine A3.

Kada smo stigli na trg, nas četvero zajedno, vidjeli smo okupljenih stotinjak osoba, a nismo znali koliko ih je među njima sa naše strane.
Krenuli smo prema spomeniku Petra Preradovića, te na željeznoj ogradi pravoslavne crkve vidjeli dva transparenta na platnu, privezana vezicama za željeznu ogradu, s natpisima protiv Katoličke Crkve i Vatikanskih ugovora.
Kao što smo napisali na svome pozivu za protuprosvjed, mislili smo mirno i dostojanstveno staviti na istu željeznu ogradu i naše natpise.

Međutim, prije nego smo i nalijepili naše kartone, prišao je jedan aktivist tih udruga i potrgao, zgužvao i bacio naše natpise.
Ja sam pošla za njim pitajući ga zašto to radi, a on se nije ni verbalno ni fizički suprotstavljao, nego je samo otišao dalje.

Čovjek iz naše grupe, novinar Žarko Marić, je krenuo obavijestiti policiju.
No, ja sam bila u tome momentu revoltirana, te sam gotovo instinktivno krenula strgnuti njihove platnene natpise. Na jednom sam uspjela otrgnuti vezicu i platno je palo na pola, te sam krenula na drugi njihov transparent. Sveza je bila čvršća, te nisam uspjela u prvome potezu.

U tome momentu sam zamijetila da prema meni, sa desne strane, najbržim trkom dolazi krupan čovjek svijetle puti, te me najsnažnijim zamahom svoje desne ruke udara po gornjem dijelu moje lijeve ruke. Tada sam osjetila strahovitu bol, kao nikada u životu, i pala kao pokošena.

No, vrlo interesantno, pri padu se uopće nisam ni u što udarila, kao da sam pala na debeli sloj vune, iako je to bio beton. Ruka mi je bila potpuno nepomična, kao oduzeta, uz povremene neurološke nekontrolirane trzaje. Nekoliko policajaca i ljudi je se odmah našlo pored mene. Ustati nisam mogla, iako me ništa osim lijeve ruke nije boljelo. Potekla mi je samo krv iz nosa, spontano, najvjerojatnije radi stresa, iako u nos nisam bila ni najmanje udarena. Hitna pomoć je ubrzo stigla, i oni su mi pomogli ustati, te sam s njima pošla u kola hitne pomoći, uz pratnju jednoga policajca.

Ostalo u zdravstvenom smislu je poznato. Ustanovljena mi je fraktura lijeve nadlaktice sa velikim nagnječenjima mekih dijelova tkiva u gornjem dijelu s prednje strane. Ostala sam u bolnici Sestara Milosrdnica, na Klinici za kirurgiju, odjelu za traumatologiju.

U dva navrata su mi dolazili po dvojica policijskih službenika. Rekli su mi da će protiv počinitelja biti podignuta kaznena prijava zbog nanošenje teške tjelesne ozljede, ali i prekršajna prijava protiv mene zbog remećenja javnog reda i mira, o čemu su mi ostavili i kopiju dotičnog dokumenta.

Pitala sam hoće li biti podnesena prekršajna prijava i protiv onog prvog aktivista tih udruga, koji je prije potrgao naše plakate, a kojeg sam ja jako dobro zapamtila po izgledu. Policajci su rekli da ne znaju.

Ubrzo sam saznala, od drugih svjedoka, da je taj prvi izgrednik upravo mr. sc. farmacije Pavle Močilac. Zapravo, to je onaj ateistički lijevi fanatik, koji se prvi javno pobunio protiv izjave novoizabranog rektora Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. sc. Damira Borasa, kada je tom prilikom, u travnju 2014. godine, izjavio da u društvo i obrazovni sustav treba vratiti biblijske vrijednosti.

Dakle, taj Pavle Močilac je vrlo opširno pisao protiv te izjave, a što je bilo objavljeno u rubrici "Reagiranja" Večernjeg lista, gdje je autor toga teksta iznosio svoje nebulozne marksističko-ateističke takozvane argumente protiv biblijskih vrijednosti. Na njegov tekst odgovorio je, u pomalo ironičnom tonu, ali vrlo argumentirano, o značenju biblijskih vrijednosti za kulturu i civilizaciju svih naroda u zadnjih preko 2.000 godina, a posebno za naš hrvatski narod, novinar, do nedavno kolumnist Večernjeg lista, dr. sc. Ivica Šola.
Moga odvjetnika sam zamolila da pokrene i to pitanje prekršajne prijave za dotičnog počinitelja.

Zaključak

Iz bolnice sam otpuštena u petak, 26. rujna 2014. godine. Zdravstveno stanje moje ruke je relativno povoljno. Naime, u početku je postojala bojazan i liječnika i mene, da će zbog frakture nadlaktice u blizini ramenoga zgloba biti eventualno potreban operativni zahvat, ukoliko bi došlo do pomaka dijelova frakturirane kosti. To bi bilo više komplicirano, a i rizično, zbog moga općeg zdravstvenog stanja, tj. kardiopatije sa ugrađenim stentom, te težeg oblika dijabetesa, na inzulinu.

Nakon višekratnih rendgenskih snimaka, ipak je, hvala Bogu, ustanovljeno da nije došlo do pomaka, te da je dovoljna konzervativna terapija, uz odgovarajuću imobilizaciju ruke i fiksaciju uz grudni koš, uz kasniju vjerojatno dugotrajnu fizikalnu rehabilitaciju, zbog ukočenosti imobilizirane ruke.
No, iako me ruka boli, nekad više, nekad manje, ja sam zadovoljna i najviše zahvalna Bogu, da nije došlo do još težih ozljeda, te što mi je ipak u pitanju lijeva ruka, a ne desna.

Svoju žrtvu smatram malom žrtvom u odnosu na goleme žrtve naših branitelja, pogotovo teških invalida i žrtava tolikih poginulih branitelja i njihovih obitelji za samostalnu, slobodnu i suverenu hrvatsku državu. Neka je njima vječna slava i hvala, te neka dragi Bog da utjehu i snagu svima ožalošćenima, invalidima, prognanima i izbjeglima, te posebno roditeljima, suprugama, djeci i obiteljima nestalih hrvatskih branitelja i civila.

Znamo sigurno da u našim bolima i nevoljama, posebno hrvatskih branitelja, na žalost po zatvorima, nismo sami, jer je Bog sigurno sa svima nama i njegova Sveta Majka, Kraljica Mira, Kraljica života i obitelji i Kraljica Hrvata!
Nadam se i vjerujem da je i ova moja mala žrtva urodila dobrim plodovima. Kao što me je u razgovoru podsjetio jedan svećenik, fra Žarko Ilić, dugogodišnji i legendarni urednik neuništivog hercegovačkog zbornika "Kršni zavičaj", kako ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag!


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... pismo.html

[EdgarFranjul]

Komentari i kolumne
U svom tekstu o pobačaju novinarka Sanja Modrić pokazala elemenentarno nepoznavanje demokracije

Kreirano Petak, 03 Listopad 2014 10:08
Napisao/la G.M.



Imati drugačiji stav nije loše. Vrijeđati, šikanirati i omalovažavati osobu zato jer razmišlja drugačije jest. Jedna je to od temeljnih lekcija ne samo suvremene zapadne demokracije kao formalnog poretka već i međuljudskih odnosa koji se temelje na kulturnom ponašanju i uzajamnom poštovanju. Na žalost, mnogi koji danas eksponiraju svoje misli u javan prostor tu lekciju nisu još svladali. Među njima je kolumnistica Novog lista, Sanja Modrić, koja se u svom nedavnom tekstu obrušila na pro-life aktiviste koji su prosvjedovali ispred bolnica u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu, Vinkovcima i Sisku.



Ozakoniti pobačaj ili ne?

Pro-life aktivisti okupili su se ispred tih bolnica s transparentima protiv pobačaja pjevajući i moleći se da se pobačaji u Hrvatskoj zaustave te da ih se stavi izvan zakona. 'Vlasti bi to trebale zabraniti ali, naravno, nisu', kaže Sanja Modrić u svom tipičnom totalitaritičko-boljševičkom tonu. Temeljni argument koje pritom koristi jest sljedeći: žene koje se odluče na prekid trudnoće nikada to ne čine iz hira ili zato jer ih to veseli pa ih se zbog toga, jadne, ne smije uznemiravati.


Pobačaj kao pojava izuzetno je osjetljiva tema kojoj se nipošto ne smije pristupiti paušalno, donoseći brze zaključke koji su više proizvod revolta, histerije ili emocionalne angažiranosti. O njemu treba duboko promisliti te pažljivo uzeti u obzir argumente jedne i druge strane kako bi se konačnici pokušalo iznjedriti rješenje koje je barem onoliko blizu optimalnome koliko rješenja te vrste uopće mogu biti. Uz dužno poštovanje prema svima koji o ovoj temi promišljaju, osobno smatram da zakon, kojeg donosi država, ne treba biti isključivo opterećen nečijim osobnim osjećajem za to što je moralno, a što ne već da treba uzeti u obzir i praktičan aspekt pojave koju dotiče. Upravo zbog toga ne podržavam prijedlog da se pobačaj apsolutno zakonski zabrani. Vjerujem, pokušavajući se emocionalno odmaknuti od svega i razmišljajući pragmatično, da zabrana sama po sebi ne bi dovela do smanjenja broja prekida trudnoće već bih ih samo gurnula ili preko granice, u neku od europskih država gdje te zabrane nema ili, još gore, u ilegalu, gdje se žene izlaže još gorim rizicima odlascima raznim 'mesarima' i kvazi-liječnicima koji taj posao obavljaju bez adekvatne dozvole i stručnog znanja.

Znači li svijest - život?

Međutim, sama činjenica da ne podržavam prijedlog pro-life aktivista za apsolutnu zabranu pobačaja nipošto ne znači da ga smatram poželjnim, opravdanim, a kamoli moralnim činom. Dilemu o tome kada počinje život smatram besmislenom . Temeljno znanje sa satova biologije u višim razredima osnovne škole nam govori da se zigota počinje razvijati u trenutku začeća, što znači da život počinje upravo tada, a ne onda kada slavimo nečiji rođendan. Jednako tako, ne smatram dostatnim ni argument u korist pobačaja koji se temelji na nekakvom stupnju svjesnosti bića koje je začeto i koje raste u trudnoj ženi. Kada bi prihvatili tvrdnju da nešto 'nije živo jer nije svjesno' tada bi trebali prihvatiti i potpuno pogrešnu spoznaju da, recimo, biljka nije živa jer, eto, nema svijest. Jasno, ubiti svjesno biće, naročito ono na višem stupnju evolucijskog razvoja, svakome od nas mnogo je teže. Upravo zbog toga bez puno razmišljanja ćemo pljeskom dlanova ubiti moljca, ali se zato mnogi od nas ježe na pomisao odlaska na kolinje. Međutim, svjesnost – ili nedostatak iste – ne može biti dostatan argument u korist moralnog opravdavanja pobačaja, zbog toga jer bismo onda, koristeći istu logiku, mogli smatrati opravdanim i ubojstvo osobe s teškom mentalnom retardacijom jer ona 'ionako nije ničeg svjesna.'


Koristeći svjesnost kao argument opravdavamo, recimo, i kastriranje i steriliziranje svojih kućnih ljubimaca tješeći se mišlju da 'mačka ionako ne zna da je trebala imati mlade'. U redu, konkretan slučaj steriliziranja ženskih mačaka i kuja ima opravdan razlog i u tome što kod ženke koja se učestalo tjera, a nije u mogućnosti razmnožiti se, drastično raste vjerojatnost obolijevanja od karcionoma dojke ili maternice, što rezultira mučkom smrću ljubimice. No uz sve to treba biti pošten i reći da mnogi od nas nesvjesnost životinje o činjenici da je propustila imati potomstvo opravdavamo i zato da bi sebi olakšali jer nama nije lako gledati hrpe napuštenih mačića i štenaca koji se bore sa svim životnim nedaćama, od automobilskih guma, preko herpesa, nametnika i vremenskih neprilika pa sve do okrutne smrti od gladi. Vlastite ruke lakše je oprati kad znamo da ona druga strana nije bila svjesna. Slično postupamo i kada je u pitanju pobačaj – želju za vlastitim komforom kojeg bi poremetilo saznanje da živimo, recimo, s djetetom s posebnim potrebama ili da, pak, imamo dijete uopće u trenutku dok materijalno nismo dobro situirani, kompenziramo zapravo uvelike lažnim osjećajem milosrđa prema biću koje zakidamo za život jer je to, kao, za njega bolje. Vrlo grubo i bolno realno gledano – bolje je za nas.


Ima li zakon veze s moralom?

Zbog svega gore navedenoga ne mogu pobačaj, generalno gledano, smatrati moralnim činom, i smatram da mu društvo na takav način treba i pristupiti te na taj način osvijestiti one koji se za njega odluče o tome što zapravo čine. Sama činjenica da je nešto ozakonjeno ne znači automatski da je to i u svačijim očima moralno, što se danas nerijetko pogrešno tumači u izvrnutom sustavu vrijednosti koji je državu pretvorio u moralnog arbitra, što ona nikada nije trebala biti. Na primjer, vegetarijanac će smatrati kako nije moralno ubiti kravu u klaonici kako bi je potom pojeli, a ipak, to nije zabranjeno zakonom. U Sjedinjenim Američkim Državama, isto tako, sigurno postoji vrlo velik postotak osoba koje se protive smrtnoj kazni iz vlastitih moralnih uvjerenja, a ona je ipak, u više njenih saveznih država – ozakonjena. Dakle, sukus svega je – protiv sam apsolutne zakonske zabrane pobačaja no smatram da ga se smije propagirati kao nešto moralno i pozitivno te da ga se nipošto ne smije zagovarati kao nečije 'ljudsko pravo' i kao predmet nečije tobožnje emancipacije i pripadnosti tzv. 'naprednim' krugovima.


Vratimo se sada Sanji Modrić. Kao što vidimo, njen stav o pobačaju – barem kada je u pitanju čisto zakonski aspekt, uz trenutno stavljanje morala u potpunosti na stranu – zapravo je vrlo sličan mojem. Doduše, ona griješi u zaključku da se nitko ne odlučuje na pobačaj iz hira 'ili zato jer ga to veseli'. Na žalost, činjenice ukazuju na suprotno. Upravo nedavno Facebook je poharao zahtjev mladog para koji je pozivao voljne osobe da im doniraju novac za njen pobačaj – i to u sedmom mjesecu trudnoće! – kako bi ona mogla partijati! Drugi je primjer djevojke koja se, isto tako na društvenim mrežama, nedavno doslovno pohvalila svojim učestalim pobačajima pritom evidentno ne pokazujući ni najmanju grižnju savjesti zbog istih. Poznati su i brojni primjeri raznih starleta i šupljoglavih reality zvijezda koje će se također odlučiti za pobačaj bez previše razmišljanja smatrajući dijete smetnjom nekakvoj 'karijeri' koju se nadaju ostvariti. Mada sumnjam da je među njima baš previše onih koje idu na abortus sa širokim osmijehom na licu pjevušeći nešto poput Happy Pharrella Williamsa, svjesna sam činjenice da ne beznačajan broj njih taj isti abortus percipira prilično olako, a ne kao nekakvu veliku životnu traumu.



Nerazumijevanje demokracije

No čak i da su se u gore navedenim bolnicama doista nalazile žene koje pomisao na pobačaj nimalo ne veseli, kako tvrdi Sanja Modrić, njen argument da ih se ne smije uznemiravati ukazuje na njeno elementarno nepoznavanje principa demokracije. Svrha prosvjeda naime, jest upravo u tome da onima koji vam stoje na ideološki suprotnoj strani ukažete na svoje stavove – a tko je ideološki više suprotstavljen pro-liferima od onih koji se upravo spremaju na pobačaj vlastitog nerođenog djeteta? – te da ih uznemirite. Natjerate na razmišljanje, na strah, na preinaku vlastitih stavova. Ne sjećam se da sam ikad čula za prosvjed u kojem je jedna strana pazila da ne dođe u dodir s drugom i da ju je prije toga kontaktirala te učtivo pitala: 'Oprostite, bi li se vi jako uzrujali ako bi mi malo prosvjedovali protiv vas?' Uopće pomisliti takvo što je smiješno. Uostalom, ako prosvjednici nipošto ne bi smjeli uznemiravati krhke dušice onih koji razmišljaju drugačije, neka Sanja Modrić onda, recimo, odgovori na ovo pitanje: zašto je onda gay aktivistima dozvoljeno paradirati i prosvjedovati u blizini crkve? Zar oni time ne uznemiravaju vjernike koji se tamo nalaze na misi ili koji jednostavno žele pronaći svoj duhovni mir? Ili smatra vjernike nekakvom nižom vrstom za koju ne vrijede jednaka prava kao i za žene koje su odlučile pobaciti?


Doduše, čitajući njen tekst moguće je da je njen odgovor upravo na ovo posljednje pitanje pozitivan te da ona spada u onaj tipično arogantan krug osoba koje sebe smatraju 'prosvijećenima', za razliku od onih koji misle drugačije od nje. Naime, ona, između ostalog, kaže: 'Nema nikakvog smisla trošiti ovdje živce na diskusiju sa zadrtom zagrebačkom aktivistkinjom ovog katoličkog pokreta' te: 'Ostavimo taj tip vjerskog ludila po strani'. Oni koji već neko vrijeme prate moje tekstove znaju da sam zagovornica prava na ravnopravnost homoseksualnih osoba pa stoga ovo što ću napisati nije rezultat neke moje osobne predrasude. Slijedi, dakle, pitanje. Kako bi Sanja Modrić i oni koji je u njenom pisanju podržavaju reagirali da je netko, recimo , napisao ovo: 'Nema nikakvog smisla trošiti ovdje živce na diskusiju sa zadrtom lezbo aktivisticom' ili da je, na primjer, prosvjed za gay prava nazvao 'pederskim ludilom'? Jasno, optužili bi ga za govor mržnje i osjećali bi se prozvanima održati mu lekciju o nekakvoj ravnopravnosti i pravu na različitost. No kada su vjernici u pitanju onda je, čini se, sasvim legitimno koristiti epitete kao što su 'zadrt' ili 'zatucan', čime ih se jasno omalovažava zbog drugačijih stavova. Toliko o ravnopravnosti i o tome koliko Sanja Modrić razumije demokraciju.


Uostalom, da je razumije, onda bi shvatila da je ostaviti nečije 'ludilo' – odnosno nečije stavove – po strani, što ona u svom tekstu zagovara, izrazito antidemokratski. 'Ignorirajte ih, poput muhe koja zuji oko vas, nisu bitni', kao da poručuje. Naravno, njeno je pravo da se ni u čemu ne složi s pro-life aktivistima te da svoj stav o pobačaju, kao i o prosvjedima protiv njega, otvoreno izloži. Međutim, pritom bi trebala pokazati barem elementarnu razinu poštovanja prema onima koji razmišljaju drugačije od nje te ne pisati huškačke tekstove poput ovoga u kojem joj pjena izlazi na usta i u kojem zapravo niti jednim jedinim slovom nije pridonijela konstruktivnoj raspravi o pitanju abortusa već je samo iskoristila medijski prostor - kao i žene u svim tim bolnicama koje su se odlučile na pobačaj - kako bi izbacila svoju očito osobnu frustraciju katoličanstvom i vjernicima. Što puno više govori o njoj nego o njima.

http://www.fizzit.net/vijesti-i-politik ... emokracije

[EdgarFranjul]

'Moralne vertikale' hrvatskog društva- uvezene iz BiH

Autor Darko Varga
Ponedjeljak, 13 Listopad 2014 18:01


Zanimljivo je da su to oni koji SVOJU BiH nisu branili, nisu se solidarizirali sa svojim građanima koje je srpski fašizam ubijao, nad kojima je izvršen GENOCID ( Srebrnica) itd. Oni ni danas ne prepoznaju TKO JE AGRESOR, A TKO JE ŽRTVA. Oni i danas, IZJEDNAČAVAJU KRIVNJU po onom predratnom obrascu bratstva i jedinstva

Poznata je stvar da je Socijalistička republika Bosna i Hercegovina bila bastion jugoslavenstva, bratstva i jedinstva naroda i narodnosti i da su mnogi Bosanci svih vjera i nacija bili veliki Jugosloveni i Jugoslaveni. Imali su veliku potporu druga Tite, Partije i BiH je bila „stožerna republika“ za očuvanje te umjetne tvorevine zvane Jugoslavija. Bratstvo i jedinstvo , bio je bosanski „izvozni proizvod“ u ostale republike , a naročito one zapadnije republike, smatrali su leglom raznih -izama kao što su: nacionalizam, šovinizam, antikomunizam.

Događaj iz vlastitog iskustva koji potvrđuje ove teze je: prijavio sam se na fakultet u Zagrebu i predao ovjerene foto-kopije. Za „svaki slučaj“, ako ne uspijem položiti kvalifikacijski ispit u Zagrebu, trebalo je još na nekom fakultetu konkurirati da ne bih izgubio mogućnost studiranja. Zagreb mi je bio PRVA OPCIJA. Prijatelj s kojim sam se pripremao za „prijemni ispit“ imao je tetu u Banja Luci, pa sam na njegov nagovor i tamo predao dokumente ( svjedodžbe i sl.) i bio primljen BEZ prijemnog ispita. Položio sam prijemni u Zagrebu, a onda sam se trebao i upisati s originalnim dokumentima. To ljeto sam s prijateljem, kasnije i vjenčanim kumom, otisnuo na Jadran kako bih „iskoristio“ preostalo vrijeme do početka studija. Na moru smo upoznali dvije zgodne Bosanke i počeli „mutiti“ s njima. Ispričao sam im da sam skoro postao banjalučki student. Pitala me: „ A zašto nisi išao u Banja Luku kada je „bliže“ Osijeku?“ Moj odgovor je bio da su veze Osijek-Banja Luka glede prometa lošije, ali da je glavni razlog mog izbora Zagreba što taj fakultet ima „ime“, a uostalom, nastavljam školovanje na ISTOM JEZIKU, kao što je bilo moje srednjoškolsko školovanje. Na to sam dobio odgovor: „ Ma, svi ste vi Hrvati ustaše“. Bilo je to 1975. godine.

Bosanci su, na neki način, postali VJERNICI komunizma, ideje socijalizma , navodne socijalne pravde, a drug Tito je osiguravao i „materijalnu podlogu“ za OPSTANAK te države stalnim kreditnim zaduživanjima na Zapadu. Dugove su mu otpisivali, a mnoge od tih dugova će otplaćivati još i naši unuci. Dobio je novce od Savezne republike Njemačke za ratnu štetu, itd. Ako Zapad nije pomagao, onda su se počeli „naglo zatopljavati odnosi sa SSSR-om“, što nije odgovaralo Zapadu, a naročito nije SAD-u. Međutim, kako je samo promjena stalna, kako kaže onaj stari grčki filozof, tako se dogodio i Pad berlinskog zida. Njegov pad je stubokom promijenio geostrategiju u Europi, a naročito na „brdovitom Balkanu“ i država bratstva jedinstva počela je dobivati manje materijalne potpore za svoj opstanak.

Međutim, ideološki obrazac Jugoslavije zemlje blagostanja i najveće sreće, bratstva i jedinstva ostao je isti, a najizraženiji i najrazvijeniji bio je u BiH, kako je to dobro prikazano na Federalnoj televiziji BiH, u emisiji o Džemalu Bijediću. Nesrbi u BiH su otrežnjenje od tih zabluda skupo platili. Još su se nadali i htjeli vjerovati da srpska agresija na Hrvatsku NIJE NJIHOV PROBLEM i da „mečka igra u tuđem dvorištu“. I sam Alija je vjerovao da će se „uvući u guzicu“ Beogradu i da će ga Beograd poštedjeti.

Kao što to biva kada sjediš na dvije stolice, OBJE TI IZMAKNU, ali nije , iz glava Bosanaca, izmakla ideja jugoslavenstva, a još manje imaginarne i neutemeljene mržnje prema „nacionalistima“ kako su Bosanci doživljavali i još uvijek doživljavaju hrvatski narod. I onda kada smo im pomagali ( prognanici, ranjenici liječeni u Hrvatskoj, preko Hrvatske im išlo naoružanje, kada smo im spasili Bihać da ne bude nova Srebrnica, itd.) oni nas još uvijek smatraju: nacionalistima, šovinistima, itd. te nas IZJEDNAČAVAJU s agresorima iz Srbije.

Čitav niz u Hrvatsku „uvezenih Bosanaca“ nam danas tumači : što je to demokracija, što su ljudska prava, tumače nam što je dobro, a što loše, tumače nam kako trebamo misliti i kako se trebamo ponašati u VLASTITOJ DRŽAVI. Takvih ima POVAZDAN. Mnogi od njih ostali su indoktrinirani bosanskim jugoslavenstvom koje nam I DANAS žele UVESTI.

Zanimljivo je da su to oni koji SVOJU BiH nisu branili, nisu se solidarizirali sa svojim građanima koje je srpski fašizam ubijao, nad kojima je izvršen GENOCID ( Srebrnica) itd. Oni ni danas ne prepoznaju TKO JE AGRESOR, A TKO JE ŽRTVA. Oni i danas, IZJEDNAČAVAJU KRIVNJU po onom predratnom obrascu bratstva i jedinstva i jugoslavenstva iz BiH, kada je biti Hrvat bilo jednako biti ustaša. Zanimljivo je da su se ti Bosanci svrstali u redove protivnika hrvatske samostalnosti, oni aktivno djeluju u udrugama koje rastaču i uništavaju hrvatski katolički identitet, oni su predvodnici udruga „duginih boja“, oni su predvodnici „šoroševih zvona“, oni su novinari koji utiču na svijest i stavove građana Hrvatske, oni su ti kojih su puni mediji, oni su ti koje vlast stavlja za intendante kazališta, oni su ti koji su se DRZNULI HRVATIMA SOLITI PAMET.

Ima takvih Hrvata i u prošlosti. Jedan od njih je dobio i Nobelovu nagradu, a njoj se nada i Jergović za istu sramotnu rabotu. Znamo tko dobiva Nobelovu nagradu, a to NIKADA NEĆE DOBITI NETKO KALIBRA ANTUNA GUSTAVA MATOŠA jer nije tu nagradu dobio onaj Hrvat-Bosanac iz Travnika SAMO TAKO. Treba prodati DUŠU VRAGU, a onda se možeš nadati da će te nagraditi.

Izgleda da je izdaja države i nacije JEDINO ŠTO SE ISPLATI.



Darko Varga

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

OPTUŽNI PRIJEDLOG ZBOG PJESME “EVO ZORE, EVO DANA”

11:18, 14.10.2014.

Keleminec: Petokraka zvijezda je simbol zla, a ako vam je taj simbol miliji od šahovnice odmah mi možete pisati još jedan optužni prijedlog


Protiv predsjednika Autohtone – Hrvatske stranke prava (AHSP) Dražena Kelemineca podnesen je optužni prijedlog zbog toga što je za vrijeme održavanja mirnog prosvjednog skupa 27. srpnja 2014. u Srbu u organizaciji AHSP-a, putem razglasa puštena pjesma ” Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana ” čime je Keleminec, kao voditelj javnog prosvjeda, remetio javni red i mir, obavijestili su ga iz Policijske uprave Donji Srb.

Keleminec ističe kako već petu godinu organizira prosvjedni skup protiv veličanja četničkih zločina u Srbu, a u tih pet godina nije došlo ni do jednog incidenta. “Već dvije godine za redom policija se prema nama, prije i za vrijeme održavanja skupa, odnosi kao prema teroristima-obilazi naše članove i dužnosnike te ih poziva na razgovore u policijske postaje, kako bi saznali tko dolazi u Srb”, kazao je Keleminec.

Keleminec kaže kako ih je na ovogodišnjem skupu u Srbu policija okružila kao neke ” teroriste ” i tako dopratila do mjesta održavanja, a uoči skupa Kleminec je primao i pisane poruke sa prijetnjom smrću zbog odlaska u Srb, koje je prijavio policiji ali do današnjeg dana nitkoga nije pozvao na razgovor.

“Istodobno, nitko od strane policije ne maltretira ni ne poziva na razgovore organizatore četničkog derneka u Srbu. Nitko ih ne sprovodi, ne okružuje kao teroriste, već im se na sve načine dodvorava. Milorad Pupovac i Stjepan Mesić svojim govorima preko govornice prijete i izjavljuju mržnj, ali to kao da se nije dogodilo, to kao da se slobodno može izgovoriti”, upozorava Keleminec.

“Policija dozvoljava, nošenje jugoslavenskih zastava, kapa petokraka i puštanja ruskih i komunističkih pjesama s pozivom na ubijanje, ali smeta im kad se pusti pjesma ” Evo zore evo dana” , ističe Keleminec.


Dražen Keleminec je dragovoljac Domovinskog rata od 28. lipnja 1991., a s pjesmom ” Evo zore evo dana”, odlazio je na prvu crtu braniti Hrvatsku i bio spreman dati svoj život za Hrvatsku, ističe.

Keleminec navodi kako je prošle godine na Prekršajnom sudu u Zadru kažnjen s 2200 kuna zbog, kako su naveli, ustaške pjesme “Marjane Marjane, te da se u pjesmi pjevalo ubi , ubi Srbina. Prijavu je napisao kao i sada načelnik Policijske uprave Donji Srb Tomislav Ivandić, koji mu je u telefonskom razgovoru kazao kako on nikada tu prijavu ne bi napisao, ali je morao zbog pritiska iz Zagreba, navodi Keleminec te dodaje da se osobi koja je to tražila, osobno javno zahvalio.

“Prijava i presuda su montirane sa ciljem mog kažnjavanja iz razloga što se usuđujem organizirati prosvjed protiv veličanja četničkih zločina”, ističe Keleminec.

“Jesam li slijep ili izgubljen u vremenu i prostoru? Zar mi nismo dobili rat? Zar ovo nije Hrvatska , zar je ovo Jugoslavija”, pita Keleminec.

“Kako to da se danas po cijeloj Hrvatskoj mogu slobodno nositi jugoslavenske zastave i crvene krvave petokrake zvijezde, navodi Keleminec i pita zar pod tim oznakama nisu četnici i Srbi ubijali i palili po Hrvatskoj.

Keleminec navodi da kako to da se danas te oznake slobodno mogu nositi , a oni koji su s pjesmom “Evo zore evo dana ” branili Hrvatsku progone”.

“Petokraka zvijezda je simbol zla, a ako vam je taj simbol miliji od šahovnice odmah mi možete pisati još jedan optužni prijedlog”, ističe Keleminec.

“Nisam se 1991. bojao JNA i četnika, ne bojim ni danas vaših represivnih mjera. Siguran sam da vaša ideologija komunizma, boljševizma, velikosrpstva i jugoslavenstva dolazi kraju”, zaključuje Keleminec.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/keleminec-peto ... prijedlog/

[EdgarFranjul]

Joe Šimunić Ivi Josipoviću: Hoćete li reagirati na skandiranje srpskih navijača ‘Ubij Hrvata da šiptar nema brata’?!

Nogometaš Josip Joe Šimunić obratio se predsjedniku RH Ivi Josipoviću zbog izjave koju je uputio čelnicima Hrvatskog nogometnog saveza kako ne dolazi na utakmice hrvatskih reprezentativaca radi “visokog rizika od nacionalizma, rasizma i izgreda”. Joe Šimunić pitao je predsjednika Josipovića je li mu neugodno radi paljenja hrvatske zastave u prisustvu bivšeg ministra Željka Jovanovića ili radi domoljubnih pozdrava “U boj, u boj” ili “Za dom”.

“Odlaskom na utakmicu na kojoj postoji visoki rizik od nacionalizma, rasizma i izgreda, predsjednik šalje krivu poruku”, piše na Facebook stranici Potpora Josipu Šimuniću.

‘Silno volim i cijenim našu nogometnu reprezentaciju i sretan sam kad pobijedi. Isto je i s odlaskom na utakmice u organizaciji onih sportskih organizacija u kojima nisu transparentni procesi upravljanja i financiranja. Vrlo rado ću doći na utakmicu kada gospodin Šuker i nogometni savez ispune ono što su mi obećali. Dakle, kad srede stanje u organizaciji i da svima koji dođu na stadion bude ugodno’, kazao je predsjednik Ivo Josipović.

Josip Šimunić otvoreno pita predsjednika RH Ivu Josipovića:

“Zašto je vama predsjedniče Republike Hrvatske neugodno doći na stadion?
Je li to zbog domoljubnih pozdrava ‘U boj, u boj’ i ‘Za dom’ ili vam je neugodno zbog paljenja hrvatske zastave u prisustvu, sad već bivšeg, ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića?
Je li i on slao krivu poruku svojim dolaskom na utakmicu Srbija-Hrvatska u Beogradu 6.9.2013.?

Zašto se Vi predsjedniče Republike Hrvatske konkretnije niste pozabavili izgredima poput već navedenog paljenja hrvatske zastave u Beogradu na stadionu ‘Marakana’ i vrijeđanja hrvatskih igrača i navijača uvredljivim transparentima i povicima?

Zašto niste reagirali o incidentima u Vukovaru za vrijeme europskog košarkaškog prvenstva za juniore u Vukovaru – o incidentu kada je vođa “vukovarskih Grobara”, ali i djelatnik vukovarske policije išarao autobus GNK Dinama u kojemu je momčad došla na memorijalni nogometni turnir u spomen na generala Blagu Zadru?

Hoćete li reagirati na sinoćnje skandiranje srpskih navijača na utakmici Srbija-Albanija ‘Ubij Hrvata da šiptar nema brata?”

Izvor: narod.hr/facebook

http://narod.hr/hrvatska/joe-simunic-iv ... ema-brata/

[EdgarFranjul]

Oduzimanje legitimiteta prvim službenim simbolima RH

Koji povijesni grb je u Hrvatskoj zabranjen?

Jedan od naših simpatizera poslao nam je fotografiju članka Jutarnjeg lista pod nazivom “Neustavni grb već dvije godine stoji na stupu u središtu grada“. Autor tog članka je Željko Trkanjec.

Prema autoru ovog članka, sporan je grb, “simbol mržnje i mračne prošlosti” koji stoji iscrtan u blizini Gradskog poglavarstva grada Zagreba. U samom članku možete pogledati kako taj grb izgleda, a autor je zaključio kako se radi o “simbolu mržnje” samo na osnovu toga što grb počinje prvim bijelim poljem.

Pa evo, prije svega krenimo redom. Što kaže Ustav RH u svom članku 11.:

Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrenih) polja.
Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini.
Himna je Republike Hrvatske »Lijepa naša domovino«.
Opis povijesnoga hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja uređuje se zakonom.

Dakle, podrobniji opis grba nalazi se u Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, u članku 7. koji glasi:

Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja. tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna sa pet šiljaka koja se u blagom luku spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita. U krunu je smješteno pet manjih štitova s povijesnim hrvatskim grbovima koji su poredani od lijeve na desnu stranu štita u ovom redu: najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Omjer visine polja na glavnom štitu i visine manjih štitova u kruni je 1 : 2,5, a omjer širine polja na glavnom štitu i širine manjih štitova u kruni 1: 1. Najstariji poznati grb Hrvatske sadrži u štitu na plavom polju žutu (zlatnu) šesterokraku zvijezdu s bijelim (srebrnim) mladim mjesecom. Grb Dubrovačke Republike sadrži u štitu na modrom polju dvije crvene grede. Dalmatinski grb sadrži u štitu na plavom polju tri žute (zlatne) okrunjene leopardove glave. Istarski grb sadrži u štitu na modrom polju žutu (zlatnu) kozu okrenutu u lijevo s crvenim papcima i rogovima. Slavonski grb sadrži u štitu na plavom polju dvije poprečne bijele (srebrne) grede, a između greda je crveno polje po kojem lagano stupa kuna na lijevo. U gornjem plavom polju je žuta (zlatna) šesterokraka zvijezda. Grb je obrubljen crvenom crtom.

Iz navedenog opisa hrvatskih obilježja nesporno je kako službeni grb RH počinje prvim crvenim poljem. Međutim, vratimo se na članak ovog novinara koji se poziva na sporni mural i grb koji je naslikan, a počinje prvim bijelim boljem. Ponavljamo, naziva ga simbolom mržnje i mračne prošlosti.

Uspostava neovisne i samostalne Republike Hrvatske

Vratimo se na dan 25. srpnja 1990. kada Hrvatski sabor donosi Amandman LXVI na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske u kojem se kaže: „Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.“

Croatia_Historic_Coat_of_Arms_first_white_square.svg_1.png (20.23 KiB) Viewed 2775 times

Ovakav osnovni povijesni grb bio je u uporabi do donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (NN 55/90). Nije bilo nikakvih preciznijih odredbi o obliku štita, niti službenog likovno oblikovana predloška, a amandmanom je određeno da se točan izgled grba ima utvrditi zakonom.

Sporna obilježja hrvatske prošlosti

519px-Coat_of_arms_of_the_Independent_State_of_Croatia.svg_1.png (29.93 KiB) Viewed 2775 times

Ono što ovom autoru najvjerojatnije smeta je to što je u hrvatskoj povijesti postojao još jedan grb koji je počinjao prvim bijelim poljem, ali se bitno razlikuje od prethodnog, zbog toga što iznad sebe ima tropletu viticu i istaknuto slovo U, kao znak ustaškog pokreta. Za njegovu informaciju ovakav grb bio je u službenoj uporabi od 28. travnja 1941. do 08. svibnja 1945.

Zaista, svakom čovjeku koji zna iole razlikovati simbole, uočiti će razlike na ova dva grba. Ukoliko autor osporava ovaj prethodni grb, koji počinje prvim bijelim poljem, ima zaobljeno dno i nema nikakva dodatna obilježja, tada jednostavno osporava legitimni grb koji je korišten kao službeni grb od 25. srpnja 1990., pa sve do donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni koji je donesen tek 21. prosinca 1990., kada je u službenu uporabu ušao grb kakav danas poznajemo i koristimo.

Ono što autor ovog članka opovrgava, kao i svi oni koji nastoje pošto poto zabraniti sva hrvatska obilježja na kojima grb počinje prvim bijelim poljem, jest legitimno obilježje koje od 25.srpnja do 21. prosinca 1990. predstavljalo uspostavu suverene, demokratske i neovisne Republike Hrvatske, te je bilo njen službeni simbol.

Ovaj mural na zidu kojeg novinar opovrgava i naziva ga simbolom mržnje, osporava na osnovu toga što ono danas nije službeni grb RH i zbog toga ga treba ukloniti, jer su obilježja koja su danas u upotrebi jasno propisana, kako kaže on, Zakonom. Međutim jasno je prema simbolici koju ovaj mural sadržava, da slavi borbu za hrvatsku neovisnost, pa je samim time i upotrebljeno znakovlje koje je prvo službeno znakovlje novonastale RH.

Sa pravom se pitamo, zbog čega se ovako žustro ne reagira na petkorake koje možemo i danas vidjeti na raznoraznim skupovima, pošto su i to simboli prošlosti. Zbog čega se i tada ne reagira i ne poziva na Zakon o grbu, zastavi i himni, te zašto se takva obilježja ne oduzimaju osobama koje ih ističu, a te osobe ne sankcioniraju?

Zbog čega je prvi legitimni i Ustavom propisan simbol neovisne, demokratske i suverene Republike Hrvatske bilo kome danas bio sporan? Dakle, prvi legitimni simbol države u kojoj danas živimo?

Ukoliko je sporno samo prvo polje koje počinje bijelim polje, tada se ruši legitimitet velike većine hrvatskih povijesnih grbova koji se više ne smiju isticati, sporne su mnoge udruge i druge organizacije koji koriste takva obilježja, a koje su uredno registrirane u registrima, njihovi statuti prihvaćeni, te samim time njihovi simboli su u skladu sa ustavom i zakonima RH, kao i znakovlje određenih postrojbi hrvatske vojske koje su sastavni dio HV-a.

Osim toga, molimo pokažite nam Zakon i članke tog zakona kojima se zabranjuje javno isticati prva službena obilježja Republike Hrvatske?


Vratimo se na mural i članak 6. Zakona o grbu, zastavi i himni koji kaže sljedeće:

Uporaba grba, zastave i himne Republike Hrvatske slobodna je u umjetničkom i glazbenom stvaralaštvu i u odgojno-nastavne svrhe, pod uvjetom da se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.

Kako se može vrijeđati ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske ako se ističu njena prva službena obilježja?


http://urbanadesnica.hr/koji-povijesni- ... zabranjen/

[EdgarFranjul]

'Neustavni grb' u neželjenoj zemlji: Kakve veze s mračnim dijelom povijesti ima bijelo početno polje na grbu koji krasi krov crkve sv. Marka?

1_311024.jpg (54.96 KiB) Viewed 2771 times

Autor: dr. sc. Ante Birin
Datum: utorak, 21. listopada 2014. u 22:17

S obzirom na to da je zbog gore spomenutog grba naš novinar pozvao na red (uhićenog) gradonačelnika za vjerovati je kako će, čim sazna i za ovaj „neustavni" grb, pozvati na red i predsjednika Vlade i predsjednika Hrvatskog sabora kako bi pod hitno promijenili crijepove na krovištu crkve ne bi li grb dobio svoj „ustavni" oblik.

Prošloga tjedna jedne su „naše" dnevne novine, poznate po svome domoljublju, upozorile svekoliko pučanstvo na jedan doista strašan i, kako su ga ocijenili, „nedopustivi propust". O čemu se radi? Zamislite, već dvije godine na jednom „sandučiću u kojem se nalaze sklopovi koji osiguravaju da rade semafori", u Zagrebu, u Ulici grada Vukovara, u neposrednoj blizini Gradskog poglavarstva stoji nacrtan omanji „neustavni grb", odnosno „neustavna i nezakonita hrvatska zastava". Ako Vam ovako, na prvu, nije jasno što je to „neustavna i nezakonita hrvatska zastava" ljubazni nam je novinar rado razjasnio. Riječ je o hrvatskom grbu s bijelim početnim poljem koji ne samo da nije propisan Ustavom – koji jasno propisuje kako je "grb Republike Hrvatske povijesni hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih (srebrnih) polja" – već je ujedno i „simbol mračnog dijela hrvatske povijesti„, dijela koji je, kako dalje piše naš veleučeni novinar „nad svima nama ostavio težak biljeg suradnje s nacističkim i fašističkim režimima, (...)" i zbog čega su „mudri ustavotvorci i zakonotvorci izbacili taj grb i stavili ovaj, kako je opisan, i na zastavu."

Zakonoljubljivi novinar, srećom po njegovo psihičko zdravlje koje bi zasigurno teško patilo zbog takvog nepoštivanja zakona, očito ili dugo nije bio na Gornjem gradu ili tamo nikad nije digao svoj pogled u vis, jer bi onda zapazio još jedan, daleko jezovitiji detalj. Usred Zagreba, na krovištu crkve sv. Marka na Trgu sv. Marka, između Banskih Dvora i Sabora, prkosno stoji – i to još od davne „mračne" 1878. godine – grb Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije pri čemu onaj hrvatski grb počinje s bijelim početnim poljem. S obzirom na to da je zbog gore spomenutog grba naš novinar pozvao na red (uhićenog) gradonačelnika za vjerovati je kako će, čim sazna i za ovaj „neustavni" grb, pozvati na red i predsjednika Vlade i predsjednika Hrvatskog sabora kako bi pod hitno promijenili crijepove na krovištu crkve ne bi li grb dobio svoj „ustavni" oblik.

Zakonoljubljivi novinar na svome radnome mjestu očito nije zadužen za unutarnju politiku pa tako, opet srećom po njegovo psihičko dravlje, nije upoznat s grubim kršenjem zakona od strane onih koji bi, kao prvi građani ove zemlje, trebali biti uzor. Jedan predsjednik Republike tako se, među ostalim, proslavio dilanjem dokumenata s oznakom državne tajne Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu a drugi, doduše u vrijeme kada još nije bio predsjednik (što mu možemo uzeti kao olakotnu okolnost), dilanjem dokumenata srpskome veleposlaniku u Zagrebu. Kako mi je ipak teško povjerovati da naš novinar nije upoznat s ovim detaljima preostaje mi tek vjerovati kako se isti specijalizirao samo za ustavno pravo ta da ova „obična" kaznena djela nisu predmetom njegova interesa.

Žalosna je međutim činjenica da se danas, više od dva desetljeća nakon stvaranja neovisne Republike Hrvatske, za koju je svoj život dalo gotovo 16 000 ljudi, i dalje sustavno demoniziraju hrvatski nacionalni simboli kao da ne živimo u 2014. godini i u vlastitoj državi. Komunistička zlatna mladež i sva ostala jugonostalgičarska klatež kao da nas je vremeplovom vratila u 1974. ili 1984. godnii kada se zbog pjevanja jedne benigne domoljubne pjesme poput „Vile Velebita" išlo u zatvor. Žalosna je činjenica da i danas, kao u doba Jugoslavije, mediji i policija maltretiraju one koji se na javnim mjestima usuđuju pojaviti s hrvatskim zastavama s „neustavnim" grbom ili koji se istu usuđuju izvjesiti na svojim kućama. Sjetimo se samo nedavnog slučaja iz travnja ove godine kada je karlovački dožupan Siniša Ljubojević, predsjednik županijskog SDSS-a, zatražio „najstrože kažnjavanje obitelji koja je na kuću (u Zvečaju, nedaleko Duge Rese op. AB.) izvjesila zastavu s početnim bijelim poljem na grbu."

S obzirom na stručnu literaturu posvećenu hrvatskom grbu, sasvim je izlišno ponavljati da „neustavni" grb ima isto toliko veze s „mračnim dijelom hrvatske povijesti„, koliko i hrvatska trobojnica pa bi onda, prema logici naših „domoljubnih" medija, morali razmotriti i redizajn zastave. Tako bi umjesto spornog redoslijeda crven-bijeli-plavi mogli okrenuti redoslijed u plavi-bijeli-crveni što bi aktualnoj političkoj i medijskoj vrhušci svakako bilo prihvatljivije rješenje od omraženih im „neustavnih" simbola zemlje koju nikada nisu željeli i s čijim se postojanjem očito i danas teško mire. U tom kontekstu postaje jasnije i njihovo povezivanje „neustavnog" grba s „mračnim dijelom hrvatske povijesti„ u koje očito spada i 1990. godina obzirom da se upravo pod tim grbom krenulo u stvaranje neovisne Republike Hrvatske. Ideološka pozadina očito i jest pravi motiv sustavnih napada i demonizacije „neustavnog" ili, kako ga često znaju nazvati, „ustaškog" grba. Kada već ne mogu otvoreno napadati zemlju koja im je omogućila lagodan život i karijere onda se barem mogu iživljavati na njezinim simbolima. Ukoliko u pozadini tih napada ne leže ideološki motivi već puko neznanje onda bi svi oni koji pišu (ili govore) poput našeg zakonoljubljivog novinara svakako morali potražiti neki posao koji bi bio prilagođeniji njihovim obrazovnim i intelektualnim kapacitetima.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... marka.html

[EdgarFranjul]

‘MILITANTNA SKUPINA’ U KOLICIMA I PROTEZAMA ‘ŠOKIRA’ STRANE DIPLOMATE KOJI ĆE NAS IZBACITI IZ EUROPSKE UNIJE

Nedjelja, 26 Listopad 2014 13:25


Nakon takvog divljačkog ispada Matić ne samo što nije ministar hrvatskih branitelja, nego više nije ni – čovjek. Kada je prvi put najteže invalide nazvao „militantnom skupinom“, činilo se je da se je možda krivo izrazio ili je pogrešno interpretiran. Naprosto neki koliko-toliko normalan mozak ne može pojmiti ni prihvatiti da bi bilo tko, pa čak ni da je neki srbijanski ekstremni političar, mogao izustiti takvo što. A on bi još glumio i ministra i to hrvatskih branitelja.

Da je barem stao na toj „militantnoj skupini“ bilo bi još i dobro. Sada je međutim uvrijedio i sve Vukovarce tvrdnjom da je njihovo ponašanje u Vukovaru vjerojatno u svezi s ćirilicom „zgrozilo i konsterniralo“ strane diplomate, pa ih je „on cijelu godinu vodio kojekuda pokazujući da ima i drukčijih branitelja od onih koji vole Vukovar i svoju Domovinu.

Ovo je još nevjerojatnije. Cijelu godinu je vodao diplomate širom zemlje i „prodavao“ im tamo svoju četničku propagandu koju se ne libi izreći ni u hrvatskim medijima. Pitanje je tko mu je to dopustio. Vjerojatno premijer i zato ga toliko i voli, jer s „ljubavlju“ pljuje po najboljim i najteže stradalim hrvatskim braniteljima, a za to vrijeme ne radi svoj posao, pa se onda čudi što ga ti isti branitelji ne priznaju.

Njegov šef Zoran Milanović ga hvali da mu je on najbolji ministar koji svoj posao radi s „ljubavlju“. Zamislite kakvi su onda ostali ministri kad mu je takav najbolji. Pitanje je jedino prema kome ili čemu on osjeća tu „ljubav“. Mi još k tome „tražimo neprijatelje među Srbima“ i „ne volimo ni neke Hrvate jer nisu dovoljno Hrvati“. Zamislite mentalni sklop koji može tako nešto izustiti.

Jedino mi branitelji podržavamo koliko možemo i neprestano se družimo sa Srbima – hrvatskim braniteljima, pa npr. posjećujemo sinove pokojnog junaka Stevana Milića. Pomagali smo koliko smo mogli Aleksandru Radojeviću i Goranu Jovanoviću (bili su invalidi u kolicima koji su stradali u hrvatskim postrojbama) koji su umrli mladi zbog nebrige države u kojoj je i Matić dio „kotača“, iako tada na sreću nije bio ministar. On vjerojatno za nikoga od njih nije ni čuo. A zašto i bi? Ti ljudi mu ionako ne idu u prilog jer se ne slažu s njegovom barbarskom teorijom.

Prava istina je međutim drukčija: Mi uvažavamo svaku osobu, a osobito Srbe koji su pokazali domoljublje. Ali zato ne uvažavamo Jugoslavene iz bilo kojeg okružja koji vape za Balkanom, „regionom“, „jugosferom“ i sl. Vjerojatno je i one spomenute strane diplomate uvjeravao da Hrvatsku treba izbaciti iz Europske unije, jer bi onda bio lakši put da uđemo u srpski Balkan za kojim on očito toliko čezne.

Prema pisanju portala „Dnevno“, u njegovom ministarstvu sjedi Milena Horvat, žena iz krugova bliskih Miloradu Pupovcu i to nigdje drugdje doli na mjestu načelnice Sektora za upravno-pravne poslove. Ona je osoba koja odlučuje o našoj sudbini, štoviše koja smišlja izmjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja, pa onda nije čudno što nam je iz zakona ispala odredba da pripadnici neprijateljskih postrojbi ne mogu imati prava iz tog zakona.

Sada pada novo svjetlo na izmjenu imena ministarstva iz kojeg je ispala riječ „hrvatskih“. Matić tvrdi da o izmjeni njegovog zakona nema pojma. Ima li pojma kako se zove njegovo ministarstvo? Naravno, sada bi četnički agresori trebali dobiti jednaka prava u ministarstvu svih branitelja, pa tako i četničkih agresora. A Matić se javno zaklinje na televiziji da to ne dolazi u obzir, ali djela ga demantiraju.

Sada dobiva novi smisao i grafit na vanjskom zidu ministarstva koji glasi: „Ustaše i četnici bježali ste zajedno“. Zid je unutar čuvane rampe do kojega je inače onemogućen pristup, pa je grafit jedino mogao biti djelo nekog „domaćeg“, jer je nastao prije prosvjeda. Što to treba značiti? Odnosi li se to na Drugi svjetski rat? Kakve to onda ima veze s hrvatskim braniteljima? Jedini zaključak koji se može izvući jest ovaj. Ustaše i četnici su negativci, a jedini dobri ljudi su partizani i jugoslaveni, pa onda – ajmo zajedno na Balkan da se lepo družimo kao pre.

Što će Milena još smisliti u prijedlogu novih izmjena tog zakona možemo misliti. Takvoj osobi ne bi trebalo biti mjesto nigdje u državnoj službi, a da kroji život i sudbinu branitelja i najtežih stradalnika, to je već mračna karikatura naše države koju smo krvlju stvarali. Inače na internetu se o njoj ne može naći gotovo ništa. Ne znaju se ni osnovni podatci iz životopisa. Što to ona skriva? Slijedom pisanja „Dnevnog“, u državnu službu ju je doveo Ivo Sanader, (a kako se je pompozno hvalio domoljubljem), a onda su se njenim dovođenjem na takvu funkciju „kukurikavci“ narugali hrvatskim braniteljima.

No da se vratimo Matiću. Nakon što je praktično priznao da u ministarstvu ne radi ništa nego šeće po moru i kleveće hrvatske domoljube pred stranim diplomatima, što mu premijer odobrava, kaže još i to da se ni u ratu nije nikog bojao, pa da se ni sada ne boji. Vjerojatno je mislio da se ne boji naših invalidskih kolica, bijelih štapova, štaka i proteza koje su opasno oružje kojeg se eto taj vukovarski heroj ne boji. A njegov zmijski govor mržnje uperen ka ljudima kojima bi trebao biti prijatelj govori o njegovoj patološkoj mržnji prema svemu što počinje sa slovom „h“. Tko vrijeđa i kleveće ljude koji se svaki dan „druže“ s kolicima, protezama i sl, taj je zaista do dna duše ispunjen mržnjom. A trebao bi biti ministar koji se baš o njima brine.

Možda je do ovih patoloških izljeva njegove mržnje postojala neka mogućnost dijaloga s njim, ali on je sve te mogućnosti sam prerezao. Time je također priznao da je bila laž gotovo sve što je rekao na televiziji, a osobito to da želi dijalog s hrvatskim braniteljima i da radi na zbližavanju, a ne na podjelama. Sada je sve to demantirao. Kako razgovarati s osobom koja po vama – pljuje? Na poslijetku, ne samo da je priznao da uopće nije ministar hrvatskih branitelja jer ih mrzi, nego je zapravo priznao da nije ne samo Hrvat, nego niti – čovjek.

Mario Filipi/dragovoljac.com

http://croative.net/?p=22344

[EdgarFranjul]

Ponovno bi ubijali

Sada već bivši voditelj Odsjeka za psihijatriju Opće bolnice Varaždin Nenad Horvat pred koji je dan prosvjede ratnih vojnih invalida u Savskoj 66 prokomentirao riječima:

„Domoljublje na četiri kotača... s pogonom na klerofašizam".

Epilog je poznat: Horvat – koji je navedenom izjavom pokazao kako je mentalni komunist, emocionalni bogalj i sramota za psihijatrijsku struku - je nakon što je ta izjava dospjela u javnost podnio ostavku na mjesto voditelja Odsjeka za psihijatriju Opće bolnice Varaždin, a u pomoć Horvatu odmah je priskočio režimski „Jutarnji list" nastojeći ga prikazati kao žrtvu prijetnji ubojstvom.

Kasnije se otkrilo kako se nije radilo o jedinoj Horvatovoj skandaloznoj izjavi jer je isti psihijatar nekoliko dana prije na facebooku napisao i sljedeće: „Da je četrdesetpeta malo dulje trajala, devdesete se nikad ne bi dogodile...".

horvat3.jpg (80.65 KiB) Viewed 2626 times

Potonja izjava – kojom se glorificira genocid nad hrvatskim narodom 1945. - izvrsno ilustrira mentalni slop Jugoslavena i baštinika jugokomunističkog naslijeđa u Hrvatskoj: riječ je o totalitaristima koji bi – premda se redovito kite demokratskim i ljudskopravnim ukrasima - ponovno ubijali političke neistomišljenike samo kada bi za to imali priliku. Budući da im politička moć ipak nije baš tolika da ponovno mogu puniti jame i rovove svojim neistomišljenicima, umjesto noža i kalašnjikova za ostvarenje svojih ciljeva koriste medije i pozicije političke i društvene moći.

Davor Dijanović

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d ... -mogu.html

[EdgarFranjul]

Još jedan rasistički ispad EPH-ovih „novinara"


Objavljeno Ponedjeljak, 29 prosinca 2014 18:00



Ne će ni oni još predugo

Jutarnji list s vidnim zadovoljstvom prenosi članak Slobodne Dalmacije o razlogu uspjeha predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović u prvom krugu izbora. EPHNaslov toga članka glasi:

Milijan Brkić "dovlačenjem na birališta svega što se kreće" pretvorio Kolindu u favoritkinju drugog kruga

a to portal Jutarnjeg lista, udarnog EPH-ovoga medija, prenosi tako da uklanja navodne znakove:

DOVLAČENJE NA BIRALIŠTA SVEGA ŠTO SE KREĆE Kako je uspio Vasin plan za Kolindin trijumf

Dakle, oni koji su glasovali za Kolindu Grabar Kitarović su „sve što se kreće", odnosno „ono".leftAsocirati glasače koji drugačije misle sa stokom, tj. „svim onim što se kreće" mogu samo oni koji tako prema tim ljudima tako osjećaju i misle. Upravo u duhu drugova komunista koji su vladali nad Hrvatima 45 godina. Radi se o najgoroj vrsti političkog rasizma Tako se, naravno, ne govori o ljudima. Dovlači se stoka, no ovdje se ne radi tek o nepristojnosti. Navijači Ive Josipovića onakvi su kakvim se predstavlja njihov idol, dosadašnji predsjednik, dakle, fini, uglađeni i obrazovani. Naravno da takvi ljudi, koji nisu nepristojni, neotesani i neobrazovani, ne će tako nešto napisati slučajno.

Asocirati glasače koji drugačije misle sa stokom, tj. „svim onim što se kreće" mogu samo oni koji tako prema tim ljudima tako osjećaju i misle. Upravo u duhu drugova komunista koji su vladali nad Hrvatima 45 godina. Radi se o najgoroj vrsti političkog rasizma. Za njih su svi koji nisu bili „njihovi" bili potrošna roba, niža vrsta koja, beskrajnom milošću i dobrotom pod vodstvom najvećeg i najhumanijeg Vođe eto smije živjeti ako je pokorna i ne govori na glas ništa što se imalo ne sviđa „avangardi radničke klase".

Mijenjaju se vremena, pa se mijenja i njihov nastup. Do stvaranja samostalne Hrvatske nisu nas trebali riječima vrijeđati, budući da su nas Hrvate zatvarali i ubijali. Sada nas, zahvaljujući prvenstveno našem prvom Predsjedniku i hrvatskim braniteljima, baš i ne mogu zatvarati i ubijati, pa im je ostalo tek vrijeđanje. No, kako se čini, ne će ni to još predugo.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d ... inara.html